Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Mašić

Govori

Poštovano predsedništvo, poštovani gospodine ministre i saradnici iz ministarstava, ispred Poslaničke grupe Napred Srbijo kratko ću izneti naše stanovište i viđenje ovih zakona i njihovih efekata, pre svega u odnosu na budžet i racionalizaciju u tom smislu.
Kada govorimo o racionalizaciji, moja prva zamerka ministrima koji su juče ovde obrazlagali jeste da je trebalo ipak konkretnije reći i nama poslanicima a i našoj javnosti šta je primarni razlog za donošenje ovih zakona i sprovođenje racionalizacije. Jer, ova vlast, u ovakvom ili onakvom obliku, u suštini ovom našom državom vlada od 2000. godine i nije ozbiljno ušla u ovaj posao.
Iako je u proteklom periodu bilo pokušaja, 2002. i 2004. godine, da se uđe u racionalizaciju javne uprave, državne uprave i lokalnih samouprava, ostalo je samo na odlukama. Iz godine u godinu povećavan je broj izvršilaca i zaposlenih radnika u tim državnim institucijama, i na nivou Republike i u lokalnoj samoupravi.
Trebalo je jasno da se kaže ovde da je pod pritiskom MMF-a, sa zahtevom da se uđe u jednu ozbiljnu racionalizaciju i budžetsku štednju, po hitnom postupku Vlada usvojila predloge ovih zakona, pre svega o racionalizaciji u lokalnoj samoupravi, ali i u državnoj upravi. Pod pritiskom smo naterani da donesemo zakone koji će u suštini podrazumevati gubitak posla za određen broj građana, a s druge strane, pre samo godinu i po dana je pompezno najavljivano povećanje zaposlenja i nikako nije pominjana mogućnost otpuštanja u državnim službama.
Većina naših građana je bila ubeđena (takvo je i danas ubeđenje) da onaj ko je zaposlen u državnom sektoru, u državnoj službi ima obezbeđen posao od zaposlenja pa do penzije; međutim, vremena se menjaju. Ova vlast će, nadam se, ne samo doneti ove zakone, nego ih i sprovesti.
Imam skepsu da će ovi koji su predložili ove zakone to i sprovesti; samo pod pritiskom MMF-a mi zadovoljavamo formu, donosimo zakone, ali će implementacija i sprovođenje sigurno ići teško. Dobre volje nema, jer da je ima, pre svega od strane ministarstava i ministara koji su se ovde pojavili, onda bi trebalo da oni ovde svima nama i našoj javnosti kažu – evo, u ovoj našoj vladi, državi ili državnoj upravi ima 239 državnih sekretara i pomoćnika ministara; kao Vlada, kao prvu meru racionalizacije predlažemo da se od 100 i nešto pomoćnika ministara u svim ministarstvima smanji broj pomoćnika na taj i taj broj, na polovinu; i broj državnih sekretara, kojih je oko stotinjak, smanjićemo takođe na polovinu. Onda bismo i građani i ja mogli drugačije, ozbiljnije shvatiti ovo što nam ovde ministri obrazlažu i brane.
Svaka čast gospodinu Ljajiću, on je i danas ponovio, a slušao sam i čitao i neke njegove ranije izjave, da se zalaže da se u sopstvenom resoru smanji broj državnih sekretara, ali nemojmo stavljati glavu u pesak i prenebregavati činjenicu da u svakom ministarstvu ima viška i državnih sekretara i pomoćnika samo zbog potrebe održavanja kohezije koalicione vlade. Jednostavno, stranački zahtevi su da svaka stranka ima svog državnog sekretara i pomoćnika, ali nisu samo ti ljudi u pitanju, nego i servis ljudi koji opslužuje te ljude, od šofera preko sekretarica itd.
Nama je ovde prezentirano da će prvo od Vlade krenuti ta racionalizacija. Zatim, za agencije koje su osnovane u ovim proteklim godinama, kojih ima preko 100, ovde se deklarativno u predlogu navodi da će se smanjiti broj izvršilaca u agencijama i da će se neke čak i gasiti, one čije se nadležnosti preklapaju sa ministarstvima.
Ali, to je samo deklarativna izjava, bez konkretizacije; oni koji obrazlažu ove zakone nisu rekli – sagledali smo, ove agencije su bespotrebne, ugasićemo ih, to je toliko izvršilaca i to će podrazumevati to i to. Mi to nemamo.
Dalje, javna preduzeća ostaju kao velike aglomeracije zaposlenih u javnom sektoru, one nisu dotaknute i nema najave kada će se tu ući u racionalizaciju, kao i druge ustanove koje se finansiraju iz budžeta. Samo je spomenuto da se to odlaže za neka kasnija vremena, a poznato je, strani činioci nam na to ukazuju, a i naša javnost zna, da imamo viška zaposlenih i u zdravstvu, i u obrazovanju, i u pravosuđu, i u MUP-u itd. Trebalo je reći konkretnije kada će se i u tim javnim sektorima prići racionalizaciji.
Kada su u pitanju kriterijumi za otpuštanje u lokalnim samoupravama, ovde su neke kolege rekle da nisu korektni, da ne može biti broj stanovnika osnovni kriterijum, da je trebalo da se uzme u obzir i veličina teritorije na kojoj egzistira opština, privredna aktivnost u toj opštini ili lokalnoj samoupravi, obim posla u lokalnoj samoupravi.
