Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Rajko Baralić

Govori

Zamolio bih, ako jeste moguće, da to ćaskanje prestane.
Pričam o jednoj krajnje ozbiljnoj temi i molim potpredsednika Odbora za bezbednost da uvaži ovo što govorim, zato što govorim, između ostalog, i stranci koja jeste odgovorna služba bezbednosti.
Takođe, bilo bi normalno, ako hoćemo da ostane ovakav član na snazi, da se Zakonom o političkim strankama političke stranke obavežu da na svojim sajtovima budu dostupne informacije o svim njenim članovima. Onda bi ovo imalo smisla.
Naravno, i onda ne bi bili svi tamo, nego bi neki bili tajno članovi, a neki bi bili javno, da se ne igramo mačke i miša. Prosto, ovo postoji kao jedan sistem. Mi taj sistem razumemo. Ono što mogu da kažem u ime SPS, trudićemo se da se na najbolji mogući način ovo razvija u pravcu civilne kontrole nad svim službama bezbednosti, u meri u kojoj to mi jesmo sposobni i u meri u kojoj vlast bude spremna da se toj kontroli na osnovu ovog zakona i Ustava podvrgne.
Završavam, nemam iluziju da će to na dugi rok, i u našoj i u drugim zemljama, biti moguće zato što ako je to potpuno transparentno, ako je ovim službama potpuno transparentan budžet i ako je sve što oni rade transparentno, onda to treba da bude neki biro za overu određenih akata lične prirode, a ne službe koje se bave suptilnim poslom i na taj način obezbeđuje da država normalno funkcioniše.
Bićemo oštri protivnici ako službe zloupotrebljavaju svoju poziciju i ako ustanovimo da one to čine za račun jedne ili više političkih stranaka, na štetu drugih stranaka. Ostajemo pri uverenju da one to ne čine, iako ne možemo biti uvek potpuno sigurni u to. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, veoma je uočljivo šta sam u ime SPS-a ovde hteo da kažem. Dakle, mi mislimo da uvođenje novog čina – brigadnog generala, i brisanje postojećeg čina –general-pukovnika i analognih činova koji se odnose na mornaričke činove, nije potrebno, već da treba da bude kao što je bilo. To je sada pitanje koncepta.
Brigadni general nije novi čin u našoj vojsci. Bilo je i ranije činova tog ranga, posle Drugog svetskog rata, preslikano od Crvene armije, znači, postojali su general-lajtnanti. Najmlađi general-lajtnant u bivšoj Jugoslaviji bio je Slavko Rodić, sa 23 godine. Čin generala je veoma visok čin.
Dakle, govorim samo o generalu, ne o general-majoru, potpukovniku ili brigadnom generalu. Smatram da naša vojska nije formatizovana danas na taj način da ima bilo koju vojnu dužnost za čin generala. To mogu armije koje imaju ogromnu tehničku mašineriju, ogroman broj ljudi, ogroman broj jedinica u operativnoj upotrebi i rezervi.
Mi, nažalost, nemamo takvu vojsku, a ako je ovo vesnik da će Vojska to da postane, onda ja to pozdravljam. Evo, gospodine ministre, to javno kažem. Ako je to vesnik, onda to pozdravljam.
Takođe, mislim da je čin brigadnog generala ''ni riba ni devojka'', dakle, premalo je za generala, a previše za pukovnika. Ali, dobro, to je sada upodobljavanje činova, opet u drugom konceptu, to je nešto što razumem, samo se tome protivim. Meni bi bilo logičnije da je ovo drugačije uređeno zato što, na osnovu onoga što svi znamo o vojsci, svaki čin pretpostavlja stručnost, osposobljavanje, formaciju, čitav niz drugih stvari.
Mi smo, inače, zemlja koja ima veliku vojnu i vojničku tradiciju i imali smo izvanredne starešine, imamo ih i danas.
U vezi sa dilemom koja se ovde javlja, podoficirskog kora itd., kor je u svakom smislu, pa i u vojnom.
Dakle, trebalo bi da to bude jedna esnafsko-protokolarna varijanta, ako je to predsednik hteo da kaže, ako je hteo da kaže da smo danas nešto drugo, onda to traži objašnjenje. Takođe je diskutabilno zašto nema oficirskog kora.
