Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Mašić

Govori

Gospodine potpredsedniče, gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, svrha ovog amandmana, koji sam podneo ispred poslaničke grupe "Napred Srbijo", jeste da ukaže na mogući ulazak u dužničku krizu naše zemlje, obzirom na trenutnu kreditnu zaduženost naše zemlje, a takođe u odnosu na ovo što se predlaže u ovom delu budžetske projekcije da će planirano zaduženje biti značajno i da može našu zemlju uvesti u dužničku krizu, u kakvu su ušle gotovo sve zemlje u okruženju, a i mnogo razvijenije zemlje od naše zemlje.
Pogotovo što smo svedoci jedne globalne ekonomske krize, gde će biti teško predvideti kako će se kretati finansijski tokovi i kakve dugoročne posledice može imati ulaženje u nova kreditna zaduženja kod međunarodnih finansijskih organizacija.
Tokom prvih devet meseci Srbija se zadužila za 3,85 milijardi evra, a u isto vreme otplaćeno je 1,52 milijarde evra glavnice...
Gospodine predsedavajući, molim vas da, u skladu sa članom 103. stav 3, opomenete gospodina Sulejmana Spaha, jer lupa u klupu, gospodina Srboljuba Živanovića, jer ispod klupe udara ključevima i gospodina Momira Markovića, jer ispod klupe udara olovkom. Molim vas da me zaštitite kao narodnog poslanika i da zaštitite druge narodne poslanike koji prisustvuju ovoj sednici.
Zahvaljujem vam se, ali će valjda građani i ovoga puta moći da vide ko ih predstavlja i kako se ponašaju u ovom visokom domu. Valjda će na sledećim izborima znati da kazne i tu stanku i ljude koji se ovako ponašaju neprimereno, krajnje nekulturno i neodgovorno.
Znači, spoljni dug Srbije na kraju septembra ove godine iznosio je 20,53 milijarde evra, što je za 15,4% više nego na kraju 2007. godine.
Dug javnog sektora porastao je za 2,47%, a privatnog sektora za 22,21%, dok je spoljni dug banaka smanjen za ovo vreme, što je relativno dobro. Spoljni dug javnog sektora dostigao je 6,28 milijardi evra, što je 43,86 milina evra više nego na kraju 2007. godine.
Srpske privatne firme su u prvih devet meseci ove godine neto su zadužile za 2,5 milijardi evra, tako da je dug privatnog sektora 3.9.2008. godine iznosio 14,25 milijardi evra, što je za 22,21% više nego 2007. godine.
Ono što je procena kompetentnih stručnjaka za monetarnu politiku, a to je da je struktura našeg spoljnog duga na granici povoljnog, jer kratkoročni dug čini 9,33 procenta ukupnog duga, a spoljni dug 30. septembra je bio na nivou 60,6% bruto domaćeg proizvoda i devizne rezerve su, za našu sreću, za sada su još pet puta veće od kratkoročnog duga, što se smatra relativno povoljnim.
Međutim, prelazak zaduženja od 60% bruto domaćeg proizvoda, već se smatra problematičnim za finansije jedne zemlje i zato upravo ovim amandmanom želimo da ukažemo da mora biti maksimalan oprez u zaduženju naše zemlje tokom 2009. godine.
Pogotovo ako imamo u vidu da procene finansijskih stručnjaka, i Ministarstva finansija, a na kraju i Vlade, da rast bruto društvenog proizvoda u našoj zemlji će se smanjiti za dupli iznos u odnosu na prethodne godine, gde je bio između 6,5%, a da je planirani rast bruto domaćeg proizvoda za 2009. godinu svega 3%. Biće dobro ako se i to realizuje.
Apelujemo još jedanput da se maksimalno vodi računa o novim zaduženjima u koje naša zemlja ulazi. Radi građana, da bi imali informaciju o tome šta se sve planira kreditno zadužiti, tj. kod kojih finansijskih institucija i u kom iznosu se planira naša zemlja zadužiti u 2009. godini, najkraće ću pročitati.
Planira se ukupno zaduženje u ovoj projekciji u iznosu od 121 milijardu 223 miliona, i to kod Svetske banke u ukupnom iznosu od 48 milijardi 833 miliona, kod Evropske banke za obnovu i razvoj 8,5 milijardi, kod Evropske investicione banke 44 milijarde i 200 miliona, kod Banke za razvoj Saveta Evrope pet milijardi i 950 miliona, kod Nemačke razvojne banke KFW u iznosu od tri milijarde 910 miliona.
Planira se kreditno zadužiti kod stranih vlada u iznosu od osam milijardi 330 miliona, i to vlada Španije, Japana i Republike Italije.
Na kraju, kod poslovnih banaka u iznosu od milijardu i 500, i to za pokrivanje troškova Univerzijade, koja treba da se održi sledeće godine. Mislim da je to nešto što se ne može osporavati, jer to je jedna sportska manifestacija studentske omladine koja će i afirmisati našu zemlju.
Dalje ono što želim da kažem, a što bi moglo biti vezano za ovaj amandman, jeste da otplata domaćih kamata u 2009. godini, a što će opterećivati ovaj budžet, iznosiće milijardu i 159 miliona, i to otplata domaćih kamata. Otplata stranih kamata će iznositi 17 milijardi 667 miliona, otplata kamata po garancijama četiri milijarde i 797 miliona.
Zatim prateći troškovi zaduživanja, za njih je planirano oko 400 miliona dinara iz budžeta. Za otplatu glavnice po preuzetim ili uzetim kreditima u 2009. godini opterećenje budžeta će biti u iznosu od 42 milijarde 767 miliona, i to otplata glavnice kod domaćih kreditora 27 milijardi 834 miliona, a kod stranih kreditora 11 milijardi 431 milion. I na kraju, otplata glavnice po garancijama treba da optereti budžet tri milijarde 498 miliona. To je manje-više sve ono što sam želeo reći u vezi ovog amandmana.
Preostalo vreme iskoristio bih da obavestim narodne poslanike, ali, pre svega, građane Republike Srbije, a u krajnjem i prisutnog ministra, a vezano je upravo za kreditna sredstva, to su dugoročni krediti za poljoprivredu, koje su građani Republike Srbije u proteklom periodu sve do sredine ove godine dobijali iz budžeta.
To su bili tzv. dugoročni krediti koji su davani do pet godina i to, pre svega, za izgradnju i kupovinu sistema za navodnjavanje, zatim kupovinu poljoprivredne mehanizacije, podizanje višegodišnjih zasada, podizanje plastenika i staklenika, kreditiranje stočarske proizvodnje.
Ovi krediti su davani na rok od pet godina, s grejs periodom od jedne do tri godine. Od 2004. godine počela su se davati takva sredstva, faktički krajem 2008. ono što je dato 2004. bi trebalo biti vraćeno na neki način u budžet, jer od ukupno datih sredstava za kreditiranje po ovim osnovama 80% su bila budžetska sredstva, 10% sredstva garancijskog fonda i 10% sredstva poslovnih banaka.
U 2004. godini je po tom osnovu, kao dugoročni krediti, dato je dve milijarde i 669 miliona, a što bi po logici stvari trebalo ponovo da se vrati u budžet, jer su kao takva i davana iz budžeta. U 2005. godini je dato dve milijarde i 232 miliona, u 2006. tri milijarde 434 miliona i u 2007. godini milijardu i 692 miliona.
U 2008. prešlo se na drugačiji način kreditiranja i to tako što su poslovne banke davale kredite, a iz budžeta su subvencionirane samo kamate. Znači, vršen je podsticaj kroz kamate.
Moje pitanje ministru finansija, kao i ministru poljoprivrede je, ako mogu da dostave informaciju svim narodnim poslanicima koliko je od ovih sredstava koja su davana iz budžeta tokom ove četiri godine od 2004, odnosno tokom pet godina, koliko je vraćeno od poslovnih banaka. Samo ću kratko reći neke poslovne banke, to je Nacionalna štedionica, koja je recimo 2005. godine 574 miliona dinara dala, onda "Eksim banka", "Jubanka ad", "Jubmes banka", "Hipo Alpe Adrija banka", "Komercijalna banka", "Vojvođanska banka" i bivša "Panonska banka", a mislim da je to sada "Inteza banka". Znači, koliko je od ovih sredstava koja su data kao krediti za podsticaj razvoja poljoprivredne proizvodnje vraćeno, gde se ona nalaze i da li su na raspolaganju, pre svega, Ministarstvu poljoprivrede, obzirom na restriktivni budžet koji je ove godine određen za poljoprivrednu proizvodnju.
Obzirom na kratkoću vremena, kao predsednik skupštinskog Odbora za poljoprivredu i kao čovek koji se bavi poljoprivredom, kada budem obrazlagao amandmane koje smo mi iz poslaničke grupe Napred Srbijo Srpske napredne stranke dali, a upravo na uvećanje subvencija i uvećanje sredstava za Upravu za veterinu, jer smo ovde u prethodnoj raspravi mogli čuti koji sve objektivni problemi mogu biti i apsolutno podržavam moje kolege veterinare da budu uporni, da sve troškove koje Ministarstvo poljoprivrede ima prema njima, a u smislu izmirenja obaveza u procesu sprovođenja programa mare zdravstvene zaštite životinja, da im se to isplati, a činićemo sve da se uvećaju ta sredstva koja su planirana za Upravu za veterinu i da u 2009. godini naš stočni fond bude zaštićen od opasnih stočnih zaraza. Zahvaljujem.
(Tokom ovog govora poslanici SRS lupaju o klupe.)
Poštovano predsedništvo, poštovani predsedniče Vlade, dame i gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, ovo svoje izlaganje ću, povodom predloga za opoziv Vlade, početi onim što je gospodin Cvetković, kada je ova vlada birana u Narodnoj skupštini, u završnom delu svog ekspozea izneo nama poslanicima, a isto tako i građanima Srbije. Svakako ćemo prodiskutovati šta je od toga, tokom ovog perioda, realizovano i šta su realnosti realizacije programskih zadatka u nekom narednom periodu.
Gospodin Cvetković je u svom ekspozeu izneo sledeće: "Projekat moje vlade koji sam izložio je zapravo projekat boljeg života, uz očuvanje posebnosti i dostojanstva svih građana koji žive u Srbiji. Njegovom realizacijom obezbediće se veće zarade, veće penzije, veća socijalna odgovornost, veća mogućnost zaposlenja, manje korupcije, biće izgrađena osnovna infrastruktura i ostvarena snažnija pozicija zemlje za odbranu svog suvereniteta". Šta je u osnovi, od ovoga što je u zaključnom delu ovog ekspozea, tokom ovog perioda realizovano?
Ako napravimo analizu onoga što je dato kao konstatacija većih zarada, u Memorandumu za ekonomsku politiku za 2009. godinu navedeno je da je stopa realnog rasta zarada za 2008. godinu procenjena na 5%. Ista ta stopa u 2007. godini je bila 19,5%. Koliko su realno uvećane zarade u ovoj godini, pogotovu ako kažem da je procenjena stopa realnog rasta zarada u 2009. godini svega 4%? Onda naši građani, ljudi koji rade, mogu videti šta ih čeka tokom 2009. godine i kakve zarade mogu očekivati.
Dalje, ako napravimo analizu većih penzija, one jesu za sreću penzionera povećane u oktobru za 10%. To povećanje će se zadržati tokom narednih otprilike godinu dana.
Znači, realno rast penzija ne mogu naši penzioneri očekivati tokom 2009. godine, izuzev ako se promene neke realne okolnosti u finansijama i naše zemlje, a svakako i globalno. Ali, nešto što je od uticaja globalne politike, svakako, kao normalni ljudi i građani, moramo prihvatiti.
Ono što je nerealno planiranje Vlade, to je svakako za kritiku. Za kritiku je svakako konstatacija omogućavanja veće zaposlenosti tokom ove godine. Nisam stigao da pogledam taj realni podatak iz ovog memoranduma, ali je izvesno ono što je tokom ovih proteklih mesec, mesec i po dana objavljeno u medijima, da je više od 10.000 radnika otpušteno ili poslato na prinudni odmor u našoj zemlji, što svakako ne može biti dobro i ne može biti pokazatelj dobre zaposlenosti u našoj zemlji. Dalje, Vlada je kroz svoj program planirala rast bruto društvenog proizvoda za nekih 7% tokom narednih godina, tako da krajem mandatnog perioda to je procenjeno na 30%. Svakako, pod uticajem globalnih ekonomskih promena, za 2009. godinu se planira rast bruto društvenog proizvoda na nivou svega 3%.
Međutim, ono što želim dalje da kažem, upravo u tom bruto društvenom proizvodu, naša poljoprivredna proizvodnja čini značajan deo, po procenama je to negde između 10 i 15%, ako se uzme i prehrambena industrija, onda je to 20 i više procenata.
Gospođo predsednice, da li možete, barem zvonjenjem, da opomenete gospodu radikale da se ovako neprimereno ne ponašaju i da fizički ne ometaju svakog poslanika SNS. Pokušajte barem zvonjenjem da ih upozorite, ako ništa drugo. Mislim da je ovo krajnje neprimereno vizavi, pre svega, građana naše zemlje koji prate još ovo prednikoljsko vreme ovu skupštinu.
Ako uzmemo da je učešće poljoprivredne proizvodnje u bruto društvenom proizvodu... smejte se, smejte se, imaćete kad i tugovati, nećete me moći dekoncentrisati, tako da su uzaludni vaši pokušaji, to samo govori o vama, a ne o meni i nama koji pripadamo ovoj stranci.
Nedopustivo je da je Vlada predlogom budžeta za 2009. godinu tako drastično smanjila agrarni budžet. Znači, smanjila je ono što čini značajan deo podsticaja poljoprivredne proizvodnje i što je trebalo da pomogne i ostvari veću proizvodnju i veću konkurentnost naše poljoprivredne proizvodnje.
Mi u SNS apsolutno podržavamo smanjenje javne potrošnje. Ono treba da se ostvari, međutim, vi koji ste u Vladi pre svega ličnim primerom treba da date vam je stalo do smanjenja javne potrošnje. To bi, pre svega, podrazumevalo izmenu Zakona o Vladi, smanjenje broja ministarstva, smanjenje broja administracije iz vrha nadole.
