Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Mašić

Govori

Gospodine potpredsedniče, gospodine ministre, saradnici u Ministarstvu, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 14. u nameri da se preciznije definiše pre svega vreme za koje Ministarstvo treba da izvrši procenu aktivne supstance u sredstvima za zaštitu bilja, tako da je predloženo da se doda novi stav koji treba da glasi: "Procena aktivne supstance, odnosno osnovne supstance sredstava za zaštitu bilja mora se izvršiti najkasnije u roku od godinu dana od dana podnošenja zahteva za registraciju sredstava za zaštitu bilja".
Isto tako je predložena dopuna ovog člana da se doda, tj. izmeni stav 5, i to tako – da ministar propisuje jedinstvena načela za procenu aktivne supstance, odnosno osnovne supstance sredstava za zaštitu bilja i za donošenje odluka u skladu sa savremenom međunarodnom metodologijom.
Predlagač nije prihvatio ovaj amandman, sa obrazloženjem da su učinjene određene izmene u članu 20, a nije ni bitno, ne mogu naći, i da iz tih razloga se ne prihvata.
U krajnjem uvažavam odluku predlagača. Jedino želim da kažem vezano za ovo, jer se nisam javljao kao ovlašćeni predlagač za ovaj set zakona, koji se odnosi na zaštitu zdravlja bilja, zatim sredstva za ishranu i ova sredstva za zaštitu bilja, da su to uglavnom solidno koncipirani zakoni i da će uvesti značajno reda u ovu problematiku i značajnije pomoći u oblasti gajenja bilja. Ako se predlagač predomislio, bilo bi mi drago da se prihvati ovaj amandman, ako ne u krajnjem uvažiću ovakvu odluku.
Gospodine potpredsedniče, gospodine ministre i saradnici u Ministarstvu, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 27. i to na dva stava.
Međutim, predlagač je odbio, sa obrazloženjem da je prihvaćen gotovo identičan amandman gospodina Miletića Mihajlovića. To je samo delimično istina, jer jedan deo amandmana koji je podneo gospodin Miletić Mihajlović je gotovo identičan sa onim što sam podneo, međutim, drugi deo amandmana je dopuna u stavu 3.
Radi se o obavezi da sredstvo koje je odobreno za uvoz, u smislu suzbijanja štetnih organizama, ti organizmi su se pojavili neplanirano, da u zemlji ne postoje adekvatna sredstva registrovana za suzbijanje tih organizama i da u cilju suzbijanja tih štetnih organizama na biljkama je neophodno uvesti sredstvo koje nije registrovano u našoj zemlji. Oročava se rok upotrebe na nekih 120 dana, i to je identičnost amandmana koji sam podneo i gospodin Miletić Mihajlović.
U stavu 3. se takođe nalaže da sredstvo koja se uvozi za zaštitu bilja treba da budu registrovano u nekoj drugoj zemlji, to stoji, međutim, dopuna onoga što sam amandmanom želeo ispraviti je da stoji još da, pored toga što je to sredstvo registrovano u nekoj drugoj zemlji, da je ono registrovano upravo za suzbijanje štetnih organizama iz stava 1. ovog člana, znači da to sredstvo ima registraciju u toj zemlji upravo za te organizme.
Pravim analogiju u odnosu na slične situacije u humanoj veterinarskoj medicini, gde pojedini lekovi mogu biti u nekoj zemlji registrovano za primenu kod određenih mikroorganizama, ali u nekim drugim zemljama mogu biti produžene te indikacije.
Mislim da je ova dopuna potpunija u odnosu na amandman koji je podneo gospodin Miletić Mihajlović, jer jasnije precizira da pored registracije u toj domicijalnoj zemlji iz koje je uvezen taj preparat ili to sredstvo, da je u postupku registracije upravo registrovano to sredstvo za suzbijanje tih konkretnih štetnih mikroorganizama koji su se pojavili na našem prostoru.
Ne samo da je formalno registrovan, nego da je u tom registracionom fajlu navedeno i da to sredstvo deluje upravo na te organizme, i da je time sigurnost veća, da odobrena dozvola za uvoz takvog sredstva će stvarno pokazati efikasne rezultate u primeni. Mislim da je predlagač pogrešio što nije prihvatio ovaj amandman.
Gospođo predsednice, gospodine ministre, saradnici u Ministarstvu, dame i gospodo narodni poslanici, hteo bih pre svega ispred proizvođača sredstava za zaštitu bilja, to je „Fitofarmacija“ i „Hemovet“, da izrazim u okviru rasprave o amandmanu zahvalnost ministru i saradnicima da su imali razumevanja za prigovor proizvođača na rok koji im je dat bio ovim zakonom, da u suštinu formiraju nove registracione dosijee, izvrše ispitivanja za nove registracije.
Rok je dat od tri godine. Prihvatanjem amandmana gospodina Milisava Petronijevića izašlo se u susret proizvođačima, obzirom da su se direktno obratili Odboru za poljoprivredu, sa molbom da se izvrše izmene ovde u ovom predlogu zakona.
Drago mi je da je prihvaćen amandman gospodina Petronijevića kao predstavnika SPS, a ne apriori amandman gospodina Delića koji je imao sličnu sadržinu, da se taj rok sa tri godine produži na pet godina, jer bi, podvlačim ponovo, da je ostao rok od tri godine, naše proizvođače doveo u teškoće, koji su ipak neka mala ili srednja preduzeća u odnosu na velike gigante u proizvodnji sredstava za zaštitu bilja, kao što je „Baer“ ili neki drugi.
Tako da oni su već i kontaktirali mene kao predsednika Odbora i raspitivali se da li je prihvaćeno, rekao sam im da je napravljena jedna solidna solucija, da primena članova od 11. do 25. u suštini će početi sa 31. decembrom 2013. godine, što je sasvim dovoljan rok i zahvaljujem se još jedanput.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, saradnici u Ministarstvu, ovaj amandman je imao svrhu da proširi broj stručnih osposobljenosti za obavljanje poslova u procesu proizvodnje rakije.
Amandman je napisan u skladu sa dostavljenim dopisom od Hemijskog fakulteta Univerziteta iz Beograda, sa obrazloženjem da oni školuju biohemičare koji su osposobljeni za praćenje procesa alkoholnog vrenja i onih procesa koji se dešavaju u okviru proizvodnje rakije, ako se tako može reći, tako da amandman imao cilj da proširi broj stručnih osposobljenosti, pored onoga što je bilo dato u prvobitnom predlogu zakona.
Ono je donekle prošireno amandmanom koji je predlagač prihvatio, amandman je podnela gospođica Aleksandra Jerkov. Međutim, i dalje je ostalo da je stručna osposobljenost biohemičara u obavljanju stručnih poslova u procesu proizvodnje rakije izostavljena, tako da amandman ima cilj da diplomirani biohemičar može obavljati poslove u procesu proizvodnje.
Uvažavajući autoritet dekana i prodekana Hemijskog fakulteta, i studenata koji studiraju na tom smeru, ovaj amandman je podnet. Na predlagaču je da proceni još jedanput da li može prihvatiti ili ne. U svakom slučaju, onda se može očekivati reakcija tog fakulteta, pogotovo onih koji studiraju taj smer, ako predlagač ostane dosledan da ne prihvati ovaj amandman.
Gospođo predsednice, ipak moram da intervenišem kao čovek koji je završio veterinarski fakultet, a i u ime inženjera agronomije.
Mislim da ovo što je rečeno od gospodina Ilića ne stoji, svugde u svetu, pogotovo u državama gde postoji proizvodnja genetski modifikovanih organizama, upravo su nadležnosti fitosanitarne i veterinarske inspekcije u praćenju stepena genetske modifikacije. Sasvim je normalno da ovakvim jednim zakonom se to i u našoj zemlji reguliše.
Svakako nema običnih i neobičnih veterinara i agronoma, nego svaki veterinar je završio veterinarske studije koje traju pet godine, koje su dosta teške. Isto tako, inženjer agronomije, da li je završio zaštitu bilja ili neki drugi fakultet, ali je završio u svakom slučaju fakultet.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre i saradnici u Ministarstvu poljoprivrede, dame i gospodo narodni poslanici, opet bih na početku hteo da ukažem na besmislenost ovakve rasprave koju smo vodili o ovako važnim zakonima, kako u načelu, tako i sada, o započetoj raspravi po podnetim amandmanima na ovoliki broj zakona.
Već smo gotovo jedan sat izgubili u raspravi oko jednog zakona i to došli smo tek do drugog člana ovog prvog zakona iz tog seta od 15 zakona i realna je bojazan da određene zakone i amandmane na određeni broj zakona jednostavno nećemo ni dotaći, niti će biti spomenuti i uopšte ne znam kakvu će sudbinu imati ti podneti amandmani, i koji su prihvaćeni od strane predlagača ili pak koje je Odbor predložio, neće javnost, u najmanju ruku naši poljoprivredni proizvođači neće moći ni čuti šta je prihvaćeno, a šta je odbijeno.
