Poštovani građani, pred nama je jedan Predlog vrlo važnog zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja životne sredine. Šta to znači integrisano? Pre svega, da bi to razumeli i oni koji nas gledaju, to znači da se izdaje jedna zajednička dozvola za sve vidove, odnosno medijume životne sredine. Za vodu, vazduh, zemljište, itd.
Nažalost, u ekonomsko-propagandnom programu ministarke Pavkov čuli smo mnogo hvalospeva koliko se uradilo, koliko se učinilo i o brzini kojom se radi, a mi sada usaglašavamo naše odredbe sa direktivom EU iz 2010. godine. Šesnaest godina je, pretpostavljam, bilo dovoljno, verujem vam, da se to završi oho ho kad.
Očigledno da nije cilj pisanje razumljivih zakonskih propisa koje svako može da protumači, već samo ispunjavanje nekih formalnosti, jer smo se obavezali u ovom našem hodu po mukama prema EU i nazad.
Za neke odredbe mi je bilo potrebno pet čitanja da bih shvatio šta je pisac hteo da kaže. Predlog zakona je toliko zbrdozdolisan, kipi od osnovnih prevoda engleskih izraza i direktiva u industrijskim emisijama. Znači, prevodilac ili lektor, ako ga je uopšte bilo, nisu uradili domaći zadat.
Na primer, proces plazme se pojavljuje. Ja se izvinjavam, to ne postoji. Mora da se definiše i da se objasni šta je pojam „proces plazme“, šta god to značilo onome ko je sastavljao zakon.
Još gore je ako se slabo ko udubljivao u tekst Predloga, pa smo dobili ovu prenatrpanu, nerazumljivu verziju koja nema ni glavu, ni rep.
U izlaganju ministarke Pavkov pre dva dana čuli smo neke zvučne reči – održivi razvoj, sinergija ekologije, ekonomije. I dobronamerno pitam ministarku Pavkov koliko nas u Skupštini i koliko građana Srbije razume šta je to sinergija? Šta bi to trebalo da znači? Da se privreda i ekonomija uzajamno podstiču i pojačavaju? Izvinite, to je besmislica.
Kad pišete zakon mora da vas razume i onaj najslabiji, najnepismeniji đak, a ne samo profesor univerziteta. Kakve sinergije, kakva plazma, koinseneracija.
Poštovani građani, održivi razvoj je jedan mnogo zanimljiv i lep pojam, ali ne znači apsolutno ništa, jer svaki razvoj znači plaćanje neke cene kroz zagađenje, a cena našeg ekonomskog rasta, kojim se ova vlast toliko hvali, je katastrofalna.
Dajte, bre, da više cenu razvoja ne plaćamo kroz galopirajuću epidemiju kancera i drugih bolesti izazvanih zagađenjem.
Ministarka Pavkov reče da u periodu 2004. do 2025. godine izdato je ukupno 67 dozvola, od toga 33 do 2019. godine i još 35 od 2020. do 2025. godine. Da vidimo podatke iz Predloga zakona. Broj postrojenja u Srbiji – 220, broj izdatih dozvola – 67. Dakle, manje od jedne trećine.
1/3 MT
Dragi građani, preko dve trećine, tačnije 153 postrojenja, firmi i termoelektrana nekontrolisano ispušta zagađivače u životnu sredinu. Pa, stvarno brže, jače, bolje u jedinoj slobodnoj zemlji u Evropi. Citiram: „sve slobodne zemlje u Evropi su ovakve zakone odavno usvojili“.
Da pređem na amandman. Ne znam zašto nije usvojen amandman čiji je cilj pojašnjenje zakonske odredbe. Umesto rogobatnog prevoda granične vrednosti emisije zadržava se postojeći tekst koji, ponavljam, nema ni glavu ni rep. Zašto se to radi nije mi jasno. Govorim o članu 3. tačka 2.
Predložena odredba predstavlja doslovan prevod odredbi iz Direktive br. 2010/75/EU Evropskog parlamenta i Saveta EU, ali je uopšte nije potrebno prevoditi doslovno. Dovoljno je prevesti tako da se zadrži pravno dejstvo određene odredbe.
Idemo dalje. Član 3. tačka 4. Sadašnji predlog glasi – živina jesu ptice koje se uzgajaju ili drže u zatočeništvu. Kakvo zatočeništvo, ja se izvinjavam? Moj predlog – kontrolisani uslovi, pošto ako pustite guske na ispašu pored reke to nije zatočeništvo, ja se izvinjavam, ali jesu kontrolisani uslovi zbog toga što neko stoji pored njih. Tako da, iz nekog razloga ni to nije prihvaćeno. Pre svega, taj izraz je rogobatan i ima jake negativne konotacije.
Idemo dalje. Sad dolazimo to tih čuvenih inseneratora, koinseneratora, itd. Za ime sveta, zašto insenerator ako postoji izraz „spalionica“? Zašto inseneracija ako postoji „spaljivanje“? Zašto koinseneracija ako postoji „suspaljivanje“? Zašto koristimo tuđice koje su daleke od srpskog jezika kada možemo mirne duše zameniti našim rečima koje će svako razumeti?
Izmenama koje sam ja predložio ovi termini se brišu i zamenjuju ustaljenim i svima razumljivim izrazima, uz dodatno pojašnje u zagradi. Dakle, ko voli inseneratore, oni su u zagradi.
2/1 MV/IR 10.15 – 10.25
Ovim izmenama se ne menja pravno dejstvo niti stepen usklađenosti sa propisima EU. Takođe, nisu usvojeni ni moji predlozi amandmana za član 3. tačka 15) i član 3. tačka 22) gde sam samo hteo da se izrazi usklade po rodu i broju, odnosno sa gramatičkim pravilima srpskog jezika. Jer, ja se izvinjavam, za ovako nepismen, rogobatan, napravljen kao da su ga deca na OTO-u pisali, predlog zakona, ja ne mogu da glasam jer bi me bilo sramota pred onima koji će taj zakon čitati za 10 ili 15 godina. Hvala.