Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Goran Cvetanović

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, juče sam sa Ginekološko-akušerskog odeljenja leskovačke bolnice odneo kući svoju bebu, novorođenog sina (Glas iz sale: I meni.), i neka je sa srećom kolega, i ono što me je dočekalo kući, to je upravo bila restrikcija struje u Leskovcu. Nešto što je moglo najtragičnije da se desi  detetu od pet dana, da počne svoj život sa restrikcijom struje. Na stolu me čekao materijal, samo što je u tom materijalu bio dnevni red, i to Predlog odluke o izmenama i dopunama Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije.
Bez ikakvog drugog materijala. Kada sam kasnije pogledao taj materijal, u svakom slučaju verovatno ste i vi bili iznenađeni, jer sam siguran da se slažete da nije najvažnije raspravljati u Skupštini ko će gde i kako od narodnih poslanika da sedi.
I te kako imamo mnogo bitnije i vitalnije stvari da raspravljamo i da donosimo adekvatne odluke. U svakom slučaju, da Vlada Republike Srbije zaista radi ono što treba da radi, ne bi mi smetalo njihovo odsustvo danas iz Skupštine. S obzirom da donosi samo ovakve predloge, ne znam zaista čemu sve to vodi? Predsednik Skupštine je u toku današnjeg dana rekao da ovaj poslovnik pre svega treba da omogući prednost pameti nad jezikom. Moram da primetim da, u svakom slučaju, onaj koji ima određene verbalne sposobnosti i mogućnosti mora da poseduje intelektualne sposobnosti za te svoje verbalne osobine, da ih manifestuje i da ih iskaže. Tako da u svakom slučaju jedna simbioza i sinteza pameti i jezika mora da bude prisutna. Ne znam na koji način misli predsednik Skupštine da diferencira i da odvoji jezik od pameti. Na kraju, rekao bih da sam razočaran poslanicima, pre svega DSS-a i DS-a, a i ovim drugim poslanicima, ali su oni u manjem broju, naročito posle onoga što je rekao narodni poslanik SRS-a gospodin Stevo Dragišić. Odnosno, što je citirao šta su narodni poslanici ovih stranaka izneli za govornicom ranije, pre par godina, kada su oni bili članovi opozicionih partija.
U svakom slučaju, kao poslanik SRS neću glasati za DOS-ov poslovnik zato što predstavlja korak unazad u pogledu već usvojenih demokratskih prava i sloboda.
Na kraju, drago mi je da sam posle izlaganja poslanika Jočića, koga trenutno ne vidim da je tu, (glasovi - tu je) člana DOS-a, saznao da oni uspešno sarađuju sa socijalistima. Možda je to jedna naznaka neke proširene koalicije. Doduše, još neki se nude i čekaju poziv za ulazak u koaliciju.
To se, pre svega, vidi po tome što glasaju za svaki predlog Vlade, a možda ćete na taj način da ostvarite i da imate kvorum koji uglavnom u toku dana nedostaje. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam takođe podneo amandman na član 21. S obzirom da su narodni poslanici, tj. Nataša Jovanović i Dragoljub Stamenković dosta rekli o tome, biću kratak, koncizan i jasan. S obzirom da se šef Poslaničke grupe Čedomir Jovanović već javio i da je najavio određene sankcije, upravo bih postavio njemu pitanje, jer je sve u redu. Video sam da on govori u toku današnjeg dana, a već sam rekao šta mislim o tome, o rasporedu poslanika u poslaničkim klupama, baš me interesuje kako će gospodin Čeda Jovanović da uredi da svako sedne na to mesto koje on misli da treba da neko zauzme.
Baš me interesuje koje su to sankcije, ko će da ih odredi i ko će da ih sprovede. Svaki zakon mora tačno da definiše na koji način mogu da se regulišu uslovi i odnosi koje uređuje. U osnovnoj školi sam dosta putovao po svetu, kako na Istok, tako i na Zapad. Pa i u Londonu, čak u Grin parku ili Hajd parku, ako hoćete da bacite otpatke, morate da platite 100 funti.
