Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7122">Čedomir Jovanović</a>

Čedomir Jovanović

Liberalno demokratska partija

Govori

Gospođo potpredsednice, potpuno je neverovatno da vi smatrate normalnim održavanje sednica odbora koji ne može ništa da odluči zbog toga što nema kvalifikovane većine koja može da donosi odluke. Valjda mi ovde dolazimo i primamo novac da bismo odlučivali o nečemu, a ne da bismo popunjavali određeni prostor.
Šta je to danas u ovoj zemlji važnije od ekonomskog sloma koji nam preti? Ovde je biran guverner, nije se pojavio na sednici kada je izabran za guvernera. Bio je prisutan kada je podnosio godišnji izveštaj Odboru za finansije, jednu reč nije rekao o plasmanima deviznih rezervi.
Šta će se desiti, gospođo predsedavajuća, ukoliko se ispostavi da je deo deviznih rezervi plasiran u "Fredi Mek" i "Fani Mej", američke finansijske institucije koje su bankrotirale i koje su nacionalizovane pre dve nedelje u Americi? Šta će se desiti ukoliko je deo sredstava prikupljenih iz obaveznih rezervi plasiran na takav način da danas ta sredstva vrede manje nego što su vredela onda kada su uzimana?
U kojoj se to još zemlji na takav način ponaša centralna banka? U kojoj to još zemlji ministar finansija ćuti kao što ćuti danas ovde u Srbiji? U kojoj to zemlji predsednik Vlade saopštava kako krize nema dok akcije svih kompanija na berzi strmoglavo padaju?
Rekao sam vam primer, država je dužna da se stara o svojoj imovini. ''Komercijalna banka'' je imovina ove države. Juče je njena akcija vredela 29 hiljada. Pre godinu dana akcija te iste banke vredela je 130 hiljada.
Koliko je ova zemlja zbog toga izgubila? Nas ministar ekonomije teši najavom da se ne brinemo zbog toga što su banke sigurne. Pogledajte šta se dešava sa bankama u svetu. Koja je garancija jedne takve ocene?
Kako mi tim bankama pomažemo? Kako pomažemo našoj privredi? Šta će biti ako te banke povuku svoje plasmane iz privrede zbog toga što su opterećene i što moraju taj novac da plasiraju na nekom drugom mestu? Srušiće nam se ekonomija.
Šta će se desiti ako se kod nas zatrese hipotekarno tržište, kao što se trese u čitavom svetu? Juče je berza u Moskvi zatvorena posle 15 minuta zbog pada koji je bio duplo manji od pada na našoj berzi.
Koliko je stotina hiljada ljudi u ovoj zemlji uzelo kredite za svoje stanove zbog toga što su ti stanovi vredeli po kvadratu dve, tri, četiri hiljade evra? Šta će biti ako padne tržište nekretnina kod nas kao što je palo u Podgorici, kao što je palo u Zagrebu, kao što je palo u Sarajevu, kao što je palo opet u Moskvi za 70%? O tome moramo da razgovaramo.
Svi mi živimo u ovoj zemlji. Drago mi je što ste uvereni da će u njoj biti bolje, verujem da svako od nas čini sve kako bi to zaista bilo tako, ali ne možemo da ćutimo o ovome. Juče smo razgovarali sa predsednicom, na početku jučerašnjeg dana, u 9 sati ujutru, ukazali smo na probleme. Odgovor je bio – sve to su mi rekli i drugi ljudi, ekonomisti, traže od nas reakciju, ne znam šta da radim.
Predsednik mora da zna šta da radi. Mora da sazove sednicu Odbora za finansije, ali da se potrudi svojim autoritetom, da se na tom odboru pojave i oni bez kojih se ne mogu definisati mere kojima ćemo se suprotstaviti nadolazećoj krizi, a to su: guverner, direktor berze, prvi čovek komisije za hartije od vrednosti, ministar finansija, predsednik Vlade i mi kao narodni poslanici.
