Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Arsen Đurić

Arsen Đurić

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Poštovano predsedništvo, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, ja sam u ime poslaničke grupe DSS podneo amandman kojim sam predložio da se sredstva budžetske rezerve smanje za 200 miliona dinara i da se za tih 200 miliona dinara uvećaju sredstva za subvencije u poljoprivredi.
Vlada nije prihvatila ovaj amandman uz obrazloženje da su sredstva za subvencije u poljoprivredi povećane u odnosu na budžet za 2009. godinu.
To je tačno, ima neznatnog povećanja kod uprave za veterinu, međutim, i ta planirana sredstva su nedovoljna, kao što su bila nedovoljna i ova u 2009. godini, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da imamo odmrznut trgovinski sporazum sa EU, tako da možemo očekivati u 2010. godini da poljoprivredni proizvodi zemalja EU preplave srpsko tržište i time dodatno pogoršaju položaj naših poljoprivrednih proizvođača, jer subvencije u poljoprivrednim zemljama EU su od 400 do 500 evra po hektaru obradive površine, a kod nas su oko 120 evra, tako da će naši poljoprivredni proizvođači imati žestoku konkurenciju, jer države EU znatno više subvencionišu svoje poljoprivredne proizvođače.
Takvom nebrigom Vlade prema poljoprivrednicima, iako je poljoprivreda jedna strateška grana privrede u Srbiji, došli smo do toga da je ove godine zasejano 150.000 hektara pšenice manje nego prethodne godine i da ćemo mi već 2011. godine imati problema sa pšenicom, da nećemo imati dovoljne količine za sopstvene potrebe, pa ćemo verovatno morati da uvozimo pšenicu, kao što uvozimo maline iz Čilea i Poljske, a naši proizvođači maline prosipaju svoje maline po Arilju, Požegi i Ivanjici i čitavom tom kraju. Zaista je jedna potpuna nebriga Vlade prema sopstvenim poljoprivrednim proizvođačima koji se nalaze u teškoj situaciji.
U ovom budžetu je imalo dosta stavki gde se moglo racionalnije ponašati i ta sredstva da se preusmere za poljoprivrednu proizvodnju, za subvencije u poljoprivredi. Nažalost, Vlada nije imala razumevanja za to i nije imala razumevanja da prihvati amandmane koje smo mi podneli.
Ono što je interesantno, imam informacije da se ovih dana u Ministarstvu poljoprivrede iz nekih formalnih razloga odbijaju zahtevi za subvencije poljoprivrednih proizvođača kada su u pitanju sadnice vinove loze i sadnice voća. Pretpostavljam iz razloga što nema dovoljno novca, pa jedva čekam rebalans budžeta da vidimo da li su i ona sredstva koja su bila planirana budžetom za ovu godinu Ministarstva poljoprivrede za subvencije iskorišćena. Mislim da neće biti sva iskorišćena da ne bi bio budžetski deficit veći nego što ste ga vi planirali.
Moje kolega Vladimir Milentijević, koji je opravdano odsutan, podneo je amandman kojim je predložio da se u budžetu Ministarstva za KiM, naknada za socijalnu zaštitu, iz budžeta povećaju za 200 miliona, znači sa 100 miliona na 300 miliona. Moram da kažem da su te naknade za vreme prethodne vlade bile u budžetu planirane sa 900 miliona, što znači da je ova vlada i u budžetu za 2009, a i sada za 2010. godinu smanjila ta sredstva devet puta. Mislim da je to krajnje neodgovoran odnos Vlade prema našem stanovništvu na KiM.
Ovim amandmanom smo predložili da se ta sredstva povećaju za 200 miliona za neke elementarne potrebe najugroženijeg stanovništva na KiM, koga je, nažalost, sve više i više.
Poštovano predsedništvo, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, mi danas raspravljamo o setu zakona kojim se država Srbija dodatno zadužuje za 755 miliona evra, što je sa već verifikovanim zaduženjima od početka godine ovde u Narodnoj skupštini, nešto preko tri milijarde evra.
Ono što je posebno zabrinjavajuće to je ukupan spoljni dug države, javni dug, dug privrede i banaka koji prelazi 22 milijarde evra. Imamo uveravanje iz Vlade da nismo preterano zadužena država, da ima prostora za dodatno zaduživanje, u poređenju sa nekim drugim zemljama EU i nekim drugim zemljama iz našeg okruženja. Samo se tu prelazi preko činjenice da su te zemlje znatno privredno razvijenije od nas, da su izvozno orijentisane i u svakom slučaju će znatno lakše servisirati svoje obaveze.
Kod ovog javnog duga postoji dosta rizika. Valutna struktura našeg duga je izuzetno nepovoljna, samo 10% duga je u dinarima, dok je 90% duga u evrima i dolarima, tako da je i najmanja kursna promena može dovesti do problema u otplati našeg duga. Da ne pominjem kakve turbulencije je izazvala kursna promena u prethodnih nekoliko dana u privredi, da je naša privreda oštećena oko 40 milijardi dinara.
