Zahvaljujem.
Pre nego što iskoristim pravo da govorim o temi dnevnog reda, iskoristio bih priliku da rukovodstvu, članovima, simpatizerima i biračima Stranke demokratske akcije Sandžaka čestitam 36 godišnjicu postojanja i rada SDA Sandžaka koja je osnovana 29. jula 1990. godine u Novom Pazaru.
Predsedavajuća, članovi Vlade, koleginice i kolege narodni poslanici, uvaženi građani, rasprava o poverenju Vladi jeste rasprava o ukupnom stanju u državi i odgovornosti Vlade za posledice njene politike. Odnos Vlade prema vladavini prava, samostalnosti institucija i ravnopravnosti građana, naroda i regija, sa posebnim akcentom na položaj Bošnjaka i regije Sandžak, predstavljaju parametre po kojima SDA Sandžaka meri i radi učinak ove vlade. Demokratičnost višenacionalne države meri se stvarnim položajem manje brojnog naroda, ostvarivanjem prava bez uslovljavanja, odgovarajućom zastupljenošću i ravnopravnim učešćem u odlučivanju. Ravnopravnost, jednakost pred zakonom, tolerancija i suživot moraju biti ugrađeni u rad institucija i državnu politiku. Srbija pod ovom vlašću ne odgovara tom merenju.
Politika ove vlade vodi državu u suprotnom pravcu. U medijima pod kontrolom režima i kroz izjave državnih funkcionera Bošnjaci se neosnovano predstavljaju kao remetilački faktor, zahtevi za ostvarivanje prava i razvoj Sandžaka povezuju se sa separatizmom, ekstremizmom i ugrožavanjem države. Mediji koji proizvode mete ne čuvaju državu, već pripremaju društvo za nepravdu.
Kada se politički predstavnici jednog naroda proglašavaju neprijateljima zbog toga što zahtevaju primenu Ustava i zakona stvara se atmosfera u kojoj su diskriminacija, pritisak i uskraćivanje prava unapred opravdani. Vladi su prihvatljivi Bošnjaci koji ćute o problemima i koji opravdavaju njenu politiku. Pred izbore im se povremeno dopušta da govore o pojedinim pitanjima, ali iza tih reči ne dolaze odluke, niti konkretne reakcije Vlade. Problemi Bošnjaka se koriste u izbornoj kampanji, a posle izbora ponovo ostaju bez odgovora.
Vladajuća većina u Narodnoj skupštini prilikom izbora članova Saveta REM-a jedino nije izabrala člana iz kategorije manjina, a u kojoj su kandidati bili jedan Bošnjak, jedna Albanka. Nakon toga je članica Vlade izjavila da bi 1998. godine sprovela etničko čišćenje. I pored javnog karaktera i težine takve poruke nije utvrđena politička odgovornost, niti je članica Vlade razrešena. A vlada koja toleriše govor mržnje i prećutno odobrava etničko čišćenje, kao model za ostvarivanje političkih ciljeva, nije faktor mira i stabilnosti. Sa takvim odnosom urušava se poverenje građana u institucije i stvara osećaj nesigurnosti. U takvoj političkoj atmosferi Bošnjacima se nameće status podstanara i konstantno se postupa prema njima kao prema sumnjivim licima. To je opšta dijagnoza političkog, institucionalnog i bezbednosnog položaja i statusa Bošnjaka u ovoj državi. Bošnjaci ne mogu biti građani samo kada izvršavaju obaveze prema državi, plaćaju poreze i poštuju zakone. Jednake obaveze zahtevaju jednaka prava, ravnopravno mesto u institucijama i učešće u odlučivanju. Bošnjaci su autohtoni narod u Sandžaku i moraju biti subjekt svih procesa koji utiču na njihov položaj, prava, identitet i budućnost.
Stranka demokratske akcije Sandžaka odbacuje svaki status koji kao meru prihvatljivosti Bošnjaka zahteva ćutanje, odricanje od prava i bezuslovno prihvatanje odluka koje drugi donose o njihovom položaju i budućnosti. Prava Bošnjaka utvrđena su Ustavom i zakonima. Ta prava nisu odraz bilo čije volje, jer ih Vlada ne poklanja. Njena obaveza je da ih primenjuje potpuno i bez izuzetka. Bosanski jezik još uvek nije uveden u službenu upotrebu u Priboju, iako zakon to nalaže. Bošnjaci nisu srazmerno zastupljeni u policiji, pravosuđu, državnoj upravi, zdravstvu, obrazovanju, javnim
33/3 TĐ/CG
preduzećima i drugim republičkim sistemima koji deluju u sandžačkim opštinama. Vlada i drugi državni organi dosada nisu predstavili plan sa konkretnim merama i rokovima za promenu takvog stanja. Zadovoljstvo građana je osnovi uslov stabilnosti i poverenja u državne organe. Ova vlada nije preduzela konkretne mere kojim bi takvo poverenje izgradila u Sandžaku.
Kroz 167 podnetih amandmana na različite zakone, na predloge zakona i poslanička pitanja, tražili smo konkretne mere projekte i politike za Bošnjake i Sandžak. Nijedan od tih zahteva od ove vlade nije prihvaćen. Tražili smo punu primenu ustavnih prava, službenu upotrebu bosanskog jezika, obrazovanje na maternjem jeziku, srazmernu zastupljenost u državnim organima i stvarno učešće nacionalnih manjina u odlučivanja. Za Sandžak smo zahtevali odgovarajuću mrežu sudova, javnih tužilaštava, zdravstvenih i obrazovnih i drugih javnih ustanova kako bi građani svoja prava ostvarivali u sredinama u kojima žive.
