Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, koleginica Lidija Dimitrijević je zaista odlično i stručno objasnila zbog čega je neophodno da se ovaj njen amandman usvoji, ali javila sam se da vam skrenem pažnju na neke konkretne stvari koje dokazuju i zbog čega se, zapravo, vi u Vladi Republike Srbije bojite zakona.
Predlažete zakone, odnosno skupštinska većina ih usvaja, zato što morate da ispunite neku formu, da donesete neki zakon koji se nekako zove, tačno onako kako vam je propisano i kada mi želimo amandmanima da vam pomognemo da zakoni budu precizni i jasni, da zakoni ne dozvoljavaju malverzacije, da zakoni ne dozvoljavaju zloupotrebu, onda vi imate veliki otpor prema tome i vi zapravo to ne želite.
Podsećam vas na period iz septembra 2007. godine, dobro poznata i čuvena afera "Univerzijada Beograd" - Siniša Jasnić, koji je tada izjavio da je raspisivanje tendera za nabavku opreme za srpske predstavnike na toj manifestaciji bilo nemoguće i dodao da bi ono predstavljalo bespotrebno bacanje para. Zamislite da li je nekada neko čuo veću glupost.
Kaže - niko na svetu, to kaže gospodin Jasnić, niko u svetu ne raspisuje tender za sklapanje sponzorskih ugovora. Zašto trošiti novac? Menadžer snosi odgovornost za eventualnu lošu procenu tržišne vrednosti, rekao je Jasnić, ali naravno nije rekao da je menadžer kriminalac. To je suština i to je osnovni problem.
Radilo se o ugovoru o nabavci odeće i obuće, podsećam vas, vrednih 250 hiljada evra, "Univerzijada u Beogradu", organizator tog takmičenja za 2009. godinu, potpisala je taj ugovor sa hrvatskim "Varteksom", koji je srpske sportiste oblačio i na prošlogodišnjoj Univerzijadi u Bangkoku.
Protiv tog i takvog ugovora sa "Varteksom", čiju su moguću dobit u Univerzijadi Beograd procenili na tri miliona evra, a hrvatski mediji na pet milion evra.
Naravno, pobunila se Unija tekstilni proizvođača Srbije, ali ko njih pita, pita se onaj ko je uzeo proviziju, to je ono što smo govorili u onom prethodnom amandmanu da treba zaštititi naše proizvođače, odnosno naše ponuđače u javnim nabavkama, ali o tome se pogotovo u DS, stranci G17 plus ne vodi računa.
Evo, malopre sam dobila vest, agencijska vest da je sinoć na RTS-u gostovala gospođa Snežana Lakićević-Stojačić, da je pričala o borbi protiv kriminala. Ona je, inače, državni sekretar u Ministarstvu za rad, za one koji ne znaju. Dok je ona na RTS-u pričala protiv korupcije i kriminala, njen suprug Zoran Stojačić, inače direktor zrenjaninske hale sportova u izgradnji, uhapšen je zbog umešanosti u malverzacije sa Goranom Kneževićem , takođe funkcionerom DS.
Ogradila sam se i rekla sam da je ovo agencijska vest, ali teško je verovati da bi se neka agencija poigrala na taj način da ovako nešto stavi kao vest, a da to nije tačno.
Dakle, ovi detalji, dame i gospodo, iz vladajuće koalicije, gospođo Kalanović, govore o tome kakav je odnos Vlada Republike Srbije prema Zakonu o javnim nabavkama, prema poštenim javnim nabavkama. Vama da je stalo do toga primenjivali biste zakon koji je sada na snazi, koji je, jutros sam govorila, četiri puta menjan, a 444 puta nije primenjivan.
To će biti isto i sa ovim zakonom. Džabe vam zakoni dok ne promenite svest o tome da morate da se suočite sa kriminalom, da morate da se oslobodite korumpiranih ljudi u Vladi Republike Srbije, u javnim preduzećima. Dokle god se s tim ne raščisti, džabe mi ovde donosimo zakone, vi ih ne primenjujete, niko ne odgovara.
Evo, i u slučaju gospodina Jasnića, Ministarstvo finansija najavilo je u septembru 2007. godine da će budžetska inspekcija razmotriti to sponzorstvo, jer je posao sklopljen mimo tendera. Da li je iko ikada saznao da li je bilo te budžetske inspekcije i šta je uradila? Nije. Da li znamo šta je uradila budžetska inspekcija na aerodromu sa Krištom - ne znamo.
Dakle, sve probleme gurate pod tepih, iz dana u dan sve više kriminala, sve više korupcije, narod sve gladniji, ovi u vlasti sve bogatiji.
Evropa će izgleda morati još malo da se strpi, pošto očigledno nešto u Vladi Srbije škripi. Laki izgleda uzvraća udarac. Nije trebalo da mu dirate Bojana Krišta. Nije trebalo da slušate SRS. Pustite vi, Krišto je, kaže Laki, najbolji menadžer, jedino je pogrešio što nije baš u pravom momentu uzeo onih jedanaest i po hiljada evra za jedan mesec.
Nije to prvi put. Sećate se kako su predstavnici G17 plus, sećate se one karte, pa štapova, kada su pokazivali kako su se krali glasovi ovde, afera Bodrum, pa onda pokazuju - ovde je sedela, ovde je Bodrum, a onda onaj dođe pa pokaže karte, prazne omote od avionskih karata.
Pa onda Boris Tadić izađe u izbornoj kampanji i kaže - ja ću da rešim problem Bodrum, svi koji budu učestvovali u toj aferi neće više biti ni na kakvoj funkciji u DS. Afera Bodrum ni do danas nije rešena. Ni kriv ni dužan, onaj Alen Selimović je dobio uslovnu osudu, ali naravno ne zbog one kartice Nede Arnerić. Bili smo mi ovde, mnogi ovde prisutni i znamo šta se tada dešavalo.
Onda kaže Boris Tadić i DS - afera Bodrum je završena na sudu, a nikada nije ni započeta. Akteri afere Bodrum, na primer, Bojan Pajtić, sada radi intezivno na pokušaju primene statuta Vojvodine, koji znači prvi korak otcepljenja Vojvodine od Srbije.
Pitanje je, ovo što smo ovde dobili, zapravo još nismo svi dobili, ovo je neki veliki materijal.
Gospodin Todorović je čitao neka imena. Kome mi tu možemo da verujemo? To nije dokument koji smo dobili od Vlade Republike Srbije. To je samo deo Vlade, a u Vladi očigledno postoji problem. Da li Dinkić mora da vrati neke pare, pisalo se nekada da je uzeo od "ONV"-a, pa da nije to u pitanju ili je zaista neki problem u ovome o čemu se ovde govori?
Pre nekih sat vremena sam vas obavestila da se pojavilo, pošto je Tadić rekao da treba da se čuvaju radna mesta, slobodno radno mesto na mestu direktora zrenjaninske Hale sportova, Zorana Stojačića, ovog demokrate što je uhapšen (uhapšen, kriminalac, bre), a malopre dobih informaciju da je još jedno slobodno radno mesto - direktora Vojvodinavoda, neki Radovanović, perjanica demokrata u Zrenjaninu, takođe uhapšen.
Građani Srbije, izgleda da će biti slobodnih radnih mesta, ne samo onih koje ćete morati da čuvate motkama i pendrecima, što reče Tadić, nego poneko se s vremena na vreme i uprazni. Ko zna, možda će na ovaj način biti slobodnih i u Vladi Srbije.
Čujem komentare, plaše se ljudi čim izađem da se pojavilo još neko  slobodno radno mesto. Nije, u međuvremenu još uvek niko uhapšen, ali tendencija postoji.
Govorim o amandmanu na član 44. stav 2. Član 44. govori o uslovima za učešće u postupku javne nabavke, pa je onda pod obaveznim uslovima za učešće, to je neki nadnaslov, to je isto neka evropska moda u ovim zakonima, predviđeno da pravo učešće u postupku ima ponuđač ako ispuni određene uslove.
Ti uslovi su da je registrovan kod nadležnog organa, da je osnovan za obavljanje delatnosti koja je predmet javne nabavke, da mu u roku od dve godine pre objavljivanja javnog poziva nije izrečena pravnosnažna sudska ili upravna mere zabrane obavljanja delatnosti, da je izmirio dospele poreze i druge javne dažbine u skladu sa propisima Republike Srbije, da ima važeću dozvolu nadležnog organa za obavljanje delatnosti koja je predmet javne nabavke, da raspolaže neophodnim finansijskim i poslovnim kapacitetom i da raspolaže dovoljnim tehničkim i kadrovskim kapacitetom.
Predloženo je da se posle ove tačke 7) dodaju još tri nove tačke, i to tačka 8) koja kaže da pravo na učešće u postupku ima ponuđač koji pored ovih sedam uslova ispunjava i to da zaposlenima isplaćuje primanja, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom koji je na snazi; 9) da zaposlenima obezbeđuje bezbednost i zdravlje na radu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom koji je na snazi; 10) da je zaposlene prijavio na obavezno socijalno osiguranje.
Ovo je zaista odličan amandman, a zašto nije prihvaćen pročitaću i obrazloženje Vlade Republike Srbije, koje najmanje odgovara socijalno odgovornoj Vladi, a čini mi se da ste se tako predstavljali, gospodo iz Vlade Republike Srbije, ali nije ovo prvi slučaj gde smo utvrdili da niste ni socijalna, ni odgovorna, pa ni socijalno odgovorna Vlada.
Kolege su u obrazloženju amandmana predložile da bi ''unošenje ovih odredbi u Predlog zakona imalo osnov pre svega u Konvenciji Međunarodne organizacije rada broj 94 o radnim klauzulama i javnim nabavkama, koja ima za cilj da troškovi rada ne budu element konkurentnosti ponuđača u procesu javnih nabavki.
S druge strane, cilj ove konvencije jeste da postupak javnih nabavki ne vrši pritisak na zaposlene u pogledu zarade, odnosno da se izbegne takozvani socijalni damping, odnosno nelojalna konkurencija poslodavca na teret prava iz radnog odnosa i uslova rada.
U skladu sa zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu poslodavac je obavezan da zaposlenom obezbedi sve mere bezbednosti na radnom mestu. Takođe, poslodavac je dužan da u skladu sa Zakonom o radu zaposlenog prijavi na obavezno socijalno osiguranje.
