Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Mašić

Govori

Svrha ovog amandmane je da se u suštini povećaju sredstva subvencije i subvencije za poljoprivredu. Srpska napredna stranka uvažavajući činjenicu da ova država mora mnogo više da investira u oblast poljoprivredne proizvodnje, je kroz ovaj amandman predložila da se sredstva za
subvencije u poljoprivredu povećaju za čitavih 10 milijardi dinara i to tako što bi se umanjile pozicije u Ministarstvu ekonomije, regionalnog razvoja odvojene, pre svega za finansiranje "Fijata", a predložili smo upravo da se te pozicije, pre svega, ekonomske klasifikacije 621 to je nabavka domaće finansijske imovine, gde je za ovu godinu predviđen ukupan iznos 19 milijardi 780 miliona dinara i on je za nepunih milijardu dinara veći nego prošle godine. Upravo za taj projekat "Fijata" i u okviru razdela Ministarstva finansija, namenski je opredeljeno 9 milijardi 130 miliona.
Smatramo da je krajnje neuputno u ovakvoj ekonomskoj krizi i u situaciji kada vodeći ekonomisti, predsednik države i Vlade govore, između ostalog, da inflatorna kretanja i povećanje inflacije je zbog povećanja cene koštanja hrane a, sa druge strane, hrana na svetskom tržištu ima kurentnu cenu i ova država može mnogo više da izveze nego što je izvozila do sada. Naše je opredeljenje da ova država treba da nastavi finansiranje projekta "Fijata", ali da mnogo veća sredstva izdvoji upravo za subvencije u poljoprivrednoj proizvodnji.
Međutim, nažalost, ovaj amandman od strane Vlade nije prihvaćen i najverovatnije će ostati onaj iznos koji je budžetom i predviđen za subvencije u poljoprivredi, a to e iznos od 16 milijardi 815 miliona. Kada se dodaju još sredstva za subvencije izdvojena na nekim drugim pozicijama, tj. upravama u Ministarstvu poljoprivrede, to je cirka oko 20 milijardi dinara za subvencije u oblasti poljoprivredne proizvodnje. Smatramo da je to malo.
Želim da obrazložim, pošto je u raspravi oko rebalansa budžeta gospođa ministar rekla da nije čula prave argumente za povećanje ni agrarnog budžeta, pa ni sredstava za subvencije. Prvi argument je učešće poljoprivredne proizvodnje u BDP. On je između 10 i 11%. Kada se doda tu i prehrambena industrija, onda je to negde cirka 17 do 18%. Drugi argument je vaše obećanje da ćete, kada dođete na vlast, već u prvoj godini vlasti obezbediti agrarni budžet od 400 miliona evra. To niste ostvarili ni u poslednjoj, četvrtoj godini vaše vlasti. Ukupan budžet, sa onim što je prihod Ministarstva poljoprivrede, je negde oko 300 miliona evra.
Dalje, argument je da Republika Srbija izdvaja najmanje po glavi stanovnika za agrar i poljoprivrednu proizvodnju, znači, u agrarni budžet, cirka između 25 i 30 evra. Sve zemlje u okruženju izdvajaju mnogo više. Hrvatska ove godine ima agrarni budžet od 750 miliona evra.
Mislim da je ovo dovoljno. Da ne kažem da je ostvareni spoljno-trgovinski suficit u poljoprivrednim proizvodima, takođe argument da ova vlada i ova država izdvaja mnogo više u oblast poljoprivredne proizvodnje nego što je izdvojila i ove i prethodne godine. Mislim da je ovo samo nekoliko činjenica, koje su iznete, dovoljno da još jedanput razmislite da li je trebalo povećati ovaj budžet i da iskoristite priliku do glasanja da se i poveća.
Svi predstavnici Udruženja poljoprivrednih proizvođača, sa kojima sam kontaktirao od momenta ulaska budžeta u javnu raspravu, nezadovoljni su. Danas ima informacija da predstavnici asocijacije poljoprivrednih proizvođača iz Vojvodine, prima ih kabinet predsednika države.
14/1 BD/MJ 12,15-12,25
Uzimate ozbiljno njihove najave protesta i svega ostalog što se može desiti i mislim da je prilika da se do glasanja poveća ukupan iznos budžeta, a pre svega povećaju sredstva subvencija za poljoprivredu.
Da su ova sredstva mala, pokazaću na primeru raspodele sredstava subvencija u prošloj godini i da odmah pročitam, opet istine radi, ono što piše u obrazloženju u ovom budžetu o raspodeli sredstava subvencija jasno stoji na strani 397 da osnivanjem uprave za agrarna plaćanja najveći deo subvencija u poljoprivredi se plaća preko uprave i upravo sam stalno i tvrdio da prava sredstva za subvencije, ono što će direktno ići poljoprivrednim proizvođačima, je 16 milijardi i 815 miliona.
Dalje stoji – a mere koje su usmerene na opšte unapređenje poljoprivrede će ostati u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i za njihovu preciznu raspodelu će se doneti poseban program o korišćenju. To je za onih preostalih nepunih tri milijarde dinara do 20 milijardi, a to će biti za sprovođenje programa mera zdravstvene zaštite, stručne poljoprivredne službe, informacioni sistem u poljoprivredi, finansiranja kompenzacionog fonda koji mora da postoji, kako je donet Zakon o javnim skladištima, međunarodne obaveze itd.
Znači, ono što će direktno poljoprivredni proizvođači dobiti, to je 16 milijardi i 815 miliona, a to je u odnosu na ukupan budžet svega 1,87%.
Ono što je finansirano i što bi trebalo da se finansira iz agrarnog budžeta i u ovoj godini, tj. u ovoj dolazećoj godini i narednih godina, to su tzv. neposredni podsticaji, znači, regresiranje poljoprivredne proizvodnje. U prošloj godini to je iznosilo negde oko 10 milijardi. Znači, to je regresiranje imputa, veštačkog đubriva, nafte, semena, zatim, genetsko unapređenje stočarstva, premije za mleko takođe su ovde u okviru ove pozicije neposrednih podsticaja i Vlada Republike Srbije, u cilju prevazilaženja problema sa mlekom, prihvatila je da se povećaju premije za mleko i rebalansom je izdvojeno iznos od 650 miliona dinara za isplatu i uvećanje premija u poslednjem kvartalu. To uvećanje treba da bude na pet dinara. Bila je premija jedan i po dinar.
Sa ovim sredstvima koje ste planirali za finansiranje poljoprivredne proizvodnje je nemoguće premirati mleko tokom cele godine sa iznosom od pet dinara, jer treba da se premira cirka oko milijardu litara mleka. Proizvodnja u našoj državi se kreće između milijardu i 500, milijardu i 600. Znači, dve trećine mleka ako bi se premiralo treba preko četiri milijarde dinara samo za tu namenu. Gde su drugi podsticaji? To su tržišni podsticaji, podsticaji izvoza, strukturni podsticaji, tj. investicije u proizvodnji mleka u proizvodnju dugogodišnjih zasada, voćnjaka, vinograda.
Dalje, investicije u unapređenje stočarstva, genetskih resursa koje imamo, a pre svega selekcionih mera i uvoza priplodnih grla je lošom politikom u stočarstvu došlo do značajnog umanjenja priplodnih životinja, pre svega u govedarstvu, svinjarstvu i revitalizovanje te proizvodnje je moguće samo nabavkom novih grla.
Itekako je bilo osnova da sami u startu uvećate ovaj agrarni budžet. Ako već to niste uradili, onda prihvatite ovaj amandman ili neke druge amandmane ili da predložite da Odbor za poljoprivredu ili Odbor za finansije uveća ovaj agrarni budžet i napravi preraspodelu. Mislim da još nije kasno. Molim vas, gospođo ministre, razmislite ili eventualno učinite nešto da poljoprivredna proizvodnja u ovoj državi dobije mnogo veća sredstva nego što su opredeljena u sledeću godinu ili što su bila opredeljena u ove poslednje dve godine. Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, poštovana gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ja se javljam kao ovlašćeni predstavnik i koristiću vreme koje pripada ovlašćenom predstavniku.

Želim da se, pre svega radi javnosti i poljoprivrednih proizvođača, javim po ovom predlogu Odbora za finansije, odnosno po ovom amandmanu koji podnosi Odbor za finansije. Izrazio bih protest prema odluci Odbora što nije uvažio raspravu koja je vođena ovde u plenumu i zahteve poljoprivrednih proizvođača, a upravo je bila prilika da nadležni odbor predloži i Narodnoj skupštini, a samim tim i da bude usvojeno, da se povećaju subvencije za poljoprivredu.

Mislim da je stvarno krajnje nedopustivo ponašanje vas, predstavnika vladajuće koalicije, jer je prosto neverovatno da ste za ove tri godine zaboravili ono što ste obećali građanima, pre svega poljoprivrednim proizvođačima, a to je agrarni budžet u visini od minimum 400 miliona evra. Prosto ne mogu da verujem da na sve one zahteve, pročitao sam upravo ovde u raspravi na plenumu koje su to sve asocijacije i udruženja poljoprivrednih proizvođača, radi se o svim najvećim, i oni su eksplicitno imali zahteve da agrarni budžet ove godine bude minimum 40 milijardi dinara ili barem blizu 5% ukupnog budžeta, da se apriorno oglušujete na to i da se ne iskoristi ni ova prilika, a to je predlog Odbora za finansije i preusmerenje pojedinih budžetskih stavki.

Ovim putem želim da izrazim i lični protest, kao predsednik Odbora za poljoprivredu, jer sam upravo na samom odboru predložio da Odbor predloži jedan amandman koji bi Odbor za finansije razmatrao i prihvatio, a to je povećanje upravo sredstava subvencija u poljoprivredi. Međutim, nažalost, ni na Odboru za poljoprivredu, preglasavanjem, tj. većinom glasova poslanika vladajuće koalicije taj moj predlog nije prihvaćen, a ni ova prilika koja je pružena ovim amandmanom koji podnosi Odbor za finansije, nije iskorišćena mogućnost povećanja agrarnog budžeta. Zahvaljujem.
Želim samo kratko da prokomentarišem obrazloženje koje je dato povodom ne prihvatanja ovog amandman. To je da se, kaže – amandman se ne bi mogao prihvatiti iz razloga što se ovim predlogom već opredeljena sredstva iznos od dve milijarde za subvencije u oblasti poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Molim i gospođu ministar, a i ministra poljoprivrede, pa i sve druge koji obrazlažu da ne iznose neistinu. Nisu povećane subvencije za poljoprivredu - dve milijarde u ovoj godini. Jednostavno matematika i račun to ne mogu nikako prihvatiti.