Na osnovu onoga što je juče gospodin Dinkić rekao, recimo, opština Sjenica je jedna od opština gde ima viška zaposlenih u državnoj upravi. Pre nekoliko dana sam spomenuo da je Odbor za poljoprivredu držao jedan sastanak tamo pre dve-tri nedelje. Svi smo bili zgranuti i poniženi i došli smo iz Beograda da čujemo da na početku sezone u 50% škola, predškolskih ustanova i zdravstvenih ustanova nema energenata za grejanje, da đaci donose po naramak drva, da 14 sela ili naselja na Pešterskoj visoravni nema još struju. Sada će u toj opštini neki ljudi koji imaju kakav-takav posao morati da ostanu bez posla.
Mislim da to ova vlada ne sme sebi da dozvoli, da je trebalo i neke poštenije kriterijume uzeti u obzir, u smislu racionalizacije. Samo sam izneo ovu opštinu, za koju smo čuli kakvo je stanje.
Na kraju, ekonomsko-finansijski efekti su takođe sumnjivi. Ovde nije nigde rečeno koliko će to biti umanjenje budžeta u 2010. godini, ako bude otpušteno 3.400 ljudi u državnoj upravi i oko 5.648 u lokalnim samoupravama, koji je to finansijski efekat već u ovoj, 2010. godini i u narednim godinama.
Ministar Marković je u aprilu ove godine rekao da se zbog smanjenja budžeta rebalansom u poziciji Ministarstva za lokalnu samoupravu od 1,1 milijarde dinara nije moglo tada ući u racionalizaciju. Znači, po tome što je rečeno, smatra se da je to neki minimalni iznos koji treba da bude utrošen za isplate otpremnina radnicima koji će ostati bez posla. Možda je to i veći iznos, ovde nijedan ministar nije spomenuo koja je to cifra koja će se izdvojiti iz budžeta za isplatu otpremnina i kolika će biti ušteda na zaradama.
Na kraju, i ekonomisti koji podržavaju vladajuću koaliciju ili joj pripadaju, neki naši vodeći ekonomisti, takođe su skeptični da će efekat koji se ovim zakonima želi postići biti ostvaren. Čak je jedan od njih rekao - da se otpusti i svih 30.000 ljudi koji rade u državnoj upravi, to ne bi bila značajna i respektabilna ušteda. Prema tome, moramo imati pošteniji odnos prema našim građanima i zakone koje predlažemo jasnije obrazložiti, jer mislim da će, ako ništa drugo, narodu biti jasno šta moramo da radimo i pod prisilom drugih i, s druge strane, šta je ova vlast obećavala a kako sprovodi svoju vlast. Toliko. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, moja pitanja će se uglavnom odnositi na finansije i poljoprivredu. Sa žaljenjem moram da konstatujem da nema ministra za poljoprivredu ovde, a ni predsednika Vlade, ali se nadam da će ministar finansija moći kompetentno odgovoriti na većinu mojih pitanja.
Želim, pre svega, da kažem da je poljoprivreda u našoj državi veoma značajna privredna grana i da ima značajno učešće u BDP-u, a ono se kreće negde između 11% i 12%, a ako se tu doda i prehrambena industrija, to je čak 20%, pa i više od 20%.
Naša poljoprivredna proizvodnja kroz izvoz ostvaruje devizni suficit. U našoj zemlji je mali broj privrednih grana koje imaju devizni suficit, a jedna od njih je poljoprivreda. Poljoprivreda je, sa obimom proizvodnje koji je ostvaren ove godine, takođe uticala na to da ne bude još veći pad društvenog proizvoda nego što je objektivno bio ili će biti.
U toku su pregovori sa MMF-om i njihov je zahtev da se generalno smanje subvencije. Moje pitanje je – da li će se subvencije za oblast poljoprivrede smanjiti, jer su u budžetu najveći deo subvencija upravo subvencije za poljoprivrednu proizvodnju?
Takođe me zanima iznos agrarnog budžeta, jer zahtev većine poljoprivrednih organizacija i udruženja poljoprivrednih proizvođača jeste da ove godine agrarni budžet bude minimum u visini 5% ukupnog budžeta.
Nažalost, u 2009. godini agrarni budžet je pao na mizerna 2,2%, znači samo ono što je iz budžeta izdvojeno. Ako se uzme ukupan iznos, to je opet ispod 3%, što je opet značajno manje nego što je bilo u prethodnim godinama. Ako možete, makar okvirno, da kažete – šta je projekcija agrarnog budžeta za ovu godinu?
Na kraju još želim da pitam sledeće. Odbor za poljoprivredu je imao pre dve nedelje sednice u Sjenici i Novom Pazaru. U Sjenici smo obavešteni da je izuzetno teška situacija u opštini, da u 50% škola već sada, na početku zime, nema mogućnosti za grejanje. Bukvalno je od strane predsednika opštine rečeno da đaci donose po naramak drva da bi se grejali. Slična je situacija i u predškolskim i zdravstvenim ustanovama.
Pitanje je – da li je Vlada obaveštena o situaciji u Sjenici i, ako je obaveštena, da li će preduzeti mere?
Ako ne, nakon usvajanja zapisnika sa sednica Odbora, mi ćemo, kao Odbor, dostaviti Vladi stanje koje nam je prikazano od strane...
(Predsednik: Vreme. Zahvaljujem.)
Dobro, nastaviću kasnije.
Nažalost, moram komentarisati ovo. Mislim da je ovo loša vest za naše poljoprivredne proizvođače i nikako tu ne može da se primeni logika koju je gospođa ministarka upravo iznela, da višak sredstava može negativno uticati.
Naprotiv, to demantuje i samo postupanje EU, kojoj mi težimo da pristupimo, jer, pretpostavljam da znate da se upravo iz tog budžeta najveći deo odvaja za poljoprivrednu proizvodnju i poljoprivredu. Tamo ta logika ''ne drži vodu'', ne primenjuje se, nego naprotiv, investira pre svega u ruralni razvoj.