34/1 AL/LjL 16.30–16.40
Zahtevali smo ulaganja u putnu, elektroenergetsku, vodovodnu i komunalnu infrastrukturu, rešavanje problema nesanitarnih deponija i zaštitu životne sredine.
Tražili smo posebne programe za razvoj Pešteri, poljoprivrede, stočarstva, turizma, lokalne privrede i zapošljavanja, kao i ravnomeran razvoj svih sandžačkih opština.
Insistirali smo na završetku povratka prognanih Bošnjaka iz Priboja, uređivanju prava žrtava i njihovih porodica, rasvetljavanju zločina i uspostavljanju delotvornog sistema tranzicione pravde.
Svi ti zahtevi imali su cilj da Bošnjaci u punom obimu ostvaruju prava koja im pripadaju, da Sandžak dobije institucije, infrastrukturu i razvojni položaj koji odgovara potrebama njegovih građana, da se obnovi poverenje Bošnjaka u državne organe i stvore uslovi za sretnu sadašnjost i sigurnu budućnost.
Vlada nema konkretan program razvoja regije Sandžak, sa projektima, sredstvima, rokovima i odgovornošću za rezultate. Zato se mora otvoreno postaviti pitanje – zbog čega se Sandžak permanentno zapostavlja i šta u političkom smislu znači kada se regionu u kojem Bošnjaci čine većinsko stanovništvo godinama uskraćuje razvoj koji mu pripada, dok se bošnjačkom narodu uskraćuju elementarna prava koja mu pripadaju po Ustavu.
Takva politika potvrđuje da su Bošnjaci i Sandžak potisnuti na margine političkih, institucionalnih i razvojnih prioriteta, osim u slučaju kad ih treba predstaviti kao opasnost za Srbiju.
Vlada nije pokrenula suštinsku regionalizaciju, ni decentralizaciju. Takav sistem produbljuje razvojne razlike i građanima oduzima stvarni uticaj na odluke koje određuju njihov život.
Srbija se nalazi u dubokoj društvenoj i političkoj krizi i izbori jesu potreban demokratski izlaz. Međutim, pre njihovog raspisivanja, Komisija za kontrolu biračkog spiska treba Narodnoj skupštini da podnese izveštaj o svom radu i stanju jedinstvenog biračkog spiska. Nadležno ministarstvo treba da podnese izveštaj o stanju posebnih biračkih spiskova nacionalnih manjina, uključujući poseban bošnjački birački spisak. Uređeni birački spiskovi, ravnopravni pristup medijima, zaštita birača od pritisaka i sprečavanje zloupotrebe javnih resursa moraju prethoditi izborima.
Odgovornost vlade meri se i njenom regionalnom politikom. Srbija treba da od suseda stvara prijatelje, a ne da bude izvoznik nestabilnosti i nacionalnih tenzija. Odnose sa državama nastalim raspadom bivše SFRJ i drugim državama regiona mora graditi uz poštovanje njihovog suvereniteta, granica i ustavnog poretka, kroz dijalog i obnovu poverenja između naroda. Mir u regionu uspostavlja se i održava poštovanjem susednih država a ne njihovim podrivanjem.
Odgovorna država priznaje sudski utvrđene činjenice, procesuira ratne zločine, štiti žrtve i ne veliča počinioce. Srbija ne sme biti sigurna kuća i utočište licima za koje postoji osnovana sumnja da su odgovorna za genocid i ratne zločine.
Porodice žrtava otetih u Sjeverinu i Štrpcima i žrtve zločina u Kukurovićima još uvek čekaju da država uredi njihov status i prava, na način dostojan njihove patnje.
Vlada koja poštuje međunarodno humanitarno pravo ne bi smela prodavati oružje i vojnu opremu Izraelu, niti ostvarivati vojno-industrijsku saradnju dok traje masovno stradanje palestinskih civila i razaranje Gaze. Srebrenica i Gaza zahtevaju isti princip. Dostojanstvo žrtve ne zavisi od njenog imena, vere i nacionalnosti.
34/2 AL/LjL
Stranka demokratske akcije Sandžaka želi Srbiju jednaku prema svim svojim građanima. Želimo državu pravednih institucija, slobodnih medija, poštenih izbora, decentralizovane vlasti, ravnomernog razvoja i dobrih odnosa sa susedima. Ne želimo Srbiju koja nije sigurna kuća nasilju, diskriminaciji, govoru mržnje i ratnim zločincima, već državu koja štiti žrtve, kažnjava počinioce i svakom građaninu obezbeđuje jednaku zaštitu.
U takvoj Srbiji Bošnjaci neće imati status podstanara, niti će biti tretirani kao sumnjiva lica. Ostvarivaće sva prava bez uslovljavanja, biće srazmerno zastupljeni u institucijama sistema, a Sandžak će imati svoj razvojni položaj koji mu pripada.
Ova Vlada Srbiju ne vodi u tom pravcu i zbog toga će SDA Sandžaka podržati inicijativu za izglasavanje nepoverenja Vladi Republike Srbije.