Što se tiče pre svega komandovanja, to bih izneo zbog politizacije ovog pojma, i ovog, da kažem, procesa izmena Zakona.
Puno pojmova je ovde nakaradno tumačeno, pre svega ova izmena oko komandovanja, nije bila potrebna za načelnika Generalštaba. On suštinski ne komanduje vojskom, on izvršno dnevno komanduje, on ne odlučuje o upotrebi vojske i zato se kaže da suštinski nije ništa doneto novo.
S druge strane, ono što se govori o predsedniku, on i u većini zemalja demokratskog sveta komanduje vojskom, ali on u miru nije vrhovni komandant, a to se u medijskom prostoru često čuje, verovatno oni koji hoće da se pokažu bliži, jači saradnici predsednika, a posebno iz vojske, vojni poltroni, onda govore – vi ste vrhovni komandant. Samo u ratu je predsednik države vrhovni komandant.
Sledeće, načelnik Generalštaba je jedan od najstarijih u štabu i time on je načelnik tog štaba, a taj štab radi za potrebe predsednika.
Sledeći pojam kada se govori o vrhovnom komandantu u ratu se formira vrhovna komanda. Ovde ne vidim da je jedan zakon, pa, i ovaj, to tačno odredio, precizirao, šta je ta vrhovna komanda, gde je mesto Generalštaba u toj vrhovnoj komandi.
Još jedna sugestija vezana za politizaciju vojske. Bilo je te politizacije, nažalost i u vreme dok sam ja bio, i od prošle i od ove vlasti. Ta politizacija nije opasna ako se dešava ovde u institucijama, opasna je onog momenta kada se prenosi na kadrovsku funkciju, kada se odlučuje o postavljenju lica na najviša mesta, a u tom procesu i pre i sada čine se iznimke, da li je neko veći ili manji simpatizer vlasti.
Hvala.