Amandmanom se predlaže dopuna člana 44. koja obezbeđuje sigurnost zaposlenih i onemogućava poslodavcu da, ukoliko nije obezbedio navedene uslove, može na zakonit način biti ponuđač kod javnih nabavki.''
Ovo je zaista i smisleno i logično, i u skladu sa Ustavom i Konvencijom Međunarodne organizacije rada broj 94. Dakle, ne postoji nijedan opravdan razlog zbog čega ovaj amandman ne bi bio prihvaćen, pogotovo, kažem, kada posebno jedan deo Vlade Republike Srbije tvrdi, koji se zaklinjao da će jedan od prvih zadataka biti izmena Zakona o radu ili donošenje novog zakona o radu, da će insistirati na primeni kolektivnog ugovora, da će se prava radnika podići na jedan viši nivo.
U međuvremenu imamo, evo, već nekoliko dana, ne samo sad, nego i odranije, sve je veće nezadovoljstvo zaposlenih, pa se to odražava i okupljanjima ispred Predsedništva, ispred Vlade Republike Srbije, ispred Skupštine Srbije.
Dakle, očigledno Vlada nije ispunila ono što je obećala građanima Republike Srbije. Kada se opravdavalo zašto se u tom obliku pravi Vlada, onda je glavno težište bilo bačeno upravo na to da je to socijalno odgovorna Vlada.
Da ste vi stvarno socijalno odgovorna Vlada, onda bi sasvim sigurno prihvatili ovaj amandman, a vi kažete da se amandman ne prihvata iz razloga što je u članu 44. stav 8. i 9. Predloga zakona određeno da naručilac može da zahteva dokaze koji potvrđuju da ponuđač ispunjava zahteve iz važećih propisa o zaštiti na radu, zapošljavanju i uslovima rada.
Dakle, ova reč „može“, znate, to je najobičnije zavaravanje i nikada niko ozbiljan neće doneti zakon u kojem će stajati reč „može“. Zakonska norma mora da bude jasna, koncizna, precizna i ne može u zakonu da stoji „nešto može“. Zakon ili obavezuje ili ne obavezuje.
Ako zakon kaže da nešto može, pa kome, ljudi, može da se veruje da će da prihvati da to „može “ stvarno i da primeni. Koliko poslodavaca primenjuje kolektivni ugovor zato što to može? Koliko poslodavac isplaćuje naknade za topli obrok i regrese za godišnji odmor zato što u zakonu stoji „može“?
Kada je donošen Zakon o radu upozoravali smo, nemojte da stavljate i nemojte da u zakonskim normama imate reč „može“. Ono što može ostavlja mogućnost da onome kome to nije u interesu kaže mogu, ali ne moram, znači neću.
Kada je donošen Zakon o radu govorili smo vam i upozoravali da se Zakon o radu donosi za poslodavce, a ne za zaposlene, i vi sada tu negde gde možete da na ovaj ili na ovaj način doprinesete da se ono što je tamo propušteno nadoknadi ovim ili nekim drugim zakonom, vi to naravno i dalje prenebregavate, i dalje izbegavate
Vi zapravo ovaj zakon o javnim nabavkama opet donosite samo da zamažete oči javnosti i ovih što vas čekaju u onom vagonu što je krenuo za Evropu.
Već sam rekla i ponoviću, vi popunjavate samo spisak da možete da stavite crtice, ovaj zakon donet, ovaj donet, u suštini niti šta menjate, niti zakon primenjujete.
Pročitaću vam samo jedan deo iz jednog članka koji je objavljen u "Velikoj Srbiji", listu SRS, vezan je za javne nabavke - javna korupcija. Naslov je "Tenderom do plena". Ovaj članak je napisao Ivan Ninić, svima vama poznat i poznat celokupnoj srpskoj javnosti po tome što je raskrinkao kriminal i korupciju u Domu učenika srednjih škola u Beogradu, još kao srednjoškolac.
Evo koje podatke iznosi, između ostalog, naravno, ne mogu sve da pročitam, ali pre neki dan ste imali svi "Veliku Srbiju" u rukama, to je objavljeno u novembru ove godine. Videla sam da ste čitali, pretpostavljam da ste i ovo pročitali. Ali, radi šire javnosti pročitaću.
"Na osnovu dostupnih podataka, vrednost javnih nabavki u prošloj godini iznosila je oko dve milijarde evra". Zašto ovo povezujem sa onim što vi niste prihvatili? Samo da se predstavi koliko bi to bilo sredstava koja ne bi otišla kojekuda, nego bi zaposleni imali koristi od toga.
Dakle, dva miliona evra je vrednost javnih nabavki, ali kako stoji - na osnovu dostupnih podataka.
"Međutim, procenjuje se da vrednost javnih nabavki premašuje dve milijarde evra i da je skoro dvostruko veća, jer veliki broj naručilaca javnih nabavki, njih oko 10 hiljada, prema podacima Uprave za javne nabavke (dakle, ništa napamet, sve na osnovu podataka i fakata) nije dostavio godišnji izveštaj''. To kaže Uprava za javne nabavke.
Pitanje vama, koje proizilazi iz ovoga, koji su to pravni subjekti i kakve su posledice toga što oni nisu dostavili godišnji izveštaj Upravi za javne nabavke? Da li će imati neke posledice? Ako neće, da li to znači da niko ne mora da podnosi taj izveštaj i baš ih briga?
"Javne nabavke finansirane sa preostalih dve milijarde evra izostavljene su iz regularne procedure koja je ustanovljena Zakonom o javnim nabavkama (ovim zakonom koji je još uvek na snazi dok ovaj ne bude usvojen). Razlog za tako nešto je očigledan, a krije se u činjenici da država nije u stanju da prekontroliše i evidentira celokupni promet finansijskih transakcija koje nastaju po osnovu više od hiljadu ugovora o javnim nabavkama, koliko se u Srbiji svakodnevno zaključi". Ljudi, ovo su tolike pare da je to prosto neverovatno.
"Ovi podaci, kao i podaci iz kojih proizilazi da u Srbiji trenutno postoji 12 hiljada naručilaca i 80 hiljada ponuđača koji godišnje zaključe oko 250 hiljada ugovora o javnim nabavkama, nesumnjivo ukazuje na to da se korupcija najviše reflektuje upravo u sferi javne potrošnje novca poreskih obveznika kroz sistem javnih nabavki".
Dobro je da ovo čuju građani Srbije. Dobro je da čujete i vi koji predstavljate Vladu Republike Srbije ovde. Ovo je dobro da čujete da biste preduzeli određene korake, da biste primenili Zakon o javnim nabavkama. To je ono što sam vam i jutros govorila, džabe vi donosite zakon.
Slično smo vam govorili 2002. godine kada je donet Zakon o javnim nabavkama, pa 2003. godine kada je menjan, pa 2004, pa 2005. godine - svaki put kada ste menjali zakon skretali smo vam pažnju, primenjujte zakon koji imate. Nije problem u zakonu, problem je u primeni zakona.
Problem je u tome što može sa zakonom, može i bez zakona, može javna nabavka bez zakona, nikome ne fali dlaka s glave. Neko se pridržava zakona, neko se ne pridržava. Razlika je samo u tome što onaj ko se ne pridržava zakona lično se obogati, onaj ko se pridržava zakona je verovatno bogat u nekoj normalnoj meri, koliko je to moguće. Ali, problem je u tome što država ne preduzima ništa da oni koji se ne pridržavaju zakona moraju da odgovaraju.
Zakon o javnim nabavkama je, vi to dobro znate, izvor korupcije. Javne nabavke su najveći mogući izvor korupcije i kriminala, i to, videli smo i danas na osnovu ona dva upražnjena radna mesta u Zrenjaninu, zbog onih hapšenja, to se radi u vrhu vlasti, u vrhovima lokalnih samouprava, u javnim preduzećima, i to uglavnom tamo gde su, ne uglavnom, nego do sada u svim slučajevima, tamo gde su funkcioneri i predsednici, odnosno direktori javnih preduzeća iz DS, iz stranke G17 plus.
I to je boljka države Srbije i dok se s tim ne raščisti, biće isto i kada bude ovaj zakon usvojen. Ništa manje korupcije i ništa manje kriminala neće biti i u okviru javnih... (Predsednik: Vreme.) nabavki samo zato što se donosi nov zakon.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu člana 226. Poslovnika. Smatram obavezom narodnih poslanika i ovog parlamenta da ono što smo juče gotovo ceo dan govorili o misiji Euleks, o obavezi državnih organa da objasne građanima Srbije ko je to prihvatio okupaciju Kosova i Metohije... Odgovor na to dobili smo delom u jednom intervjuu državnog sekretara u srpskom Ministarstvu za Kosovo i Metohiju Olivera Ivanovića, koji kaže da dok su trajali intenzivni pregovori sa predstavnicima UN Vlada nije mogla da krene u pripremanje stanovništva, jer je morala da sačeka da dobije ono na čemu je insistirala i da to bude usvojeno u Savetu bezbednosti.
On takođe optužuje opoziciju da je doprinela zbunjenosti kosovskih Srba, jer o Euleksu govori sve najgore, a o njemu zna manje od običnih kosovskih Srba. Sada, pošto je Oliver Ivanović ovako pametan i kaže da mi ne znamo ništa o Euleksu, bilo bi dobro da dođe, ali ne on, nego ministar Bogdanović – on je, podsećam javnost, ministar u Vladi Srbije, a nekada je bio ministar u šiptarskoj vladi – i da on objasni građanima Srbije i narodnim poslanicima ko je i kakva ovlašćenja dao Vladi Republike Srbije, Borisu Tadiću, Oliveru Ivanoviću, ministru Bogdanoviću. Na osnovu čega su oni dozvolili da misija Euleks okupira Kosovo i Metohiju? Ne može on da proziva ni narodne poslanike, ni Srbe sa Kosova i Metohije da ne znaju dovoljno ili da nisu dovoljno pametni. Znamo mi koliko je pametan Oliver Ivanović, znamo kada je on izdao i prodao interese Srba na Kosovu i Metohiji, ali je nejasno kako ga Boris Tadić izabra za državnog sekretara u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju.