Težište finansiranja u oblasti poljoprivrede u EU je primarno usmereno u tu oblast.
Nažalost, u našoj zemlji je u protekle dve-tri godine upravo tu najmanje investirano i zato imamo situaciju da naša sela bukvalno odumiru, da je tu gde je najveći broj poljoprivrednih proizvođača veliki broj staračkih domaćinstava i, na kraju, imamo izuzetno lošu demografsku situaciju, da oko 40.000 ljudi više umire nego što se rađa.
Tu demografsku situaciju možemo popraviti samo u tim ruralnim sredinama, u seoskim sredinama, da ostanu mladi ljudi da tamo žive, da se bave poljoprivrednom proizvodnjom, a mogu opstati samo ako bude više para i više podsticaja. Jer, poljoprivredna proizvodnja je specifična proizvodnja. Ona zahteva ulaganja da bi se proizvodi koji se stvore onda prodali i da bi se te pare vratile.
Nažalost, mi imamo vrlo nestabilno tržište poljoprivrednih proizvoda i oscilacije. Mnogi ljudi koji su ušli u određene proizvodnje, u kredite, imaju izuzetno velikih problema jer ne mogu da servisiraju te kredite zato što poljoprivredne proizvode koje su proizveli ne mogu ni izbliza da prodaju po cenama na koje su računali, ne mogu da obezbede ni prostu reprodukciju u svom gazdinstvu i ne mogu da servisiraju te kredite.
U situaciji kad još nije blizu da pristupimo EU, da koristimo te fondove EU, znači poljoprivrednim proizvođačima ostaje samo pomoć iz našeg sopstvenog budžeta, ako ova Vlada ne bude imala sluha ili bude podlegla pritiscima MMF-a i smanjila subvencije poljoprivrednoj proizvodnji, mislim da ćete imati, kao Vlada, ozbiljnih problema da objasnite poljoprivrednim proizvođačima zašto takvu politiku vodite.
Nemojte zaboraviti, pre godinu i po dana ste, u periodu predizbornih aktivnosti, obećavali agrarni budžet u iznosu od 400 miliona evra.
Šta se to promenilo da se sad ne razmišlja ni blizu o toj cifri, nego o nekih 25 milijardi? Ukupni budžet ove godine je 26 milijardi.
Sa onim sredstvima kojima je Ministarstvo poljoprivrede raspolagalo, ukupni budžet je bio 26 milijardi. Ako se ove godine donese budžet za 2010. godinu da bude 25 milijardi, onda to znači da je još manji nego u 2009. godini, a on je maltene prepolovljen u odnosu na 2004. godinu, kada je bio neki drugi ministar iz, doduše, vladajuće stranke.
Mislim da je to krajnje, nemojte mi zameriti, ali ipak neozbiljna politika i vi morate naći rešenje da se obezbede mnogo veća sredstva nego što su obezbeđena u ovoj godini i da se omoguće kvalitetni podsticaji poljoprivredne proizvodnje, pre svega stočarske proizvodnje. Ona je u ozbiljnim problemima i u ozbiljnoj krizi.
Isto tako, da se pomogne u izvozu poljoprivrednih proizvoda, kao i formiranju raznih udruženja poljoprivrednih proizvođača koji će braniti interese svojih proizvodnji, kako bih rekao, jer loše sprovedenom privatizacijom naših prerađivačkih kapaciteta ni u jednom tom subjektu suvlasnici nisu primarni poljoprivredni proizvođači, nego su to neki drugi ljudi koji nemaju nikakvog interesa da primarnu proizvodnju unapređuju... (Predsednik: Vreme.) Dobro, nastaviću kasnije.
Gospođo doktor Slavice Đukić-Dejanović, ću prvo da vam se obratim i da kažem da sam pre 23 godine postao doktor veterinarskih nauka, sa 33 godine, i time stekao zakonsko pravo koje mi pruža Zakon o visokom obrazovanju, a to je da uz moje ime stoji titula – doktor.
Ovde u ovoj Narodnoj skupštini prijavljen sam kao doktor Zoran Mašić, a vi, a naročito gospođa koja vas zamenjuje često, urušavate potpuno naše dostojanstvo doktora nauka, time što nas ne oslovljavate tom titulom i tim zvanjem koje smo stekli svojim radom i zalaganjem.
Prema tome, molim da od danas pa ubuduće i vi i svako drugi ko bude predsedavao da i mene i sve druge doktore nauka prozivaju sa titulom koju imaju.
Želeo sam da kažem ovo, da kao veterinar mogu, jer imam medicinsko obrazovanje, kompetentno da učestvujem u raspravi o zakonu o transplantaciji organa, jer između ostalog u toku školovanja veterinara i tom problematikom se bavimo i o tome učimo, a Vlada Republike Srbije krajnje nipodaštava raspravu o ovom i drugim važnim zakonima iz oblasti zdravlja ljudi, time da nas nije udostojila da ovde pošalje kompetentnog ministra koji može kompetentno da vodi raspravu o ovim zakonima, nego je poslala diplomiranog pravnika i ministra za ljudska i manjinska prava, da s nama raspravlja o zakonima iz oblasti zdravlja ljudi.
Ovo je sramotno za Vladu, sramotno je za Ministarstvo zdravlja i za vas koji vodite ovu Narodnu skupštinu, jer je zaludno što u poslednjih tri-četiri meseca na Javnom servisu svake nedelje u vestima je informacija o transplantaciji organa i o tom problemu u našoj državi, jer spadamo u državu koja najmanje ima transplantiranih organa, pre svega kadaveričnih organa.
