Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Goran Cvetanović

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, Poslanička grupa SRS-a je pokušavala da na konstruktivan način poboljša Predlog zakona o Ustavnom sudu, ne zbog toga da bismo dobili blaži termin – ''konstruktivna opozicija'', jer konstruktivna opozicija ne postoji, nego iz prostog razloga što nam je stalo, kada imamo jedan predlog zakona o Ustavu, o Ustavnom zakonu, da ne bude fleksibilan, pa da, kada dođe nova poslanička većina, moramo ponovo da menjamo i članove i delove zakona, nego da jedan duži vremenski period egzistira jedan ovakav zakon.
Nažalost, mi smo imali obavezu da već na prvoj sednici, kada je formirana Vlada Republike Srbije, imamo ovaj predlog zakona o Ustavnom sudu. Ne bih ponovio, po ko zna koji put, da upravo u ovom članu 55. nemamo definisane određene rokove.
Gospodin Milovan Radovanović je podneo ovaj amandman u ime SRS-a, odnosi se na član 55, gde je definisano da u toku postupka, a na zahtev donosioca osporenog opšteg akta, Ustavni sud može, pre donošenja odluke o ustavnosti ili zakonitosti, zastati sa postupkom i dati mogućnost donosiocu opšteg akta da u određenom roku, ponavljam, u određenom roku, otkloni uočene neustavnosti ili nezakonitosti. Ako u određenom roku neustavnost ili nezakonitost ne bude otklonjena, Ustavni sud će nastaviti postupak.
Amandmanom gospodina Milovana Radovanovića, vrši se samo pravno-tehnička redakcija, ne menja se uopšte suština ovog predloga zakona o Ustavnom sudu, ali je potrebno da znamo i šta znači određeni rok, jer određeni rok može da bude dosta fleksibilan. Ako znamo da ovaj predlog zakona, po važećem ustavu, nije blagovremeno dat na uvid poslanicima, a samim tim i stavljen na dnevni red, da raspravljamo o njemu, onda smo sigurni da ovi određeni rokovi mogu da budu mnogo puta pomereni.
Na kraju krajeva, imamo u Srbiji najmanje desetak opština gde su na snazi privremene mere. One su došle zbog toga, verovatno, što su zakonski definisane, recimo, da u roku od 90 dana nije bila održana nijedna sednica SO gradova, da nisu doneli blagovremeno budžet za tekuću godinu, ali imamo opštine, poput opštine Leskovac, gde Skupština opštine nije ni formirana.
To su potpuno drugačiji kriterijumi kad nemate skupštinu, nego kad zbog određenih zakonskih razloga dolazi do raspuštanja skupštine. Ovde je reč o skupštini koja nije ni formirana.
Sada da vidite čudo, ljudi koji su tamo morali da formiraju tu skupštinsku većinu, pre svega, odbornici DS-a, DSS-a, NS-a i G17 plus, sada ti isti spasioci te iste opštine pokušavaju na veštački način da drže delove lokalne samouprave.
Da ne pričam o sukobu interesa, gde je čovek koji je član privremenog organa, poput Nenada Cvetkovića iz DS-a, istovremeno i direktor banke, pa onda uslovljava da sredstva javnih komunalnih preduzeća i svih preduzeća čiji je osnivač SO idu toj banci gde je on direktor, i to kod toliko banaka koliko ih ima u Srbiji, centrala je iz Niša. Znači, ne radi se o velikoj banci sa velikim mogućnostima, sa malim kamatnim stopama, nego isključivo o velikom sukobu interesa.
Oni su ranije, kada su bili opozicija, s pravom kritikovali bivšeg predsednika opštine Gojka Veličkovića, da je direktor banke i predsednik opštine, a sada rade sve ono što su kritikovali, samo progresivno, uvećano i mnogo jačim intenzitetom.
Da ne pričam o tome da se izbori, koji su definisani tačno, mislim, na određeni vremenski rok, očigledno ne poštuju, ili se čeka onaj krajnji rok da se raspišu.
Pojedini zakoni nisu doneti na vreme i pored Ustavom tačno predviđenog roka, a da ne pričamo o budžetu za Republiku Srbiju, koji je morao do 1. tekućeg meseca da bude dat poslanicima, da poslanici, posle određenog uvida ili konsultacije sa stručnim i kvalitetnim ljudima koji poznaju budžet, pre svega, mislim na diplomirane ekonomiste, mogu da blagovremeno napišu amandmane i da raspravljamo o tome.
Da ne pričamo o tome da od 2003. godine nemamo izveštaj o trošenju budžetskih sredstava, znači, za 2003, 2004, 2005. i 2006. godinu, jer, očigledno, ta transparentnost koju su svojevremeno obećali ne dolazi do izražaja, niti možemo da na kvalitetan način raspravljamo o mahinacijama, o mitu, korupciji i kriminalu.
Mi smo zato pokušali samo da pravno-tehnički promenimo član 55, da u članu 55. stav 1, reči: "neustavnosti ili nezakonitosti", zamenimo rečima: "nesaglasnosti sa Ustavom ili zakonom".
Imamo i stav 2. gde se kaže - ako u određenom roku neustavnost ili nezakonitost ne bude otklonjena, Ustavni sud će nastaviti postupak.
Sigurno je, jer je tu dat određen blagovremeni rok, ako je blagovremeno osporen opšti akt, ako taj donosilac ne reaguje, mora da se nastavi taj proces, ali je pitanje u kom vremenskom periodu, jer može da se desi da to bude sve do sledećih izbora na republičkom nivou i onda, kada dođe do promene vlasti, da definišemo precizno kada je nešto moralo da se uradi, a već sada imate hiljadu predmeta pred Ustavnim sudom koji čekaju, a mnogi predmeti tek treba da se formiraju. Jer, ako nije bio Ustavni sud u funkciji, mnogi građani Srbije koji su oštećeni i koji s pravom žele da reaguju, da traže zaštitu svojih ljudskih prava, nisu ni mogli da podnesu molbu, zahtev, jer Ustavni sud nije formiran.
Zato je Milovan Radovanović, koji je pisao ovaj amandman, tražio da se, u stavu 2, reči "neustavnost ili nezakonitost", zamene rečima "nesaglasnosti sa Ustavom ili zakonom".
Suština se ne menja, mada imamo zamerke na izbor sudija Ustavnog suda. Svi se hvale da treba da se prati demokratija, pre svega, po ugledu na SAD, jer tu je pravni poredak potpuno nezavisan, sudstvo, takođe, nezavisno, a mi dokazujemo da, kao, težimo ka takvim demokratijama koje duži vremenski period opstaju, ali, očigledno, samo gledamo deo koji nama odgovara; sve ono što je dokazano da je tekovina demokratije, taj proces kod nas nije zaživeo.
S obzirom na to da se gospodin Zoran Krasić javio povodom istog ovog amandmana, ja bih dozvolio da on da obrazloženje za predlog gospodina Milovana Radovanovića. Hvala.
Hvala lepo.
Gospodo narodni poslanici, očekivali smo da posle formiranja Vlade Republike Srbije, na prvoj sednici, jedna od glavnih tačaka bude Predlog zakona o Ustavnom sudu, pre svega, zbog toga što je Ustav definisao da to moramo da uradimo, a i zbog toga što se gospodin Petrović, u vreme kada je bio narodni poslanik opozicije, javno zalagao za to da se formira Ustavni sud. Smatrali smo da će, kada se neko teoretski zalaže za određen predlog, onog trenutka kada dođe u situaciju, kao što ste upravo vi, to i praktično da sprovede.