Kamatna struktura duga je trenutno povoljna, s obzirom da je 2/3 duga uzeto pod fiksnom kamatnom stopom, međutim, krediti koji tek sad dolaze će tu strukturu i taj odnos promeniti nagore, s obzirom da sada ovi novi krediti koji se uzimaju, uzimaju se sa varijabilnom kamatnom stopom. Tačno je da je varijabilna kamatna stopa trenutno niska, ali neminovno ona će rasti i može dovesti do velikih problema prilikom otplate tog duga.
Kada se država već zadužuje, ta sredstva bi trebalo koristiti za infrastrukturu, za izvozno orijentisani privredu, za energetiku, odnosno za nešto što će kasnije donositi prihode ili stvarati pozitivniji ambijent za privatne investicije, a ne, kako je to ova Vlada činila do sada, za pokrivanje budžetskog deficita i plasman tih sredstava na direktnu potrošnju, jer ove kredite neko mora i da vraća.
Mi danas govorimo o pet zakona, govoriću o Predlogu zakona o potvrđivanju finansijskog ugovora između Republike Srbije i Evropske investicione banke (Koridor 10). DSS je svesna značaja i u potpunosti podržava završetak Koridora 10, kao jednog od najbitnijih panevropskih koridora kojim ćemo biti povezani sa ostatkom Evrope.
Međutim, ono što je nelogično, to je da radovi na završetku tog koridora, iako je on prioritetan projekat u ovoj državi, idu veoma sporo. Naime, u 2009. godini je planirano da se uradi 90 kilometara tog autoputa, a urađeno je svega nešto preko polovine, odnosno oko 50 kilometara, iako su sredstva bila obezbeđena za svih 90 kilometara.
Tu se jasno vidi da postoje ozbiljne nesuglasice u vladajućoj koaliciji oko toga ko treba da raspisuje tendera, da sprovodi postupke, ko će biti zaslužan za završetak tog koridora, pa je zbog toga i formirano preduzeće „Koridor 10“, sa nekakvom trojnom vlašću, gde su zastupljeni predstavnici tri političke stranke i oni se rotiraju na čelu Upravnog odbora godišnje, verovatno usled nekog nepoverenja.
Dok se oni dogovore na tom Upravnom odboru, pa kasnije Ministarstvu infrastrukture, Nacionalnom investicionom planu, prostornom planiranju, pa sve to ide na famozni Nacionalni savet za infrastrukturu i onda je logično zašto se i pored obezbeđenih sredstava ne uradi 90 kilometara puta nego samo 50.
Obzirom da dolazim iz Zlatiborskog okruga, reći ću nekoliko reči o autoputu Beograd – Južni Jadran. Ova Vlada je, odmah nakon dolaska na vlast, poništila koncesiju za izgradnju autoputa Horgoš-Požega i od tada imamo stalna obećanja i najave da će krenuti izgradnja autoputa od Beograda do Požege. U budžetu za 2010. godinu je planirano dve milijarde dinara za početak izgradnje tog autoputa, to je 20 miliona evra, a to je oko tri kilometra puta. Ako tom dinamikom budemo gradili taj put, za jedno 50 godina ima šanse da on dođe do Požege.
Zaista bih apelovao na Vladu, obzirom da je Zlatiborski okrug najveći okrug u Srbiji i zauzima 11% teritorije Srbije, u njemu živi 4,6% stanovništva Srbije, ima solidno razvijenu privredu sa dobrim perspektivama, međutim, mi smo potpuno saobraćajno izolovani i to nas sprečava da se dalje razvijemo. Na teritoriji Zlatiborskog okruga se nalaze značajni turistički centri: Zlatibor, Tara, Zlatar, Mokra Gora, koji u ukupnom turističkom prometu u Srbiji zauzimaju značajnu ulogu. Takođe, dalje perspektive i razvoj tih turističkih centara su veoma sužene, obzirom na izrazito lošu saobraćajnu infrastrukturu.
Ovih dana smo imali najave početka gradnje puta od Pojata, preko Kruševca, Kraljeva, Čačka, Užica pa dalje ka Republici Srpskoj. To je dobra inicijativa, ali pozivam vas da se pređe sa reči na dela i da krenemo jednom sa izgradnjom puta. Taj autoput od Beograda do Požege, pa dalje preko Užica, Zlatibora, Nove Varoši, do crnogorske granice, jeste jedna bitna pretpostavka za dalji razvoj čitavog Zlatiborskog okruga i iz tog razloga vas pozivam da se predvide veće budžetska sredstva i da se obezbede kreditne linije kako bi se konačno otpočelo sa realizacijom tog projekta.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo podneli amandman na član 75, kojim predlažemo da se taj član briše. Član 75. uređuje planiranje i sprovođenje NIP na teritoriji Vojvodine. Zarad javnosti ću pročitati član 75 – AP Vojvodina, preko svojih organa, inicira, koordinira i sprovodi projekte NIP za teritoriju Vojvodine, sarađuje sa nadležnim ministarstvima u razmatranju i ocenjivanju prijava projekata za teritoriju Vojvodine, sačinjava predlog liste projekata za teritoriju Vojvodine, osniva i vodi elektronsku i dokumentacionu bazu podataka, prati dinamiku trošenja po pojedinačnim projektima, a o tome jednom u tri meseca izveštava Vladu.