Nisam ekonomista, ali barem osnovnu matematiku tj. sabiranje i oduzimanje znam. Ako vam kažem da je subvencija za ovu godinu 16.815.357.000 dinara, da je rebalansom budžeta takođe za subvenciju poljoprivrede izdvojeno 15.477.700.000. Znači, to je nekih 1.400.000.000 povećanje sredstava subvencija. Ako se gledaju sredstva koja su izdvojena kao sredstva budžeta za poljoprivredu, onda je ove godine izdvojeno 22.033.000.000, a rebalansom budžeta izdvojeno je 20.572.000.000. Opet ako se oduzme jedna od druge cifre to je nekih milijardu i po dinara. Prema tome, nikako ne možete obrazlagati i javnost našu dovoditi u zabludu, tj. pre svega poljoprivredne proizvođače. Agrarni budžet je povećan negde između milijardu i 400 i milijardu i 500 miliona u odnosu na prošlu godinu.
Samo sam hteo sa par reči da kažem, pošto je ovde spomenuto zašto je Fijat ove godine stavljen pod toliko prizmu posmatranja, mislim da je stavljen, pre svega, u odnosu na ukupno izdvojena sredstva u ovom budžetu. Mislim

da su nedopustivo velika u odnosu na sve to što je Fijat u proteklom periodu investirao. Ako je za sve to što je uloženo do sada proizvedeno nekih 30.000 Punta, a to je informacija od pre par meseci, a s druge strane imamo u okruženju samo nekoliko država koje proizvode po nekoliko stotina hiljada automobila, da se u Mađarskoj proizvede oko 500.000 automobila, a u Slovačkoj oko 900.000, a u Češkoj preko milion i sto hiljada automobila, onda se treba zapitati da li je taj projekat pravi za ovu državu i da li je pravo usmerenje investiranja u automobilsku industriju i koliko ona objektivno može doneti dobrog u ovoj državi. Pogotovo u odnosu na odgovornosti koje se preuzimaju od strane pojedinaca i političara, pre svega, da li će neko snositi odgovornost ako se ipak definitivno proceni da je ovo utopistički projekat.

Po nama, do sada, kako to ide, ispada da je utopistički projekat.

Samo još želim da kažem da ove godine u razdelu Ministarstva finansija izdvojene su dve pozicije u ukupnom iznosu od devet milijardi i sto trideset miliona dinara za "Fijat", jedna od pet milijardi i petsto, druga od četiri milijarde i devedeset pet miliona. Želim da kažem da samo jedna ta pozicija od četiri milijarde i devedeset pet miliona bi mogla da podmiri ukupno premiju za mleko u obimu proizvodnje od milijardu litara. Znači, dve trećine proizvedenog mleka u Srbiji bi moglo da bude sa sredstvima od ove četiri milijarde subvencionirano, i to sa pet dinara po litri proizvedenog mleka.

Zapitajte se sad da li ima opravdanja za ono što ukazujemo, da treba investirati u većem obimu poljoprivredu ili investirati u jedan projekat koji do sada nije dao nikakve rezultate. Mi mislimo da treba investirati ovaj put i narednih godina od strane ove države u poljoprivredu, a ne u "Fijat" kao automobilski projekat.
Gospođo predsednice, dozvolite mi da kao predstavnik opozicione stranke kažem da ovaj amandman stvarno nema smisla, upravo zato što neko ko je predsednik Odbora za nauku i tehnološki razvoj predlaže umanjenje za pet milijardi sredstava za naučno-istraživački rad.

Poznato je da novi istraživački ciklus i novi projekti istraživanja koji treba da traju četiri godine, počinju od 1. januara. Upravo na tim projektima treba da učestvuje i veliki broj mladih istraživača.

Prvi put se u poslednjih nekoliko godina povećavaju sredstva za naučno-istraživački rad jer upravo na ovim projektima prijavljen je veliki broj mladih istraživača i ovo je jedinstvena prilika da se upravo finansira naučno-istraživački rad mladih istraživača i da to bude i podstrek za ostanak upravo tih mladih nadarenih ljudi u našoj zemlji i da ostanu na našim institutima i fakultetima.

Pozicija sa koje se isplaćuju ta sredstva u Ministarstvu za nauku je upravo ova ekonomska klasifikacija 424 i ona se deklariše kao specijalizovane usluge. Znači, to je pozicija s kojih su se i u prethodnim godinama isplaćivala sredstva za naučno-istraživački rad i ona su bila prošle godine negde oko 10 milijardi. Sada je predloženo da se od strane ministarstva i Vlada je to prihvatila i mi poslanici ove stranke apsolutno smo to i u načelnoj raspravi podržali i mislim da svako treba da podrži da se u ovoj državi investira u nauku, a to je isto kao investirati u privredu i da sada neko ko je predsednik odbora matičnog predlaže da se ta sredstva smanje za taj iznos, mislim da stvarno to nema smisla i nema nikakvog opravdanja i najverovatnije nerazumevanje pozicije u budžetu, a ponovo kažem, sa ove pozicije se isplaćuju sredstva za naučno-istraživački rad i kroz to finansiraju svi projekti i svi istraživači u svim naučno-istraživačkim ustanovama u ovoj državi.

(Srboljub Živanović, sa mesta: Replika.)
Poštovano predsedništvo, poštovana gospođo ministre i saradnici u Ministarstvu, na početku bih, kao doskorašnji član matičnog odbora za biotehničke nauke, hteo da pohvalim Ministarstvo nauke i Vladu, da je budžetom za 2011. godinu odvojila značajno veća sredstva za finansiranje naučnoistraživačkog rada. Obzirom da novi naučnoistraživački ciklus počinje od 1. januara 2011. godine i da će u velikom broju projekata biti uključen i veliki broj mladih istraživača, mislim da je to nešto što treba pozdraviti i što je dobro za ovu državu.

Međutim, moja namera je da danas govorim više o onome što ova vlada nije dobro uradila i to pre svega želim da govorim o odnosu Vlade prema agraru u ovoj državi i agrarnom budžetu. Nažalost moram da konstatujem da ova vlada ima krajnje neodgovoran, da ne upotrebim neku drugu reč, odnos prema agraru, sagledavajući upravo odnos izdvojenih sredstava za podsticaj poljoprivredne proizvodnje u našoj državi u ovim proteklim godinama.

Gospođo ministre, oko rasprave oko rebalansa budžeta, učestvujući u raspravi, rekao sam šta je zahtev velikog broja udruženja poljoprivrednih proizvođača i asocijacija upravo u smislu povećanja agrarnog budžeta kojim bi se stvorili preduslovi da naša poljoprivredna proizvodnja bude konkurentnija i da u momentu dobijanja statusa kandidata za prijem u EU budemo respektabilniji u toj oblasti privrede i da dobijemo samim tim veća sredstva. Iskreno sam očekivao da ćete uvažiti i vi, a pre svega cela Vlada tu činjenicu i izdvojiti mnogo veća sredstva nego što su izdvojena.

Uvaženi poljoprivredni proizvođači, sada ću vas zvanično obavestiti koliko je izdvojeno za oblast poljoprivredne proizvodnje kroz takozvani agrarni budžet, tj. razdeo 19. u ovom Predlogu budžeta. Ukupno je izdvojeno 32.593.228.000 dinara. Ako

se ta sredstva stave u odnosu na ukupan budžet i to na onaj rashodni deo onda je to 3,66%. Međutim, ove 32 milijarde to je nešto preko 10 milijardi i to su sopstvena sredstva Ministarstva poljoprivrede, pa u suštini ono što ova vlada izdvaja za agrar je 22 milijarde i 33 miliona. Ako se to stavi u odnosu na ukupan budžet onda je to svega 22,56%. Međutim, 22 milijarde dinara se ne koriste pre svega za subvencioniranje, najdirektnije subvencioniranje poljoprivredne proizvodnje, nego su to sredstva u iznosu od 16.815.357.000, znači ono što je opredeljeno prema Agenciji za agrarna plaćanja unutar Ministarstva poljoprivrede.

Upravo ta agencija je osnovana prošle godine da bi isplaćivala subvencije poljoprivrednim proizvođačima. Ovaj iznos koji je opredeljen ovoj agenciji kada se stavi u odnosu na ukupan budžet, to je 1,87%, nešto što ova država izdvaja za subvencioniranje poljoprivredne proizvodnje, najdirektnije subvencioniranje. Znam da ćete možda replicirati ministre i reći da je 20 milijardi. Nije 20 milijardi, jer se i neke druge stvari subvencioniraju, ne samo ono što je direktna proizvodnja. Direktno se subvencionira ovo.

Šta su razna udruženja i poljoprivredni proizvođači tražili? Samo ću neke spomenuti i pročitati. To je pre svega Upravni odbor i Odbor za poljoprivredu Privredne komore Srbije koji je predlagao čak 10% izdvajanja iz budžeta za ovu godinu, Udruženje za poljoprivredu Privredne komore Vojvodine je tražilo 5% izdvajanja, Asocijacija poljoprivrednika Srbije 5%, Poslovna asocijacija Vojvodina agrar 5%, Asocijacija poljoprivrednika Vojvodine 5%, Centralna asocijacija proizvođača mleka Vojvodine tražila je 5% izdvajanja, Udruženje proizvođača mleka Srbije je tražilo 5-7%, Unija poljoprivrednika iz Mačve i Srema tražila je čak od 5-10% izdvajanje u agrarni budžet, Zadružni savez Srbije je takođe tražio ovaj procenat izdvajanja i pokrajinski sekretar Danijel Petrović je tražio od 35 do 38 milijardi da bi trebao da bude agrarni budžet ukupno. Resorni ministar Dragin je na više mesta tokom proteklih dva meseca iznosio da bi agrarni budžet treba da bude minimum 5%.

U isto vreme tim istim poljoprivrednicima ovim budžetom opredeljujete oko 2,5% ili nešto malo više. Mislim da će ova Vlada i neki resorni ministri snositi posledice i odgovornost za ovakav odnos prema agraru.

Pročitaću vam nešto što je do mene stiglo iz tih udruženja Asocijacija poljoprivrednika Vojvodine na Upravnom odboru i Nadzornom odboru održanom 10.12. ove godine u Novom Sadu donela je nekoliko zaključaka. Pročitaću samo jedan, a to je da je doneta jednoglasna odluka da se aktivnosti asocijacije usmere ka postizanju visine agrarnog budžeta od 5% državnog budžeta ili visini od 40 milijardi. Predložene su sledeće mere koje će se u budućem periodu sprovesti u cilju postizanja visine budžeta, prvo organizacija sastanaka u okviru svakog udruženja članica asocijacije kako bi se definisali jasni i konstruktivni predlozi u cilju postizanja visine budžeta. Drugo, zahtevati prijem i pregovore u Vladi RS i sa predsednikom Narodne skupštine Republike Srbije. Vođenje medijske kampanje sa jakim porukama "zasej pola ili ništa da bi imao više". Poklati sva matična grla krava i krmača. Organizacija javnih skupova i protesta u narednih 10 dana.

Četiri unije poljoprivrednih proizvođača Srema i Mačve su počele još 6. decembra akciju – glas naroda za veći agrarni budžet i prikupljaju potpise u Novom Sadu, Rumi, Sremskoj Mitrovici, Subotici, Pančevu, Loznici, Arilju itd, sa ciljem da faktički obaveste Vladu ili da opredele Vladu i Narodnu skupštinu da prestanu sa potcenjivanjem poljoprivrede time što seljaku, najvećem proizvođaču hrane daju najmanje. Seljak je u poslednjih 10-ak godina više puta propadao i njemu niko nije pružio pomoć. Kada propadne fabrika čarapa, za podsticaj proizvodnje novi gazda dobija 10 000 evra po zaposlenom. Tako više neće moći poručili su poljoprivrednici i dodali da nije više čudo što je hrana skupa.

Država izdvaja 20 evra po stanovniku. Tražimo hitan sastanak sa predsednikom Borisom Tadićem koji se za sve pita kako bi kasnije izbegli svaki ružan scenario preko naših zahteva. Mislim da je ovo nešto što je upozoravajuće i što će sigurno proizvesti implikacije. Sa ovog mesta pozivam sve one koji su tražili ovoliki budžet, a on nije dobijen da se oglase i da jedanput u pravom smislu osetite

pravu snagu tih ljudi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Stanje u poljoprivrednoj proizvodnji je očajno. Nemam vremena više, nažalost, ali biće prilike, biće amandmana, da samo pročitam kakvo je stanje u stočarstvu i koliko je smanjen broj po pojedinim životinjskim vrstama.

