Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7158">Jorgovanka Tabaković</a>

Jorgovanka Tabaković

Srpska radikalna stranka

Govori

Želim da postavim Vladi pitanje – u kojoj meri je Vlada nadležna da prati, kontroliše i primenjuje svoje zakone na nivou lokalne samouprave, a tiču se, pre svega, kontrole  primene Zakona o kontroli državne pomoći?

U pitanju je grad Kragujevac i ugovor sklopljen između firme „Femili sport“, Kragujevac i Javnog preduzeća za izgradnju grada Kragujevca, koje bez prihoda, odnosno mimo izlicitirane cene izdavanja zemljišta u zakup, smanjuje prihode gradu Kragujevcu, i to u značajnoj meri. Želela bih da pitam po kom osnovu, da li je Vlada upoznata sa tim i da li je to u suprotnosti sa zakonom koji je stupio na snagu 1. oktobra? Da li on može na bilo koji način da se poveže sa novom Uredbom o izdavanju u zakup građevinskog zemljišta?

Naime, reč je o ugovoru koji je grad Kragujevac sklopio sa pomenutom firmom o izdavanju u zakup tri i po hektara zemljišta po izlicitiranoj ceni od 14.000.000 evra, čitam podatak iz ugovora regularno dobijenog od grada Kragujevca, gde je cena od 40.000 po aru definisana članom 2. ugovora.

Međutim, u ugovoru koji je sklopljen, ne znam na osnovu kog broja radnika koji će se zaposliti, odnosno koji je to interes penzionera, porodilja, trudnica i ostalih građana grada Kragujevca, ili je budžet grada Kragujevca toliko pun novca da može da se odrekne prihoda iz izlicitirane cene od 40.000 evra po aru i da se on spusti na cenu od 100 evra po aru... Znači, u javnosti je obavljen oglas, izlicitirana je cena od 14.000.000 i ona se na kraju pretvorila u ugovor čija je cena 35.000 evra.

Kako je ta vrednost od 14.000.000 spala na 35.000, moglo bi se možda naslutiti iz člana 3, gde se omogućava neko umanjenje. Nije baš jasno da li je sadržano u osnovnoj ceni ili kako će se već te bonifikacije ostvariti, ali je zanimljivo da obaveza koju je izvođač imao, da u roku od godinu dana, znači od 4. decembra 2008. godine, kada je ugovor potpisan... Radovi nisu započeti, nema informacija da je ugovor raskinut, niti da iko to planira.

Posebno pozivam kolegu Čedomira Jovanovića, predsednika Odbora za zaštitu životne sredine, da se onako odgovorno kako su se upustili u rešavanje problema seče platana zauzmu i za ovaj slučaj, jer je reč o izgradnji izvesnog kompleksa sa apartmanima i pratećim sportskim terenima i objektima, ali u spomen-parku, na čijoj se teritoriji nalaze ova tri i po hektara zemljišta.

Molim državu, koju predstavlja izabrana vlada, da kaže da li se može gradonačelnik ili bilo koja trenutna odbornička većina ponašati tako da izlicitiranu cenu od 14.000.000 iz bilo kojih razloga spusti na 35.000 evra? I, iz kojih razloga se (broj zaposlenih ljudi) takav ustupak čini bilo kome, na području na kome se sada nalazi zelenilo i koje se naziva spomen-parkom, a da neispunjeni ugovorni uslovi apsolutno ne obavezuju državu da sačuva ono što se zove zemljište u državnoj svojini, koje je dato na korišćenje gradu Kragujevcu?

Pošto imamo uobičajenu pretnju da se sprovodi uredba po kojoj će lokalne samouprave izdavati građevinsko zemljište i po nižim cenama od tržišnih, ako Vlada da za to saglasnost – jer, to je najslađi i najzanimljiviji deo posla koji Vlada voli da radi, da se saglašava, da nju neko nešto pita – Vlada treba da kaže da će biti odgovorna i da neće dozvoliti da pojedini lokalni funkcioneri raspolažu tim zemljištem po sopstvenom nahođenju, nego u skladu sa zakonom.