Mislim da ne bi trebalo nikada više ne samo o ovako značajnim zakonima kakva je poljoprivreda, nego i o mnogim drugim zakonima da se o ovolikom broju zakona vodi načelna rasprava jer je ona krajnje, krajnje besmislena, niti se mogu amandmani na pravi način obrazložiti, niti se suštinski može sagledati šta se želelo amandmanima menjati.
Podneo sam na član 2, tačku 2) amandman u želji da se bolje i jasnije definiše šta je poljoprivredna proizvodnja. Ona je Predlogom zakona definisana tako da je to proces proizvodnje biljnih i stočarskih proizvoda, uzgoj ribe, odnosno drugi oblici poljoprivredne proizvodnje (gajenje pečuraka, puževa, staklenička, plastenička proizvodnja, gajenje začinskog i lekovitog bilja i drugo), koja se obavlja na poljoprivrednom zemljištu, kao i na drugom zemljištu ili građevinskoj celini koji se nalaze na teritoriji Republike Srbije.
Predlog mog amandmana se odnosi na to da se iza reči "ribe" dodaje reč "pčele", jer smatram da je pčelarska proizvodnja jedna od značajnih poljoprivrednih proizvodnji, da relativno veliki broj naših građana se bavi tom proizvodnjom, da je to proizvodnja koja se delimično izvozi i da nije na odmet da se ovde jasnije definiše da u okviru poljoprivredne proizvodnje jasnije stoji i uzgoj riba i pčela.
Predlagač, tj. Vlada, u obrazloženju odbijanja, tj. neprihvatanja ovog amandmana navodi da je poljoprivredna proizvodnja proces proizvodnje biljnih i stočarskih proizvoda, odnosno drugih oblika poljoprivredne proizvodnje, što podrazumeva i uzgoj pčela. Ako sam bio jasan, jasno sam podvukao šta je u Predlogu zakona definisano kao drugi oblici poljoprivredne proizvodnje, a ponoviću, gajenje pečuraka, puževa, staklenička, plastenička proizvodnja, gajenje začinskog i lekovitog bilja i dr. Znači, ovo i drugo, moglo bi se podvesti i pčelarstvo i uzgoj pčela.
Mislim da je bilo mnogo osnova da predlagač zakona prihvati ovu dopunu i prihvati, u krajnjem, ovaj amandman. Sa žaljenjem moram da konstatujem da se nije imalo razumevanja, a mislim da je amandman krajnje suvisao, da mu je mesto ovde i da suštinski popravlja ovu definiciju poljoprivredne proizvodnje. Toliko bih oko amandmana.
Ako mi dozvolite, koristiću ono vreme koje imam kao ovlašćeni predstavnik. Hteo bih da se nadovežem na ono što je gospodin Batić rekao vezano za stanje veterinarske službe. Istina je da je ono izuzetno teško i dobrim delom podržavam ono što je rečeno. Mislim da bi Ministarstvo trebalo stvarno u narednom periodu da učini značajan napor da se krene pre svega u realizaciju programa mera zdravstvene zaštite životinja jer već ističe maj mesec, s programom se počinjalo mnogo ranije, jednostavno, realizacija programa je značajna iz više razloga.
Normalno, trebalo bi učiniti napore da se isplate i sva dugovanja veterinarskim subjektima, jer većina stanica je danas privatizovana, i u tim stanicama veterinari realizuju program mera i troše sopstvena sredstva u okviru realizacije i trebalo bi, kao naknadu, da dobiju deo onih sredstava koja su u budžetu izdvojena, znači novčanih sredstava za sprovođenje tog programa mera.
Ono što želim da demantujem, a što je rečeno ovde, pre svega sa aspekta uznemiravanja javnosti, da na teritoriji nekoliko opština, mislim da je rečeno tri opštine, vlada epidemija besnila. Mislim da to ne stoji i da je pogrešno upotrebljen izraz. Nikakva epidemija ne vlada, besnilo je zarazna bolest i životinja i ljudi, znači zoonoza, ona egzistira na području naše zemlje, povremeno se javlja, tj. dijagnostikuje, pre svega kod divljih životinja, poneki put i kod neke od domaćih životinja.
Na sreću, u poslednjih gotovo 50 godina nije gotovo nijedan čovek oboleo od besnila, jer je to neizlečiva bolest, i kada se utvrdi jedna zaražena životinja na području jedne opštine, onda se proglašava zaraženo stanje i preduzimaju mere vakcinacije potencijalno moguće zaraženih životinja, pre svega pasa i mačaka, ali i ako ima rezervata i nekih divljih životinja.
Svakako, naša zemlja bi trebalo da pređe toj tzv. peroralnoj vakcinaciji potencijalnih nosilaca ove virusne bolesti i da se time izvrši eradikacija ove bolesti. Za sada je drugi način vakcinacije i zato ta bolest egzistira na našim prostorima, ali prosto da bi se imala prava informacija, da ne bi bilo nikakvo uznemiravanje javnosti, ne postoji nikakva epidemija, nego je moguće da je registrovana jedna ili dve obolele životinje na teritoriji tih opština, i da je po tom osnovu, u skladu sa Zakonom o veterinarstvu, proglašeno zaraženo područje, i da se sprovode sve druge veterinarske mere.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre i saradnici u Ministarstvu poljoprivrede, dame i gospodo narodni poslanici, gospođa Jorgovanka Tabaković je podnela amandman na član 4. stav 3. sa predlogom da se izmeni ovaj član tako da u suštini strategiju razvoja poljoprivrede ne donosi Vlada nego da donosi Narodna skupština.
Smatramo da ima osnova da se ovakav amandman prihvati jer strategija je jedan dugoročni strateški dokument i samim tim se donosi na deset godina. Samo donet od strane Narodne skupštine on se može u potpunosti ispoštovati i od nekih narednih vlada, nakon isteka mandata Vlade koja je predložila ovaj zakon.
U protivnom, takav jedan dokument koji se zove strategija, ne može biti od strategijskog značaja ako dođe do promene strukture vlasti i konstituisanja neke nove vlade ili neke nove vladajuće većine. Aktivno sam učestvovao i u raspravi o donošenju postojeće strategije koja je doneta u leto 2005. godine i koja zvanično i dalje egzistira kao strateški dokument u oblasti razvoja poljoprivrede, iako mislim da će se i ministar i saradnici u Ministarstvu složiti da je ona prevaziđena.
Samim tim da je iz iste stranke ministar koji je bio pre gospodina Dragina, koji je sa saradnicima godinu dana potrošio na izradu nove strategije. Nakon konstituisanja nove Vlade i ovog ministarstva u suštini taj deo posla je derogiran i prekinulo se sa radom i izradom nove strategije.
Međutim, sigurno da ima osnova da se ozbiljnije poradi na strategiji u odnosu na ukupno stanje naše poljoprivrede i naše poljoprivredne proizvodnje. Takav jedan dokument koji ima dugoročni karakter može imati tu dugoročnost samo ako ga donese Narodna skupština.
Izmena jednog takvog strateškog akta, takođe, mora ići u skladu sa skupštinskim poslovnikom i sa skupštinskom procedurom, što je mnogo kompleksnije i mnogo složenije nego kada donese Vlada jedan takav dokument.
Ponovo podvlačim da svaku narednu vladu takva strategija apsolutno ne može da obaveže. Mislim da je zaludno da stoji ovaj rok od 10 godina, trebalo je onda da predložite da se strategija donosi na četiri godine, koliko je mandat jedne vlade, pa eventualno onda produžavati svake četiri godine.
Mislim da je i ovde bilo osnova da predlagač ovog zakona prihvati ovaj amandman, jer mislim da bi to u krajnjem imalo i veću težinu i značaj, nego ovako formalno će stajati 10 godina. Podvlačim da to u životu neće biti sigurno tako. Toliko.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre i saradnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, suština ovog amandmana je da se nacionalni program ruralnog razvoja poljoprivrede u suštini donosi na najduži period od četiri godine, a ne ovako kako je predlagač predložio – sedam godina.
Opet iz istih razloga, što je prosto nemoguće ni ovim zakonom, ni bilo kakvom drugom odlukom neku novu Vladu teoretski, posle izbora koji će biti za tri ili četiri godine, nije u krajnjem bitno, ili posle godinu dana od donošenja ovog zakona, obavezati neku sledeću Vladu da ona doslovce u celosti poštuje nacionalni program ili strategiju tako kako je donela prethodna Vlada.
Svakako se slažem da treba da postoji nekakav kontinuitet, pogotovo u poljoprivrednoj proizvodnji. Međutim, pozivajući se na određena dokumenta i zakonska rešenja u zemljama EU, da se ona donose na taj period i da to obavezuje i nas, nije jak argument i nešto je što ne može biti apsolutno prihvatljivo. U krajnjem, kada govorimo o ruralnom razvoju poljoprivrede, mislim da i ova vlada, a i prethodne vlade iskazuju jednu priličnu nebrigu prema razvoju poljoprivredne proizvodnje upravo u tim ruralnim, pogotovo u marginalnim sredinama.