Predsednice, ako dozvoljavate, to će trajati 30 sekundi.

Broj goveda i krava i stelnih junica 2008. godine je bio 1.270.000 tj. broj krava 817.000, a 2009. godine broj krava je 586.000. Smanjen je gotovo za 350.000. Broj svinja je 2008. godine bio 4.066.000, a 2009. godine 3.600.000. Suprasnih krmača je bilo 877.000, a sada je to 477.000.

Da ne oduzimam više vreme, ovo su podaci iz Privredne komore Srbije. To je dokument koji sam dobio i koji su oni pripremili. Na ovakvo alarmantno stanje treba i država da pokaže više ozbiljnosti.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, saradnici u ministarstvu, dame i gospodo narodni poslanici, svoju raspravu ću bazirati na ovih nekoliko sporazuma koje je naša država potpisala iz oblasti veterinarstva i poljoprivrede.
Na početku želim da kažem da je Odbor za poljoprivredu Narodne skupštine Republike Srbije podržao ove potpisane sporazume. Mislim da ovakvi stručni sporazumi su od interesa za jednu struku i službu kakva je veterinarska. Svakako, kroz konkretizovanje saradnje sa pojedinim državama, može se mnogo lakše pratiti upravo uvoz i izvoz stočarskih proizvoda, žive stoke. Bilo bi mi drago da i u narednom periodu bude što više potpisanih sporazuma iz oblasti veterinarstva, i to, pre svega, sa državama područja Evrope, znači iz EU, s obzirom da pretendujemo da u što skorijem periodu budemo i kandidat, a nadamo se u nekom doglednom vremenu i član EU.
Sigurno će biti za našu veterinarsku službu od velikog značaja takvi sporazumi sa državama EU, pogotovo što svakako i preferiramo da najviše naše stočarske proizvode izvozimo na ta tržišta. Svakako da nisu nimalo zanemarljiva ni neka druga tržišta, pre svega, tržište arapskog poluostrva. Zato mislim da ugovori sa Tunisom ili Egiptom, a u narednom periodu nadam se i sa nekim drugim državama, biće od značaja za izvoz junećeg mesa i ovčijeg na ta područja, jer smo nekada na tim tržištima bili cenjeni izvoznici.
Svakako, da bi se ostvario izvoz, moraju se ispuniti i određeni drugi uslovi, što se tiče tih područja to su tzv. ''halal standardi''.
Ono što želim da kažem, to je da su lošim modelom privatizacije u našoj zemlji veterinarska struka i ta primarna veterinarska služba operativna dovedene u jedno loše stanje. To stanje još nije u pravom smislu oporavljeno i stabilizovano, iako iz godine u godinu, u organizacionom smislu i u tehničkom, čine se napori, ali i dalje ima problema u funkcionisanju operativnih službi. Pre svega, u smislu opremljenosti, a s druge strane i u smislu edukacije, traženja savremenih tokova, organizacije posla i na kraju sprovođenja preventivnih mera.
U narednom periodu, Ministarstvo poljoprivrede, pre svega, uveliko Uprava za veterinu mora učiniti više napora u smislu rešavanja ovih problema i ostvarivanja što efikasnije operativne veterinarske službe. Svakako i ta nadgradnja, specijalistička veterinarska služba i ona je na neki način u stagnaciji. Tu treba u narednom periodu više učiniti u smislu boljeg opremanja i veće efikasnosti, pre svega u kontroli zdravlja životinja i sprovođenju programa mera, ali i drugih preventivnih mera.
Na kraju, želim da kažem da i naša veterinarska inspekcija, koja čini ključnu stvar u funkcionisanju prometa životinja i životinjskih proizvoda, i na kraju kontroliše i ono što ulazi u zemlju i što izlazi, i ona takođe u narednom periodu mora ojačati. Mislim da i brojčano treba da ojača. Prema mojim saznanjima postoji neko odobrenje da se u narednom periodu primi određeni broj veterinarskih inspektora.
Isto tako se mora učiniti još više na edukovanju veterinarskih inspektora, upravo sa novim dostignućima veterinarske struke i nauke u svetu. Upravo i ovakvi sporazumi koje država potpisuje mogu biti od koristi u tom smislu.
Ono što takođe želim da kažem, a što se u ovom proteklom periodu, u ove protekle dve-tri nedelje dogodilo i uzdrmalo veterinarsku javnost, a i druge, pre svega, proizvođače svinjskog mesa, to je pojava svinjske kuge na jednoj farmi. To je ozbiljan udarac i za veterinarsku struku i za uzgajivače svinja i proizvodnju svinjskog mesa.
Nadam se da neće imati i direktnog uticaja na odobrene dozvole za izvoz proizvoda od mesa i pogotovo da neće imati uticaja na sačinjene planove u smislu eradikacije svinjske kuge, jer mi nismo imali nekih četiri godine nijedan slučaj registrovanog tog opasnog zaraznog oboljenja kod svinja i onda odjedanput se pojavljuje ta bolest, i to na farmi.
Svakako je za struku i za proizvođače, na kraju i za državu velika šteta da se takva jedna zarazna bolest pojavi, pre svega, u organizovanoj masovnoj proizvodnji na farmi. Nadam se da je dobro izučeno kako je došlo do toga i da su definisani, tj. utvrđeni krivci, jer mislim da ova država mora da krene u smislu pokretanja konkretnih postupaka protiv onih koji rade na štetu države i stočarske proizvodnje i dozvole da se na takvoj jednoj farmi pojavi ova zarazna bolest.
Prema saznanjima koja imam, nažalost, iako je Ministarstvo sačinilo jedan konkretan izveštaj za Odbor za poljoprivredu, ali ga do današnjeg dana nisam dobio u ruke i tako da ne raspolažem svim činjenicama, ali nadam se da operativna veterinarska služba nije kriva i da su krivci najverovatnije, ako je u pitanju veterinarska služba, upravo oni koji su opservirali tu farmu, a i drugi činioci koji su obezbeđivali sve one preventivne mere na toj farmi.
Propisi nalažu, kada se pojavi takva bolest, da je obavezno ubijanje svih životinja i mislim da je veterinarska uprava postupila i veterinarska inspekcija postupila i da se privodi kraju ta eradikacija na samoj farmi. Svakako, kao posledica sprečavanja širenja, neophodno je izvršiti i eutanaziju, znači, ubijanje životinja i kod drugih vlasnika, pre svega onih koji su u blizini te farme.
Takođe mislim da su pravično nadoknađeni troškovi tim vlasnicima čije su svinje pobijene, a izvršili su sve preventivne mere. Kod suzbijanja ovakve jedne bolesti obaveza je i države da ne štedi na parama, nego da se što efikasnije sprovede program mera u što kraćem vremenu i da se obeštete svi oni koji treba da se obeštete, znači, koji nisu krivi za pojavljivanje zarazne bolesti.
Želim da kažem da ako naša država planira da sledeće godine na području cele Republike Srbije uđe u program eradikacije svinjske kuge, što znači da se prestane sa vakcinacijom, da postoji i obaveza od strane države, a pre svega opet Ministarstva poljoprivrede, da obezbedi dovoljna sredstva, jer u slučaju pojave svinjske kuge na nekom drugom mestu, kod nekih drugih proizvođača, tek onda kada se prestane sa vakcinacijom, podrazumeva apsolutno ubijanje svih životinja i eventualno ta tzv. prstenasta vakcinacija.
Tako da se nadam da će ministar i njegovi saradnici voditi računa kod sastavljanja bilansa ili budžeta Ministarstva poljoprivrede za 2011. godinu i da će se predvideti i potrebna sredstva upravo za ovakve mere i ovakva postupanja, ako dođe do novih slučajeva pojave zaraznih bolesti.
Imali smo, evo, ove protekle dve nedelje, masovnu pojavu poplava na području zapadne Srbije, gde je takođe uginuo određeni broj životinja. Mislim da i o tome javnost treba konkretnije obavestiti, a isto tako, Drina se izlila i na područje Republike BiH i potencijalno postoji opasnost prenošenja nekih zaraznih bolesti sa tog područja na naše, i obrnuto.
Znam da je pre možda mesec dana potpisan ugovor o toj saradnji u oblasti veterinarstva i sa Republikom BiH i u tom smislu mislim da je preduzeta konkretna saradnja sa službom te Republike, upravno zbog ovih poplava, da se spreči eventualno prenošenje nekih zaraznih bolesti u našoj zemlji ili prenošenje iz naše zemlje u susedstvo.
Na kraju, ono što još želim da kažem, to je da bi naša veterinarska služba i struka u ovoj državi bila bolja, organizovanija, kvalitetnija, u krajnjem i bogatija, neophodno je da naše stočarstvo, znači, stočarska proizvodnja u ovoj državi bude na mnogo višem nivou, jer mi, nažalost, u proteklih nekoliko godina imamo stagnaciju ukupnog prihoda i stočarske proizvodnje.
Naime, on je pao na nekih 30% u odnosu na ukupan obim poljoprivredne proizvodnje. Pre nekoliko godina je to bilo 40% i mislim da se taj negativni trend mora zaustaviti, pre svega, u govedarskoj proizvodnji, ali i u svinjogojskoj i živinarskoj i da upravo novim budžetom za 2011. godinu Ministarstvo poljoprivrede mora biti istrajno u zahtevu da taj minimum od 5% ukupnog budžeta se i ostvari.
Znači, da poljoprivredni proizvođači u ovoj državi dobiju tih nekih 35-40 milijardi dinara za unapređenje, ali pre svega za stabilizovanje proizvodnje, i to naročito stočarske, jer samo kvalitetnom proizvodnjom i podizanjem i obima proizvodnje, ali pre svega kvaliteta, naša poljoprivredna proizvodnja će biti mnogo konkurentnija na evropskom i svetskom tržištu i umesto tri milijarde ostvarenog izvoza u ovoj godini, možemo već 2011. ili 2012. godine ostvariti i možda šest milijardi.
Ova vlada i na kraju od vas, kolege iz poslaničke većine, zavisi, hoćete li podržati taj budžet od minimum 5% ukupnog budžeta za poljoprivrednu proizvodnju. Mi iz opozicije sigurno smo za to.
Poštovano predsedništvo, poštovana gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pre svega želim da govorim o jednom danas već izraženom maćehinskom, a mogu slobodno reći i drskom odnosu Vlade RS prema jednom od značajnih privrednih resursa ove zemlje, a to je poljoprivredna proizvodnja.
Ne mogu nikako prihvatiti da poslednjih dva i po do tri meseca činioci ove vlasti govore o ozbiljnom problemu nestašice mleka, o ozbiljnoj situaciji u oblasti poljoprivredne proizvodnje, naročito u sektoru stočarske proizvodnje i da ova država mora da učini konkretne korake u smislu zaustavljanja propasti celokupne poljoprivredne proizvodnje, a naročito sektora stočarske proizvodnje, jer tamo gde nije razvijena stočarska proizvodnja nema ni poljoprivredne proizvodnje.
U razvijenim zemljama agrara, u razvijenim zemljama ovog sveta sa razvijenom poljoprivredom prihodi stočarske proizvodnje u ukupnom prihodu iz poljoprivrede kreću se od 60 do 70%, ratarske 30 do 40% . U ovoj državi je to obrnuto i to mora da se promeni hitno. Takvom politikom kakvu vodi ova vlada to je neostvarivo.
Gospođo ministre, a i vi narodni poslanici i u krajnjem građani Srbije, želim da vas podsetim i obavestim da je u ovom domu Narodne skupštine RS 5. novembra održana sednica Odbora za poljoprivredu, gde su bili prisutni predstavnici najvažnijih udruženja proizvođača mleka u ovoj državi.
To su bili predstavnici Udruženja proizvođača mleka Srbije koje okuplja sve velike proizvođače mleka i predstavnici Centralne asocijacije proizvođača mleka iz Vojvodine, gde je preko tri ili četiri hiljade udruženih poljoprivrednih proizvođača mleka, i to kako onih malih sa nekoliko krava, tako i onih koji imaju sto pa i više krava na farmi.
Jednoglasno se od strane svih članova Odbora za poljoprivredu, želim da podvučem – svih članova Odbora za poljoprivredu, neki sede ovde i nisam čuo da su se oglasili i kritikovali postupak Vlade i ministra finansija da se u rebalansu budžeta ne ispuni ono što smo zaključili na toj sednici Odbora, stalo uz zahteve, ali i saglasnost ovih asocijacija da se rebalansom budžeta minimalno izdvoji milijardu i 270 miliona za poljoprivrednu proizvodnju.
I to za sektor mlekarske proizvodnje, gde bi se milijarda dinara utrošila za isplatu subvencija proizvođačima mleka za treći i četvrti kvartal, za isporučeno mleko u trećem i četvrtom kvartalu i tom svim proizvođačima ne samo onim, kako je do sada bilo u uredbi, do sto krava nego i svim velikim farmama, jer i one su u problemu. Svi smo jednoglasno zaključili da ta premija treba da bude minimum pet dinara.
U zemljama u okruženju i na kraju u zemljama EU ta premija se kreće od 5 do 10 evrocenti.
Ministar je sam u više navrata izjavljivao da je nužno izdvojiti ta sredstva, međutim, imamo sad situaciju kakvu imamo da je jednostavno izdvojeno duplo manje i da se govori o nekoj cifri, o neka tri dinara premije i da se, eto, zaboga, govori da je to duplo više nego što je bilo do sada isplaćivano.