Zaista molim da se preduzmu neophodne mere za očuvanje spomen-parka i za poštovanje zakona koji sam navela u ovom pitanju. Hvala.
Utrošiću minut-dva svog vremena da objasnim šta znači poštovanje pravila i procedure u ovom domu.
Amandman na član 11. podnele su Poslanička grupa Napred Srbijo u 10 sati dvadeset trećeg, sa željom da se izmeni deo teksta; Poslanička grupa Nova Srbija u 10.10 časova, traži da se brišu st. 2, 4. i 5; Poslanička grupa LDP, isto dvadeset trećeg, u 9.55 časova, traži izmene i Poslanička grupa SRS, isto dvadeset trećeg, u 9.45 časova, traži da se izvrši izmena.
Ako pogledate član 151. Poslovnika koji reguliše rad i način dobijanja reči i redosled razmatranja amandmana, u zavisnosti od toga da li se traži brisanje ili izmena pojedinih odredaba, ni vi, gospođo Čomić, tako genijalni, ne biste mogli naći način zašto ste baš onakvim redosledom davali reč i prozivali podnosioce amandmana. Ni vreme, ni način obrazloženja izmena ovih odredaba vam ne bi mogli opravdati redosled. Toliko o pravilima.
Đavo se uvek vrti oko novca. Javnost rada dokazuje da je u pitanju novac, a kroz javnost rada. To što predlažete i tvrdoglavo odbijate predloge svih nas iz opozicije da mi ne uzmemo sebi na teret stvaranja uslova za televizijske i internet prenose govori o sledećem: Skupština, koja inače kuburi sa svojim budžetom, u kojoj mi nemamo pristojne uslove za rad, a ja ću to obrazložiti, treba da po ovom predlogu zakona Javnom servisu stvori uslove, tj. podnese finansijske troškove za pripremu signala koji će oni preuzeti.
Gospodo i građani Srbije, članom 11, kojim se garantuje javnost rada, u stvari se definiše cena koštanja prenosa ovih skupštinskih zasedanja. Koja će to cena mraka biti možete da saznate ako vidite kako su tekli pregovori sa Radio-televizijom Srbije o nastavku prenosa, koja je, kao javni servis, sa prioritetom poslova ugovarala sportske i ostale aktivnosti.
Neko se ovde usuđuje da nama kaže da to nije javni servis kao neka državna institucija. Zašto i ne bi? Isto onako kao što ste Direktorat civilnog vazduhoplovstva proglasili zasebnom agencijom, koja u ime ove države može da naplaćuje koliko hoće, da radi sa tim šta hoće, da o tome ne podnosi račune, zašto ne bi mogao i Tijanić? Zašto ne bi mogao i Javni servis? Znate li zašto može? Zato što ste vi dobijanje vlasti shvatili upravo ovako – da prvi zakon i svaki sledeći koji treba da donosite treba da bude odbrana stečene vlasti. Kako je branite? Zataškavanjem već napravljenih afera i trošenja para i sprečavanjem da se nove saznaju.
Zašto sedimo u ovoj zgradi u kojoj je, dok ja cvokoćem, vama, gospođo Čomić, vruće? Prešli smo u zgradu u kojoj klima-uređaj ne funkcioniše kako valja i u kojoj nosimo marame, jakne. Jednog dana ćemo poneti ćebad da se pokrivamo, da se ne razbolimo u ovom gornjem redu, nezavisno od toga ko je pozicija a ko opozicija, dok se predsedništvo znoji i crveni zato što im je vruće. Znači, zato što je neko hteo da pokrije loš način ulaganja novca u opremanje ove zgrade odlučio je da nas smesti u zgradu u kojoj nemamo pristojne uslove za rad; ili, da ih nazovem makar različitim.
Sada se ovde postavlja pitanje – kako će se u vezu dovesti javnost rada sa utroškom para preko računa, koji će se zvati skupštinski budžet, da bi onaj ko hoće preuzimao signal? Gospodo moja, sa 126 je možda to moguće, ali danas upozoravam građane da previsoka cena mraka koju će dobiti jeste vidljiva iz vašeg dosadašnjeg ponašanja.
Ovaj zakon koji ste nazvali zakon o Narodnoj skupštini, znate li na šta liči? Na onu Fukoovu uvodnu odredbu, gde filozof Mišel Fuko navodi Borhesov izvod o podeli životinja, koji je u stvari preuzet iz jedne kineske enciklopedije. Glasi ovako: „Životinje se dele na one koje pripadaju caru, mirišljave, pripitomljene, sirene, čudovišta, pse na slobodi, bezbrojne, one naslikane kičicom od kamilje dlake, uključene u ovu klasifikaciju itd.“ Kao što vidite, u ovoj klasifikaciji nema nikakvog zajedničkog kriterijuma. Isto tako, u ovom zakonu ne postoji nikakav zajednički kriterijum po kome je nešto uključeno kao odredba o kojoj se precizno i tehnički do detalja raspravlja, a nešto drugo nije.
Ustav govori o Skupštini, njenim nadležnostima, o predsedniku Skupštine, koji je predstavlja, i o poslanicima i njihovim pravima i obavezama. Ovaj zakon govori o gardi, crvenom tepihu, svečanoj muzici i ovlašćenjima koja treba da dobije funkcioner koji rukovodi organom, tj. generalni sekretar, koga treba izjednačiti sa državnim sekretarima u ministarstvima, i to na takav način da je najmanje važno kako poslanici koji u ovoj skupštinskoj sali treba da obavljaju svoju dužnost, na primer, dobijaju materijal, koji je njima osnovno sredstvo za rad.
Lično sam u drugom sazivu ponovo u ovoj zgradi, a od 1992. godine sam bila poslanik (i upozoravam neke da istorija ne počinje od njih i da se poslovnici ne pišu od 2000. godine, nego su se pisali mnogo ranije) i zaista sam se mukotrpno, čak sam se u nekim trenucima osećala veoma neprijatno, zalagala da dođem do materijala koji bi mi omogućio da radim svoj poslanički posao.
To znači da ono što ste, na primer, u ovom predlogu zakona napisali da će se regulisati članom 56, kaže – za sve što nije predviđeno posebnim članom zakona, postupak, npr. dostavljanje predloga zakona, Narodna skupština će odlučiti u skladu sa demokratskim standardima, opštim pravilima i prirodom pitanja o kojima se odlučuje.
Ta pravila i demokratske procedure su bile sledeće: odštampa se materijal, na kolicima odnese u poslanički klub, bez datuma, kao da svi mi poslanici, nas 250, živimo u Beogradu, nemamo drugi posao, sedimo u sali i čekamo materijal. Za sednicu preko medija čujemo da je zakazana, sa 38 - 50 tačaka dnevnog reda, sa skraćenim rokovima za podnošenje amandmana, kao da smo nadljudi koji istovremeno treba da sede ovde, pripremljeni i da pišu amandmane. I onda neko kaže – vaš posao kao opozicije je da pomognete vlasti da ispravi loše zakone.
Znači, način dostavljanja materijala, koji vam je definisan makar Poslovnikom, članom 139, kaže da odmah po prijemu materijala predsednik Skupštine dostavlja materijal poslanicima na upoznavanje. Da li imate nešto protiv PTT-a pa nećete poštom da pošaljete nama koji ne živimo u Beogradu? Čemu služe ova savremena sredstva komunikacije? Ili ćete me uveriti da treba ovde da sedim i da ne znam o čemu se radi, da mi u trenutku ulaska dajete materijal, da biste vi izgledali pripremljeni, prepametni, a mi nepripremljeni, neodgovorni, i ne znam čemu već služimo kao opozicija?
Daću jedan konkretan dokaz do koje mere je ova skupština kao institucija, zakonodavna, predstavnička i nadzorna, privatizovana. O tome govori način utvrđivanja delegacija koje prisustvuju posetama nekih drugih delegacija i stručnih organa, način kako se sastavljaju delegacije mimo onih koje su ustanovljene kao međunarodna tela, ko odlazi, da li mi to uopšte znamo, i ko i kada dobija materijale da bi sa njima bio blagovremeno upoznat.
Jedan od predivnih seminara koji je održan u ovoj zgradi, u maloj sali, govorio je o kapacitetima parlamentarne demokratije. U njegovoj organizaciji učestvovala je gospođa Čomić, njenom ličnom voljom, kao što i dobijanje materijala uglavnom zavisi od lične volje službenika u ovoj zgradi. Ja ne želim da to bude moja privilegija, kao jedne od 250, nego pravo svih nas napisano u proceduri, zakon o Narodnoj skupštini, Poslovnik ili bilo koji dokument koji mogu da vidim, sa kojim mogu da se upoznam, a ne da budem snishodljivo zahvalna nekome zato što mi je omogućio da čitam materijal ili da prisustvujem jednom ovakvom seminaru, gde je predivan gost, sećate ga se, gospođo Čomić, nikada me više niste pozvali ni na jedan seminar, gospodin Fabio Franćini ovako rekao: „Akteri u parlamentu, pozicija i opozicija, imaju različite i konkurentske ciljeve i to određuje liniju konflikta ili liniju rascepa, i to jeste i teoretski dokazano.“
Umesto da tu postojeću teoretsku liniju rascepa i konflikta sužavamo u interesu naroda, u onom minimumu zajedničkog pristupa koji se zove institucija parlamenta, vi iskopavate rovove odvajajući nas na one koji treba da misle da je svoj jezik po podrazumevanju jezik nacionale manjine, da kad tražimo da to bude, u skladu sa zakonom, omogućeno svakom članu parlamenta da imamo nešto protiv nekoga.
Ali, nedoslednost koja stoji u ovom predlogu zakona govori ne da je ovaj zakon urađen površno, rađen je godinu dana, uz pomoć mnogih međunarodnih institucija i raznih seminara, već da je suština u članu 11, u kojem treba ostaviti otvorenu mogućnost za različito tumačenje javnosti rada – da li da ili ne, ako platimo imaćemo prenos, ako ne platimo, nećemo. Znamo da para nema, teško da će biti prenosa, ali ako nekom zahvalnom izvođaču radova poverimo poslove konstituisanja, stvaranja nekog izvornog televizijskog signala ovde, ili internet, pa možda će i biti tog prenosa, ali na koji način? Onako kako je u zapisniku već više puta reklamirano od mene kao poslanika SNS, gde se opozicija naziva amorfnom masom – opozicija, kao da smo bezimeni ljudi, gde se ponovo citiraju razlozi za donošenje pojedinih zakona, kao da Vlada nema svoje uvodno izlaganje, i gde ne možete da saznate ni da li ste bili na nekom odboru, ni da li je održan i od toga ko je član delegacije imaćete izveštaj o boravku ili će on eventualno kasniti.
Nije nejasno zašto se stvari dešavaju tako. Jasno je da onaj ko je pod kruškom prvo sebi krušku obezbedi, ali taj koji je pod kruškom mora da zna da je ovaj narod gladan istine, jer je ne vidi ni u televizijskom emitovanju sa nekog skupa, gde se tačno zna zašto se i kako citira nečije izlaganje i deo nečijeg izlaganja. Jer, svi vi znate, kao i ja, makar i vi i ja prisustvovali istom događaju, vaša slika je vaša slika o tom događaju i moj utisak o nekom događaju je moja slika o tom događaju. Zašto narodu onemogućavate da stvori sopstvenu sliku o događaju koji se zove parlamentarna demokratija i rasprava u ovom domu? Zašto glumite demokratiju, kažete – imaćemo kolegijum kao telo koje će praviti dnevni red?
Ne zamerite na grubosti poređenja, ali će mi šefovi poslaničkih grupa iz opozicije i njihovi zamenici dati za pravo – na isti način kako kosovska vlast glumi slobodu kretanja i želju za povratkom Srba na Kosovo i Metohiju, tako se i u ovom zakonu i u stvarnom ponašanju glumi dogovor sa opozicijom o dnevnom redu, načinu rada ili čak ciljevima koje treba postići kada se u okviru delegacije ide negde, na sastanak sa nekim međunarodnim delegacijama.
Nemojte da se nekome desi da mene ili bilo kog mog kolegu, jer nemam loša iskustva, optuži da se ne držimo onog minimuma nacionalnih interesa, ponosa i stava kada odemo negde u međunarodnu posetu. O tome uglavnom vodi računa svaki čovek koji iz ovog parlamenta odlazi.
Ali, pravo da glumite kolegijalno, dogovorno telo u kojem predsednik Narodne skupštine ili predsednik odbora određuje ko ide, jer će, bože, neko praviti probleme, a neko nije bio dovoljno poslušan ili dobar, uvredljivo je, ima bumerang efekat. Ali, vi imate sreću da pred sobom nemate osvetoljubive ljude, jer mi znamo šta znači ići u istoriju i pitati se ko je prvi počeo, odnosno ko je kriv.
Vi imate divnu praksu da uz pomoć međunarodnih institucija... i priliku koju ste propustili, da i Poslovnik uredite zajedno sa ovim zakonom. Zašto nismo uredili Poslovnik, koji treba da kaže šta dalje sa izveštajima Državne revizorske institucije, kako da unapredimo kontrolu, odnosno nadzornu ulogu ovog doma, nego nas uveravate da će praćenja rada na odborima biti dovoljno informativno i težište rada prenosimo tamo? Svi ste dovoljno zreli i dovoljno se bojite izbora da ste svesni toga da u šarene laže ne veruju više ni deca.
Molim vas da ne potcenjujete, pre svega, prirodnu inteligenciju građana Srbije. Sto dvadeset šest ruku, koje su u nekom trenutku i zbog nečega skupljene, ne znači da ste pobedili na izborima, samo ste umeli koalicioni kapacitet bolje da iskoristite, odnosno resursima države da potkupljujete građane i da ih na taj način, varajući ih da će biti para za isplatu onih penzija koje su penzionerskom inflacijom ostavljene na nivou na kom su bile, i izvesnim manipulacijama statističke prirode, uverite da ste pobedili. U redu, i to je veština (makijavelistička, doduše, ali veština, priznajem), ali imajte na umu da izbori, čak i kad se održavaju u redovnom roku, predstavljaju polaganje računa za ono što danas činimo.
Molim vas, nemojte da svaka naredna vlast koja dođe mora da počne od promene zakona i da uvek priča počinje od promene Ustava. Donosimo zakone koji će moći da traju makar nekoliko mandata. O čemu god da govore, koga god da se tiču, dajte da donosimo zakone koji će trajati duže od uobraženosti jedne arogantne vlasti, koja ne shvata da su izbori pred nosom svih nas. Hvala.
Postavljam pitanje ministru zdravlja, prof. dr Tomici Milosavljeviću - šta je preduzeo povodom najvećih zloupotreba vezanih za nenamensko trošenje sredstava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja koje se dogodilo u pokrajinskom Zavodu za zdravstveno osiguranje i filijalama sa područja AP Vojvodine u periodu od 1. januara 2008. do 2. decembra 2009. godine, kojom prilikom je nenamenski, nelegalno, nesvrsishodno i neopravdano potrošeno 1,2 milijarde dinara?

O ovome je ministar obavešten na mnogo različitih načina i početkom decembra prošle godine dobio je dokumentaciju o tome, ali nikakvih akcija nema.

Koji je ishod akcija koje je preduzela gospođa Svetlana Vukajlović, kao direktor Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, koja je, takođe, upoznata sa ovim, koja zna koji su nosioci nezakonitog i nenamenskog trošenja? Pouzdano znamo da je na sednici, održanoj 11. decembra, o čemu je iznela izjavu u medijima, preduzela neke od akcija, ali rezultate ne znamo.

Postavljam pitanje gospodinu Dačiću, ministru policije – koji su rezultati policijske istrage istim ovim povodom? Da ne bude da nije upoznat sa onim što se dešava u Pokrajinskom zavodu za zdravstveno osiguranje, obaveštavam ga da je na njegovo ime i na njegovu odgovornost, na njegovu nadležnost predat predmet i primljen 22. juna 2009. godine.

Postavljam pitanje Diani Dragutinović, ministru finansija – kada će konačno da uputi budžetsku inspekciju radi kontrole i utvrđivanja obima i stepena načinjenih zloupotreba i nenamenskog trošenja sredstava Pokrajinskog zavoda za zdravstveno osiguranje?

Istovremeno pitam i gospodina poslanika Cimešu, mog kolegu iz DS, koji je i došao da to stanje, koje je utvrđeno nesporno, uredi i dovede u zakonite okvire i ko je na njega sve vršio i kakav pritisak da se apsolutno ništa ne pomeri u vezi sa tim?