Znači, mi smo prethodnih dana ovde govorili o tome koliko je štetan ovaj zakon, odnosno da je on protivustavan i da postavlja temelje jedne nove države, a predstavnici vladajuće koalicije su nam govorili da je reč o decentralizaciji vlasti. Upravo ovaj član govori o tome da nema od decentralizacije ništa, već da se ovim zakonom, odnosno ovim članom vrši klasična centralizacija vlasti i moći u Novom Sadu.
Znači, opštine iz Srbije će konkurisati kod Ministarstva za Nacionalni investicioni plan sa svojim projektima, dok će opštinama iz Vojvodine to biti onemogućeno jer će pokrajinska administracija u Novom Sadu praviti listu projekata, listu prioritetnih projekata i upućivati ga ministarstvu u Beogradu.
Mi smo predložili da se taj član briše. Kao i prethodnih dana, i sada naglašavamo da je ovaj zakon potpuno nakaradan i štetan, da se njime ne vrši decentralizacija vlasti u Vojvodini, već se vrši centralizacija u Novom Sadu i od toga građani Vojvodine neće imati mnogo toga, već će imati politička elita u Novom Sadu.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa Demokratska stranka Srbije podnela je amandman na član 23. i taj amandman se odnosi na turizam, ugostiteljstvo, banje i lečilišta.
Mi smo predložili da se taj član menja, tako da smo predložili da AP Vojvodina preko svojih organa, a u okviru strategije razvoja turizma Srbije, predlaže deo koji se odnosi na AP Vojvodinu, predlaže Vladi Republike Srbije, akt o proglašenju turističkog prostora, a imenuje lice za člana komisije za kategorizaciju turističkih mesta, osniva turističku organizaciju AP Vojvodine i druge organizacije koje rade na radu i unapređenju turizma, uređuje korišćenje mineralnih i termalnih voda i uređuje osnivanje banja i lečilišta.
Naš predlog člana 23. je jednostavniji, precizniji i u skladu je sa Ustavom i pravnim sistemom Srbije. Ovaj naš amandman, kao i ostali amandmani koje je podnela poslanička grupa DSS, imaju cilj da ovaj nakaradni Predlog zakona usaglase sa Ustavom i pravnim sistemom Srbije.
I kao što ste videli, mi smo ovim amandmanom predložili da AP Vojvodina zaista dobije svoju suštinsku autonomiju i određene nadležnosti, ali bez elemenata državnosti i bez mogućnosti da se na teritoriji države Srbije stvara faktički nova država, pa vas pozivam da prihvatite ovaj i ostale amandmane DSS.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo ministri, mi danas razgovaramo o jednoj veoma bitnoj temi za koju je ovlašćena čitava Vlada, a u sali, uz svo uvažavanje ministra Bradića, nema ni predsednika Vlade, nijednog potpredsednika i nijednog drugog ministra. Mislim da je to krajnje nekorektno od predstavnika Vlade. Time oni pokazuju svoj stav prema Narodnoj skupštini.
Da se vratim članu 27. i naslovu iznad člana 27. To se odnosi na Nacionalni park „Fruška gora“ i članom 27. je predviđeno da AP Vojvodina osniva Nacionalni park „Fruška gora“ i preuzima svoje nadležnosti, prava, zaposlene od sadašnjeg nacionalnog parka. Mislim da je ovo suprotno svakoj elementarnoj logici da AP Vojvodina može da osniva preduzeća koja će upravljati parkovima od državnog značaja. Sam naziv nacionalni park znači da je to jedno nacionalno, državno blago i da je nemoguće da AP Vojvodina bude osnivač Nacionalnog parka „Fruška gora“.
U sistemu zaštite prirode postoje niži stepeni zaštite, a to je park prirode, spomenik prirode. Bojim se da će, ako ovakav član 27. bude usvojen u ovom zakonu, morati da se izvrši neki drugi stepen zaštite Fruške gore, da on neće moći da ostane nacionalni park, jer logično je da država osniva nacionalne parkove, a ako bude proglašen neki niži stepen zaštite Fruške gore, to će značiti i devastiranje Nacionalnog parka „Fruška gora“.
Ili je ovo najava onoga o čemu mi govorimo već nekoliko dana, da se zaista pravi neka nov država na teritoriji države Srbije i da onda imamo Nacionalni park „Fruška gora“ čiji je osnivač Vojvodina?
Moram da reagujem. Tačno je da piše u Ustavu da se upravlja imovinom pokrajine. Međutim, nacionalni park nije imovina pokrajine, nacionalni park je državna imovina i nigde u svetu nije povereno upravljanje nacionalnim parkom bilo pokrajini ili jedinici lokalne samouprave.
Znači, zaštićeno prirodno dobro koje je u nižem stepenu zaštite od nacionalnog parka može biti povereno čak i opštinama i gradovima na upravljanje, ali nacionalni parkovi nigde u svetu nisu povereni na upravljanje niti lokalnim samoupravama, niti pokrajinama, niti regijama.
Država upravlja nacionalnim parkovima, jer je to nacionalno i državno dobro.
Poštovano predsedništvo, gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa DSS-a je podnela niz amandmana kojima predlažemo da ovo postane zakon o postupku određivanja maksimalnog broja zaposlenih u republičkoj administraciji.