Iz godine u godinu se smanjuju ta sredstva i prema projekcijama raspodele budžetskih sredstava, koja je raspravljana na Odboru za poljoprivredu, pre rebalansa budžeta ta sredstva su bila relativno mala. Ona su sada posle rebalansa budžeta još manja, a svi smo svedoci kakvo je stanje poljoprivredne proizvodnje upravo u tim ruralnim sredinama, koliko teško žive i opstaju poljoprivredni proizvođači u tim sredinama.
Veliki broj naših sela je devastirano. Iz godine u godinu se smanjuje broj stanovnika u tim sredinama. Sve manji broj mladih ljudi ostaje da se bavi poljoprivrednom proizvodnjom u tim ruralnim sredinama, da formiraju svoje porodice, da se bave poljoprivredom i žive od poljoprivrede.
Objektivno imamo potencijala upravo u tim sredinama i tim prostorima da se u mnogo većem obimu razvija poljoprivredna proizvodnja, kako klasična, tako i organska poljoprivredna proizvodnja, jer su upravo te sredine najmanje zagađene i pružaju se velike mogućnosti razvoja.
Mislim da ova vlada i svaka naredna mora krajnje ozbiljno prići razvoju poljoprivredne proizvodnje u ruralnim sredinama, jer u protivnom ćemo ostati bez tzv. individualnih poljoprivrednih proizvođača.
Većina sela će ostariti i ostaće samo, da kažem, one latifundije koje imaju svoju mehanizaciju i koje će moći da uzimaju veće komplekse zemljišta od tih staračkih domaćinstava za obradu.
Bojim se da će upravo u tim sredinama biti veliki broj i velike površine, bolje rečeno, obradivog zemljišta neobrađeno, zaraslo u parlog i korov. To nije ničiji interes i mislim da Vlada, a u krajnjem i Ministarstvo poljoprivrede, mnogo više da posveti poljoprivrednoj proizvodnji u tim sredinama.
Svakako se zalažem da se donese nacionalni program razvoja poljoprivrede u ruralnim sredinama, jer on kao takav nije postojao i koliko znam Ministarstvo već radi ili je već završilo taj dokument. Treba ga što pre usvojiti i u skladu s njim učiniti na ukupnom poboljšanju ekonomskog stanja poljoprivrednih proizvođača u ruralnim sredinama, ne samo razvojem poljoprivrede, nego i razvojem drugih infrastrukturnih činilaca, puteva, vodovoda, kanalizacije i poboljšanja energetskog snabdevanja, svega onoga što će u mnogo većem obimu poboljšati život ljudi koji žive u tim sredinama, a pogotovo uticati da ostaje mnogo veći broj mladih ljudi da se bavi poljoprivredom, da žive od poljoprivrede, da izdržavaju svoje porodice, jer samo tako možemo povećati u značajnijem obimu ukupan obim poljoprivredne proizvodnje u našoj zemlji.
Poštovano predsedništvo, poštovani ministri i saradnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, želim na početku, ispred Odbora za poljoprivredu, a pre svega u svoje lično ime, kao predsednik Odbora, obzirom da je sednica Odbora planirana tek danas za 12.00 časova, da se raspravlja u načelu o jednom zakonu koji je u toku formiranja dnevnog reda uvršten u dnevni red, znači, raspravljaćemo danas o jednom Predlogu zakona koji nije prošao ni matični odbor, znači nije prošla rasprava u načelu, jer se nije mogla tehnički organizovati ta sednica.
Izražavam lično i nezadovoljstvo i protest, pre svega prema predsedništvu Skupštine i predsedniku, koja formira dnevni red, ali i Vladi koja je ovako značajan broj zakona predložila da se raspravlja u ovom domu u objedinjenoj raspravi.
Mislim da do sada nikada u istoriji parlamentarizma, da kažem, u novijem dobu u Republici Srbiji, u obliku objedinjene rasprave nije raspravljano ovoliko zakona, i to o ovoliko zakona iz jedne veoma značajne privredne oblasti kakva je poljoprivreda.
Mislim da to, pre svega, nisu zaslužili poljoprivredni proizvođači naše države, jer ne vidim zašto im se uskraćuje pravo da detaljnije čuju šta ovaj dom i ova Narodna skupština raspravlja i kakve zakone iz oblasti agrara će doneti.
Svi smo svedoci, kako mi poslanici, tako i šira javnost, a i poljoprivredni proizvođači, da je najmanje zakona iz oblasti poljoprivredne proizvodnje doneto u proteklih 10 godina, od uvođenja tzv. demokratske vlasti, da u poslednje tri i po godine nijedan zakon, ni izmena zakona iz oblasti poljoprivredne proizvodnje nisu doneti i da je najmanje ova oblast usaglašena sa propisima EU, i ne vidim razlog da se moralo na ovakav način pristupiti raspravi o tim zakonima.
Imalo je možda smisla grupisati nekoliko zakona i kao takve ih raspravljati, ali raspravljati u isto vreme o etanolu, vinu, rakiji, dobrobiti životinja, poljoprivredi i ruralnom razvoju, mislim da to stvarno nema smisla i da sve nas, koji smo iole želeli da, pre svega, javnosti i poljoprivrednim proizvođačima predočimo šta ovi zakoni donose novo u oblasti poljoprivredne proizvodnje faktički nam je onemogućeno, čak i obesmišljeno.
Ne mogu nikako odobriti da ova vlada uskraćuje sredstva za finansiranje poljoprivredne proizvodnje i budžetom i rebalansom budžeta pogotovo, i da uskraćuje pravo poljoprivrednim proizvođačima da čuju šta suštinski donose ovi zakoni i šta očekuje poljoprivrednu proizvodnju u narednom periodu.
Tokom današnjeg dana i tokom rasprave o amandmanima, raspravljaće se o nekim zakonima koji se prvi put kao takvi uvode u pravni sistem naše države.
To je još razlog više da je trebalo drugačije organizovati raspravu.
Samo ću spomenuti nekoliko veoma značajnih zakona koji do sada nisu bili u našem pravnom sistemu.
U krajnjem, najveći broj zakona o kojima ćemo raspravljati bili su u nekom periodu u okviru jednog opširnijeg, sa širim obuhvatom zakona, kao što su zakoni koji su regulisali oblast proizvodnje rakije, vina, etanola itd. Sada je to razgraničeno.
Ali, pre svega zakon o bezbednosti hrane, koji je veoma bitan i značajan za sve proizvođače hrane i za našu konkurentnost na evropskom i svetskom tržištu prvi put se uvodi u pravni sistem naše zemlje i mislim da je naša javnost zasluživala da čuje detaljnije o tom zakonu.
Dalje, zakon o poljoprivredni i ruralnom razvoju, kojim treba da se na drugačiji način reguliše, pre svega, oblast plaćanja i subvencioniranja poljoprivredne proizvodnje i da se ukine regulisanje ove ovako značajne oblasti uredbama, kako je to bilo u proteklom periodu, gde je Vlada donosila sijaset uredbi kojima su regulisane pojedine oblasti, kako same poljoprivredne proizvodnje, tako i poljoprivredne proizvodnje u tom ruralnom području.
Jedan od bitnih zakona koji se, takođe, prvi put uvodi u naš pravni sistem, jeste zakon o javnim skladištima za poljoprivredne proizvode, kojim se daje mogućnost poljoprivrednim proizvođačima da skladištenjem svojih poljoprivrednih proizvoda u javnim skladištima, prvo, da čekaju konkurentniju cenu na domaćem tržištu ili da kroz to konkurišu za određene kreditne podsticaje ili nabavku opreme i mehanizacije. Jednostavno, nećemo imati mogućnosti ni u najosnovnijim crtama reći suštinu takvog zakonskog propisa.
Dalje, zakon o dobrobiti životinja takođe se prvi put uvodi u naš pravni sistem. Tim zakonom treba da se reguliše sve ono što je od značaja za dobrobit životinja.
Dobro znamo da u našoj državi ta dobrobit nije poštovana i da sam mentalitet naših građana ni iz daleka nije takav da poštuje životinje na onaj način kako u krajnjem one zaslužuju, tako da se ovim zakonom reguliše i nalažu određene kaznene mere za nepoštovanje, a opet podvlačim, nećemo imati ni iz daleka prilike da detaljnije govorimo o tim zakonima.
Svakako zakoni iz oblasti biljne proizvodnje, ovako kako ćemo ih raspravljati i mislim da će ih poslanička većina i usvojiti, jesu na neki način novi, iako su bili u našem pravnom sistemu, ali u obliku drugačije formulisanih zakona.
Zakon o zdravlju bilja, zakon o sredstvima za ishranu bilja i oplemenjivačima zemljišta, zakon za zaštitu bilja, zakon o zaštiti prava oplemenjivača biljnih sorti, o zakonu koji je bukvalno uvršten u dnevni red kada je formiran dnevni red ove sednice, gde većina poslanika nije stigla ni da ga prelista, ni da vidi šta suštinski reguliše, tako da stvarno ne mogu nikako prihvatiti kao normalan odnos i ovog parlamenta i Vlade Republike Srbije prema poljoprivrednoj proizvodnji i prema setu ovih zakona o kojima treba da raspravljamo, da se na ovakav način stavljaju na dnevni red i da se na ovakav način organizuje rasprava.