Da smo mi u pravu, nažalost, i da je činjenica da misija Euleks raspoređena na Kosovu i Metohiji znači okupaciju dela Srbije govori i jedna vest gde se Marti Ahtisari oglašava, naravno, čovek srećan, jer je... Izvinjavam se, vidim da je isteklo vreme, dozvolite mi vrlo kratko. Dakle, Marti Ahtisari je srećan zbog toga što je ono što je on predvideo u svom planu već videlo realizaciju na Kosovu i Metohiji. U razgovoru sa novinarima u Oslu – gde bi sutra i zvanično trebalo da dobije prestižno priznanje, to je Nobelova nagrada za mir, znate tu komediju – Ahtisari je ponovio svoje gledište da je Kosovo nezavisno i da će tako i ostati, a takođe je pozvao Srbiju da to prihvati. Norveški Nobelov komitet sutra će uručiti nagradu bivšem finskom predsedniku, koja mu je dodeljena zbog njegovih mirovnih nastojanja u Namibiji, Indoneziji, Severnoj Irskoj, ali i na Balkanu.
Njegov plan za rešenje konačnog statusa Kosova predvideo je međunarodno nadgledanu nezavisnost južne srpske pokrajine koja je, uprkos žestokom protivljenju Srbije, 17. februara proglasila nezavisnost, koju je od tada priznalo preko 50 država sveta, uključujući i SAD.
Gospodine Ivanoviću, gospodine Borisu Tadiću, gospodo iz Vlade Republike Srbije, gospodo iz skupštinske većine, ako vam se čini da mi narodni poslanici SRS, i da Srbi na Kosovu i Metohiji ne znaju šta im se desilo, evo, potvrdio im je Marti Ahtisari, priznali ste Ahtisarijev plan, priznali se okupaciju južne srpske pokrajine, dela Srbije, Kosova i Metohije.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada govorimo o Predlogu zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava čini se da nemamo kome da se obraćamo, jer predstavnik Vlade ne želi da čuje argumente koje mi narodni poslanici danima iznosimo ovde u parlamentu, a koji se svakodnevno čuju u javnosti, pre svega u stručnoj javnosti. Mediji su preplavljeni izjavama, strahovima pojedinih sudija, sudskih udruženja, Društva sudija, Vrhovnog suda Srbije, svi su uplašeni onim što ih čeka od ovog tzv. seta pravosudnih zakona.
Nama se ovde priča priča kako je ovo neki najhitniji mogući posao, kako će reforma u pravosuđu da se desi kada ovi zakoni budu usvojeni, a stupaju na snagu tek za više od godinu dana, odnosno 1. januara 2010. godine. Daj Bože da nikad ne stupe na snagu i verujemo, zaista, i da neće, jer ovim zakonima ne dobijamo ništa pozitivno u oblasti pravosuđa. Dobijamo mnogo novih otkaza, mnogo problema, odnosno, građani u malim mestima imaće mnogo problema; da bi ostvarili neka svoja prava kod nadležnih sudova biće izloženi dodatnim troškovima, putovanjima, gubljenju vremena. Sudije, tužioci, zaposleni u sudskoj upravi ostaće bez posla, Srbija će morati izdvajati neka nova sredstva za izgradnju i proširivanje zgrada sudova u sedištima gde se ti sudovi planiraju.
Dakle, mnogo, mnogo problema, govorićemo o tome više po narednim amandmanima.
Ali, ono što je zaista bolno u Predlogu ovog zakona, posle onog što se juče desilo na KiM, posle razmeštanja misije Euleks, sve mi se čini da je ceo ovaj set zakona napravljen da bi se zapravo okupacija Kosova i Metohije provukla i kroz ove zakone i da je to jedini razlog zbog čega se vama mnogo žuri sa usvajanjem ovih zakona.
Amandman koji je podneo kolega Milentijević odnosi se na član 7. stav 1. tačka 2). Član 7. govori o odeljenjima višeg prekršajnog suda i kaže da je odeljenje u Nišu predviđeno za područje prekršajnih sudova u Vranju, Zaječaru, Leskovcu, Kosovskoj Mitrovici, Negotinu, Nišu, Pirotu, Preševu i Prokuplju. Naravno da je ovo potpuno besmisleno, van pameti. Zamislite, viši prekršajni sud. Nije to ni apelacioni sud, ni vrhovni sud, to je viši prekršajni sud i on odeljenjem u Nišu obuhvata sedam-osam opština, da ne gubim vreme da to brojim. Naravno da je ceo ovaj član i kompletna mreža svih, pogotovo ovih prekršajnih, sudova nešto za šta niko u ovoj sali ne može da kaže nijednu pozitivnu reč.
Ono što je najstrašnije u ovome jeste da je i za Kosovsku Mitrovicu nadležno odeljenje u Nišu.
Kolega Milentijević je predložio da se to briše, a da se doda novi stav koji bi predvideo da odeljenje višeg prekršajnog suda u Kosovskoj Mitrovici bude za područje Kosova i Metohije. Kaže Vlada, ne može to tako, šta će nama sudovi na Kosovu i Metohiji; amandman se ne prihvata iz razloga što neki pametnjaković u Vladi smatra da je celishodnije rešenje da odeljenje višeg prekršajnog suda u Nišu bude nadležno i za područje prekršajnog suda u Kosovskoj Mitrovici.
Ovakvo izrugivanje narodnim poslanicima, Srbima na Kosovu i Metohiji zaista je neprimereno bilo kojoj vladi, makar ona bila i vlada Borisa Tadića. Šta to znači – Vlada misli da je celishodnije? Vlada mora nas da ubedi. Zaista je besmisleno da samo kaže da je celishodnije ili nije celishodnije. Vlada nije ni pokušala, ne da nas nije ubedila, nije ni pokušala da nas ubedi kako je to celishodnije, šta to zaista znači u životu svih građana na Kosovu i Metohiji, ali pre svega Srba na Kosovu i Metohiji, jer su Srbi u najvećem broju proterani sa Kosova i Metohije, jer su Srbi u najvećem broju u kolektivnim centrima, jer Srbi sa Kosova i Metohije ne mogu tamo da se vrate i država Srbija ne da ne vodi računa o tome, nego ih još dublje gura u ponor i, naravno, ozvaničavanjem misije Euleks zapravo ozvaničava okupaciju Kosova i Metohije.
Malopre sam čitala jedan deo iz ove Bi-bi-sijeve agencijske vesti, naslov je "Objasnićemo Euleks" i onda kaže: "Misija Evropske unije Euleks počela je da deluje na Kosovu posle višemesečnog odlaganja prouzrokovanog dilemama i sporenjima oko njenog mandata".
Pitam vas, gospodo iz vladajuće koalicije, pitam Borisa Tadića i pitam Vladu Republike Srbije: ko je otklonio ove dileme; na koji način su otklonjene ove dileme; kako su to otklonjene dileme koje su očigledno postojale i postoje među Srbima na Kosovu i Metohiji i među svim patriotama u Srbiji?
Govorio je kolega Milentijević o 75.000 ili 77.000 potpisa, potpuno je svejedno koliko ih je, ali su vezani za peticiju, za koju ste vi, gospođo Đukić-Dejanović, juče rekli da ste vi to primili. Niko ne spori, primljeno je to i u Vladi Republike Srbije, primljena je i krivična prijava protiv Mlađana Dinkića, pa je nema. Mi pitamo šta je po tome urađeno.
Vi ste nama juče rekli da ste stavili na dnevni red Predlog rezolucije o Kosovu i Metohiji, predlog 108 narodnih poslanika SRS, DSS i NS. Kako ste vi to stavili na dnevni red? Da li vi mislite da smo mi debili? Vi ste stavili na dnevni red u dogovoru sa skupštinskom većinom da izglasaju da to ne ide po hitnom postupku. Gde je u međuvremenu? Mi danima ovde raspravljamo o bitnim i o manje bitnim stvarima.
Rezolucije o Kosovu i Metohiji, kao najznačajnije u ovom momentu u Srbiji, nema zato što vi to niste želeli, zato što ministar Bogdanović, sada ministar u Vladi Srbije, a ranije ministar u šiptarskoj vladi, nije želeo komunikaciju sa narodnim poslanicima i poslaničkim grupama. On je tu komunikaciju na izvestan način ostvario. Evo kako, podsetiću ukratko: u svim medijima je rekao da će da razgovara pojedinačno sa predstavnicima poslaničkih grupa, jer nije bilo moguće da razgovara sa kompletnom opozicijom, pa nam je ponudio neki papirić koji bi trebalo da predstavlja rezoluciju, na kojem Euleksa nema ni u naznakama, koji je neka opšta priča koja ništa ne rešava i nikoga ne obavezuje.
Kada smo stavili pojedinačno primedbe, i poslanici SRS, i NS i DSS, ministar je morao da otputuje negde, pa nije mogao pet-šest dana da se viđa sa narodnim poslanicima i rekao je da će se javiti posle toga. Nikada se više nije javio, nikada više nije došao da razgovara sa predstavnicima poslaničkih grupa zato što smo svi jasno stavili do znanja da u toj rezoluciji mora da stoji da Euleks ne može i ne sme da se razmešta na teritoriji Kosova i Metohije.
Dakle, još tada ste vi svi znali, i vi gospođo Đukić-Dejanović i sve kolege u skupštinskoj većini, o Borisu i Vladi da ne govorim, svi ste znali šta planirate. Sada se svi pravite naivni i pokušavate da objasnite građanima Srbije i Srbima na Kosovu i Metohiji da je divno i krasno to što su dobili misiju Euleks, odnosno što je deo Srbije okupiran.
Isto kao što pokušavate da nam objasnite kako je najdivnija stvar na svetu ova ekonomska kriza u svetu, jer će to pozitivno da se odrazi na Srbiju, pa će da pohrle svi investitori u Srbiju. Kao što pokušavate da objasnite građanima Srbije da niko ne dobija otkaze, da niko nije gladan, da svi primaju velike plate, da svi primaju velike penzije, kao da im pričate o nekom drugom.
Zna narod, znaju ljudi kako žive i kako jedva sastavljaju kraj s krajem i kako im je na grbači najgora od svih vlada u novijoj srpskoj istoriji. Sve to građani Srbije znaju.
Da se vratimo na ovaj amandman, na pitanje Euleksa, na pitanje Rezolucije 1244 i na pitanje onima koji su juče tvrdili da je Euleks nešto što je legalno, da vidimo kada je (možda smo mi prespavali neki zimski san pa nismo u toku) u Savetu bezbednosti promenjeno ono što je predviđeno u tački 5) Rezolucije 1244, koju je usvojio Savet bezbednosti na svom 4011. sastanku, 10. juna 1999. godine, gde piše – odlučuje se da na Kosovu, pod okriljem UN, bude izvršeno razmeštanje međunarodnih civilnih i bezbedonosnih snaga sa odgovarajućom opremom i potrebnim osobljem i pozdravlja saglasnost SRJ sa takvim prisustvom. U Aneksu 2 Rezolucije Saveta bezbednosti UN stav 1. tačka 3. stoji – raspoređivanje na Kosovu, pod pokroviteljstvom UN, efikasnog međunarodnog civilnog i bezbedonosnog prisustva, sposobnog da garantuje postizanje zajedničkih ciljeva, koje će delovati ako se tako odluči u skladu sa glavom 7. Povelje.