Javni servis je uzeo obavezu da to promoviše na pravi način, jer pratim gotovo svake nedelje, a ovo što vi radite, Vlada šta radi u smislu promovisanja ovog zakona i promovisanja transplantacije organa, i ovo što vi kao rukovodstvo Skupštine prihvatate, samo da prođe rasprava, nije ni bitno šta će se reći, ni šta će javnost naša čuti, takođe je nešto što je krajnje nedopustivo i što ovih pet i po godina koliko sam poslanik u ovoj Narodnoj skupštini nikada nije bilo.
Urazumite se, vratite se normalnoj komunikaciji sa svim poslaničkim grupama, normalnoj komunikaciji sa svima nama poslanica sa uvažavanjem potpunog dostojanstva, jer mi ovde nismo pali s neba nego smo došli kao predstavnici naroda, a i vi koji predsedavate, pogotovo gospođa Čomić, nema pravo da tako drsko i arogantno se ponaša prema nama poslanicima. To je nešto što je nedopustivo.
Član 48. na koji sam podneo amandman upravo se odnosi na utvrđivanje moždane smrti ljudi, od kojih se potencijalno mogu uzeti organi, od ljudi koji mogu biti donori tih organa.
Svakako u našoj državi treba taj način donorstva da u mnogo većem obimu zaživi i da mnogo veći broj građana, a nažalost u našoj zemlji veliki broj mladih ljudi nastrada u saobraćajnim udesima, gde je najčešće prisutna upravo moždana smrt i gde bi veliki broj tih potencijalnih davaoca tih kadaveričnih organa mogao biti od koristi mnogim hroničnim bolesnicima, koji bi transplantacijom tih organa mogli biti vraćeni u život, mnogo lagodnije živeti i produžiti im se život u svakom slučaju.
Svakako da je značajno kad i kako se procenjuje moždana smrt, jer nakon pravog utvrđivanja moždane smrti se može pristupiti uzimanju tih kadaveričnih organa. Svrha i smisao ovog amandmana je bila da ne bude apriorno pravo ministra da on utvrđuje kriterijume, način i postupak, uslove za dijagnostikovanje i utvrđivanje moždane smrti lica čiji deo tela može da se uzme zbog presađivanja u tela drugih lica radi lečenja., u skladu sa ovim zakonom, medicinsku dokumentaciju o dijagnostikovanju i utvrđivanju moždane smrti, sastav komisije nadležne za utvrđivanje moždane smrti, kao i način i postupak vođenja i prijavljivanja registra moždane smrti, koja se vodi u zdravstvenoj ustanovi, da sve prepisuje ministar.
Amandmanom smo želeli da predložimo da prethodno ministar pribavi barem mišljenje od Uprave za biomedicinu, ako se ona formira, u kojoj će biti eksperti, vrhunski stručnjaci iz različitih oblasti medicine, da uz prethodno konsultovanje barem Uprave, pa onda ministar da propisuje, a ne da apriorno ministar ima pravo da to sam učini.
Međutim, nažalost, ni ovaj kao ni većinu drugih amandman ministar nije prihvatio, jednostavno svi su odbijeni i ispada da je jedini on, ne znam čime se bavi u oblasti medicine, ali neverovatno je da nijedan amandman na sve zakone koje je on ovde predstavio nije prihvaćen od poslanika.
Gospođo Čomić, nema formalnog i neformalnog doktorata. Vi imate kompleks određeni koji evidentno ispoljavate već duži niz godina, već pet i po godina sam poslanik kao i vi, već tri godine ste potpredsednik i upravo ste demonstrirali to.
Sa ponosom sam to što jesam. Nažalost, vi niste i nećete nikada ni biti. Vi ovde narušavate moj ugled i moje dostojanstvo u skladu sa članom 104. Poslovnika, jer mi se ne obraćate upravo onako kako tražim da mi se obratite i vi morate jer mi to po zakonu pripada, tako da ne možete da mi se obraćate tako.
Da li se uvredljivo ponašate ili ne prema meni i drugim poslanicima, to mogu poslanici opozicije listom se izjasniti na kraju i rasprava koja je vođena ovde s vama je to pokazala, da ste krajnje netolerantni i arogantni. Pre svega, vama kao dami to ne priliči, ali to govori upravo o karakteru vaše ličnosti i to neću ubuduće više dozvoliti.
Uvaženo predsedništvo, hteo sam samo da napravim jednu ispravku, jednu neistinu koja je ovde izneta da demantujem. Doktor Stojković nije završio Medicinski fakultet u Kragujevcu, doktor Stojković je završio Veterinarski fakultet u Beogradu i doktorirao je u Nemačkoj u Hanoveru.
Bavio se pre svega veterinarskom reprodukcijom, ali i humanom, tako da doktor Stojković je veterinar po osnovnom obrazovanju, a ne lekar.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, predstavnici u Ministarstvu, dame i gospodo narodni poslanici, u ovom vremenu koje imam ću pokušati da predočim ministru, saradnicima i široj javnosti ono što, po mom ličnom mišljenju i po mišljenju nas iz poslaničke grupe SNS, nije na najbolji način regulisano, iako ću se složiti sa većinom govornika koji su rekli da je ovo vrlo sveobuhvatan zakon i da najveći deo onoga što reguliše sveobuhvatno i relativno kvalitetno reguliše.
Međutim, mislim da neka rešenja koja se uvode ili kao nova ili kao nešto što je već bilo u postojećem zakonu, a što nije na pravi način implementirano, ponavlja se i mislim da neće doneti naročitog boljitka.