Nisam želeo da u ovom pravcu definišem neke stvari, s obzirom na to da je SRS optužena da pravi opstrukciju da se blagovremeno ne bi doneo zakon o Ustavnom sudu, ali želim da kažem da, zbog 1000 predmeta koji čekaju pred Ustavnim sudom, mnogi građani, upravo, očekuju da se on što pre formira.
Ja ću samo jedna predmet i jedan problem da definišem. To je da je demokratska prinudna uprava u Leskovcu počela da traje od 12. aprila 2007. godine, suprotno članu 114. Zakona o lokalnoj samoupravi i suprotno izvornom opredeljenju građana. Nadležnosti i ovlašćenja lokalne skupštine, kao i privremenog organa, jesu isti, ali kapaciteti za sprovođenje, u svakom slučaju, nisu jednaki.
Stanovnike Leskovca ne interesuje prinudna uprava unutar Opštinskog odbora DS-a, ali funkcionisanje nezakonitog privremenog organa, kao i privremenog veća u najvećoj opštini u Srbiji i te kako interesuje Leskovčane. Zato s nestrpljenjem očekuju formiranje Ustavnog suda, kako bi i jedan od problema koji vuče, pre svega, Jablanički okrug definisali na najbolji mogući način, zahvaljujući poštovanju zakona i Ustava.
Zato su predstavnici SRS-a podneli amandman na postupak pred Ustavnim sudom – učesnici u postupku, to stav 1. tačka 2, gde je definisano da je svako po čijoj je inicijativi pokrenut postupak za ocenu ustavnosti ili zakonitosti, u daljem tekstu, inicijator.
Amandmanom SRS-a je definisano da se u članu 29. stav 1, u tački 2) reč: ''svako'' zameni rečima: ''pravno ili fizičko lice'', a reč: ''inicijator'', rečima: ''podnosilac inicijative''. Amandmanom se vrši pravnotehničko preciziranje, a reč: ''inicijator'', koja je žargonska, zamenjuje se pravno ispravnim rečima.
Ne može da se kaže – svako, mnogo lepše zvuči – pravno ili fizičko lice. Ne postoji treći subjekat, pored pravnog, odnosno fizičkog lica. Bolje da stoji jedna reč više, nego da postoji pravna nepreciznost. U svakom slučaju, Zakonodavni odbor je mogao da ispravi pravnotehnički član 29. i da to blagovremeno definišemo. Zakoni moraju da budu jasno definisani, a ne žargonski, ono na šta su navikli predstavnici DS-a, recimo, ''izlazak na crtu'', kao i neke slične parole. Zato SRS insistira da se uspostave principi vladavine, pre svega, prava i pravičnost.
U duhu je srpskog jezika - podnosilac inicijative, a ne - inicijator. Osim toga, podnosilac inicijative nije isto što i inicijator. Zato termin koji ste predložili nije pravno precizan. Inicijator može da bude gospodin Tadić, a da podnosilac inicijative bude gospodin Koštunica, tako da su očigledni nedostaci vašeg predloženog člana 29. Predloga zakona o Ustavnom sudu.
Obrazloženje koje ste dali, da termin ''inicijator'' već postoji u važećem zakonu o postupku pred Ustavnim sudom, kao i da se pravno dejstvo njegovih odluka odnosi na član 24, apsolutno je neprihvatljivo.
Neprihvatljivo je, pre svega, zbog toga što ne možete jedan loš predlog da pravdate postojećim lošim rešenjem iz nekog postojećeg zakona.
Nadam se da vam je iznet veliki broj argumenata i da smo rasvetlili neophodnu upotrebu, pre svega, pravno tačnih termina. Zato pozivam sve poslanike da prihvate amandman SRS-a, a nadam se da je i ministar pravde odlučio da, posle mog izlaganja, prihvati ove argumente. Hvala.
Gospodine predsedavajući, mislim da je prošlo 16,00 časova i vi ste, po Poslovniku, bili dužni da pre 16,00 časova produžite rad sednice. Samim tim, to znači da ovo što ste uradili nije po Poslovniku. Nadam se da, dok završim svoje izlaganje, imate mogućnosti da proverite, da se konsultujete sa sekretarom Skupštine, i da ćete ustanoviti da sam u pravu.
Javljam se po članu 226, jer su studenti, mladi stručnjaci i sportisti dobili priliku da bez odugovlačenja i maltretiranja u redovima ispred ambasada potraže šansu za odlazak iz zemlje, bar oni koji su preostali u našoj zemlji. Zbog čega na neki drugačiji način želim da iznesem neke podatke?
Od početka '90. godina iz Srbije je otišlo između 300 i 400 hiljada građana, među kojima je najmanje 10% visokoobrazovanih kadrova, što znači da je oko 40 hiljada ljudi sa završenim fakultetom.
Znanje u porastu produktivnosti i konkurentnosti pojedinih zemalja učestvuje sa čak 40%. Ispostavilo se da EU dosta zaostaje u tom pogledu, naročito iza SAD, Japana i Kanade, pa su upravo zbog toga došli do zaključka da moraju do 2010. godine da počnu da izdvajaju najmanje 3% ukupnog društvenog proizvoda, pre svega kada je u pitanju istraživanje i razvoj njihovih naučnih instituta, odnosno kada su u pitanju njihove zemlje. Više od polovine tih sredstava upravo je dato iz budžeta njihovih zemalja, ali ostatak ide iz privrede. Kod nas je to izdvajanje, dosta malo, oko 0,4%.
SAD su izdale 2004. godine oko 3.300 iseljeničkih viza građanima Srbije. Oni koji su već u Americi, umesto studentske, istraživačke ili naučne vize, traže sada iseljeničku zelenu kartu, dok se ovdašnji stručnjaci kandiduju u ambasadi. Više od 50% je onih koji sada konkurišu za vizu SAD.
Zbog čega sam napravio ovaj uvod? Zbog toga što, po istraživanju, na odlivu mozgova iz Srbije smo izgubili oko 12 milijardi dolara. Međunarodne organizacije su krajem HH veka procenile da proizvodnja jednog naučnika ili visokoobrazovanog kadra košta oko 300 hiljada dolara, gde se, osim školarine, u cenu uključuje vaspitanje, stanovanje, odevanje, zdravstveno osiguranje. U tu cenu od 300 hiljada dolara za svaku visokoobrazovanu osobu ne računa se dobit od visokostručnog lica, što znači da je naša zemlja do sada izgubila od 9 do 12 milijardi dolara samo na ime visokoobrazovanih kadrova.
Ako se uključe i kadrovi sa srednjom školom, naročito kada su u pitanju medicinski tehničari ili medicinske sestre, kojih naročito ima u Italiji, Francuskoj i Nemačkoj, onda ćemo doći do mnogo veće cifre. Očekivalo se da će 2005. godine posle prijema novih članova u Evropskoj uniji nastati veliki imigracioni talas, ali pokazalo se da se Evropa čuva posebnim, uspešnim antimigracionim merama. Međutim, na slučaj u Srbiji jasno je da Evropska unija i te kako podstiče iseljavanje mladih obrazovanih kadrova i u svakom slučaju moramo da vodimo računa upravo o tome. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se da reklamiram povredu Poslovnika, član 104.
Gospodine predsedavajući, prvo bih vam se obratio, pre svega, kao uvaženom kolegi , a i kao čovek koji je dva puta biran za predsednika Skupštine najveće opštine u Srbiji, a to je opština Leskovac.