Pozivam vas, gospođo Đukić da, kao što postoje otvoreni dani za obilazak Skupštine, pozovete građane da obilaze sedmi i osmi sprat zgrade Zavoda za zdravstveno osiguranje u Novom Sadu, da trudnice, bolesnici i svi ostali vide na koji način i kako se namenski, tj. nenamenski troše sredstva iz ovog fonda.
Bez dogovora sa gospodinom Popovićem, ali mi je baš dao šlagvort za nameravanu prvu rečenicu. Budžet je plan i trebalo bi takvog da ga posmatramo. Ovog puta nam je dostavljen kao overavanje izvršenog trošenja. To jeste još jedna od inovacija koju smo imali prilike pod ovom vlašću da doživimo, a to je da je pored svih promena izvršena čak i promena značenja reči.
U meri kada više ne može da se promeni sama činjenica i podatak, a sve je inače u službi samoodržanja vlasti, koja misli da su u njenoj moći i zbog nje postoje svi instrumenti ekonomske politike, građani, budžet, Ustav, zakoni i sve ostalo, dobili smo jedan zakon u kojem bukvalno imamo i izmenjeno značenje samih reči, koje se zovu "prihodi, rashodi i njihova kontrola".
Ono na čemu imam nameru da posebno insistiram, to je da dva dostavljena dokumenta, koja su morala da budu osnov za izradu rebalansa kad im je bilo vreme i za izradu budžeta za 2010. godinu, koji smo usvojili na neobičan način, navodno poštujući budžetski kalendar, a pre ovog rebalansa budžeta, govori o tome da dokumenta koja ste nam vi dostavili ovde i bili ste zakonom obavezni ili niste čitali ili je neko drugi u ime vas radio ili je to sad onaj vrhunac vladanja svim što u ovoj državi postoji, da se ne obazirete na dokumente koje ste doneli.
Govorim o završnom računu za 2008. godinu i govorim o izveštaju o radu budžetske inspekcije, koji smo dobili od Vlade i govorim o trećem dokumentu koji se u ova dva uklapa, a to je pismo o namerama, napisano MMF. Konkretno pitanje - šta to obećavamo MMF da ćemo menjati u Zakonu o budžetskom sistemu? Najavljeno je u dinamici nekih poslova koji nas očekuju.
Šta to, gospođo ministre finansija, Dragutinović, imate nameru da promenite ako u ovoj nestašici sredstava u kojima ste rebalansom ostavili troškove na istom nivou, a prihode niste uspeli da prikupite? Usvajanjem Zakona o budžetskom sistemu ste izbegli da stavite pod kontrolu budžetske korisnike za koje ne dozvoljavamo da ih nazovete direktnim ili indirektnim i da kažete da im Zakon o javnim agencijama omogućava da budu van budžetske kontrole, a da u stvari te iste, npr. korisnike, budžetska inspekcija kontroliše.
Suprotno zdravoj pameti i logici i zakonu, kad vam odgovara, jedan te isti korisnik, onaj koji nije korisnik, neko pravno lice, deoničko društvo, neka agencija, a u ovoj državi je moguće da onaj ko koristi resurse države bude registrovan kao DOO društvo, pa da bude samostalan, da koristi državne resurse i nešto od njih prihoduje, a da sa druge strane za to nikome ne polaže račune.
Ono što jeste sporno, to je što vi i dalje nastavljate praksu nestavljanja pod kontrolu onih koji troše najznačajnije državne resurse, prirodne, nebo, prirodna bogatstva i novac koji se od toga prihoduje.
U ovom izveštaju budžetske inspekcije za 2008. godinu, koji je morao da vam posluži kao osnov, ako ne za izradu prvog budžeta za 2009. godinu, makar za prvi rebalans, ako ne za prvi, onda za drugi, imamo ponavljanje jednih te istih, da kažem, zloupotreba ovlašćenja i sredstava koje čine oni koje vi kontrolišete.
Da li je baš sasvim slučajno da sve škole koje ste ovde kontrolisali izdaju nezakonito svoj prostor u zakup, prihode od tog izdavanja u zakup, bez saglasnosti Direkcije za imovinu, nekad prikažu, nekad ne prikažu, da svi oni rade javne nabavke uglavnom mimo Zakona o javnim nabavkama i da svi znamo koji su troškovi za ovu državu? U trenutku kada smo usvajali Zakon o budžetskom sistemu, niste pristali na amandman koji je podnela SNS da se svi oni, pa i agencije i ostala privredna društva, obavežu da svoje nabavke vrše u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama.
Zato, u ovom izveštaju imamo slučaj da vam je korisnik kod kojeg je vršena kontrola, korisnik, kažete budžetskih sredstava, kod kojih izvršenom kontrolom nisu utvrđene nepravilnosti i nezakonitosti, pod brojem jedan se nađe Agencija za kontrolu leta, pod dva Osnovna škola "Boško Buha" i pod tri - Agencija za privatizaciju.
Baš volim da znam kako se osećaju građani, a pretpostavljam ako su pod brojem 1 i 3 Agencija za kontrolu leta i za privatizaciju navedeni kao dva pozitivna primera upotrebe budžetskih sredstava odnosno države, Agencija za privatizaciju. Sada mi recite, bio je zakon takav, pa osnovna svrha dobre vlasti je da loše zakone menja, da zloupotrebu sredstava koja je značila odlivanje sredstava za čudne, mimo zakona i mimo javnosti izabrane konsultante za pravne i finansijske usluge biraju sami, podmire sve troškove, a onda tek kusur koji ostane proslede u budžet. Vi njih hvalite, nije bilo zloupotrebe sredstava i kontrolom je utvrđeno da su ispravno radili.
Da li živite u ovoj zemlji? Pre mesec dana ste imali slučaj sukoba interesa, gde su tri direktora iz Agencije za privatizaciju osnovala svoje privatno preduzeće sa zadatkom savetovanja iz oblasti privatizacije i to na adresama i u radnom vremenu dok rade za Agenciju za privatizaciju, pa kada su uhapšeni u tom nedelu, u smislu da Agencija za privredne registre je dostavila podatak da su to nesporno ti ljudi koji su aktuelni direktori delova Agencije za privatizaciju, rekli su da nisu znali da su u sukobu interesa, ne znaju oni šta zakon o tome kaže. Pa, ne, nisu nikog savetovali, ne, oni će to ugasiti. Znači, sva ispraznost reči kojima pominjete termine „nadzor nad trošenjem sredstava“, „javni uvid trošenja sredstava“ se vidi u ovim i ovakvim primerima.
Ne govorim vama lično kao nekom to predstavlja ili je, ne daj bože, paradigma za to, ne, to je način na koji ova vlast vrši svoja ovlašćenja. Znači, dok pričaju o nadzoru i o javnom uvidu mi imamo Direktorat civilnog vazduhoplovstva, za koji sam vam rekla da je potpuno nezakonito prevedeno ime od bivše SRJ i SCG na Direktorat civilnog vazduhoplovstva Srbije, da se čak pozvao u jednoj odluci o cenama usluge koje naplaćuje da su po članu Zakona o ministarstvima, a taj zakon tretira Ministarstvo dijaspore. Ovde sam iznosila te detalje. To je uvredljivo.
Taj Direktorat civilnog vazduhoplovstva i ova Agencija raspolažu milijardama evra za prelete i vi tvrdite da tako rade i drugi. To nije nikakva odbrana. Pozivate se na neki međunarodni sporazum koji ne postoji, na neki iz 60 i neke godine. Priča se da ta privredna društva, uslovno da ih nazovem takvima, imaju plate određene prema međunarodnim kriterijumima, pa im kao ne možete smanjiti plate kada ste doneli odluke za sve ostale. Zašto ne kažete koliko je povećan broj zaposlenih u toj agenciji i ko se tu i u Direktoratu zapošljavao. Da li to tretira ta neka međunarodna institucija u koju država mora da uđe dobrovoljno preko svog organa? Nije tačno da je svugde u svetu izvršena takva organizacija kontrole neba i preleta nad zemljom. Znači, nekoga ko raspolaže najvećim sredstvima, govorim o ove dve organizacije, o Direktoratu i o Agenciji, i o Agenciji za privatizaciju, vi ih ovde svrstavate u ovom izveštaju o budžetskoj inspekciji kao nekog ko je uredno trošio sredstva. Da nije dokumenat koji smo zvanično dobili, očekivala bih negde da se pojavi transparent skrivena kamera. Zaista deluje neverovatno.
Zato su precizno nabrojane škole koje izdaju u zakup svoj prostor, fiskulturne sale uglavnom, koje ne znaju da knjiže baš kako valja avanse za izvedene radove na rekonstrukciji krovova i škola i koje su, na primer, kao Trgovinski sud u Novom Sadu, prekoračile svoja budžetska sredstva za 48.000 dinara.
Ponavljam, stavljate na spisak da je prekoračio sredstva neko 48.000 dinara, a to je visina jedne naknade za neku komisiju, od koje su vam mnoge nepostojeće i služe za stimulisanje lojalnosti vaših saradnika u Vladi. O tome ću posebno govoriti jer imam izveštaj onoga što se zove stručne i specijalne usluge.
Znači, neke korisnike, neke institucije jednostavno ističete kao da su nezakonito trošile, bukvalno samo da im se ugled koliko je god to moguće uništi u javnosti. Skupština nije nikakav izuzetak, o tome ću pričati kada dođe amandman na dnevni red, ali zato neke koje raspolažu milijardama, stotinama miliona evra i milijardama dinara niti svrstavate u red onih koji treba da polažu račune, niti nad njima vršite kontrolu, niti ih stavljate u budžetsku kasu kojom treba da raspolažete vi.
Kako se to zove, zaista ne bih mogla da kažem, ali moram da priznam da je dostavljanje ovih i ovakvih izveštaja prosto neki instrument za zamajavanje u kojem vi nama dostavljate čak i podatak da domovi zdravlja izdaju nekome u zakup prostor.
Da li je moguće da u ovoj državi neko konstatuje da je to urađeno bez saglasnosti Direkcije za imovinu? Kako je to moguće? Ne mogu da odem da predam knjižicu dok ne platim participaciju, iako plaćam sve što treba. Ne mogu da stanem u red ispred nekog dok ne dobijem broj na bilo kom šalteru. Za koga ova država ovakva postoji? Za one koji uređuju pravila mogu da se krše zakoni ovako? Da li su to zakoni koji se ne odnose na vas, nego za ostatak naroda? Iz ovog izveštaja zaključak tog tipa je prosto nedvosmislen.
Ono što jeste vaš propust neću da govorim, jedno kontrolisano ministarstvo ima najduži spisak zloupotrebe sredstava, ne samo svojih, nego organizacija nad kojima je vlasno da uređuje neke odnose i pravila ponašanja. Ministarstvo omladine i sporta ima navedeno nekih desetak zloupotreba kod budžetske inspekcije, koje zaista nisu primerene, ne ministarstvu nego jednoj Vladi koja pretenduje da drugima donosi zakone i propisuje pravila poštovanja.