Ako svi zajedno uložimo svoje autoritete u davanju garancija koje danas neubedljivo daju pojedinci iz vlasti, onda će se možda napraviti neki pozitivan pomak. Možda će se zaštititi mir u našem društvu, ekonomska sigurnost građana, možda neće biti stampeda na banke.
Da li znate koliko ljudi ima svoj novac u "Unikredit banci" koja je bankrotirala u Italiji? Da li znate šta se sinoć desilo sa "Erste bankom"? Nemojte da se igrate sa tim stvarima! Mi smo jednom preživeli agoniju. Ne krivimo vas za to što se dešava, iako je odgovornost velika za Vladu koja povećava javnu potrošnju, koja penzionerima daje 10% koje su juče izgubili – u jednom danu je izgubljena povišica za penzije.
Ovo nije povreda Poslovnika. Želimo da raspravljamo o pitanjima koja su izuzetno važna za ovu zemlju i omogućite nam to.
Zakažite sednicu Odbora za finansije na kojoj će se pojaviti najodgovorniji ljudi u ovoj zemlji.
Gospođo predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarko, drago mi je gospođo Đukić-Dejanović što ste ovde, jer mislim da to može vratiti Skupštinu onom redu do kog je nama stalo i zbog kojeg smo konačno i pokrenuli ovo pitanje.
Vi ste svedok našeg jučerašnjeg razgovora na početku jučerašnjeg dana, u kojem nije bilo nikakve namere za uznemiravanjem javnosti, u kojem nije bilo želje za stvaranjem panike, već isključivo brige za ekonomsku politiku koju vodi ova država i namere da se stvori atmosfera koja je karakteristična za sve zemlje u našem okruženju i za čitav svet, atmosfera vanredne situacije u kojoj se država na poseban način odnosi prema krizi koja je očigledna.
Potpuno je neverovatno da takva vrsta interesa i ponašanja može biti kvalifikovana kao širenje panike. Laganje društva je prepuštanje građana samima sebi, a to je preduslov panike. Kada se u Parlamentu ozbiljno razgovara, kada se ta rasprava vodi pred najodgovornijim funkcionerima onda se na takav način demonstrira ozbiljnost. Mi smo samo tražili da se sazove sednica Odbora za finansije, onog odbora koji se neuspešno sastaje već nedeljama, na kojem će se izneti argumenti koji će uliti potrebnu dodatnu sigurnost i u našu privredu i u naš bankarski sektor, i pre svega, u naše društvo, u građane. To je ono što im je potrebno.
Mislim da vi kao predsednica možete da učinite taj napor i mi ćemo prihvatiti ne vašu garanciju, nego vaše obećanje da ćete dati sve od sebe da se što pre uspostave neophodne veze između Parlamenta, Vlade, Narodne banke, Beogradske berze i Komisije za hartije od vrednosti, kako bi se definisao neophodni paket i političkih i ekonomskih mera, kojima će se čuvati ekonomska stabilnost u našem društvu, ekonomska stabilnost koja ne poznaje razlike između vlasti i opozicije. Preuzmite na sebe tu obavezu i mi ćemo vas u tom poslu rado podržati.
Ali, niko ne može očekivati od nas da ćutimo pred očiglednim problemima i da okrećemo glavu u stranu, zbog toga što nema spremnosti, želje ili sposobnosti, da se u ovom trenutku razgovara o situaciji u kojoj se nalazimo.
Mi mislimo da je bolje preventivno delovati nego nakon problema sanirati učinjenu štetu. To je naš zajednički posao.
Guverner nije mogao da naiđe na naše razumevanje kada je biran ovde zbog toga što nije pokazao poštovanje prema Skupštini, nije u Skupštinu ni došao, ali će u svakom trenutku naići na naše razumevanje u situaciji u kojoj se Srbija nalazi ukoliko predloži mere koje će biti adekvatne onome što je danas Srbiji potrebno, mere štednje, pažljive ekonomske politike, mere koje će afirmisati rad i razdvojiti ono što je do sada u Srbiji bilo spojeno, a to je politika i privreda. Hvala vam.