Međutim, koliko se može videti i primetiti, vi nemate te namere. Smanjujete tamo gde ne bi trebalo smanjivati, znači, za određene privredne oblasti, a ponovo podvlačim, recimo, za oblast poljoprivredne proizvodnje budžet za 2009. godinu će biti manji za milijardu i po od budžeta koji je bio u 2008. godini. Ako se uzme da je rebalansom budžeta, od pre nepunih dva meseca, taj agrarni budžet povećan na 33 milijarde, onda je umanjenje agrarnog budžeta u 2009. godini za oko 7,5 milijardi dinara.
Gospodo ministri i vi gospodine predsedniče Vlade, mislim da je trebalo da imate mnogo više sluha i da mnogo realnije procenjujete gde treba tokom 2009. godine investirati, gde treba smanjiti. Mislim da je poljoprivreda najmanje ta privredna oblast koja zaslužuje to smanjenje.
To će i biti razlog vaše kritike tokom naredne godine, od momenta donošenja budžeta, pa tokom 2009. godine, jer građani mislim da imaju dobro pamćenje i ono što je DS obećala u predizbornoj kampanji, da će agrarni budžet biti najmanje 400 miliona evra, nažalost, to niste ostvarili već u prvom budžetu koji formirate kao Vlada, gde je nosilac DS.
To će imati negativan odijum prema Ministarstvu poljoprivrede, iako ono možda najmanje zaslužuje da primi tu kritiku, jer pouzdano znam činilo je napore da se obezbede veća sredstva, a pogotovo u određenim potezima, pre svega u delu zakonodavstva. Učinili su napor da je već nekih sedam zakona ušlo u proceduru i da će najverovatnije tokom naredne godine, početkom već, biti doneti ti zakoni.
Ministarstvo je učinilo i neke druge poteze, tako da za ovakav agrarni budžet koji nam je predložen smatram najodgovornijeg predsednika Vlade, zatim ministra finansija, pa onda eventualno ministra poljoprivrede i druge ministre.
Ono što takođe želim da prokomentarišem, a što takođe smatram neodgovornošću Vlade, to je nedovoljna briga o naučnoistraživačkom radu u našoj zemlji, jer nema napretka privrede ako nemamo mnogo veća ulaganja u naučnoistraživački rad, pa i u obrazovanje ili u obrazovno-naučne institucije, kao što su pre svega fakulteti, ali i druge obrazovne ustanove.
Ne može država koja izdvaja svega 0,3% iz budžeta za naučnoistraživački rad da bude prosperitetna i da može da očekuje neki značajniji privredni rast. Sa takvim izdvajanjem u nauku možemo samo očekivati da će nam mladi, obrazovani, pametni ljudi i dalje ići u inostranstvo da se školuju i najveći broj njih i da ostane tamo, tako da permanentno osiromašujemo svoje potencijale u oblasti naučnoistraživačkog rada.
Gospodine Đeliću, vi ste čovek koji je uvek znao obezbediti sredstva, bili ste i ministar finansija. Iskreno, nadao sam se da ćete kao ministar nauke učiniti više da se budžet za 2009. godinu i oblast naučnoistraživačkog rada uveća.
Mislim da ćete se složiti da je on nedovoljan i da je on posledica kompromisa koji je morao da se pravi, ali treba javno da kažete ljudima koji se bave naukom, jer znate da najveći broj naučnoistraživačkih ustanova upravo živi i izdržava se od sredstava koje dobija kroz projekte. To su sredstva i za zarade, i za materijalne troškove i za opremu.
Ni ove godine, a pogotovo naredne godine, neće biti sredstava za nabavku savremene istraživačke opreme, za unapređenje naučnoistraživačkog rada i samim tim osiromašujemo, kao država nemamo potencijala za nove proizvodnje, nove tehnologije, tako da odgovornost je na vama.
Morali ste naći načina da se obezbede ta sredstva. Neka druga ministarstva su dobila neka sredstva koja, realno, ova država nije trebalo da izdvaja. Svakako brzo će doći rasprava o budžetu i biće prilike da čujete te kritike upravo na određene budžetske projekcije.
Ono što sam želeo u ovom vremenu koje mi je bilo na raspolaganju, uz sve ovo maltretiranje koje mi čine ovde poslanici poslaničke grupe SRS, mislim da sam mogao preneti našoj javnosti, našim građanima, za šta ste odgovorni i zašto treba da budete razrešeni. A svakako na onima koji su podneli zahtev za razrešenje je da obezbede to . Mi, iako nismo potpisali to, glasaćemo za razrešenje ove Vlade. Hvala vam.
(Tokom ovog govora poslanici SRS su lupali o klupe.)
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 5. razdeo 14, sa ciljem da se deo sredstava planiranih ovim rebalansom za subvencioniranje u oblasti poljoprivrede uveća za jednu milijardu, znači, sa sedam milijardi na osam milijardi.
Mi iz Srpske napredne stranke smatramo da subvencioniranje u poljoprivredi mora biti u znatno većem obimu nego što je bilo ove godine, a pogotovo proteklih godina, jer ako smo se opredelili, a i mi smo se kao stranka opredelili za pristupanje Evropskoj uniji, moramo našu poljoprivredu subvencionisati približno onolikim sredstvima koliko se ta poljoprivredna proizvodnja subvencionira u zemljama Evropske unije. Svakako, realnost je da moramo uvažavati i ekonomsku snagu naše države i mogućnost izdvajanja u agrarni budžet. Ali, ako su nam reperi zemlje u okruženju, znači, bivše zemlje koje su bile zajedno sa nama u jednoj zajedničkoj državi, može se videti da su značajno veća izdvajanja upravo za subvencioniranje poljoprivrede u Hrvatskoj, blizu je BiH i Makedoniji, a da se ne poredimo sa Evropskom unijom gde je izdvajanje oko 120 evra po stanovniku za subvencioniranje poljoprivredne proizvodnje, a kod nas je to na nivou oko 20 evra ili nešto ispod 20 evra.
Dalje, ono što nas motiviše da se borimo za veći agrarni budžet je upravo strategija razvoja poljoprivrede koju je pređašnje Ministarstvo poljoprivrede radilo. Meni je žao što je gospodin Dragin, resorni ministar, izašao na kratku pauzu, ali mislim da bi dobrim delom podržao ovo o čemu ovde danas govorim.
Znači, prethodni ministar za poljoprivredu i Ministarstvo intenzivno su radili na strategiji razvoja poljoprivrede i gotovo ceo taj mandatni period je utrošen za to. Kroz te projekcije koje su pravili oni su i projektovali da agrarni budžet u 2008. godini bude na nivou 6% ukupnog budžeta, a da 2012. godine bude negde na nivou 10% ukupnog budžeta. Znači, da agrarni budžet bude u visini od 10%.
Mi se zalažemo za takvu strategiju i za takva izdvajanja i investiranja u poljoprivrednu proizvodnju. Nadamo se da će se ona i ostvarivati već prilikom usvajanja sledećeg budžeta za 2009. godinu. Mislim da će Ministarstvo poljoprivrede imati sluha i da će imati na umu sve ono što nije u ovoj godini ispunjeno i realizovano u smislu subvencioniranja, unapređenja i transformisanja poljoprivredne proizvodnje, da će se to učiniti.
Ono što svakako moramo uraditi u narednom periodu jeste da se promeni struktura ostvarene vrednosti u poljoprivredi. U našoj zemlji taj odnos je oko 60% u biljnoj proizvodnji, a svega oko 40% u stočarskoj proizvodnji. U razvijenim agrarnim zemljama to je u sasvim drugačijem odnosu; ostvarena struktura vrednosti poljoprivredne proizvodnje - 70% u stočarskoj proizvodnji, a svega 30% u biljnoj proizvodnji.
Svakako da je za takvu promenu strukture neophodno izdvojiti mnogo, mnogo više sredstava. Naša šansa će biti u sledećoj godini ako dobijemo status kandidata za pristupanje Evropskoj uniji, jer ćemo moći u značajno većem obimu koristiti pristupne fondove, znači, te tzv. IPA fondove, a posebno taj tzv. SAPARD program za ruralni razvoj poljoprivredne proizvodnje. Nažalost, u proteklim godinama izdvajano je nedovoljno sredstava za razvoj i unapređenje poljoprivredne proizvodnje upravo u ruralnim oblastima. Naša država mora učiniti mnogo više napora da se sela revitalizuju, da se socijalni status građana koji žive u selima poboljša, da veći broj mladih ljudi ostane na selu da se bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Znači, u tom smislu će se takođe izdvojiti mnogo veća sredstva.
Dalje, ono što nas očekuje kao problem, o kome već sada moramo voditi računa, a što će podrazumevati obezbeđenje većih sredstava u agrarnom budžetu i samim tim većih sredstava za subvencioniranje poljoprivredne proizvodnje, to su očekivani poremećaji na finansijskim tržištima i u našoj zemlji, kao što su oni evidentni sada u svetu. Jer, opredeljenje naše zemlje, a pre svega Ministarstva poljoprivrede, jeste da finansiranje nabavke opreme, i to kroz dodeljivanje dugoročnih kredita, znači i opreme, i mehanizacije, i sistema za zalivanje, i plastenika, staklenika, podizanje višegodišnjih zasada, znači, svega onoga što iziskuje veća finansijska sredstva, ide preko poslovnih banaka. Svedoci smo da poslovne banke već povećavaju kredite i za stambena pitanja i za mnoge druge stvari; desiće se da se zaoštre kriterijumi za dodeljivanje i dugoročnih kreditnih sredstava za unapređenje poljoprivredne proizvodnje, da će se povećati kamate pre svega.
Ministarstvo je svojom uredbom opredelilo da ta sredstva koja se dodeljuju po osnovu nabavke opreme i svega onoga subvencionira tako što subvencionira kamate koje se subvencioniraju upravo iz ovih sredstava koja će dodatno biti odobrena kroz rebalans. Ali, moramo planirati da će to u sledećoj godini biti veća sredstva, tako da će se po tom osnovu morati obezbediti veća sredstva za subvencioniranje i tih kamata, za odobravanje tih dugoročnih kredita, jer je to jedina mogućnost da se osavremeni mehanizacija, unapredi poljoprivredna proizvodnja, a pogotovo pospeši u većem obimu zalivanje naših poljoprivrednih površina i podizanje novih plastenika i staklenika, gajenje povrća, kao i podizanje dugogodišnjih zasada koji će omogućiti veću proizvodnju voća.
Tako da i u tom smislu Ministarstvo poljoprivrede, a pre svega Ministarstvo finansija jer je ono najodgovornije za budžet, mora imati razumevanja da se ta dodatna sredstva omoguće. Nadam se da će se i ova sredstva koja ćemo izglasati kroz rebalans budžeta, tj. koja ćete pre svega vi iz vladajuće koalicije izglasati, iskoristiti da se subvencioniraju u većem obimu kamate za ove vrste kredita, jer je, nažalost, kasno doneta uredba o subvencioniranju kamata i malo je kredita odobreno za nabavku opreme, mehanizacije i svega ostalog.
Dalje, ono što nas čeka u narednom periodu, od početka sledeće godine, to je implementiranje tog Prelaznog trgovinskog sporazuma koji podrazumeva i umanjenje carina za poljoprivredne proizvode koji će ulaziti u našu zemlju. Izneta su već mišljenja dobrog broja poljoprivrednih stručnjaka i čini mi se da je i sam ministar u nekim javnim nastupima rekao da naša poljoprivredna proizvodnja može imati donekle problema zbog potpunog otvaranja tržišta i slobodnog uvoza određenih poljoprivrednih proizvoda bez carinskih opterećenja tj. sa umanjenom carinom.
Moram vas podsetiti da su date jasne ocene naših mogućnosti uključenja u međunarodno tržište. I u publikaciji koju je izdalo samo Ministarstvo kroz analizu poljoprivredne proizvodnje, a isto tako i na sajtu Privredne komore Srbije stoji jasno šta su nam trenutno ograničavajući faktori za našu konkurentnost u oblasti poljoprivredne proizvodnje na evropskom tržištu.
Evo, ja ću najkraće pročitati nekoliko tačaka. Prvo, siromašan je asortiman prehrambenih proizvoda, naročito u odnosu na savremenu ponudu u razvijenom svetu. Zapostavljeno je istraživanje potpunijeg korišćenja postojećih kapaciteta putem uvođenja linija i proizvoda, tj. širenja asortimana prehrambenih proizvoda na bazi postojećih osnovnih, uzgrednih i sekundarnih poljoprivrednih sirovina. Zatim, prisutno je jako kolebanje kvaliteta proizvoda, bilo zbog nedostatka standarda, bilo zbog nepoštovanja i odsustva kontrole važećih standarda. Zatim, sporo je prilagođavanje tržišnim kriterijumima poslovanja, odnosno uvođenje savremenog menadžmenta i marketinga. Zatim, nedovoljno vodimo računa o ambalaži i pakovanju poljoprivrednih proizvoda i time se takođe ostvaruje nedovoljna konkurentnost na svetskom tržištu.
Dalje, nepostojanje dugoročnih čvrstih ugovornih odnosa između prehrambene industrije i proizvođača sirovina, kao i neizgrađenost odgovarajućih organizacionih i ekonomskih odnosa na zadružnim principima između proizvođača, poljoprivrede i prerađivačke industrije. I na kraju, svakako je prisutno i odsustvo ekonomsko-tržišne povezanosti poljoprivrede i onih grana industrije koje koriste poljoprivredne proizvode, kao i onih koji proizvode za poljoprivredu.
Ono što je takođe prisutno, a što se pokazalo tokom ove godine, naročito od ubiranja letnjih useva, strnih žita pa i kukuruza, to je da je i dalje prisutna nestabilnost tržišta poljoprivrednih proizvoda. Znači, i dalje su najugroženiji poljoprivredni proizvođači, kako žitarica tako i industrijskog bilja, što će kroz nova zakonska rešenja, a neka su već stigla u parlament... Moram javno da pohvalim sadašnje Ministarstvo poljoprivrede i ministra Dragina zbog toga što je posle dužeg niza godina učinio napor da zakoni iz oblasti poljoprivrede počnu da ulaze u ovaj parlament.