Inače, kad sam kod ovog, da kažem da veliki broj sadašnjih podoficira izražava žaljenje što nije ostao, odnosno što nije ponovo uveden u Vojsku čin mlađeg oficira. Smatraju da podoficir asocira na nešto drugo, da se ovde podoficiri tretiraju kao ljudi mašine, kao ljudi koji apsolutno ne mogu biti inventivni, već kao ljudi od kojih se očekuje da na jedan krajnje rigidan način izvršavaju određena naređenja. Dakle, to bi trebalo da budu ljudi potpuno ispranih mozgova, ali to je stvar toga šta se želi od njih.
Da se vratim na amandman. Voleo bih da su ostali ovi činovi, zato što smatram da su primereniji našim uslovima, našoj tradiciji, jer ako ostane ovakav koncept Vojske, onda nam, verujte, nisu potrebni ni generali. Dakle, ne postoji ništa na svetu, nijedna vojna formacija kojom ne može komandovati pukovnik.
Evo, sada pitam i vas, gospodine ministre, da li znate šta su sve komandne dužnosti pukovnika američke vojske? Znam da vi to znate. Dakle, pukovnik je veoma visok čin u svakoj vojsci i to je nešto, ali dobro, vi ste to ovde na drugačiji način uredili.
Želim, takođe, da kažem da i ovu priliku koristim da protestujem što je Klub generala i admirala na takav način ekskomuniciran iz Doma Vojske Srbije. Ne treba niko da ima bilo kakav strah od ovih ljudi. Ovi ljudi mogu samo da pomognu. Ako su već prevremeno i bez preciznog obrazloženja penzionisani, mi smo se ovde borili da bivši predsednici države imaju protokolarne dužnosti, da imaju izvesna prava itd., onda generali, admirali i drugi, koji su u penziji, ne treba da budu na ovaj način tretirani.
Među njima ima doktora vojnih nauka, među njima ima doktora drugih nauka, među njima ima i ljudi koji su imali istaknuta komandno-štabna zaduženja, među njima ima ljudi koji su na najbolji mogući način maskirali vojnu tehniku i naoružanje tokom NATO agresije i na taj način obezbedili da se 90% vojne opreme sačuva.
Dakle, smatram da je to jedan autogol. Vaše je da cenite zašto ste to učinili.
Smatram da to jeste autogol i da ovi ljudi mogu da budu od velike koristi, jer, ako je to trend, onda, podsećam vas, imate i u rezervi širom Srbije sjajne ljude, koji su i danas, mada ne znam da li ih je neko obavestio, komandanti pukova.
Mogu da kažem ime jednog takvog, to je gospodin Dragan Vasović iz Čačka, koji je komandovao jedinicom koja je obarala NATO avione tokom NATO kampanje, rezervni potpukovnik, bivši direktor Elektrodistribucije u Čačku. Dakle, postoje sjajni ljudi koji imaju izvanredna vojna znanja. Inače, gospodin Dragan Vasović je diplomirani inženjer elektrotehnike.
Da bi analogija bila potpuna, postoje ljudi koji su veoma osposobljeni, to se isto odnosi na generale i na admirale. Znači, naša zemlja nije dovoljno bogata da se odriče njihovih znanja njihovog iskustva i potpuno je, što se mene tiče, bez veze da neko donese akt kojim se kaže da ne mogu u Domu Vojske ili u oficirskom domu da se sastaju generali i admirali, to je nešto što je ...
(Dragan Šutanovac, s mesta: To nije istina. Raspored smo napravili.)
Ja imam papir gde to piše, izvinjavam se ako to nije istina.
Ako hoćete da uvažite jednog generala, a ne 500, onda ne možete napraviti raspored kancelarija kada će ih oni koristiti. Oni moraju imati svoju prostoriju, ali mi ćemo se pobrinuti da oni dobiju prostor. Dakle, ako je sad to bila dilema, pobrinućemo se da dobiju odgovarajući prostor. Ali, to nije dobro, bolje bi bilo da su tamo gde treba da budu.
U tom smislu, ja ovde ne polemišem s vama, nego, prosto, javno postavljam pitanja.