Gospođo predsednice, naša inicijativa ovde u Parlamentu nije pokrenuta sa namerom da se prenese naša zabrinutost nosiocu nekih drugih funkcija ili nekoj drugoj instituciji. Prosto, svi oni koji su dolazili u Parlament tražeći od Parlamenta podršku za svoje imenovanje dužni su, po našem mišljenju, da u ovom trenutku Parlament upoznaju sa nekim potezima i merama, da nam kažu da li nešto postoji, da li su u planu, da bismo zajedno sa njima mogli da odgovorimo na probleme sa kojima se zemlja suočava.
Kao što ćemo se oko mnogo čega razilaziti u budućnosti, poput prošlosti, lako je danas dogovoriti se oko nekih, po našem mišljenju, opštih mesta u svakodnevici – zaštita ekonomske sigurnosti u društvu i obaveza Parlamenta i mi toj obavezi mislimo da odgovorimo. Ako tome ne možemo da odgovorimo tokom rasprave u Skupštini, pokušaćemo na nekom drugom mestu. Ono što je sigurno, nećemo o tome ćutati.
Ovaj parlament je donosio odluke koje sa vremenske distance, koja nije toliko duga, kompromituju većinu koja danas ćuti kada mi želimo jasan odgovor na pitanja koja nismo postavili mi, nego koje postavlja svakodnevni život, problemi koje potresaju čitav svet i ne samo Srbiju, problemi o kojima čitav svet priča dok Srbija ili srpska vlast ćuti.
Pre mesec dana su vodili raspravu o rusko-srpskom energetskom sporazumu. Govorili smo zbog čega je to loše. Tri nedelje posle toga dobili smo kao odgovor na sve naše sumnje i skepsu konstataciju od ruskog partnera da će gasovod biti u funkciji oko 2020. godine, a u najboljem slučaju 2015. godine, a u onom realnijem 2024.
Hajde da govorimo o nekoj zlatnoj sredini. Nema tog argumenta koji bi unapred nama ulio sigurnost u namere Vlade i nosioca lidera onih institucija koje su do sada ćutale i nisu ništa preduzele kako bi se kriza sanirala. Vašu Vladu zbog ekonomske politike kritikuje guverner, vaša Vlada kritikuje guvernera, a kada dođe do krize vi jedni druge podržavate, bez osećaja odgovornosti za činjenicu da ste sami proizveli tu krizu. Juče smo o tome razgovarali na konsultacijama. Ništa se nije desilo.
Juče smo tokom skupštinske sednice otvorili to pitanje i ništa se nije desilo. Mi smo jedini učestvovali u raspravi o zakonima koji su na dnevnom redu i iz vladajuće većine niko nijednu reč o njima nije rekao.
Kako nije tačno? Vrlo jasno, jedini smo učestvovali u ozbiljnoj raspravi. Ono što se čulo nije bila argumentovana i ozbiljna rasprava, jer je izbegnut odgovor na vrlo konkretna pitanja koja su ovi postavili. To su bile recitacije i recitati. To nije ono što je danas potrebno Srbiji. Mi više nećemo učestvovati u raspravi o ovim pitanjima koja smo pokrenuli.
Ne morate da prenosite našu zabrinutost ni Jelašiću, ni direktorki berze, ne morate da prenosite našu zabrinutost Komisiji za hartije od vrednosti, ni premijeru, ni ministru finansija. Siguran sam da oni bez naše zabrinutosti znaju koliko je teška ova situacija. Možete da poručite da u nama imaju partnere za svaku situaciju u kojoj će pomislite da rešavaju krizu, a za koje ne smatramo njih direktno odgovornim, ali za odsustvo inicijative svakako jesu odgovorni. Vratićemo se raspravi o šest zakona...
(Predsednik: Vreme.)
... u prostoru predviđenom za jedan zakon, a ostajem pri svojoj konstataciji da vladajuća većina ne može ni da ponovi set zakona o kojima raspravljamo.