Mora se stabilizovati poljoprivredno tržište agrarnih proizvoda. Mislim da je ono dobrim delom bilo poremećeno zbog dugog egzistiranja uredbe o zabrani izvoza žitarica, pšenice i kukuruza. Zatim, cena kukuruza sigurno je pala zbog toga što je stočarski fond značajno urušen i što je značajno smanjen broj stoke, pa samim tim nema primarnih potrošača. Isto tako, i proizvodnja bioetanola kao goriva je donekle smanjena jer je nafta kao energent imala niže cene ova poslednja dva do dva i po meseca. To su, po nekoj mojoj slobodnoj proceni, činioci koji su uticali na pad cena ovih poljoprivrednih proizvoda.
Na kraju, gospođo predsedavajuća, dozvolite mi da se obratim gospodi radikalima i da ih zamolim da prestanu da fizički ometaju nas predstavnike Srpske napredne stranke i poslanike koji smo izabrani u ovaj parlament.
Molim vas da prestanete da vređate ličnost i ugled Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, predsednika i zamenika predsednika Srpske napredne stranke, jer su to ugledni građani ove države koji uživaju ugled u svim socijalnim i intelektualnim strukturama ove naše zemlje. Da li sam ja u pravu ili vi i vaša postupanja i vaše, bez osnova...
Zahvaljujem. Kao potvrdu ovoga što sam izneo svakako očekujem, a pogledaćemo se u oči nakon 9. novembra, da li vaši istupi, vaše ponašanje, vaše degradiranje ovog parlamenta i vređanje ličnosti ljudi koji su prešli u novu stranku koja egzistira na političkoj sceni Srbije...
Građani će prosuditi na lokalnim izborima u Rumi, Prijepolju, Vrnjačkoj Banji i Knjaževcu da li podržavaju Tomislava Nikolića, Aleksandra Vučića i Srpsku naprednu stranku ili Srpsku radikalnu stranku, kako je vi ovde prezentujete pred srpskom javnošću. Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, uvažena gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, Srpska napredna stranka podržava uvećanje agrarnog budžeta za nekih sedam milijardi, koje je predloženo ovim rebalansom budžeta. Mislimo da je taj agrarni budžet trebalo da bude još više uvećan. U tom cilju smo podneli jedan amandman sa predlogom da se agrarni budžet uveća za još dodatnih milijardu dinara.
Svakako, ovo uvećanje koje je predloženo ovim rebalansom budžeta omogućiće da se koliko-toliko poboljša stanje u našoj poljoprivrednoj proizvodnji, a pre svega kod tzv. individualnih poljoprivrednih proizvođača. Oni su najviše pogođeni manjkom sredstava za poljoprivrednu proizvodnju u budžetu, u agrarnom budžetu. Do sada nisu dobili sve one prinadležnosti koje im pripadaju u skladu sa važećim zakonima i uredbama koje je donela Vlada.
Pre svega, uvećanjem ovih sredstava će se omogućiti da se isplate sve zaostale subvencije poljoprivrednim proizvođačima, i to pre svega one koje se isplaćuju po hektaru obradive površine; zatim, subvencije, recimo, za priplodnu stoku. Naše stočarstvo je značajno urušeno, mislim da država mora mnogo više da investira u stočarsku proizvodnju. Takođe, ovim uvećanjem budžeta omogućiće se isplata subvencija za utovljenu stoku, pre svega goveda, ali i druge životinjske vrste. Ne smemo zaboraviti da imamo odobrenje Evropske unije da možemo da izvezemo oko 8.700 tona goveđeg mesa, a da ovih nekoliko godina unazad ne uspevamo da ostvarimo ni blizu polovine te proizvodnje.
No, uvećanjem ovog budžeta neće se uspeti finansirati mnogo toga što su Vlada i Ministarstvo primili kao obavezu da se finansira u oblasti agrara.
Pre svega, ove godine značajno je umanjena mogućnost nabavke opreme, znači, mehanizacije i mašina, zatim, sistema za navodnjavanje, tako da zbog promene načina finansiranja, da se iz budžeta subvencioniraju samo kamate, pre svega banke nisu bile spremne da odobravaju u većem iznosu te tzv. dugoročne kredite. S druge strane, usled nedostatka sredstava za subvencioniranje do sada je finansiran mali broj tih dugoročnih kredita koji omogućavaju nabavku opreme, pre svega mehanizacije, kombajna, traktora, i naročito opreme za navodnjavanje.
Dalje, Vlada je primila obavezu, tj. Ministarstvo, da subvencionira osiguranje poljoprivredne proizvodnje. To je veoma značajno, jer smo suočeni sa velikim uticajima klimatskih faktora i sve veći broj poljoprivrednih proizvođača osigurava poljoprivrednu proizvodnju. Zbog nedostatka sredstava onemogućeno je da veći broj subjekata osigura svoju proizvodnju i da taj deo premija kod osiguranja bude nadoknađen iz budžeta.
Dalje, u cilju unapređenja naše poljoprivredne proizvodnje i stvaranja konkurentnije proizvodnje neophodno je uvođenje međunarodnih standarda u poljoprivrednu proizvodnju. Ni za te namene nije bilo sredstava u budžetu i ove godine je veoma malo u tom smislu subvencionirano.
Na kraju, ono gde je najviše zakinuta poljoprivredna proizvodnja kroz nedostatak budžetskih sredstava do ovog perioda usvajanja rebalansa, to je podsticaj poljoprivredne proizvodnje u ruralnim oblastima. Naša sela permanentno stare, značajno je nastupila depopulacija stanovništva i naša država mora mnogo više investirati u poljoprivrednu proizvodnju upravo u tim sredinama, sa ciljem da što veći broj mladih ljudi ostane da se bavi poljoprivrednom proizvodnjom.
Sve ovo što sam izneo ispred SNS svakako je nešto što Vlada mora uzeti u obzir prilikom formiranja novog budžeta za 2009. godinu. Potrebno je da u značajno većem obimu uveća upravo agrarni budžet i time pomogne značajnije poljoprivrednu proizvodnju u našoj državi.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, juče je, u toku obrazlaganja SSP-a i Prelaznog sporazuma gospodin Đelić, kao potpredsednik Vlade, ovde posebno istakao i apostrofirao da ova dva značajna dokumenta, koja naša Skupština treba da ratifikuje, treba da imaju uticaja na jednu značajnu privrednu oblast, a to je poljoprivreda. Iz tih razloga mi je potpuno nejasno da u ova dva dana diskusije niko od članova i predstavnika vladajuće koalicije, pre svega narodnih poslanika, ali i samog gospodina Đelića, nije shvatio da treba detaljnije obrazložiti na koji način ova dva dokumenta koja ratifikujemo narednih dana utiču i šta će dobrog ili eventualno lošeg doneti našoj poljoprivrednoj proizvodnji.
Iskustvo zemalja koje su u proteklim godinama pristupile Evropskoj uniji jeste da je tim zemljama pristupanje EU omogućilo da značajnije unaprede i razviju poljoprivrednu proizvodnju. Apsolutno se nadam da će se to ostvariti u našoj zemlji, ali mislim da su naši poljoprivredni proizvođači, koji svih ovih godina veoma teško žive i teško privređuju, zaslužili da im se da jedna šira elaboracija o tome šta u narednim godinama očekuje našu poljoprivrednu proizvodnju i naše poljoprivredne proizvođače.
U vremenu koje je na raspolaganju pokušaću, kao predstavnik opozicione SRS, da iznesem neke činjenice koje su vezane za oblast poljoprivredne proizvodnje, za naš trenutni status u oblasti međunarodne trgovine i šta će eventualno pristupanje EU doneti toj poljoprivrednoj proizvodnji.
Ovde je izneto da u periodu implementacije ovih sporazuma, znači u narednih šest godina, treba da se potpuno ukinu carinske dažbine na negde oko 85% proizvoda koji su u međusobnoj razmeni naše zemlje sa EU.
Kako smo do sada štitili našu poljoprivrednu proizvodnju od uticaja konkurencije pre svega iz ekonomski i poljoprivredno mnogo razvijenih zemalja? To su, pre svega, carine. U našoj zemlji su do sada postojala tri osnovna carinska instrumenta. To su, prvo, tzv. ad valorem carine, zatim tzv. sezonske carine i specijalne dažbine koje smo najčešće u narodu nazivali prelevmani.
Prosečan nivo carinske zaštite poljoprivrednih proizvoda u našoj zemlji, i to meren ad valorem tarifama, trenutno je negde na nivou 21%. Carinjenjem poljoprivrednih proizvoda sa ovolikim procentualnim iznosom štićeni su naši poljoprivredni proizvođači i naša poljoprivredna proizvodnja. U narednih šest godina ovih 21% carina, ne računajući sezonske carine koje se uvode sezonski, prelevmani će manje-više ostati samo za 15% naših poljoprivrednih proizvoda, a za većinu drugih će biti ukinuti.
Trenutno najveći stepen zaštite od strane konkurencije uživaju rafinisani šećer, meso, mleko i proizvodi od mleka, zatim razna pića, prehrambeni proizvodi od žita i brašna i povrće.
Šta je naše trenutno stanje u oblasti izvoza poljoprivrednih proizvoda? Prema podacima Privredne komore Srbije, mi smo u 2007. godini izvezli poljoprivrednih proizvoda u iznosu od 1.690.000.000 i uvezli oko 1.116.000.000. Najveći deo izvoza odnosi se na voće i povrće sa 28%, zatim žitarice 22%, šećer 10%, alkohol 9%, meso 6%, duvan 2% i ostali poljoprivredni proizvodi oko 23%.
Gde su ovi proizvodi u najvećem obimu izvoženi? Ovde je gospodin Đelić rekao da je najviše izvoženo u EU. Međutim, mislim da je to ili moje pogrešno registrovanje ili pogrešno izneta činjenica.
Najveći deo naših poljoprivrednih proizvoda je tokom prošle godine izvožen u BiH. Od ukupnog izvoza 25% je izvezeno u BiH, 12% u Makedoniju, od zemalja EU najviše je izvezeno u Nemačku, oko 13%, zatim u Italiju i Francusku, oko 15%. Od zemalja u okruženju to su još Hrvatska, Rumunija i Bugarska koje su, istina, u EU ali je tu skroman obim izvoza.
Koliki je naš izvoz u odnosu na razvijene zemlje Evrope? Naš izvoz u oblasti poljoprivrede čini po stanovniku oko 160 dolara ili, prema tzv. aktivnom poljoprivredniku, 305 dolara. Prema podacima FAO za 2005. godinu, prosečan izvoz agroindustrijskih proizvoda po aktivnom poljoprivredniku u Holandiji je 60.000 dolara, u Danskoj 35.000 dolara, u Francuskoj 15.000 dolara.
Neka naši poljoprivredni proizvođači procene šta će značiti za našu poljoprivrednu proizvodnju da zemlje koje imaju ovoliki nivo izvoza poljoprivrednih proizvoda po aktivnom poljoprivrednom stanovniku, kada budu ovde njihovi proizvodi mogli ulaziti bez carina, koliko će to biti konkurentno našoj poljoprivrednoj proizvodnji, ili bolje rečeno, koliko ćemo mi biti konkurentni na tim tržištima.
Ono što će doneti koristi našoj poljoprivrednoj proizvodnji je korišćenje tzv. IPA fondova ili pretpristupnih fondova. Za oblast poljoprivredne proizvodnje mogućnost korišćenja tih fondova će biti tek onda kada naša država dobije status kandidata.
Juče smo mogli čuti u razgovorima sa predstavnicima EU da se to očekuje 2009. godine, s tim da nije precizirano da li će to biti početkom, sredinom ili krajem godine. Znači, tek tada će naša država moći koristiti ona tri pretpristupna fonda koja trenutno ne možemo da koristimo, a to je podrška politikama regionalnog razvoja, podrška razvoju ljudskih resursa i podrška ruralnom razvoju gde će najveći deo tih sredstava EU upravo ići za razvoj poljoprivredne proizvodnje.
Naša država je agrarna i sigurno će sve politike, i ove i nekih budućih vlada, biti u smislu razvoja poljoprivredne proizvodnje i mi sigurno moramo mnogo više učiniti da naša poljoprivredna proizvodnja bude konkurentna ne evropskom i svetskom tržištu. Ali, da bi se to ostvarilo, prvo ova vlada i ovaj parlament mora usvojiti mnogo veći agrarni budžet. Nadam se, kod rebalansa budžeta, da će se izdvojiti mnogo više sredstava nego što je izdvojeno ove godine.
Svakako moramo da stabilizujemo primarnu poljoprivrednu proizvodnju jer imamo strašne oscilacije upravo u osnovnoj, primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Moramo da poboljšamo kvalitet naše poljoprivredne proizvodnje, moramo da izvršimo usaglašavanje standarda, a i mnogo veći broj zakonskih propisa da donesemo iz oblasti poljoprivredne proizvodnje koji će biti usaglašeni sa propisima EU.
Dalje, da se promeni struktura poljoprivredne proizvodnje, da se mnogo više orijentišemo na gajenje industrijskog bilja, povrća, voća i prerađevina od voća, zatim žitarica, pre svega kukuruz i pšenicu, lekovito bilje, organsku proizvodnju (mi smo zemlja koji ima mnogo čistih prostora gde se može organizovati mnogo veći obim organske proizvodnje), zatim proizvodnju mesa, pre svega tovne junadi i jagnjadi ...
(Predsednik: Vreme.)
... onda, značajno poboljšanje marketinga i definisanje proizvoda sa robnom markom i mnogo većeg broja proizvoda sa definisanim geografskim poreklom. To su sve poslovi koje naša vlada, Ministarstvo poljoprivrede, na kraju i svi mi moramo učiniti donošenjem ovog sporazuma da pomognemo i unapredimo oblast poljoprivredne proizvodnje.
Na kraju, moram sa žaljenjem da konstatujem da sam očekivao da upravo vi, predstavnici vladajuće koalicije, iznesete ovo što sam ja rekao, ali iskreno se nadam da veliki broj građana u našoj državi veruje predstavnicima opozicionih stranaka, pogotovo predstavnicima SRS.
