Hvala.
Poštovane kolege poslanici, poštovani građani Srbije, mi smo i danas, kao i u minulih 14 godina, slušali izjave kolega iz opozicije kako će nas ove godine pobediti na izborima. Posle polufinalne utakmice na Svetskom prvenstvu u fudbalu 1999. u kojoj je Nemačka pobedila Englesku, legendarni napadač engleskog tima Gari Lineker je dao čuvenu izjavu – fudbal je jednostavna igra u kojoj 22 muškarca trče za loptom, a na kraju uvek pobeđuju Nemci. Prevedeno na srpski politički teren – izbori u Srbiji su jednostavno takmičenje u kojem redovno učestvuje 20 i više takmičara, političkih stranaka, političkih koalicija, a redovno pobeđuju Vučić i SNS. Tako je bilo u proteklih 14 godina, a sudeći po svemu, a to potvrđuju i objektivna istraživanja javnog mnjenja, tako će biti i ove godine.
U srpskom jeziku postoji jedna lepa reč „sevap“. To je reč turskog i arapskog porekla koja se vekovima odomaćila kod srpskog naroda. Učiniti sevap znači učiniti neko dobro delo. Usvajanjem zakona roditelj-negovatelj mi činimo veliki sevap. Ovo je jedan od najboljih i najopravdanijih zakonskih predloga o kojima ovaj parlament raspravlja, ne u poslednjih 10, nego u poslednjih 20 godina. Njegovim usvajanjem će se koliko-toliko tegoban život ljudi koji imaju trajno bolesnu decu olakšati, a kao što smo čuli u pitanju je više od tri hiljade porodica.
Na dnevnom redu današnje sednice je i jedan od zakona o zaštiti životne sredine. Mi smo svedoci pogođena smećem. Većina Srba je onu krilaticu pokreta Gorana – gde god nađeš zgodno mesto, tu drvo posadi, pogrešno protumačila kao – gde god nađeš zgodno mestu tu baci kesu sa smećem. Država izdvaja prilično velika sredstva za uklanjanje divljih deponija, čini velike napore. Međutim, zasada to liči na Sizifov posao, na borbu sa vetrenjačama. Državni organi koji rade taj posao meni liče na Radeta Neimara iz romana „Na Drini ćuprija“ koji preko dana sa svojim ljudima zida ćupriju, a nekakve zle sile i voda Drina to što oni urade preko noći, kako se to kaže, raziđuju, razvaljuju.
Nema tog komunalnog preduzeća i nema te države koja je u stanju da počisti sve smeće koje su građane u stanju baciti. Bukvalno dok država očisti jednu deponiju, za to vreme nikne njih 10.
39/1 AL/MP 17.10 – 17.20
Zbog toga predlažem, a to sam predlagao i pre četiri ili pet godina na sednici Odbora za zaštitu životne sredine da se u Srbiji dobro osmisli i organizuje jedna akcija čišćenja Srbije od smeća, koja bi se i mogla zvati očistimo Srbiju. Ta akcija bi trajala pet godina, a ja ću sada pomenuti tri elementa koja bi ona trebala da sadrži. Prvo, treba osmisliti i svakodnevno preko svih medija voditi kampanju kojom bi se davala podrška jednoj takvoj akciji. Dakle, svi registrovani mediji, od štampanih medija preko portala, radija i televizijskih stanica bili bi u obavezi da afirmišu tu akciju i njen konačni cilj. Sve televizije, a posebno televizije sa nacionalnom frekvencijom bile bi u obavezi da emituju spotove i priloge kojima bi se afirmisala ta akcija, kojom bi se uticalo na svest ljudi. Kada mogu da nas bombarduju svakodnevno reklamama o kockarnicama, kladionicama, o pivu itd. itd., zašto ne bi promovisali i reklame kojima se zalažemo za čistiju Srbiju, za zdraviju životnu sredinu.
Sledeća mera koju bi bio neophodno sprovesti jeste pooštriti kaznenu politiku. Kada u jednom mestu prvih pet građana bude kažnjeno zbog toga što su napravili divlju deponiju, zbog toga što su bacili smeće pored puta ili pored kontejnera, kada se to obelodani u medijima, kada se to razglasi preko društvenih mreža, verujte, onda će ljudi voditi računa gde će bacati smeće.
I treća stvar, mislim da bi bilo dobro i opravdano, ne samo zbog čišćenja Srbije, nego u krajnjem slučaju i zbog zdravlja stanovništva, organizovati nacionalne i lokalne akcije čišćenja Srbije od smeća. Zašto mi ovog leta ne bi mogli kao probne akcije napraviti jednu vikend akciju čišćenja, recimo Delibatske peščare, Palićkog jezera, Rtnja, Stare planine i, recimo, Tare planine? Ja sam ubeđen da bi uz dobru medijsku pripremu, uz dobru organizaciju na tim akcijama učestvovalo ne hiljade nego desetine hiljada ljudi. Kada su u Sloveniji organizovali takvu akciju odazvalo se oko 300.000 ljudi.
Nekada su organizovane školske akcije čišćenja parkova, čišćenja izletišta, obala reka. Te akcije su davale dobre rezultate. Međutim, mi smo na terenu vaspitanja i obrazovanja dece sebi dali više autogolova. Ponašali smo se gore nego ovaj nesrećnik iz reprezentacije Egipta, Muhamed Hani, koji je uspeo da na četiri utakmice svom timu zabije dva autogola, pa smo došli u situaciju da nam profesori i direktori škola više ne smeju da pomenu da decu izvedu da očiste školsko dvorište od smeća koje su bacili. Znači, odmah krene priča o ugrožavanju dečijih ljudskih prava. Potpuno je normalno i legitimno da učenike izvode na političke demonstracije, da ih izvode na blokadu saobraćajnica, ali ni da pomisle da ih izvedu da počiste smeće koje su sami i bacili.
I za kraj, moram da se osvrnem na diskusije dvojice kolega koji su nas jutros podsetili da je danas veliki praznik, godišnjica početka narodnooslobodilačke borbe. Danas je veliki praznik Ivanjdan. Narodnooslobodilačka borba 1941. godine počela je već u aprilu mesecu te godine, a na današnji dan 1941. godine počeo je građanski rat u Srbiji. Nisu komunistički avanturisti u Beloj Crkvi kod Krupnja pucali na Ivanjdan na okupatorske vojnike, nisu ubili dvojicu okupatorskih vojnika, nego su ubili dvojicu srpskih policajaca, Bogdana Lončara i Milenka Brakovića, obojica izbeglice, jedan u prvom, jedan u drugom kolenu, koji su samo radili svoj posao.
Posebno je licemerno da mi u danu kada pooštravamo zakonske mere za nelegalno posedovanje oružja, za ilegalno posedovanje i nošenje oružja, da uzdižemo, da slavimo jedan čin koji je u suštini po tadašnjem zakonodavstvu bio čist teroristički čin, kada su dvojica avanturista ilegalnim naoružanjem ubili dvojicu državnih službenika, dvojicu policajaca. Hvala vam.
39/2 AL/MP