Želim da vas obavestim i molio bih da, gospođo ministre, saslušate barem ovo što se tiče premija, a to je da je u 2006. godini za premije za mleko u ovoj državi bilo izdvojeno tri milijarde i 42 miliona. Godine 2007. je bilo izdvojeno milijardu i 800 miliona dinara isključivo za premiranje mleka, 2009. godine izdvojeno je 700 miliona, da bi 2010. godine izdvojeno 500 miliona, sa ovim sad povećanjem od nekih 650 miliona.
Mi u ovoj državi da bi revitalizovali taj sektor proizvodnje nije dovoljno samo premirati mleko, nego treba obezbediti određena sredstva za zanavljanje reprodukcionog zapata, znači, za nabavku steonih junica ili da kažem muznih grla, jer osnov nestašice mleka jeste što je u ovoj državi u poslednjih godinu i po dana, po procenama mnogih, zaklano do blizu 100 hiljada muznih grla.
Prema tome, ovakvom politikom kakvu promovišete nema šanse da se revitalizuje taj sektor. Jer ljudi koji su bili na tom sastanku su jasno rekli da je proizvođačka cena prema cenama inputa, a to su pre svega cene žitarica, u osnovi kukuruza i drugih sporednih industrijskih proizvoda i cena kabastih hraniva, znači, osnovna cena ili proizvođačka je 37-38 dinara litre mleka.
Otkupljivači su nedavno, pre nedelju-dve dana povećali na neka 32 dinara otkupnu cenu i to za ekstrakvalitet mleka, koga ima otprilike 15% do 20% i mišljenje je bilo tih proizvođača da barem ta proizvodnja ekstrakvalitetnog mleka, koje sutra može biti izvozni proizvod, sa premijom od 5 dinara se barem pokrije proizvođačka cena koju imaju proizvođači mleka. Sa ovom premijom koju ste rebalansom odredili, jednostavno proizvođači mleka neće pokrivati ni osnovnu cenu koštanja litre mleka.
Da li je to politika koja treba da dovede do povećanja konkurentnosti naše poljoprivrede? Da li je to politika koja treba da obezbedi jeftiniju hranu na našem tržištu?
Juče ste i vi, i guverner i predsednik Vlade rekli da je glavni uzrok inflacije u ovoj državi visoka cena hrane. Ovakvom politikom nećete dovesti do toga da se stabilizuju cene hrane na našem tržištu i da se smanji inflacija, može se samo dovesti do većih problema.
Želim da kažem da je zahtev i odluka Odbora, zahtev proizvođača poljoprivrednih, ne samo mlekara nego i svih drugih, ali odluka Odbora za poljoprivredu ove Narodne skupštine, da naredni agrarni budžet bude minimum u visini 5% do 7% ukupnog budžeta, ponavljam minimalno 5% do 7%. Ne budete li to ostvarili i ne budete tolika sredstva izdvojili, naša poljoprivredna proizvodnja će doći još u goru situaciju sledeće godine.
Sa ovog mesta vam kažem da ćemo mi iz SNS pozvati sve poljoprivredne proizvođače da se dignu i da što pre dovedu do smene ove Vlade, jer ona sistematski urušava poljoprivrednu proizvodnju koja u ovoj državi obezbeđuje BDP, sama poljoprivreda negde između 11% i 12%, sa prehrambenom industrijom to je oko 20%.
Obezbeđuje devizni suficit od blizu milijardu dolara ili 700-800 miliona dolara, to je jedan od malih sektora koji ovoj državi obezbeđuje pozitivan spoljnotrgovinski suficit. Obezbeđuje dobit u svemu tome, a da ova država iz godine u godinu se ovako odnosi. Mislim da ni građani tj. pre svega poljoprivredni proizvođači, narodni poslanici, ne treba da vam ovakvu politiku više odobravamo i ovakav odnos prema poljoprivrednoj proizvodnji.
Poštovano predsedništvo, poštovani predsedniče Vlade i gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, imao sam nameru da postavim pitanje ministru finansija i ministru poljoprivrede, ali pošto njih nema, onda molim gospodina Cvetkovića, predsednika Vlade, kao ipak najodgovornijeg čoveka u Vladi, da, ako je ikako moguće, da odgovor.
Moja pitanja se odnose, pre svega, na izveštaj koji smo dobili od Vlade tokom ovog leta, a odnosio se na trošenje sredstava budžeta za 2010. godinu, i to dela koji se odnosi na subvencije. Prema tom izveštaju ukupno trošenje subvencija je bilo na nivou nekih 52%, s tim da su neka ministarstva trošila iznad toga. Tako je, recimo, Ministarstvo ekonomije imalo prosečno trošenje sredstava subvencija na nivou 54%, Ministarstvo za omladinu i sport 49%, ali je Ministarstvo poljoprivrede imalo trošenje subvencija na nivou 41%, gotovo 11% manje nego što je prosečno trošenje budžetskih sredstava u poziciji koja se odnosi na subvencije.
Znamo dobro, a naročito poljoprivredni proizvođači, da u velikom delu uticaj na tu proizvodnju ima i subvencioniranje i pogotovo u odnosu na ukupnu tešku ekonomsku situaciju koja je prisutna u zemlji svakako su očekivanja poljoprivrednih proizvođača bila, a i nas narodnih poslanika koji smo usvojili taj budžet, da poljoprivreda, kao jedna od značajnih i strateških grana u našoj zemlji, dobije ili troši subvencije barem u nivou i proseku nekih drugih ministarstava.
Moje pitanje za vas, gospodine Cvetkoviću, jeste – zašto je poljoprivreda u ovih proteklih pola godine po osnovu subvencioniranja dobila svega 41% iz budžeta i kako objašnjavate da su ovi neki drugi resori i ministarstva dobili ove iznose koje sam rekao? U nadi da ćete dati odgovor, posle ću postaviti još dodatna pitanja. Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, poštovani ministre i saradnici u Ministarstvu, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da su ove izmene predloženog zakona sasvim u redu i možda je trebalo da budu neki mesec ranije, ali je jun mesec, neki, poslednji rok kada ima smisla ući u ovakve izmene, jer one i zadiru u značajne aktivnosti koje slede i u junu, i septembru, i u oktobru, dakle, početkom nove školske godine.
Pre svega bih želeo da iznesem svoje lično viđenje i više neke sugestije nego primedbe, normalno, i naše stranačko viđenje vezano za predložene izmene ovog zakona. Prvo bih se osvrnuo na član 10. koji se menja, a u suštini to je član 2. predloženih izmena, i to na tačku 1) gde se definiše da Nacionalni savet treba da ima 12 članova iz reda redovnih profesora, vrhunskih naučnika, pa, onda, velikim slovom – u zvanju naučnog savetnika.
Pretpostavljam da je predlagač želeo da se ovim izmenama omogući da članovi Naučnog saveta budu i naučnoistraživački radnici, prema tome, lica koja imaju i naučna zvanja. To podržavam, ali ovako kako ste to definisali, ne postoji čvrsta garancija da će i ugledni naučnoistraživački radnici, sa naučnim zvanjima, biti članovi Nacionalnog saveta. Sličnu izmenu je, pre dva-tri meseca, učinilo Ministarstvo nauke, gde je, takođe, definisalo da u Nacionalnom savetu za naučnoistraživački rad treba da bude šest uglednih istraživača, redovnih profesora ili naučnih savetnika, s tim, tako je definisano, da budu tri profesora, a tri naučna savetnika.
Moj predlog u vezi ovoga, ako se slaže predlagač, jeste da se predloži Odboru, ako nije dat sličan amandman, da se malo predefiniše, da se da mogućnost i sigurna garancija da će barem jedna trećina, tj. četiri istraživača biti iz reda naučnih radnika sa zvanjem naučnog savetnika, a da će dve trećine biti redovni profesori. Zalažem se da to bude i pola-pola, ali ako postoji dobra namera, onda ništa neće narušiti ovaj predlog, ali će ipak izdiferencirati tako da će u Nacionalnom savetu sigurno biti i lica sa naučnim zvanjem.
Dalje, ono što želim da pitam i o čemu hoću da diskutujem, povećava se broj članova Nacionalnog saveta na 21 član, s tim da su u okviru Nacionalnog saveta i dva studenta koje delegira Studentska konferencija na period od dve godine i oni će odlučivati u Nacionalnom savetu o tačkama od 7. do 11. Pitam – da li su oni članovi Nacionalnog saveta ili su pridruženi članovi, kao i da li će se pozivati samo kada se raspravlja o tim studentskim pitanjima?
Moja sugestija je da oni dobiju status redovnih članova, a u postupku odlučivanja u Nacionalnom savetu, normalno, odlučivaće o onim tačkama i onim problemima koja su od interesa za studente, kao što imamo u komisijama za izbore. U zvanja na izbornim telima docenti ne mogu da biraju vanredne ili redovne profesore, pa, tako i ovde studenti ne mogu odlučivati o nekim strateškim pitanjima vezano za obrazovanje, ali po meni bi bilo simpatičnije da i studenti budu članovi Nacionalnog saveta, ne ovako. Oni će odlučivati o nekim stvarima, ali u suštini, oni, onda, nisu članovi jer ne ulaze u tih 21. Tako da je to moj predlog za predlagača, da razmisli da li ima smisla to na neki način predefinisati.
Zatim, ono što želim da govorim odnosi se na akreditaciju i pre svega dobro je da se ušlo u akreditaciju. Već je značajan broj fakulteta akreditovao svoje nastavne planove, programe, to je sigurno više od dve trećine i svi novi fakulteti, faktički, uvođenjem novih nastavnih procesa moraju da prođu akreditaciju.
Jedino ono što je po meni sporno, voleo bih samo kada bi se mogli izneti iskreni podaci kakvo je stanje, pre svega, na državnim univerzitetima i na državnim fakultetima, da li sad svi fakulteti i oni koji su prošli akreditaciju ispunjavaju ovaj uslov da imaju 70% nastavnika u stalnom radnom odnosu, sa izvođenjem najmanje 70% časova aktivne nastave? Nešto slično je bilo definisano i u prethodnom zakonu, drugačija je formulacija. Podržavam to, ali bojim se da nije tako čak ni na državnim fakultetima, pogotovo na privatnim univerzitetima i fakultetima.
Mislim da je pravi problem, a ovim predlogom zakona to nije ponovo definisano, to je ekvivalencija i prevođenje iz naučnih u nastavna zvanja, gde bi se omogućilo da oni koji hoće iz nauke da pređu u nastavu da to mogu uraditi lako, ne prolazeći iznova celokupnu proceduru izbora, a pogotovo kad se bira neko iz naučnog zvanja u nastavno gotovo redovno dobija niže nastavno zvanje nego što je imao trenutno naučno zvanje.
Govorim ovo iz ličnog iskustva, to sam prošao i sam. Mislim da će kolega Mitrović apsolutno podržati moj predlog i kao čovek koji je nekad bio u Ministarstvu nauke, tako da je moj predlog – da se to, ako, već, ovim izmenama zakona nije urađeno, u nekim narednim izmenama definiše. Jer, opet, izmenama zakona o nauci postavljena je ta ekvivalencija i, tamo se, u naučnoistraživačkom radu ona i poštuje. Znači, redovni profesor se finansira kao i naučni savetnik i tako po nižim zvanjima. Ali, kada se prevodi iz naučnog u nastavno zvanje onda nastaju problemi, a upravo prevazilaženjem ovog problema to bi se za 70% stalno zaposlenih lakše sprovodilo i izvršilo.
Dalje, ono što želim da govorim vezano je za doktorate nauka i ovde stavljam zamerku predlagaču da je ostavio i napravio izuzetak da doktorsku disertaciju može prijaviti neko ko ima specijalizaciju. To se, pre svega, odnosi na lica koja imaju završene studije medicine, da mogu sa specijalizacijom prijaviti doktorsku disertaciju, čak i doktorske studije upisati, ali pod uslovom da imaju objavljene radove u vrhunskim svetskim časopisima. To lepo zvuči, ali znamo, gospodine ministre, i vi i vaši saradnici, i ja, da je danas iz naše zemlje vrlo teško objaviti radove u vrhunskim svetskim časopisima i da je to nešto što samo stoji deklarativno kao mogućnost.
Jer, ako postoji neki lekar koji ima specijalizaciju, a koji je izuzetno talentovan, pa, pretpostavljam da će ga taj medicinski fakultet uključiti kao nastavnika i saradnika, i omogućiti mu da ide drugim putem, a, ne, ovako da se pravi iznimka. Nekada se u neka vremena sa specijalizacijom mogao prijaviti doktorat i doktorirati. To je kasnije ukinuto. Sada se opet pravi iznimka samo prema lekarima. Mislim, niti se njima ovakvom formulacijom daje neka posebna pogodnost, a s druge strane se prave neke iznimke koje su po meni nepotrebne.
Dalje, vezano za postupak pripreme i uslove za odbranu disertacije – sasvim je u redu da se uređuje opštim aktom univerziteta i fakulteta. To je i dosad bilo tako i tu postoji jasno propisana procedura od prijave, od formiranja Komisije za procenu ispunjenosti uslova kandidata i predložene teze, do verifikacije na univerzitetu. Ne vidim potrebu da Ministarstvo prosvete i Ministarstvo nauke daju posebno mišljenje vezano za taj postupak ako se on legalno obavlja.