U ovom vremenu sam samo u malom obimu izneo ono što će biti pozitivno, ali i negativno za našu poljoprivrednu proizvodnju, ali i kod donošenja rebalansa budžeta ili novog budžeta biće prilike da mnogo više i detaljnije razgovaramo. Hvala na strpljenju.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, kao lice koje je u protekle četiri godine bilo u dva mandata predsednik Odbora za poljoprivredu i kao čovek koji je ceo svoj radni vek proveo u oblasti poljoprivrede baveći se naučnoistraživačkim radom, govoriću upravo o onome što je za oblast poljoprivredne proizvodnje, kao jedne od najznačajnijih privrednih grana u našoj državi, u današnjem ekspozeu izneo kandidat za premijera Vlade Republike Srbije.
Mislim da opskurnijeg viđenja oblasti poljoprivrede, njene perspektive i razvoja u ovoj državi u ovoj trećoj vladi kako slušam ekspoze, ni ja, ni moje kolege poslanici koji su takođe bili u ovim mandatima, pa ni građani, pre svega poljoprivrednici, znači ljudi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom, nisu čuli.
Gospodine Cvetkoviću, mislim da ste morali da učinite napora da u vašem ekspozeu, koji je na nekih 12 strana, bude posvećeno više nego deset redaka oblasti poljoprivredne proizvodnje. Poljoprivredna proizvodnja je ovoj državi tokom prošle godine donela devizni suficit od nekih 650 do 700 miliona dolara. Jedna je od malog broja grana koja je ostvarila suficit u poslovanju sa svetom.
Dalje, u ovoj oblasti uposlen je veliki broj građana naše zemlje koji žive od poljoprivrede, kako pre svega zemljoradnici, tako i neki drugi koji su postali novi agrobiznismeni i koji takođe žive od toga, ali upošljavaju nažalost manji broj građana naše zemlje.
Upravo zbog građana, i nadam se da prate Skupštinu, i to pre svega zemljoradnici i poljoprivredni proizvođači, jer u ovo doba su već nahranili i napojili svoju stoku, i da su možda pored televizora, pročitaću šta je novi mandatar kao viđenje razvoja poljoprivredne proizvodnje izneo u svom ekspozeu.
Kaže - poljoprivreda predstavlja značajnu privrednu granu za Srbiju i zbog toga je važno definisati adekvatnu agrarnu politiku, koja treba da da odgovor na potrebu unapređenja stanja u ovoj oblasti, kako bi se ispravno nosili sa izazovima i preprekama koje nose međunarodne integracije, pre svega obaveza Srbije prema Svetskoj trgovinskoj organizaciji (uzgred da kažem da mi nismo još član Svetske trgovinske organizacije i najverovatnije nećemo još za neko vreme biti članovi) i Evropskoj uniji.
Od izuzetnog je značaja sve potencijale usmeriti ka jačanju konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje, uz istovremeno očuvanje prirodnih resursa. Briga za ukupni održivi razvoj ruralnog prostora mora biti imperativ današnjice i budućnosti.
Evo poštovani građani, poštovani zemljoradnici, to je sve u ekspozeu novog mandatara za sastav Republičke vlade, koji je dat na 12 strana, što je dato za oblast poljoprivrede.
Mislim da ćete se složiti sa mojom ocenom, a pogotovo ako kažem da u okviru osnovnih pravaca privrednih reformi, koje su definisane kao osnovni pravci, poslednja tačka je nešto što se odnosi na državno zemljište i stoji, između ostalog, da će se sprovesti privatizacija državnog poljoprivrednog zemljišta.
Gospodine Cvetkoviću, u postojećem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu izričito je zabranjena prodaja državnog zemljišta i upravo mi poslanici Srpske radikalne stranke, i tada poslanici Socijalističke partije Srbije, kategorički smo bili protiv zakonskog rešenja koje je tada predložila gospođa Ivana Dulić-Marković kod donošenja tog zakona da se prodaje državno zemljište i zajedničkim amandmanima je to osporeno, i državno zemljište ne može se u ovoj državi prodavati i ono ne bi smelo da se prodaje.
Dovoljno je što je prodato dosta društvenog zemljišta, nekih zadruga poljoprivrednih kombinata, čak i strancima. Takav značajan prirodni resurs mislim da bi bilo strašno dozvoliti da se u potpunosti privatizuje i prodaje.
Mislim da je ovo što je napisano nešto što nije u saglasnosti sa političkom idejom Socijalističke partije Srbije i sa onim za šta su se oni zalagali, jer prosto ne verujem da su promenili svoje stavove.
Ono što se u ovom ekspozeu iznosi vezano za opredeljenje, jer je to glavni cilj ove vlade - pristupanje Evropskoj uniji - i mi poslanici SRS ne sporimo i apsolutno se zalažemo, s tim da svakako ne vidimo to pristupanje na ovaj i ovakav način kako to vidite vi. I ono što je istina, što pre svega naši građani i poljoprivredni proizvođači pre svega treba da znaju, to je da će se u oblasti poljoprivredne proizvodnje ostvariti značajna sredstava za finansiranje i podsticaj, pre svega iz tih pretpristupnih fondova. Međutim, istine radi, morate građanima jasno reći na koje fondove oni mogu računati, onog momenta kada stupi na snagu prateći sporazum, koji je prvi inicijalni sporazum za naše dalje pristupanje Evropskoj uniji i dobijanje statusa kandidata?
U sadašnjoj poziciji mi možemo koristiti dve komponente tih pristupnih fondova, a to je - komponenta podrške tranzicionim procesima u gradnji institucija, a to podrazumeva jačanje demokratskih institucija i vladavinu prava, reformu državne uprave, poštovanje ljudskih i manjinskih prava, jačanje civilnog društva, pomoć ekonomskom razvoju, reformi obrazovanja, donekle zaštiti životne sredine, unapređenju regionalne saradnje i ravnomernog regionalnog razvoja.
Druga komponenta je podrška uspostavljanju prekogranične saradnje. Ona se odnosi na finansiranje projekata prekogranične saradnje, institucija iz pograničnih regiona jedne zemlje sa institucijama iz pograničnih regiona susednih zemalja.
Druge tri komponente ovih pretpristupnih fondova mi za sada ne možemo koristiti, a kada ćemo ih koristiti to ni vi ne znate, a to svakako ne mogu da predvide ni sami građani. To je - podrška politici regionalnog razvoja, podrška razvoju ljudskih resursa i podrška ruralnom razvoju. U stvari iz te komponente najveći deo treba da dobije poljoprivreda i poljoprivredna proizvodnja. Kada će se to ostvariti - to je na prilično dalekom i dugom štapu. Prema tome, treba istinu reći našim građanima - šta nas čeka kao državu i kao građane.
Moram sa žaljenjem da konstatujem da ovde nema ni sadašnjeg aktuelnog ministra poljoprivrede, nema nažalost ni budućeg. Molim predsednicu Skupštine da učini napor i pozove kandidate, jer mislim da je njihova obaveza i red, kao i nas poslanika da sedimo ovde, da saslušaju, pa možda će nešto i čuti što im može biti od koristi u daljem radu u okviru svojih resora. Tako vas molim da upristojimo rad ovog parlamenta i pozovete ih da i oni aktivno ovde prisustvuju i učestvuju u raspravi.
Stanje naše poljoprivredne proizvodnje, pored svih napora koji su činjeni u ovim proteklim godinama od 2000. pa naovamo, i dalje je dosta teško. Naša poljoprivredne proizvodnja nije ozbiljnije uznapredovala, i pored toga što sam rekao da je ostvarila devizne prihode. Jer objektivno mnogo veće resurse imamo da bi ostvarili mnogo veće proizvodnje.
Tako mi danas značajno zaostajemo u okviru ratarske proizvodnje u odnosu na srednje razvijene evropske zemlje, a pogotovu u oblasti stočarske proizvodnje. Mi ni do današnjeg dana nismo ostvarili obim stočarske proizvodnje koji je ostvaren u periodu od 1955. do 2000. godine. To mora da zabrine i vladu i novog ministra poljoprivrede, jer se nama otvaraju mogućnosti pristupanjem Evropskoj uniji i već danas postoje određena odobrenja za izvoz poljoprivrednih proizvoda, pre svega mesa, goveda i mleka.
Mi već tri godine unazad ne možemo da ispunimo tu kvotu koja nam je odobrena, upravo zato što nemamo obim proizvodnje takav da možemo to da ostvarimo. Red je već jedanput da novi predsednik vlade i novi ministar poljoprivrede obećaju građanima ove države da će podići nivo proizvodnje i da će barem moći da se ostvari taj obim koji će omogućiti te kvote.
Da bi se to omogućilo svakako moraju da se obezbede veća budžetska sredstva u okviru ukupnog budžeta. Strategiju razvoja poljoprivrede ovo ministarstvo, koje je još aktuelno, pravilo je godinu dana i još je nije usvojilo, a ovde ste mogli čuti i dalje se spominje izrada strategije.
Treba da prestanemo sa strategijama, nego da se okrenemo životu i da rešavamo životne probleme, a prvi je i ključni problem - da nova vlada i novi ministar finansija, novi ministar poljoprivrede, shvate da za oblast poljoprivredne proizvodnje moraju se obezbediti veća sredstva. U Evropskoj uniji, kojoj težimo, 120 evra po građaninu odvaja se za oblast poljoprivredne proizvodnje, a kod nas je to na nivou ispod 20 evra. Gotovo je duplo više, čak i više od toga u zemljama u okruženju, znači bivšim našim zajedničkim državama u okviru SFRJ.
Ako želimo da unapredimo poljoprivrednu proizvodnju, Agrarni budžet ne može biti na visini od 4,5 procenata ukupnog budžeta, nego mora biti 10% budžeta, jer je toliko i strategijom razvoja poljoprivrede ovo sadašnje ministarstvo predvidelo da toliko budže agrarni budžet. Danas nema ni reči o tome da će se raditi na tome.
Nije ni čudo ako znamo da je gospodin Cvetković bio ministar finansija u ovoj vladi i da sam nije bio saglasan da se uveća agrarni budžet. Jer kod donošenja budžeta za ovu godinu mi poslanici SRS i sam predložio sam amandman da se uveća taj iznos za oblast poljoprivrede, ali to normalno nije prihvaćeno.
Ali ako želimo da unapredimo poljoprivrednu proizvodnju, da povećamo nivo kvaliteta i obima proizvodnje i da to izvozimo na svetsko tržište, jer je to nešto što je ostvarivo u ovoj državi, onda mi sami moramo učiniti napore da uvećamo budžetska sredstva i omogućimo podsticaje.
Da bi se ostvario veći izvoz, pored obezbeđenja proizvodnje, obima proizvodnje i kvaliteta, mi moramo doneti i nove zakonske propise. Sa žaljenjem, već ne znam koji put ovde, za ovom govornicom, iznosim da je oblast poljoprivredne proizvodnje najmanje zakonski usklađena sa zakonskim propisima EU u oblasti poljoprivredne proizvodnje.
Za ove četiri godine samo šest zakona iz oblasti poljoprivredne proizvodnje je ovaj parlament doneo. Tokom proteklih godinu dana ni jedan jedini zakon. Ako želimo da budemo konkurentni na evropskom i svetskom tržištu u oblasti poljoprivredne proizvodnje, mi moramo doneti hitno značajne i ključne zakone u oblasti poljoprivredne proizvodnje, a to su - zakon o bezbednosti hrane, zakon o poljoprivrednoj proizvodnji, zakon o dobrobiti životinja, zakon o zaštiti zdravlja bilja, zakon o stočarstvu, i da ne licitiram, barem 15-ak zakona je neophodno hitno doneti, da bi se upodobila naša poljoprivredna proizvodnja sa zakonskim propisima Evropske unije i da bi mogli biti konkurentni na tom tržištu.
Nažalost, ništa danas o tome, a da ne kažem da poljoprivredni proizvođači, ovih dana se privodi kraju ubiranje letine. Sami znamo kakvih već nezadovoljstva ima od strane poljoprivrednih proizvođača, pre svega onih koji su gajili pšenicu, da su do pre dve nedelje mogli tu pšenicu prodati za 20, 22, 23 dinara, a sada ih mnogi otkupljivači i prerađivači ucenjuju i tu pšenicu ne mogu prodati ni za 15 ili 16 dinara.
U ovoj državi mora konačno da se stabilizuje unutrašnje tržište poljoprivrednih proizvoda, ako želimo da imamo stabilnu poljoprivrednu proizvodnju i ako želimo da imamo jeftine poljoprivredne proizvode na našem tržištu.
Na kraju, dozvolite mi da kažem još par reči, kao čovek koji je 20 i neku godinu doktor nauka, o Ministarstvu nauka. Od 1990. godine do 2001. godine bio sam i direktor jedne naučnoistraživačke ustanove. Koliko znam, nikada ministar za nauku nije bilo lice koje nije bilo doktor nauka. Mi sada imamo situaciju da je za ministra za nauku kandidovan čovek koji nema doktorsku disertaciju i u svojoj biografiji nema navedeno da ima ijedan objavljen naučni ili stručni rad. Mislim da je to nešto, izvinite na grubosti, sramotno i za toga ko se kandiduje da bude ministar nauke, a i za samu vladu. Neko ko je u tom resoru mora imati reference naučnoistraživačkog radnika.
U razgovorima proteklih dana, upravo o ličnosti i liku gospodina Đelića kao potencijalnog ministra nauke, jedino što se u nekim krugovima izražava zadovoljstvo njegovim kandidovanjem za tu funkciju, to je da je vrlo dobar i vispren u obezbeđenju finansijskih sredstava i da je na tome doktorirao vrlo uspešno i bez doktorske disertacije.
Nada je ljudima koji se bave naučnoistraživačkim radom da će barem gospodin Đelić, ako nema naučne kvalifikative za ministra za tu oblast, barem obezbediti značajno veća sredstva za razvoj naučnoistraživačkog rada u našoj zemlji nego što je to bilo u proteklom periodu. Hvala na pažnji.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, hteo bih da u ime poslaničke grupe SRS prokomentarišem ovaj amandman koji je gospodin Munir Poturak podneo u  ime koalicije Za evropsku Srbiju i činjenicu da je predlagač prihvatio ovaj amandman.