Dešavalo se u istoriji srpske vojske, tri puta je vojvoda Mišić ražalovan i unapređivan, svaki put na višu komandnu dužnost, a treći put na najslavniju, s najslavnijim rezultatom. Dakle, može biti da je ponekad razrešenje i degradacija uslov za neko unapređenje.
Kada je meni sinoć gospodin Albijanić izrekao opomenu, on mi je, u stvari, na grudi okačio zlatnu kolajnu; kad me on kazni, meni je to priznanje. Isto tako, i jedan broj generala i admirala imaju isti odnos prema tome.
Dakle, nemojte ove ljude gurati od sebe, gospodine ministre, vrlo sam ozbiljan. Nemojte ove ljude gurati od Vojske, nemojte ih odbacivati na ovaj način. Ovi ljudi su živa vojna enciklopedija, imaju veliko iskustvo i treba da koriste odbrambenim pripremama, pre svega, ove zemlje, na način kako to funkcioniše svuda u svetu. Ne želim da polemišemo.
Izražavam žaljenje što je tako. Oni su imali potrebu da ovo saopšte javno, da to čine i ubuduće, ali mi smo siromašna zemlja da se na taj način odričemo jednog vojničkog i vojnog, oficirskog i komandnog iskustva, koje bi u svakoj drugoj zemlji bilo dobrodošlo.
Dakle, to je moja molba. Naravno, vi ćete učiniti onako kako mislite da treba, ali smatram da je to pogrešno i probam da to objasnim.
Naravno, nisam u stanju da to promenim za sada, biće vreme kada će to moći da bude promenjeno. Hvala vam.
Zahvaljujem, gospodine predsedniče.
Socijalističkoj partiji Srbije nije palo na pamet da predlaže izmene i dopune zakona o izuzimanju nekih medija, pre svega, elektronskih, iz privatizacije. U našem programu piše i u ovoj skupštini se nalazi Predlog izmena i dopuna Zakona o radiodifuziji, da se obustavi privatizacija svih elektronskih medija u Srbiji. Tužiću neke za autorsko pravo.
Dakle, ako DS ima takvu ideju, ''džabe su krečili''. Uvaženi kolega je ovde govorio o izuzimanju iz privatizacije elektronskih medija za potrebe manjinskih zajednica, i mi to podržavamo, ali podržavamo i obustavljanje privatizacije svih elektronskih medija u Srbiji, zato što će vlasnici elektronskih medija u Srbiji postati nekoliko tajkuna za nekoliko meseci.
Postoje dva akta u proceduri u Narodnoj skupštini, jedan je iz Poslaničkog kluba SVM-a, to je legitimno, i postoji Predlog izmena i dopuna Zakona o radiodifuziji koji je podnela SPS, u skladu sa svojim političkim programom, da se izuzmu svi elektronski mediji iz privatizacije, zato što privatizacija medija obezbeđuje da se u njima piše štošta.
Da se ne javljam ponovo, gospodine predsedniče, pošto ste vi lekar i predsednik Narodne skupštine, da li ste vi odobrili pre dva dana jednoj medicinskoj ekipi da, uz prisustvo TV kamera, vrši eksperiment in vivo na narodnim poslanicima? Šta bi se dogodilo da je ta medicinska ekipa poželela da analizira urin narodnim poslanicima?
Da li ste vi, gospodine predsedniče Narodne skupštine, to odobrili? Da li vam je poznato da je u svakom seoskom domu zdravlja, u svakoj ambulanti, pacijentu garantovano da se pred lekarom nalazi bez prisustva medicinskog tehničara, a da se pred vašim ofisom, 100 metara od vas, pred deset kamera, vrše medicinski opiti nad narodnim poslanicima?
Da li vam je poznato da je jedna gospođa, koja se predstavlja kao primarijus, rekla da će ubuduće u tu svrhu koristiti santimetar?
Da li ćete, gospodine predsedniče dr Duliću, omogućiti narodnim poslanicima da imaju normalnu zdravstvenu zaštitu u zgradi Narodne skupštine, da u našem dispanzeru ne ordiniraju više oni koji su višak u dispanzeru MUP-a u Durmitorskoj ulici?
Zahtevam da ovde postoji stalna lekarska služba, da se ovde niko ne vežba, da se obezbedi narodnom poslaniku paravan kad se vrši medicinski pregled, kao što je to omogućeno svakom pacijentu u Srbiji.