Ono što morate znati to je da pozicija definiše način na koji radi i funkcioniše Skupština, bilo da je to na lokalnom nivou, bilo da je to na republičkom nivou.
Predsednik Skupštine, gospodin Oliver Dulić je danas, nemajući mogućnost da negira, priznao da je povredio Poslovnik, član 84, jer su snagom argumenata gospodin Dragan Todorović i gospođa Vjerica Radeta ukazali na povredu Poslovnika koja je evidentna.
Podsetiću vas da su pre vas tu sedeli i neki drugi ljudi iz tzv. demokratske opcije, da je gospođa Nataša Mićić upravo radila ono što vi radite, dajete kazne, opomene, izbacivala je narodne poslanike iz Republičkog parlamenta iako nisu bili prisutni u sali, i ako su bili prisutni i primerno se ponašali ona je znala da na neprimeren način funkcioniše. Zato je i došlo do mnogih sudskih procesa i zato se i ja, kao narodni poslanik ovog parlamenta, sudim sa Natašom Mićić već duži vremenski period.
Zato treba i vi kao predsedavajući da izvučete pouke, da od vas zavisi da prvi morate dati primer na koji način treba da funkcionišu poslanici, da vi ne kršite Poslovnik i da zaista bude ovo ugledan dom.
Kada sam malopre čuo da šefovi poslaničkih grupa, pre svega iz DOS-a, žele na primeren način da rade, to moraju praktično da pokažu. Kada Nada Kolundžija, kao šef najveće poslaničke grupe iz vladajuće koalicije, kaže verujte mi, ne verujemo, jer znamo da je bila u SPS-u, pa u Demokratskoj alternativi kod Nebojše Čovića, sada rukovodi DS. Kako možemo da imamo poverenja kada ona nešto iznese i kaže javno pred svima? Ne znamo kad i na koji način zastupa, i mislim da zaista nema moralno pravo da neki bivši režim, kome je ona pripadala, da kritikuje na tako neprimeren način.
Kada neko kaže da SRS nema program. Imamo, jer vreme je za promene, a osnovni postulati su: radikalna borba protiv korupcije i kriminala. Zahvaljujem. Javljam se ponovo po Poslovniku.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika, član 226.
S obzirom na to da sam član Odbora za lokalnu samoupravu, žao mi je što ministar Marković nije prisutan, jer bi konkretno pitanje bilo postavljeno njemu, zbog čega predstavnici SRS-a nemaju poverenje u skupštinsku većinu, naročito kada je u pitanju gospodin Marković.
Četvrta sednica Odbora za lokalnu samoupravu održana je 4. septembra 2007. godine. Dnevni red je bio - učešće Odbora u izradi nacrta zakona o lokalnoj samoupravi, o teritorijalnoj organizaciji, lokalnim izborima i glavnom gradu.
Predsednik Odbora, gospodin Jovan Palalić, obećao je da će u narednom periodu od 10 dana biti nova sednica, peta sednica, i da je na toj sednici obavezno prisustvo ministra za lokalnu samoupravu gospodina Markovića.
Prošlo je mnogo vremena, a od tog obećanja nije bilo ništa. Upravo iz tog razloga smo sigurni da gospodin Marković, kao ministar nadležnog odbora, želi da obmane javnost i dobije na vremenu.
Zbog čega poslanici SRS-a reaguju? Nije poštovana procedura, data je saglasnost na rešenje o imenovanju zamenika vršioca dužnosti gradonačelnika, a mi postavljamo pitanje - po kom članu Statuta, po kom članu Poslovnika? Krši se i Ustav i zakon, kao i sve moralne norme.
Član 42. Zakona o lokalnoj samoupravi definiše da predsednik Skupštine treba da raspiše izbore za gradonačelnika Beograda, a znamo da su budžetska sredstva, tekuće rezerve, negde oko 15 miliona evra.
Gde je izborno opredeljenje građana, ako znamo da su direktno birali, po imenu i prezimenu, gradonačelnika Beograda?
Moramo da konstatujemo da su nadležnosti i ovlašćenja ista, ali kapaciteti za sprovođenje i ingerencije gradonačelnika nisu jednaki.
Ostavke predsednika Skupštine, zamenika predsednika, predate su na samoj sednici, kada je sednica krenula, iako je to trebalo blagovremeno da se uradi.
U toku je bila 20. sednica, a po članu 9. moralo je da se to uradi na sledećoj narednoj sednici i da se definiše ostavka.
U članu 14. stava 3. definisano je da se o ostavci predsednika skupštine odmah obaveštavaju odbornici skupštine, a na prvoj narednoj sednici skupštine, bez glasanja, utvrđuje da je mandat prestao danom podnošenja ostavke, što znači da je tek naredna, 21. sednica Skupštine grada Beograda bila ta na kojoj su mogli da verifikuju i te ostavke.
Osim toga, nisu ispoštovane ni druge stvari iz procedure, član 8. stav 3. i član 9. Predlog kandidata za predsednika skupštine podnosi se predsedavajućem u pisanom obliku, čime je omogućeno i predstavnicima drugih političkih partija da to urade.
Javljam se ponovo po Poslovniku, pošto nisam završio svoje izlaganje.
Dame i gospodo narodni poslanici, ono na čemu insistiraju predstavnici Srpske radikalne stranke jeste da se poštuje član 111. Zakona o lokalnoj samoupravi i član 192. Ustava Republike Srbije.
Član 192. Ustava Republike Srbije definiše nadzor nad radom opštine, pa je rečeno da je Vlada dužna da obustavi od izvršenja opšti akt opštine za koji smatra da nije saglasan Ustavu ili zakonu i da u roku od pet dana pokrene postupak za ocenjivanje njegove ustavnosti ili zakonitosti. Vlada može, pod uslovima određenim Zakonom, raspustiti skupštinu opštine.
Problem je u tome što predstavnici, pre svega, Ministarstva lokalne samouprave nisu principijelni. Oni prave problem zbog nedosledne i selektivne primene Zakona i zbog toga što onemogućavaju efikasno vršenje prava na lokalnu samoupravu, te na taj način dovode mnoge lokalne samouprave u situaciju da reaguju zbog toga što nemamo adekvatan i jednak pristup prema svim lokalnim samoupravama, nezavisno od toga ko vrši lokalnu vlast.
Samim tim, upravo Vlada Republike Srbije, preko Ministarstva i gospodina Markovića, utiče na negativno stanje i, ono što je najbitnije, na pravnu nesigurnost kod svih nosilaca lokalne vlasti. Zato i definišemo da postoji pravno nasilje, da postoji kršenje svih zakona, jer to, upravo, predstavlja slabost poslaničke većine. Zato se neprincipijelno odnose, ne samo prema gradu Beogradu, nego i prema 10 opština u čitavoj Srbiji imaju privremene organe.
Kada su predstavnici Srpske radikalne stranke i Socijalističke partije Srbije činili lokalnu vlast u najvećoj opštini u Srbiji, u Leskovcu, predsednik Skupštine, iz G17 plus, Predrag Marković, četiri meseca ranije je raspisao lokalne izbore, i za odbornike, i za predsednika Opštine. Znači, nisu poštovali mandat od četiri godine. Želeli su, insistirali su na tome i raspisali su izbore, a predstavnici Srpske radikalne stranke su im izašli na crtu. Ali, evo, sada, kada se promenio odnos, kada privremeni organ vlada duži vremenski period, očigledno im takav odnos snaga ne odgovara.