Pre svega bih počeo sa uvođenjem završnog ispita u osnovnom obrazovanju i vaspitanju. Ministre, univerzitetski ste nastavnik, kao i ja i kao određeni broj poslanika, i dobro znate koliko i polaganjem diplomskog ispita se proverava sveobuhvatnost obrazovanog procesa na univerzitetu i na visokoj školi.
Mislim da ništa neće dobro u smislu provere znanja nekog osnovca učiniti i unaprediti uvođenje tog završnog ispita, samo će dovesti tu decu u stresnu situaciju, uostalom i roditelje, koji će imati brigu da li će i kako će položiti taj završni ispit. Pogotovo što ovde u stavu 2. definišete – završnim ispitom procenjuje se stepen ostvarenosti opštih i posebnih standarda postignuća u osnovnom obrazovanju i vaspitanju. Ova reč "postignuća" mislim da nije u duhu srpskog jezika i morali ste naći neko bolje rešenje, valjda provere ukupnog znanja.
Kaže – nakon obavljenog završnog ispita učenik stiče pravo na upis u srednju školu bez polaganja kvalifikacionog ispita. To je dobro donekle, ali mislim da je i dobra praksa koja je uvedena u ovih ne znam tačno koliko godina, gde su naša deca osnovci polagali taj kvalifikacioni ispit, koji je u isto vreme bio i mogućnost rangiranja. On je bio i klasifikacioni.
Živo me zanima kako ćete na osnovu stečenog statusa položenog završnog ispita napraviti klasifikaciju, da li samo isključivo po uspehu i kako ćete sve to rangirati. Mislim da će vam biti mnogo teže nego što je dosad, pogotovo što je već ušlo u normalnu praksu polaganje tog klasifikacionog ispita i deca se dobro pripremaju, sa velikim procentom dobro polažu i srpski i matematiku.
Sledeća stvar na koju hoću da ukažem je ono što sam očekivao, a mislim i veliki broj drugih, da se ovim zakonom na mnogo bolji način reguliše školovanje posebno nadarene i talentovane dece. Po meni, u članu 77. samo, definisali na neki način, i to u stavu 4. stoji – za učenike sa izuzetnim sposobnostima ustanova donosi individualni obrazovni plan, shodno stavu 3. ovog člana. U stavu 3. je definisano i šta ustanova treba da propiše za dete i učenika kojem je, usled socijalne uskraćenosti i smetnje u razvoju, invaliditeta i drugih razloga potrebna dodatna podrška obrazovanju i vaspitanju, ustanova donosi individualni obrazovni plan.
Za ove posebno nadarene izuzimate samo tačku 3, a to su posebni standardi postignuća i prilagođene standarde za pojedine ili sve predmete sa obrazovanjem za odstupanje od posebnih standarda. To piše u tački 3) koju izuzimate. Ovde je napravljena ozbiljna greška i ozbiljan propust u tački 5), gde stoji: individualizovan način rada vaspitača i nastavnika, odnosno individualizovan pristup prilagođen vrsti smetnje.
Da li visoko nadarena deca imaju i smetnju po ovome? Ova tačka 5) podrazumeva se i za njih. Molim vas i vaše saradnike da pogledate još jedanput ovo i, ako nema amandmana, da kao predlagači preko Odbora za prosvetu napravite korekciju i da se izuzme i ova tačka 5), ne samo tačka 3) nego i tačka 5), jer je ovo uvreda za tu visoko talentovanu decu, za njihove roditelje, da se ovako u ovom članu definiše njihov status.
Baška što sam lično mislio da ćete na mnogo bolji način definisati nastavne planove i programe, mentorski rad kod te dece, finansiranje i stipendiranje te dece, jer ona u velikom broju afirmišu našu zemlju kroz razna takmičenja itd.
Dalje na šta želim da ukažem je vezano za direktore ustanove. Napravili ste ovim zakonom da je direktor škole ili vaspitne ustanove najvažniji direktor u ovoj državi. Zašto je taj direktor važniji od direktora visoke škole ili dekana fakulteta? Njemu uvodite nekakav ispit. Po toj logici trebalo bi da se uvede i za direktora visoke škole ili u krajnjem dekana.
Ne vidim smisao toga. Pogotovo što je u postojećem zakonu bilo propisano da direktor polaže ispit za direktora, pa do sada to nije zaživelo. Da li će i kako zaživeti ubuduće videćemo, ali ovim članom kojim je to regulisano 59, napravljeni su određeni, da kažem, propusti i sukobi, tako da se određuje rok za direktore godinu dana u ovom članu. U članu 174. stoji da direktor ustanove izabran do dana stupanja na snagu ovog zakona dužan je da u roku od tri godine položi taj ispit.
Ovde se radi o klasičnom dovođenju u neravnopravan položaj lica u istoj pravnoj situaciji. Znači, jednima se stavlja rok godinu dana, a drugim direktorima se stavlja rok od tri godine.
(Predsednik: Vreme.)
Nažalost vreme je isteklo, ali imao sam još želje da govorim. Nadam se da će biti kroz amandmane, licenciranje nastavnika…
Gospođo potpredsedniče, gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, gospođa Tabaković i ja smo podneli amandman na član kojim se reguliše utvrđivanje, u stvari, Predloga budžeta i Predloga odluke o davanju saglasnosti na finansijske planove organizacija obaveznog socijalnog osiguranja i dostavljanje Narodnoj skupštini, odnosno skupštini lokalnih samouprava i to da se u članu 42. posle stava 3. doda stav 4, koji treba da glasi: ''Ako Vlada do 1. novembra ne dostavi Narodnoj skupštini Predlog zakona o budžetu Republike Srbije zajedno sa revidiranim Memorandumom, predlozima odluka o davanju saglasnosti na finansijske planove organizacija za obavezno socijalno osiguranje i finansijskim planovima organizacija za obavezno socijalno osiguranje, vrši se privremeno finansiranje u vremenu od najduže prva tri meseca fiskalne godine.''