Ovo što se dešava s izmenom člana 8. ovim amandmanom je nešto slično kao što se postupilo i u vezi s Ministarstvom za ljudska i manjinska prava, s predlogom za promenu, pa ponovnim vraćanjem. Ne znam šta je prouzrokovalo da se poslanici zamajavaju s predlogom koji smo dobili u Predlogu zakona o ministarstvima i amandmanom koji je podneo gospodin Poturak.

Apsolutno uvažavam gospodina Munira Poturka. On je bio član Odbora za poljoprivredu u prošlom sazivu i korektno smo sarađivali. Međutim, gospodin Munir Poturak je ekonomista i sigurno nije mogao sam da sroči ovakav predlog i ovu izmenu.

Tako da želim da pitam gospodina Ratkovića, kao predlagača, ko je pravio ovaj predlog člana 8. u Predlogu zakona o ministarstvima, da li je to Ministarstvo poljoprivrede, da li je to neka grupa u DS, jer suštinska izmena koja je napravljena u odnosu na postojeće stanje koje se vraća ovim amandmanom je da se ukidaju, u suštini, tri uprave unutar Ministarstva poljoprivrede i da se uvodi Generalni inspektorat, što, takođe, do sada nije bilo.

U obrazloženju je vrlo šturo dato koja će funkcija i zadatak biti ovog Generalnog inspektorata. Ljudi koji rade u oblasti poljoprivrede, naročito moje kolege veterinari, kada su čuli da se ukida Uprava za veterinu, izrazili su ozbiljno nezadovoljstvo.

Do mene su stizali zahtevi da ovde intervenišem, čak i u ime Uprave za veterinu, pa i jedan od državnih sekretara u Ministarstvu poljoprivrede nije znao za ove izmene koje su date nama poslanicima i za izmene unutar ovog ministarstva koje se pripremaju.

Dobro je što je vraćeno ono što je bilo jer je Ministarstvo poljoprivrede vrlo heterogeno i, da bi moglo funkcionisati, pogotovu kontrola nadzora, pa i sprovođenje zakonskih propisa, neminovno je da postoje određene uprave i određeni vertikalni nadzor, pogotovu što danas imamo veoma jasne zahteve upravo iz EU, da u oblasti veterinarske medicine, proizvodnje životinja i proizvoda od životinja, taj nadzor i kontrolu apsolutno moraju obavljati veterinarski stručnjaci. Znači, taj posao mora biti apsolutno pod nadzorom veterinarske struke.

Da ovo nije promenjeno, mi bismo kao država imali ozbiljne probleme upravo od EU i vrlo brzo bi nam bilo ukinuto ono odobrenje za izvoz goveđeg mesa, mleka i svega drugog. To je dobro, ali nije jasno zašto se neko poigravao, zašto smo mi koji treba da raspravljamo o ovome dobili ovakav predlog.

Ono što želim još da prokomentarišem je osnivanje Generalnog inspektorata. Nije jasno zašto se osniva i koju će svrhu i ulogu imati, jer svaka od ovih uprava koje su bile ima određene inspektore i vrši inspekcijski nadzor.

U obrazloženju stoji: ''Osnivanje posebnog Generalnog inspektorata rezultiraće jedinstvenim inspekcijskim nadzorom u, inače veoma razuđenoj i raznovrsnoj, oblasti poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede''.

Upravo zbog toga i postoje ove uprave, jer ne može inspekcijski nadzor u oblasti veterinarstva da vrši inženjer agronomije, koji u suštini vrši nadzor u oblasti fitosanitarne zaštite u oblasti zaštite bilja, ili opet, ne može inspektor u oblasti šumarstva vršiti inspekcijski nadzor i kontrolu u nekim drugim resorima, recimo, u oblasti poljoprivrednog zemljišta.

Mislim da je ovo bespotrebno. Da sam imao mogućnosti, da ste nam u ovom predlogu dali ovakvo rešenje, da se osniva Generalni inspektorat, sigurno bismo podneli amandman i tražili da se to promeni jer stvarno ne vidimo svrhu. Ministarstvo poljoprivrede sa svojim inspekcijom je i do sada dosta dobro funkcionisalo, dalo je dobre rezultate. To što smo postali i postajemo sve značajniji faktor u izvozu poljoprivrednih proizvoda i što se tu ostvaruju značajni devizni prihodi, govori da inspekcijski organi funkcionišu.

Mislim da je stvaranje jednog ovakvog Generalnog inspektorata, gde će se sada sve inspekcije složiti pod jednu kapu, totalni promašaj i da će to dovesti do anarhije.

Pogotovu što sada, ovim izmenama koje su prihvaćene, ostaju uprave kao delovi Ministarstva. Šta će onda raditi uprave ako unutar uprava nisu i inspekcije? Porazmislite dobro da li je ovo rešenje pravo i kako će, u krajnjem, to funkcionisati.

Pogotovu mi nije jasno da ljudi koji nekoliko ili čak niz godina rade u Ministarstvu poljoprivrede nisu znali za ovakve izmene i predloge. Mislim da nije dobro da se u promovisanju nove vlade prave neke suštinske izmene određenih zakona, a da ljudi koji rade u tom ministarstvu i ljudi od struke nisu obavešteni, nisu čak dali svoje mišljenje i ne daju saglasnost za tako nešto.

Ne bih dužio. Sada izražavam lični stav jer nemam stav naše stranke, ali prihvatam ovaj amandman koji je podneo gospodin Munir Poturak. Mislim da je on u redu i da će popraviti ovaj predlog koji ste dali kao inicijalni u okviru Predloga zakona o ministarstvima. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, želeo bih samo s par reči da repliciram gospodinu Poturku. Mislim da obrazloženje koje je on ovde dao za osnivanje Generalnog inspektorata apsolutno ne stoji.

Ono što je istina jeste da Ministarstvo poljoprivrede u prethodne četiri godine, koliko sam ja poslanik u ovom parlamentu, nije uradilo gotovo ništa ili je uradilo veoma malo od onoga što je svakako bitno, što je trebalo da se uradi za ostvarivanje prava za pristupne fondove Evropske unije koji će slediti kada ratifikujemo ovaj sporazum, kada gospodin Bramerc da pozitivno mišljenje da vi koji ćete voditi vlast sarađujete sa Haškim tribunalom i kad se ratifikuje u parlamentima svih evropskih država Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

Tada ćemo mi biti zemlja koja je u periodu pristupa i već postaje pridruženi član Evropske unije i tada ćemo kao zemlja imati pravo pristupnim fondovima. Ali, da bismo ostvarili pravo na pristupne fondove, mi moramo doneti zakone. Ministarstvo poljoprivrede je u protekle četiri godine ovom parlamentu uputilo samo šest zakona iz oblasti poljoprivrede.

Sa propisima Evropske unije najmanje usklađena oblast privrede u ovoj državi je upravo poljoprivreda. Cela prošla godina je protekla a Ministarstvo poljoprivrede nije uputilo ovoj skupštini nijedan predlog izmene zakona a kamoli neki nov zakon. Tako da, da bismo ostvarili pravo na korišćenje tih pristupnih fondova, mi moramo uskladiti našu zakonsku regulativu, doneti veoma bitne i važne zakone kao što je zakon o bezbednosti hrane, zakon o poljoprivredi, zakon o dobrobiti životinja, zakon o zaštiti bilja i čitav niz drugih zakona.