Nadam se da moje kolege poslanici, pre svega iz opozicije, ali mislim i oni koji pripadaju poziciji, ne mogu prihvatiti ovakav postupak i ovakvu raspravu o ovim zakonima. Svakako ću u okviru vremena koje mi ostaje na raspolaganju u okviru moje poslaničke grupe pokušati da iznesem najvažnije stvari iz pojedinih zakona.
Biće nemoguće samo po par rečenica reći o svim zakonima i isteći će ono vreme koje ima ovlašćeni predstavnik, a gde li ono koje ima pojedinac u okviru poslaničke grupe. Zahvaljujem.
Gospođo potpredsednice, gospodine ministre i saradnici iz Ministarstva poljoprivrede, dame i gospodo narodni poslanici, pre svega bih na početku svoje rasprave hteo da pohvalim ministra i Ministarstvo poljoprivrede da su učinili napor od njihovog konstituisanja da u skupštinsku proceduru puste ovoliki broj zakona iz oblasti poljoprivrede, jer je to bila sušta potreba naše poljoprivredne proizvodnje.
Za svaku kritiku su prethodne vlasti, koje su malo učinile na tom planu i u više navrata sam lično iznosio stavove naše stranke da je to nedopustivo, da u oblasti poljoprivrede je najmanje doneto zakona i najmanje usklađena zakonska regulativa sa regulativom EU, obzirom da pretendujemo da uskoro postanemo članica EU.
Svakako za dostavljanje Narodnoj skupštini i puštanje u proceduru je zaslužno Ministarstvo, ali ponovo želim da izrazim negodovanje ispred naše poslaničke grupe da je krajnje nedopustivo da na ovakav način raspravljamo o tako značajnim zakonima iz, takođe, tako značajne privredne oblasti, kakva je poljoprivreda.
Pre svega, oni koji su zainteresovani za ove zakone kroz ovakvu raspravu i ovakvu organizovanu raspravu ne mogu ni iz daleka shvatiti u kom smislu i koliko će se unaprediti poljoprivredna proizvodnja usvajanjem ovakvih zakona.
Ali, šta je tu je, vladajuća većina utvrđuje dnevni red i vodi ovu Narodnu skupštinu, parlament, i mi iz opozicije moramo da se povinujemo.
Pre nego što bih govorio o određenom broju zakona, jednostavno o svim se ne može govoriti u vremenu koje naša poslanička grupa ima na raspolaganju, želim da se osvrnem na ukupno stanje u poljoprivredi sa aspekta gledanja SNS i pošao bih prvo od onoga što smo imali pre dve-tri nedelje ovde u parlamentu, to je rebalans budžeta i pozicije u razdelu 14, onoga što je dodeljeno Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Da ponovo kažem, da je to krajnje neodgovoran odnos predlagača rebalansa budžeta, znači, ministra finansija i same Vlade, da u tom iznosu koji je određen rebalansom u narednom periodu se finansira poljoprivredna proizvodnja, jer jednostavno sa tim sredstvima se ne može to isfinansirati.
Uvažavajući činjenicu da će u okviru povećanja sredstava za poljoprivredu proizvodnju iskoristi se i deo sredstava Fonda za razvoj poljoprivrede, znači, onih sredstava koja su vraćena u, da kažem, taj fond po osnovu davanih kratkoročnih i dugoročnih kredita u prethodnom periodu.
Međutim, ako se ta sredstva i angažuju i potroše, ona su, što bi se reklo, zanavek potrošena, ona se ne mogu ponovo stavljati u funkciju i samim tim najdirektnije će se smanjiti taj fond, što svakako nije dobro, ali i to će biti nekakvo rešenje za poljoprivredne proizvođače i upravo apelujem na ministre i Ministarstvo dam u skladu sa datim obećanjima, angažovanjem tih sredstava i na kraju, kredita, koliko sam shvatio od milijardu dinara, da se ta sredstva omoguće i stave na raspolaganje poljoprivrednim proizvođačima.
Jer samo pod tim uslovima u odnosu na ono što je rebalansom budžeta određeno i ono što će se iskoristiti iz Fonda za razvoj i tih nekih četiri milijarde 600 miliona i ta milijarda kredita donekle će, ipak, moći ispoštovati ono što je, da kažem, i dato i obećano.
Moram podsetiti pre svega vladajuću stranku šta je obećavala građanima pre ovih poslednjih izbora. Obećavala je agrarni budžet od 400 miliona evra.
Ovo što trenutno imamo u budžetu nije ni polovina toga, pa treba dobro da se zamisle kako će se pravdati na nekim sledećim izborima, a nadamo se da će i oni biti uskoro.
Svakako agrarni budžet je značajan za podsticaj razvoja poljoprivredne proizvodnje i ako imamo činjenicu da je još blizu oko dve milijarde neizmirenih obaveza iz 2008. godine, onda još više dovodi, da tako kažem, u sumnju i realnost izmirenja svih onih obaveza koje su preuzete da se finansiraju i kroz postojeće zakone, a i kroz ove koje ćemo doneti sad, tokom ove sednice.
Takođe, apelujem i molim i sa pozicije predsednika Odbora za poljoprivredu, i o tome smo raspravljali u nekoliko navrata, da se u što hitnijem periodu izmire obaveze iz 2008. godine. Da podsetim, i vas gospodo iz Ministarstva i sve, da nisu izmirene ni veterinarskoj struci, koja je jasno postavila zahtev da se neće uključiti u sprovođenje programa mera zdravstvene zaštite ako se ne izmire te obaveze.
One su polovično izmirene i veterinarskim stanicama i veterinarskim institutima, a isto tako još dobar deo drugih subvencija koje su u obavezi da se ispune nisu ispunjene. Koliko sam shvatio, ministar je jednom prilikom ovde danas rekao da su subvencije za mleko izmirene za 2008. godinu. Ako je to istina, onda je to dobra vest za sve nas, ali ipak postoji još značajan deo subvencija neizmirenih.
Dalje, nedovoljna sredstva će, svakako, usporiti mnogo toga što treba da se realizuje iz budžeta. Ukupno stanje naše poljoprivredne proizvodnje je trenutno izuzetno teško i zato malo degutantno deluje najava od jednog ministra iz drugog ministarstva da se i u oblasti poljoprivredne proizvodnje značajno popravlja stanje, da je značajno već povećan izvoz poljoprivrednih proizvoda, pre svega žitarica, pa i prehrambenih proizvoda, kao da je većina nas izgubila pamćenje.
Što se tiče žitarica, moguće je da je sasvim povećano i bilo bi dobro da je mnogo više povećano nego što je trenutno stanje izvoza žitarica, jer mi smo do pre nedelju-dve dana imali oko 500.000 tona viška pšenice i oko milion tona viška kukuruza, a imali smo Vladinu uredbu prošle godine do juna, početka jula, kojom je bio zabranjen izvoz žitarica.
Prema tome, sve ono što je izvezeno tokom ove godine u odnosu na ono do sredine prošle godine je značajno povećanje. Ali, i izvoznici i samo Ministarstvo kroz podsticaj izvoza, trebalo bi da učini više na izvozu žitarica, jer žetva je pšenice na pragu. Za mesec ili mesec i po dana sa ovakvim temperaturama sigurno će biti žetva pšenice. Procene stručnjaka govore da je moguće obezbeđenje suficita između 500 i 700 hiljada tona pšenice, što bi govorilo da bi imali preko milion tona pšenice za izvoz.
Dalje, ono što je obećano da se subvencionira, to je po hektaru obradive površine. Nažalost, pre svega prema poljoprivrednim proizvođačima, to se u ovom polugodištu gotovo nije moglo ostvariti iz postojećeg budžeta.
Apelujem da se što pre počne sa izmirivanjem tih obaveza, jer mislim da će tu obavezu i samo ministarstvo staviti u prioritet, da izmiri obaveze u iznosu od tih 12.000 dinara po hektaru obradive površine, tako da barem poljoprivredni proizvođači imaju barem sigurna sredstva za zasnivanje jesenjih useva, a i za finansiranje svih drugih troškova koji treba da se realizuju.
Ono što zabrinjava i nas, narodne poslanike, a pre svega poljoprivredne proizvođače, to su nedovoljna sredstva za razvoj poljoprivredne proizvodnje u ruralnim sredinama. Ona se poslednjih godina značajno umanjuju i ove godine su još više umanjena, što takođe nije dobro, jer tu su značajni resursi, pre svega za uvećanje poljoprivredne proizvodnje.
Mora se učiniti mnogo više na uvećanju sredstava za proizvodnju, pre svega u tim graničnim sredinama i uopšte u tim seoskim sredinama, ne samo u smislu razvoja poljoprivredne proizvodnje, nego i svih drugih infrastrukturnih razvoja, od puteva, škola, javnih, kulturnih institucija itd, znači svega onoga što će omogućiti da što veći broj mladih ljudi ostaje da se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, pogotovo u ovoj ekonomskoj krizi koja ostavlja bez posla veliki broj građana naše zemlje.