Kada su, dame i gospodo, Ujedinjene nacije i Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija promenili Revoluciju 1244? Da li vi pisma Ban Ki Muna u nekom dopisivanju sa Vukom Jeremićem, ili ne znam sa kim, smatrate odlukama Saveta bezbednosti UN? Mi ne mislimo tako. Mi mislimo i, nažalost, moramo to građanima Srbije i Srbima sa Kosova i Metohije da kažemo, da ih je Vlada Republike Srbije izdala, da ih je predsednik Srbije izdao, da su ih predali na milost i nemilost onima koji su priznali nezavisno Kosovo. To je, nažalost, istina.
Vi možete da se mrštite, da mrmljate i da reagujete. Uvek ste tako radili kada smo mi imali snage da građanima saopštimo ono što jesu činjenice, ono što jeste istina, ali za vrlo kratko vreme i vi sami ste postajali svesni toga, mada verujem da ste i sada svesni. Vi mislite – skinuli smo jednu brigu s vrata, ubedićemo građane, Srbe na Kosovu i Metohiji da je Euleks nešto najbolje za njih, a to što tamo neće ko imati ni da primenjuje ove propise, ni kome da ih primenjuje, to nije vaša briga.
Raspoređivanje oko 1400 međunarodnih službenika, policajaca, tužilaca, sudija i carinika počelo je, kaže u ovoj agencijskoj vesti, bez problema na celom Kosovu. Dakle, ne govori se o AP Kosovo i Metohija, govori se o Kosovu. To je upravo ono što mi pokušavamo da vam kažemo.
Ono što smo juče čuli, što su takođe bile agencijske vesti, jeste najava da će predstavnici misije Euleks, izvinjavam se zbog vremena, brzo završavam, da će predstavnici misije Euleks, sudije, primenjivati šiptarske zakone, da će primenjivati šiptarski ustav.
Sve to čeka Srbe na Kosovu i Metohiji. Nije ni čudo što vi niste prihvatili ovaj amandman. Vi znate da vam viši sud za prekršaje na Kosovu i Metohiji ne treba, jer će tamo da se radi po šiptarskim zakonima, a ne po zakonima donetim u ovom parlamentu. Tamo će sudije dobiti otkaze, umesto da ste se organizovali i da je Vlada izdvojila sredstva da svakom Srbinu, svakoj porodici koja živi na Kosovu i Metohiji isplaćuje na ime zarade, na ime izdržavanja porodice izvestan iznos sa kojim može da se živi čak i ako ne rade i ako nisu zaposleni. Očuvanje Kosova i Metohije za Srbiju ne sme i ne može biti skupo. Em su ljudi pod okupacijom, em nemaju od čega da žive.
Vi mislite, postigli ste veliku pobedu. Nažalost, deo Srbije je pod okupacijom zahvaljujući Borisu Tadiću i njegovoj vlasti.
Dame i gospodo narodni poslanici, govorimo o amandmanu na član 7. koji je podneo kolega Radovan Radovanović, koji je ovde ukratko pokušao da ubedi skupštinsku većinu, pošto ne možemo predstavnika Vlade, da se ovaj amandman usvoji.
Podsećam da se ceo član 7. odnosi na odeljenja višeg prekršajnog suda i da je u stavu 1. tački 3) Predloga ovog zakona predviđeno da odeljenje višeg prekršajnog suda u Novom Sadu bude za područje prekršajnih sudova u Bačkoj Palanci, Bečeju, Vršcu, Zrenjaninu, Kikindi, Novom Sadu, Pančevu, Rumi, Senti, Somboru, Sremskoj Mitrovici i Subotici. Ovde je obuhvaćeno, nisam tačno brojala, ali bar četiri-pet administrativnih okruga. To je zaista neverovatno, kao da je viši prekršajni sud nekakav vrhovni sud, pa hajde da sada obuhvati što veći broj opština, što veći broj gradova, čak i administrativnih okruga.
Kolega Radovan Radovanović je predložio svojim amandmanom da se iz ove tačke 3) izostave Bačka Topola i Inđija. Kako je u obrazloženju rekao, ovaj amandman je neposredno u vezi sa amandmanom kojim se traži formiranje još dva prekršajna suda, tako da se i sam nameće kao zakonska nužnost kada se usvoji navedeni amandman.
Dakle, kolega je mišljenja da iz ovoga treba izostaviti sudove u Bačkoj Topoli i Inđiji. Verujte, ne bi bilo previše da su ovim ili nekim drugim amandmanom (evo, imamo sledeći amandman na ovu istu tačku) sva ova mesta podeljena tako da svi imaju više prekršajne sudove, odnosno odeljenja višeg prekršajnog suda.
U obrazloženje koje smo dobili od Vlade Republike Srbije – jedva sam ga našla, pošto je to obrazloženje kao za neprihvatanje amandmana Dujović Saše, a u međuvremenu je bilo pre toga obrazloženje na amandman Vladimira Milentijevića, pa Milovana Radovanovića, pa nekako, vraćajući se nazad, dođoh i do obrazloženja na koji se Vlada poziva – Vlada kaže da ne prihvata amandman budući da nisu prihvaćeni amandmani kojima se predlaže povećanje broja prekršajnih sudova.
Gospodo iz Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, u tome i jeste stvar, zato postoji na 19 članova zakona 122 amandmana. Vlada je prihvatila 13 amandmana. Naravno, neću da govorim sada koji su amandmani prihvaćeni zato što ne želim da upoređujem sedišta opština i da kažem zašto ovde može, a ovde ne može, jer mislimo da svuda može i da svuda treba, ali zato ću da pitam zašto ovde ne može. Takođe, pitam Vladu Republike Srbije koji su bili kriterijumi za uspostavljanje ovakve mreže sudova i javnih tužilaštava, a novo pitanje je – koji su bili kriterijumi prilikom prihvatanja amandmana. Zaista je neverovatno da Vlada, bez ikakvog valjanog obrazloženja, osim što kaže - prihvatamo amandman, sa obrazloženjem koje je dato uz amandman, prihvata, a sa druge strane, na drugim teritorijama amandman ne prihvata. Očigledno je da to nisu bili kriterijumi.
Ovde sam pitala kolege iz Demokratske stranke, pošto od njihovog glasanja dobrim delom zavisi da li će ovaj zakon biti usvojen ili neće, kako se to desilo da se usvoje amandmani Srđana Milivojevića i Nenada Konstantinovića, a da se ne usvoji amandman Vlatka Ratkovića.
Da li je to odnos Vlade Republike Srbije prema bivšim otporašima i prema onima koji su samo članovi DS, to je pitanje za Glavni odbor, gde se ovako pretilo i gde su građani upućivani da čuvaju svoja radna mesta. Ne znam da li je taj gospodin predsednik DS, kada je rekao "čuvajte svoja radna mesta", mislio i na sudije, da li je mislio na javne tužioce, da li je mislio na zaposlene u sudskoj upravi, ili je mislio samo na funkcionere Demokratske stranke.
Zaista je neverovatno da vi, uz ovako nemušto obrazloženje, ne prihvatite amandman i da će, ako dođe do usvajanja ovog zakona, ostati zauvek tajna kome je u Vladi Republike Srbije palo na pamet da napravi ovakvu mrežu sudova i javnih tužilaštava.
Mi uporno apelujemo i zato uporno obrazlažemo ove amandmane da bismo doprli do svesti narodnih poslanika koji će u danu za glasanje glasati za ovaj zakon. Pogotovo se obraćam kolegama koji su podneli amandmane na ovaj zakon i pitam ih da li će u danu za glasanje glasati za zakon, čak i ako njihov amandman ne bude prihvaćen? Ako to urade, onda je pitanje zašto su obmanjivali građane Srbije, zašto su obmanjivali svoje sugrađane u mestima odakle dolaze, zašto su im na terenu pričali da će da se bore i da se izbore da ostanu mreže sudova onakve kakve su sada, jer je to sada zaista definitivno najbolje rešenje, a to govori i 122 amandmana narodnih poslanika, to govore i građani sa terena, to govori pravnička struka. To jedino neće da prizna Vlada Republike Srbije.
Zašto je Vlada zapela baš za ovakvu mrežu zaista je nejasno. Znate, da smo mi dobili neko obrazloženje, sa nekim razlozima koje možda ne bismo razumeli, ali da su bar razlozi o kojima možemo da polemišemo, ali, ne, mi imamo obrazloženje u jednoj rečenici i onda za narednih 20-25 amandmana – kao za onaj amandman, kao za onaj, i morate da se vraćate sedam stranica unazad da nađete to obrazloženje da biste shvatili zašto Vlada ima isto mišljenje o teritorijalnoj raspoređenosti sudova u Južnobačkom okrugu i u Rasinskom okrugu, recimo.
Ali, nemoguće je da u svakom mestu imate iste razloge, to je prosto nemoguće. Vi zapravo nemate nikakav razlog, vi ste zacrtali, "ufiksirali" u svojoj glavi, mislim na Vladu, da to mora da bude ovako, da vi na ovaj način vidite nekakve epohalne pomake u oblasti pravosuđa, a dobro znate da od toga ništa nema.
Zapravo, ovim zakonom i onim zakonom o sudijama, tom čuvenom lustracijom o kojoj ste prestali da govorite, vi hoćete da napravite mrežu sudova i sastav sudija koji će služiti Vladi Republike Srbije i tajkunima koji su tu vladu napravili. To ne može biti u interesu građana Srbije. Zaista bi bilo dobro da narodni poslanici povedu računa o svojim biračima, o građanima, o interesima građana.
Niko od nas ovde nije iz svog ličnog interesa, ili bar niko nije građanima u predizbornoj kampanji rekao – birajte našu političku partiju jer je naš interes da budemo u parlamentu ili da budemo u Vladi. Svi smo građanima rekli – mi ćemo se boriti za vaše interese.