Znači, nije stavr u kulturi, na Zapadu. Više je stvar u tome da li se sankcije plaćaju ili se ne plaćaju. Baš bih želeo da čujem od šefa Poslaničke grupe na koji će način da uvede sankcije koje je namenio. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman da se član 28. briše iz prostog razloga što član 28. glasi: "briše se stav 2. u članu 116. Poslovnika, čime prestaje obaveza utvrđivanja kvoruma pre svakog glasanja, budući da je stanje kvoruma evidentno neposredno posle svakog glasanja, kada se iskaže broj glasova, za, protiv i uzdržan, što zbiru daje broj prisutnih narodnih poslanika na sednici".
Vi i sami znate da skoro na svakoj sednici, svo vreme nemamo kvorum, da se dešava u toku dana par puta, to sa sigurnošću mogu da tvrdim, da kvoruma nema.
U svakom slučaju, mi znamo da svaki narodni poslanik predstavlja građane određene izborne jedinice u kojoj je izabran i to po Ustavu Republike Srbije, članu 76. U svakom slučaju, da li poslanici DOS uopšte predstavljaju svoje građane ako nisu prisutni, odlučite sami. To se svakako ne odnosi na sve poslanike DOS-a, stotinak poslanika DOS-a su u svakom slučaju svo vreme prisutni, ali jedno 70-tak u toku dana, verovatno zbog toga što su na mnogim funkcijama, kako u Saveznoj, tako i u Republičkoj vladi, a istovremeno su i narodni poslanici, pa imaju neke bitnije stvari da rade, tako da nisu svo vreme u Skupštini.
U svakom slučaju, postoje narodni poslanici koji ne glasaju samo za, protiv i uzdržani, nego jednostavno o pojedinim predlozima ne žele da glasaju. Interesuje me, na koji način može retroaktivno da se poništi bilo koji predlog zbog kvoruma. Validnost bilo koje odluke se zasniva na tome da se pre svega vidi da li postoji kvorum, a onda na osnovu toga može da se pristupi glasanju i da se kasnije ustanovi da li je neka odluka validna ili nije, a ne ono što vi predlažete, da se prvo raspravlja o svemu, da se izglasa, a tek kasnije da se vidi da li je ta odluka validna ili nije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, svi ćemo se složiti da je neophodno transformisati pravni sistem, principe striktne nezavisnosti sudova i formirati jedinstvene pravosudne institucije.
Ono što je najbitnije u sudstvu je upravo nezavisno sudstvo. Složićemo se sigurno da sudstvo nije bilo nezavisno ni u prošlom vremenu. Dr Vojislav Šešelj je jednom prilikom rekao da sva voda Dunava i Save treba da prođe kroz sve sudove Srbije i teško da može da opere sve nepravde koje su bile po tim sudovima.
To je jedna notorna činjenica, ali je i notorna činjenica da treba sudstvo da bude nezavisno, a pitanje je da li će biti u budućnosti.
Ministar pravde Vladan Batić, kako sam mogao da čujem od mojih prethodnika, kažu da je većinu sudskih sporova na suđenjima izgubio. Da li to znači da treba da smeni sve sudije koji su učestvovali u tim procesima? Pretpostavljamo da ne.
Citiraću samo saveznog poslanika, gospodina Ivana Novkovića iz Leskovca, koji je inače član Demokratske stranke i član Glavnog odbora Demokratske stranke: "Sastanci lokalnog DOS-a su vremenski dugi i neefikasni, postoji neobuzdana navala pojedinaca za sticanjem određenih ličnih koristi, kao što je politički aranžman gospodina Slobodana Mitrovića - Belog, čije je dosadašnje zalaganje nepovoljno uticalo na ugled i politički kurs DOS-a. I pored smene...", (glasovi - tema) i te kako ima veze sa temom.
"I pored smene sa mesta šefa odborničke grupe DOS-a, forsira kandidata za načelnika SUP-a, politički posvećenog policajca Miodraga Jovića". Inače, Miodrag Jović je iz redova JUL-a. Njemu je lično pristupnicu potpisao predsednik Demokratske stranke, gospodin premijer Zoran Đinđić. Zbog toga nije čudo što u svakom slučaju JUL polako nestaje sa političke scene, jer predstavnici JUL-a polako prelaze u redove DOS-a.