Dalje, ono što je, takođe, problematično, u najmanju ruku, to je kreditiranje poljoprivredne proizvodnje, bez obzira na izjave i danas date u parlamentu, ali prema i ličnim saznanjima i prema informacijama koje se dobijaju sa strane, banke i dalje značajno zatežu oko dodeljivanja kredita, pre svega za nabavku veće i skuplje opreme, za nabavku sistema za navodnjavanje.
Bez zanavljanja mehanizacije, bez nabavke sistema za navodnjavanje, mislim da će naša zemlja i naši poljoprivredni proizvođači imati velikih problema, obzirom na permanentno globalno otopljavanje i povećanje prosečnih temperatura.
Svedoci smo i ovog proleća, već u ovom vremenu dosta visokih temperatura, koje imaju direktnog uticaja pre svega na biljnu proizvodnju. Zato bez sistema za navodnjavanje, i to u mnogo većem obimu navodnjavanja poljoprivrednih površina, teško ćemo sačuvati obim naše poljoprivredne proizvodnje.
Zatim, ono na šta želim da ukažem je ukupno stanje stočarske proizvodnje. Mislim da ono mora da zabrine i vas, gospodo u Ministarstvu poljoprivrede, i nas koji smo ovde narodni predstavnici, pa i sve poljoprivredne proizvođače, jer mi permanentno imamo stagnaciju poljoprivredne proizvodnje i ona se gotovo ne zaustavlja.
Nešto se ozbiljnije i radikalnije mora učiniti i na tom planu.
Svestan sam činjenice da se teško može napraviti ozbiljan zaokret u odnosu na situaciju i stanje privatizovanih prehrambenih industrijskih pogona, između ostalih i klanica i mlekara, da ne kažem i uljara, šećerana, što stavlja u podređeni položaj primarne poljoprivredne proizvođače, između ostalog i stočare, da imamo permanentno oscilacije u ceni koštanja žive stoke i samim tim rasta i pada stočarske proizvodnje, pre svega kod fizičkih lica, kod individualnih poljoprivrednih proizvođača. Mi moramo učiniti značajne pomake i u smislu kvaliteta našeg stočnog fonda, a isto tako i u smislu unapređenja zdravlja životinja.
Dobra je vest da mi više od godinu dana nemamo pojave svinjske kuge i da će to stvoriti preduslov da možda prestanemo sa vakcinacijom i stvorimo preduslove za izvoz svinjskog mesa na evropsko i svetsko tržište, ali imamo pojave nekih drugih bolesti u dužem vremenskom periodu, koje nismo suzbili.
Poseban problem može nastati ako veterinarska struka ne bude u onom obimu sprovodila program mera koje je sprovodila u prethodnim godinama, upravo zbog neizmirenja obaveza koje Ministarstvo ima prema tim subjektima. Moj apel ponovo je da imate to ozbiljno u vidu i da učinite napore da se to promeni.
Dalje, ono što još želim da kažem, to je da ovaj smanjeni budžet će imati uticaja i na neka druga finansiranja koja su bila prethodnih godina, mislim pre svega na dotiranje osiguranja poljoprivredne proizvodnje.
Vi morate jasno javno reći poljoprivrednim proizvođačima da li će iz ovog budžeta moći da očekuju određeno dotiranje ili subvencioniranje osiguranja ili da se sami snalaze, jer posle ovakvih vrućina je za očekivati pojave gradonosnih oblaka, velike štete u poljoprivrednoj proizvodnji, i bez osiguranja to vodi u direktne gubitke.
Pokušao sam samo one najznačajnije stvari da apostrofiram koje predstavljaju velike probleme trenutno u našoj poljoprivrednoj proizvodnji i neko trenutno stanje te poljoprivredne proizvodnje ovde da iznesem, ali svakako sami poljoprivredni proizvođači najbolje znaju s kakvim sve mukama i problemima se sreću. Mislim da i vi, gospodo iz ministarstva, u kontaktima sa poljoprivrednim proizvođačima sami možete to da čujete.
Svakako treba raduje da danas raspravljamo o 15 zakona koji će značajno unaprediti ili bi trebalo da unapredi ako se svi doneti zakoni implementiraju, a što nažalost, u našoj zemlji, ne mora da znači i ne postoji kao pravilo. Imamo mnogo zakona koje smo doneli, i to dobrih zakona, ali koji se ne primenjuju, i koji se ne implementiraju i koji su bezvredni.
Svakako lično ne bih želeo da ovi zakoni koje ćemo doneti u narednom periodu budu po strani, nego naprotiv da se implementiraju i da ono što je država preuzela kao obavezu i ispunjava, a svakako i sami poljoprivredni proizvođači. Time će biti očekivanja još veće proizvodnje i većeg izvoza poljoprivrednih proizvoda.
Ceneći da aktivno radimo od početka, još tri minuta ću govoriti, pa ću napraviti pauzu, pa ću posle koristiti u okviru rasprave po poslaničkim grupama još vreme koje imam. Rekao bih par reči o ovom prvom zakonu koji je na ovom dnevnom redu, a to je Predlog zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju.
To je zakon koji do sada nije bio u pravnom sistemu naše zemlje i koji je značajan sa više aspekata. Međutim, imam i određenih primedbi ispred naše poslaničke grupe. Pre svega, kada se radi o strategiji i donošenju strategije razvoja poljoprivrede.
Svakako strategija poljoprivrede po kojoj trenutno se organizuje i egzistira naša poljoprivredna proizvodnja je doneta pre četiri godine, doneta je od strane Vlade, tadašnje Vlade. Mnoge stvari u njoj su prevaziđene. Treba da se donese nova strategija i to na 10 godina u skladu sa ovim zakonom. Vi predlažete da je ponovo donese Vlada. Mislim da to nije dobro i pre svega nemate pravo da predlažete vi, kao vladajuća koalicija, da tako jedan važan strateški dokument donosi vlada, koja će obavezivati sve neke naredne vlade za narednih 10 godina.
U tom smislu smo mi ispred naše poslaničke grupe dali amandman da strategiju poljoprivrede donosi Skupština i molim da taj amandman prihvatite, jer mislim da je on logičan.
Takođe, u skladu sa ovim zakonom, treba da se donese nacionalni program za poljoprivredu, nacionalni program ruralnog razvoja, i to predlažete da takođe donese Vlada, sa rokom trajanja ili dužinom do sedam godina. Mislim da to nije u redu i nije korektno od strane predlagača. Nacionalni program treba da se donese, ali na najduži period od četiri godine, onoliko koliko je trajanje jedne vlade, jer je to operativni dokument koji se naslanja na strategiju. U tom smislu smo takođe dali amandman i nadam se da ćete prihvatiti.
Ono što je značajno, a molim samo minut-dva da produžim, pa ću završiti, samo da završim oko ovog zakona.
Ovim zakonom se jasno utvrđuju podsticaji u oblasti poljoprivredne proizvodnje i oni se dele na neposredne, tržišne podsticaje, kao i strukturne podsticaje. Neposredni podsticaji su premije, podsticaji za proizvodnju, za regres i podršku nekomercijalnim poljoprivrednim gazdinstvima, zatim tržišni podsticaji su izvozni podsticaji, onda podsticaji troškova skladištenja i kreditna podrška, i strukturni podsticaji su mere ruralnog razvoja, poboljšanje zaštite i kvaliteta poljoprivrednog zemljišta i mere institucionalne podrške.
Mislim da je ovo sasvim dobro i da ovakvo regulisanje zakonsko će znatno smanjiti taj broj uredbi koji su do sada regulisale ovu oblast.
Ovim zakonom se reguliše korišćenje podsticaja, znači ko ima pravo korišćenja, a to su, pre svega, porodična poljoprivredna gazdinstva i definiše se šta je porodično poljoprivredno gazdinstvo, šta je nekomercijalno poljoprivredno gazdinstvo.
Ovim zakonom se jasno definiše registar poljoprivrednih gazdinstava koji je do sada regulisan uredbom. Sada se zakonom reguliše, što je takođe dobro. Na kraju, ovim zakonom se reguliše evidentiranje i izveštavanja u poljoprivredi i integrisani poljoprivredni informacioni sistem.
Jasno se definiše šta se sve evidentira u Ministarstvu poljoprivrede. To su dugogodišnji zasadi, proizvodnja povrća, obeležavanje životinja itd. Ono što je značajno da se definiše jeste integrisani poljoprivredni informacioni sistem, koji je veoma bitan za informisanje poljoprivrednih proizvođača.
Sve u svemu, uz ove male primedbe, može se reći da je ovaj zakon savremeno koncipiran i da može biti prihvatljiv i da će biti od veoma velike koristi za poljoprivredne proizvođače.
Zahvaljujem se i nastaviću posle pauze, ako vi predsednici insistirate da pravimo pauzu. U protivnom bih govorio još minimum 15 minuta. Mislim da je bolje da napravimo pauzu.
Poštovano predsedništvo, poštovani gospodine ministre i saradnici u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastaviću izlaganje ispred poslaničke grupe Napred Srbijo, otprilike tamo gde sam stao nakon prethodnog mog izlaganja.
Govoriću uglavnom o najznačajnijim elementima pojedinih zakona o kojima danas raspravljamo, nažalost, prosto je nemoguće u vremenu koje imamo na raspolaganju mi predstavnici, pre svega, opozicionih stranaka, da nešto ozbiljnije i detaljnije kažemo o svakom zakonu.