Mi srpski radikali se borimo za interese građana Srbije onoliko koliko je to moguće u opoziciji. Zato nećemo da prestanemo da govorimo i da pozivamo vas iz vlasti, narodne poslanike koji podržavaju Vladu Republike Srbije, što je vaše legitimno pravo, ali morate da imate svest o tome da Vlada nije vama šef nego ste vi Vladi šef. Vi ste birali Vladu Republike Srbije, vi možete gospođi Malović da kažete – interes je građana Srbije da ovi amandmani budu prihvaćeni. I, ako bilo koji amandman u danu za glasanje bude prihvaćen, a ne budu prihvaćeni ostali amandmani, vi ništa niste uradili.
Neće biti dobro ako se samo neki narodni poslanici dogovore sa kolegama u skupštinskoj većini da se glasa za njihov amandman da bi oni oprali svoj obraz kod svojih sugrađana i da budu zadovoljni, a da ostali amandmani ne budu prihvaćeni. Ne može ovaj zakon nikako da prođe, osim da se prihvate svi amandmani ili, još jednostavnije, da se prihvati amandman Milice Radović. Najjednostavnije i najcelishodnije, pošto Vlada vodi da upotrebi izraz "celishodno", a očigledno ne znaju ni šta podrazumevaju pod tim, najcelishodnije je da se ovaj zakon povuče iz skupštinske procedure.
Nećemo vam zameriti, gospodo iz Vlade, ni to što smo potrošili ovoliko dana raspravljajući, jer smo iskoristili priliku da razmenimo mišljenja, da iznesemo argumente, da vam prenesemo stavove građana sa terena i ako to prihvatite, kad god prihvatite, nije kasno. Sve je bolje od toga da se ovakav zakon usvoji. Koliko god gospođa ministar pričala u javnosti, medijima i ovde u nekoliko navrata, koliko god nas ubeđivala da ovaj zakon znači neku pozitivnu reformu (dobrodošli, gospođo Malović), ovaj zakon je jako loš i vi znate naš stav o tome.
Niste u pravu kada kažete da primenom ovog zakona niko neće putovati dalje da bi ostvario pravdu, da niko neće biti oštećen na bilo koji način. Biće oštećeni građani Srbije. Zamislite, prekršajni sporovi će se rešavati stotinama kilometara daleko od mesta gde se prekršaj desio. To jednostavno ne može zdrav razum da prihvati. Vi ovim zakonom terate ljude da uzimaju pravdu u svoje ruke, što niko od nas ne želi, što je najlošije rešenje. Ostavljate bez posla i sudije i tužioce koji nisu po volji vlasti. Ostavljate bez posla veliki broj zaposlenih u sudskoj upravi, u sudskoj administraciji, ljude koji inače jedva preživljavaju, o kojima u poslednjih osam godina niko ne vodi računa. Sudijama se plate tu i tamo povećavaju, a sudskoj administraciji ni makac.
Tako male plate, takva radna mesta će ljudi da izgube zato što je neko u Vladi Srbije smislio ovakvu mrežu, ili vam je neko negde to napisao pa ste vi samo prepisali, što takođe nije dobro.
Mi se zaista nadamo, računamo na savest svojih kolega narodnih poslanika da u danu za glasanje neće glasati za ovaj zakon. Tako ćemo svi pokazati da smo odgovorni, da nam je stalo do interesa građana. Ovo nije zakon koji može da se menja svaki čas. Mnogo zakona je ovde doneto, gde smo mi srpski radikali imali primedbe, podnosili amandmane; manje-više, ti zakoni mogu lako da se promene. Ali, ovi zakoni o mreži sudova, o lustraciji sudija, jesu zakoni koji ne mogu svaki čas da se menjaju. Negativne posledice koje će proizvesti primena ovih zakona, ako do toga dođe, teško će moći u nekoj doglednoj budućnosti da se nadoknade.
Zato vas još jedanput molim, vreme za amandman je prošlo, i moliću vas koliko god puta budem izlazila da govorim o amandmanima, povucite, gospođo ministre, ovaj zakon iz procedure. Ako vi to ne uradite, onda, kolege poslanici, glasajte u interesu građana Srbije, a to je protiv ovog zakona.
Do kada ćemo vremenski raditi?
Mislila sam, naravno, na vreme, zato što smo u ponedeljak bili žrtve jednog velikog nesporazuma u vašem odsustvu, kada nismo mogli da se dogovorimo i da na pravi način protumačimo Poslovnik. Zato sam htela da budemo do kraja precizni i jasni.
Vi kažete da ćemo nastaviti da radimo i posle 18.00 sati, s obzirom na značaj tačke koja je na dnevnom redu. Naravno, ovo jeste veoma važna tačka i upravo iz tog razloga mi koristimo vreme koje nam Poslovnik daje i na osnovu kojeg možemo da govorimo upravo o onome što je tema dnevnog reda. To su reforme u pravosuđu. Sada govorimo o onome što je vezano ne samo za ovaj zakon, nego za svih sedam zakona iz oblasti pravosuđa.
Mi danima pokušavamo da ubedimo predstavnika Vlade Republike Srbije da ovo što Vlada planira sa pravosuđem nema nikakve sa reformom. Naprotiv, ako bi se desilo da se ovi zakoni primene, umesto jedne ozbiljne reforme u oblasti pravosuđa nastaće haos. Taj haos će imati negativne posledice na sve građane Srbije, jer svi građani Srbije imaju nekakav dodir i nekakvu vezu sa pravosudnim organima, dakle, ne moraju da budu u pitanju samo ljudi koji tuže ili koji su tuženi. Jednostavno, u organima pravosuđa završavaju se i mnoge druge stvari od svakodnevnog značaja za građane Srbije, od kojekakvih uverenja, pre svega, recimo uverenje o nekažnjavanju, koje je potrebno svakom građaninu koji treba da izvadi pasoš, ličnu kartu i još neka dokumenta, da se zaposli u državnim organima, državnoj upravi, lokalnoj samoupravi, pravosuđu. To će biti, recimo, jedan od problema sa kojima će građani da se susreću zbog ovakve mreže sudova, odnosno pravosudnih organa kakvu predviđa Vlada Republike Srbije.
Kada sam rekla da mnogi građani imaju kontakt sa pravosudnim organima, nismo ovih dana govorili, recimo, o svedocima. Tu ćemo imati problem kod primene ovog zakona, od toga kako obezbediti svedoka, kako "naterati" svedoka da ide sto ili 50 kilometara daleko od svog mesta stanovanja. O čijem trošku će da ide? Ko će da mu plati izgubljenu zaradu za taj dan? Znate, danas većina ljudi, zapravo svi ili gotovo svi koji nisu zaposleni u državnim organima, radi u privatnim preduzećima; prošla su vremena kada neko može da kaže - imam obaveze na sudu, pa ode i ne vrati se ceo dan na posao. Sve to mora da bude opravdano.
Naravno, ko toga dana ne radi neće dobiti ni odgovarajuću naknadu za taj dan koju bi dobio da radi. Dakle, to je novi aspekt koji se nameće kao problem kod primene svih ovih zakona.
Ovaj konkretan amandman koji je podneo kolega Dragi Damnjanović odnosi se na član 9. stav 1, gde on predlaže novu tačku posle postojeće tačke 6). Ovaj član se odnosi na osnovna javna tužilaštva. Mislim da se kolega ne bi naljutio, svejedno je da li je ova nova tačka broj 7), 16), 19), 33), nije bitno, suština je da kolega predlaže da postoji, u okviru ove mreže javnih tužilaštava, i javno tužilaštvo u Žagubici, naravno za područje osnovnog suda u Žagubici.
Kolega je u obrazloženju svog amandmana rekao da se amandman nameće kao zakonska nužnost u slučaju usvajanja amandmana koji je već podneo na član 3. Predloga zakona, a podsećam da se član 3. odnosi na mrežu osnovnih sudova.
Mi opet imamo obrazloženje Vlade Republike Srbije zašto se ne prihvata amandman, pa se kaže da se amandman ne prihvata iz istog razloga iz kog se ne prihvata i amandman narodnog poslanika Milovana Radovanovića, takođe na član 9. ovog zakona. Sada treba da nađemo amandman Milovana Radovanovića, to je 90. amandman po redu a mi smo sada na 97. amandmanu. Vlada kaže da ne prihvata amandman iz razloga što nisu prihvaćeni amandmani na član 3. Predloga zakona kojim je uređeno osnivanje sedišta i područja nadležnosti osnovnih sudova, pa samim tim ne mogu se prihvatiti ni amandmani koji se odnose na osnivanje sedišta i područja nadležnosti osnovnih javnih tužilaštava.
Mora se priznati da je ovo obrazloženje Vlade ovaj put zaista u skladu sa zaista očiglednim stavom Vlade da se oni drže ovog predloga, što bi se reklo, ko pijan plota i da do svesti predstavnika Vlade ne stižu apeli poslanika i opozicije i skupštinske većine da nešto mora da se menja u ovom predlogu zakona. To nešto ostavlja samo dve mogućnosti: ili da se prihvati amandman na član 3. koji je podnela koleginica Milica Radović i da se onda sledom toga prihvataju i svi ostali amandmani ili bi još bolje rešenje, sasvim sigurno svrsishodnije i celishodnije, bilo da Vlada povuče ovaj predlog zakona. Imamo još 10 ili 12 amandmana, dakle, još imate vremena, gospodo iz Vlade, da udovoljite ne volji narodnih poslanika, nego građana Srbije i stručne javnosti, a naravno i narodnih poslanika koji su ovde predstavnici građana.
Zaista, ne znam da li bi postojao neko toliko uporan, da ne kažem tvrdoglav, poput gospođe Malović, da se uredno smeška, da nas gleda, da nas sluša, da sedi ovde. Ne zameram joj što ovog momenta nije ovde, ne pominjem je zbog tog. Otprilike, svi narodni poslanici koji govore iznose slične argumente i to nije u slučaju narodnih poslanika tvrdoglavost, upornost jeste, zato što želimo da utičemo na predstavnika Vlade da uradi nešto u interesu građana Republike Srbije.