Ovde je juče izneto od stane vas, ministre, a i od profesora Šamija, da je na nekom fakultetu 148 kandidata doktoriralo za jednu godinu. To je, apsolutno, da kažem, i podatak, ali i obaveza da se pošalje inspekcija tamo i da se vidi kako je moguće tako nešto uraditi. Pa, ni diplomiranih studenata, na većini fakulteta, nema 148 u godini dana, a kamoli doktorskih disertacija?! To je neka zloupotreba, nešto urađeno mimo zakona, mimo propisa i nalaže potrebu da se to ispita. To ne bi trebalo da bude reper, da se sada postavljaju još neki supervizori u smislu kriterijuma.
Ali, u krajnjem, ako postoje iskrene namere u proceduri, ne vidim ni smetnju da ni Ministarstvo prosvete, pa ni Nauke, daju saglasnost na taj postupak u sprovođenju i pripremi doktorskih prijava i doktorske disertacije.
Dalje, ono što želim da kažem vezano je za uvođenje bankarskih garancija, pre svega ovo se odnosi na privatne univerzitete i fakultete. Mislim da je to u redu i sklon sam da predložim da se i poveća ovaj iznos od 10%. Ako se želi da se obezbedi ozbiljna garancija onda to treba da bude i više od 10%, jer tih 10%, znate i sami, neće omogućiti normalan završetak studija svih studenata koji su se upisali na taj fakultet ili univerzitet.
Moj predlog je, ministre, povećajte ovo barem na 30%, pa onim privatni univerzitetima, fakultetima, a pre svega univerzitetima koji imaju fakultete, ako žele ozbiljno da unapređuju nastavu i razvijaju taj univerzitet neće biti problem da obezbede tu garanciju. Ali, da ona stvarno bude u pravom iznosu, a ne ovako, ovih 10% su simbolični i više samo neka, uslovno, pretnja, ali ozbiljnije neće doprineti rešenju mogućih problema koji mogu nastati ako taj fakultet ili univerzitet izgubi uslove da egzistira, a onda će se naći u problemu ta deca, koju su upisali njihovi roditelji, koji su se upisali na takve fakultete i univerzitete.
Dalje, ono što želim da kažem vezano je za izbore u asistente. Mislim da je ova reforma, koja je krenula od 2005. godine pa naovamo, najviše uticala da je većina naših fakulteta ostala bez podmlatka. Mora se nešto ozbiljno učiniti da se u značajno većem broju primaju u narednom periodu mladi ljudi, koji će, normalno, ispunjavati uslove, imati prosečnu ocenu i upisivati doktorske studije. Ministarstvo prosvete i Ministarstvo nauke moraju naći načina da finansiraju sve one koji su na doktorskim studijama, normalno, fakulteti koji iskažu svoje potrebe, a znam zasigurno da veliki broj fakulteta u proteklim godinama nije primao mlade istraživače, prvo što nije imao sopstvenih sredstava, a nije ni bilo na pravi način rešeno finansiranje doktorskih studija. Ono nije rešeno ni u ovoj godini, a skupe su te studije.
Dakle, većina te dece koja su završila fakultete nema pare da sama upiše dalje, pa, onda, neki student prihvati da bude saradnik u nastavi, obično kada ga mentor kod koga će da radi disertaciju pozove da mu bude kao asistent, i uglavnom su to neke simbolične naknade. Mislim da se mora na pravi način iznaći finansiranje asistenata na fakultetima. Treba se vratiti u neka ranija vremena gde je bilo više asistenata nego nastavnika. Mi danas imamo na nekim predmetima ili katedrama samo profesore i to većina redovni, i docent je retkost, a asistenta nema ni u naznakama, tako da se to mora na malo bolji i drugačiji način rešiti.
Vi u izmenama navodite da student doktorskih studija može ostvariti naknadu troškova studiranja pod uslovima, na način koji utvrđuje ministar. To je činjenica, ali bi trebalo što pre da budu ti kriterijumi obelodanjeni prema fakultetima, da se zna šta će biti kriterijum, da će nekome ko je na doktorskim studijama biti plaćeno i da može biti saradnik u nastavi tri, odnosno šest godina, dok ne doktorira.
Što se tiče ispita, predlažete da se povećaju ispitni rokovi na šest. Mislim da ćete se složiti da to bitno neće povećati broj položenih ispita, a može napraviti ozbiljan problem samim tim što vi niste definisali u ovom predlogu koji su to ispitni rokovi, kao što ste u prethodnom predlogu zakona definisali. I znamo da je to pet redovnih, a ispitni rok može biti po okončanju nastave tog predmeta. Prema tome, onaj predmet koji je slušan do 15. januara može se polagati u januarsko-februarskom, martu, aprilu, maju i junu, eventualno julu, septembru itd. Dakle, ograničen je broj rokova. Znamo da u toku nastave svako uvođenje ispitnog roka remeti nastavu te nedelje ili nema nastave, nema vežbi, što onda ne može obezbediti onih 15 nedelja nastave.
Dobro je da ste precizirali da je 10. oktobar dan "d" za završetak ispita, ali znamo da mnogi fakulteti imaju i ''oktobar dva'', to se produžava do kraja oktobra i onda nastava počinje u novembru mesecu. Možda je trebalo da definišete, da li je to julski rok, možda do 15-20 jula, iako su u julu upisi novih studenata i tu ima mnogo posla, ili će to biti ''april dva'', jer imamo maj mesec gde se praznuje nedelju dana itd. Trebalo je da to vi da precizirate, a ne da ostavljate fakultetima da sami odlučuju, jer će moći to da se uvede, ali taj šesti ispitni rok će remetiti nastavu.
Ceneći da i moj kolega treba još nešto da kaže, želim da kažem nešto o izjednačavanju rokova za odbranu doktorske disertacije, onih koji imaju magistraturu i doktorske studije. Vi ste ovde u izmenama naveli da je rok za završetak doktorata onih koji su upisali doktorske studije školska 2014-2015. godina, za magistre 2015-2016. godina.
Mislim da ste pogrešili, trebalo je da se izjednači taj rok ili da skratite magistrima ili da produžite ovima na doktorskim studijima. Onaj ko je na doktorskim studijima, on treba da polaže ispite i treba da uradi doktorat. Onaj koji ima magistraturu, on samo ima doktorsku disertaciju, a ima godinu dana duže. Razmislite o tome, ja predlažem da se produži onima koji su na doktorskim studijima da bude rok 2015-2016, kao što je dato za magistre i da se onda podvuče crta, da se zna da se mora poštovati zakon.
Na kraju, svakako podržavamo ovo povećanje norme, tj. utvrđivanje norme od 48 ESPB bodova za 2009-2010. školsku godinu i za 2010-2011. školsku godinu. To će omogućiti studentima da se stabilizuju u ovoj reformi, ali mislim da reforma mora podrazumevati smanjenje broja predmeta, jer je većina fakulteta u odnosu na neka prethodna vremena uvećalo broj predmeta za 50, pa čak i za 100%. Nelogično je, na mom fakultetu, kad sam ja završavao, bilo je 34 ispita, a sada je to, maltene, blizu 60 ispita. To nije reforma, povećavati broj ispita.
Izvođenje praktične nastave na nekim fakultetima je dovedeno u problem tranzicijom i transformacijom da nema više društvenih farmi, društvenih poljoprivrednih gazdinstava, naročito u oblasti biotehničkih nauka.
Na kraju, uključenje mladih istraživača u naučnoistraživački rad i doktoranata, onih koji su na doktorskim studijama, oni moraju biti uključeni u projekte. Imamo, sad, od 1. januara novi istraživački ciklus. Trebalo bi da ti mladi ljudi budu maksimalno uključeni. Visina njihovih zarada je jako simbolična, trebalo bi razmišljati o povećanju i rešavanju drugih egzistencijalnih pitanja. Samo na taj način možemo zadržati mlade ljude na fakultetima, u institutima i zaustaviti ovaj odliv mladih mozgova. Svi znamo koliko je otišlo mladih ljudi i to najboljih studenata u inostranstvo da rade i da se školuju. Evo toliko, hvala. (Aplauz)
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, saradnici u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, dame i gospodo narodni poslanici, zahvaljujem se, gospođo predsednice, ali na Odboru je dogovoreno da ovlašćeni predstavnik ispred Odbora bude gospodin Marinković. Izuzeo sam mišljenje, pa bih po tom osnovu govorio, uz svu sugestiju. Mogu da govorim i kao predsednik Odbora, ali bih prekršio ono što je dogovoreno na Odboru, tako da vam hvala, u svakom slučaju, na datoj reči.
Na početku bih želeo da kažem, pošto me je na neki način gospodin Marinković prozvao, da nisam izuzeo mišljenje reda radi i da bih zloupotrebio pravo da govorim. Naprotiv, imao sam i konkretne primedbe u načelnoj raspravi, ali svakako moja želja je da i kao predsednik Odbora, koristeći i ovo poslovničko pravo, mogu da izuzmem mišljenje i da nešto kažem i o ukupnom stanju u poljoprivredi.
Jer svakako ne možemo se pohvaliti da je ono sjajno, ali u krajnjem to najbolje osećaju upravo oni koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom, a mislim da je svako od nas u prilici da ode jedanput ili više puta u neko od naših sela i da vidi kako naši poljoprivredni proizvođači žive, upravo oni koji se najviše i bave tom poljoprivrednom proizvodnjom, jer od ukupne obradive površine kojima naša zemlja raspolaže, 90% je individualno vlasništvo, a svega oko 10% su neka državna zemlja i društvena, ako se može reći da je PKB i dalje neko društveno preduzeće ili akcionarsko, ne znam koji joj je status.
Razlog zbog čega sam želeo da se obratim upravo pre ove načelne rasprave je i da podsetim i ministra i saradnike u Ministarstvu, ali pre svega Vladu da je jesenas znatno manje zasejano zemljišnih površina nego što je to bilo u nekim proteklim godinama.
Prema podacima Privredne komore Srbije, zasejano je negde 646.041 hektar. Pšenice je zasejano svega 484.840 hektara i procene su da je to najmanje zasejana površina pod pšenicom u proteklih 60 godina. Ako je to nešto za šta možemo da kažemo da odslikava dobro stanje u poljoprivredi, mislim da se ne možemo složiti, bez obzira da li pripadamo poziciji ili opoziciji.
Svakako jedan od razloga što je ovoliko malo pšenice posejano je problem sa cenom te žitarice u proteklih godinu-dve dana, ali i cenom inputa koji su jesenas bili, a oni su još gori ovog proleća. Ovog proleća na raspolaganju je da se zaseje negde oko 2.800.000 hektara.
Svedoci smo maltene nedeljnog povećanja energenata, pre svega goriva i to dizel goriva koje koriste naši poljoprivredni proizvođači za mehanizaciju. Veliki broj savremene mehanizacije koristi evrodizel koji je maltene koliko i super benzin sa cenom.
Istine radi, proizvođači semenske robe su održali neke cene koje su bile i tokom prošle godine. Nisu značajnije povećavali, ali povećani su neki drugi inputi koji učestvuju u ceni koštanja, između ostalog i veštačko đubrivo, iako je ono po relativno povoljnim uslovima išlo preko produktne berze se prodavalo i postoje načini da se obezbede dovoljne količine.
Da ne kažem kakvo je stanje u stočarskoj proizvodnji, gde su stalne oscilacije cena, gde se permanentno uništavaju priplodni zapati, naročito u govedarstvu i svinjarstvu. Ima mnogo problema o kojima bi trebalo danas da govorimo. Mislim da će biti prilike da se i o zakonima koji su na raspravi, ali o drugim problemima koji dotiču poljoprivrednu proizvodnju otvoreno se dotaknemo, upravo ne ističući stranačke pripadnosti nego ono što je realnost naše poljoprivredne proizvodnje i kako je unaprediti u narednom periodu. Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, saradnici u Ministarstvu, dame i gospodo narodni poslanici, upravo kao što je gospodin Bortić rekao, takođe potičem rodom iz Mačve i sve ono što je on rekao o stanju poljoprivrede u Mačvi, pa i Srbiji, apsolutno podržavam i time potvrđujem da u oblasti poljoprivrede i pozicija i opozicija treba da imaju identično viđenje jer je to za ovu državu jedan od najznačajnijih privrednih resursa bio u prošlosti, on je to i u sadašnjosti i biće sigurno i u budućnosti.
Zato je za mene neshvatljivo da u situacijama i prilikama kada u ovom domu može da se raspravlja o poljoprivredi, a to je u periodu kada se donosi budžet Republike Srbije i kada se raspravlja o zakonima, to se ne čini. Želim javno da pohvalim ministra i njegove saradnike da je u mandatu ovog ministarstva učinjen ogroman napor, da je negde 21-22 zakona koji su novi doneto, ili značajne izmene, što u ovih proteklih 10 godina od tih, kako vi koji ste na vlasti nazivate, demokratskih promena nije nijedno prethodno ministarstvo učinilo.