Gospodin Slobodan Mitrović - Beli odgovara da nije on Žika Žmigavac, da mu Novković gradi političku karijeru. Ako sam bio obmanut nekim činjenicama, onda sam bio...
U svakom slučaju, gospodine predsedniče, i te kako ima veze ovo, jer prvo govorimo o sudstvu, a drugo, kao što znate, sudstvo, ministar sudstva i ministar unutrašnjih poslova i te kako su u sprezi. A napomenuću Vam i dokumentovaću činjenicu da gospodin Novković upravo forsira sudiju opštinskog suda, gospodina Zorana Stojanovića, a reč je o čoveku koji je spor između Žike Žmigavca i Novkovića presudio u Novkovićevu korist. Da su Novkovićeve optužbe nemoralne, licemerne, jer  Novković iz ličnih interesa kandiduje sudiju Stojanovića.
To kaže šef odborničke grupe DOS-a u Leskovcu. To nije naše mišljenje, mišljenje SRS, mada se mi ne razlikujemo u tom mišljenju i u tom pogledu, samo kažem šta vaši misle o vama. Da li u toj situaciji može biti nezavisno sudstvo i da li u takvim prilikama možemo da očekujemo da sledeći procesi i suđenja budu onakvi kakvi bi trebalo da budu.
Dame i gospodo narodni poslanici, da li je laž ili istina - to pre svega mogu da potvrde mladi poslanici DOS-a iz Leskovca, a vi to već sada možete da vidite koliko vredi vaša reč - revolucionari i reformisti, možete sami da vidite otvoreno pismo iz Jablaničkog okruga, od gospodina Ivana Novkovića, i ... Stepanovića. Samo sam citirao. A, evo šefu Poslaničke grupe DOS-a ove novine pa neka sam proveri (daje mu novine).
Dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o javnom informisanju je donet 20. oktobra 1998. godine, u periodu kada smo već mogli naslutiti i znati da će biti izvršena NATO agresija na našu zemlju. U tom periodu donet je taj zakon i taj zakon, pre svega, ne ukida nijednu slobodu. Zakon, pre svega, vrši sankcionisanje antidržavne inicijative.
U tom zakonu o javnom informisanju, pre svega, bilo je odgovornosti za javnu reč. Zakon o javnom informisanju nije sprečavao kritiku, umesto zabrane za vesti koje narušavaju temeljne principe informisanja, postojale su samo novčane kazne, pa i za te kazne koje su plaćali mediji, koji su kažnjeni po tom zakonu, uglavnom su donatori bili sa Zapada. Objektivno informisanje je obaveza svih medija. Zakonom se precizno definišu obaveze i prava svih koji učestvuju u protoku informacija.
U svakom slučaju, ovaj predlog zakona o prestanku važenja Zakona o javnom informisanju je u stvari cena kojom se plaća usluga tzv. nezavisnim medijima, što su pomogli da DOS dođe na vlast. Morate da se složite da nigde ne mogu novinari da pišu šta žele, a da nemaju argumenata za to. Ne može se bez kazne da se javnosti da informacija, a da nema dovoljno podataka i argumenata za sve to, pa čak i vremenski period od 24 časa je bio dovoljan da neko ko da bilo kakvu informaciju, ako ima dovoljno argumenata i dokaza, da ih prezentuje javnosti zatim. Mora, znači, u svakom slučaju da se uvek imaju dokazi da bi se bilo koja informacija objavila. Cilj Zakona o informisanju je da se afirmiše sloboda i da bude odgovornost svih medija.
Problem u Zakonu o informisanju je bio samo u jednom, što je taj zakon trebalo pre svega da važi za sve. Kada je po tom zakonu o informisanju trebalo da se kazni "Blic" ili "Glas javnosti", Zakon o javnom informisanju je bio dosledan, ali kada je SRS tužila "Politiku", kao i neke druge časopise koji su služili režimu, onda te kazne nisu bile ni na dnevnom redu suda. Zbog toga je pre svega ovaj zakon, zbog svoje nedoslednosti bio problematičan. Ono što moramo da preciziramo i sada, da je medijska slika najgora moguća od 1996. godine do danas, jednoumlje koje trenutno vlada još od Titovog vremena nije bilo ovakvo. Zbog toga što su u prošlom vremenu postojali alternativni mediji, dnevni listovi i lokalne televizije, gde se moglo nešto čuti što je protivno ideologiji vlasti. U sadašnjoj situaciji je veoma teško obezbediti medijski prostor, pošto su svi mediji u funkciji sprovođenja DOS-ovske vlasti. Zbog toga SRS izražava uverenje da je slobodno i odgovorno informisanje uslov vladavine prava i demokratije.