Ako vam sada prezentujem papire koji su ispred mene, videćete da, recimo, predsednik opštine Vladan Marinković, prvo, definiše da ima veliki broj radnika i da oni moraju da ostanu bez posla. Posle toga, traži da se radnici u lokalnoj samoupravi prijave, da se dostavi spisak radnika koji žele da se prijave za program do septembra 2007. godine. Onda imamo prisustvo gospodina Markovića, ministra koji sedi, koji je došao da poseti...
S obzirom na to da nisam završio, zamolio bih vas da me ponovo prijavite za reč. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu Poslovnika 226.  Želeo bih da podsetim predsednika Odbora za lokalnu samoupravu, da je na poslednjoj sednici tog Odbora dato javno obećanje da će u roku od 10 dana da se sazove sednica Odbora. Nažalost, taj vremenski period je već odavno prošao. Mislim da je uvažena koleginica Nataša Jovanović tražila da se u toku današnjeg dana zakaže nova sednica Odbora.
Na toj poslednjoj sednici Odbora za lokalnu samoupravu, predsednik je pokušao da formira pet radnih grupa i da se te radne grupe bave setom zakona o lokalnoj samoupravi, ono što je obaveza Vlade Republike Srbije.
Podsetiću vas na član 72. Poslovnika gde je tačno definisano šta treba da rade odbori u našoj Narodnoj skupštini. Sve ovo što se dešava u Skupštini grada Beograda, sve ono što se dešavalo u Rumi, sve ono što se dešava u mnogim opštinama gde vlada privremeni organ, na nezakonit i nelegalan način, već mesec dana, mislim da je krajnje vreme da predsednik Odbora, iz DSS, već u toku današnjeg dana sazove sednicu, pa da rešimo sve ove dileme koje očigledno muče većinsku Srbiju. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 225 – da narodni poslanik ima pravo da bude informisan o svim pitanjima koja su na dnevnom redu. Pre svega, želim da informišem šefa poslaničke grupe Demokratske stranke, gospođu Nadu Kolundžiju, kao i koleginicu Gordanu Čomić, jer su burno reagovale posle izlaganja uvaženog kolege iz Socijalističke partije Srbije, gospodina Žarka Obradovića.
On je sugerisao da je tačka 18. povučena sa dnevnog reda. One su reagovale da apsolutno nemaju informaciju da je tačka 18. povučena iz procedure.
Imate obaveštenje da je tačka 18 – Sporazum između Saveta ministara Srbije i Crne Gore i Vlade Republike Francuske o vraćanju i prihvatanju lica u neregularnoj situaciji, sa protokolom, data 31. jula 2007. godine. Vlada Republike Srbije 4. oktobra tekuće godine dala je obaveštenje, čak i tu ima greška, da povlači iz procedure Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Saveta ministara Srbije i Crne Gore, kao i Vlade Republike Francuske o vraćanju i prihvatanju lica u neregularnoj situaciji.
Samim tim što je ministar unutrašnjih poslova, Dragan Jočić, odsutan, tu ste pravilno postupili kada ste povukli iz procedure tačku 18, i sada ovaj set zakona umesto pet ima samo četiri predloga zakona.
S obzirom na to da ste predložili ministra Rasima Ljajića, koji je ministar za rad i socijalnu politiku, čovek koji sigurno nije kompetentan da govori o konvencijama o korupciji, o potpisivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade zemalja Beneluksa, čovek koji sigurno nije kompetentan da raspravlja o Sporazumu koji je Vlada Republike Srbije potpisala sa Mađarskom i Rumunijom, smatramo da treba da povučete i ovaj set zakona.
A onda, kada se steknu uslovi po Poslovniku Skupštine Srbije, kao što su ovi zakoni zbog kojih je prisutan ministar za zaštitu životne sredine, dr Saša Dragin, koji je sve vreme prisutan i aktivno učestvuje u svim predlozima zakona, siguran sam da smo na konstruktivan način doprineli da ovi predlozi zakona na lepši i kvalitetniji način budu u funkciji, ovakve primedbe treba da prihvatite i da povučete iz procedure sve ove predloge zakona da biste mogli naknadno, kada se steknu uslovi i kada budu prisutni vaši ministri, koji su predloženi kao kompetentni ljudi, da zajedno raspravljamo o njima.
 Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je još jedan zakon, zakon o putnim ispravama, koji, kako se napominje u objašnjenju, ima neospornu važnost, ali ipak uređuje materiju koja je pretežno tehničkog karaktera. Nisam baš siguran da je ovo pretežno tehnički zakon, jer nedostaci koje sam uočio u ovom zakonu i te kako mogu uticati, pre svega, na sudbine pojedinaca, a ima loše posledice i po društvo u celini.
Tako u glavi II, koja tretira vrstu putnih isprava, u članu 11, o službenim pasošima, između ostalog, stoji - službeni pasoš se izdaje rukovodećim radnicima sa posebnim ovlašćenjima u drugim državnim organima. Ako pogledamo član 45. stav 2, vidimo da se evidencija o izdatim pasošima vodi u MUP-u.
Pošto ovu vrstu pasoša izdaje Ministarstvo spoljnih poslova, što možete videti iz člana 16, ne može se zaključiti na koji način se vodi evidencija o ovakvim pasošima. To znači da niko ne zna koliko ovakvih pasoša ima i kome se sve izdaju. Takve pasoše će ponovo posedovati ljudi kao što su Beba Popović, Janjušević, Kolesar i njima slični. Baš iz tog razloga, potrebno je da se preventivno deluje.
U članu 15. izjednačava se prebivalište, odnosno mesto gde lice stalno živi, kao i boravište - mesto gde lice povremeno živi, odnosno boravi. Ova odredba omogućava da i lica koja su neprijateljski raspoložena prema državi Srbiji lako dolaze do pasoša. Tako se može desiti da i lica koja nisu državljani Srbije dođu do njenog pasoša.
Na koji način? Recimo, Šiptari iz Albanije, koji trenutno borave na Kosovu i Metohiji mogu doći do pasoša na sledeći način - uz pomoć opštinske administracije, prijave se da borave u Bujanovcu, Preševu, Medveđi i na osnovu toga dođu zaobilaznim putem do pasoša. To im omogućava i član 30. ovog zakona, po kome je potreban mali broj dokaza da bi se dobila ta isprava, odnosno pasoš.
Kao da je zakonodavcu stalo da se zakon što lakše zloupotrebi od onih koji ne priznaju našu državu Srbiju, a žele da dođu do pasoša, posebno ako se zna da u članu 2. stav 2. zakona stoji da je pasoš dokaz o državljanstvu.
Na kraju, pošto je poslanik iz DS-a malopre pričao o beloj šengenskoj vizi, mislim da mi, kao poslanici, već imamo beneficije, imamo diplomatske i službene pasoše.
Ono što je bitno, to je da moramo da vodimo računa da najmanje 100.000 pripadnika romske nacije treba da se vrate, uglavnom, iz zemalja EU, da su socijalno ugroženi, da nemaju rešeno stambeno pitanje, a nisu stručni kadrovi koji lako mogu da dođu do posla. Ako vodimo računa o toj beloj šengenskoj vizi, pogledajmo konsekvence, pogledajmo da li imamo mogućnosti, kao država, da izađemo tim ljudima u susret, koji treba da se vrate u našu zemlju, jer su uvek dobrodošli.
Hvala.