Da ne govorimo reda radi, pokazuje i činjenica da je popriličan broj amandmana podnet i od strane narodnih poslanika skupštinske većine. I ovu priliku koristim da sve kolege koji su odlučni da glasaju za ove tzv. reformske zakone, sve oni koji su podneli amandmane na predlog ovog zakona, pre svih gospodina Vlatka Ratkovića pozivam i prozivam, i kao predsednika Zakonodavnog odbora i kao čoveka koji je ovde branio svoj amandman sa mnogo argumenata, mnogo činjenica i odlično je obrazložio ono što je amandmanom tražio, samo još treba da u danu za glasanje ne glasa za predlog ovog zakona zato što mu amandman nije prihvaćen. Onda, kolega Ratkoviću, budite sigurni da će građani Rume biti zadovoljni kako njihov narodni poslanik, mislim na vas, obavlja svoj posao.
Naravno, i kolega Martinović, koji je iz istog mesta kao i vi, kao vrstan stručnjak i vrstan pravnik obrazložio je zašto je potrebno prihvatiti vaš amandman, ali građani Rume njemu ne mogu da zamere ono što mogu vama; on je učinio sve da objasni skupštinskoj većini i predstavniku Vlade da taj amandman treba da se usvoji. Ali, građani Rume mogu sasvim izvesno da znaju da onoga dana kada kolega Martinović bude skupštinska većina, ako ne bude ministar u to vreme, mogu biti sigurni da mogu da mu veruju kada im nešto obeća da će to i da uradi, za razliku od kolega koji su samo obećavali, samo pričali priču. Tu istu priču iznose i sa ove govornice pretpostavljajući, verovatno, da je bitno da to kažu i da to njihovi sugrađani čuju, a da niko neće videti koje se dugme pritiska u danu za glasanje, ali ishod glasanja biće očigledan.
Dakle, ponavljam, ako svi narodni poslanici koji su podneli amandmane na predlog ovog zakona budu glasali protiv zakona, odnosno ako budu ispunili volju svojih birača, onda ovaj zakon neće imati skupštinsku većinu. Ako ne bude tako, onda je to neiskren odnos narodnih poslanika prema svojim biračima, prema svojim sugrađanima. Posebna opasnost bi bila ako se napravi nekakav dogovor samo sa pojedinim poslanicima da se samo pojedini amandmani usvoje. Jer, nema nikakvog rezona, kao što nema rezona ni za ovih 13 usvojenih amandmana u odnosu na ovih 94, čini mi se, ili 97 neusvojenih.
Dakle, očigledno je bio u pitanju samo dogovor: neki poslanici skupštinske većine su bili uporni u razgovoru sa predstavnikom Vlade, pa su rekli da sigurno neće glasati za zakone ako im ne bude prihvaćen amandman, a onda je ministar te amandmane prihvatila. Zbog toga bi bilo dobro da su ostali ili bili dovoljno uporni, ili da pokažu da su zaista narodni poslanici i da Narodna skupština i skupštinska većina nije pod dirigentskom palicom Vlade Republike Srbije, već da je Vlada Republike Srbije državni organ koji mora da sluša, pod navodnicima, ali, u svakom slučaju, da sluša glas naroda izrečen preko narodnih poslanika.
Zašto je neophodno da se usvoji ovaj amandman, kao i svi amandmani kada su u pitanju osnovna i javna tužilaštva i kasnije viša javna tužilaštva?
Zato što zaista, koliko god da mi ovde ponavljamo da veliki broj, i to je istina, predstavnika u pravosuđu jesu časni i čestiti ljudi, mi i dalje imamo poprilično problema sa onima koji su korumpirani, sa onima koji ispunjavaju naloge vlasti, odnosno izvršne vlasti, predsednika države, pojedinih tajkuna.
Kolega Vladan Jeremić je govorio o tome: predstavnik, odnosno predsednik jednog državnog organa, gospođa Verica Barać, koja inače prima platu iz budžeta Republike Srbije, koju plaćaju građani Republike Srbije, danas je izjavila da bi ona priznala Kosovo, da bi povukla sve tužbe i kontratužbe protiv, kako kaže, naših suseda. Tu nema ko da reaguje. To je bukvalno kršenje Ustava ako se čuje iz usta nekoga ko je predstavnik, odnosno predsednik jednog državnog organa.
Kada bismo mi imali državnog tužioca, i to nekog ko ne bi bio pristrasan i ko bi vodio računa o primeni Ustava, o interesima države i o interesima građana države, mi bismo već imali krivičnu prijavu protiv gospođe Barać.
Ali, to ne može da se desi iz prostog razloga što mi zapravo i nemamo državnog tužioca, jer je gospodin Radovanović, koji se tako predstavlja, skoro dve godine vršilac dužnosti, a vršilac dužnosti u toliko neprimerenom roku ne može više sebe da naziva državnim tužiocem.
Dame i gospodo narodni poslanici, povređen je član 104. Poslovnika Narodne skupštine od strane predsednika parlamenta.
Mi smo nekoliko puta u toku protekle nedelje insistirali da RIK donese odluku, odnosno izveštaj o izboru odbornika radi popune upražnjenih odborničkih mesta u Skupštini opštine Leposavić.
Postoji pravosnažna presuda Okružnog suda u Kosovskoj Mitrovici, komisija je bila zakazana za 4. decembar 2008. godine, održana je tog dana, ali se ovo nije našlo na dnevnom redu zato što je nekom pametnjakoviću, đaku Olivera Antića, palo na pamet da ubedi neke članove komisije, između ostalih i gospođu Malović i gospodina Odalovića da neko propratno pismo nema pečata.
Tačno je da nema pečata, ali je takođe tačno da ovo nije akt o kome se odlučuje, niti je ovo akt koji je sastavni deo ove dokumentacije koja je priložena uz presudu, gde je utvrđen prestanak mandata sa 29. oktobrom 2008. godine odbornicima SO Leposavić sa izborne liste SRS, i to: Dragiši Miletiću, Biljani Blagojević, Ivanu Kovačeviću, Ljubiši Miniću, Radu Ratkoviću, Dragi Vukićeviću, Milojku Petroviću, Zoranu Kovačeviću i Goranu Lešoviću.
Polazeći od utvrđenih činjenica Sonja Brkić, dok je razmišljala svojom glavom, dok joj nije taj Antićev đak naredio, jer je njega čekala 20 minuta, kao što znate, gospođo ministre, bili ste sa njim u međuvremenu tog dana, dok ste čekali da počne sednica...
Polazeći od utvrđenih činjenica RIK je, na osnovu člana 48. Zakona o lokalnim izborima i zaključka Vlade, dodelila mandate odbornicima Jovanu Miladinoviću, Slaviši Milentijeviću, Snežani Milivojević, Srboljubu Radovanoviću, Draganu Miljojkoviću, Jeleni Obradović, Dragiši Komatoviću, Mikici Iliću i Radovanu Jankoviću. Izabranim odbornicima izdata su uverenja o izboru odbornika u SO Leposavić. Ovo je bio izveštaj pripremljen da ga gospođa Sonja Brkić potpiše nakon što to konstatuje RIK. S obzirom na to da to nije urađeno, očigledno zlonamerno i kršenjem zakona, a imamo informaciju da je RIK zakazan za sutra, od gospođe predsednika parlamenta tražim da naloži da se ovo stavi na dnevni red, da se donesu uverenja u skladu sa presudom Okružnog suda u Kosovskoj Mitrovici, koja je postala pravosnažna. Ne znam koji je interes gospođe Đukić-Dejanović da se blokira rad RIK-a, jer, kao što znate, članovi RIK-a koji predstavljaju SRS to mogu i ako budu morali uradiće to.
Govorim po članu 101, rizikujući da ćete vi sada da mi isključite mikrofon, jer to što ste vi malopre izneli nije bio bukvalno odgovor na povredu Poslovnika koju sam reklamirala. Svejedno, volela bih da ovo shvatite kao repliku na taj vaš odgovor ili da nisam zadovoljna odgovorom, pa objašnjavam zbog čega nisam. Nema razloga da vi narodne poslanike upozoravate na nadležnosti parlamenta, predsednika parlamenta, RIK-a itd. Odlično to znamo i ubeđena sam da ste i vi uvereni da ja odlično poznajem i Poslovnik i zakone i da ništa ne govorim napamet. Kada smo prošle nedelje iznosili ovaj problem, više puta, gospođa Đukić-Dejanović je rekla da će ona lično da se zainteresuje i da se postara da se na sednici Republičke izborne komisije nađe ovo o čemu sam govorila i to se zaista našlo na sednici RIK-a.
Ali, da se sad ne vraćam na celu priču, možda nije loše da podsetim da ministar gospođa Malović i Veljko Odalović nisu glasali za to da se glasa o ovom predlogu, jer su, kao vrsni pravnici, poverovali onom Đurđeviću, đaku Olivera Antića, koji ih je ubedio da je neko pismo nekog predsednika opštine bez potpisa upravni akt.
Nije, svi pravnici u ovoj sali i izvan ove sale znaju da nije i znaju da je tada očigledno bila reč o zloupotrebi, o namernom odugovlačenju ne bi li se ušlo u rok od tri meseca, ne bi li se u Leposaviću uvela prinudna uprava. Uslova za to nema, evo pravosnažne presude, u ime naroda, Okružnog suda u Kosovskoj Mitrovici, RIK samo treba, ovo što sam čitala malopre, da potvrdi.
Ja sam samo upozorila da je povređen član 104, moje dostojanstvo kao narodnog poslanika, jer niko nije reagovao na to što sam nekoliko puta govorila. Skrenula sam pažnju i vama, pre svega predsedniku parlamenta, da mi se čini da je očigledno nekom stalo da se blokira rad Republičke izborne komisije da se ne bi imenovao novi poslanik u Demokratskoj stranci u ovoj grupaciji ZES, jer treba neko drugi da dođe umesto kolege koji je otišao za direktora "Železnica". To neće moći da se desi ako se ovo ne stavi na dnevni red, jer ćete imati višečasovnu raspravu od strane članova Republičke izborne komisije iz SRS na ovu temu. To znači da vi hoćete da blokirate rad Republičke izborne komisije i da je vama, iz nekog razloga, stalo da taj novi kolega ne dođe u poslaničku grupu Demokratske stranke.
Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što kažem ono što imam nameru, vezano za amandman, a govorila sam dosta na ovu temu, naravno, nisam se umorila od toga, čini mi se da bi bilo dobro da čujete u dve rečenice samo kako izgleda izveštaj o učešću stalne delegacije Narodne skupštine Republike Srbije pri Parlamentarnoj skupštini NATO-a na godišnjem zasedanju Parlamentarne skupštine NATO-a u Valensiji od 15. do 18. novembra 2008. godine. Tema je, između ostalih, bio izveštaj "Kosovo i budućnost bezbednosti na Balkanu" generalnog izvestioca Vitalija Kanasa. Stoji da su u ime Skupštine Srbije tamo bili Marko Đurišić, kao šef delegacije; Edip Šerifov, narodni poslanik; Dragan Šormaz, narodni poslanik; Igor Bečić, Božidar Delić, bivši narodni poslanici; Ivana Božović, sekretar delegacije i Ivana Vuković, prevodilac.