Dame i gospodo, amnestija je grčka reč koja znači predavanje zaboravu neke krivice i potpuni oproštaj kazne koju ta krivica povlači. U svakom slučaju, mi amnestiju ne možemo sprovesti  u pravom smislu te reči, jer možemo biti poučeni iskustvom, naročito češkog predsednika Vaclava Havela, koji je posle "plišane revolucije" pustio iz zatvora sve osuđenike i kao posledicu toga imao da je stopa kriminala odmah višestruko povećana.
Trenutno znamo da je po zakonu predloženo da za krupnija krivična dela zatvorenici budu oslobođeni 15% od izrečene kazne, a za veća i teža dela 25%. Sami zatvorenici su u štrajkovima, pošto smo bili svedoci, tražili negde od 30 do 35% smanjenje te kazne. Moramo da konstatujemo da je negde oko 60% povratnika upravo u zatvorima i da se uglavnom osobe, kojima je suđeno za teža krivična dela, nalaze u Sremskoj Mitrovici, trenutno kaznu izdržava negde oko 700 osuđenika, u Zabeli 800 kažnjenika, a u Nišu 150.
U svakom slučaju, baš zbog cele situacije koja je bila pre svega uzrok štrajka, ja kao lekar moram da smatram da je u svakom slučaju potrebno obezbediti i humanije uslove života u zatvorima, pre svega što se tiče ishrane, samog smeštaja i zdravstvenog nadzora nad osuđenicima. U svakom slučaju, moramo konstatovati da je i NATO agresija nad našom zemljom upravo omogućila da Istok, kao najveći kazneno-popravni dom u Jugoslaviji, bude sada pod ingerencijom Albanaca. Tako da, kao što je malo pre rekao ministar pravde, tačno je da ima 6.000 zatvorenika trenutno u zatvorima, a oko 2.500 zatvorenika čeka na izvršenje zatvorske kazne, ali se nadam da nova vlast novac neće investirati u građenje nekih novih zatvora. Pretpostavljam da na taj način građevinske firme neće postati profitabilnije nego što jesu.
U svakom slučaju, moramo uvažiti mišljenje pre svega ženske populacije, koje znamo da ima preko 50 i nešto posto u Srbiji, koja se pre svega zalaže da se osuđenicima za dela poput silovanja, protivprirodni blud, incest, u svakom slučaju te osobe ne budu obuhvaćene amnestijom. U svakom slučaju, svim zatvorenicima amnestija je potrebna, znači osim za ova teška krivična dela da se uradi, ali moramo da vodimo računa pre svega da sve amnestije moraju da budu zakonske, da članovi parlamenta pokažu humanost, a ne da pojedine ličnosti puštaju određene osobe poput Flore Brovine.
Dame i gospodo narodni poslanici, u Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o svojinskoj transformaciji u članu 3. kaže se: "Da se nacrt preduzeća prema posebnom programu može obaviti u preduzeću koje odredi Vlada Republike Srbije kada nije obuhvaćen tim programom".

Plašim se da upravo zbog toga što savetnik premijera Đinđića, gospodin Branimir Dragaš, upravo ima privatno preduzeće koje vrši pre svega procenu kapitala, a samim tim i rasprodaju preduzeća, da može na taj način ta tranzicija biti ubrzana. Imajuću pre svega u vidu različite modele tranzicije bivših socijalističkih zemalja i rezultate u pogledu efikasnosti, neminovno upućujemo na zaključak da je valjani vid transformacije svojinskih oblika upravo trebao biti izvršen možda po slovenačkom modelu.