Javljam se povodom povrede Poslovnika, člana 104.
Želim, pre svega, da se obratim gospodinu Batiću, jer sam siguran da je obaveza svakog poslanika da da adekvatan amandman na član 20, tj. ako neko peva pesme ili maše zastavom, zakonska varijanta da se kazni do osam godina zatvora nije primerena. Mislim da, ipak, kao narodni poslanici, treba da se borimo protiv zloupotrebe politike u sportu, a za to ću vam dati jedan primer.
Posle 5. oktobra 2000. godine, velika su nastojanja da se sportske, naročito fudbalske vode, koriste od strane nekih stranaka iz DOS-a.
Najagresivnije su bile male stranke, a najbolji primer je fudbalski klub "Radnički" iz Obrenovca, koji je, pod rukovodstvom Jovice Šurbatovića iz Batićeve stranke, fuzionisanjem sa fudbalskim klubom "Milicioner", prešao dug put iz treće u prvu ligu za samo jedan dan.
Siguran sam da treba da se borimo protiv toga da se za jedan dan iz treće lige pređe u prvu, jer je to mnogo veća korupcija, mnogo veća zloupotreba, kao što je bila zloupotreba i to da se za kratak vremenski period na stadionu naprave nove tribine, što je Batić omogućio svojom pozicijom u Vladi.
Baš iz tog razloga, moramo da prihvatimo saglasnost ministra s našom primedbom, jer je uvideo da je napravljen propust u ovom predlogu zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, sport je potreba mladih, sport gradi slobodnu atmosferu koja, pre svega, poziva na igru i učenje. Sport unapređuje saradnju u mnogim oblastima, jer sportska aktivnost nudi mogućnost da se postigne fizičko i duševno opuštanje. Postizanjem uspeha u sportu raste i osećaj samopouzdanja, kao i poverenja u samog sebe. Bavljenje sportom je idealna prilika za edukaciju, ali i za kvalitetne socijalne kontakte. Ako je slobodno vreme neispunjeno, neorganizovano, onda postoji veća mogućnost da mladi prihvate silu kao sasvim normalnu, te da je kao takvu i samostalno koriste.
Medijski i politički uticaj bio je od presudnog značaja za kreiranje društvene zabrinutosti u vezi sa nasiljem sportske publike. Neki navijači žele da skrenu pažnju javnosti na sebe, jer takvo ponašanje omogućuje mladim ljudima da, možda, savladaju krizu identiteta, kao i osećaj društvene marginalnosti. Takvo ponašanje dovodi do ekstrema, pre svega, u komunikaciji sa svima koji ne pripadaju istoj grupi.
Primarni cilj ekstremnih navijača je biti viđen u široj javnosti, ali i unutar sopstvene navijačke grupe. Takve grupe imaju tri karakteristična elementa, kolektivnu solidarnost, izrazitu teritorijalnost, muškost, pre svega se misli na glasno muško skandiranje.
Događaji na tribinama često nisu povezani sa trenutnim događajima na samom terenu, već se dešavaju potpuno nezavisno. Siguran sam da ni MUP neće biti u velikoj zabludi, jer je u Velikoj Britaniji, gde je uvek bilo velikog nasilja na stadionima, posle donošenja zakona, nasilje sa stadiona samo prebačeno i preneto na ulice.
Zakon predviđa duže zatvorske i više novčane kazne, ali daje i dodatna ovlašćenja i obaveze organizatorima mečeva. Promene se odnose na zatvorske kazne za osobe koje učestvuju u nasilju, pre svega, na sportskim terenima. Za njih je predviđena zatvorska kazna od jedne do pet godina, a ako se krše zakoni u grupi, maksimalna kazna je osam godina.
Ono na šta treba da obratimo svi pažnju, kao narodni poslanici, jeste da se Srbija po broju ubijenih sportista svrstava u sam vrh crnih lista. Za kratko vreme je ubijeno čak sedam predsednika fudbalskih klubova. Očigledno je da se kroz neke sportske klubove vrši pranje novca, i to uglavnom kada su u pitanju fudbal i košarka.
Zato je polovinom 2005. godine naš fudbalski savez dobio žuti karton od UEFA i naredbu da se odstrane mafijaši iz Saveza, jer, očigledno, velika mafijaška grupa i dan-danas funkcioniše po većem broju klubova u fudbalu, a i u košarci.
Naš je zadatak da svi zajedno delujemo preventivno, da bi nasilje imalo tendenciju opadanja i da nasilje u sportu svedemo na minimum.
Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi kolega Obradoviću, ovo je očigledno kompleksno pitanje i treba kompleksan odgovor, vi ste delimično u pravu. Dva puta je predsednik opštine u Leskovcu bio iz redova DS i dva puta se uvodi privremeni organ u najvećoj opštini u Srbiji.
Moram da kažem da u početku, kada je privremeni organ počeo da funkcioniše ove tekuće godine, prvo su bili samo predstavnici DSS i Nove Srbije, iako su na lokalnim izborima od 85 odbornika dobili samo četiri odbornika, recimo naspram SRS koja je imala 17 odbornika, naspram vas koji ste imali devet odbornika itd.
Kasnije su očigledno videli da paritet nije adekvatan i onda je SPS, zajedno sa SPO, ušla da bude deo privremenog organa. Tako imamo stanje da Vlada Republike Srbije tri puta za nekoliko meseci menja sastav privremenog organa.
Sada sastav čini predsednik koji je iz DSS, ponavljam da imaju samo četiri odbornika od 85, G17, DS i Nova Srbija.
Ono što ste malopre hteli da prezentujete Narodnoj skupštini, to je trebovanje radnih mesta po političkim strankama i to bi bilo čudno da prethodno nije bio ministar lokalne samouprave, gospodin Marković, koji je konstatovao da leskovačka opština ima najveći broj službenika, preko 500.
Ako su evropski standardi na 1.000 stanovnika jedan službenik, a ako leskovačka opština ima 160.000 stanovnika, to je oko 200 službenika.
Kada je predsednik opštine, gospodin Marinković iz DS preuzeo dužnost, svim direktorima koji su uglavnom bili iz drugih političkih stranaka dao je izveštaj i naredbu da ne smeju nijednog da uposle.
Posle toga je gospodin Marković konstatovao da 500 službenika imamo viška u opštinskim upravama, zatim postoji naređenje predsednika opštine iz DS da do 7. septembra tekuće godine svaka uprava da spisak uposlenika koji žele da dobrovoljno napuste radno mesto, a zatim sledi trebovanje radnih mesta po političkim strankama, 82 lica su na tom spisku, od toga preko 40 iz DS, a ovo ostalo su iz G17, DSS i Nove Srbije.
Prosto je neverovatno da imate privremeni organ gde predsedava gospodin iz DSS, dva puta su lokalni izbori bili po novom sistemu i nijednom nisu imali kandidata za predsednika opštine.
Toliko o njihovom autoritetu i o ljudima koji dolaze iz tog kraja.
Očigledno da ranije, kada je predsednik Skupštine bio gospodin Marković iz G17, mogao je i kasnije da raspiše izbore, vi ste tu potpuno u pravu, ali pravo predsedavajućeg je da odabere pravi trenutak, najbolju klimu po tu političku opciju koju zastupa.
S obzirom da je apsolutno sve vreme tolerancije prošlo, krajnje je vreme da predsednik Skupštine raspiše izbore, ne samo u Leskovcu nego u svim opštinama gde je privremeni organ u funkciji. Ako to ne uradi, siguran sam da će pre svega imati političke konsekvence.