Ili zakoni koje vi nama ovde donosite jesu samo drugačije upakovana sila onog ko vrši vlast i ko misli da je vlast nesmenjiva. Sa tom silom kombinuje se i jedna vrsta površnosti, neću da kažem nestručnosti, jer dokaz struke su diplome koje imate. Ali dokaz površnosti je plan prihoda od poreza na dohodak građana i projektovani podaci od poreza na dobit preduzeća.
Ponoviću, kada je rađen rebalans u aprilu, vi ste i tada dali neverovatno visoke cifre i jednog i drugog poreza, kao da već niste imali predate poreske prijave i završne račune preduzeća, pa ste iz toga mogli lako da vidite šta je dobit i bile su predate poreske prijave građana, pa se moglo znati šta će biti porez na dohodak građana.
Softveri, za koje se troši mnogo sredstava, trebalo je da vam omoguće da imate uredan podatak o tome, ali da li vam ti softveri u stvari služe da se na onim tajnim listama mogu naći, nevidljivi javnosti, poreski obveznici koji duguju preko milijardu dinara, a da se ne može čak ni saznati osnivač, na primer, jednog od tih preduzeća koji su veliki dužnici prema Poreskoj upravi.
Neću da govorim konkretno ni o jednom, dajem vama priliku da naplatite taj porez, pa da nas o tome izvestite. Sve inovacije koje postoje u Poreskoj upravi, gde se dešava da vam veliki korisnici, čak i učesnici u privatizacijama koji vam diktiraju iznos poreza na prenos apsolutnih prava, unose inovaciju tipa unošenja pogrešnog PIB kada se zaduže poreskom obavezom da se ne bi moglo to i takvo preduzeće blokirati.
Da li građani znaju kakav odnos ima ova država i koliko je istinito kada kažem da ova država voli bogataše, jer od njih zavisi, ali ne preko poreza nego preko sasvim definisanog neinstituisanog interesa koji ostvaruju neki iz vlasti od nekih koji se zovu veliki i moćni, koji nisu veliki i moćni zato što su pametni, nego zato što ne plaćaju porez, što rentiraju svoja politička prijateljstva i zato što imaju ekskluzivne informacije koje ne govore o njihovoj stručnosti i upućenosti, nego o mogućnosti da iz te državne kase dobijaju sredstva koja nisu zaslužili ni na koji način?
Dokaz za to, u kontroli završnog računa za 2008. godinu, na strani 82. kroz stručne usluge imamo slučaj da je ministar za ekonomiju i regionalni razvoj potpisao ugovor sa Institutom „ESPI“ za ekonomska i socijalna istraživanja, u vrednosti od 10 miliona, dvogodišnji ugovor. Naručio je istraživanja kretanja na tržištu radne snage, koja će u roku od dve godine biti realizovana i pošto je uplatio prvu ratu od pet miliona neto plus porez, PDV, 5.900, DRI je konstatovala da konkurs nije opravdan jer nikakav izveštaj o izvršenim uslugama nije dostavljen Ministarstvu.
Pošto je bio zanimljiv podatak, tragom savremenih sredstava savremene civilizacije, kada čovek ukuca to „ESPI“ dobije da je u stvari taj Institut za ekonomska i socijalna istraživanja institut G17. Na istoj adresi u zagradi piše da mu je samo drugo ime. Bez obzira na zaštićenost podataka da ne možete da vidite PIB i matični broj, kada malo dalje tragate dođete do podatka da je u jednom od projekata, koji je vodila jedna mreža za unapređenje poslovanja i poslovnog okruženja, da je gospođa dr Mirosinka Dinkić direktor Odeljenja za ljudske resurse i socijalnu politiku u Institutu za ekonomska i socijalna istraživanja iz Beograda, sada u ovom projektu zamenik predsednika Upravnog odbora i pitate se – da li vaše oči vide ono što piše u papirima koji stoje na sajtu i u izveštaju o završnom računu za 2008. godinu, njegovoj kontroli?
Da je ministar za ekonomiju i regionalni razvoj uplatio sopstvenom institutu, koji je postojao pre nego stranka, svojoj majci 10 miliona. Potpisao je ugovor na 10 miliona, a u 2008. uplatio pet. Šta je bilo u 2009. godini, valjda ćemo videti. Ovde postoji Nacionalna služba za zapošljavanje, takođe, pod kontrolom G17, kada postoje mehanizmi da se ta istraživanja rade kod Fonda za razvoj, koji je usput, budi rečeno, u ovoj kontroli, okarakterisan kao neko ko je, u radno vreme i resursima ljudi koji se iz budžeta finansiraju, privatno naplatio preko dva miliona i nešto za slične projekte koji su mu u opisu posla za koji dobija od budžeta novac.
Umesto da onaj koga finansiramo iz budžeta radi za Vladu ove i ovakve projekte, taj izlazi na tržište, pa za svoje radno vreme naplaćuje plus neke ekskluzivne honorare za projekte svojih zaposlenih, a ministarstva, za ovo je dokazano, ko zna šta ima kod ostalih, mogu da pretpostavljam, imamo i direktan sukob interesa, zloupotrebu sredstava i to kada se neko brine o tome kako ćemo da dobijemo posao, kako ćemo da preživimo, kakva će biti godina i slično.
Koliki je iznos sredstava na uslugama 423 isplaćen i kome i da li je uopšte bilo usluga koje to opravdavaju, građani će čuti, jer po onoj staroj da se sve tajne jednog dana moraju saznati, građani će saznati. Neverovatno je da vi, kojima je ovo morao da bude preduslov za rebalans, za formiranje novog budžeta, izađete sa konstatacijom da troškove ne možete smanjivati i to u trenutku kada ovo i ovakvo ministarstvo, na primer, kaže da je ogroman iznos sredstava morao da bude usmeren u konsultantske usluge, jer bože moj, turizam je ta neka noseća grana u kojoj treba istraživati kako će se razvijati kao grana nerazmenjivih usluga.
Pored toga, u tim ovako oskudnim budžetima, imate stavku da je deo sredstava planiran bio za osnivanje i finansiranje javnih preduzeća i privrednih društava za razvoj turizma. Ogroman novac subvencijama se daje, uredbama i to je ono što bi ona reforma propisa i seča morala ne da predupredi, nego da zabrani da se uredbama deli toliki, ogroman novac i potpisom jednog čoveka, ministra, gde navodno kriterijume uređuje još neko.
A vi nama izlazite sa zahtevom da vam se izglasa rebalans budžeta u kojem imamo ogroman deficit, koji se zove unapred trošenje budućnosti, kako god vi to eufemizmima umanjivali, kakvim se god statističkim manipulacijama služili da umanjite iznos duga koji je otišao u potrošnju, najveći deo, i da od 2003. godine do danas, a pratili ste to po prirodi posla koji ste radili, imamo neodrživo finansiranje budžeta zbog takve strukture, ne samo privredne, nego nedostatka industrijske baze koja će doneti prodaju razmenjivih roba koje će moći da se naplaćuju u devizama i ono što je bilo privremeno trošenje, priliv od privatizacije, znali ste da ne može da traje.
Na takvim osnovama, umesto da kažete da menjamo, nije popularno, ali moramo da promenimo pristup, ne, samo tražite da vam damo još vremena, još jedan mandat dok svi ne postanemo oružje u svrhu postojanja 5% stanovništva u ovoj zemlji. To je zaista nedopustivo i mislim da je jedna vrsta osionosti onoga koji je na vrhuncu vlasti, a sa tog vrhunca počinje kretanje na dole, izaći pred građane i Skupštinu sa ovakvim rebalansom, a sve sa uverenjem da građani baš ne čuju šta im se priča, da baš ne razumeju i da je gledanost ovog parlamenta mala.
Ipak se nadam da argumenti koje iznosimo dolaze do građana, kao argumenti na osnovu kojih će davati ocenu ne na nekim kasnim izborima, kada sve bude bilo pod zamkom duga, nego nešto ranije, dok još može od ove države da se napravi jaka i ekonomski prosperitetna Srbija.
Član 4. ovog rebalansa znači da Vlada traži pravo od nas da joj odobrimo da troše sredstva za namene koje nisu predviđene ovim zakonom. To je jedna od mogućnosti u članu 9. stav 3. koji tretira ovaj član 4.
Ovo mogu ovako da prevedem – načelo prava građana, načelo prava budžetskih korisnika da dobiju sredstva koja su im zakonom određena, a žrtvovano je načelo interesa Vlade da raspolaže sredstvima po svom nahođenju i još traži da joj mi dozvolimo.
Od postojanja budžeta kao državnog proračuna, kao računa koji Vlada svojim građanima polaže u smislu prikupljanja i trošenja sredstava, nikada se u istoriji nije desilo da je neko tražio da može da troši sredstva mimo zakona o budžetu. To čak ni Makijaveli nije svetovao Monteskjeu u paklu. Znači, nepoznata je praksa.
Ono što jeste bilo potrebno, to je da negativne i loše pojave identifikujete i da ih sprečite, jer lekari i oni koji se bave moralom istražuju negativne pojave, ne da uče druge kako da zlo šire, nego da se zlo spreči i ne širi dalje. Najveće zlo koje postoji je zloupotreba para u budžetu, a ovaj član uči kako da se i dalje i još šire i bez polaganja računa zloupotrebljavaju sredstva građana.
Članom 5. je predviđeno brisanje do sada postojećeg nadzornog odbora i smatramo da ukidanje nadzornog odbora nije dobra praksa, zato što će se smanjiti kontrola rada i kontrola odgovornosti u radu Agencije za privredne registre.
Čime to dokumentujem? Tvrdite da je Zakon o javnim agencijama nešto što vas obavezuje da ukinete nadzorni odbor jer ga Zakon o javnim agencijama ne predviđa. Upravo je taj Zakon o javnim agencijama omogućio ono što se, najblaže rečeno, može nazvati haosom u javnim finansijama i izneću vam primer samo iz vaše dokumentacije, iz kontrole budžetske inspekcije, gde je jedna od prvih agencija, Republička agencija za telekomunikacije, koja u skladu sa zakonom, na čija se rešenja vi pozivate, u ovoj kontroli je umanjila prihode budžeta za 2007. godinu za 69 miliona republičke i za 1.411.000 prihoda AP Vojvodine, i to tako što je platila beskamatni avans za zakup privatnom preduzeću za 2008. godinu u iznosu od 55.800.000 dinara.
I ne samo to, nego su još uložili 14.769.000 dinara za ulaganje koje nije uračunato u troškove zakupa i samim tim predstavlja bačen novac u vodu sa aspekta budžetskih korisnika i vas kao ministra finansija.
To im je omogućio ovako dobar Zakon o javnoj agenciji i kontrola i primena tog zakona od strane republičke Vlade.
Podneli smo amandman na član 9, gde su lepo precizirana sva ovlašćenja i obaveze registratora, ali se nikada, kao što je slučaj i inače, za one koji predstavljaju državu i u njeno ime nešto propisuju, zahtevaju, nalažu, ne propisuje i odgovornost.