Naime, u Predlogu zakona koji je Vlada dostavila Skupštini došlo se do broja 28.400, bez ikakvog obrazloženja i, po nama, potpuno paušalno, bez ikakvih analiza i kriterijuma o potrebnom broju zaposlenih u republičkoj administraciji, pa smo našim amandmanima predložili da se utvrdi postupak za određivanje broja zaposlenih.
Ovaj amandman na član 2, kojim smo predložili potpuno novi član 2, ključni je amandman u čitavom nizu naših amandmana i mi smo u njemu predložili, jasno izdefinisali postupak utvrđivanja maksimalnog broja zaposlenih, tako što su svi organi državne uprave, javne agencije i organizacije dužni da dostave sistematizaciju radnih mesta Vladi u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Vlada bi potom formirala komisiju, u kojoj bi obavezno bili zastupljeni i predstavnici sindikata, i na osnovu realnih potreba i analiza utvrdila stvarni broj, odnosno neophodan broj zaposlenih u republičkoj administraciji. To bi dostavila Narodnoj skupštini i to bi se moralo naći na dnevnom redu Skupštine najkasnije u roku od 30 dana od dostavljanja.
Znači, mi smo u tom članu jasno izdefinisali rokove, i to izuzetno kratke rokove, kako bi se na efikasan način obavio ovaj postupak. DSS potpuno je svestan i podržava potrebu da se izvrši racionalizacija državne uprave, odnosno da dobijemo efikasnu, jeftinu državnu upravu i administraciju, koja će raditi u interesu građana, ali, da bi se to odradilo na valjan način, potrebno je izvršiti određenu analizu, uspostaviti jasne kriterijume i utvrditi taj broj.
Ovo je odrađeno paušalno, bez ikakvih analiza. Čak i ministar, kada je obrazlagao Predlog zakona, rekao je da je taj broj mogao biti i manji, što govori o tome da ne postoje jasni kriterijumi.
Ono što je interesantno, to je obrazloženje Vlade kojim se ne prihvata ovaj amandman, gde se kaže da ovo nije efikasno, da usložnjava postupak. To nije tačno, mi smo u amandmanu predvideli izuzetno kratke rokove. Znači, u roku od 15 dana da se dostavi sistematizacija, u roku od 30 dana da se donese taj zakon.
Pozivam vas da prihvatite ove amandmane kako bismo na valjan način uradili jedan vrlo bitan posao za državu.
Poštovano predsedništvo, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa DSS-a podnela je niz amandmana kojima predlaže da se ovim zakonom uredi postupak o utvrđivanju maksimalnog broja zaposlenih u lokalnoj administraciji. Znači, ista stvar kao i kod prethodnog zakona, jer smatramo da nije izvršena ozbiljna, temeljna analiza na osnovu koje bi se došlo do toga koliko zaposlenih treba da bude u lokalnoj administraciji.
Naime, prilikom određivanja maksimalnog broja zaposlenih korišćen je samo jedan kriterijum, a to je broj stanovnika. Mi mislimo da je to neozbiljno, jer svaka lokalna samouprava ima određene specifičnosti, o kojima ću nešto više govoriti malo kasnije.
DSS smatra da je neophodno izvršiti racionalizaciju opštinske uprave, odnosno lokalnih samouprava, da ona mora biti planska, sistematska i lišena svake partijske obojenosti. Bojim se da ovako predloženim zakonom to neće biti tako. Kao što sam rekao, nije izvršena detaljna analiza i osnovni kriterijum, odnosno jedini kriterijum je bio broj stanovnika.
Da bi se izvršila uspešna racionalizacija, ne može jedini kriterijum biti broj stanovnika u određenoj opštini, već se moraju uzeti u obzir određene specifičnosti funkcionisanja lokalnih samouprava i pojedinačno, za svaku opštinu, treba da se utvrdi broj zaposlenih činovnika, odnosno maksimalan broj zaposlenih činovnika u lokalnoj samoupravi.
Problemi, odnosno specifičnosti u funkcionisanju su uslovljeni ne samo brojem stanovnika i obimom nadležnosti, u zavisnosti od toga da li je u pitanju grad ili opština, već i veličinom teritorije, razuđenošću naseljenih mesta, privrednom razvijenosti, ulaganjem u infrastrukturu, veličinom budžeta i raznim drugim elementima koji su bitni da bi se došlo do toga koji je to optimalan broj zaposlenih u lokalnoj administraciji da bi ona bila efikasna, jeftina i u službi građana.
S obzirom na to da dolazim sa Zlatibora, odnosno iz opštine Čajetina, želim da postavim pitanje – da li neko razmišlja o opštinama na čijim teritorijama se nalaze turistički centri? O Zlatiboru, Kopaoniku, Soko Banji, Vrnjačkoj Banji? Da li znate da u tim turističkim centrima ima, konkretno, na Zlatiboru, preko 5.000 objekata čiji vlasnici ne žive na teritoriji opštine Čajetina, ali, takođe, imaju određene potrebe, i lokalna samouprava je dužna da servisira i te ljude u raznim stvarima, od rešenja o porezu na imovinu, radnih dozvola itd.?