Ovde smo prvo želeli da preciziramo koliki vremenski period može biti privremeno finansiranje i zato je po nama deplasirano da se u članu 46, kojim se reguliše fiskalna godina i privremeno finansiranje, u poslednjem stavu ovog člana, daje mogućnost da se privremeno finansiranje, izuzetno, može produžiti još za tri meseca, tako da ukupno traje šest meseci, u suštini pola fiskalne godine da bude privremeno finansiranje, što mislim da je potpuno nesvrsishodno i za sve budžetske korisnike bi doneo izuzetno tešku situaciju.
U suštini, ovim članom smo hteli da se jasno odredi i precizira odgovornost Vlade kao predlagača budžeta, da ispoštuje budžetski kalendar, koji je inače regulisan članom 31. i decidno je navedeno da Vlada ima obavezu da dostavi do 1. novembra Narodnoj skupštini Predlog zakona o budžetu, jer bi u suprotnom bilo dovedeno u pitanje izvršenje budžeta i poslovi koji treba da se obave od strane budžetskih korisnika, kao i da, u suštini, Vlada mora da ima određenu obavezu i odgovornost, a ne samo da ona određuje rokove, izriče kazne za nepoštovanje rokova drugim učesnicima u donošenju budžeta.
Faktički, ovim bi se značajnije pooštrila obaveza i odgovornost Vlada i, u krajnjem, budžetski korisnici bi se stavili u bolji položaj.
Hvala. (Aplauz.)
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, saradnici u Ministarstvu, gospodin Radić je podneo amandman kojim je imao nameru da se izvrši izmena u članu 8, i to da regionalna odgajivačka organizacija ne vodi katastar pčelinje paše, nego da taj posao vodi referentna pčelarska organizacija, zbog toga što je to i mišljenje nadležnih pčelarskih organizacija.
Taj posao bolje će raditi referentna pčelarska organizacija nego regionalna odgajivačka organizacija, koja ima primarni zadatak, u skladu sa ovim zakonom, da se bavi, pre svega, selekcijom i uzgojem domaćih životinja, a da je katastar pčelinje paše, u suštini, značajan sa aspekta gajenja pčela i proizvodnje meda i da će taj posao bolje odraditi referentna pčelarska organizacija.
Vlada je odgovorila da ne prihvata taj amandman zbog toga što referentna pčelarska organizacija nije propisana kao subjekt u stočarstvu. Istina da je greška predlagača amandmana, da nismo izvršili ispravku Predloga zakona i u članu 2. gde su definisani pojedini izrazi.
Samo želim da kažem da je ovaj amandman podnet i na sugestiju predsednika Pčelarske organizacije Republike Srbije i da je smatrao da će ovako regulisanje katastra pčelinje paše biti bolje nego kako je predlagač zakona u zakonu predložio.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, Veroljub Arsić je podneo amandman s ciljem da se preciznije definiše kako odgajivač treba da ispoštuje potrebe domaćih životinja u gajenju, jer u nadnaslovu člana 50. stoji – poštovanje potreba domaćih životinja u gajenju.
U stavu 4, za koji on predlaže da se menja, stoji da je odgajivač dužan da obezbedi posebnu negu za bolesne, povređene i iznemogle domaće životinje, u skladu sa propisima kojima se uređuje zdravstvena zaštita i dobrobit životinja.
Amandmanom se predlaže da se preciznije definiše ovaj stav i to tako da je odgajivač dužan da obezbedi posebnu negu i lečenje, dodata je reč "i lečenje" za bolesne, povređene, iznemogle domaće životinje, u skladu sa propisima kojima se uređuje zdravstvena zaštita domaćih životinja.
Predlagač zakona u obrazloženju navodi da ovaj amandman nije prihvatio zato što se lečenje bolesnih, povređenih i iznemoglih domaćih životinja definiše Zakonom o veterinarstvu. U ovom stavu stoji da se upravo nega za bolesne, povređene i iznemogle uređuje Zakonom o zdravstvenoj zaštiti životinja, a to je upravo Zakon o veterinarstvu i istina, zakon o dobrobiti životinja.
Ali, ono što je zakonska obaveza prema Zakonu o veterinarstvu, vlasnika ili držaoca životinja, u ovom slučaju odgajivača, jeste ako je uočio da je životinja bolesna, da ima obavezu da preduzme mere lečenja, da prijavi veterinaru da ima bolesnu životinju i da veterinar, pogotovo ako postoji sumnja da se radi o pojavi zarazne bolesti i veterinarskoj inspekciji, koja mora da izađe na lice mesta i da taj odgajivač, tj. vlasnik životinje preduzme mere lečenja.
Ako već imamo situaciju da odgajivač mora da obezbedi posebnu negu i uslove držanja za bolesnu životinju, onda je logično da ima obavezu i preduzimanja lečenja u skladu sa zakonima koji regulišu zdravstvenu zaštitu i dobrobit životinja. To je Zakon o veterinarstvu i to nije ni sporno. Na kraju, ovde tako i stoji u ovom članu i u ovom stavu.
Mislim da je bilo osnova da se prihvati ova intervencija i da se obaveže odgajivač da je dužan ne samo da obezbedi posebnu negu, nego da je dužan da obezbedi i lečenje te životinje ako je ona bolesna.