Da li vam je poznato da su oni koji su radili ovaj opit reklamirali jedan medicinski aparat za analiziranje šećera i govorili su da to košta 200 evra? Da li ste to odobrili? Ako niste, šta ćete da preduzmete da se ovaj cirkus ovde obustavi? Hvala lepo.
Za oficirčinu je dovoljno dva minuta, nije to problem.
Gospodine ministre, na sednici Zakonodavnog odbora, juče, mi smo razgovarali o ovim pitanjima, ja sam tamo dobio neke odgovore i, molim vas, neophodno je da se brzo donese zakon o civilnom služenju vojnog roka. Neophodno je da se donese zakon o civilnoj zaštiti, celovit zakon o civilnoj zaštiti i neophodno je da se posebno reguliše zakon o vojnoj obavezi, zato što ovde ima nekoliko otvorenih pitanja koja, na osnovu ovoga što piše u članu 48. zakona o odbrani, ne mogu da se razumeju.
Ja više ne mogu da polemišem s Ustavom. Gotovo je. Ovo je pitanje završeno. Od 1984. godine, u bivšoj Jugoslaviji vodila se kampanja za prigovor savesti, to političko mišljenje je preovladalo i ono sada postoji ovde. Ja se s tim ne slažem, ali to nije više pitanje za polemiku.
Za mene je sledeće pitanje važno, da li onaj ko je odslužio vojni rok pod oružjem i koji je, na osnovu osposobljenosti, služenjem tog vojnog roka, raspoređen u ratnu jedinicu, može da bude kažnjen nakon toga? Kako? Zato što on svaki put mora da se odazove kada je podignuta njegova ratna jedinica i svaki put mora da uradi sve ono što se od njega traži, jer je vojni obveznik pod oružjem, za razliku od ovog drugog, koji je ispoštovan, tako što je, prigovarajući po ovom pitanju, civilno služio vojni rok, eliminisao sve potencijalne rizike po zdravlje u narednih 50 godina.
Dakle, očekujem da se ovo pitanje razreši na pravedan način. Nedopustivo je da u Srbiji požari, poplave, druge elementarne nepogode protiču bez angažovanja onih koji su civilno služili vojni rok, a da pri tom deca koja odlaze danas i služe pod puškom, kako se to kaže u Srbiji, vojni rok, moraju da se svaki put odazovu i na vežbu, i na mobilizaciju, i da učestvuju u ratnim borbenim dejstvima.
Ovo je važno pitanje, jer jedan broj ljudi ne ide sada u Vojsku pod oružjem iz ovih razloga, gospodine ministre, zato što smatraju da su kažnjeni višestruko. Dakle, mora da postoji osećaj ravnopravnosti građana Srbije i, u tom smislu, očekujemo intervenciju i donošenje nekoliko zakona.
Postoji srednje rešenje, donesite zakon da je Vojska u Srbiji profesionalna, da deca ne idu da služe vojni rok, pa neka idu oni koji žele to da rade za novac, ali i u tim uslovima postoje obaveze da se jedan broj ljudi pod oružjem osposobi za odbranu zemlje.
Dakle, ovo je mnogo veliko pitanje da bi se rešilo ovim amandmanom i očekujemo odgovore u vezi s pitanjima koja sam postavio, zato što to unosi velike dileme kod dece koja su, inače, motivisana da idu u Vojsku.
Želim da kažem da potičem iz kraja gde je procenat onih koji idu u Vojsku pod oružjem još uvek veliki.
Ako ovo bude trend, onda to neće biti dobro. Hvala.
Gospodine Mrkonjiću, gospodine ministre, dame i gospodo poslanici, ja sam na sednici Zakonodavnog odbora, juče, predlagao da se ovaj amandman ne uvrsti u razmatranje, zato što nije pravno moguć, zato što je na nivou sprdnje i zato što vređa dostojanstvo Narodne skupštine Republike Srbije i ovu državu i sve časne ljude koji jesu ili će biti u Vojsci, ili koji su bili u Vojsci.
Imam razumevanje za humor, kojim je gospodin koji je pisao ovaj amandman pokušao da šarmira jedan broj političkih istomišljenika, samo ovde je vrag odneo šalu i ovde je, na jedan bezobrazan način, gospodin Čanak napisao amandman kojim pokušava da objasni svoj politički pogled na odbranu, Vojsku, bivšu, sadašnju, buduću itd.