Da li znate koliko zahteva ima za legalizaciju, koliko zahteva za građevinske dozvole, za upotrebne dozvole, akte o urbanističkim uslovima i razne druge stvari koje lokalna samouprava mora da servisira za one ljude koji nisu njeni stanovnici? Da li znate da se u tim turističkim centrima, u nekoliko meseci u toku godine, sliju čitavi mali gradovi, od 20-25.000, koji, takođe, imaju određene potrebe i koje lokalna samouprava mora da servisira? To niko nije uzimao u obzir, nego broj stanovnika, što je potpuno neprihvatljivo.
U tim turističkim centrima, odnosno opštinama na čijoj teritoriji se nalaze, potreban je znatno veći broj građevinskih inspektora, komunalnih inspektora, komunalnih redara. Potrebno je, čak, više tih službenika nego u jednom gradu od 100.000 stanovnika. To uopšte nije uzeto u obzir. U tim turističkim opštinama postoje turističke organizacije koje zapošljavaju određeni broj ljudi, dok druge opštine, na primer, koje nemaju turističke resurse, nemaju uopšte osnovane turističke organizacije, niti imaju potrebe da ih osnivaju – kulturne centre, sportske centre koji organizuju niz manifestacija i priredaba. Neke opštine ne moraju da imaju, ili mogu da imaju manje zaposlenih, za razliku od ovih opština koje imaju više aktivnosti te vrste.
Sve to je trebalo izanalizirati pre nego što se zakon našao na dnevnom redu. Ono što je uvredljivo, to je odgovor Vlade kojim se obrazlaže da se ne prihvata ovaj amandman. Između ostalog, kaže da je ovo naše rešenje koje je predloženo u amandmanu neracionalno, nepotrebno, usložnjava način uređivanja pitanja koje je neophodno urediti bez odlaganja, da nije efikasno.
U svojim amandmanima smo predvideli i vrlo kratke rokove u kojima bi se te analize obavile i zakon usvojio. To je dva meseca, u zavisnosti od Vlade i njene efikasnosti, za koliko bi se taj postupak mogao obaviti, ali na jedan valjan način.
Želim da kažem da je Ministarstvo finansija, 2005. godine, donelo odluku o zamrzavanju plata u lokalnoj samoupravi. Ni tada se nije vodilo računa o tome da li su sve opštine poštovale dotadašnje uredbe, odnosno propise kojima su bile uređene plate, nego je izvršeno zamrzavanje plata na nivou koji je zatečen. Sada imamo u različitim opštinama širom Srbije primere da službenik koji radi na istom referatu ima duplo veću platu od svog kolege u nekoj drugoj opštini u Srbiji, što je nedopustivo. Jer, tada je to odrađeno ''preko kolena'', paušalno, bez nekih analiza, pa se bojim da će i ovaj zakon izazvati slične posledice.
Još jednom vas pozivam da prihvatite ove amandmane i da na pravi način uredimo pitanje racionalizacije službenika u lokalnim samoupravama.
Gospođo predsedavajuća, gospođo ministarka, ponosan sam na to što opština Čajetina ima budžet milijardu i dvesta miliona, jer takav budžet nije bio 2004. godine. Dok DSS nije došao na vlast u Čajetini, imala je budžet dvesta miliona, ali smo aktivnostima opštinskog rukovodstva stvorili dobar ambijent i uslove za privlačenje investicija. Popravili smo taj budžet i beskompromisnom borbom s investitorima, i onim legalnim, i nelegalnim, povećanjem cena komunalnog opremanja. Znači, Zlatibor je postojao i pre našeg dolaska na vlast, pa se budžet nije punio tim nivoom i tom dinamikom.
Vi ste rekli Vrnjačka Banja ima manje zaposlenih. Nisam siguran da ih ima manje, ali verovatno ima nekoliko javnih preduzeća koja obavljaju određene delatnosti u opštini Vrnjačka Banja, dok, na primer, opština Čajetina nema ni direkciju za uređenje i izgradnju, nego su tih dvadesetak ljudi koji su radili u nekadašnjoj direkciji za uređenje i izgradnju sada radnici opštinske uprave, jer posluju u okviru Fonda za investicije za građevinsko zemljište, tako da i oni potpadaju sada pod ova četiri zaposlena na hiljadu stanovnika. Da imamo direkciju, oni ne bi potpadali pod tu racionalizaciju, jer javna preduzeća nisu predmet ovog zakona.
Nisam bio zlonameran. Rekao sam da DSS podržava racionalizaciju da smatra da je neophodno izvršiti je, napraviti efikasnu lokalnu administraciju, koja će biti jeftina, efikasna i u službi građana, ali mislim da je trebalo pojedinačno, od opštine do opštine, utvrditi taj broj, jer ne može, složićete se sa mnom, biti četiri zaposlena na hiljadu stanovnika u svim opštinama. Negde ima potrebe da to bude pet, negde tri. Govorio sam o tom kriterijumu broja stanovnika.
To što kažete da lokalne samouprave mogu da iz svojih budžeta finansiraju zaposlene, mi ih finansiramo i sada iz svog sopstvenog budžeta, ali ćemo biti kažnjeni time što imamo neke aktivnosti koje druge opštine nemaju, bićemo kažnjeni smanjenjem transfernih sredstava koja su nam ionako umanjena ove godine. Tačno je, ona predstavljaju mali deo prihoda budžeta u opštini Čajetina, međutim, bićemo dodatno kažnjeni zbog toga što moramo da servisiramo neke građane koji nisu stanovnici opštine Čajetina. Mislim da to nije u redu.