Mi smo ovim amandmanom propisali da registrator treba da odgovora za propuste ili nezakonito postupanje koje je utvrđeno, ne proizvoljno, ne po službenoj dužnosti, nego kada neko tužbom pred nadležnim sudom, u nekom predviđenom postupku, pokrene postupak za štetu koja mu je naneta, da to prosto bude obuhvaćeno ovim zakonom.
Znate li šta Vlada kaže u odbijanju ovog amandmana kao obrazloženje? Amandman se ne prihvata jer nije u skladu sa zakonodavno-pravnom tehnikom i u pravno-tehničkom smislu je neprihvatljiv. Da li ste vi svesni da će ovo neko da pročita građanima?
Kada se traži odgovornost organu koga država imenuje, pravdate se metodologijom, dobrom namerom, a štetu koju trpe sasvim konkretni ljudi, a imate u ovom izveštaju gde kažete da je mimo saglasnosti Direkcije zaključivan ugovor, na primer o zakupu, da su takvi ugovori ništavni, ali neko je plaćao zakup za nezakonito zaključen ugovor i niko ne treba da snosi štetu.
To da li će i ko kako snositi štetu kad ovako neodgovorno odbijate amandmane, građani će vam ispostaviti račun, sigurna sam. Hvala vam što ste odbili ovaj amandman.
U članu 11. mi predlažemo da se reči "eksternog revizora" zamene rečima "državnog revizora". Reči "interna revizija" nisu samo reči. Kad čovek sam sebe kontroliše, znamo koliko to ima efekta. Kad ga kontroliše eksterni revizor, to je ono - platite nekom da bi napisao mišljenje kakvo vi od njega zahtevate. Nema tu mnogo ni profesionalnosti, ni odgovornosti.
Kada imate državnog revizora koji je uradio posao, započeo posao ovako kako jeste, onda je to zahtev da svako ko u ime države radi neki posao i zahteva od građana da mu se za taj posao plati, znači, prikuplja neke prihode, mora da bude pod kontrolom državnog revizora, što i inače zakon propisuje i u tom smislu ovaj amandman je u stvari i potvrda Zakona o Državnoj revizorskoj instituciji.
Jesam se prijavila za diskusiju, ali to će biti kasnije. Osećam potrebu da repliciram zbog načina na koji je gospodin Čedomir Jovanović pokušao da stane na stranu gospođe ministra zbog sinoćnje emisije, gde je kao kontraargument na primedbe o lošem budžetu pokazana kopija jednog "Službenog glasnika", sad čujem da je iz 1999. godine, kao dokaz kako su nekada izgledali budžeti. Ne znam da li je trebalo dokazati kvalitet hartije, kako se nekada štampao "Službeni glasnik", ili šta je u tom budžetu bilo sporno.
Ono što jeste predmet moje replike je sledeće. Da li gospodin Jovanović želi da odbrani gospodina Cvetkovića, koji je u vreme njegovog vršenja vlasti bio direktor Agencije za privatizaciju, trošio, zarađivao novac - mene to ne zanima. Hoću da kažem gospodinu Jovanoviću da zapamti - oni koji su nekada bili i dugo i stvarno vršili vlast i oni koji su u nekoliko godina mnogo toga učinili protiv i na štetu ovog naroda međusobno su delili i dele tajnu greha nad narodom i među njima postoji zavera ćutanja.
Mene ta zavera ćutanja ne obavezuje. U ministarstvu gde sam bila ministar i predstavljala svoju stranku i sebe posebna namena budžeta je bila u ukupnom iznosu opredeljena za preduzeće "Spektra", koje je štampalo Zakon o privatizaciji na engleskom jeziku, a čiji je vlasnik gospodin Beba Popović. Ja to isplatila nisam.
To što je bilo mnogo računa gde je oticao novac i što je u jednom trenutku jedinstvenim računom Trezora objedinjena naplata, a onda se danas ministar s pravom žali da preko agencija i ostalih organizacija ponovo imamo priznatu jednu petinu sredstava koja se ne vidi u budžetu je dokaz da na sličan način ljudi raspolažu državnim novcem i protiv toga ćemo se uvek boriti. Znači, samo su drugačiji mehanizmi, lošom raspodelom sredstava.
A što ga brani kad ga ne odbrani, gospodine Jovanoviću? Ovaj prvi rebalans, donet u aprilu, ima predviđene iznose za porez na dobit preduzeća koji su od naplaćenog pet i po milijardi manji i na porez na dohodak deset milijardi planirano manje nego što je stvarno naplaćeno.
Da li vi znate, gospodine Jovanoviću, da se završni računi predaju u februaru, poreske prijave građana dva meseca pre ovog rebalansa, pa je vrlo interesantno kako ovi pošteni, stručni, dobronamerni prave ove rebalanse. Na osnovu podataka koji su bili predati, urađene su manje cifre, što dokazuje i stručnost i površnost onih koji rade ove račune.
Pre nego počnem da govorim o tri od četiri zakona koji su u grupi ove objedinjene rasprave, hoću da kažem svoj sud o tome kako se neko seća onoga što ste radili, u pokušaju da falsifikuje prošlost ili da je da je pamti selektivno.
Kada o nekom događaju ili čoveku ne postoji fotografija kako je izgledao u neko vreme, onda je onaj ko ga se seća motivisan ili istinom ili poštovanjem prema toj osobi, a možda i zavišću, pa falsifikuje sećanje o tome kako je neko vršio vlast, kako je neko učestvovao u svim oblastima javnog života, motivisan samo sažaljenjem za svoje izborne rezultate i zavišću za izborne rezultate onih drugih. Na sreću, građani imaju drugačije fotoaparate za našu današnjicu i drugačije fotografije onog što je svako od nas ostavio kao pečat vršenja vlasti.
Ono što jeste danas tema, ne bih želela da bilo ko ovde ostavi utisak da format papira ili broj stranica govori o transparentnosti trošenja ili prihodovanja.
Ovaj budžet za 2010. godinu ima 1.009 strana. Deo toga se ponavlja tri puta, gotovo u istovetnom tekstu, a da mi i dalje ne znamo, niti možemo da pratimo otkud u oktobru povećanje PDV-a u zemlji, koje se ne može objasniti ekonomskim razlozima, bez obzira na to što se to trudi da uradi Fond za razvoj ekonomske nauke, svi stručnjaci, ljudi koji znaju šta su zalihe na koje se nije plaćao PDV, pa su se ipak iznele, ljudi koji znaju da je PDV procenat od nečega, a to nešto mora da bude promet, proizvodnja, koji je morao da se prikaže u nekoj oblasti rasta industrijske proizvodnje, usluga itd.
Ima ljudi čiji nivo profesionalnog znanja dozvoljava da progutaju neka obrazloženja. Ima jedan broj onih koji baš ne mogu da progutaju svako obrazloženje, ali je sigurno da broj stranica ne govori o transparentnosti.
Vaša namera da budžet ne bude transparentan bila je jasna kada smo usvojili Zakon o budžetskom sistemu, gde niste dozvolili da se u budžetu prikazuju prihodi po pojedinačnim izvorima onako kako je to pisalo u članu 23. i kada sam tražila da prihodna strana bude prikazana u skladu sa članom 23, gde se zna pojedinačno šta su ostali javni prihodi, da se zna koje su to takse i da se zna pojedinačno učešće svakog poreza.
Da li vi želite da imate kontrolu nad sredstvima, kontrolu nad trošenjem, to pokazuje mera uvažavanja izveštaja DRI u pravljenju novog budžeta. Apsolutno nisu uvažene primedbe u načinu trošenja sredstava. To što ste nam sada dali ova tri zakona upravo o tome i govori. Dostavili ste nam izmene Zakona o računovodstvu i reviziji koje samo kozmetički uobličavaju neke uočene propuste, a ta oblast vapi za novim zakonom i ja ga očekujem iduće godine.
Ovaj rebalans za 2009. godinu je mogao makar da ne bude drugi, nego da bude samo jedan, jer je u trenutku donošenja budžeta za 2009. godinu bilo jasno da će recesioni razlozi dovesti do potrebe da se rebalans ovog budžeta uradi. Uverenje da će zaista moći da se održi proizvodnja i zaposlenost na onom nivou i da se iz tih zaposlenih prihoduje u fondovima, u porezima, bilo je potpuno nerealno i vaše zatvaranje očiju pred stvarnošću.
Problem jeste upravo vaša ocena koju ste dali pričajući o ovom budžetu. Svi rashodi su ostali, a prihodi su smanjeni.
Moj generalni zaključak je – kada nasledite od prethodnog ministra obavezu prema „Spektri“ i Bebi Popoviću, vi možete da je ne platite, ali kada od vas, gospođo ministre, neka druga vlada, koja god bila, nasledi dugove koji danas kada se uzimaju traju 20 godina, kada se nasledi ovakva unutrašnja nelikvidnost privrede od milijardu evra, kad se nasledi ovaj broj nezaposlenih, kad se nasledi uništena industrijska proizvodnja, kad se nasledi uverenje da treba osloboditi od poreza finansijske usluge, transakcije, kapitalnu dobit, kada šaljete poruku da vam je važnije zarađivanje i imovina umesto proizvodnje koja trajno treba da donosi prihode, onda će zaista biti teško voditi državu.
To je problem ovog budžeta, koji i dalje 80% svojih prihoda stiče na potrošnji, samo 12% na prihodima koji se zovu kapital, porezi od imovine, i samo 4% prihoda koji se stiču na onom što se zove dobit preduzeća. I to uopšte nisu neuporedive stvari, one su vezane jedna s drugom. Znači, struktura budžetskih prihoda nije promenjena.
I kad kažete socijalni budžet, hajde da tu enigmu rešimo jednom za svagda. Ako je najveći izvor prihoda potrošnja, PDV i akcize, to znači da od svih građana jednako uzimate na cigarete, alkohol, hranu i ono što su neophodna dobra, a to znači kada je kolač 100 dinara onog ko ima manje, a od 100 on 80 troši na neophodne potrebe iz kojih vi uzimate pare za PDV i vaše izvore, i kada isto toliko, znači 80 dinara, uzmete od onog ko ima 1.000, gde je tu poreska jednakost? Gde je tu socijalna država?
Ako najviše uzimate kroz potrošnju onog što su uobičajene potrebe, ne porez na luksuz, ne progresivno oporezivanje visokih dohodaka, što je svetska praksa drugih zemalja, nego kada od većeg i manjeg kolača uzmete isto, onda je tačno da ovaj budžet finansiraju oni koji imaju najmanje.
I ovaj budžet nije ni razvojni ni razorni. Ovaj budžet je budžet samoodržanja Vlade i odraz je koalicionih odnosa, hteo to neko da prizna ili ne. To dokazuju rashodi za penzije, odnosno penzionere kojima ste stvorili privid većih primanja, stvorili odijum javnosti i sukob generacija, a u stvari se i njima kroz penzionersku inflaciju oduzima ono što ste im navodno dali.