Dame i gospodo narodni poslanici, atmosferska koncentracija gasova, sa efektom staklene bašte, a naročito ugljendioksida, metana i azotsuboksida enormno su uvećane u odnosu na preindustrijski period, a njihove sadašnje vrednosti su najveće u proteklih 650.000 godina.
Osetan porast koncentracija ugljen-dioksida, metana i azotsuboksida u toku poslednjih stoleća uzrokovan je pre svega sagorevanjem fosilnih goriva, promenom namene korišćenja zemljišta, kao i drugim ljudskim aktivnostima. Prema analizama stanja globalne klime za period 2006. godine, koju je objavila Svetska meteorološka organizacija, prethodna 2006. godina bila je šesta na listi najtoplijih godina u periodu od 1861. godine do današnjeg dana.
Na globalnom nivou 20. vek, poslednja decenija 20. veka, kao i 1998. godina, bili su najtopliji u toku poslednjeg milenijuma. Trend rasta temperature vazduha u drugoj polovni 20. veka zabeležen je skoro na čitavoj teritoriji Republike Srbije.
U regionu severne Evrope registrovan je trend rasta količine padavina u opsegu od 10 do 40%, dok je u regionu južne Evrope, kome i pripada naša zemlja, registrovano pretežno trend smanjenja padavina, i to iznosi otprilike 20%.
Ako uzmemo samo tabelu, možemo recimo na primeru grada Niša da vidimo da u zadnjih 30 godina temperatura je bila negde oko 0,4, govorim za januar, dok je ove tekuće 2007. godine temperatura 5,3.
Ili recimo ako gledamo procenat padavina u tom istom gradu, ako uzmemo mesec april, ranije je bila padavina 50 milimetara, a sada je ove godine bila samo šest, što dovoljno ukazuje na velike promene koje se dešavaju i u našoj zemlji.
Zbog toga dobro osmišljena politika, pre svega zaštite životne sredine, može omogućiti ekonomski povoljne rezultate, pre svega privrede i naše zemlje u tranziciji, koje inače trpe velike probleme usled niskog nivoa energetske efikasnosti, kao i visokog intenziteta emisije štetnih gasova u proizvodnim procesima.
Znamo da globalno zagrevanje nazivamo povećanje prosečne temperature atmosfere i okeana na zemlji, ali ako se nastave ovakva dešavanje imaćemo nivo mora koji će porasti, slatke vode će biti sve manje i manje, staništa će biti uništena, i ono što je evidentno, više temperature uticaće negativno na zdravlje naše populacije.
Postavlja se pitanje, a to je da li je isplativije smanjivati emisije u zemljama čiji su proizvodni procesi zastareli i neefikasni, ili u razvijenim zemljama, gde bi za smanjenje emisija bila potrebna još razvijenija tehnologija od postojeće.
Industrijske zemlje koje nisu potpisale Kjoto sporazum, pre svega SAD, ona učestvuje u trgovini emisijama posredstvom dobrovoljnih mehanizama trgovine, kao što je čikaška berza emisija, samoregulišuća berza sa sopstvenim pravilnikom, a njima upravljaju njihovi članovi. Treba napomenuti da Kina takođe nije potpisala jer je zemlja u ekspanziji, iako pored SAD ima najveću sferu zagađenja kao zemlja koja ima veliki privredni industrijski rast.
Zemlje koje nisu potpisale ovaj Kjoto Protokol mogu da pristupe u svakom trenutku i to je nešto na šta moramo da obratimo pažnju, i ono što je evidentno, to je da u Srbiji Kjoto Protokolu nisu do sada posvetili predstavnici Vlade Srbije mnogo pažnje.
Ono što je bitno, ni stručna javnost, osim što se spominje kao jedna od nažalost neophodnih međunarodnih sporazuma, koje Srbija mora da potpiše zarad budućeg razvoja i ekonomskog prosperiteta.
U Srbiji postoje zvanični podaci, mada pitanje je koliko su verodostojni, ali oni ukazuju, ako posmatramo pre svega Međunarodnu agenciju za energiju, da je Srbija 2004. godine, kada imamo te podatke, ispustila oko 50 miliona tona ugljen-dioksida.
Ministre, izvinjavam se, ali ako možete da obratite pažnju, s vašim kolegama možete i kasnije da razgovarate.
Pre svega, tu su 50 miliona tona ugljen-dioksida, oko 30% emisije stvara upravo Elektroprivreda Srbije sagorevanjem fosilnih goriva, od čega 75% ugalj, 8% sirove nafte i gasa, a ostatak otpada na hidrocentrale i neke druge obnovljive izvore.
Sadašnja energetska neefikasnost očigledno je najveći potencijalni izvor energije, pošto su samo četiri zemlje od ukupno 27 bogate naftom i gasom kao izvorom energije.
Uzevši u obzir nestabilnost cene nafte i gasa, pre svega mislim na globalnom nivou, moramo da vodimo računa da Srbija samo jednu petinu proizvodi godišnje potrebe nafte, kao i jednu četvrtinu potrošnje gasa samostalno proizvodimo, i zbog toga je možda jedna od poruka da ovo ministarstvo mora da uradi, a to je da poveća ukupnu energetsku efikasnost u zemlji.
Činjenica je da sporo odlučivanje, kao i birokratsko ponašanje Vlade Republike Srbije, sprečava da sektori energije industrije u Srbiji poboljšavaju svoju konkurentnost.
Zamolio bih vas da zaustavite vreme i da postavim poslaničko pitanje. Gospodine ministre, vi ste već dobili 10. septembra tekuće godine pismo koje je poslato vašem kabinetu sa juga Srbije, gde pored svih mafija koje do sada imamo, pojavljuje se i šumska mafija, koja je i te kako ostavljena po strani i prethodni ministri nisu obratili pažnju, očigledno ni vi nemate nameru da vodite računa o tome. Ovo je koliko vidim pismo upućeno vama.
Pretpostavljam da ste kompetentan sagovornik i da trebate da odgovorite. Radi se pre svega o milionima kubika bukovine koji su do sada bez opravdanja posečeni, ne zna se ko je vlasnik i kojim tokovima novac odlazi. U pismu koje je vama poslato, na kraju se definiše da se očekuje vaše hitno angažovanje na definisanju ovog evidentnog problema, jer zbog toga su se i građani juga Srbije vama obratili, odnosno Vladi Republike Srbije, koja nažalost uporno ćuti.
Želim da zaista kao poslanik u najskorijem vremenskom periodu dobijem odgovor na poslaničko pitanje, s obzirom da znam da znate da funkcija šuma je pre svega da budu veliki absorber ugljen-dioksida. Siguran sam da ste upoznati šta se dešava sa šumskim fondom i sa Javnim preduzeće "Srbijašume" i molim vas da preventivno delujete, i da sprečite još jednu mafiju da se širi i razvije, naročito na jugu Srbije. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, posle dužeg vremenskog perioda dobili smo Predlog rezolucije o neophodnosti pravednog rešenja pitanja Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohije zasnovanom na međunarodnom pravu.
Osnovne međunarodne norme koje su temelj međunarodnog prava su teritorijalna celovitost i uvažavanje suvereniteta svake zemlje. Zato bi eventualno proglašavanje nezavisnosti Kosova i Metohije bio fitilj koji bi zapalio mnoge konflikte u raznim delovima sveta.