Gospođo predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predstavnici Vlade, javio sam se da reklamiram povredu člana 82. Poslovnika o radu Narodne skupštine u trenutku u kome nije bilo povoda za reklamaciju još jedne povrede Poslovnika, koja ugrožava dostojanstvo Parlamenta.
Mislim da je svakome od vas koji sedi u ovoj sali jasno koliko je ponižavajuć položaj u kome se nalazi Skupština Srbije. Ako je ponižavajući položaj u kome se nalazi naš parlament, kakav je položaj države o kojoj mi odlučujemo? Isti takav.
Naravno da je odgovornost lična, ali odgovornost prati pozicija na kojoj se nalazite. Opozicija je odgovorna kada blokira rad Parlamenta i kada pitanja koja su isključivo proizašla iz nekog stranačkog interesa pretpostavlja pitanjima koja su od opšteg društvenog interesa.
Mene interesuje, gospođo predsednice, ko je odgovoran zbog toga što danas imamo tako malo života u ovoj raspravi koja počinje u 14 časova? Ko je odgovoran zbog toga što se nije u okviru dnevnog reda našao predlog koji smo mi podneli Parlamentu, ne s ambicijom da LDP vodi Srbiju u Evropu, nego s ambicijom da ovaj parlament pomogne Vladi u jednom poslu u kojem je Vlada neuspešna.
Nismo želeli da saplićemo Vladu premijera Cvetkovića u procesu evropskih integracija, ali smo mislili da je ono što se desilo u septembru dovoljna opomena i preduslov postizanja jednog političkog dogovora, koji se gradi ovde u Skupštini, oko ostvarenja naše evropske budućnosti.
Za tako nešto je bio potreban dogovor stranaka koje sede u Parlamentu. Želeli smo o tome da raspravljamo, o evropskoj budućnosti ove zemlje, o Evropi, koja je postala paravan i izgovor za svaku vrstu nesposobnosti i slabosti, one nesposobnosti i slabosti koje nas nagone da raspravljamo o tačkama dnevnog reda koje nemaju nikakvih dodirnih tačaka jedna sa drugom.
Kakve veze, gospođo predsednice, ima Predlog zakona o strancima i Predlog zakona o zaštiti državne granice? Tako neodgovornim odnosom prema zakonima banalizujemo sam zakon. Kakve veze ima načelni zajednički pretres o Predlogu zakona o zaštiti podataka o ličnosti, o Predlogu zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, o Predlogu zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična dela, o Predlogu zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije, o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o finansiranju političkih
stranaka?
Ovakvim odnosom prema zakonima ponižavamo ovo društvo. Sanjamo podršku društva, a ni nama samima nije stalo do ovih zakona.
Gde se raspravljalo o ovim zakonima? U kojim to forumima? Ko od poslanika ima priliku da učestvuje u pripremi ovih zakona? Time se omalovažava rad onih koji su vredno na ovome radili. To je jako neodgovorno, to je strašno.
Da li znate da je, od otvaranja berze, vrednost akcija na Beogradskoj berzi pala 12%? Kada je u Moskvi vrednost akcija pala 5%, Berza je zatvorena na dva dana.
Citirao sam ove besmislene tačke dnevnog reda i to je moje poslovničko pravo.
Bio sam vrlo precizan, citirao sam tačke dnevnog reda. Možete insistirati na disciplini i pozdravljam vaše insistiranje na disciplini, ali vas pitam gde je život u ovoj Skupštini?
Juče nam je Berza pala 10%, za četiri sata danas – 12%. Evro je 82 dinara, a juče je bio 76 dinara. Ode deset posto povišice koja se daje penzionerima. Slomiće se finansijski sistem. To nije važno, jel tako? Onda to treba da zna naše društvo, da Parlament ne interesuju život i agonija ka kojoj Srbija klizi. To nije važno.
Izabrali smo Savet guvernera, a niko se time ne bavi. Izađite pred društvo i recite da nije važno to što su firme izgubile 12% svoje vrednosti u četiri sata, firme u kojima radi hiljade ljudi, firme od kojih žive porodice u ovoj zemlji. Kada će se o tome razgovarati u Skupštini?