Poštovano predsedništvo, moram ponovo više zbog javnosti i pčelara koji su u suštini uticali najviše da se ovaj amandman, da tako kažem, prijavi i da se tekst pokuša izmeniti. Ovde u članu 60. gde se definiše pčelinja paša, katastar pčelinje paše i fenološka karta, stoji u stavu 2. da katastar pčelinje paše jeste zbirka podataka o prisustvu medonosnih biljaka na određenom području, koje vodi regionalna odgajivačka organizacija.
Znači, pčelari predlažu, u strahu da će ta regionalna odgajivačka organizacija, prosto rečeno, imati preča posla i baviće se pre svega odgajivačkim poslovima velikih životinja, da će malo pažnje posvetiti pažnje pčelarstvu i taj posao, vođenje katastara pčelinje paše, zbog ukupne složenosti tog problema, vodi referentna pčelarska organizacija.
Sa žaljenjem moram da konstatujem da nije prihvaćen ovaj amandman i da će se možda bojazan koju pčelari iskazuju pokazati opravdanom, i ako bude tako predlagač zakona će morati u nekom narednom periodu učiniti izmenu zakona ili odgovoriti pčelarima zašto njihov amandman i njihovi zahtevi nisu uvaženi.
Gospodine potpredsedniče, gospodine ministre, bila je prilika u okviru donošenja ovog zakona da se na pravi način reguliše gajenje riba u zatvorenom prostoru, to takozvano ribnjačko gajenje. U okviru ovog člana 65. se govori o unošenju riba i ostalih vodenih organizama stranog porekla u objekte za akvakulturu iliti gajenje u zatvorenom ili ribnjačkom prostoru.  Za unošenje takvih vrsta riba stranog porekla i dalje ostaje da dozvolu, da tako kažem, treba da da ministarstvo nadležno za životnu sredinu, a ne Ministarstvo poljoprivrede, kako se ovim amandmanom predlaže.
Ne vidim razlog zašto Ministarstvo poljoprivrede beži od tog posla, u većini zemalja gde postoji organizovano ribnjačko gajenje taj posao obavlja Ministarstvo poljoprivrede, daje dozvole i saglasnosti. Bilo bi osnova da se radi o unošenju riba stranog porekla u otvorene vode i da tu onda Ministarstvo za ekologiju treba da daje saglasnost, jer se takvim unošenjem može uticati na biodiverzitet, poremećaj biocenoze i svega onoga što bi moglo da izazova neke nove vrste u otvorenim vodama.
Tamo gde se radi o gajenju i držanju u zatvorenim prostorima, gde se moraju poštovati osnovni elementi ekologije i zaštite životne sredine, stvarno nema razloga, i ako se napravi analogija za gajenje i uvoz bilo kojih drugih životinjskih vrsta, a u našu zemlju je uvoženo od nutrija, činčila, do kanadskih lasica i nojeva itd, gde se radilo o stranim vrstama životinjskim, gde jednostavno Ministarstvo za ekologiju nije davalo dozvole i saglasnost, nego Ministarstvo poljoprivrede, a Uprava za veterinarstvo propisuje zdravstvene uslove.
Po istoj analogiji se može gledati i ovde gajenje riba, nekih novih vrsta u kontrolisanim uslovima, gde ne postoji i gde ne bi smela da postoji mogućnost izlaženje takvih riba u otvorene vode i narušavanje ekoloških parametara.
Prema ličnim saznanjima, ali i prema saznanjima vas u Ministarstvu poljoprivrede, postoji određen broj ljudi zainteresovan za uvoz i gajenje riba u termalnim vodama, riba koje se već gaje, radi se o afričkom somu, ribi koja isključivo može da opstaje u toploj vodi i to do 32 stepena.
Na temperaturi vode od osam stepeni ta riba ugine. Na bilo koji način da uđe u otvorenu vodu, ona će u toku zimskog perioda uginuti. Gaji se u Mađarskoj u više ribnjaka i da je postojala opasnost narušavanja našeg ekosistema potencijalno, ta riba je mogla Dunavom i Tisom doći do naše zemlje i na bilo koji način ga narušiti.
U Mađarskoj sigurno saglasnost za unošenje i gajenje te vrste riba nije primarno odlučivalo Ministarstvo za ekologiju, nego Ministarstvo poljoprivrede, kao i u mnogim drugim državama.
Stvarno je bilo prilika da se promeni ova odredba i da se olakša ljudima koji žele sutra da gaje afričkog soma ili neku drugu ribu stranog porekla, ali u kontrolisanim ribnjačkim uslovima, da im se pojednostavi procedura dobijanja saglasnosti i svih drugih papira za uvoz i gajenje tih riba, i da se ponovo ne prebacuje Ministarstvu za ekologiju, kada će opet i za određene poslove, pre svega vezano za zdravstveni status i zdravstvenu zaštitu tih novih riba, morati da se obrati Ministarstvu poljoprivrede i moraće Uprava za veterinu da propiše uslove pod kojima, što se tiče zdravstvenog stanja, te ribe mogu ući u našu zemlju.
Mislim da je propuštena šansa i sa žaljenjem konstatujem da niste imali razumevanja da prihvatite ovaj amandman, a propuštena je šansa da se ovo ispravi, da se stvarno olakša svim potencijalnim uzgajivačima nekih novih vrsta riba, u kontrolisanim uslovima, da tu saglasnost i propisivanje uslova isključivo ima Ministarstvo poljoprivrede, jer je to praksa u 99% država Evrope, ako hoćete i šire.