Poštovana predsedavajuća, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo podneli amandman na član 8, kojim smo predložili da se stav 1. menja i glasi: "Za sprovođenje ovog zakona odgovorna je Vlada, o čemu u roku od 30 dana obaveštava Narodnu skupštinu Republike Srbije", a da se stavovi 2, 3. i 4. brišu.
Stavovi 2, 3. i 4. ovog člana definišu šta se dešava ukoliko lokalne jedinice lokalnih samouprava ne ispoštuju ovaj maksimalni broj, odnosno ne otpuste dovoljan broj radnika do maksimalnog broja. Tu se predlaže da se jedinicama lokalne samouprave smanjuju transferna sredstva, i to na svakih 0,1 promila preko maksimalnog broja zaposlenih – 1% od planiranih transfernih sredstava.
Ustavom Republike Srbije, član 188. stav 4, garantovano je pravo lokalnim samoupravama na finansiranje iz republičkog budžeta, u skladu sa zakonom, i na osnovu toga je donet Zakon o finansiranju lokalnih samouprava. Ova odredba, znači, odredba ovog člana onemogućava finansiranje jedinica lokalne samouprave u skladu s Ustavom i pomenutim zakonom.
S druge strane, mi smo ove godine, odnosno Vlada Republike Srbije je ove godine umanjila značajno sredstva lokalnim samoupravama, u ukupnoj masi, za oko 40%, a nekim opštinama i više od toga, pa bi pretnje novim smanjenjem transfernih sredstava dovele neke opštine na rub egzistencije, odnosno onemogućile bi potpuno da funkcionišu.
Ne pričam o svojoj opštini, koja, hvala Bogu, ima dobar budžet, nego o nekim drugim opštinama čije je funkcionisanje zaista ugroženo, da ne pričam o nekim infrastrukturnim i razvojnim projektima koji su zaustavljeni u tim opštinama dosadašnjim smanjenjem transfernih sredstava. Dodatnim smanjenjima transfernih sredstava, mislim da bi one bile onemogućene potpuno da funkcionišu. Zato predlažem da prihvatite ovaj amandman.
U ime Poslaničke grupe, podneli smo amandman kojim smo predložili da se član 9. briše. Taj amandman je posedica prethodno podnetih amandmana, jer ukoliko bi prethodni amandmani bili prihvaćeni, ovaj član u zakonu bi bio preuranjen, odnosno ne bi bilo potrebe da se tu nalazi, s obzirom na to da definiše prava i obaveze onih koji budu ostali bez posla, koju vrstu nadoknade bi dobili, a predložili smo da ovo bude zakon kojim će se urediti postupak za određivanje maksimalnog broja zaposlenih.
U poslednjem stavu tog člana se kaže da se u postupku utvrđivanja statusa neraspoređenog zaposlenog u organu jedinice lokalne samouprave i utvrđivanja da za radom zaposlenog prestaje potreba u ustanovi, privrednom društvu i drugom obliku organizovanja, u obzir uzimaju rezultati rada i imovno stanje. Tu uopšte nisu definisani jasni kriterijumi na osnovu kojih će se objektivno utvrditi rezultati rada i njihovo imovno stanje, tako da postoji bojazan da će ti službenici biti ostavljeni na milost i nemilost onoj političkoj strukturi koja u određenoj opštini vrši vlast.
Želeo bih još nešto da kažem, zaista mislim da su naši predlozi krajnje korektni i dobronamerni. Mislim da se slažemo u tome da postoji potreba da se izvrši racionalizacija, ali na pravi način, i mislim da bi trebalo da razmislite o prihvatanju nekih naših amandmana, jer se primena zakona ne odlaže dugo, odlaže se dva meseca, ali da se odradi na pravi i valjan način.
Ono što bih još zamolio, a što nedostaje da bi lokalne samouprave funkcionisale onako kako treba, jeste zakon o imovini lokalne samouprave. Treba inicirati donošenje tog zakona, da bi jedinice lokalne samouprave dobile određenu imovinu, dobile određene prihode od toga i da same postanu nosioci sopstvenog razvoja. Naravno, one opštine koje su manje razvijene, koje imaju male budžete, ili relativno male prihode u tim budžetima, biće dotirane od strane države, što je potpuno normalno, ali ipak mislim da treba ostaviti mogućnost lokalnim samoupravama da budu nosioci sopstvenog razvoja, time što će dobiti svoju imovinu i veće nadležnosti. Zbog toga smatram da je ovaj zakon preuranjen.
Pokrajinska administracija u Vojvodini nije obuhvaćena racionalizacijom, iz razloga što se ne zna koje će nadležnosti još dobiti zakonom o prenosu nadležnosti, pa se ne može utvrditi tačan broj zaposlenih.
Takođe, imamo dosta nedefinisanu zakonsku regulativu kada su lokalne samouprave u pitanju. Verovatno će biti zakona koji će opštinama davati nove i nove nadležnosti i obaveze, pa će to proizvesti potrebu za određenim brojem službenika, koji sada rade u republičkoj administraciji, a to će kasnije biti preneto na neki lokalni nivo. Zato mislim da još jednom razmislite i da prihvatite ove amandmane, kako bismo na valjan način regulisali ovu materiju, a ne odlažemo zakon dugo, na neka dva meseca. Hvala.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama se nalazi jedan set zakona kojim odlučujemo o novom zaduživanju.