Zato mi je neshvatljivo da u takvim prilikama, kada razgovaramo o zakonima koji regulišu ovako značajnu privrednu oblast, mi razgovaramo u objedinjenoj raspravi, sa veoma malim vremenom na raspolaganju da se dotaknemo svih zakona, a mislim da javnost naša, a pre svega poljoprivredni proizvođači od svakog zakona koji se donosi iz oblasti poljoprivrede očekuju da unapredi tu proizvodnju, da im donese nešto dobro.
Jednostavno, kroz ovakav vid rasprave apsolutno ne postoji mogućnost da ni u najminimalnijim detaljima javnost, upravo poljoprivredni proizvođači saznaju šta je suština ovih zakona o kojima danas raspravljamo i koji će za nedelju-dve dana biti doneti u parlamentu.
Mislim da treba sa takvom praksom prekinuti jer neke druge oblasti u ovom parlamentu imaju mnogo više vremena na raspolaganju jer češće menjaju zakone, donesu ih i posle nekoliko meseci se ponovo predlažu izmene i priča se o nekim mnogo manje važnim oblastima za ovu državu nego što je poljoprivreda.
Svakako ne krivim ministra i njegove saradnike što je ovo ovako predloženo, krivim pre svega Vladu, predsednika Vlade i one koji su odlučivali, i rukovodstvo Narodne skupštine, jer da je imalo sluha, ne bi ovako organizovalo današnju raspravu i ne bi nas dovelo u situaciju da prosto ne možemo ni po dva-tri minuta reći suštinsku stvar o pojedinim zakonima. Podvlačim ponovo, jedina prilika kada se u ovoj državi razgovara o poljoprivredi, upravo je razgovor o zakonima iz oblasti poljoprivrede.
Svojevremeno smo predlagali, kada je donošen Zakon o poljoprivredi i ruralnom razvoju, da strategiju razvoja poljoprivrede i nacionalni program donosi ovaj parlament, gde bi bilo mnogo šire rasprave o tim značajnim strateškim dokumentima.
Nažalost, tada predlagač zakona, i Ministarstvo, ali i Vlada nisu prihvatili i ostalo je da ta značajna strateška dokumenta koja u ovoj državi mi nemamo kao nove i inovirane dokumente, na snazi je Strategija razvoja poljoprivrede iz 2005. godine, ona je značajno prevaziđena, mislim da ćemo se svi složiti, pogotovo vi u Ministarstvu, i na kraju, vi ste i primili obavezu donošenjem Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, da do juna, znači za godinu dana, donesete strategiju poljoprivrede i ruralnog razvoja i nacionalni program.
Želeo bih da čujem dokle se stiglo sa tim i da li će se ispoštovati taj termin. Nažalost, i u oblasti poljoprivrede, kao i u mnogim drugim društvenim oblastima, doneti zakoni ne poštuju se baš dosledno i ne primenjuju u pravom smislu, pa ni neki doneti zakoni iz oblasti poljoprivrede, sa očekivanjem da će dati mnogo bolje rezultate i mnogo više pomoći poljoprivrednim proizvođačima, nisu, barem do sada, u pravom smislu implementirani i nisu dali rezultate koji su očekivani.
Pre svega, tu mislim upravo na Zakon o poljoprivredi i ruralnom razvoju, zatim Zakon o javnim poljoprivrednim skladištima i još neke druge zakone koje smo doneli, koji još nisu dali onaj doprinos i rezultat koji bi trebalo da daju.
Ono što je u krajnjem našoj poljoprivredi bitno i što je neophodno od strane države da se učini, to je da se apsolutno obezbede veća sredstva u smislu podsticaja te proizvodnje, pre svega subvencioniranja.
Nažalost, ni u tom segmentu, u fazi donošenja budžeta Republike Srbije, nije se ispoštovao ni zahtev poljoprivrednih proizvođača, ni zahtev stručne i naučne javnosti, a ni predlozi narodnih poslanika. Donet je budžet takav kakav je.
Vi iz Ministarstva stalno eksploatišete to da je uvećan za nekih 20%, 25%. Može se i prihvatiti da je uvećan onaj deo koji se odnosi na subvencije, ali ukupno nominalni agrarni budžet je manji u 2010. godini nego u 2009. godini. Pogotovo je manje učešće agrarnog budžeta u ukupnom budžetu u 2010. nego u nekim prethodnim godinama.
To se mora ispraviti jer samo veća podsticajna sredstva našim poljoprivrednim proizvođačima mogu tu proizvodnju održati, revitalizovati i unaprediti.
U protivnom, biće ozbiljnih problema. Ako su mačvanski seljaci pre jedno mesec ili dva bili spremni da protestuju, imali su već jedno masovno okupljanje, sa zahtevima da dođu u Beograd zbog problema sa otkupnom cenom svinjskog mesa, šta se može očekivati u leto, kad dođe žetva pšenice ili na jesen, kad dođe berba kukuruza.
Jer ne znamo ni kakva će biti godina, kakvi će biti klimatski i drugi faktori koji će uticati na, pre svega, biljnu proizvodnju, a pogotovo se ne zna kakva se cena može očekivati kod tih primarnih poljoprivrednih proizvoda. Jer, i dalje je u ovoj državi vrlo nestabilno tržište poljoprivrednim proizvodima, i dalje postoje određeni monopoli, pre svega od prerađivača, u raznim segmentima prerađivačke industrije.
I dalje imamo nedovoljno organizovana udruženja poljoprivrednih proizvođača koja na pravi način ne brane svoje interese kao primarnih proizvođača itd. Sve su to problemi i pitanja koja treba da se rešavaju da bi se stvorilo zadovoljstvo poljoprivrednih proizvođača i da bi se unapredila poljoprivredna proizvodnja.
Imao sam možda veliki uvod u sve ovo što treba danas da govorim kao ovlašćeni predstavnik. Moje kolege će govoriti konkretno o pojedinim zakonima, tako da se ja ne bih šire bavio pojedinačnim zakonima. Možda ću o nešto šire reći o nekim zakonima, a tu pre svega mislim na zakon o vodama, i to opet samo u smislu obaveštavanja naše javnosti o onome šta je stanje i koji su problemi sa vodom kao životnom potrebom svakog stanovnika zemljine kugle, ali i značajnog resursa. Koliko mi vreme dozvoli, eventualno ću još nešto reći o nekim drugim predlozima zakona.
Znači, voda je temelj života i osnovni sastojak svakog živog bića. Potrebe za vodom odraslog čoveka iznose od 2,5 do 3 litra dnevno. Znači, za biološko opstajanje u smislu funkcionisanja svih životnih funkcija, neophodna je ta količina do tri litra vode. Voda ili pokreće razvoj ili ograničava progres svake zajednice, od porodice do civilizacije. Broj stanovnika na našoj planeti ubrzano se povećava, potrebe za vodom još brže, a njena količina se ne menja.
Do 2025. godine dve trećine čovečanstva osetiće ozbiljni nedostatak vode. Procene stručnjaka kažu da oko 1,1 milijarda ljudi nema pristup pijaćoj vodi, da dve i po milijarde nema obezbeđene elementarne sanitarne uslove, a više od pet miliona ljudi godišnje umire od bolesti koje su uzrokovane zagađenjem vode.
Upozorava se na mogućnost da sredinom ovog veka čak sedam milijardi ljudi bude suočeni sa nedostatkom vode, ukoliko se ne preduzmu hitne mere. Reč je o najvećoj studiji o količinama pitke vode koju je svet imao na raspolaganju, a radi se o studiji UN. Predviđanja UN su prilično mračna – 6.000 dece mlađe od pet godina svakog dana umire od bolesti prouzrokovane zagađenjem vode.
Dalje se ističe da će količina vode kojom će ljudi raspolagati biti manja za trećinu. Zdrave i upotrebive vode biće svakim danom sve manje, pa nije čudo što mnogi smatraju da je 20. vek bio obeležen ratovima za naftu, a da će 21. vek biti obeležen ratovima zbog vode.
Kakvo je stanje u Republici Srbiji? Dugo je vladala zabluda da je Srbija bogata vodnim resursima i da voda ne može biti limitirajući faktor razvoja. Međutim, prirodni uslovi koji determinišu vodni režim na teritoriji Srbije dosta su nepovoljni. Preko 92% svih voda imaju tranzitni karakter i dolaze iz drugih područja, dok se samo 8% formira na sopstvenoj teritoriji.
Vlastitih voda ima najmanje tamo gde su zahtevi najveći, a vode generalno ima malo u vreme kada su potrebe najveće. Kvalitet vode značajno je pogoršan delatnošću čoveka, tako da veliki broj vodotokova u Srbiji ne zadovoljava kriterijume za korišćenje voda.
Obuhvatnost stanovništva sistemima za vodosnabdevanje je ispod evropskog proseka, a stanovništvo priključeno na javne vodovode, čak i u većim gradovima, nema stabilno i pouzdano snabdevanje vodom, znači često su prisutne restrikcije.
Izvorišta vodosnabdevanja su podzemne vode, izvori, akumulacije, rečni tokovi nedovoljno su zaštićeni od zagađivanja. Uređaji za prečišćavanje otpadnih voda uglavnom ne rade ni u ono malo gradova u kojima su izgrađeni. Isti je slučaj i sa industrijskom otpadnim vodama. Izgradnju pojedinih akumulacija namenjenih vodosnabdevanju nisu pratile odgovarajuće mere antierozivne zaštite u slivu, pa se one intenzivno zasipaju nanosom i dolazi do degradacije kvaliteta vode.
Velike površine poljoprivrednog zemljišta u Vojvodini ugrožene su unutrašnjim vodama i ne mogu se intenzivno koristiti bez primene mera odvodnjavanja. Neefikasnost u radu postojećih sistema za odvodnjavanje rezultat je neadekvatnog održavanja kanala, drenažnih sistema i crpnih stanica. Poseban problem javlja se u kanalima koji, pored odvodnjavanja, služe i za navodnjavanje. Negativne pojave odražavaju se na sekundarno zaslanjivanje zemljišta, što dovodi do gubljenja plodnih poljoprivrednih površina.
Potreba integralnog upravljanja vodnim resursima je zapostavljena i potpuno je izostala. Ne postoji izgrađena konzistentna hijerarhijska struktura i međusobna povezanost upravnih i stručnih institucija, počev od opština do republike, koji se sistematski bave problemom uređenja, korišćenja i zaštite vode.
U oblasti vodoprivrede postoje veoma ozbiljni problemi koje je neophodno rešavati, počev od osmatranja i merenja režima voda, zatim, informisanja, upravljanja, pa do svih aspekata koji se odnose na uređenje, zaštitu i korišćenje voda.
Ovi podaci koje sam izneo su sa sajta Ministarstva za nauku i potpisani od prof. dr Milorada Miloradova, direktora Nacionalnog programa za uređenje, zaštitu i korišćenje voda u Srbiji. Svakako, i u mnogim drugim dokumentima, u krajnjem i u sredstvima informisanja, mogu se čuti ovakve i slične informacije o stanju vode i vodotokova u našoj zemlji, tako da je u nekim sredstvima informisanja objavljeno da od 463 naselja u Vojvodini samo 44 imaju nekakav sistem odvođenja otpadnih voda.
Većina opština ima problem sa otpadnim vodama iz ruralnih sredina koje nemaju izgrađenu kanalizacionu mrežu. U seoskim naseljima veliki problem predstavljaju i septičke jame.
U srednjem i severnom delu Banata izražen je problem "žute vode" iz dubljih slojeva. Samo 25% stanovnika Banata pije ispravnu vodu. Oko 20% stanovnika Bačke pije ispravnu vodu.
Ovo su svakako podaci koji treba da zabrinu one koji brinu o stanju vode i vodotokova u našoj zemlji, iako smo mi imali već Zakon o vodama. Novim zakonom svakako sve ono što je dovodilo do ovakvog stanja i ovakvih konstatacija nadam se da će biti u kratkom roku otklonjeno i da će se na drugačiji način, mnogo boljim gazdovanjem i odnosom prema vodama i vodotocima, obezbediti da i ova i naredna pokoljenja u našoj zemlji imaju zdravu pijaću vodu jer, kao što se moglo čuti, to će biti strateški resurs u 21. veku.
Onoga čega bi još hteo da se dotaknem nakratko vezano je za zakon o šumama i apsolutno ono što je istaknuto kao projekcija u smislu investiranja u povećanje šumskog blaga, ako tako mogu reći, prihvatljivo je, jedino što je moje pitanje predlagačima - odakle će se obezbediti potrebna sredstva koja se planiraju za narednih 10 godina u iznosu 169 miliona evra, ako se godišnje dosad investiralo oko 11 miliona evra, a procene su da u narednom periodu, da bi se postigao stepen pošumljenosti oko 40-41%, da treba oko 44 miliona evra godišnje ostvariti u odnosu na situaciju i odnos ove države prema agrarnom budžetu? Odakle mislite da će se obezbediti ta sredstva ili se drugačijim načinom gazdovanja šumama prema ovom predlogu zakona mogu obezbediti ta sredstva?
Dalje, ono što želim još kratko da dotaknem i da svakako čujem i mišljenje vas predlagača zakona odnosi se na organsku proizvodnju.
Svakako, Predlog zakona koji ste dali u proceduru je dobar i konzistentniji je nego prethodni, ali suštinski njime se samo menja odnos prema sertifikacionim kućama koje su dosad, da tako kažem, slobodno radile iako nisu imale adekvatne akreditacije.