No, Generalni inspektorat sa donošenjem zakona nema nikakve veze. On treba da koordinira rad inspekcijskih službi. Ali, rekao sam, kakva se može koordinacija uspostaviti sa nekih 600 ili 700 inspektora u okviru Generalnog inspektorata ako veterinarskih inspektora ima negde oko 350-370, drugih inspektora ima barem još 200, neka je to i 550, kako ih sve skupiti? Jer, ponovo kažem, u oblasti veterinarske medicine ne može inspekcijski nadzor vršiti niko do doktori veterinarske medicine, znači diplomirani veterinari, kao i u drugim oblastima drugi stručnjaci.

Ne vidim smisao koordinacije nego jedino da se neko promoviše za takvo mesto i da ima ne znam ni ja kakav nadzor, ali objektivno, ako uprave već postoje, onda uprave treba da budu te u okviru kojih će biti inspekcijski organi koji će vršiti inspekcijski nadzor u okviru poljoprivrede.

Kada budemo raspravljali o ekspozeu novog mandatara, ja ću se svakako potruditi i nadam se da ću imati vremena da u ime poslaničke grupe komentarišem šta je ovo ministarstvo uradilo. Pogotovo će me zanimati, a mislim da će i našu javnost zanimati, šta će se predložiti za oblast poljoprivrede u naredne četiri godine.

Mislim da naši poljoprivredni proizvođači od strane ove države i te kako očekuju mnogo bolje uslove u oblasti poljoprivrede. Pre svega, veći fond kreditnih sredstava, veće podsticaje i stabilizovanje tržišta poljoprivrednih proizvoda. Unutrašnjeg tržišta, jer imamo tu značajne varijacije. Evo, samo ako uzmemo cenu pšenice, kako se ona sad kreće, do pre dve-tri nedelje je bila preko 20 dinara a sad se otkupljuje za 15-16 dinara, i sve se veće nezadovoljstvo stvara kod poljoprivrednih proizvođača.