Neka odu svi na sajt Srpske napredne stranke i pročitaju tekst ''Penzionerske inflacije'', gde je korpa proizvoda koji se dnevno kupuju sa takvim cenama da se praksa veštine vođenja finansija svodi na - navodno se borim za penzionere, a u stvari i njima uzimam kroz inflaciju, ulaganje dohotka u egzistencijalne potrebe u najvećoj mogućoj meri.
To vam je kao priča kada kažete da poskupljuju komunalne usluge svega 10% i to neće bitno povećati inflaciju. Ako dajem od svoje plate, od one jedne polovine, polovinu na komunalne usluge, grejanje, gas, vodu, hladnu i toplu, meni je ta inflacija, kada mi 10% poraste usluga, ne dva posto, neka preračunata, nego je na 50% mojih prihoda to 10% uvećanja.
Ne može statistika ili vaša dobra namera sve da opravda. Cifre i ono što se zove realni život najbolje dokazuju koliko je ovaj budžet socijalan ili razvojni, koji to nije, i koliko se mi nalazimo ne u dužničkom ropstvu, nego u dužničkoj zamci. Mi se nalazimo u dužničkoj zamci, koja nam je nametnuta i spoljnim zaduživanjem, navodnom pričom o infrastrukturnim projektima, od čega samo 4,3% ide u kapitalne rashode, a od toga mali deo u infrastrukturu.
Vi kažete – pa, ne ide baš sve iz budžeta. Ne može da se jednom kaže da ne ide sve iz budžeta, kada treba da se pohvalite, a kad treba prikriti koliko toga ide mimo budžeta, onda se ima drugačiji pristup. Znači, iskrenost pristupa nije emocionalna kategorija. To se kroz ove cifre vidi. Kroz ove cifre se vidi koliko se zaista razmišlja o dobrobiti stanovništva, a koliko samo o sebi.
Ne znam zaista kako se neko usuđuje da govori o povoljnim kreditima, o subvencijama. Ko je mogao da vidi i uzme dinarski kredit iz ovih subvencija? Hoćete li da vam pokažem ponudu jedne od banaka? Svi su krediti bili indeksirani u evrima. Banke su zaštićene.
Priča da Vlada pomaže je bila marketinška priča, jedna od mnogih. Pomogla je sebi da kroz finansiranje kreditima, kupovinu trajnih potrošnih dobara, ali nekih tuđih podnih obloga i bele tehnike, deo od 18% dođe u budžet, i zaradili su kroz PDV - budžet i banke kojima je subvencionisana kamata. Građani su ostali zaduženi. Sada će se moliti svake noći za zdravlje guvernera da ne reaguje zakasnelo, puštajući da kurs ode enormno i najveći deo njihovih prihoda ode u rate otplate kredita koji su indeksirani u evrima.
I to što je problem svakog građanina zbog vas i vašeg činjenja je problem i ove države. Najveći problem ovako formiranog budžeta je zaboravljanje da ovu državu finansiraju ljudi koji rade. Ne oni koji se bave finansijskim transakcijama u virtuelnom svetu, nego ljudi koji stvaraju realne proizvode i koji moraju BDP da zaista nečim oplemene kao pravim vrednostima, a ne da statističke brojke, tekuće cene ili stalne cene, preračuni u valute doprinose lažnoj slici.
Čak, sada ću citirati gospodina Stojana Stamenkovića, koji je dugo ćutao, a nedavno je i sam priznao da je podatak o BDP-u neupotrebljiv i da je sve vreme bio anesteziona priča za zaduživanje da bi krediti u odnosu na BDP izgledali manji, kao što je i struktura obaveznih rezervi bila namerno u javnosti predstavljana stabilnim rezervama, a u stvari je to bio još jedan od promašaja skupe monetarne politike guvernera, koji je, u sprezi sa ljudima o kojima govorim, mnogo toga lošeg učinio za sve nas.
Najstrašnije je što privatna privreda, koja 20 milijardi evra dugova čini zajedno sa ukupnom unutrašnjom zaduženošću, u stvari ima 300 do 400 miliona evra mesečnih dospeća. Kako će privatna preduzeća da vraćaju 300 do 400 miliona evra dugova? Rešavaće se troška koji je najmanji, otpuštaće ljude, i to je posledica onoga što se zove nereagovanje blagovremeno na krizu.
Ono što posebno želim da vam zamerim je što način na koji štetu predstavljate korišću ne može dugo da traje. Zaista ne može dugo da traje. Ono što vi kroz ovaj budžet niste uvažili, a jeste Izveštaj DRI, jeste da novac, kojeg u ovoj državi ima, a nije pravilno raspoređen, nije stavljen pod kontrolu. Puštate da se nešto zove državno ovlašćenje, a prepuštate da ga naplaćuje neko ko se od države izmigoljio. Osnovali ste ga, dali mu kancelarije, kola, privilegije, pravo da odlučuje o svojim naknadama i sada može vama da određuje politiku.
Kao kad u lokalnom gradu političar prepusti kriminalcu da mu određuje pravila ponašanja i da mu jedan plac na kome on sagradi neku građevinu, kad ovaj ojača, novcem koji mu je omogućio nesolidni političar koji zloupotrebljava vlast, taj kriminalac određuje ponašanje političara. Mi smo to dozvolili u monetarnoj politici, gde je guverner pod nezavisnošću rekao da on upravlja novcem, a ne društvo, a ne vi kao vlada. Počeo je da diktira i političke odluke, gde sada mi, kao država, i privreda zavisimo od banaka.
Vi ste nas opteretili kreditima kod banaka, unutrašnjim zaduživanjem, štampanjem hartija; guverner sa 1.620.000.000 evra repohartija, opet kod banaka, zavisimo od njih; "Bečka inicijativa", dugovi privatnih preduzeća kod tih banaka, takođe smo u njihovoj vlasti. Sada se svi nalazimo kao taoci vaše navodno sposobne i dalekosežne i dugoročne politike ozbiljnog vođenja države, kojoj je najveće umeće da se zadužuje, da ne kreše troškove koje ima i ne vodi računa o sredstvima za koje ima obavezu od građana. Građani ne biraju vladu da se ona ne pita ni za šta, biraju vladu da uredi odnose u kojima mogu da rade i zarađuju.
I ovo otpuštanje i manipulacija brojem otpuštenih ljudi nas blamira u svetu. Sve zemlje u recesiji imaju smanjenje broja zaposlenih, a vi nama pokazujete samo 44.000 otpuštenih. Ako neko zloupotrebljava prava u Nacionalnoj službi za zapošljavanje, recite - brisali smo 150.000 zato što neki ljudi zloupotrebljavaju prava, ali to ne znači da kod nas nezaposlenost nema veze sa svetskom krizom.
Reč-dve o Agenciji za privredne registre. Mogu da pohvalim trenutak kada ste odlučili da se finansijski izveštaji predaju Agenciji za privredne registre. I treba pohvaliti to što na jednom mestu, a ne na nekoliko mesta, treba predavati takav izveštaj. Međutim, kako možemo da znamo kako radi Agencija za privredne registre ako vi ukidate nadzorni odbor kod jedne od agencija? Pričamo o potrebi da se sve kontroliše, a ukidate im nadzor.
Ukidate pravo upravnog odbora da u jednoj takvoj agenciji donosi pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta. Čega se to neko boji? Da će mu zvučni i značajni kadrovi ostati bez posla, pa gleda da ih u ovakve agencije udomi, a da to ne ide na upravni odbor nego da se pita direktor? To nije dopustivo zakonom, pogotovo što Vlada daje saglasnost na finansijske planove, pa i na ovu vrstu sistematizacije za agenciju koja zaista treba da dobije značaj.
Predlažete da joj birate direktora na pet godina. To stvarno nema smisla. Pa, nije to Savet Narodne banke. U ovo turbulentno vreme brzih promena, čak i kada se registrator iz ovog zakona bira na četiri godine, vi hoćete ovde direktora na pet godina.
Sve ste predvideli. Ovlašćenje, ali ne odgovornost. I to je opšta praksa, da za one ljude i organe koje vi promovišete kao bitne, u smislu vršenja nekih poslova u ime države, a navodno u korist građana, niste nigde predvideli odgovornost za propust ili nenamernu grešku onog ko se bavi poslovima registracije.
Ne možete reći da se te greške ne dešavaju. Te greške se dešavaju, proizvode materijalne posledice i štete po manjinske akcionare, poverioce i privredna društva. Vi morate ovim zakonom da predvidite odgovornost i ne morate da nastupate po službenoj dužnosti. Po tužbi koja se pred nadležnim sudom, sada trgovinskim, a od Nove godine privrednim, bude vodila, ljudi moraju imati pravo na naknadu štete od onog koji greši.
Interesantno je da ste u ovaj zakon stavili jednu neobičnu odredbu, po kojoj može na primer ministar finansija da donosi pravilnike. Da li vi znate da se ni u jednom sudskom postupku pravilnik koji donese ministar ne tretira jednako kao pravilnik koji donosi organ koji ministar predstavlja? Jednostavno, zbog mogućih problema, a navešću konkretan primer vašeg pravilnika povodom Zakona o računovodstvu i reviziji, koji je u direktnoj suprotnosti sa članom 30. Zakona o računovodstvu i reviziji, treba voditi računa kako se propisuju prava i obaveze za donošenje ovakvih odluka i pravilnika.
Samo da dodam, upravni odbor je jedini nadležan za sistematizaciju radnih mesta i kod ove agencije. Ako u to ne verujete, tražite od vaših saradnika da vam dostave odluke Ustavnog suda, gde jedino preduzeća koja uopšte nemaju upravni odbor mogu da prepuste tu vrstu nadležnosti svom direktoru. Svako drugo preduzeće ili oblik organizovanja mora da ovo ostavi u nadležnosti upravnog odbora.
Samo još jedan minut, za ono što se zove zloupotreba zakona i kozmetička promena Zakona o računovodstvu i reviziji. Pravilnik koji ste vi doneli o tome kako se primenjuju međunarodni računovodstveni standardi, i to o vrlo značajnoj stvari... (Predsednik: Vreme.) ...samo da završim rečenicu, o knjiženju efekata kursnih razlika, u suprotnosti je sa Zakonom o računovodstvu i reviziji i zbog toga treba doneti nov zakon, a vama ograničiti ovlašćenja.
Na temi usvajanja rebalansa budžeta za 2009. godinu možemo da konstatujemo da poreska politika nije baš zgodno oruđe za osvajanje popularnosti građana, ni političkih poena, jer, pre ili kasnije, ceh takvih loših poteza moraju da plate opet oni kojima se politika o poreskim postupcima, poreskim oslobađanjima, u stvari, dodvorava u predizborna vremena.
Dokaz da je to tako je ono, nigde viđeno, oslobađanje od poreza na promet nepokretnosti prilikom kupovine prvog stana, reklamiranog u vreme izbora. Dokaz je da je ostvareno svega 0,6 milijardi uštede građanima za ono što je smanjen porez na kompjutersku opremu. Takvi sitni popusti, prosto mogu reći podmićivanja građana, doveli su do toga da sada građani imaju ove i ovakve deficite, koje popunjavate zaduživanjem kod komercijalnih banaka, štampanjem hartija od vrednosti i repo operacijama, na koje su svojevremeno plaćane kamate i 14% i u trenutku kada privreda vapi - kredite u privredu, a ne u državne hartije od vrednosti.