Kada Majkl Polt, odlazeći ambasador SAD-a, kaže da sama Srbija precenjuje globalni značaj Kosova i da ono nije presedan koji bi prouzrokovao takozvani domino efekat u drugim kriznim područjima u svetu, moramo imati informaciju da najveći broj Evropljana zna da SAD danas predstavlja najveću opasnost po svetski mir.
Pogledajte rezultate istraživanja koje je sproveo američki institut za ispitivanje javnog mnjenja „Haris interactiv“ i te rezultate je prenela internet agencija Vašington Profajl. Rezultati istraživanja su pokazali da u dobronamernost SAD-a ne veruje čak 46% stanovnika Španije, 32% stanovnika Nemačke, 31% stanovnika Francuske, 30% stanovnika Velike Britanije, 21% stanovnika Italije i čak, verovali ili ne, 11% američkih građana.
Vredi pomenuti da u Vašingtonu ni 3% Amerikanaca ne veruje da je Rusija pretnja pre svega američkom načinu života i zapadnoj demokratiji. Upravo je ovo još jedan razlog da u ovakvom aktuelnom trenutku pokažemo, pre svega, političko jedinstvo svih relevantnih političkih faktora, da svi moramo bez izuzetaka da poštujemo Ustav Republike Srbije, naročito članove 2, 4, 51, 86, kao i Rezoluciju Saveta bezbednosti UN 1244, kao i rezolucije koje izglasaju narodni poslanici u Republičkoj skupštini, kao i član 16. Zakona o Vladi.
SRS će uvek podržavati politiku koja poštuje Ustav i koja brani Republiku Srbiju, bez obzira na okolnosti i u zemlji i u svetu. Želim da izrazim zahvalnost pre svega Ruskoj federaciji, Kini, ali i ostalim prijateljima u svetu, koji brane međunarodno pravo i međunarodni pravni poredak.
Ali, želim da povučemo i paralelu između 5. oktobra 2000. godine i današnjeg datuma. Situacija na Kosovu i Metohiji nije ni bolja ni povoljnija, iako već sedam godina demokratska Srbija brine o Kosovu i Metohiji.
Predstavnici SRS se nadaju da dok predsednik Vlade, gospodin Vojislav Koštunica, kao i predsednik Republike, gospodin Boris Tadić, pregovaraju teritorija Kosova i Metohije neće ostati bez Srba, jer pored uspešnih pregovora, populaciji koja živi na Kosovu i Metohiji treba obezbediti bolje uslove za život, radna mesta, plate, električnu energiju.
Ako prate ideologiju SRS i ako je primene u praksi, nade ima za sve koji žive i rade u Srbiji, sa Kosovom i Metohijom kao neodvojenim delom Srbije. Zato Srbija mora da pošalje jasnu i jedinstvenu poruku da Kosovo i Metohija nikada neće biti nezavisno, da ćemo čuvati integritet i suverenitet naše zemlje, jer znamo da istorija prethodi sadašnjosti, ali i budućnosti. Hvala.
Ne znam, gospodo, o čemu vi pričate, jer očigledno niste iz ove priče.
Dame i gospodo narodni poslanici, Srpska radikalna stranka je insistirala na usvajanju nekoliko amandmana, pre svega na ukidanju poreza na dodatu vrednost na bebi opremu i na dečju garderobu za decu do 10 godina starosti. To je pre svega zbog toga što smatramo da je budućnost Srbije upravo u deci koja se rađaju i koja treba da se rode. Jer, ako se svi zalažemo kao narodni poslanici za budućnost Srbije, onda moramo i praktično da pokažemo na koji način tretiramo probleme, probleme bele kuge, negativne stope nataliteta. Da bi stopa nataliteta bila pozitivna, potrebno je, statistički posmatrano, da natalitet bude najmanje 2,1% da bismo mogli da računamo na perspektivu u našoj zemlji.
Drugi amandman na kome je insistirala Srpska radikalna stranka u toku jučerašnjeg zasedanja odnosi se na ukidanje akcize na uvozne sokove, pre svega zbog toga što na ovaj način Vlada Republike Srbije uništava domaću proizvodnju, pogotovo što je danas izražen spoljnotrgovinski deficit. Ako već imamo taj deficit, onda moramo da imamo radikalne mere da bismo jednostavno poboljšali ekonomsku politiku naše Srbije.
Treći amandman na kome smo insistirali odnosi se na sniženje akcize sa 40 na 30%, i dokazali smo da to neće doprineti sniženju cene kafe i da naši građani koji konzumiraju u velikim količinama kafu nemaju ekonomsku korist od svega toga. Najveću korist imaće uvoznici, a budžet će i dalje ostati uskraćen za veliki deo sredstava, a navodno je cilj Vlade Republike Srbije i nadležnog ministarstva da poveća sredstva u budžetu.
Četvrti stav i amandman koji je bio ispred ovog mog amandmana odnosi se na oslobađanje plaćanja akcize za gorivo za mlazne motore, odnosno radi se o kerozinu i petroleju. S jedne strane imamo veliki broj građana koji su na donjem pragu socijalne izdržljivosti, a s druge strane ukidamo akcize ljudima koji su očigledno bogati.
Oni predstavljaju manju populaciju u našoj Srbiji, ljude koje obično prepoznajemo u Srbiji da su tajkuni, jer su preuzeli primat u snabdevanju tržišta Srbije i na taj način im Vlada Republike Srbije omogućava još veći profit. Očigledno radi samo za tu manju, ali po njima bitniju populaciju.
Onda dolazimo do jednog od možda krucijalnih amandmana Srpske radikalne stranke na ovom zasedanju, a to je da se ovaj predlog Vlade Republike Srbije koji se odnosi na akcizu na tečni naftni gas ne usvoji. Zbog čega? Ima dosta razloga. Prvo ću definisati član 15. koji se odnosi na član 21b i 21v, gde kaže: "Obračunavanje akcize na tečni naftni gas vrši se prilikom prodaje tečnog naftnog gasa krajnjem potrošaču za pogon motornih vozila".
Amandmanom Srpske radikalne stranke je definisano da se član 15. menja i glasi: "Obračun akcize vrši carinski organ u momentu unosa u Republiku Srbiju". Obrazloženje je kratko i jasno – neprihvatljivo je da se uvodi akciza na tečni gas koji se koristi za pogon motornih vozila. Korisnici ovog energenta pripadaju ekonomski najugroženijoj populaciji građana Srbije. S druge strane, radi se o najčistijem energentu, koji ekološki najmanje ugrožava životnu sredinu, a svi se navodno zalažemo da nam životna sredina bude zdrava i treba da imamo takvu fiskalnu politiku koja će da stimuliše njegovo korišćenje u ove svrhe.
Podsetiću vas da su i poslanici vladajuće većine dali potpuno identične amandmane kao i predstavnici Srpske radikalne stranke. Radi se, pre svega, o uvaženom poslaniku G17 gospodinu Ivanu Živadinoviću. On je dao amandman da se apsolutno ne prihvati ovakav stav Vlade Republike Srbije da ova akciza na tečni naftni gas treba da se plaća 6 dinara po kilogramu do kraja tekuće godine, a od početka 2008. godine 10 dinara po kilogramu. Nije mi jasno, iako je gospodin Ivan Živadinović jasno i glasno, sa svim argumentima, izneo zbog čega treba svi poslanici da glasaju za ovakav amandman, nije prisutan u sali, i vidim da je promenio mišljenje u međuvremenu; verovatno je uticaj Vlade Republike Srbije potpuno neprihvatljiv i nekorektan.