Nije važna Evropa, nije važno to što nam se lomi finansijski sistem, ali je važno obesmišljavanje Parlamenta. To je vladajuća koalicija.
Ako nama nije stalo do zakona, zašto bi zakone poštovale neke lokalne samouprave, zašto bi zakone poštovalo naše društvo? Mi se protiv toga borimo. Autoritet se u Skupštinu vraća samopoštovanjem Parlamenta, a vi ste ga, gospođo predsednice, danas ponizili.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarko, javio sam se u skladu sa članom 100, a da bih reklamirao povredu Poslovnika u članu 94.
Član 94. definiše ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe i tim članom je utvrđeno da ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, da se vreme iz stava 1. ovog člana raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.
Gospođo predsednice, vi ste, upravo, sada pomenuli značaj ove tačke dnevnog reda kao razlog produžetka rasprave koju će voditi Skupština Srbije. Pozivam vas da nam objasnite, pošto ste dopustili predstavniku parlamentarne većine da to uradi, gde je bio taj značaj, kada se sada suočavamo sa činjenicom da će Parlament u načelu raspravljati 50 minuta o svakom od zakona koji su toliko značajni, kao što jesu značajni, i o zakonu o zaštiti podataka o ličnosti, zakonu o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, zakonu o odgovornosti pravnih lica za krivična dela, zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije, zakonu o izmenama i dopunama Zakona o finansiranju političkih stranaka i zakonu o potvrđivanju Dodatnog protokola uz Konvenciju o zaštiti lica u odnosu na automatsku obradu ličnih podataka.
Na šta će ličiti rasprava u Parlamentu kada sve parlamentarne grupe raspravljaju ukupno pet sati o šest zakona? Dužni ste da nama obezbedite normalan rad.
Kako naša poslanička grupa, kojoj ste na raspolaganje stavili 15 minuta, može da raspravlja adekvatno o šest ovih zakona?
Član 98. Ustava Srbije kaže da je Narodna skupština najviše predstavničko telo i nosilac ustavotvorne i zakonodavne vlasti. Ako je ovakvo prvo telo naše države, kakva su onda druga?
Nismo čuli nijedan argument od vladajuće većine – zašto ne možemo na razuman način o ovome da raspravljamo. Znate da je Ombudsman najavio ostavku, znate da je Poverilac za informacije najavio ostavku, da Vlada nije prihvatila neke amandmane, znate da smo pisali amandmane.
Šta je cilj? Da započnemo borbu protiv korupcije u ovoj zemlji, tako što će Ombudsman podneti ostavku, tako što će Poverilac za informacije podneti ostavku, tako što ćemo dobiti Agenciju za borbu protiv korupcije, a izgubiti Savet za borbu protiv korupcije. To je stvaranje novog haosa umesto starog haosa.
Mi hoćemo u tome da učestvujemo, hoćemo da pomognemo Vladi, hoćemo da glasamo za neke zakone, a o tome ne možemo jednu reč da kažemo. U 20 minuta, koje kao šef poslaničke grupe imam pravo da iskoristim, treba o šest zakona da govorim. Na šta će ličiti ta rasprava?
Ovde su predstavnici Vlade koji treba da nam objasne, gospođo predsednice, zašto Parlament treba da donese ove zakone. Kako će izgledati da diskusija? Ja to ne mogu da zamislim. To se nikad nije dešavalo u Skupštini na ovakav način i nigde nas to neće odvesti. Ako mi ne razumemo ono o čemu odlučujemo, kako će razumeti društvo pravila po kojima treba da živi?
Nemamo Državnu revizorsku instituciju koja radi. O tome smo razgovarali pre godinu dana. Borimo se protiv korupcije, suočavamo se sa posledicama, a ne utičemo na uzroke. Imamo urušen sistem ljudskih prava i građanskih sloboda. Na kakav način se odnosimo prema tom problemu? Vrlo neodgovorno.