Druge neke odredbe, koje se odnose pre svega na organsku proizvodnju i postojećim zakonom one nisu ograničavale proizvodnju, ali kao što ukupna poljoprivredna proizvodnja nije u onom obimu u ovoj državi, pogotovo organska poljoprivredna proizvodnja je nedovoljno razvijena i svega nekih 1.200 hektara je pod organskom biljnom proizvodnjom, što je apsolutno malo u odnosu na resurse, a ne znam kako će se uvećati u narednom periodu ako ste ove godine od ukupnog agrarnog budžeta planirali svega 10 miliona kao investiranje za organsku poljoprivrednu proizvodnju, pa time i pitanje da li ćete promeniti taj odnos nakon donošenja ovog zakona i uvećati ta sredstva za subvencioniranje organske poljoprivredne proizvodnje?
Obzirom da je isteklo vreme, nadam se da će još u načelnoj raspravi ostati nešto vremena da ona pitanja koja nisam dotakao da ih apostrofiram.
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, saradnici u Ministarstvu, dame i gospodo narodni poslanici, u ovo vreme koje imam na raspolaganju nastaviću prepodnevnu raspravu.
Želim pre svega da kažem još nekoliko reči vezano za Zakon o organskoj poljoprivrednoj proizvodnji i o onome šta on treba da donese. Pre svega, želim više da kažem o tome šta bi naša država trebalo u narednom periodu da uradi, u smislu omasovljenja te proizvodnje, pre svega, jer imamo izvanredne resurse prirodne i druge objektivne resurse.
Nažalost, u našoj zemlji znatno manje se u svim proteklim godinama koristilo veštačko đubrivo u poljoprivrednoj proizvodnji. Samim tim će biti mnogo lakše preći konverzijom na organsku poljoprivrednu proizvodnju.
Pogotovo značajne resurse imamo u tzv. marginalnim područjima, znači brdsko-planinskim ili na prelazima iz ravničarskih u brdsko–planinska područja, gde postoje izuzetno dobri uslovi za organsku proizvodnju, sa mnogo većim obimom te proizvodnje da se pojavimo na svetskom i evropskom tržištu, nego što je to danas. Ne smemo zaboraviti da cena proizvoda iz organske proizvodnje je najmanje 50 i najčešće 100% skuplja nego proizvodi iz konvencionalne proizvodnje.
Svakako da bi se omasovila ta proizvodnja neophodno je da država pokaže više interesovanja i više pažnje, a pre svega da obezbedi veća sredstva u smislu podsticaja te proizvodnje. Sa sajta Privredne komore Srbije došao sam do podataka da u zemljama EU subvencioniranje po hektaru jednogodišnje ratarske proizvodnje u organskoj poljoprivrednoj proizvodnji je 600 evra, a subvencioniranje višegodišnjih ratarskih useva opet u organskoj poljoprivrednoj proizvodnji je 900 evra po hektaru.
Ako smo mi za ovu godinu, tj. vi u Ministarstvu ste predložili raspodelom agrarnog budžeta da za podsticaj organske poljoprivredne proizvodnje bude namenski opredeljeno 10 miliona dinara, to je nekih 100 hiljada evra. Ako bi se primenila stopa subvencija ova koja je u EU, sa ciljem da povećamo tu proizvodnju, onda bi stvarno veoma mali broj korisnika tih podsticaja mogao ostvariti to.
Stoga sugerišem da se izvidi mogućnost iz postojećih sredstava da li se može više opredeliti za organsku proizvodnju. Takođe, oni koji se opredeljuju za tu proizvodnju da im se omogući, ako ništa drugo, da pod povoljnim uslovima dobiju dugoročne kreditne podsticaje.
Znači, da se njihovi zahtevi u tom smislu uvaže kod poslovnih banaka, s kojima su napravili aranžmane za davanje dugoročnih podsticaja, a iz onog dela koji je Ministarstvo opredelilo u smislu pomoći kod dugoročnog kreditiranja da takođe bude namenski opredeljeno i za organsku poljoprivrednu proizvodnju.
Time će se omogućiti onima koji su zainteresovani da se bave tom proizvodnjom da dođu do većih novčanih sredstava, jer apsolutno je istinito da ta proizvodnja značajno više košta nego konvencionalna i ulaganja u takvu proizvodnju i sprovođenje takve proizvodnje neuporedivo je skuplje nego konvencionalne.
Isto tako, da bi ta proizvodnja u pravom smislu zaživela, neophodno je dodatno edukovanje, pre svega, kroz visoko obrazovanje. Poljoprivredni fakulteti i oni koji školuju poljoprivredne stručnjake trebalo bi u nastavnom procesu da uvedu obavezno i smer organske poljoprivredne proizvodnje. Kroz tu edukaciju da se iškoluju stručnjaci, koji će stvarno na pravi način pomoći u organizovanju i afirmisanju te proizvodnje, jer ovako ipak je velika nepoznanica kako se ta proizvodnja sprovodi i šta je sve potrebno obezbediti i u suštini šta ona donosi.
Molim predsedavajućeg da mi kaže još koliko minuta imam na raspolaganju? (Predsedavajući: Imali ste ukupno 10,50 minuta). Dobro, još pet minuta. Još par reči bih rekao, da ne bude kao veterinar da se nisam maltene osvrnuo na izmene Zakona o veterinarstvu.
Svakako pozdravljam te izmene, one su bile neophodne u postojećem zakonu, i pre svega su izazvane donošenjem zakona o bezbednosti hrane i najveći deo izmena je upravo usaglašavanje ovog zakona sa tim zakonom, ali i neki drugi poslovi koji su Zakonom o veterinarstvu bili regulisani na drugačiji način, donošenjem novih evropskih uredbi, pa je bilo neminovno da se izvrši usklađivanje i u ovom zakonu.
Izmenama ovog zakona su definisani neki novi veterinarski subjekti ili su neki malo drugačije definisani i određene su im nadležnosti. Tu pre svega mislim na veterinarsku laboratoriju, koja kao takva je postojala i u postojećem zakonu, i mislim na referentnu laboratoriju koja se uvodi kao nešto novo i u ovom zakonu o veterinarstvu, mada je ona definisana i u ovom zakonu o bezbednosti hrane, a još preciznije možda određene su nadležnosti te laboratorije.
Što se tiče laboratorije, ja je nazivam "veterinarska", jer je ona tim Zakonom o veterinarstvu određena, definisano je da ta laboratorija vrši: dijagnostička ispitivanja, bakteriološka, serološka, virusološka, parazitološka, zatim hemijska, biohemijska, fizička (koja ne znam baš kakva su), patološka i radiološka.
Ono što mislim da je ovde predlagač propustio da definiše – to je neki kadrovski minimum koji mora da zadovolji ova laboratorija, jer ovo što je definisano za ovu laboratoriju, to radi laboratorija u specijalističkim i naučnim institutima, i za ta pravna lica, za te laboratorije u tim institutima, odnosno za institucije koje imaju te laboratorije definisano je da moraju imati – specijalistu mikrobiologa, da moraju imati specijalistu iz patologije, epizootologije, vezano opet za dijagnostiku zaraznih bolesti, reprodukciju veštačkog osemenjavanja.
Ovde to nije definisano na taj način, nego je data mogućnost ministru da on bliže odredi koje kadrove ta laboratorija može imati, da joj odredi ovlašćenja. Bojim se da formiranjem nekih novih veterinarskih laboratorija ili nekih opštih laboratorija koje će da obavljaju ove poslove – da će te laboratorije dobiti ovlašćenja i preuzeti poslove od specijalističkih veterinarskih instituta, te institucije postoje duži niz godina i ulagale su u svoje kadrove, opremu i sve ostalo.
Znači, daje se pravo ministru da on odredi jer sada imamo situaciju da jedna laboratorija u jednoj kompaniji, recimo Sojaprotein, ovlašćena je da vrši određena ispitivanja hrane za životinje, proizvoda životinjskih porekla, sa obrazloženjem da je dobro opremljena i da ispunjava određene uslove i da je ovlašćena. Sutra to može biti neka druga, treća i faktički dovešćemo u situaciju naše institucije koje godinama postoje da će ostati bez posla.
Što se tiče referentnih laboratorija, mislim da referentna laboratorija mora da postoji i tu su pobrojane značajne nadležnosti. Ono što mislim da je nešto što se ne može operacionalizovati, to je tek u fazi zaživljavanja, a ovde su određene nadležnosti jasnije definisanje da ta laboratorija treba da obavlja, pa između ostalog, recimo, testiranje i proveru kvaliteta vakcine i dijagnostičkih sredstava i reagenasa. To su dosad radili upravo naučni instituti jer su imali kadrove i opremu i prostorije jer tu trebaju i žive životinje i sve ostalo.
Mislim da je prevelik zalogaj sad prenet na tu laboratoriju. Da li će ona moći sve da ispuni? Imamo obećanje od direktora da ću već sledeće nedelje otići da vidim šta to tamo postoji i kako će se organizovati, pa možda ću i promeniti mišljenje, ali zasad ove nadležnosti koje su ovde definisane prosto ne može ta laboratorija prihvatiti, a kad se donese ovaj zakon on stupa i na snagu i takva laboratorija počinje da živi, a objektivno mnogo štošta nema u sebi.
Isteklo mi je vreme, predsedniče, poštujem. Hvala vam.
Koristiću vreme poslaničke grupe, s obzirom da smo iz tehničkih razloga zakasnili da naše amandmane na vreme predamo. Dozvolite mi, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, da se uključim u ovu raspravu o ovom amandmanu.
Mislim da je predlog koji je dao gospodin Šami bolje rešenje nego ovaj koji se predlaže u izmenama ovog zakona. Upravo, imam primedbu na broj članova koje u Nacionalni savet treba da da privreda, a s primarnim obrazloženjem da će se kroz te članove pomoći efikasnija primena i operacionalizacija rezultata naučnoistraživačkog rada u smislu uključenja u sam proces privrede i razvoja privrede.
Ministre, prošli put ste rekli da je ukupan broj rezultata naučnoistraživačkog rada koji se ostvari u smislu određenih patenata i nečega što je primenljivo u privredi dosta mali, da se kreće negde oko desetak. Nisam zapamtio da li godišnje ili kroz određeni ciklus istraživanja koji traje od tri do pet godina, ali je to, u svakom slučaju, mali broj da bi se eventualno kroz ovakav način Nacionalni savet sam uključio u smislu primene tih rezultata u privredi.
Jer, ako ostane ovakvo rešenje, od 17 članova Nacionalnog saveta pet članova će biti nenaučnih radnika i ne znam kako ćete, kojim sistemom i kojom tehnologijom obezbediti da bude zastupljeno svih šest oblasti nauke ako u Nacionalnom savetu po novom rešenju budu tri predstavnika naučnoistraživačkih ustanova, dakle instituta, i tri predstavnika fakulteta. Morate onda ciljano tih šest ljudi iz instituta i fakulteta podeliti tako da pokriju ovih šest naučnih oblasti koje su definisane kao ključne u razvoju naučnoistraživačke delatnosti.
Mislim da nije dobro to rešenje i pogotovo obrazloženje da kroz ovakav predlog neće doći do politizacije. Predlažete da tri predstavnika budu iz Privredne komore. Privrednu komoru Srbije drže partijski ljudi, oni se biraju po partijskoj liniji i, ako kadriranje i predlaganje u Nacionalni savet bude s tog nivoa, opet će se apsolutno gledati stranačka pripadnosti tih ljudi, a ne njihov doprinos u privrednom razvoju. Jer, ne znam kojim kriterijumom ćete vi kroz ovaj zakon, a to i ne definišete, utvrditi ko je istaknuti privrednik i ko će u tom smislu predstavljati privredu u nacionalnom savetu za nauku.
Da ste barem naveli dva-tri elementa ovde, što mora obavezivati predlagača, i poverovao bih. Ovako, kako ste predložili, apsolutno se daje mogućnost da isključivo po nekoj stranačkoj pripadnosti neko bude predstavnik privrede kroz Privrednu komoru ili kroz predstavnike inostranih investitora. Možda je prilika još jedanput da razmislite i da ipak prihvatite predlog profesora Šamija da ostane staro rešenje, kad već nije bilo nekih drugih predloga da se smanji broj predstavnika privrede u ovom nacionalnom savetu za naučnoistraživački rad. Zahvaljujem.
Gospođo predsedniče Skupštine, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, javljam se u ime poslaničke grupe SNS da podržim stav Vlade da ne prihvati ovaj amandman. Ovo što je predložila ova grupa poslanika iz stranke Lige socijaldemokrata, jasno govori o njihovom stavu i značaju SANU.
Ako su već osporili ovaj stav kojim se jasno definiše da je SANU jedina ustanova koja predstavlja Republiku Srbiju u međunarodnim udruženjima državnih akademija, trebalo je barem da kažu koje još akademije oni predlažu da budu zastupnici u međunarodnim udruženjima i institucijama. Pretpostavljam da je to VANU, jer su se oni zdušno i zalagali da se osnuje. Na kraju, gospodin Čanak, kao predsednik Skupštine, jedan je od osnivača, da ne kažem utemeljivača te akademije.