Hteo bih prvo da kažem nešto o zakonu o bezbednosti hrane. Ocenjujemo da je to jedan od najvažnijih zakona iz ovog čitavog seta zakona o kojima danas raspravljamo. Pre svega, on treba da reguliše oblast bezbednosti u procesu proizvodnje, prometa i prodaje hrane, i hrane za životinje, a takođe on treba da stvori značajne preduslove, pre svega, u smislu podizanja konkurentnosti naše prehrambene industrije, znači, industrije mesa, mleka i svih drugih industrija koje se bave proizvodnjom hrane za ljudsku upotrebu i proizvodnjom hrane za životinje.
Ovaj zakon je dugo pripreman, to pouzdano znam, jer je dobar broj mojih kolega veterinara, pre svega, univerzitetskih profesora, učestvovalo u izradi ovog zakona i on je dosta usklađen sa evropskim zakonodavstvom u ovoj oblasti.
Želeo bih da sada iznesem one najvažnije elemente koji se regulišu ovim zakonom i pogotovo ono što će biti, da kažem, i novo kada se ovaj zakon implementira u naš pravni sistem. Važno je da je njime izvršena podela nadležnosti, i to, pre svega, od strane veterinarske inspekcije i sanitarne.
Jasno je definisano šta su nadležnosti fitosanitarne inspekcije, kao i poljoprivredne inspekcije, jer smo svih proteklih godina imali poneki put ozbiljnih problema, pre svega, oni koji se bave proizvodnjom, uvozom, izvozom hrane i hrane za životinje, da su se preklapale nadležnosti u smislu kontrole, kako u procesu proizvodnje, tako i u procesu prometa, i naročito kod uvoza, pa i izvoza pojedinih proizvoda, gde su oni koji se bave tom proizvodnjom imali duple troškove, u smislu ispitivanja i kvaliteta, i pogotovo higijenske ili zdravstvene ispravnosti svojih proizvoda.
Članom 12. se jasno definišu podele nadležnosti i to u fazi primarne proizvodnje, gde primarnu ulogu ima u proizvodnji hrane životinjskog porekla veterinarska inspekcija, u proizvodnji hrane biljnog porekla fitosanitarna inspekcija.
Zatim, u fazi proizvodnje i prerade i prometa na veliko, gde takođe se definišu primarne nadležnosti veterinarske inspekcije, zatim poljoprivredne inspekcije, koja ima nadležnost u kontroli hrane biljnog porekla i bezalkoholnih pića, i tzv. mešovite hrane, gde opet ima nadležnost veterinarska i poljoprivredna inspekcija.
Zatim u fazi uvoza i prevoza, na granici, gde ključnu ulogu imaju veterinarska i fitosanitarna inspekcija, u fazi izvoza, gde opet je jasno definisano šta kontroliše veterinarska inspekcija, fitosanitarna i poljoprivredna. Zatim, u kontroli nove hrane, dijetetskih proizvoda i dečije hrane, gde se primarno određuje nadležnost sanitarne inspekcije.
Zatim kontrola genetski modifikovane hrane, gde se opet jasno definiše šta je nadležnost fitosanitarne inspekcije. Znači, ona kontroliše genetski modifikovanu biljnu hranu, a genetski modifikovanu hranu za životinje – veterinarska inspekcija.
Mislim da je ovo jedna od bitnih odredbi ovog zakona, gde se jasno definišu upravo nadležnosti ovih inspekcija.
Ovim zakonom se osnivaju i definišu subjekti u oblasti bezbednosti hrane i hrane za životinje, koji se upisuju u centralni registar objekata, gde se jasno definiše da proizvodnjom i prometom hrane i hrane za životinje mogu da se bave pravna lica i preduzetnici koji su registrovani u registru privrednih subjekata i koji su upisani u centralni registar objekata.
Ovim zakonom se reguliše formiranje nacionalnih referentnih laboratorija, što je takođe novost. Mi smo dosad imali više tzv. referentnih laboratorija za pojedine oblasti, u smislu ispitivanja hrane koja se koristi u ljudskoj upotrebi i hrane za životinje, gde su se ovlašćenjima Ministarstva za poljoprivredu i Ministarstva zdravlja određivale referentne laboratorije.
Ovim zakonom se osnivaju nacionalne referentne laboratorije za bezbednost hrane, zatim, nacionalna referentna laboratorija za zdravstvenu zaštitu životinja, nacionalna referentna laboratorija za rezidue i nacionalna referentna semenska laboratorija za kontrolu biljnog semena.
Ovo je svakako dobro da naša država ima te referentne laboratorije koje će imati, između ostalog, saradnju i sa referentnim laboratorijama drugih država.
Međutim, mislim da će u ovoj trenutnoj ekonomskoj situaciji u kojoj je naša zemlja i obzirom na činjenicu da za osnivanje ovakvih laboratorija treba dosta novčanih sredstava za opremanje takvih laboratorija, a takođe je potrebno imati naučni i stručni kadar, i edukovane i laborante i analitičare za pojedine vrste kontrola u laboratorijama.
Nažalost, moje mišljenje je da ćemo morati i mi, kao potencijalni korisnici tih laboratorijskih usluga, i vi kao predlagači ovoga, i u krajnjem osnivači, članom 18. se definiše da Vlada osniva referentne laboratorije, da ćemo morati sačekati da se stvore uslovi ili, u krajnjem, nadam se da će ministar odgovoriti kakva je izvesnost formiranja svih ovih laboratorija, ali prema mojim saznanjima, mislim da će tu biti problema da se ove laboratorije u dogledno vreme formiraju.
Svakako dobro je da je ovde jasno definisano koje uslove te laboratorije moraju da ispunjavaju, da moraju imati uvedene sisteme kvaliteta, znači, da budu akreditovane i to po evropskim i svetskim standardima kvaliteta, EAN standardima, ISO standardima, ISO 1700 25, pre svega, to je standard za laboratorije, a isto tako EAN 45000-2 i 45000-3, i svakako da to moraju biti uslovi. Ne bi nikako smelo da se desi da takve laboratorije nemaju ove akreditacije.
Dalje, ovim zakonom se osniva stručni savet za procenu rizika u oblasti bezbednosti hrane, kao stručno telo koje treba da obaveštava ili upozorava Ministarstvo poljoprivrede, ministra poljoprivrede i Ministarstvo zdravlja o potencijalnim rizicima. Svakako da je to dobro, sa nadom i ubeđenjem da će se u takve savete imenovati, pre svega, stručni ljudi, a ne ljudi po stranačkim funkcijama i stranačkoj pripadnosti. U protivnom bi bilo obesmišljeno sve.
Dalje se definišu opšti uslovi bezbednosti hrane i za utvrđivanje bezbednosti hrane za životinje, kao i mere ograničenja i zabrane hrane. Definišu se obaveze pri uvozu i izvozu hrane i hrane za životinje. Već sam rekao da je tu postojalo preklapanja i da će se jasno definisati čije su nadležnosti i na graničnoj kontroli, a to su nadležnosti veterinarske inspekcije i fitosanitarne.
Dalje, uvođenje sistema brzog obaveštavanja i uzbunjivanja, hitnih mera i upravljanje kriznim situacijama, i to u obliku mreža za izveštavanje i direktnim ili indirektnim rizicima po zdravlje, čiji je uzrok hrana ili hrana za životinje.
Nalaže se obavezno subjektima koji se bave proizvodnjom, i to u fazi proizvodnje, prodaje i prometa, uspostavljanje sistema analize opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka, uvođenje tog tzv. HCCP sistema i uvođenje dobre proizvođačke i higijenske prakse. U domenu higijene hrane stavlja se obaveza da su svi subjekti u poslovanju dužni da redovno kontroliši i uspostavljaju propise u vezi sa higijenom hrane.
Ovo su samo neki najznačajniji elementi ovog zakona i mislim da će se ovaj zakon u što hitnijem periodu implementirati u proces, pre svega, proizvodnje, ali i prometa hrane, jer će značajno poboljšati kvalitet hrane koju mi koristimo u našoj ishrani, ali i kvalitet hrane za životinje.
Drugi zakon o kome želim da govorim je zakon o sredstvima za zaštitu bilja.
Ovde želim da kažem da su određeni proizvođači, pre svega Fitofarmacija, Galenika i Hemofarm, imali određene primedbe, a pre svega u smislu stavljanja u neravnopravni položaj prema svetskim kompanijama koje se bave proizvodnjom sredstava za zaštitu bilja, i to iz razloga nepostojanja nacionalne referentne laboratorije za rezidue koja ima određenu funkciju u smislu kontrole rezidua tih proizvoda. To će se rešiti amandmanski, nadam se.
Isto tako, primedbe su postojale od strane proizvođača na dužinu i validnost rešenja o izdavanju dozvole za stavljanje u promet pesticida i tih privremenih dozvola koje su oni dobili, jer smatraju da rok koji je dat od godinu dana kratak i da taj rok treba da se produži do roka koji stoji u rešenju ili na pet godina još, da bi mogli normalno funkcionisati na našem tržištu.