Recite nam zašto se to čini, pa, ako postoji neki opravdan razlog, onda ćemo se mi s tim složiti. Ovako, ta rasprava nema nikakvog smisla i pretvoriće se u haos. Nećemo moći da dobijemo informacije koje su nam potrebne, a Parlament će o tome glasati u danu za glasanje, pri čemu parlamentarna većina neće osetiti nikakvu potrebu da preuzme odgovornost za odluke koje donosi.
Vi ste dužni da štitite ovu skupštinu. Nikada nije bila Srbija, od 2000. godine do danas, u toliko neugodnoj poziciji kao što je ova u kojoj se nalazimo. Nema više argumenata, koji su mogli da se koriste, kao što je to bio slučaj u prošlosti. Svi mi smo odgovorni za ovu zemlju. Shvatite da ovaj parlament nigde neće stići ukoliko nam ne dopustite da tu odgovornost preuzmemo u skladu s interesima građana koje predstavljamo.
Neka nam kaže parlamentarna većina šta je to što ih je nagnalo da spoje ove tačke dnevnog reda i da nam skrati raspravu o svih šest tačaka na ponižavajućih pet sati, da nas prisili, kao poslaničku grupu koja je dobila 220 hiljada glasova, da o šest zakona govorimo u 15 minuta...
... Ko normalan to može da uradi?
Ako to nije važno, razmislite, kada sledeći put budete tražili podršku za neke svoje inicijative, nećete moći da naiđete na naše razumevanje. To je neodgovorno ponašanje.
Gospođo predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predstavnici Vlade, mi smo pokušali da svojim sugestijama obezbedimo neophodne preduslove za normalnu diskusiju o ovim važnim tačkama dnevnog reda.
Mi smo u ovu skupštinu došli jutros u 8 časova, bili na prvim konsultacijama, na drugim konsultacijama, na trećim konsultacijama, čitave prošle nedelje smo učestvovali u toj španskoj seriji, što je, zapravo, jedino pravo ime za ono što se organizuje svakoga dana ovde, s poražavajućim ishodima.
I ja, a i naša poslanička grupa, imamo puno razumevanje za nezadovoljstvo građana, ali odgovornost za stanje u kome se Skupština nalazi je individualna, a, s druge strane, i institucionalna.
Gospođo predsednice, vi ste za to odgovorni. Ne optužujemo mi vas, kao predsednicu, za odluku parlamentarne većine, ali ste bili dužni da skrenete pažnju onima koji na ovakav način donose odluke u Parlamentu da nas guraju u još veći problem od onoga u kome se Skupština nalazi.
Ako nas sutra pitaju ljudi za šta smo glasali, kako može na tako nešto da im se odgovori? Vi znate za zakon o zaštiti podataka o ličnosti, da je Srbija jedina zemlja koja takav zakon nema. Mi ćemo sada slušati ministarku koja će govoriti o tom zakonu i o pet drugih zakona, istovremeno. To je trebalo da rešimo.
Cele prošle nedelje nismo radili, ne zbog LDP-a, nego zbog toga što vi, kao predsednica, niste zakazali tu sednicu.
Ovde nije prioritetno pitanje naših međusobnih odnosa. Ovde je prioritetno pitanje odnosa prema javnom interesu, a taj javni interes nas obavezuje na kvalitetnu raspravu, na odgovornu diskusiju, na poštovanje argumenata i činjenica. U svemu tome smo onemogućeni tim brzopletim i neodgovornim potezima koje povlači vladajuća koalicija, pokušavajući da reši jedan problem tako što stvara novi, još veći od prethodnog.
Pogledajte na šta liči strana na kojoj sede predstavnici vladajuće koalicije. Znači, za njih nije važna rasprava o ovim zakonima, ili je bilo dovoljno glasati za usvajanje ovog dnevnog reda i otići na neko drugo mesto?
Mi nećemo dozvoliti da se na takav način Parlament odnosi prema tim zakonima.