S obzirom da sam se javio za repliku, zahvaljujem predsedavajućem što mi je dozvolio da govorim duže od Poslovnikom dozvoljenog vremena. Hvala.
Gospodine predsedniče, uvaženo predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, svestan sam da moje obrazlaganje ovog amandmana neće suštinski ništa promeniti u opredeljenju ni ministra, ni Vlade, u smislu njegovog prihvatanja, a, u krajnjem, izmena ovog amandmana bi podrazumevala da su prethodno prihvaćeni neki drugi amandmani koje smo mi, poslanici SRS, podneli u smislu izmene ove budžetske projekcije, pre svega, dela koji se odnosi na agrarni budžet.
Meni je prosto neverovatno da ova vlada, pre svega, ministar finansija nije imao sluha za ukupno stanje poljoprivredne proizvodnje u našoj državi, za iskrenu i dobru želju poslanika SRS-a, a i poslanika nekih drugih poslaničkih grupa koji su predložili konkretne izmene, tj. uvećanje sredstava u razdelu Ministarstva poljoprivrede, sredstava koja bi se najdirektnije iskoristila, pre svega, za subvencioniranje i kreditiranje poljoprivredne proizvodnje, s obzirom na ukupne probleme koje je ta proizvodnja imala, posebno zbog suše koju je pretrpela ove godine.
Ponoviću ono što sam već rekao u načelnoj raspravi, a što, nadam se, većina naše javnosti zna, da je procenjena šteta od suše tokom 2007. godine negde oko 46 milijardi dinara. Znači, to je ono što je Ministarstvo poljoprivrede i što je Vlada zvanično verifikovala, a može se računati da je šteta i veća, jer su, sigurno, te procene vršene krajnje restriktivno. U krajnjem, da se uzme i ta činjenica, samo za naknadu te štete, maltene, bila bi potrebna dva ovolika agrarna budžeta, koja su sada planirana.
Dalje, ono što želim da kažem, a što ova vlada ne uvažava, što je, inače, pravilo i praksa u zemljama razvijene poljoprivrede, pa, ako hoćete, i u poljoprivredama zemalja u okruženju, to je da je tamo agrarni budžet neuporedivo veći nego što je naš agrarni budžet. Agrarni budžet u zemljama EU je u visini od 120 evra po glavi stanovnika. Agrarni budžet u Hrvatskoj, kao zemlji okruženja, negde je oko 100 evra po glavi stanovnika. Naš agrarni budžet je ispod 20 evra po glavi stanovnika.
To samo može biti relacija o tome koliko ova vlast brine brigu o ovoj i te kako značajnoj privrednoj grani, koja je, uzgred da kažem, među retkim privrednim granama koje su ostvarile devizni suficit, znači, spoljnotrgovinski suficit. Pored svih ovih problema koje je imala, naša država je ostvarila preko 700 miliona dolara spoljnotrgovinskog suficita u oblasti poljoprivredne i prehrambene industrije, što je, svakako, značajno za ovu privrednu granu i što je trebalo da podrazumeva da se veća sredstva u budžetu izdvoje, pre svega, za subvencioniranje.
Za subvencioniranje poljoprivredne proizvodnje tokom 2008. godine, planirano je oko 19 milijardi i 356 miliona. To je za nekih 0,9 milijardi više nego što je bilo u 2007. godini. Međutim, ako se samo računa na štete izazvane sušom, onda je to apsolutno nedovoljno, pogotovo ako se računa na činjenicu da će odlukama Vlade i zakonskim izmenama, pre svega, Zakona o porezu na dohodak građana, biti umanjen porez poljoprivrednim proizvođačima, ali će biti oslobođeni vraćanja dela kratkoročnih kredita koji su podeljeni 2007. godine.
Znači, smanjiće se povraćaj datih sredstava, koja su dalje korišćena kao sredstva za subvencioniranje. Stoga je bilo osnova da se ta sredstva u većem obimu planiraju za poljoprivrednu proizvodnju.
Šta se, u suštini, subvencionira iz budžeta u oblasti poljoprivredne proizvodnje? Pre svega, vrši se regresiranje, ili subvencioniranje inputa u ratarskoj i povrtarskoj proizvodnji. Znači, korišćenje mineralnih đubriva. To je u stalnoj stagnaciji. Primena i korišćenje mineralnih đubriva u poslednjih 15 godina, a naročito je to izraženo poslednjih 10 godina, ima tendenciju stalnog smanjenja, a, u suštini, nema visoke proizvodnje bez adekvatne i kvalitetne primene mineralnih đubriva.
Zatim, iz sredstava subvencija regresirana je nafta kao glavni energent u poljoprivrednoj proizvodnji i, svakako, iz tih sredstava su regresirane i cene semena bilja, jer je intencija da se koristi samo i isključivo deklarisano i kvalitetno seme, jer je ono garant ostvarenja visoke proizvodnje, normalno, uz adekvatnu obradu zemljišta i korišćenje adekvatnih količina mineralnih đubriva.
Dalje, iz sredstava subvencija subvencionirana je stočarska proizvodnja, i to, pre svega, nabavka priplodnog materijala, jer je neophodno u našoj zemlji popraviti kvalitet stoke i stočnog fonda, naročito u govedarskoj i svinjogojskoj proizvodnji, pa i živinarskoj. Subvencionirana je nabavka priplodnih grla, znači, obnova priplodnih zapata, a počelo je i subvencioniranje tova, pre svega, goveda, znači, tovnih životinja, jer je EU odobrila jednu kvotu, mislim da je osam ili deset hiljada tona, kao moguću kvotu za izvoz junećeg mesa na evropsko tržište.
Bez adekvatnog subvencioniranja i popravke kvaliteta tovne junadi, tovnih goveda, to je teško ostvarivo, pogotovo u ovako nerešenim tržišnim uslovima u stočarskoj proizvodnji kakvi su kod nas tokom ove godine, gde je cena inputa izuzetno visoka, znači, pre svega, cena hrane za životinje, dok je cena žive stoka u značajnoj stagnaciji, naročito u svinjogojstvu, pa, ako hoćete, i u tovu junadi, što najdirektnije utiče na gubitak u stočarskoj proizvodnji i velike probleme ljudi koji se bave tom vrstom proizvodnje. Bilo je, svakako, osnova da se državnim merama pomogne ta proizvodnja.
Takođe, subvencionirana je cena mleka, vršeno je tzv. premiranje proizvodnje mleka u ravničarskim i brdsko-planinskim predelima. To je mera koja treba da se preispita, obzirom na to da su sve mlekare privatizovane, da su tu strani vlasnici i da bi trebalo da bude primarna njihova briga da obezbede dovoljne količine mleka.
Međutim, u našoj zemlji se tradicionalno gaje i mlečna grla i ona su bitna i s aspekta ishrane našeg stanovništva.
Sigurno treba naći način da se subvencionira i ta proizvodnja, da li vezana za kvalitet mleka, ne za količinu. U svakom slučaju, to treba nastaviti i subvencionirati većim sredstvima, a u odnosu na planirana sredstva, to je, prosto, neostvarivo.
Dalje, kroz sredstva za subvencioniranje u poljoprivredi obezbeđen je razvoj ruralne poljoprivredne proizvodnje, znači, proizvodnje na selu.
Nažalost, i tokom 2007. godine, ova vlada, Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo finansija nisu obezbedili značajnija sredstva za ruralni razvoj poljoprivrede, kao ni za 2008. godinu, a kroz ruralni razvoj poljoprivrede se, pre svega, unapređuje poljoprivredna proizvodnja i plasman u seoskim domaćinstvima, a ta sredstva se koriste i za jačanje seoske infrastrukture, izgradnju vodovoda, kanalizacione mreže, elektromreže, puteva, telefona itd., za razvoj seoskog turizma. Seoski turizam je nešto što je, svakako, perspektivno u našoj zemlji, naročito u brdsko-planinskim područjima.
Deo sredstava u domenu ruralnog razvoja poljoprivrede se koristi za unapređenje i zaštitu životne sredine u tim sredinama i kao pomoć i podrška nekomercijalnim poljoprivrednim gazdinstvima, znači, pre svega, staračkim poljoprivrednim gazdinstvima, koja ne mogu da obrađuju svoja gazdinstva, ali im se podsticajem omogućava da tu svoju zemlju daju ili u zakup, ili da je lakše obrađuju.
Dalje, subvencije za koje se zalažemo, i zalagali smo se da se uvećaju, treba da se iskoriste za uvođenje standarda kvaliteta u poljoprivrednoj proizvodnji, jer je to neophodno da bismo bili konkurentni na evropskom i svetskom tržištu. Mi moramo tu podići standarde kvaliteta i ukupne poljoprivredne proizvodnje, pogotovo poljoprivrednih proizvoda. Da bi se omogućilo uvođenje sistema kvaliteta u tu proizvodnju, neminovno je obezbediti i sredstva, kao podsticaj od strane države.
Zatim, ono što je u proteklim periodima kroz agrarni budžet obezbeđeno, a što ovim nije obezbeđeno, za šta smo se zalagali, to je unapređenje stručnih poljoprivrednih službi koje su, takođe, neophodne radi podizanja kvaliteta poljoprivredne proizvodnje. Jednostavno, u predloženom budžetu nije ni dinara planirano za unapređenje stručnih poljoprivrednih službi. Samo da kažem da je za prošlu godinu, odnosno za 2007. godinu bilo planirano 200 miliona dinara.
Ono što je meni posebno nerazumno i neshvatljivo i što želim da kažem, a ministar finansija nije hteo da to prihvati kao predlog za izmenu ove projekcije budžeta, jesu sredstva za protivgradnu zaštitu. Mogli smo čuti u pređašnjoj diskusiji, od gospođice Jovanović, kolike je štete kragujevačka opština pretrpela od grada.
Velike štete su ove godine bile na celom području Srbije, a Predlogom budžeta, Hidrometeorološkom zavodu je za 80 miliona smanjen iznos koji se koristi za nabavku protivgradnih raketa. Znači, možemo očekivati još veće probleme u obezbeđenju protivgradne zaštite i nabavke protivgradnih raketa.
Pošto se moje vreme za raspravu približava kraju, ja ću zamoliti predsednika ili da sada nastavim, ili da se javim kasnije, a hteo bih da postavim jedno poslaničko pitanje ministru, vezano je za dugoročne kredite.
Hvala, gospodine predsedniče.
Gospodine ministre, hteo bih da postavim poslaničko pitanje i molim da se to evidentira. Dobio sam odgovor od vas na postavljeno poslaničko pitanje, tj. odgovor je stigao 26. jula, a ja sam negde u junu, prilikom rasprave o budžetu, ili maju, ne znam kada je to bilo, u svakom slučaju, rasprava je bila o budžetu za 2007. godinu, tražio da dobijem informaciju, ja i svi poslanici, koliko je vraćeno od 2004. godine kratkoročnih kredita, koliko je vraćeno dugoročnih kredita?
Dali ste podatke koliko je vraćeno kratkoročnih, međutim, za dugoročne kredite nije naveden nikakav iznos.
Ja samo želim da podsetim vas i sve ostale građane da je 2004. godine dato 2.258.000.000 kao dugoročni krediti za nabavku mehanizacije i unapređenje stočarske proizvodnje, odnosno za nabavku priplodnog materijala, opreme za navodnjavanje, kupovinu i nabavku staklenika i plastenika i za podizanje višegodišnjih zasada. Dalje, 2005. godine je dato 2.241.000.000, 2006. godine – 1.259.000.000 i 2007. godine, negde oko 1.500.000.000.
Molim da dobijem odgovor, znači, koliko je od ovih ukupno datih dugoročnih kredita za unapređenje poljoprivredne proizvodnje vraćeno, evo, do današnjeg dana? Mislim da će to biti interesantno i za nas narodne poslanike i za sve građane Republike Srbije.
Gospodine potpredsedniče, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, danas ću govoriti samo o razdelu 14, znači projekciji budžeta za Ministarstvo poljoprivrede, jer kao predstavnik SRS, a po osnovu upravo opredeljenja stranke da poljoprivreda prestavlja jednu od najznačajnijih privrednih grana u našoj državi i da država, između ostalog, i kroz donošenje budžeta treba da i te kako vodi računa o sredstvima koja treba uložiti u poljoprivredu. Smatramo da i ova i sve prethodne vlade su trebale mnogo veća sredstva izdvojiti u budžetu za razvoj i unapređenje poljoprivredne proizvodnje.
Znamo da u toku izborne kampanje prošle godine takođe neke stranke su zdušno se zalagale i svojim biračima obećavale da će značajno uvećati Agrarni budžet. Pre svega tu mislim na DS, koja je kroz kampanju najavljivala Agrarni budžet u visini od 400 miliona evra. Međutim, znamo da ni u budžetu za 2007. godinu, a nažalost ni u ovom budžetu za 2008. godinu nije ni blizu ta cifra koja je obećavana.
Moram sa žaljenjem da konstatujem da trenutno nema ministra finansija da čuje ovu raspravu, a da čujem i njegovo mišljenje, ali mogu ovde pred vama narodnim poslanicima i pred građanima reći da je ministar poljoprivrede na Odboru za poljoprivredu, kada smo raspravljali o Agrarnom budžetu, gde opet takođe nažalost nije bio ministar finansija, bio je samo državni sekretar, ministar poljoprivrede je javno i jasno, pred svim članovima Odbora, rekao da je sam lično nezadovoljan visinom budžeta za poljoprivredu i da žali da upravo nije imao razumevanja u Vladi i kod pre svega svojih stranačkih kolega, znajući da je ministar finansija upravo iz DS.
Ono što želim sada reći, svakako nemam nameru da posvađam koaliciju, ali moram reći da prethodna vlada i prethodni ministar, pre svega mislim na gospođu Ivanu Dulić, iako smo mi iz SRS imali velikih kritika na njen rad i odnos prema poljoprivredi, ali je svake godine znači na njen predlog ova skupština usvajala mnogo veći budžet, odnosno bio je veći rast budžeta, ne mogu reći u nominalnom iznosu veći, ali je bio iz godine u godinu veći rast budžeta.
Mi ove godine imamo ukupan porast budžeta u odnosu 2007-2008. za cirka jednu milijardu i 100 miliona.
Posebno je simptomatično da u prvoj verziji budžeta, koji se pojavio ovde u Skupštini, koji je podeljen predsednicima odbora, Agrarni budžet je bio veći za 80 miliona.
Verzija budžeta koja je zvanično ušla u skupštinsku proceduru, govorim za Agrarni budžet, tu je manji za 80 miliona.
U tim poslednjim stranačkim raspravama i preganjanjima unutar Vlade neko se ovajdio na budžetu za poljoprivrednike, umanjen je taj budžet za nekih 80 miliona. Prema mojim saznanjima, ta sredstva su prebačena za javna skijališta.
Šta je državno opredeljenje, gledajući kroz strategiju razvoja poljoprivrede koja je u toku izrade, gde je Ministarstvo poljoprivrede opredelilo da u 2008. godini Agrarni budžet bude 6% ukupnog budžeta, a u 2010. godini da taj budžet treba da iznosi 10% budžeta.
Kao što znamo, ministar poljoprivrede je iz DS, ministar finansija takođe, čemu onda strategija koja se pravi, pogotovo ako se preferira da se strategija usvoji u Skupštini, kada jedan ministar i jedno ministarstvo iz iste stranke zagovaraju jedan procenat izdvajanja za jednu značajnu društvenu oblast, a drugi ministar to ne uvaži i ostaje na svom.
Da ponovim, za ovu godinu, prema strategiji razvoja poljoprivrede, za poljoprivredu je planirano 6% budžeta, što bi značilo 36 milijardi dinara.
Šta je ova poljoprivreda, ovakva kakva je, u ovoj godini ostvarila za državu? Može se reći da je poljoprivreda među malim privrednim granama koja je ostvarila devizni suficit. Znači, spoljnotrgovinski suficit u poljoprivredi je, prema informacijama iz Ministarstva, između 600 i 700 miliona dolara. Znamo da je ogroman spoljnotrgovinski deficit, međutim, poljoprivreda je ostvarila suficit, što bi trebalo da znači za ovu vladu i za ovu državu da je to resurs u koji vredi ulagati, jer on u međunarodnoj razmeni donosi korist ovoj državi, tj. ostvaruje dobitak.
Učešće poljoprivrede u bruto nacionalnom dohotku je između 21 i 25%. Svakako u industrijski i poljoprivredno razvijenim državama, učešće poljoprivrede u bruto nacionalnom dohotku je manji, uglavnom se kreće do 5%. Međutim, ovoliko učešće u bruto nacionalnom dohotku u Republici Srbiji poljoprivrede upravo govori o njenoj razvijenosti i da je to resurs koji uvećava taj bruto nacionalni dohodak, i da je i to razlog da treba država da u većem obimu investira u oblast poljoprivrede.
Treći razlog, zbog čega je ove godine trebalo da bude veći Agrarni budžet, jesu štete u poljoprivredi koje su nastale kao posledica suše. Između ostalog, u obrazlaganju budžeta od strane ministra i potpredsednika Vlade rečeno je da je ovakav budžet i budžetska projekcija su uslovljene posledicama i štetama od suše u oblasti poljoprivrede.
Prema podacima koji su usvojeni na Vladi Republike Srbije, ukupne štete u poljoprivredi od suše je na nivou 45 milijardi 870 miliona.
Najveće su u proizvodnji kukuruza, gde su 42 milijarde 374 miliona, u proizvodnji soje 571 milion, u proizvodnji suncokreta 613 miliona, u proizvodnji duvana oko 200 miliona i u proizvodnji šećerne repe oko dve milijarde i 136 miliona.
Kod šećerne repe najverovatnije će biti još veća šteta jer i dan-danas imamo određene, i to značajne površine, procene su da se kreće do 10.000 hektara nepovađene repe. Veliki je znak pitanja da li će se uopšte, zbog ovakvih vremenskih i klimatskih prilika, moći ta repa povaditi.
Sve u svemu, izuzetno su velike štete u agraru Republike Srbije, a da se u isto vreme kroz budžet ne obezbeđuju sredstva da se izvrši određena naknada poljoprivrednim proizvođačima po osnovu elementarnih nepogoda izazvanih sušom, a sa druge strane i datih određenih obećanja poljoprivrednim proizvođačima, jer smo imali određene proteste poljoprivrednih proizvođača, upravo sa zahtevom naknade ili nadoknade štete od posledica suše.
Šta nam Vlada nudi kroz ovaj agrarni budžet tokom ove godine? Ukupan iznos budžeta za Ministarstvo poljoprivrede, popularno ga zovemo Agrarni budžet, jeste 27.163.978.000 dinara. Budžet za 2007. godinu Ministarstva poljoprivrede je bio 26.095.751.714 dinara.
