Po amandmanu, vreme ovlašćenog predstavnika.
Uvažena predsednice, poštovana ministarka, kolege narodni poslanici, raspravu koju smo imali prilike da čujemo vodila se u tom smeru da su sve investicije i svi projekti ovde u Srbiji nepotrebni.
Znači, metro nije potreban? Pa, 50 godina smo čekali raspravu da li će biti laki ili teški metro. Dok su imali svog gradonačelnika, ta dilema se vodila negde 15 godina. Kada je došlo do odluke da je država rešila da da određena rešenja kada je u pitanju izgradnja metroa i da zaista to radimo na najvišim standardima i EU i ljude koji su najstručniji u Evropi za ovako nešto, sada kažu nije potrebno.
Dolazimo do toga da auto-putevi uopšte nisu potrebni, da stadioni nisu potrebni, ali kako smo u stvari dobili EKSPO zahvaljujući tome da se iskažemo kao zemlja koja može da organizuje određene aktivnost i u oblasti sporta i kulture, morate da imate infrastrukturu za tako nešto.
Onda dolazimo do toga da se postavlja određeno pitanje zbog čega infrastrukturni projekti, jednostavno, ne daju pozitivne efekte. To mislim da u našoj bliskoj budućnosti zaista niko neće moći da da odgovore na ta pitanja, pogotovo što se postavlja pitanje ko je taj koji određuje kriterijume uopšte da li su ti infrastrukturni projekti potrebni ili ne.
Da li bi onda MMF ili bilo koja finansijska organizacija dala investicioni rejting Srbiji ako su ovi svi projekti toliko loši i idu na štetu građana Srbije, pogotovo ako idu na štetu celog regiona?
Postavlja se pitanje zašto niste završili, nego je morao da dođe jedan Vučić za premijera, deo autoputa E-75 do Makedonije? Zašto niste ni izgradili Miloš Veliki auto-put, brzu saobraćajnicu Šabac – Loznica, Fruškogorski koridor, Dunavsku magistralu? Zašto to niste radili ako ste imali toliko pozitivnih efekata, toliko rasta i razvoja? Zašto ste uzimali kredite da isplatite plate i penzije u vaše vreme? Zašto mi toliko loši u stvari smo sve uradili za ovih 12-13 godina i kako smo uspeli, u stvari, da idemo iz jednog totalnog pada ekonomije i tog glavnog duga javnog koji je bio skoro 79%, pa smo nekako to doveli do 44,5%? Kako smo to uspeli? Samo mi objasnite na osnovu tih negativnih efekata svih tih projekata o kojima pričate?
Znači, ovde pokušavate da nam zamažete oči i ovom narodu da plasirate neki laži po kojima biste vi politički, na kraju krajeva, dobili neke glasove i onda, zahvaljujući tome govorite potpune neistine. Prvo, želja o tome da se, recimo, VMA rekonstruiše treba da znate da i 2020. godine je obezbeđeno bilo za vreme Svetske banke 75 miliona evra, 2021. godine od KfW 50 miliona i 2023. godine je potpisan ugovor sa Centralnom evropskom bankom za nekih 200 milina evra koje se odnosi na energetsku efikasnost VMA.
Znači, onda podnosite amandmane koji zaista nemaju veze sa istinom, ali da biste dobili dva minuta, pravili ovde jednu atmosferu da u ovoj državi ništa ne funkcioniše i ništa ne valja, ali građani odlaze tamo. Oni vide šta se menja. Građani putuju, privrednici koriste auto-puteve i imaju te pozitivne efekte i ne možete da ih slažete, bez obzira, koliko god pričali laži koje imamo ovde prilike da čujemo.
I još nešto, ministarka privrede, mislim da trebate da svaki trenutak iskoristite jednostavno da kažete ko su ljudi koji jednostavno pokušavaju ovde da nam plasiraju ovde te laži i dobro je što razobličavate upravo ono što mislim da ljudi negde zaborave šta se dešavalo pre 2012. godine, a šta se dešava danas, ko su bili ljudi tada, kako su se za svoje lične potrebe se bogatili, a kako sada država ima određene benefite i, na kraju krajeva, država koristi te javne resurse koji su izgrađeni u proteklih 12 godina.
Ono što je jako važno to je da poslednjih dana, poslednja dva, tri dana ova situacija sa NIS-om se tako zloupotrebljava, širenjem ne istina o tome da će ova država zaustaviti platni promet kompletne privrede, stanovnika, širi se panika, pogotovo na društvenim mrežama. Mislim da to treba u svakom trenutku osuditi zato što to širenje panike samo dovodi jednostavno do poremećaja uopšte odnosa ljudi u društvu.
Na kraju krajeva, i odnosa iz straha privrednika, jer očito je njihov cilj da ove investitore koji su došli ovde, otvorili fabrike, oteraju odavde. I kada kažu – vi ste zatvorili fabrike, pa nismo mi. Investitori koji su otvorili svoja nova radna mesta
i fabrike u jednom trenutku shvataju da tržišta se menjaju, da novi odnosi unutar EU i sa istokom i zapadom se menjaju i menjaju svoje privredne i ekonomske politike u skladu sa time, jer osnovni cilj za njih je profit i dok god imaju profit, oni jednostavno imaju svoje fabrike, zapošljavaju ljude. Onoga trenutka kada su oni u problemi i kada zatvaraju svoja radna mesta, država promptno reaguje, otvara nove odnose sa novim investitorima i otvara nova radna mesta upravo zbog naših građana i to je ta odgovornost države da se ponaša krajnje odgovorno kada pričamo i o privredi i o investitorima i o zaposlenima, a pre svega što ostajemo u domenu povećanja plata i penzija, shodno onoliko koliko smo u mogućnosti sa budžetom Srbije.
Ukoliko su to u sledećoj godini 12,2% penzije, 5,1% plate, to je i dalje u pozitivi kada pogledamo u odnosu koliko smo pretrpeli u ovoj godini zaustavljanje svih privrednih aktivnosti upravo zbog blokada.
I kad se smeju tome kako su blokade zaustavile deo privrednih aktivnosti, onda jednostavno žele da pokažu koliko su neodgovorni prema svojim građanima. To će građani na sledećim izborima sigurno sankcionisati. Prepoznaće šta je ko radio i za čije interese. To je ono što danas u svakom trenutku, svaki investicioni projekat, svaki infrastrukturni projekat i ono što je 6,7% BDP-a kapitalnih investicija za sledeći budžet pokazuje u stvari tu razvojnu ulogu, za nas od velikog značaja.
Nismo odustali od investiranja u javnu potrošnju. Nismo odustali od investiranja u javnu infrastrukturu. Za nas je to prioritet, jer u svakom slučaju to daje pozitivne efekte. A oni koji pokušavaju da nam to ovde kažu kako je to politički instruisano, kako su to krediti uludo podignuti, pokazuju koliko su zlonamerni, jer oni vrlo dobro znaju da to daje velike efekte. Hvala.