Ako imamo 15 minuta, jer ste vi to odlučili i dozvolili, kao predsednica Parlamenta ste morali da štitite dignitet ove institucije, pa, između ostalog, i naše poslaničke grupe i 220.000 ljudi koji su za nas glasali, tako što ćete skrenuti pažnju onima koji pokušavaju brzopleto da nadoknade propušteno da je nemoguće raspravljati o šest zakona u 15 minuta.
Mi ćemo poštovati i ovu instituciju i odluke koje su donete, sa kojima se ne slažem, pa ćemo učestvovati u raspravi onoliko koliko bude neophodno i u meri u kojoj nam je to omogućeno. Podsećam vas da ste vi izuzetno odgovorni za kvalitet rasprave i činjenicu da će biti ugroženi oni interesi koje smo dužni da poštujemo. Žao mi je, ali u Srbiji nije prvi interes interes vladajuće koalicije. Ako je nekada bilo tako, to vreme je bilo pogrešno. Prvi interes je javni interes, interes onih ljudi o kojima mi danas odlučujemo.
S tim interesom se poigravate.
Gospođo predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, predstavnici Vlade, predložio bih vam da shvatite da je na ovakav način potrošeno više od sat vremena, gotovo dva sata su prošla u ovoj mučnoj atmosferi. Nemojte testirati našu privrženost nekim osnovnim interesima koje smo dužni da štitimo. Ne možete kao odgovor na veliku grešku koju ste napravili nuditi kontraargument koji, navodno, nismo iskoristili.
Zašto mi, kao predstavnici opozicije, nismo predložili da se duže o nečemu raspravlja? Zato što nam je dovoljno ono što nam je Poslovnikom zagarantovano, zato što smo mislili da je razumno da radimo na Poslovnikom utvrđen način, zato što nismo želeli da prolongiramo rad Parlamenta, koji iovako isuviše dugo tapka u mestu.
Nemojte testirati našu odgovornost prema ljudima čiji interes ovde zastupamo. Ovo su zakoni koji se, prevashodno, tiču elementarnih ljudskih prava i građanskih sloboda u našem društvu. Siguran sam da se i vi tokom rasprave nećete osećati lagodno kada postavimo neka pitanja o funkcionalnosti ovih zakona, o njihovoj sprovodljivosti.
Rekao vam je član naše poslaničke grupe koliko ste grubu poslovničku grešku napravili kada ste dopustili da se spoji ono što je nespojivo. Tačno je, kada je Parlament usvajao Poslovnik o radu, da se vodilo računa i o logičnom toku rasprave, ali ostaje nam mogućnost spajanja onoga što je preduslov da bi ta rasprava bila funkcionalna.
Kakve veze imaju zakon o zaštiti podataka o ličnosti sa zakonom o formiranju Agencije za borbu protiv korupcije? Da li nam je potrebna Agencija za borbu protiv korupcije? Mi mislimo da jeste. Da li ta agencija treba da ima neke rezultate? Treba da ima rezultate. Kako ćemo doći do kvalitetnog rešenja ako o tome ne možemo da razgovaramo?
Skrenuli smo vam pažnju na to koliko je krupnih primedaba izrečeno u nečemu što se ne može nazvati javnom raspravom, što je mnogo više komentarisanje onih koji te komentare nisu želeli da čuju, a to je, nažalost, Vlada. Ponuđena nam je ta uslovnost evropskih integracija.
Nije tačno da je usvajanje ovih zakona preduslov nastavka evropske integracije.
Mi smo postavili pitanje zašto ne vratite život u Skupštinu, zašto ne omogućite raspravu o tačkama dnevnog reda o kojima želimo da raspravljamo?
Zašto ignorišete činjenicu da je pred slomom naše finansijsko tržište, da je dinar od juče izgubio gotovo 10% svoje vrednosti, da nemamo nijedan odgovor na finansijsku krizu? Zašto ne dozvolite raspravu o evropskim integracijama i omogućite nam da pomognemo Vladi, da to zajedno uradimo?