Za razliku od nekih ranijih zaduživanja gde su se sredstva od tih kredita plasirala direktno u potrošnju ili za pokrivanje budžetskog deficita, sredstva od ovog zaduživanja će se ulagati u infrastrukturne projekte i to je dobro, posebno u uslovima ekonomske krize.

DSS je svesna značaja i potpuno podržava završetak Koridora 10 kao jednog od najznačajnijih vanevropskih koridora, kao i izgradnju mosta preko Dunava od Zemuna do Borče, sa svim pristupnim saobraćajnicama, kao i izgradnju drugih mostova u Beogradu i širom Srbije i razne druge infrastrukturne projekte u državi, jer smatramo da u uslovima ekonomske krize treba znatno više ulagati u razvoj infrastrukture.

Kada je u pitanju sporazum, posebno ovaj sporazum sa Republikom Kinom, između Vlade Republike Srbije i Vlade Narodne Republike Kine, mislimo da je on morao biti dosta precizniji i detaljniji.

Mi u ovom sporazumu imamo nekoliko formalnih rečenica, odnosno nekoliko članova. To je, praktično, jedno pismo o namerama. Mi ne sumnjamo u dobre namere i smatramo da treba realizovati te projekte, ali smatramo i da je ovaj sporazum trebalo da bude dosta precizniji, jer izražavamo bojazan da ukoliko dođe i kada dođe do realizacije ovih projekata, da će tu biti ugrožena naša domaća privreda i naša građevinska operativa.

Naime, bojimo se da će doći do toga da će isporučioci raznih dobara i roba biti uglavnom strane kompanije, da će strane kompanije biti nosioci tog posla.

Mislim da bi Vlada morala da vodi dosta više računa o domaćoj privredi i domaćoj građevinskoj industriji, jer mi imamo izuzetno kvalitetnu građevinsku industriju koja može da iznese sve ove projekte, a ne da budu podizvođači nekim drugim kompanijama.

S obzirom na to da dolazim iz Zlatiborskog okruga, rekao bih nekoliko reči o izgradnji autoputa od Beograda ka južnom Jadranu.

Naime, nakon poništavanja koncesije autoputa Horgoš – Požega, mi imamo najave da će sledeće godine krenuti izgradnja autoputa od Beograda do Ljiga ili od Beograda do Čačka i tu su izjave oprečne. No, svakako trasa puta je poznata do Požege, ona je definisana i nesporna. Kao što znate od Požege do granice sa Crnom Gorom postoje dve alternativne trase, jedna vodi preko Užica i Zlatibora, a druga preko Ivanjice i Peštera, i prema Prostornom planu Republike Srbije mislim da je tu ucrtana trasa preko Užica i Zlatibora.

Ono što bih želeo da pitam i da znam jeste – da li je neko definitivno doneo odluku o tome kuda će ići trasa od Požege do granice sa Crnom Gorom?

Ako jeste – kada i ko je doneo tu odluku? Ako nije – želeo bih da znam na osnovu čega predsednik Republike Srbije Boris Tadić, prilikom posete turskog predsednika, nudi koncesiju za izgradnju puta od Požege, preko Ivanjice i Peštera, do granice sa Crnom Gorom?

Želeo bih da iznesem nekoliko argumenata u prilog trasi preko Užica i Zlatibora, znači, trasa od Požege, preko Užica i Zlatibora pokriva grad Užice, Bajinu Baštu, Čajetinu, Novu Varoš, Priboj, Prijepolje, u kojima živi oko 270 hiljada stanovnika. Zlatiborski okrug je jedan od retkih ili možda jedini okrug u Srbiji koji u spoljnotrgovinskoj razmeni beleži suficit, odnosno ima veći izvoz od uvoza, ima oko hiljadu i šest stotina registrovanih preduzeća, preko deset hiljada registrovanih radnji. Na teritoriji tog dela ili na toj trasi budućeg autoputa se nalaze četiri značajna turistička centra: Zlatibor, Zlatar, Tara, Mokra Gora, koji beleže preko dva miliona noćenja u toku godine. To su neki argumenti koji treba da budu odlučujući prilikom određivanja trase autoputa.