Sve ono što u prvom trenutku izgleda kao poklon, građani, u stvari, moraju da dožive kao otimanje. Jer, bez obzira na veštinu knjiženja, menjanje računovodstvenih iskaza, prikazivanje ovih izveštaja, ne može a da se ne evidentira ono što se zove - novac potrošen, i to ne samo nezakonito, nego i neprimereno stanju jedne države u kakvom se mi nalazimo. I, koliko god vi to hteli da priznate ili ne, u ovim se stavovima slažu i ekonomisti i iskreni građani, koji se nalaze i u poziciji opozicije i na poziciji onog ko podržava Vladu.
Setite se samo priče o jednostranoj primeni Prelaznog sporazuma, da to neće biti tako strašan gubitak. Ispostavilo se da smanjeni izvoz i smanjeni prihod u isto vreme, i smanjen porez na uvoz automobila, ta dažbina jeste proizvela ozbiljan nedostatak novca u budžetu. Ukinut je tada, izmenama i dopunama, i jedan deo Zakona o porezu na imovinu, koji se ticao nasleđa i poklona. I to je bilo ''sitno'', negde oko 0,6 milijardi dinara je bila, navodno, ušteda. Onda su zakonom u 2009. izuzeti od oporezivanja prihodi građana od kamate i kapitalne dobiti u prometu, pa je i to iznosilo svega 0,8 milijardi.
Građane smo od 2004. godine navikli da ne stvaraju prihod povoljnim uslovima, nego da ih ne oporezujemo, npr. prilikom naplaćivanja poreza na prihod od poljoprivrede i šumarstva, i to se radi voluntaristički od 2004. godine, da bi se zbir tih i takvih cifara, 0,6 i 0,8, ovde oslobađanja, onde popusti, dobila cifra od nezanemarljive 22 milijarde manjka u državnoj kasi.
Da se vlast nije udvarala građanima malo tamo, malo ovde, ovaj minus, koji se popunjava najskupljim sredstvima, zaduživanjima kreditima pod komercijalnim uslovima, bio bi manji za 22 milijarde dinara.
Da li ste im zaista učinili nešto? I da li ste svesni da kad od mnogo ljudi uzmete pomalo, njih niste mnogo oštetili, ali ste oštetili državnu kasu mnogo, jer se na jednom mestu pojavio gubitak od 104 milijarde dinara? Postoje neka osnovna poreska pravila. Da su ih se pridržavali oni što je trebalo da vode računa, danas ne bismo razgovarali o ovako velikom minusu.
Neću da se vraćam na onaj rezultat koalicionog dogovora, koliko je on koštao i vredeo, jer ni penzioneri ni oni kojima je bilo usmereno da nešto dobiju, od toga nisu mnogo dobili, ali imamo situaciju da nam je ovaj rebalans doneo jedan ne nezanemarljiv, nego jedan strašan problem. Lokalnim samoupravama su smanjeni transferi za 15 milijardi dinara. Vi sad mislite da, to što njima niste preneli 15 milijardi, ta obaveza ne postoji. Ali, to što se ne vidi u republičkom budžetu kao obaveza, vidi se u budžetima lokalnih samouprava i gradova. Znate kako se vidi? Kroz neizmirene, a stvorene obaveze prema dobavljačima, izvođačima radova i onima kojima duguje lokalna samouprava.
Sada je Vlada smanjila svoj neuspeh za 15 milijardi, prebacila teret neuspeha i nesposobnosti na lokalnu samoupravu, a u stvari imamo nelikvidna preduzeća kojima stvaramo uslov da ih po ovom novom, "predivnom" zakonu o stečaju, izbrišemo sa liste privrednih društava onako kako brišete zaposlene, odnosno nezaposlene kada to treba prikazati kao vaš uspeh.
Vrlo bitna činjenica, koju želim da ponovim, i molim vas da ozbiljno shvatite taj podatak, jeste da povećanje rashoda za kamate u republičkom budžetu jeste razlog za dobar deo tekućeg deficita ovog republičkog budžeta. Za tu inovaciju se svojevremeno gospodin Cvetković pred nama branio - treba da imamo neke hartije od vrednosti, znate, plitko nam je finansijsko tržište, zato emitujemo te trezorske zapise. Kada smo ga pitali - da li vi znate, gospodine ministre (tada je još bio ministar), koliko to košta budžet Srbije?, on je rekao - rekli su mi da nije mnogo.
Čovek koji vodi finansije mora da zna računicu, a ne da veruje u ono što su mu rekli. E, to što mu je neko rekao, znači da smo plaćali kamatu na kratkoročne državne zapise 14%. Šta je to mogla Vlada da proizvede, da plasira, iz čega će da pokrije ovaj trošak i samo da bude na nuli, da ne kažem da bude pozitivna? Ili, ko u Srbiji danas radi, da ima mogućnost da pokrije ovih 14% i da mu nešto ostane?
Privatna privreda u Srbiji isplaćuje plate onoliko koliko i vrede njene obaveze po kreditima. Kredite ne može da prekine, zaboravi, izbriše gumicom, ali može da otpušta radnike. I to je vaš problem, odnosno to je problem koji ste vi preneli na privredu.
Može neko da se pravi i misli da mi ne znamo, ili da ne možemo da saberemo iz "Službenog glasnika" koliko ima tih zapisa i finansiranja neuspešnosti, neodgovornosti ove vlade, ali se zna koliko je isplaćeno. Isplaćeno je 155 miliona evra za kamate po hartijama od vrednosti. Ljudi, ''Beočinska fabrika cementa'' je svojevremeno prodata za trećinu toga.
Danas svi izigravamo da su to sitne cifre, da to možemo da podnesemo, da ćemo to nadoknaditi. Čime? Ima li još neki "Mobi 63" da se proda? Postoji li još jedna mogućnost za fantastičnu smicalicu, kakvu je svojevremeno smislio Dinkić, dozvoljavajući Šlafu da uloži 34 miliona i da na 34 miliona u zajedničkom preduzeću "Mobi 63", koje nije radilo ni dan, koje nije imalo ni PIB, zaradi 350 miliona evra?
Da li vi uopšte shvatate da neko ovo zna i kaže – da li mogu na jedan dinar da dobijem 10 uloženih, kao što ste omogućili Martinu Šlafu u "Mobiju 63", kada ste mu omogućili da sa državom Srbijom deli u odnosu 70:30 novac od prodatog preduzeća?
Stvarno mislite da ste genijalni i da sada, kada ukidate Akcijski fond, ne postoje dokazi o tome da je bes gospodina Nika Đivanovića u postupku sa "Putnikom" bilo javno dato obećanje u časopisu "Ekonomist", gde je rekao – besan sam, treba ga rasformirati? I vi sad na Vladi usvajate takav zakon?
Mene nije briga što vi usvajate obećanje Nika Đivanovića. Mene se, kao građanina Srbije, tiče što se u Akcijskom fondu nalaze akcije "Politike", "Mostogradnje", "Energoprojekta", pa ćete vi iza zatvorenih vrata u Agenciji, pod čiju šapu sada želite ovo potpuno da stavite, raspolagati imovinom Srbije kao da je to nasledstvo neke tetke koju nikada niste videli i kojoj ne dugujete čak ni da joj krajičkom obraza osvetlate zaostavštinu koju vam je ostavila. Ko vam na to daje pravo?
Došli smo dotle da se finansiramo iz poreza. Nema više šta da se proda. Šta sada, treba da prodajemo zemlju i javna preduzeća koja su preostala? To nas uče. Putujete često u Kinu. Putovala sam i ja, kao poslanik parlamenta, pa sam zapamtila da se tamo zemljište izdaje na 99 godina, ne prodaje se. (Predsedavajuća: Narodna poslanice, vreme koje je na raspolaganju vašoj poslaničkoj grupi je iskorišćeno.) Ugledajte se na svet koji čuva svoju državu i radi u interesu svojih građana.
Samo da obavestim javnost, ako je neko mogao da stekne dilemu iz onog što je moj kolega govorio, da "Mobi 63" nije prodao Mlađan Dinkić kao član stranke G17 plus, nego kao član Vlade. To jeste problem Vlade i ja imam puno pravo, kao poslanik, da prozivam za nezakonitu radnju, koja ne da nije dobro iskorišćena, nego je nezakonita i za koju ćemo, kakvi god da budu sudovi, jednog dana zaista imati verodostojan izveštaj.
Ono što jeste problem jeste da je "Fijat" bio razlog na kojem su dobijeni izbori. Nakon godinu dana od obećanja da će 700 miliona evra biti uplaćeno, mi imamo najavu uplate 100 miliona evra.
Molila bih gospodina Senića da iznese podatak koliko je iz budžeta Republike Srbije, u koji uplaćuju poreze, takse, neporeske prihode svi građani, uplaćeno u "Zastavu" preko demontiranja opreme, uređenja prostora, onoga čega se grad Kragujevac odriče da bi taj investitor došao, i da li je još neki strani ulagač imao takvo pravo, ili i sada gospodin Dinkić može na uredbama o restrukturiranju, svojim potpisima, bez banke, bez Fonda za razvoj, koji to radi samo komisiono, da deli blizu 50 milijardi dinara. To, gospodine Seniću, nije problem samo moj i građana Srbije, već i Vlade i vaših koalicionih partnera i G17 plus.
Molim vas da činjenice koje iznosim ne prevodite na teren politike. Pričam u kontekstu budžeta, budžetskih rupa i obaveze svih nas da taj budžet punimo, a da ga troše odabrani. Te odabrane vi markirate i dajete im potpis i dokument da su zaista posebni.
Da li na to imate pravo, to će građani proceniti, a ja im omogućavam ovom diskusijom da naprave dobru procenu i zapamte vaše rezultate. To jeste posao opozicionog poslanika i koristim činjenice samo u tom smislu. Hvala.
Rekla sam da je, pored onih zakona koje smo razmatrali juče, ovaj za mene i za građane Srbije najzanimljiviji zbog posledica koje ćemo trpeti svi zajedno uvođenjem nezakonitih i neustavnih odredbi u kojima svojina nije jednako zaštićena, da li je vlasništvo manjinskih, a ne malih akcionara, kako se neispravno izražava predlagač, gde sve svojine nemaju jednaku zaštitu i gde konkurencija jeste bukvalno prekršena na najgrublji način, a u trenutku kada smo pre koji mesec usvajali Zakon o zaštiti konkurencije.
Znači, jedan zakon koji na otvorena vrata uvodi kartelizaciju, potpuno odgovorno tvrdim ovde se predstavlja zakonom koji treba da donese neke pozitivne promene u poslovanje srpske privrede. Postoji još jedna posledica zbog koje više nemate pravo da kažete da se zalažete za zakonitost. Žurilo se strašno da se ovaj zakon usvoji, jer je juče održana Skupština akcionara "Komercijalne banke" i zakon, o čijim amandmanima danas raspravljamo, već je primenjen. U kakvoj mi to državi živimo?