Ovde moram reći da budžet Ministarstva poljoprivrede koji je predložila tzv. tehnička vlada, pre izbora koje smo imali ove godine u januaru, budžet koji je predložila tehnička vlada u oktobru Narodnoj skupštini, po tom predlogu taj agrarni budžet za 2007. godinu je bio 27 milijardi i 900 miliona. On je bio veći nego što se predlaže sada za 2008. godinu, što takođe govori o neodgovornom odnosu ove vlade prema agraru. S druge strane, ne može se nikako reći da je to razvojni budžet, bez obzira što je, kod spominjanja ukupnih subvencija koje se daju iz budžeta, poljoprivreda tu u najvećem iznosu.
Da vidimo kako stoje stvari oko subvencija u ovoj i prošloj godini. Ukupan iznos subvencija u 2007. godini bio je na nivou 18 milijardi i 485 miliona, ove godine je planiran na nivou od 19 milijardi i 356 miliona, znači povećanje je za svega 0,9 milijardi dinara. To svakako ni iz daleka nije dovoljno za finansiranje onoga što bi trebalo da se finansira tokom 2008. godine.
Šta se, u suštini, subvencionira? Zamisao je da se subvencionira 100 evra po hektaru, zatim subvencionira ili regresira korišćenje mineralnih đubriva, nafte, korišćenje deklarisanog semena, unapređenje stočarstva i mera u stočarstvu.
Nažalost, imamo katastrofalnu situaciju trenutno u stočarskoj proizvodnji u našoj državi i to može dovesti do nesagledivih posledica u nekom narednom periodu, jer imamo apsurd kakav se samo može javiti u ovakvoj državi, sa ovakvim ekonomskim sistemom.
Da u situaciji kada su inputi izuzetno visoki, pre svega cena kukuruza i cena stočne hrane, imamo pad žive stoke, da imamo na nekim područjima, pre svega u Mačvi i Sremu, trenutno blizu 50.000 tovljenika, utovljenih svinja, koje su hranjene kukuruzom koji košta 20 dinara, a da je cena trenutno tržišna, po kojoj se otkupljuju te svinje, između 60 i 80 dinara, što apsolutno vodi u gubitak svakog onog ko gaji ili hrani svinje.
Zato imamo masovno klanje i bukvalno pomor, kako tovljenih svinja, tako, nažalost, priplodnog materijala. To može dovesti u 2008. godini do ozbiljnih problema upravo u svinjogojskoj proizvodnji. Nije mnogo bolja situacija ni u govedarskoj proizvodnji, gde su takođe visoki inputi, a gde je cena žive mere utovljenih goveda takođe niska, u skladu sa cenom koštanja hrane.
Umesto da država interveniše i da kroz ili Direkciju za robne rezerve, gde je prošle godine odvojeno oko milijardu dinara za otkup poljoprivrednih proizvoda i gde ta sredstva još nisu realizovana, otkupi deo te tovne junadi, plati i izveze to juneće meso u Evropu, jer imamo odobrenje izvoza u EU goveđeg mesa, doći ćemo u situaciju da 2008. godine nećemo imati tovne junadi da ni ono što nam se daje kao mogućnost da izvezemo, da izvezemo, jer će doći do pokolja junadi.
To ovu državu ne brine previše i ne čine se napori. Ne mogu reći da određene moje kolege u Ministarstvu poljoprivrede nisu zabrinuti zbog toga, ali nema ukupne društvene podrške, pre svega podrške cele Vlade da se taj problem reši.
Ukupan budžet Ministarstva poljoprivrede je povećan za milijardu i sto miliona dinara, međutim, određene uprave unutar tog ministarstva su sa umanjenim budžetskim sredstvima, tako da, recimo, Uprava za veterinu ima u startu manji budžet za sto miliona nego što ga je imala 2007. godine. Subvencije u tom ministarstvu su manje za gotovo 500 miliona dinara, a od subvencija se plaća sprovođenje programa zdravstvene zaštite životinja, specijalističke veterinarske ustanove koje rade na suzbijanju stočnih zaraza i javna veterinarska služba, što može dovesti u tešku situaciju stočarsku proizvodnju.
Dalje, budžet Uprave za zaštitu bilja je manji za 18 miliona, budžet Direkcije za vodu je manji za 26 miliona. Evo, imamo jesen ovakvu kakva je, može biti i proleće, eto ponovo podzemnih voda, eto ponovo poplava. Mi u budžetu za 2008. godinu za rešavanje problema otvorenih i podzemnih voda nismo obezbedili dovoljno sredstava.
Zato je u ukupnom budžetu poljoprivrede Upravi za poljoprivredno zemljište uvećan budžet za 200 miliona.
Ta uprava je formirana prošle godine i ima funkciju da, pre svega, radi oko izdavanja u zakup poljoprivrednog zemljišta.
A znamo dobro kakvih je sve problema bilo u izdavanju poljoprivrednog zemljišta i kako je efikasno radila ta uprava, a ona je u toj nekoj ukupnoj raspodeli dobila neka veća sredstva unutar Ministarstva poljoprivrede.
Sve u svemu, gospodo, ovaj budžet koji je dat za poljoprivredu apsolutno neće unaprediti poljoprivredu. On može samo dovesti do velikih problema, do toga da će ova država možda sledeće godine morati da uvozi pšenicu. Nemojmo zaboraviti, zbog vremenskih uslova koji su bili jesenas, najmanja površina pod pšenicom je posejana od rata naovamo. Procene su da je negde oko 400 do 420 hiljada hektara.
Ako budu loši klimatski uslovi i podbaci rod, onda će ispasti da moramo uvoziti i hlebno žito. Odakle ćemo te pare obezbediti i kako ćemo, u krajnjem, unaprediti poljoprivrednu proizvodnju, jer ona, kakva je takva je, ali državi obezbeđuje spoljnotrgovinski suficit, znači obezbeđuje da više izvozimo nego uvozimo.
Zato apelujem na ministra, na Vladu, da amandmane koje smo predložili ispred SRS sa pažnjom razmotre i usvoje, a amandmani su sa ciljem da se uveća Agrarni budžet. Hvala vam na pažnji.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika, član 101. i član 104.
Ovde je od strane gospođe Nade Kolundžije izneta neistina i pokušano je da se stavi paralela između događaja koji su se odigrali u Skupštini grada Novog Sada i u SO Ruma. Apsolutno se tu ne može stavljati nikakva paralela.
Ono što je istina, sada govorim i kao odbornik u toj gradskoj skupštini, kao zamenik šefa odborničke grupe SRS u Skupštini grada Novog Sada, istina je da su tamo Demokratsku stranku napustila tri odbornika i formirala svoju odborničku grupu, u skladu sa statutom. Većinu u gradskoj skupštini Srpska radikalna stranka, od početka konstituisanja te skupštine, ima sa SPS-om i DSS-om. Ta koalicija je ostvarena u momentu formiranja te skupštine i ona i dan-danas kao takva postoji.
Prema tome, ta tri odbornika nisu pristupila vladajućoj koaliciji, pogotovo nisu pristupila odborničkoj grupi SRS. Prema tome, apsolutno se ne može stavljati nikakva paralela između događaja koji se odigrao u Gradskoj skupštini Novog Sada, gde su svojom voljom tri odbornika zbog nezadovoljstva radom odborničke grupe napustili tu odborničku grupu i osnovali zasebnu, i u Rumi, gde su, faktički, isključeni odbornici iz odborničke grupe pristupili drugoj stranci koja je sad zahvaljujući tim prebeglim odbornicima formirala odborničku grupu.
Ono što želim pred vama narodnim poslanicima i pred građanima da podvučem još jednom, a što je ovde više puta rečeno, što karakteriše i ističe moralnost SRS na političkoj sceni Srbije, to je da Srpskoj radikalnoj stranci ni u jednoj lokalnoj skupštini, ni u bivšoj saveznoj skupštini, ni u ovoj republičkoj, nikada nije pristupio nijedan prebegli poslanik ili odbegli odbornik iz druge odborničke grupe i nikada na temelju toga SRS nije gradila poziciju vlasti, nego je uvek samo zahvaljujući glasovima građana, zahvaljujući svojoj političkoj snazi vladala tamo gde je dobila poverenje, a tamo gde nije dobila jednostavno se borila za vlast. To činimo i ovaj put, tako da molim da se iznosi istina za ovom govornicom.
Gospodine predsedavajući, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da ovo tumačenje o kome je danas raspravljamo, Zakonodavnog odbora, trebalo je da bude učinjeno i već odmah nakon donošenja Zakona o visokom obrazovanju, jer mnoge stvari koje su se u ovom proteklom periodu dešavale na visokoškolskim ustanovama, znači fakultetima i univerzitetima, ne bi se dešavale, a to je da faktički veliki broj, da ne kažem, većina fakulteta nakon donošenja Zakona 2005. godine već je konkursom otvarala master-studije i to smo imali prilike videti u novinama. Mnogi su fakulteti svojim izmenama statuta to omogućili.
To imamo i ove godine, takođe, a u suštini, ako se doslovno tumači ovaj zakon i ovaj član, kako je Odbor za zakonodavstvo dao, master-studije faktički ne može nijedan fakultet organizovati dok ne stigne generacija koja je počela da studira od septembra 2005. godine. U suštini, ona stiče uslov, zavisno od toga da li je onaj koji je upisao fakultet upisao osnovne studije ili će to posle nastaviti kroz diplomske studije. Tako da je stvoren jedan veliki galimatijas u visokom obrazovanju koji može imati i ozbiljnih posledica.
Mi smo u toku rasprave o tom zakonu, kažem mi, i tada mislim na narodne poslanike SRS, ukazivali da određene odredbe nisu na pravi način rešile visoko obrazovanje u našoj zemlji i da jednostavno može doći do problema i posledica, a pogotovu naša navika da nešto što želimo da prihvatimo sada od tog razvijenog sveta prihvatamo zdravo za gotovo i inplementiramo bez realnog sagledavanja naših mogućnosti.
Pa tako i prelaženje na studiranje po Bolonjskoj konvenciji u našim ekonomskim, socijalnim, a ako hoćete i naučnim dostignućima, mislim da nije realno i mnogi fakulteti organizovanjem nastave po novom modelu, odnosno po meni, kvazireformama u suštini dovešće do potrebnog urušavanja našeg sistema školovanja.
Dakle, lično, a i mi kao poslanička grupa, mislimo da je dobro da je ovo tumačenje dato i da ono predstavlja prelazni period, a u isto vreme i definisanje onoga što zakonom pripada svima koji su završili osnovne studije do donošenja zakona i onima koji su studirali prethodnih godina, sve do 2005. godine, oni su studirali po starom zakonu i po statutima tih fakulteta koji su bili u skladu sa tim starim zakonom.
Može neko da kaže da je nepravično da neko ko je završio osnovne studije, četvorogodišnje, petogodišnje ili šestogodišnje, dobija ovakvim tumačenjem zvanje mastera, a neko drugi ko će završiti po novom obrazovnom programu, tj. novom Zakonu o visokom obrazovanju, treba još dodatne studije da završi da bi stekao to zvanje.
Međutim, ne možemo zaboraviti da upravo za sticanje master zvanja, prethodno se završavaju osnovne studije koje traju manje, tj. trajaće manje nego što su trajale naše studije, nas koji smo završili fakultete, jer osnovne studije na pravnom fakultetu treba da traju tri godine, i na većini četvorogodišnjih fakulteta one će trajati tri godine, a onda treba godinu ili dve dana, odnosno dve godine još master studija da bi dobili zvanje - diplomirani pravnik i da bi taj diplomirani pravnik mogao biti sudija ili advokat. To sada ima sa završenim studijama sa četiri godine.
U svakom slučaju, dobro je da ovo tumačenje bude i primenjeno na svim fakultetima i svim univerzitetima, a ono je sigurno značajno i zbog školovanja naučnog i pedagoškog podmlatka, znači, budućih asistenata ili naučnoistraživačkih ranika koji će raditi u naučnim institutima, jer izjednačavanjem onih koji su završili osnovne studije po starim zakonima sa masterom omogućiće se svima koji su završili te osnovne studije sa većom prosečnom ocenom od 8,5 da upišu doktorske studije. U suštini, to je jedina, ako mogu tako reći, prednost ili potvrda te mogućnosti i na neki način i pogodnost, jer ranijim kandidatima koji su završili osnovne studije sa prosekom iznad 8 podrazumevalo se da, ko je hteo da nastavi dalje školovanje, prvo upiše magistarske studije, a uslov je bio prosečna ocena 8, da dve godine sluša nastavu i da za tri godine postane magistar, pa onda da prijavi doktorsku disertaciju, da doktorira i da dalje ide u naučna ili nastavna znanja, u izbore.
Ovim se u suštini daje pogodnost onim boljim đacima koji su završili osnovne studije da mogu upisati doktorske studije, iako i prethodnim zakonom, znači i poslednjim i pretposlednjim zakonom pre ovog najnovijeg, takođe je davana mogućnost onima koji su završili osnovne studije sa prosečnom ocenom, doduše iznad 9, da mogu da upišu odmah doktorske studije, ali nažalost tada gotovo nijedan naš fakultet ni na jednom univerzitetu nije imao izrađene programe doktorskih studija i faktički tim nadarenim, talentovanim diplomcima nije davana mogućnost da doktoriraju za 3-4 godine, nego su svi morali da se upute na magistarske studije, pa tek onda da rade doktorsku disertaciju.
I ovu priliku bih iskoristio još par minuta da ukažem na sve manjkavosti našeg dosta olakog prelaženja na nove režime studiranja i na reformisanje obrazovnog procesa, studiranja po toj tzv. Bolonjskoj konvenciji, do čega ona trenutno dovodi i dalekosežno do kakvih problema može da dovede.
Prvo, a to je prisutno na svim fakultetima, skraćuju se studije, pa se predmeti koji su bili dvosemestralni, u suštini se prevode u jednosemestralne, da se povećava fond časova i umesto da se smanjuje broj predmeta, uvode se novi predmeti i opterećuju studenti, tako da objektivno za tri godine ili četiri, oni fakulteti koji će trajati četiri godine neće moći sistemom - godina za godinom - završavati i ispolagati sve te ispite i diplomirati. A sistem Bolonjske konvencije podrazumeva upravo promenu režima, da se svi predmeti koji se slušaju u godini studiranja polažu i da se upiše naredna godina kao čista. To je prosto neostvarivo ovako kako većina fakulteta reformiše nastavne planove i programe, em povećava broj predmeta, a smanjuje se dužina studiranja.
Dalje, ono što takođe remeti ceo obrazovni proces, to je nepostojanje adekvatne baze za studiranje, naročito je to prisutno danas na fakultetima gde se školuju stručnjaci za prirodne ili biotehničke nauke. U neka ranija vremena nastavna baza je postojala ili u određenim preduzećima ili za oblast stočarstva, veterine itd. u kombinatima poljoprivrednim, gde su studenti odlazili na praktičnu nastavu, a danas većina takvih firmi, kombinata, institucija je privatizovana i u suštini studenti nemaju više mogućnost korišćenja takve nastavne baze i dovodi se u ozbiljan problem kvalitetno sagledavanje praktične nastave.
Sa druge strane, država nije obezbedila dodatna sredstva i dodatne resurse da se omogući kvalitetan nastavni proces sad sa reformisanim nastavnim planovima i programima, nego se vrši improvizacija i, u suštini, školuju defektni stručnjaci za pojedine stručne oblasti.
Ono što će imati ozbiljne reperkusije, to je naučni podmladak i nastavni podmladak. U suštini zvanje asistenta ili asistenata je ukinuto, nego se daje mogućnost upravo onima koji upišu master studije da mogu biti nešto slično volonterima, ali još godinu dana produžiti, a tek oni koji upišu doktorske studije mogu biti birani za asistente.
I tu mnogi fakulteti ili ne idu na prijem mladog kadra i zato što nemaju dovoljno sredstava ili zato što je postojala nedefinisanost da li ti i takvi kandidati treba prvo da idu na master studije, iako su završili studije po starom zakonu, pa onda da dalje nastavljaju doktorske ili da upisuju odmah doktorske. Imamo priličan problem u školovanju naučnog podmlatka i na fakultetima, i u institutima.
Dalje, ne može se reforma sprovoditi, pogotovo obrazovanja, pa i nauke, to ne odvajam nikako, ako država ne obezbedi veća sredstva i za obrazovanje, osnovno i srednje, pogotovo visoko obrazovanje, a svakako i za kvalitetniji naučnoistraživački rad, tako da i tu nemamo nikakvog značajnog poboljšanja, nego se kroz budžet obezbeđuju manje-više sredstva sa neznatnim povećanjem.
Ako ulazimo u reforme svakako treba da se podrazumeva da se mnogo veća sredstva obezbede, pogotovo što je i dalje prisutan problem veoma niskih zarada nastavnika i saradnika na fakultetima. Ne može se sprovoditi reforma, ne može se podizati kvalitet obrazovnog procesa, ako ti koji učestvuju najdirektnije u tome, a to su nastavnici i saradnici, nisu više i bolje plaćeni. Naši univerzitetski profesori zarađuju kao srednji kadar u većini javnih komunalnih preduzeća i drugih mnogo manje važnih institucija i preduzeća. Mislim da i tu država mora učiniti ozbiljan napor da se obezbede mnogo veća sredstva za zarade nastavnika i saradnika u obrazovanju.
Na kraju, ono što bih hteo reći, a što je i naš stav, da mi podržavamo da se izjednače diplome svih onih koji su završili fakultete po starom zakonu i onih koji će završiti, a studirali su po starom zakonu do donošenja novog. Da bi se proverilo da li to fakulteti i univerziteti to poštuju, predlažem da prosvetna inspekcija nakon, nadam se, usvajanja ovog tumačenja, u nekom narednom periodu učini proveru na fakultetima da li se to poštuje, ili se i dalje nastavlja praksa da će dobar deo fakulteta organizovati master studije za one za koje, prema ovakvom tumačenju, ne bi trebalo da postoji potreba slušanja takvih studija i u krajnjem završavanja. Toliko. Hvala.