Iskreno se nadam da ćete imati razumevanja i nećete dovesti naše proizvođače u nekonkurentan odnos.
Želim nešto da kažem o zakonu o javnim skladištima za poljoprivredne proizvode, to je nov zakon koji se uvodi u naš pravni sistem i koji će značajno pomoći poljoprivrednim proizvođačima. Njime se, prvo, definiše dozvola za rad javnog skladišta i skladištenjem poljoprivrednih proizvoda u javna skladišta mogu da se bave pravna lica koja su registrovana u Registar privrednih subjekat i upisana u registar javnih skladišta. I dalje se propisuje šta ta pravna lica moraju da ispune da bi imali dozvolu za rad kao javno skladište.
Zatim se ovim zakonom formira registar javnih skladišta, gde se definiše šta treba da se ispuni da bi se upisalo u registar. Dalje se definiše obavljanje delatnosti u javnom skladištu, i to uskladištenje poljoprivrednih proizvoda i izdavanje robnih zapisa, što u suštini predstavlja jedan od najznačajnijih delova ovog zakona, i definisanje robnog zapisa, tj. priznanice ili založnice, šta sve i koje elemente treba da imaju ovi robni zapisi.
Ono što još želim da apostrofiram, vodeći računa i o vremenu i da treba još mojih kolega da govore iz poslaničke grupe, a to je formiranje kompenzacionog fonda, koji je takođe novina, a kompenzacioni fond ima ulogu isplatu štete po osnovu robnih zapisa koji su nastali u vezi sa uskladištenjem poljoprivrednih proizvoda.
Sredstva za osnivanje i rad kompenzacionog fonda se obezbeđuju u budžetu Republike Srbije, sredstvima budžeta, uplate koja vrši javno skladište u korist kompenzacionog fonda, prihodi kompenzacionog fonda, zatim od donacija i drugih izvora u skladu sa zakonom.
Delatnost kompenzacionog fonda je utvrđivanje i postojanje isplate štete koja je nastala u vezi sa skladištenjem poljoprivrednih proizvoda i proizvoda po robnom zapisu.
Sledeći zakon o kome želim da kažem par reči je značajan zakon koji treba da unapredi stočarsku proizvodnju, a to je zakon o stočarstvu. Imamo Zakon o stočarstvu koji egzistira jedno 15-tak godina i reguliše oblast stočarske proizvodnje, ali je dosta prevaziđen.
Ovim zakonom treba da se reguliše više oblasti. Prvo se definišu subjekti u stočarstvu i njihovi organizacioni oblici, odgajivačke organizacije, osnivanje naučno-stručnog saveta za stočarstvo. Zakonom se utvrđuje odgajivački ciljevi i sprovođenje odgajivačkog programa, kontrola produktivnosti i očuvanje osobina domaćih životinja.
Definišu se jasno šta su priplodne i kvalitetne priplodne domaće životinje, reguliše se oblast razmnožavanja domaćih životinja, centara za reprodukciju. Zatim, način gajenja domaćih životinja, pčela i akvakulture.
Ovde želim da posebno ukažem na član 53. kojim se ulazi prilično u nadležnost veterinarske struke, i tu su dati određeni amandmani. nadam se da će predlagač prihvatiti.
Zakon o veterinarstvu je ipak leks specijalis u odnosu na zdravstvenu zaštitu životinja, a ovde su neki poslovi koji su u domenu veterinarske struke pobrojani u ovom članu. Mislim da to treba izmeniti. Kod gajenja pčela pčelarske organizacije su ukazale na utvrđivanje katastra pčelinje paše, te da može biti problema ako ovako u zakonu ostane.
U članu 65. koji se odnosi na akvakulturu, gde predlagač definiše da unošenje riba i ostalih vodenih organizama stranog porekla, gde u akvakulturu i proizvodnju u kontrolisanim uslovima treba mišljenje i odobrenje da da i ministar za ekologiju i životnu sredinu.
Ovde treba definitivno da razdvojimo šta je proizvodnja riba u kontrolisanim uslovima, ribnjačka proizvodnja i na otvorenim vodama, gde Ministarstvo za ekologiju ima nadležnost.
Ovde gajenje riba treba da bude kao i gajenje svih drugih životinjskih vrsta, i da dozvolu za to gajenje, bez obzira da li se radi o novim uslovima ili postojećim, treba isključivo treba da daje Ministarstvo poljoprivrede. Time će se omogućiti onima koji preferiraju da se bave tom proizvodnjom, a žele da uvezu neke nove vrste riba, da ne traže više dozvola.
I na kraju, želim samo par reči da kažem, što se tiče zakona o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, gde se najveći deo tih odredbi dobro definiše. Međutim, pre svega određivanje decidnog prava prečeg zakupa, zatim prava učešća u prvom i drugom krugu javnog nadmetanja.
Ali od, pre svega, velikih sistema i bivših kombinata poljoprivrednih, koji su korisnici većih površina državnog poljoprivrednog zemljišta u zakupu, postoji opravdana sumnja da ako se ne izvrše određene korekcije, pre svega, u smislu definisanja katastarske opštine, ako sam dobar termin upotrebio, i nadležnosti zakonske, da potencijalni učesnik na licitaciji, znači privredni subjekt, mora imati zemljište u svojini u svakoj katastarskoj opštini da bi mogao učestvovati u zakupu. To može dovesti u nezavidan položaj proizvođače poljoprivredne, tipa recimo „PIK-a“ Bečej ili sutra „PK Beograda“. Iako se on u fazi rasprave oko ovih zakona nije oglašavao, mislim da i on koristi velike površine državnog zemljišta i možda bi bilo dobro da čujemo kakva je svojinska struktura u PIK-u Beograd, koliko on koristi državnog zemljišta i da li oni plaćaju i kome plaćaju zakup.
Jer izvesno je – PIK Bečej je privatizovan, ali veliki broj ljudi na teritoriji opštine Bečej, to je danas negde oko 1.500-1.600 ljudi, živi i rad u tom kombinatu. Ako bi se ta zemlja koju koristi taj kombinat dala na korišćenje fizičkim licima kao poljoprivrednim proizvođačima, onda bi svi ti ljudi ostali, i njihove porodice, bez posla, a bila bi uništena stočarska proizvodnja, jer ti kombinati i dalje su, konkretno i PK Beograd i PIK Bečej, jedni od najvećih i najkvalitetnijih stočarskih proizvođača, i svakako imaju primarnu preradu, imaju preradne kapacitete, i značajni su izvoznici hrane na evropsko i svetsko tržište.
Apelujem na predlagača ovog zakona da ima i to u vidu i da vodi računa da se amandmani koji su dati od više poslaničkih grupa i uvaže i da se izađe u susret opravdanoj bojazni ovih subjekata.
Gledajući u ovaj hronometar, mislim da vreme ističe. Moram sa žaljenjem da konstatujem da su stvarno ovi zakoni zasluživali širu raspravu i bolju informisanost naše javnosti o suštini i značaju ovih zakona, jer evo, ipak sam svega nekoliko zakona dotakao, a mnoge sam preskočio, tako da se zahvaljujem na pažnji.
Poštovano predsedništvo, poštovana gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam ispred poslaničke grupe Napred Srbijo amandman na član 5, u kome predlagač poreza na prihode od poljoprivrede i šumarstva predlaže da sa 14% se smanji na 10%, međutim, mi u našoj poslaničkoj grupi smatramo da je i to prevelik porez u odnosu na trenutno stanje i ekonomske i finansijske mogućnosti poljoprivrednih proizvođača, i predlažemo da se taj porez smanji na svega 5%.
Smatramo da je i to čak opterećenje veliko, obzirom na ukupnu brigu države prema poljoprivrednim proizvođačima i pogotovo u odnosu na ono što država kroz budžet omogućuje kao podsticaj poljoprivrednoj proizvodnji. I danas je gospođa ministar obrazlažući rebalans budžeta priznala da su sredstva za poljoprivrednu proizvodnju, ono što ide iz budžeta, smanjena u odnosu na sam budžet, a pogotovo su ta sredstva značajno smanjena u odnosu na neke prethodne godine.
Upravo obrazlažući amandman na rebalans budžeta rekao sam da ukupno učešće agrarnog budžeta u budžetu Republike Srbije na nivou 2,22%, a do samo pre dve-tri godine to učešće je bilo negde oko četiri, pa čak i preko četiri procenta. Prema tome, ako država na adekvatan način ne pomaže, ne uzvraća poljoprivrednoj proizvodnji, onda država nema pravo ni da uzima porez tim istim poljoprivrednim proizvođačima.
Iskoristiću još jedan minut od našeg vremena koje imamo na raspolaganju. Pogotovo razlog više za naš zahtev za smanjenje ovog poreza sa 10 na pet procenata je to što početkom ove godine je bilo preko četiri milijarde dinara neizmirenih obaveza poljoprivrednim proizvođačima za subvencije i ono što je faktički obećano od strane države kao podsticaj poljoprivrednoj proizvodnji, tako da je i danas-dan oko dve milijarde neizmirenih obaveza i to je još razlog više da prihvatite ovaj naš predlog i da se faktički porez na prihode od poljoprivrede i šumarstva smanji kroz izmene ovog zakona na svega 5%.
