Član 107. je maločas bio.

Član 106, bilo koji.

Bio je i član 106.

Mogu li dobiti repliku, s obzirom da sam spominjan?

Ne možete dobiti repliku.

U redu, onda povreda dostojanstva i povreda nacionalnih osećanja.

Morate precizirati član kolega.

Član 109.

Izvolite.

Hvala.
Ako možete samo da mi vratite vreme.
Dakle, ovo su u osnovi bili, možda najblaže kazano, elementi fašizma, što smo čuli pre od gospodina Obradovića, s obzirom da je kazao da ne postoji jedan jezik, a ako ne postoji taj jezik, onda ne postoji ni taj narod.
Meni je zaista čudno kako gospodin Obradović, evo, sedim pored njega, može da kaže da ne postoji bosanski jezik, da ne postoje Bošnjaci. Za njega onda ne postojimo ni mi kao manjinski narodi na ovom prostoru.
Kao lingvista mi je takođe čudno da nikada nije čuo za srpske lingviste, pogotovo recimo za Aleksandra Belića, koji govori o tom bosanskom jeziku, postojanju bosanskog jezika, kako nije čuo za Isidoru Sekulić, za Petra Kočića, koji uvažavaju bosanski jezik i govore o tom jeziku.
Dakle, istina je da ti jezici imaju zajedničku osnovu, ali da imaju svoje različitosti i nikako bosanski jezik ne može biti srpski, kao što srpski jezik ne može biti bosanski jezik. To su dva različita jezika. Voleo bih, pogotovo što su to kategorije koje prepoznaje i Ustav Republike Srbije, da su Bošnjaci priznati tim Ustavom, da je jezik njihove nacionalne zajednice priznat tim Ustavom i da, naravno, imaju pravo na obrazovanje. Zato je notorna neistina i, slobodno mogu kazati, laž da bilo ko prisiljava decu srpske nacionalnosti da pohađaju nastavu na bosanskom jeziku u Sandžaku, kao što niko ne prisiljava decu bošnjačke nacionalnosti da pohađaju nastavu na srpskom jeziku, nego se poštuju ustavne kategorije, poštuju se zakonske kategorije, a naravno da ovo sve ostalo, ukoliko Boško Obradović ima potrebe za lingvističkom raspravom, stojim mu na raspolaganju da dokažem da postoji bosanski jezik isto kao što postoji srpski jezik. Hvala.