Nemam ništa protiv, to je legitimno. U politici je dozvoljeno sve što nije zabranjeno. To nije sporno. Da vas podsetim, gospodine Čanak, u vojne škole su odlazili, uglavnom, dečaci iz najsiromašnijih porodica u Srbiji, zato što su tako, između ostalog, i rukovođeni patriotskim razlozima, najbrže postajali ozbiljni, odgovorni ljudi, zato što su na taj način, sa pozicije seljačeta, probali da promene svoju životnu perspektivu i da najviše što mogu daju za svoju zemlju i svoj narod.
Danas u Vojsku Srbije odlaze deca, uglavnom, iz takvih porodica. Za ove druge, vi predlažete da kupe pravo da se voze tenkom ili da jašu na ''maljutki'', eventualno, rade nekakve oglede u hemijskim laboratorijama, možda da zasole ručak nekim od agenasa koje su nekada upotrebljavale jedinice koje su se bavile hemijsko-biološkom zaštitom ove zemlje, i to nema smisla.
Ozbiljan Zakonodavni odbor, a ovaj nije juče pokazao da je ozbiljan, uz puno uvažavanje kolega koje sa mnom sede u njemu, ne bi dozvolio da ovaj amandman dođe ovde, jer on, svakako, nije pravno moguć. U ovoj zemlji je zaprećena kazna, ako nekoga uhapsite s pištoljem za koji nema dozvolu, do pet godina robije, a vi predlažete da se on poigra s tenkom ili ne znam šta još treba da uradi.
Hteli ste da budete simpatični. Moguće je da će u to neko poverovati, ali to nema nikakvog smisla.
Dobro je Vojska prošla kakvi ste. Dobro je zemlja prošla kakvi ste. Nadam se da će u budućnosti biti bolja nego što je sada, zato što vi nećete odlučivati ni o čemu.
Sramota je to što ste uradili. Koliko god da vam se čini da ste ostavljali utisak na poslanike, na javnost, na medije, to ozbiljnim ljudima ne priliči. Vaše igrarije, gospodine Čanak, idu od vešala na Terazijama do jahanja ''maljutki''. Veoma neobične manire zagovarate. Nema smisla to što radite.
Zaista, molim kolege, pre svega, iz Zakonodavnog odbora i druge koji mogu da utiču, na osnovu onoga što im je Poslovnik dao, da spreče da sprdnja postaje dnevni red u Narodnoj skupštini Republike Srbije, a vaš amandman, gospodine Čanak je sprdnja. To što radite nema nikakvog smisla i nema uporišta ni u čemu, ni u zdravom razumu. To je vaša lična stvar.
Prema tome, naravno da neće biti prihvaćen amandman.
Naravno da ćete se vi javiti za repliku, naravno da ću ja vama odgovoriti, pa ćete vi onda meni, pa ću ja onda vama, pa ćemo onda potrošiti 100 sati ovde, ali vam odmah sada kažem da neću više na ovu temu da potrošim nijedan sekund, vi to ne zaslužujete, odnosno vaš amandman, ne vi lično. Ovo nema veze s vama lično, već s ovom gadošću koju ste napisali i za koju ste bili spremni da potpišete da jeste amandman.
Gospodine ministre, velika je razlika između upotrebe jedinica jedne zemlje u okviru mandata UN-a, dakle, govorim o ''plavim šlemovima'', to su snage za razdvajanje, i jedinica koje učestvuju u okviru NATO alijanse, koje su u borbenim dejstvima.
Dakle, jedinice JNA, to ste pominjali malopre kada ste govorili o Titu, prepotčinjavale su se komandi UN-a. Golanska, Sinajska, Iran, Irak i druge, i to su neoružana dejstva, a ta razlika je velika. Ne bih imao ništa protiv da me bilo ko angažuje da se pod komandom ''plavih šlemova'', pod vrhovnom komandom UN-a, nađem bilo gde.