Pre svega krupna državna preduzeća, koja su i profitabilna, koja imaju monopol u pojedinim granama i oblastima privrede ili preduzeća koja na tržište izlaze sa pre svega pozitivnim udelom, odnosno dobrim imidžom preduzeća, lako će se izvršiti njihova transformacija. Mi postavljamo pitanje kako će se izvršiti transformacija preduzeća koja su propala, raspuštena, koja se pre svega nalaze na ivici poslovne egzistencije. Pre svega u Jablaničkom okrugu, gde je tekstilna industrija zaista na ivici poslovne egzistencije i ko će da kupi akcije tih preduzeća?

Od 7.000 preduzeća do sada je privatizovano negde oko 630, a imamo oko 600 velikih preduzeća, otprilike polovina zaposlenih u Srbiji radi u njima. Gospodin ministar Vlahović kaže da će uspeh biti ako u toku ove godine otvori tender za prodaju četiri velika preduzeća i oko 20 srednjih. Plašim se da ako ovako odlaže za narednih šest meseci teško da i taj svoj plan, koji je postavio za cilj, ostvari. Ako na svaki pritisak, dovoljno ovo što su uradili iz Saveza sindikata Srbije, što su uradili određeni proglas da se zakon povuče iz procedure, jer su najkraće rečeno tražili da se, citiram, "država se prodaje, stranci kupuju, gube radnici i građani, radnici nisu na prodaju, stavimo tačku na pljačku."

Znači, u svakom slučaju privatizacija mora biti po modelu koji će poštovati kapital, uvažavanje specifičnosti pojedinih grana i oblasti. Kupovina preduzeća podrazumeva kupovinu preduzeća bilo za gotov novac ili staru deviznu štednju pod nadzorom javnosti. Uz direktnu odgovornost države mora se obezbediti pre svega realna cena društvenog kapitala, sigurnost naplate i pre svega rešavanje pitanja zaposlenih radnika.

 
Dame i gospodo narodni poslanici, sto hiljada zdravstvenih radnika, kao i građani Srbije, korisnici zdravstvenih usluga, očekuju da vide ko će biti sledeći ministar zdravstva.
U svakom slučaju, sledeći ministar zdravstva treba da bude kompetentna osoba, stručna, visoko obrazovana i pre svega osoba koja može da odgovori na sve zadatke koji su pred njim.
Neću pričati svoje subjektivno mišljenje o doktoru Joksimoviću, mom kolegi, jer ga lično ne poznajem, ali ću vam izneti ono što su pisale novine, i to dosovske novine, šta su iskazali ljudi o njemu. "Glas javnosti" od 20.1.2001. godine pod naslovom: "Represija nad profesijom", gde se kaže da 133 zdravstvena radnika iz Kruševca su poslala dopis gospodinu Koštunici u kome kažu o gospodinu Joksimoviću, citiram... "iz njegove biografije, u kojoj dominira agresivno ponašanje, disciplinski postupci i sukobi". Neću pojedinačno govoriti o mnogim slučajevima koji su zabeleženi u zadnjem periodu u štampi, naročito u "Blicu", gde pojedinci iskazuju nezadovoljstvo zbog toga što im doktor Joksimović nije pružio zdravstvenu uslugu blagovremeno, jer je verovatno isteklo radno vreme, što je daleko od etike koju mi lekari u svakom slučaju moramo da posedujemo.
Reći ću vam samo o grupacijama ljudi koji su se javno izjasnili da gospodin Joksimović nije za ministra zdravlja. Pre svega, Dragoljub Stošić, predsednik Unije slobodnih sindikata Jugoslavije, koji kaže da kolege dr Ivančević, dojučerašnji gradski ministar zdravlja i njegov brat Radoslav Zelenović, bivši ministar za ekologiju, sada su glavni zagovornici da gospodin Joksimović bude ministar. Do juče su bili u SPO, sada su se našli u DSS, gde ponovo zauzimaju ključne pozicije.
Pre svega protežiraju doktora Joksimovića, da bi im on kasnije omogućio mesta direktora Kliničkog centra Srbije ili neke druge značajnije zdravstvene ustanove. To su prvi sindikalci koji su se oglasili. Druga grupa, odnosno predsednik novog sindikata zdravstva, gospodin Živorad Mrkić, rekao je da zdravstveni radnici imaju utisak da su ponovo zamorci u nedozvoljenom eksperimentu, jer će biti represije nad strukom.