Molim vas da još jednom razmislite, bez obzira na raspodelu nadležnosti prema Zakonu o ministarstvima, Ministarstvo ekologije ima primarnu nadležnost što se tiče uzgoja riba u otvorenim vodama, ne u kontrolisanim ribnjačkim uzgojima, nego u otvorenim vodama. Time i obrazloženje koje je dato od Vlade i predlagača ovog zakona ne stoji i ne može biti zapreka da se ovaj amandman prihvati.
Gospodine potpredsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u članu 7, gde se definiše šta je sve zabranjeno u smislu što narušava dobrobit životinja, u tački 29), gde stoji – upotrebljavati otrove i druga hemijska sredstva koja izazivaju bol, patnju i smrt životinja, osim u cilju kontrole populacije glodara, odnosno deratizacije,        amandmanom sam želeo da se ovoj tački dodaju još i ogledi na životinjama u naučnoistraživačke svrhe.
Ako se ovako decidno zabranjuje da se upotrebljavaju otrovi i druga hemijska sredstva, prosto postoji potreba iz raznoraznih, ali pre svega naučno-istraživačkih razloga koristiti ili izvoditi eksperimente na životinjama sa određenim hemijskim materijama, da budem najkonkretniji toksinima.
U našoj državi, a i u mnogim drugim državama postoji problem mikotoksina, kao štetnih materija koje su prisutne u hrani životinja, stvaraju ih gljivice, pa ako bi se dosledno i izričito primenjivala ova odredba u članu 7. u tački 29), u suštini izvođenje takvih eksperimenata, jer su mikotoksini ipak hemijske otrovne materije, bilo bi u suštini nemoguće.
Jer ovde decidno stoji da je moguće koristiti otrove i druge hemijske materije samo u smislu smanjenja populacije, znači namnoženosti određenih životinja ili u smislu deratizacije, znači uništavanja pre svega glodara.
Smatrao sam da prosto treba, radi neuskraćivanja prava naučnoistraživačkim organizacijama da mogu izvoditi oglede na životinjama sa raznim hemijskim i otrovnim materijama, da se ovo dopuni ovde u tački 29).
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 44. koji jasnije definiše kako se izvode ogledi na životinjama u obrazovne svrhe i oni se mogu sprovoditi samo ako se ne prouzrokuje bol, patnja, strah, stres, povreda ili smrt životinja. Mislim da je to apsolutno nešto što treba da stoji.
Takođe, dalje se definiše da u osnovnim i srednjim školama je dozvoljeno obavljati vežbe na živim životinjama koje su opservativnog karaktera, a u visokoškolskim ustanovama na osnovnim studijama dozvoljeno je obavljati vežbe kojima se ne narušava život i dobrobit, odnosno fizička, psihička i genetička celovitost životinja.
Amandman se odnosi na brisanje ovog poslednjeg stava gde stoji "osnovnim i srednjim školama i u visokoškolskim ustanovama ostale vežbe se ne mogu obavljati na leševima životinja koje su lišene života u cilju izvođenja praktičnih vežbi".
Suštinski mislim da je ovo potpuno nepotreban stav, jer ako se ogledi izvode tako da se ne prouzrokuje bol, patnja, stres ili smrt životinja, onda ne znam o kojim leševima životinja se ovde može govoriti, a ako se radi o, da kažem, uginuću neke životinje tokom izvođenja ogleda u obrazovne svrhe, da li kao posledica vađenja krvi, da iglom se ubode pogrešan krvni sud ili povredi nervus vagus, ili drugi vitalni centri da dođe do uginuća životinje, onda opet nema osnova i razloga da se zabrani izvođenje obdukcije, da prosto studenti ili učenici vide koji je bio razlog uginuća žovotinje ako je izvođen određeni eksperiment, pogotovo ako govorimo o eksperimentima iz farmakologije na medicinskim ili veterinarskim studijama.
Mislim da je ovaj stav ovde potpuno nepotreban i on se kosi uostalom i sa članom 38, gde stoji da se ogledi na životinjama mogu sprovoditi radi obrazovanja i stručnog osposobljavanja. Želim da još jedanput podstaknem ministra i saradnike da razmisle o ovom amandmanu i eventualno ga prihvate.
Cilj ovog amandmana je da se proširi osnovanost ostvarivanja prava prečeg zakupa. Pored onoga što je navedeno u članu 24, tj. 64a, pravo prečeg zakupa se može ostvariti po osnovu funkcionalnog sistema za navodnjavanje i odvodnjavanje ribnjaka, višegodišnjih zasada starijih od tri godine i funkcionalnih poljoprivrednih objekata, predlaže se da osnov za ostvarivanje prava prečeg zakupa budu i usevi sa višegodišnjim periodom eksploatacije, misleći pre svega na lucerišta i eventualno zasade hmelja, kao dugogodišnje zasade.
Međutim, predlagač zakona nije prihvatio ovaj amandman sa obrazloženjem da se usevi sa višegodišnjim periodom eksploatacije ne upisuju u javne knjige evidencije nepokretnosti, pa samim tim nije moguće dokazati pravo vlasništva.
Kao predlagač zakona nisam imao to u vidu. Prihvatam obrazloženje, ali sa žaljenjem samo mogu da konstatujem da se ipak neće voditi računa kod ostvarivanja prava prečeg zakupa upravo kod tih zasada, lucerka se eksploatiše pet do sedam godina, zasadi hmelja i duži niz godina, pa mislim da mogu u neravnopravan položaj doći upravo vlasnici tih zasada u odnosu na neke druge koji će po odredbama ovog zakona ostvarivati pravo prečeg zakupa, ali obzirom da nije ispunjena celina prihvatam obrazloženje predlagača.

Whoops, looks like something went wrong.