Mi smo ovde polemisali o konceptu, oko toga se nećemo složiti, nije to ni važno, ali, to je pitanje dva koncepta. Naš koncept je ovaj o kojem vam sada govorim, vaš koncept je drugačiji. Dakle, ta razlika je velika. To što je danas napravljen disbalans i što je jedna velika svetska sila, SAD, praktično, preuzela sve ono što pripada UN-u, to je drugo pitanje, ali je naše pravo da se ne složimo s tim da pod neformalnom komandom SAD-a naše jedinice učestvuju u mirovnim operacijama. To je suština, a sve drugo je stvar o kojoj možemo raspravljati na nekom okruglom stolu. Hvala lepo.
Zahvaljujem, kolega Milovanoviću. Jedan od najboljih komandanata 37. Raške brigade bio je pukovnik Stojiljković, najbolji koga sam upoznao.
Zašto neće vlast da definiše strateška dokumenta? Zato što ne sme javno da kaže šta su strateške stvari. Strategija odbrane podrazumeva potencijalni rizik, potencijalni pravac delovanja, definisanje neprijatelja, mere i sredstva kojima se neprijatelj odvraća ili mu se suprotstavlja. Zato nema strateških dokumenata, četiri nedostaju danas.
Država treba da ima hrabrost. Vlast koja ima većinu treba da ima hrabrost da donese političku odluku i da kaže - mi smo NATO pakt, ili smo sa Korejom u paktu, ili smo neutralna država, ili smo samostalna država, ili smo ruska država, ili ne znam koja, što se Vojske tiče.
Na ovoj sednici, prilikom usvajanja ovog zakona, ministar odbrane, koji pripada jednoj od stranaka vlasti, govori jednu stvar, a zamenik predsednika Odbora za bezbednost, koji je iz druge stranke, kaže da se zalažemo za koncept vojne neutralnosti.
Ova država nema strategiju, nema političku hrabrost i nema političku odluku . Bezbednost ove zemlje tumara u mraku. Zato su kolega Milovanović i ostale kolege i kolege iz SRS-a probali da definišu ovim amandmanom ovo o čemu sada govorim. Ne može biti da se od nekog možete odbraniti, ili braniti uspešno, makar da časno pokušate, a da pri tom ne znate ko vam je potencijalni protivnik.
Još nešto hoću da kažem, mnogo se podataka javno, a bespotrebno, iznosi o Vojsci u Srbiji. Smatram da to nije dobro. Razumite me kako hoćete. Vojska nije pekarsko preduzeće, pa da se kaže da će biti 100 kifli ujutru, a 200 hlebova posle podne. Vojska ima druge zadatke, oni su suptilne prirode. Vojskom upravlja demokratska vlast itd., kako se to kaže u ovom zakonu. Vojska ima jednu od najvažnijih komponenti, to je komponenta odvraćanja potencijalnog protivnika.
Ne moramo mi baš svaki dan, kao na tacni, da saopštavamo, mada to ovi naši, što su nam prijatelji, kako to kažu neki od vas, manje-više sve znaju, ali ne moramo ni mi da poklanjamo do besvesti informacije o jedinicama i tehničkoj opremljenosti, raznim drugim stvarima. To nije naš posao.
Naš posao je da donesemo odgovarajući zakon, da argumentima pokušamo da objasnimo da neki članovi tog zakona treba da se poboljšaju, da se menjaju, itd., a ne da na postavu izvrćemo našu vojsku i da kažemo - evo, ovo nam je ostalo od Vojske, pa ko stigne, sa koje strane, neka šiba, pošto vojska jeste za to da bude šibana. Nije tačno, nijedna ozbiljna vojska u svetu ne služi za to da se nekom samo suprotstavlja, već služi da odvrati nekog da dođe ovamo, na našu teritoriju, da nam ruši gradove, da nam ubija ljude, da nam ruši resurse, da nas porobljava.
General Perišić, bivši načelnik Generalštaba, neposredno pred NATO agresiju, u Domu Vojske u Gornjem Milanovcu saopštio je sve relevantne podatke o stanju avijacije, o broju MIG-ova, o stanju motora u MIG-ovima i o broju avionskih bombi i, što se mene tiče, na taj način učinio akt veleizdaje, bez obzira na to što smo mogli pretpostaviti da su oni što su nas napadali i bombardovali zemlju već sve to znali.