Pre svega, kažu doktoru Joksimoviću da sigurno neće da zaceli postojeće rane, već će još dublje da grebe svojom čeličnom metlom. Pretpostavljam da nismo u mogućnosti da čeličnom metlom sa lekarima komuniciramo.
U tom istom "Glasu javnosti" od 20.01.2001. godine pišu koji su gresi doktora Nade Kostić, ako je ta doktorka odnosno ministarka zdravlja iz iste partije, iz Demokratske stranke Srbije, i postavljaju opravdano pitanje. Demokratska stranka je više nego dužna da javnosti objasni kojim se razlozima rukovodila u kandidovanju nove, nama nepoznate ličnosti. To se, kaže, ne može držati skriveno od javnosti i od svih članova stranke. Šta je to loše uradila dr Nada Kostić?
Preći ću na izjavu od 23.01.2001. godine, gde ogorčeni lekari iz Demokratske stranke Srbije pišu o njihovom ministru, o njihovom kadru. Kada oni ovako misle, šta mi iz Srpske radikalne stranke treba da mislimo o budućem ministru zdravlja? Pre svega, doktor Zoran Milićević, koji je inače član Zdravstvenog odbora iz Demokratske stranke Srbije kaže - lekari, članovi zdravstvenog odbora Demokratske stranke Srbije su zaobiđeni u procesu bilo kakvog odlučivanja o ministru zdravlja. Kao da ne postojimo. Sam sam iskoristio u svojoj stranci sva legitimna sredstva i procedure, odnosno kucao na sva vrata, ali sam naišao na kineski zid, podignut neverovatno brzo.
Za tog doktora Joksimovića, budućeg ministra zdravlja, kaže - da je on nepoznat stručnoj javnosti i kao lekar i kao čovek, i kako je dugo u politici, odvojen od struke, pacijenata, zdravstva, brine nas kako će rešavati goruće probleme. Plašim se da će zbog nepoznavanja kadrova na rukovodećim mestima vaskrsnuti julovski kadrovi i njihovi sateliti.
I sami vidite kako u Demokratskoj stranci Srbije odlučuju demokratskim načinom.
Na kraju ću samo još istaći da u "Večernjim novostima" od 24. januara možete da pročitate da su mnogi sindikati u Kliničko-bolničkom centru, pre svega "Dr Dragiša Mišović", u Gradskoj bolnici, u Domu zdravlja "Novi Beograd" , Medicini rada u bloku 44, u Urgentnom centru, imali jednočasovni štrajk upozorenja, upravo zbog toga što taj gospodin treba da postane ministar zdravlja.
I sami vidite kakvu selekciju kadrova vrše i kakve ćemo imati buduće ministre zdravlja. Tome bih dodao da za vreme NATO bombardovanja u eko sistemu je nastala šteta od četiri milijarde i 250 miliona dolara. Ako je ovo ministarstvo pridodato Ministarstvu zdravlja pitam se kako će budući ministar zdravlja da odgovori na sva postavljena pitanja i šta će uraditi da i u eko sistemu, u ekologiji, pomogne, da zdravlje svih naših građana bude bolje.
S obzirom da sam iz Jablaničkog okruga, koji je najsiromašniji, postavio bih pitanje, zbog decentralizacije zdravstva u mom Jablaničkom okrugu, gde se nalaze male opštine, poput Crne Trave i Medveđe, na koji način ćemo stimulisati zdravstvene radnike da ostanu u tim opštinama, da rade, ako se zna da će pojedinci - lekari i zdravstveni radnici u nekim drugim opštinama imati pet ili šest puta veće plate.
Upravo te opštine, koje sam nabrojao u mom regionu, okrugu, su granične opštine prema Kosovu i Metohiji, odnosno prema Bugarskoj. Crna Trava sada ima samo tri hiljade stanovnika, a trebalo bi da znate da ih preko 70 hiljada ima po čitavoj Srbiji. Nije samo braniti otadžbinu to što ćemo imati vojsku i policiju, nego moramo imati prirodan bedem, prirodnu barijeru, a to možemo samo ako imamo naše stanovništvo na našoj teritoriji.
Na ovaj način, što pokušavamo da uradimo decentralizaciju, sigurno ćemo i to malo stanovništva sa tih teritorija izgubiti. Hvala na pažnji.