''Vojvođanska akademija nauka i umetnosti kao regionalna, sa ambicijama da se ostvari kao srednjeevropska, orijentiše se prema sistemu vrednosti prostora i okruženja u kome deluje polazeći od sledećih osnovnih principa'', pa se pominje globalizacija itd.
Između ostalog, ''Vojvodina ima specifičnosti koje traže da se naučno opišu i objasne i umetnički izraze, ali je ona istovremeno prostor koji korespondira sa drugim heterogenim evropskim i svetskim regijama pa rezultati VANU pružaju mostove za povezivanje Vojvodine i Srbije sa svetom, nasušno potrebnim nakon zbivanja u poslednjoj deceniji na ovom i širem području''.
Evo šta jedna akademija u svom programu piše i kako zamišlja, između ostalog, i međunarodnu saradnju, a još da vas podsetim, takođe iz njihovog programa, na delatnosti – u proteklim godinama ostvarena je međunarodna saradnja sa Austrijskom akademijom, Dukljanskom akademijom, Mađarskom akademijom i pojedinim članovima SANU.
Iz ovoga što su oni predložili jasno proizlazi koga ta stranka želi da promoviše kao predstavnika nauke sa severnog područja Republike Srbije, iz AP Vojvodina. Mislim da je ovo pre svega opomena DS-u da dobro razmisli koga ima za koalicionog partnera. Da li to znači da, ako se ostvari ovo što su najavili, da, ako se ne prihvate njihovi amandmani, neće glasati, može da se desi da ovaj zakon ne bude izglasan ovde u Narodnoj skupštini?
A pored ovog amandmana, oni imaju još malignije amandmane. U jednom od njih oni predlažu da se ukine Odeljenje SANU u Novom Sadu. To tek govori o njihovoj nakani i njihovoj politici i njihovom pogledu na srpsku nauku. Mislim da je tako nešto nedopustivo i da treba, pre svega vi, njihovi koalicioni partneri, da ih upozorite da to apsolutno nije od interesa za srpsku državu i srpsku nauku. Toliko.