Naravno, mi predlažemo ako bude trasa preko Zlatibora i Užica, da se i Novi Pazar i taj deo poveže sa tom trasom autoputa. Inače, ova druga trasa koja ide od Ivanjice preko Peštera, ona ne povezuje Novi Pazar, ona prolazi 45 kilometara od Novog Pazara, praktično nema nijednog naseljenog mesta na toj trasi autoputa, osim Duge Poljane, a znamo i kakvi su vremenski uslovi i vremenske prilike na Pešteru u toku zime. Tačno je da je ta trasa nešto kraća i jeftinija, ali ako bi se vodili tom logikom, autoput od Beograda do Niša ne bi morao biti dug 250 kilometara, moglo je biti 200 kilometara, da je pravljen pravolinijski, ne bi povezao nijedan grad.

Znači, ono šta bih ja želeo da kažem i da apelujem na Vladu Republike Srbije jeste da ovlašćene državne institucije uzmu sve ove argumente u obzir prilikom određivanja buduće trase autoputa od Požege do granice sa Crnom Gorom i da se zvanično donese ta odluka, a ne da dozvoljavamo da nam predstavnici nekih drugih država trasiraju puteve po Srbiji. (Aplauz.)
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, član 39. definiše sredstva za izradu planskih dokumenata, gde ministarstvo nadležno za poslove prostornog planiranja može na zahtev jedinica lokalne samouprave da finansira ili sufinansira određena planska dokumenta, a uslove i kriterijume za finansiranje tih planskih dokumenata donosi ministar nadležan za poslove prostornog planiranja i urbanizma.
Poslanička grupa DSS je podnela amandman kojim predlaže da se u članu 39. doda novi stav koji glasi – da o odobrenim sredstvima ministar obaveštava Narodnu skupštinu RS u roku od 30 dana.
Bio sam ubeđen da će ovaj amandman biti prihvaćen, ali on ne da nije prihvaćen, već u obrazloženju stoji da je taj amandman neprecizan i da se ne može sa sigurnošću utvrditi o kojim se sredstvima radi. Zaista ne znam šta je neprecizno.
Potpuno je jasno da se tu radi o sredstvima koja će ministarstvo opredeliti za izradu određenih planskih dokumenata opštinama koje se budu obratile ministarstvu. Mislim da ovaj amandman treba da bude prihvaćen jer imamo dosta slučajeva kada se Vladi ili određenim ministarstvima ostavlja mogućnost da određen deo sredstava raspoređuju po određenim programima Vlade ili po nekim kriterijumima koje određuju ta ministarstva.
Ne želimo ovim amandmanom da uskratimo ministru pravo da utvrđuje kriterijume i merila, ali mislimo da Skupština treba da bude informisana o tome gde su ta sredstva utrošena, jer se time obezbeđuje transparentnost i to doprinosi većoj objektivnosti čitavog postupka, tako da vas pozivam još jednom da razmislite i prihvatite ovaj amandman.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, članom 45. se definiše obaveza jedinice lokalne samouprave da obrazuje lokalni informacioni sistem planskih dokumenata i stanja u prostoru.
Rok za uspostavljanje tog informacionog sistema je godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona i predložili smo amandman da se u članu 45. doda novi stav koji glasi – da se lokalni informacioni sistem finansira iz sredstava budžeta Republike Srbije.
Iz dva razloga smo predložili ovaj amandman. Prvo, u prethodnim članovima definisano je formiranje centralnog registra planskih dokumenata i obaveza lokalne samouprave da formira lokalni informacioni sistem. Pozdravljamo tu ideju i mislimo da je ta ideja dobra, ali ukoliko se bude finansirala iz budžeta Republike Ministarstvo će imati potpunu kontrolu i uvid u stanju u prostoru.
Drugi, još bitniji razlog što smo podneli ovaj amandman, jeste što se lokalne samouprave nalaze u izuzetnom položaju. Vlada je rebalansom budžeta za 2009. godinu smanjila transferna sredstva lokalnim samoupravama u proseku za 40%, tako d su time zaustavljeni mnogi razvojni infrastrukturni projekti.
Ono što je bitno jeste da više od polovine opština bukvalno ne mogu da funkcionišu zbog nedostatka sredstava, ne samo zbog smanjenja transfernih sredstava nego zbog punjenja lokalnih budžeta u odnosu na planove i u odnosu na prethodnu godinu. Lokalne samouprave su u izuzetno teškoj situaciji i ovim zakonom im se nameće obaveza da formiraju lokalni informacioni sistem.
To iziskuje određena finansijska sredstva, za koja smatram da mnoge lokalne samouprave nisu u stanju da obezbede, i zbog toga smo predložili da se to finansira iz budžeta Republike.