Gospodine potpredsedniče, gospođo ministre, gospodo narodni poslanici, molio bih vas ako možete odmah na početku koliko imamo ovih stranačkih minuta na raspolaganju?
Zahvaljujem.
Ispred poslaničke grupe Napred Srbijo sam podneo amandman na Razdeo 14. ekonomsku klasifikaciju 4.5.1. koja se odnosi na subvencije, jer naše mišljenje kao poslaničke grupe je krajnje ne prihvatljivo da se u ovom obimu, kako je predviđeno rebalansom budžeta, umanje sredstva Agrarnog budžeta i pogotovo sredstva koja treba da se odnose subvencioniranje poljoprivredne proizvodnje i to iz više razloga.
Prvi razlog je svakako neizmireni dug prema poljoprivrednim proizvođačima iz 2008. godine, trenutno je u visini od oko dve milijarde dinara.
Ovo što je gospođa Vojnić rekla i ranije nešto gospodin Batić, da dugovanja veterinarskoj službi postoje kao ne izmirena, apsolutno stoji. Istine radi, negde polovina je izmirena, oko 500 miliona, ali još oko 500 miliona je dug koji je ne izmiren. Upravo realizacija programa zdravstvene zaštite životinja treba da krene, tj. trebala je već da krene, a veterinarska struka ne može raditi ako nema sa čim raditi.
Ono što je još gore jeste što pored ovih ne izmirenih sredstava, naša zemlja mora, kao i sve druge, pomoći ovu jednu od najznačajnijih privrednih delatnosti u našoj zemlji i to pre svega kroz to tzv. tržišno subvencioniranje ili tržišne mere, plaćanje po jedinici površine.
Obećanje je da će se isplaćivati 12.000 dinara po ha. Trenutno imamo registrovanih oko 333.074 gazdinstva sa 1.600.000 ha obradive zemlje. Ako se samo to pomnoži sa 12.000 dinara može se videti koja je to cifra.
Dalje, treba da se omogući, podstiče, izvrši podsticaj genetskog unapređenja stočarstva, isplata premija za mleko. Podsticaj izvoza poljoprivrede, pored svih teškoća koje ima je ostvarila tokom 2008. godine spoljnotrgovinski suficit. Nabavka opreme, mehanizacije, podizanje dugogodišnjih zasada itd, sve je to nešto iziskuje mnogo veća sredstva nego što su planirana.
Čak i ovo dato obećanje o angažovanju 4.600.000.000 iz Fonda za razvoj poljoprivrede je na dugačkom štapu, jer je to nešto što bi trebalo da se realizuje, da li će se realizovati sve zavisi kakva će biti budžetska realizacija i da li će nas čekati na jesen novi rebalans budžeta.
Prema tome, trebalo je imati sluha i prihvatiti ovaj amandman, sa pozicije Ministarstva za ekonomiju, u delu koji se tamo odnosi na subvencije, prebaciti ovde za oblast poljoprivrede. Zahvaljujem.
Poštovana gospođo predsedavajuća, poštovana gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u svom izlaganju primarno ću se opredeliti i izlagati razdeo 14, ono što se odnosi na Ministarstvo poljoprivrede, što je opredeljeno ovim rebalansom budžeta i, koliko mi vreme dozvoli, osvrnuću se i na poziciju sredstava Ministarstva za nauku.
Ono što se prvo može uočiti kada se pogleda ovaj rebalans budžeta, to je da i pored zagovaranja od strane Vlade da se linearno smanje tzv. diskrecioni rashodi, da oni nisu kod svih ministarstava linearno smanjeni i da u suštini Ministarstvu poljoprivrede je najviše smanjeno, čak i više od 26%.
Tako da ovim rebalansom budžeta su značajno umanjena sredstva Ministarstva za poljoprivredu, a pre svega umanjena su sredstva koja treba da se iskoriste za unapređenje poljoprivredne proizvodnje u našoj zemlji, jer poljoprivredna proizvodnja i poljoprivrednici su sve teškoće kroz koje je naša država u proteklih 15 i više godina prolazila, oni su najveći teret podnosili, najveće žrtve imali i bilo bi dobro da svaka vlada to ima na umu i kada planira agrarni budžet da ga planira u realnom i maksimalnom iznosu.
Nažalost, ovim rebalansom budžeta su ta sredstva umanjena. Istine radi izneću ovde prikaz podataka koliko je u proteklih šest godina, od 2004. godine, koliko je bilo učešće Agrarnog budžeta u ukupnom budžetu.
Godine 2004. to je bilo u iznosu od 5,33%, 2005. godine 4,24%, 2006. godine 5,14%, 2007. godine 4,38%, 2008. godine, sa izvršenim rebalansom budžeta, 4,92%, bez rebalansa 3,66. Budžetom za 2009. godinu je to smanjeno na 2,92%, rebalansom budžeta taj iznos je sada smanjen na 2,22%.
Znači, ono što čine sredstva iz budžeta u Agrarnom budžetu u odnosu na ukupna sredstva Agrarnog budžeta sa ovim rebalansom je to 2,22%. To je više nego duplo manje nego 2005. godine, a gotovo za 70% manje nego 2004. godine. Samo kroz to se može videti kakva se politika u agraru vodi i gde su one priče od 400 miliona evra za poljoprivredu u kampanji prošle godine, pre svega od vas iz DS.
Da bi koliko-toliko ovo umanjenje po osnovu diskrecionih rashoda smanjili, vi predlažete da se 4.600.000.000 izdvoji u Agrarni budžet iz dela sredstava koja su predstavljale Fond za razvoj poljoprivredne proizvodnje. Taj fond je postojao negde od 2004. godine i do početka prošle godine, kada je promenjen sistem i način kreditiranja i podsticaja, a ta sredstva iz tog fonda su korišćena kao kratkoročna i dugoročna sredstva, znači, kao kratkoročni podsticaj, sredstva koja su davana na godinu dana i kao dugoročna su davana na pet godina, sa grejs periodom od jedne do tri godine.
Vi predlažete 4.600.000.000, a imam pouzdane podatke, obzirom da sam poslednjih pet godina bio predsednik Odbora za poljoprivredu i u odnosu na podatke koje sam dobijao iz Ministarstva poljoprivrede, po osnovu kratkoročnih kredita je dato 5.142.000.000 iz tog fonda. Po osnovu dugoročnih je dato 8.336.000.000.
Trenutno imate nešto manje od četiri milijarde, nemate ni ovih četiri i 600. Računate da će do kraja godine ili početkom sledeće godine da će ta cifra biti i negde sedam-osam milijardi, ali iz ovog fonda je za podsticaj poljoprivredi dato, po onome što imam kao podatke, blizu 13 milijardi.
Pitam se gde su ta sredstva? Pretpostavljam da deo još nije vraćen, ali mislim da je više vraćeno nego sa ovim što vraćate i pored ovih četiri i 600, još tu milijardu dinara planirate kao nekakva kreditna sredstva da obezbedite u smislu uvećanja tog agrarnog budžeta.
Međutim, obaveze su, poštovani poljoprivredni proizvođači, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, mnogo veće prema poljoprivrednim proizvođačima nego što su ova sredstva.
Samo dve milijarde dinara još nije izmireno iz prošle godine, znači stečenih obaveza, a prema programu i raspodeli sredstava Ministarstva poljoprivrede koji su dostavljeni Narodnoj skupštini i Odboru za poljoprivredu 18. marta ove godine, 13.350.000.000 treba da se opredeli kao tržišne mere ili tržišni podsticaj u poljoprivredi.
To je plaćanje po jedinici površine ili po hektaru, zatim, za genetsko unapređenje stočarstva, podrška nekomercijalnim gazdinstvima i mere podsticaja izvoza, u stvari podrška nekomercijalnim gazdinstvima, koliko znam, ukinuće se.
Dalje, investiciona podrška poljoprivrednoj proizvodnji u iznosu od 1.400.000.000, to je za nabavku poljoprivredne mehanizacije i podizanje višegodišnjih zasada. Na kraju, za sprovođenje programa mera zdravstvene zaštite životinja oko milijardu dinara.
Sve u svemu to je blizu 18 milijardi dinara samo za ove namene. Sredstava faktički nema i pitam se kako ćete pred poljoprivredne proizvođače izaći, kako ćete pravdati ovakav agrarni budžet.
Zbog vremena koje imam na raspolaganju samo molim za još tridesetak sekundi. Želim pre svega zbog ljudi koji se bave naučno-istraživačkim radom, a to je u ovoj državi preko 3.000, da su sredstva za nauku umanjena u iznosu od 928 miliona, da se ova država krajnje nemarno odnosi prema naučno-istraživačkim ustanovama i uopšte prema naučno-istraživačkom radu, da se već više od dva meseca ne isplaćuju nikakva sredstva, a da se te institucije finansiraju po projektima i da su sredstva upravo za istraživački rad smanjena u ovom iznosu od 928 milijardi dinara. Država koja ne odvaja za nauku nema perspektive i nema napretka. Hvala.