Ostavimo Vojsku da radi svoj posao. Mi možemo, kao opozicione stranke, biti nezadovoljni što nismo u prilici da donosimo političke odluke o upotrebi Vojske, treba da težimo da mi budemo ti, ali, dok ne budemo oni koji donose politike odluke o Vojsci, oni koji to rade, treba to da rade pažljivo, s dužnim poštovanjem, zato što se vojska niti može lako napraviti, niti se može lako održavati njena borbena kondicija, ali se može lako upropastiti, to smo videli.
To je moja primedba, a moja želja je da vlast izađe jasno sa svim strateškim dokumentima koji su neophodni, da možemo da kažemo da li su to dokumenti na osnovu kojih možemo imati pouzdanja u snage koje se bave odbranom zemlje, ili koje treba da se bave odbranom zemlje.
U tom smislu, čujem šta se govori, da se neki i sami trude i da na, kako sam sada čuo ovde, na internet stranicama saopštavaju razne podatke o Vojsci, a i Vojska sama, i s tim se slažem, mislim, ne slažem se, nego znam da to postoji, ali ja se tome suprotstavljam, to nije normalno. Dakle, u tom smislu intervenišem i molim one koji mogu da utiču na to – da to ne rade. Zato što drugi to u svetu ne rade tako. Kad ne rade drugi, onda ne treba ni mi to da radimo, zato što od toga niko ne može imati korist, a možemo svi imati štetu. Hvala lepo.
Gospodine Albijaniću, nije vaše da cenite kako ćemo koristiti Poslovnik. Vaše je da cenite da li se mi ponašamo u skladu s Poslovnikom.
Dakle, vama, gospodo iz vlasti, nije važno to što za nekoliko dana treba da se donesu odluke koje su od sudbinskog značaja za Kosovo i Metohiju. Vi biste da i u tih nekoliko dana probate da neke od aktivista koji su vam pritrčali iz raznih stranaka, jer tamo do pre dve godine niste ni imali aktiviste, postavite, druge razrešite, pa će biti da vam je to politički prostor koji vam je neophodan da razrešite na demokratski način krizu koja traje već više decenija, a odnosi se na Kosovo i Metohiju. Svako čini onako kako misli da treba, samo ne može dokle misli da treba. Voleo bih da ovo razumem kao grešku, ali to, očigledno, nije greška. Vama u koaliciji nisu dovoljna javna preduzeća, apanaže od 200, 300, 500 hiljada dinara mesečno po upravnim i nadzornim odborima. Vama nisu dovoljna direktorska mesta u javnim preduzećima.
Nisu vam dovoljni ambasadori, konzuli, vama nije dovoljno nekoliko hiljada mesta u različitim agencijama, koje ste izmislili da biste svoje aktiviste izabrali i dali im apanaže koje su nekoliko puta veće nego što su plate poslanika, ministara i šefa države.
Vi danas na Kosovu i Metohiji smenjujete neke ljude koji nemaju ni zrno vlasti, samo imaju breme odgovornosti. Šta je koordinator? Vi danas pokazujete svoje pravo lice. To vi, u stvari, jeste. Vama ništa nije sveto. Ako ovako budete nastavili, imaćete ozbiljan problem i u ovom parlamentu i u državi. Nemojte potcenjivati malu družinu koja se ovde naziva SPS. Nije ovo nikakva pretnja. Ovo je institucionalna politička borba. Tvrdi ćemo protivnici biti od danas, pa nadalje. Najtvrđi mogući. Da vidim kako ćete. Da vidim kako ćete. Biće raznih dilema, koliko ujutru. Ne praštamo nikom ništa. To što vi danas radite...
...to nije niko radio. Javljam se ponovo po Poslovniku, gospodine Albijaniću.
Gospodine Albijaniću, džaba ste krečili, nema pauze. Mogu da govorim o amandmanu, pošto predsedavajući nije rekao po kom osnovu mi je dao reč. Dakle, mogu da biram po kom osnovu ću da govorim.
Drugi put izvežbajte predsedavajućeg, pa će mi on precizno reći po kom osnovu mi daje reč, a ja ću se onda vama po tom osnovu obratiti. To je potpuno čista situacija.
Dakle, govoriću o amandmanu narodnog poslanika Milisava Petronijevića još deset minuta. Ako vam je to milije, može tako, nema nikakvih problema. Još ćemo da pojasnimo nekoliko stvari. Ne možete da se igrate s nama.