Predlažem vam da što pre omogućite normalan rad Parlamenta, tako što ćete vratiti poslanicima pravo od kojeg mi nećemo odustati.
Gospođo predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, šta je naša osnovna funkcija, u čemu je, zapravo, suština naše uloge ukoliko smo uskraćeni u pravu da raspravljamo o zakonu?
Mi smo tri sata, gospođo predsednice, potrošili kako bismo vam razumnim argumentima otvorili mogućnost da vratite tu osnovnu ulogu Skupštini Srbije. Nije Parlament mesto na kome se možemo ponašati na ovakav način.
Toliko toga tragičnog se dešava oko nas da je poražavajuća činjenica da se ovaj parlament opisuje gorim rečima od naše stvarnosti. Kako će Srbija biti bolja ako je od onog što je u njoj loše gori njen parlament?
Slušamo ovde ustaljene predstavnike vladajuće koalicije koji od nas traže spremnost za učešće u raspravi koja će poboljšati život. Mi ne možemo o tim zakonima da raspravljamo, jer nam je to pravo oduzeto. Za raspravu o šest zakona imamo 15 minuta. To ni ministarka neće moći da obrazloži. To su zakoni koji su presudno važni za dalju afirmaciju i razvoj demokratskih institucija u našem društvu, za otklanjanje onih anomalija koje su posledica tog prokletog nasleđa 90-ih godina.
Nigde nećemo stići na ovakav način. Ne postoji ništa što vam mi dodatno možemo sugerisati kao rešenje koje će omogućiti normalan rad ovog parlamenta.
Jedini način da ne postanemo onakvi kakvi ste vi sami, dakle, jednako neodgovorni kao vlast koja ovaj parlament ponižava, jedini način je da se pomirimo sa činjenicom da nas 13 u ovoj skupštini ne može da promeni volju 128 poslanika, koji su sebe sveli na poslaničku karticu i glasanje u danu za glasanje.
Pominjana je Skupština grada Beograda. Nijednom rečju, nijedan političar LDP-a nije komentarisao, niti učestvovao u podelama koje su pratile SRS.
U svim situacijama u kojima su vam se ukrštali politički putevi, mi smo jasno iznosili svoje stavove o vama, kritikovali vas i vrlo jasno vam ukazivali poverenje, podršku, i po tome se razlikujemo od svake druge stranke u Skupštini.
Mi na izbore nismo išli, gospodine Nikoliću, s porukom – glasajte za nas da ne bi na vlast došla SRS i Tomislav Nikolić. Mi smo išli s jednom vizijom, za koju smo tražili podršku.
Danas smo bili suočeni sa velikim izazovom u Skupštini grada. Zakon o lokalnim izborima nije zakon koji je usvojen uz podršku LDP-a. Mi smo glasali protiv tog zakona.
Samo sam jednom u životu glasao za oduzimanje mandata poslanicima, i to kada smo imali zakonsko pravo na to, Zakon o izborima za Skupštinu i član 88. tog zakona, koji je davao pravo koaliciji da raspolaže mandatima. Kada je Ustavni sud rekao da to pravo nemamo, mandati su vraćeni.
Danas su u Skupštini Grada naši odbornici pred sobom imali izjavu poslanika da podnose ostavku, ugovor sa strankom i ovlašćenje osobe koja tu ostavku može da aktivira. Ugovor overen u sudu, gospodine Nikoliću. Nijedan naš poslanik u Skupštini nije potpisao blanko ostavku, zato što mi to smatramo ponižavajućim, ne samo za njega lično, nego i za birače koji iza njega stoje.
Mi nismo onakvi kakvi ste bili vi, ili kakvi ste danas. Poštovaćemo zakon i neka bude i nama i vama isto ovako kako je definisano zakonom. Ovde, u Skupštini Srbije, nikome nećemo dozvoliti da vam oduzme nezakonito mandate, ali ne tražite od nas da bežimo od odgovornosti. U nekim opštinama u Beogradu smo prepustili tu odluku sudu...