Zašto želim ovo da napomenem? Zato što na Parlamentarnoj skupštini NATO-a u Valensiji na temu "Kosovo i budućnost bezbednosti na Balkanu" nisu govorili predstavnici parlamenta, osim Marka Đurišića koji je postavio pitanje kakvi će biti naredni potezi ove parlamentarne skupštine, vezano za Kosovo i Metohiju. I, govorio je Dragan Šormaz.
Šef delegacije Marko Đurišić uputio je pitanje predsedniku odbora da li delegacija privremene skupštine Kosova i Metohije ima pravo na reč. Dragan Šormaz je govorio nešto više od toga. Ostali su tamo otišli da se prošvrćkaju, da se prošetaju. Mislim da treba da vodimo računa koga tamo šaljemo i sa kakvim zadatkom tamo neko ide i da s vremena na vreme ovaj parlament treba da razmatra ovakve izveštaje. Nemam nameru da to sada daljem elaboriram. Samo da se zna.
Kada je u pitanju amandman na član 9, kao, uostalom, i svi amandmani koji su podneti, 122 ili 124 amandmana, interesantno je da u jednom delu moram da se složim sa onim što je danas pre podne govorila gospođa Vesna Pešić. Ona je gospođu Malović pitala da li ona kao ministar može da garantuje da će ovi zakoni biti primenjeni u rokovima koji su predviđeni u završnim odredbama ili ćemo u decembru iduće godine ponovo videti ovde predstavnika Vlade koji će nam obrazlagati dopune ili izmene ovog zakona, kojima će se produžavati rok primene ovog zakona.
Ne volim da se kladim, ali bila sam spremna i spremna sam da se opkladim sa gospođom ministar da će se to sigurno desiti, i to je dobro. To je dobro ne zato što smo mi ovde potrošili nedelju dana raspravljajući o ovom predlogu i o svim ovim predlozima iz tzv. seta zakona iz oblasti pravosuđa, dobro je zato što se ipak neće stvoriti taj haos koji bi ovi zakoni, kada bi se zaista primenjivali u oblasti pravosuđa, doneli.
Član 9. govori o osnovnim javnim tužilaštvima. Podnela sam amandmane vezane za pravosudnu mrežu na teritoriji opštine Tutin. Ovde sam predložila da se u članu 9, gde je nabrojano 30 osnovnih javnih tužilaštava, predvidi osnovno javno tužilaštvo u Sjenici za područje osnovnog suda Sjenica i osnovno javno tužilaštvo u Tutinu za područje osnovnog suda u Tutinu.
Mislim da je izneto zaista mnogo argumenata u prilog činjenici da bi trebalo usvojiti ove amandmane. O tome smo prethodnih dana govorili kolege Šerif Hamzagić, Kenan Hajdarević, predstavnici DSS-a i ja. Svi smo bili jednoglasni u tome da je neophodno da se ovi amandmani usvoje. Govorim ovi, zato što je logično. Vlada kaže da ne može da usvoji ovaj amandman zato što nije usvojila amandman na član 3.
Da podsetim, član 3. govori o mreži osnovnih sudova na teritoriji Srbije. Jasno je da su ovi amandmani vezani. U samom obrazloženju amandmana sam napisala da je ovaj amandman logičan sled amandmana koji sam u ime poslaničke grupe SRS podnela na član 3. Problem i jeste u tome što predstavnik Vlade nije želela da prihvati amandman na član 3. Ne samo amandman koji sam ja podnela, ne samo amandmane koje su podneli poslanici Srpske radikalne stranke, nego sve amandmane.
Zaista nema rešenja za ovaj problem, osim da... Postoje, zapravo, tri rešenja: jedno je da se prihvate apsolutno svi amandmani, drugo je da se prihvati amandman koleginice Milice Radović, ali najbolje rešenje bilo bi da se, dok još nije kasno, predlog ovog zakona povuče iz procedure.
Očigledno je da je to opšte mišljenje i neću propustiti ni ovu priliku, pošto je ostalo svega nekoliko amandmana, da pozovem sve narodne poslanike, sve kolege koje su podnosile ove amandmane, da glasaju za svoje amandmane, pre svega, ali i da u danu za glasanje ne glasaju za zakon. To je jedini način da imate častan i odgovoran odnos prema građanima koji su vas birali. Potpuno svesno i namerno želim da oni koji prate rad ovog parlamenta, da srpska javnost zna kako se narodni poslanici ponašaju prema građanima koji su nas ovde poslali.
Dakle, građani Tutina insistiraju i kažu da će biti strašno ako se u Tutinu ukine osnovni sud, ako se u Tutinu ukine sud za prekršaje, ako se u Tutinu ukine osnovno javno tužilaštvo, da će to značiti oko 150 ljudi bez posla u ovoj situaciji.
U vreme kada je Boris Tadić, pre nekoliko dana, poručio svima da se bore za svoja radna mesta, zaposleni u pravosuđu sa teritorije opštine Tutin se bore, pokušavaju da se izbore, javljaju se narodnim poslanicima, mole da im pomognemo. Očigledno je Tadić mislio na neku drugu vrstu borbe za radna mesta. Bogami, kako stvari stoje, moraće ljudi zaista da se bore za svoja radna mesta.
Tadić je zaštitio one koji su u Vladi i u ministarstvima, državnim agencijama, u raznim državnim organima. Zato jedan od njegovih ministara, Milan Marković, već najavljuje ozbiljne restrikcije u lokalnim samoupravama; gospođa Malović najavljuje kroz ove zakone restrikcije u oblasti pravosuđa. To svakako nije dobro rešenje.
Nije dobro rešenje ni da jedna mala opština poput Tutina, koja ima 99 sela, najudaljenije selo od samog centra Tutina je 41 km, nema ovih državnih organa i da nema ovu granu vlasti. Jer, ako u jednom tako malom mestu ukidate sudove, ako ukidate srednje škole jer procenjujete da nema dovoljno učenika, ako ukidate u nekim selima osnovne škole jer procenjujete da se državi ne isplati da zbog nekoliko učenika u jednom selu tamo postoji škola, a ne pada vam na pamet da pravite obdaništa, dakle, sve ono što bi eventualno moglo da zadrži građane da ostanu da žive u svojim kućama, u Tutinu, vi zapravo radite suprotno od toga, terate ih da se iseljavaju, da dolaze u Beograd, da se ovde snalaze. Ovde, kažu, bar mogu da zarade nešto na crno, u Tutinu ni to ne mogu, tamo mogu samo da rade i da zarade...
Kad u takvom malom mestu ostavite bez posla tridesetak zaposlenih u sudu i tužilaštvu, ljudi koji već imaju možda 20 ili 30 godina radnog iskustva, šta oni mogu da očekuju, kako oni dalje da funkcionišu, kako da žive? Nemaju gde da se zaposle, jer oni neće otići ni u sud ni u javno tužilaštvo u Novom Pazaru zato što tamo čekaju ljudi koji su već zaposleni.
U Novom Pazaru ćete verovatno morati izdvajati velika sredstva da proširujete zgradu sadašnjeg opštinskog suda zato što ćete tamo sada okupiti, maltene, ceo Raški okrug, odnosno veliki deo Raškog okruga i veliki deo Zlatiborskog okruga, što je potpuno van pameti i što svakako nije dobro rešenje.
Još jedanput vas molim, kolege, da u danu za glasanje vodite računa da mi ovde nismo radi sebe, da smo mi ovde da bismo, koliko god je to moguće, preko Vlade Republike Srbije ispunili zahteve koje nam svakodnevno upućuju građani Srbije.
Uverena sam da i vi sa ove strane, koji ćete glasati za ovaj zakon, dobijate kao i mi poruke od građana sa terena. Prati se rad ovog parlamenta i dobro je da se prati, dobro je da građani znaju na koji način ih njihovi predstavnici ovde predstavljaju i biće dobro kada se u danu za glasanje budemo izjašnjavali.
Poštovani građani, ako ovaj nakaradni zakon o mreži sudova bude prošao, onda budite sigurni da su vas izneverili vaši predstavnici iz Demokratske stranke, iz G 17 i Socijalističke partije Srbije jer su oni (naravno, ne svi, nego neki od njih) podnosili amandmane u vaše ime zato što ste vi to od njih tražili.
Ako zaista poštuju volju birača, onda će glasati protiv ovog zakona i onda ćemo izbeći haos u pravosuđu koji nas čeka kad bi se, ne daj bože, primenjivao i ovaj zakon i onaj zakon o sudijama koji predviđa lustraciju sudija, koji predviđa zapravo formiranje partijskih sudova, koji predviđa izbacivanje sa radnog mesta svih onih sudija i svih onih tužilaca koji su imali hrabrosti da se suprotstave ovima iz izvršne vlasti i tajkunima.
Nažalost, očigledno je da ovaj zakon nije delo gospođe Malović, koliko god da ona ovde klima glavom kada mi govorimo i smeška se na svaku našu diskusiju; ovaj zakon je ipak delo nekog drugog ko ima mnogo ozbiljnije i mnogo opasnije interese u Srbiji.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu člana 104. Poslovnika Narodne skupštine. Mi smo noćas, gospođo predsedniče, ovde imali manifestaciju sile i pretnji od strane vladajuće koalicije. Iako su bila prisutna svega 34 poslanika iz skupštinske većine, oni su želeli da nam pokažu noćas kako oni mogu šta god hoće i kako će oni ko zna šta nama da rade, jer je bukvalno takvo ponašanje bilo. Dok je ovde kolega Ljuba Kragović, oko jedan sat posle ponoći, pričao o ovome o čemu i danas govorimo, a to je razmeštanje misije Euleks na teritoriji Kosova i Metohije, jedan od vaših poslanika je pokušavao da izazove incident ne bi li se cela priča okrenula na neku drugu stranu.