(Vuko Antonijević, s mesta: Šta piše u amandmanu?)
Vuko Antonijević, da li je to član vladajuće koalicije? Dao je reč. Koliko vredi vaša reč? Dao je reč da se ovo pitanje neće raspravljati. Koliko vi dugo držite reč?
Šta ste vi, vladajuća koalicija, feudi, šta ste vi, politička ''La kampanela''? To je vama stepen jedinstva srpskog naroda na Kosovu, političko jedinstvo itd. Da li vaša vlada tajno zaseda? Parlament zaseda javno, kao što vidite.
Obavestite nas šta ste tačno uradili, koje odluke ste doneli, šta ćete time da popravite, da li ćete na taj način da obezbedite da Kosovo i Metohija budu čvršće i jasnije opredeljeni za odbranu suvereniteta i integriteta. Da li vam je to bio cilj? Postigli ste, nema nikakvih problema. Ne bi me čudilo ni da ste uvezli koordinatore.
Dakle, vama nije dobar niko ko tamo živi, kome je tamo porodica, uvozite koordinatore, nemate svoje, dovodite ih iz drugih opština i postavljate da budu tamo koordinatori. To vi sada radite na Kosovu i Metohiji. Ili ste nekome dali reč? Kome ste dali reč da morate promeniti socijaliste? Kome ste dali reč? Koliko to košta?
Postoje pitanja o kojima se ne raspravlja. Ovo nije Upravni odbor ''Javnog skloništa'', 70.000 mesečno. Ovo nije Upravni odbor ''Elektromreže Srbije'', 279.000 mesečno ima član Upravnog odbora. Ovo nije Upravni odbor ''Železnica Srbije'', 81.000 mesečno, ovo nije ''Službeni glasnik'', ovo nije ''Zavod za udžbenike'' Srbije, 100.000 mesečno. Ovo nije Pošta Srbije, 140.000 mesečno. Ovo nije JAT, nekoliko hiljada evra mesečno, ovo su koordinatori na Kosovu i Metohiji, sram vas bilo. Ovo se ne radi zbog para, ovo se radi zbog nečeg drugog. Šta je to drugo?
Malo je nekoliko hiljada nameštenja po Srbiji, pa treba ovih nekoliko da vam zapuši koalicioni sporazum. To vi radite. Ne bi me čudilo da uradite još nešto, da pohapsite sve socijaliste noćas na Kosovu, da slučajno ne ostane jedan, da vam ne kvari prosek. Izvolite, napred.
Gospodine Albijaniću, neka nas Vlada Republike Srbije tačno obavesti šta je uradila, zašto održava mračne, tajne sednice. Šta vi to radite? Čija ste vi Vlada? Koga vi predstavljate? Smete li javno da saopštite svoje odluke?
Dajte u televizijskom ''Dnevniku'' informaciju o tome šta ste noćas sve uradili. Obavestite građane Srbije o tome kakvu odluku ste doneli. Da li je to neka tajna? Ne, nego se ponašate kao ovo gde ''akrepe memla davi'', po mraku radite. Nema rasprave o amandmanima dok se ovo pitanje ne raspravi. Ne skidam se s ove govornice dok ne dobijem odgovor na pitanje šta ste uradili na sednici Vlade Republike Srbije. Dajte nam informaciju o tome šta je odluka, ko su ljudi koji su razrešeni, ko su ljudi koje ste postavili i s kojim obrazloženjem.
Dakle, gospodine Albijaniću, možete da mi izreknete opomenu, možete da pozovete obezbeđenje da me iznese, ja se sa govornice ne
udaljujem. Prema tome, predlažem vam odredite pauzu do ujutru u 10 sati, pa izdajte noćas saopštenje o tome šta je vaša mračna vlada uradila, ko je koga razrešio, ko je koga postavio i s kojim obrazloženjem. U protivnom, neće moći.
Nema vremena, gospodine Albijaniću. Vreme je da saopštite šta ste uradili i šta vam je obrazloženje. To je vama prioritet, to je najvažnije danas da uradite.
Nema vremena. Možete da svirate do ujutru. Rekao sam vam šta vam je alternativa. Pozovite obezbeđenje, izrecite mi opomenu ...