Amandman gospodina Ivana Živadinovića bio je potpuno jasan. Definisano je da ima 150.000 vozila u Srbiji koja koriste tečni naftni gas i da na taj način treba i dalje da stimulišemo upravo upotrebu ovakvih vozila.
Podsetiću vas da je Vlada Republike Srbije za ovih mesec dana uspela da za taj isti tečni naftni gas poveća cenu sa 31 na 39 dinara. Pored toga, sada pokušava akcizom da poveća cenu tog goriva koje će uskoro, ako ovako nastave, sa ovakvom tendencijom, imati istu cenu kao i benzin, odnosno bezolovni. Zbog čega?
Morate da znate da je potrošnja tečnog naftnog gasa najmanje 20% veća nego potrošnja običnog goriva, odnosno benzina, a sa ovakvim akcizama i sa ovakvom tendencijom onda apsolutno nikakvu stimulaciju nemamo kada je u pitanju upotreba ovakvih vozila.
Obrazloženje Vlade Republike Srbije je potpuno neadekvatno. Kažu da je, prema podacima nadležnih institucija (ne kažu koje su nadležne, ali tako definišu), za period 2003 - 2005. godine ostvaren rast u visini od 197%. Podsetiću vas da ste 2002. godine u šest regiona, Jablanički, Pčinjski, Pirotski, Toplički, Nišavski, imali samo jednu gasnu stanicu - Energogas Niš, i šest regiona se snabdevalo samo na jednoj gasnoj stanici. Logično je da kada imate startnu poziciju 0,1, za 2003, 2004. i 2005. godinu rast bude 197%. Znači, statistika mnogo pokazuje, ali kada tu statistiku koriste predstavnici Vlade Republike Srbije pokazuju da znaju i da obmanjuju javnost, jer ako je potrošnja bila 2002. godine minimalna, normalno da u toku 2003, 2004. i 2005. očekujemo neznatan rast upotrebe.
Kažu da je u nekim zemljama u okolini, nabrajaju Italiju, Mađarsku, Bugarsku, Rumuniju, Makedoniju, cena 1,5 - 2,8 puta veća. Ne znam, očigledno koristimo drugačije podatke i neku potpuno drugačiju literaturu. Cena u okruženju je takva da je cena naftnog gasa otprilike 50% u odnosu na super, bezolovni benzin itd. Jedino je u Grčkoj cena 0,60 evra u odnosu na bezolovni ili običan benzin. To su cene u okruženju, znači i u zemljama EU i u nekim drugim zemljama koje nas okružuju, tako da ne znam na koji način su oni došli do ovih podataka, ali ja vam dajem precizne podatke.
Kažu da eventualni pad budžetskog prihoda od naftnih derivata u budućem periodu treba da se ublaži, eventualni pad. Upravo prihvatanjem ovih amandmana Srpske radikalne stranke, kada bi Vlada Republike Srbije, odnosno poslanici skupštinske većine imali sluha, sigurno da ne bi došlo do pada prihoda u budžetu.
Podsetiću vas da imamo 150.000 vozila koja se koriste u Srbiji sa tablicama Crne Gore. Da li je Vojislav Koštunica, kao bivši i sadašnji premijer, obećao da će država Srbija i Crna Gora biti zajedno, da je on garant takve države? Jeste. Da li treba neko da ima političku odgovornost za 150.000 vozila koja su uvezena i koja imaju crnogorske tablice? Valjda treba da neko ima. Ako je neko bio garant, a pokazalo se da i nije neki garant, onda makar neka omogući da se 150.000 vozila sa crnogorskim tablicama registruje, neka plate takse, i evo ministru gospodinu Cvetkoviću 30 miliona evra profita. Na taj način povećavamo mogućnost da neke druge akcize smanjimo i da stimulativno delujemo, da smanjimo porez na dodatu vrednost kada je u pitanju bebi oprema, a i kada je u pitanju akciza na tečni naftni gas.
Očigledno da ni premijer ni Vlada Republike Srbije nemaju viziju, želju da se građanima Srbije izađe u susret, a još manje takvu nameru. U obrazloženju Vlade kažu da samo taksi vozila koriste, kao i laka dostavna vozila manje nosivosti. Tačno je, preko 90 posto tečnog naftnog gasa koriste taksisti, ali upravo ta Vlada Republike Srbije, poput advokata, najviše voli da komunicira sa ljudima koji zarađuju novac za svoju porodicu vozeći takva vozila. Jer, najlakše je blokirati Beograd, Vladu Republike Srbije, kada je potrebno - hajde da angažujemo taksiste. Ako znamo da je prosečna starost vozila 15 godina, ako znamo da je potrebno da bi adaptirali takva vozila od 290 do 1.100 evra, iako je gospodin Paja Momčilov rekao da nije 1.000 evra, zavisi od vozila, zavisi od izduvnih grana, od priključaka, ide i do 1.100 evra adaptacija, ako plaćate taksu na sve to, ako morate da preregistrujete vozilo, na ovaj način sigurno ne stimulišete potrošnju tečnog naftnog gasa.
Da ne pričam o političkoj dimenziji, ako uvozimo tečni naftni gas iz Rusije, a tražimo da nam Rusija pomogne sada kada je Kosovo i Metohija u pitanju, a želimo da ih blokiramo na ovaj način. Ako imamo cilj da imamo ekonomske parametre u Srbiji, ekonomski parametri su da i zapadna ekonomija i ruska ekonomija mogu da imaju pravo na ravnopravnu i fer utakmicu na našim prostorima. Tu možemo mi, kao građani Srbije, da imamo profit.
Da li samo taksi vozila upotrebljavaju tečni naftni gas? Mnoga domaćinstva ga koriste, naročito u Vojvodini, mnogi ugostiteljski objekti. Znači, ljudi koji zarađuju novac i koji plaćaju porez i obaveze prema državi.
Kada vam u poslednjoj rečenici obrazloženja zbog čega ne može da se prihvati amandman Srpske radikalne stranke definišu da to neće proizvesti direktan uticaj na inflaciju, nisam siguran da je baš to tako; ili su precizni - možda direktan uticaj na inflaciju neće biti prisutan, ali indirektno će sigurno na ovaj način dovesti do povećane inflacije.
Kao predstavnik SRS apelujem na poslanike pre svega vladajuće koalicije, zato što je kod predstavnika opozicije potpuno jasno izražena proteklog dana svest da žele da podrže ove amandmane, da razmisle šta su obećavali u kampanji, da li žele da ispoštuju građane Srbije koji su na donjem pragu socijalne izdržljivosti i da im omoguće kvalitetniji i bolji život u narednom periodu, ili ćemo i dalje da pričamo prazne priče, a to je uklapanje u evropske integracije, ali tek 2012. godine, pa onda 2014, odnosno najverovatnije 2020. godine, kada sve zemlje iz EU izađu iz te Evropske unije. Onda će samo Srbija da i dalje bude kandidat i da tek 2030. godine omogućimo građanima Srbije kvalitetan i bolji život.
Mislim da su statistički podaci jasni, precizni, argumenti su pred vama. Ministar finansija je sve vreme ovde, zahvaljujem mu na pažnji, ali je poprimio neke osobine kao i njegov premijer. Što se više druži sa premijerom, više liči na njega. Teško gleda govornike u oči, ne znam zbog čega sve vreme gleda lateralno levo ili desno. Verovatno zna da su poslanici SRS u pravu i na tome mu zahvaljujem.