Mi se ni noćas ni sad ne žalimo na to što smo radili do dva sata. Mi možemo da radimo i dva dana ako treba. Mi smo, na kraju krajeva, u obavezi prema građanima Srbije da ispunjavamo sve ono što oni od nas traže, ali je pitanje o čemu mi to raspravljamo i pitanje je zašto se ne poštuje Poslovnik Narodne skupštine, kao što je to noćas bilo, odnosno kao što se noćas nije poštovao Poslovnik Narodne skupštine.
Vi ste jutros, gospođo Dejanović, uz neki poluosmeh rekli, napisala sam: "Mi to možemo, mi ćemo sednicu završiti i započećemo sednicu o budžetu". To je svojevrstan vid pretnje, način na koji ste vi to rekli. Vi morate da poštujete Poslovnik.
Vi ste malopre gospodinu Samardžiću rekli da on predstavlja veliku grupu poslanika i da će moći ovde da govori, da postavlja ministrima pitanja vezana za Euleks i za Kosovo i Metohiju. A šta je sa Predlogom rezolucije, gospođo Đukić-Dejanović, vezanom za Kosovo i Metohiju, koju smo u junu podneli i od juna meseca, maltene svakodnevno, poslanici SRS su tražili da se o tome raspravlja? Vi ste prešli preko toga. Doveli ste nas u situaciju da danas imamo misiju Euleks na Kosovu i Metohiji i dešava se upravo ono što smo mi predviđali – da nas dovodite u situaciju svršenog čina.
Šta jutros kaže Solana? Javljaju vesti, Solana kaže da je dobro što se razmešta u skladu sa Ahtisarijevim planom misija Euleksa na Kosovu i Metohiji, jer kaže da će na ovaj način Kosovo ispuniti evropske uslove. Da li ste vi to hteli?
(Predsednik: Vreme.)
Završavam, gospođo Đukić-Dejanović, ali je ovo pitanje i za Borisa Tadića i za Vuka Jeremića, za vas, za skupštinsku većinu, za Vladu Republike Srbije – šta ste učinili, zašto nama niste dozvolili da vas usmerimo, da se ne dozvoli primena Ahtisarijevog plana na Kosovu i Metohiju, što se, nažalost, već danas dešava?
Članovi 27. i 104. su povod mog javljanja. Ne znam koja je muka naterala gospodina Ružića da onako zdušno brani ovde Borisa Tadića, naravno, bez ijednog argumenta. Ali, gospođo predsedniče Narodne skupštine, moram da vas podsetim na dan kada je kidnapovan Radovan Karadžić. Vi ste tada prekinuli sednicu Narodne skupštine na oko mesec i po dana, a sinoć je bilo očigledno organizovano da se u toku noći napravi neka incidentna situacija, čak da dođe i do tuče, jer je jedan poslanik iz vladajuće koalicije upravo to pokušao da izazove, da bi se skrenula pažnja javnosti sa onoga što je najveći problem danas u Srbiji.
Danas je, nažalost, 9. decembra, na Svetog Alimpija, ozvaničena okupacija Kosova i Metohije. Mi smo govorili godinama i mesecima unazad, pogotovo od kad smo predložili parlamentu da se ovde raspravlja o predlogu rezolucije 108 narodnih poslanika; skupštinska većina je ostala gluva. Gospođo Đukić-Dejanović, kada kažete da ste stavili na dnevni red, malopre sam vam dobacila iz klupe, a sada vam i odavde govorim, tu priču možemo da ispričamo dečici u nekom obdaništu, ako idemo tamo u posetu. Mi smo ozbiljni ljudi, ozbiljni ljudi nas slušaju.
Država je u ozbiljnim problemima. Deo teritorije Srbije je okupiran, i to uz saglasnost Vlade Republike Srbije. Vlada Republike Srbije, predsednik Republike Srbije nisu imali takva ovlašćenja od ovog parlamenta. Kad god smo o tome govorili predstavnici skupštinske većine su se smejali, kao što se i sada smeju i kao što se celo jutro smeju; valjda su skinuli teret, stigao je i taj Euleks, više neće ovi poslanici opozicije da se bave tim. Sada će oni da rade neke druge poslove.
Dame i gospodo narodni poslanici, neko mora da ponese istorijsku odgovornost za ovo što se desilo. Taj neko je vladajuća većina, Boris Tadić, Vlada Republike Srbije, jer vi ste ti koji ste dozvolili da se Ahtisarijev plan sprovede u delo.
Kada je birana Vlada mi smo upozoravali da ne može ministar za Kosovo i Metohiju biti neko ko je bio član jedne od šiptarskih vlada. Niste imali sluha za to. Očigledno je da je gospodin ministar namerno odugovlačio i da nije hteo da razgovara ...
(Predsednik: Vreme.)
... sa predstavnicima poslaničkih grupa zato što ni po koju cenu nije hteo da u predlogu rezolucije bude zabrana postavljanja Euleksa na teritoriji Kosova i Metohije, zato što je on znao da je to okupacija i prihvatao, zato što smo mi znali da je to okupacija i insistirali da do toga ne dođe.
Izvinite što sam prekoračila vreme, ali zaista o tome moramo otvoreno da razgovaramo.
Dame i gospodo narodni poslanici, činjenica da parlament ni danas ne raspravlja o onome što je danas najaktuelnija tema u Srbiji govori zapravo o povredi člana 27. Poslovnika Narodne skupštine i o povredi člana 106, odnosno dostojanstva Narodne skupštine.
Ne možemo, dame i gospodo, današnji dan da provedemo u radu po nekoj drugoj temi ako znamo za činjenicu da je misija Euleks počela da zaposeda Kosovo i Metohiju, da to zapravo znači okupaciju Kosova i Metohije, i to očigledno uz pristanak predsednika države, uz pristanak Vlade Republike Srbije.
Mi smo ovih dana slušali hvalospeve o nekakvim diplomatskim akcijama, o nekakvim diplomatskim uspesima. U međuvremenu, insistirali smo ovde da se na dnevni red stavi predlog rezolucije 108 narodnih poslanika. Nismo imali razumevanja. Predsednik parlamenta je kršila Poslovnik. Jutros je pokušala da nas ubedi kako je ona stavila na dnevni red predlog te rezolucije, ali je skupštinska većina izglasala da se ta rezolucija ne raspravlja po hitnom postupku, već da to bude po redovnom postupku.
Od tada je prošlo skoro pola godine i, naravno, nikome nije palo na pamet da mi ovde raspravljamo o tome, da bi ovaj parlament i narodni poslanici dali neke okvire u okviru kojih bi morali da se kreću i predstavnici Vlade Republike Srbije i predsednik Republike Srbije, jer niko nema prava... svi smo se zaklinjali i govorili o tome da niko nikada neće potpisati nikakav akt koji će ugroziti Kosovo i Metohiju u sastavu Republike Srbije. Ali, onaj koji je pristao na razmeštanje Euleksa, taj je zapravo potpisao okupaciju dela teritorije Republike Srbije.
Nema objašnjenja, jer ga nismo čuli ni u ovom prethodnom periodu, ni koje su to tačke, ni ko je opredelio nekakve tačke koje bi mogle biti prihvatljive, ne znamo za koga, možda za Borisa Tadića i za njegovu vladu, ali za ovaj parlament, za građane Srbije, za Srbe na Kosovu i Metohiji sasvim sigurno ono što se danas desilo nema opravdanja, to je okupacija. Bar ovaj današnji dan bismo morali da posvetimo tome, ako već nije isuviše kasno, a poprilično kasno jeste i ne znam kada ćemo da raspravljamo o našim ljudima...
(Predsedavajuća: Tri minuta i trideset sekundi.)
Vidim, gospođo Čomić, i upravo to pokušavam da kažem, da bi to trebalo danas da nam bude tema za raspravu sa neograničenim vremenom za svakog poslanika, a ne da gledate da li smo potrošili tri minuta.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu članova 101. i 104. Poslovnika Narodne skupštine.
Danas u prepodnevnom delu zasedanja, a to je počelo još noćas, poslanici opozicionih stranaka, pre svega mi srpski radikali, pokušavamo da nametnemo temu problema na Kosovu i Metohiji prouzrokovanih razmeštanjem misije Euleks i pokušavamo da pozovemo, odnosno da utvrdimo odgovornost onih koji su direktno odgovorni za okupaciju Kosova i Metohije.
Poslanici vladajuće koalicije su se probudili i počeli su da se javljaju za reč, da nam neke stvari po Poslovniku objašnjavaju i bilo je tu zaista interesantnih konstatacija. Jedno od pitanja na koja očekujemo odgovor je – kako poslanici vladajuće koalicije znaju neke stvari, vezano za delovanje Vlade Republike Srbije i predsednika Republike, a da to ne znaju poslanici opozicije? Zašto mi od juna meseca nismo bili u prilici da ovde raspravljamo o Predlogu rezolucije 108 narodnih poslanika? Očigledno je da se u međuvremenu nešto dešavalo, pogotovo je gospodin Mićunović ovde bio onako pun informacija.
Ono što je posebno interesantno i u njegovom i u izlaganju gospođe Trivan jeste nešto što je mnogo podsetilo na stavove nekih političkih stranaka koje se otvoreno zalažu za samostalno Kosovo i na stavove nekih nevladinih organizacija, a to su pitanja statusa Kosova i Metohije kao jedne realnosti, kako ovde kažu. Pa, što se tiče naše brige kako pomoći tim ljudima tamo, otprilike, nebitno je da li su oni na okupiranoj teritoriji dela Srbije ili nisu, sada imamo neke druge probleme. Onda je bilo i pitanje šta mi to nudimo kao alternativu.
Ono što je najinteresantnije, kada se radi o sporazumu Černomirdin – Ahtisari, primedbe su bile upućene nekim poslaničkim grupama koje su sada sa DS u Vladi Republike Srbije i ovde čine sa njima skupštinsku većinu.
Onda je zaista interesantno zašto se kada se postavljaju ta pitanja gleda na ovu stranu, kada sa ove druge strane sede oni koji su podržali to što sada gospodin Mićunović i ostali iz Demokratske stranke pokušavaju da stave na dušu nekom drugom, naravno, pre svega zbog činjenice da bi prikrili ono što kršenje Ustava od strane Borisa Tadića, od strane Vlade Republike Srbije…
(Predsedavajuća: Govorite tri minuta i trideset sekundi.)
...izvinjavam se, evo završavam… i činjenicu da je neko sebi dao više prava nego što mu Ustav dozvoljava i mimo ovlašćenja ovog parlamenta potpisao okupaciju, prihvatio okupaciju dela teritorije Republike Srbije.