Izražavala sam sumnju da je reč o dokapitalizaciji "Komercijalne banke", ali jučerašnje potpisivanje ugovora između "Komercijalne banke", a u ime "Komercijalne banke", u ime gospodina Dinkića, samo se formalno pojavila gospođa Dragutinović kao ministar finansija, pojavile su se i predstavnici Međunarodne finansijske korporacije, Nemački investicioni fond, Švedski fond za investicije u zemlje u razvoju i napravljen je sporazum po kojem će "Komercijalna banka" biti dokapitalizovana sa 48 miliona evra od strane Evropske banke za obnovu i razvoj, Međunarodne finansijske korporacije sa 42 miliona evra, Nemački investicioni fond 19 i Švedski fond za investicije u zemlje u razvoju uložiće 10 miliona evra.
Da li znate šta kažu domaći vlasnici kapitala – da li su naše pare šugave? Na blogu koju ide ispod ove vesti, domaći vlasnici kapitala kažu – da li srpske pare vrede manje od onih koje unose strani ulagači, kartelski nastupajući u vlasništvu "Komercijalne banke"?
Šta još ovaj zakon o preuzimanju društava govori? Doneli smo ga zbog dokapitalizacije "Komercijalne banke" u ovom trenutku, primeniće se i na najveća osiguravajuća društva u najskorije vreme i onda ću se pitati koje je opravdanje, pitam u ime glasača SPS, da čine koalicionu vladu u kojoj dva zatečena, još uvek neuništena finansijska giganta koja predstavljaju neke vrednosti koje su se sačuvale, bivaju ovako poklonjeni?
Da vas podsetim da je najavom ovog zakona vrednost akcija u "Komercijalnoj banci" pala za 10%. Kome je, zašto i zbog kolikog iznosa usluga ili bilo čega što se može podvesti pod ono – korupcija, učinjeno ovako nešto? Građani znaju da je "Komercijalna banka" već duži niz godina rekorder po prikupljenoj štednji građana. Ako dokapitalizujemo "Komercijalnu banku", šta drugo ostaje da sama od sebe, na ovakvom tržištu i ovakvim uslovima sprovođenja zakonitosti, funkcioniše?
Da se ne bi desilo ono što se već desilo, amandman sam podnela na član 1, gde sam ostavila Vladi mogućnost da uradi takvu vrstu nastupa gde može da potpiše zajednički ugovor o nastupu sa investitorima, kao što su profesionalni investitori, fondovi, banke, investicioni fondovi i fondovi za upravljanje investicionim fondovima i posebnim društvima, ali, uz jedno malo ograničenje koje se zove da Vlada mora da u članu 8, koji se menja članom 1, obrazloži postojanje posebnog interesa za ovakvo postupanje. Da li poseban interes postoji – ne sumnjam. Čiji – saznaćemo. Verujem da ćemo saznati jednog dana. Za mene neće biti dovoljno saznanje da kazna za nečiji pojedinačni, potpuno definisani i, pretpostavljam, uski grupni ili lični interes, bude prozivka u medijima ili neka afera. Ne, neće biti dovoljno, čak ni da one koji ovo podržavaju kazne glasači i za one koje ovo kreiraju, da ih kazne glasači. Ne, kazna za ovo mora da bude u skladu sa onim što se zovu zakoni Republike Srbije, koji Ustav Srbije moraju da primenjuju.
Znači, mi danas raspravljamo o amandmanu u kojem se, navodno, razmatra mogućnost usvajanja, u trenutku kada je zakon, bez ovakve amandmanske intervencije, kršeći članove 84. i 86. Ustava, već primenjen. Neka građani Srbije procene.
Član 3. čije rešenje, u stvari brišemo samo postojanje, podrazumeva da nesaglasni akcionar ne može da zalaže akcije, eto, samo mogu da pohvalim Vladu u dugim obrazloženjima, to što nisu istinita nema veza, ali su se zaista makar potrudili da daju obrazloženja.
U članu 3. se tvrdi da u vreme kada se vrši preuzimanje, odnosno prinudna prodaja akcija nekoga ko kupuje 95% akcija, u ovom postupku preuzimanja, nesaglasni akcionari, manjinski akcionari, ne mogu da zalažu svoje akcije, jer se, naime, to utvrdilo kao zloupotreba prava na zalaganje, odnosno izbegavanja da nekome prinudno oduzmete akcije.
Neću vam prepričavati primer iz prakse kako građani objašnjavaju, kada vam gospodin Dinkić, na primer, u zajedničkom stanu uzme kupatilo i uzme od vas hiljadu evra, ne hiljadu evra akcija, nego vaših hiljadu evra, kojima otkupljuje od vas vašim novcem vaše kupatilo, da bi u njega uložio i povećao mu vrednost, to je na primer ova dokapitalizacija, ne pita vas da li postoji neko ko bi više uložio i bolje ga opremio, ali vam onda i zabrani upotrebu tog kupatila.
Ulazimo u modernu Evropu, hoćemo u EU da dostignemo standard EU, da budemo pedantni, čisti i umiveni, a onda donosimo zakon kojim potpuno uništavamo prava manjinskih akcionara.
Ponoviću, gospodo iz DS, vi koji ste 2003, 2004, 2005. godine pisali ovakve knjižice, štampali, popularisali se kao ljudi koji će štititi prava manjinskih akcionara, iznosili precizne definicije šta su institucionalni investitori, šta su prava manjinskih akcionara, koja im niko ne može oduzeti, šta Ustav Republike Srbije kaže o ograničavanju prava raspolaganja nekom imovinom, bila ona i finansijska, ja vas molim da sada kažete građanima kako to znači kad DS primenjuje aksiome akcionarstva, kada je u prilici da vrši vlast.
Podsetiću još jednom građane da još u julu, kada je pred napuštanje ovog tržišta „Intergrup“ prinudno oduzimao i otkupljivao, da ne kažem oduzimao, nije ispravan termin, otkupljivao akcije manjinskih akcionara. Neki su se usuđivali, izgledali su hrabri, da napišu da imovina u ovoj državi nije svetinja. Evo, ponavljam, ovde imovina nije svetinja, kada dozvolite nekom da oduzima, nije ni bitno da li je ta cena pravedna ili ne, imovinu kojom raspolažete.
Hajde mi sad recite – da li je eksproprijacija po onom MG gasovodu za gasni aranžman sa Rusijom, koja se može pravdati opštim, može i treba i jeste zajednički i opšti interes za sve, pa oduzimate nekom vlasništvo, pa mu dajete tržišnu ovakvu ili onakvu naknadu? Hajde, čime vi pravdate oduzimanje prinudnog, oduzimanje i zabranjivanje prava zalaganja akcija onih koji su njihovi vlasnici na zakonu došli do njih?
Ustav to ograničenje u ovakvom slučaju ne predviđa. Vi smatrate da danas sa 126 ili 128 ili 129 ili 140 i da imate 250 poslanika, ne može ova knjiga koja se zove Ustav da bude podmetač za šolju kad pijete kafu. Ona to postaje ovakvim zakonom.
Zaista vam se divim za način donošenja zakona, za uverenje da ovu Skupštinu niko ne gleda, da građani ne slušaju, da građani ne razumeju, da su spremni sve da oproste za neku novu šarenu lažu. Divim vam se, ali na način kako su se nekad divili Makijaveliju da kažu podlo, ali ne mogu da vam priznam da i vešto, vrlo nevešto.
Pozdravljam Vladu i predstavnike koji ovde jesu ili nisu u prilici da drugi put malo više uvažavanja pokažu prema onima koji su podneli amandman.
Ako u članu 4. piše da Komisija za hartije od vrednosti ima rok da izvrši usklađivanje svojih akata sa rešenjima koja su data u ovim izmenama i dopunama, odakle vama pravo da napišete da se to ne odnosi na ovaj zakon, nego na hitnost postupanja, a podnosilac amandmana baš i nije dobro razumeo kada je skratio rok sa 30 na 15 dana?
Zbog građana koji nisu u prilici da čitaju ova vaša obrazloženja, pročitaću šta piše u vašem članu 4. izmena i dopuna ovog zakona. To je svega jedna rečenica, koja kaže – Komisija za hartije od vrednosti izvršiće usklađivanje svojih akata sa ovim zakonom u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Odakle vama pravo da se vi neistinito, ne znam kako već, shvatajući amandman, kojim se samo broj „30“ zamenjuje brojem „15“, vi kažete: „Hitnost na koji se predlagač amandmana poziva ne odnosi se na donošenje podzakonskih akata“. Šta znači brzina izmena zakonskih akata u trenutku kada ste vi već primenili zakon koji je neustavan i za koji treba tek podzakonska akta i pravilnike menjati?
Ovo je smešno, postupanje onih organa i ljudi koji sede sa vama u vašim ministarstvima i smešno je što je ova Skupština organ uprave u sastavu Vlade zbog ovakvog načina donošenja zakona. Koliko mi razumemo ove zakone i koliko razumemo rešenja koja ovde iznosite, sada ću da vam obrazložim.
Vaša odbrana, vas iz Vlade, iz Ministarstva finansija, koji su trebalo da brane ovaj zakon, da 134 milijarde evra poreza na dodatu vrednost, kao sumnjivo projektovane, nerealno projektovane kategorije za budžet 2010. godine, gde smo vam mi iz ekonomskog tima SNS i ja kao neko ko u tom timu radi, postavili pitanje - da li je ovo već povećan PDV sa 18 na 20 ili je greška ili je nestručnost? Stiglo je neko nemušto obrazloženje, na koje vam moram dati argumentaciju koju vi prećutkujete.
Kao prvo, ne možete na vanrednim okolnostima i vanrednim prihodima iz prošle godine, kada ste milijardu evra dali kroz subvencionisane kredite, od kojih ste dali 32 miliona evra za subvencionisanu kamatu bankama koje su zaradile, a vi, jer su ti krediti iskorišćeni za kupovinu trajnih, potrošnih dobara, doduše i podnih obloga iz Španije i bele tehnike iz Slovenije itd, prihodovali kroz PDV u svakom trenutku, jer kredit ne ostaje u banci, nego je išao za trajna potrošna dobra, na svakoj od tih transakcija 18%, tj. tačno i precizno 108 miliona evra.
Devet miliona evra je akciza koju predviđate u ovoj godini kao specifična akciza na cigarete i ono što je bio vanredni prihod, takođe, to je registracija automobila sa stranim tablicama, popularnih crnogoraca i one „E“ tablice. To što vi mislite da je dovitljivost vođenja ekonomske politike ono što se zove sistem podmornice, ponire u crnu zonu, pa ispliva ponovo, pa se vrati kroz PDV ili Vlada iz jednog džepa uzme, pa u drugi stavi, mislite da je za građane ili za nas koji razumemo vašu taktiku dovoljno uverljivo i da nije transparentno i prozračno, evo, ovako kao što vam predstavljam.
Kao što vidite, sve se sazna i rastumači, ali je problem pitanje – da li ćete na tih 20% vanrednih prihoda prihodovanih na ovaj način ponovo moći da ustanovite neke vanredne prihode, da zatečeni nerealni nivo plus 20% ostvarite i još ga i povećate, a to je onaj zbir 34 milijarde dinara?
Pitam se – koja je to alhemija koju vi mislite da primenite ili mislite da mi zaista imamo mentalnu lenjost ili bilo koje drugo ograničenje, a najveće je nedostatak vaše svesti da ovde još neko radi i misli o opštem interesu, pa nam ovakva rešenja podnosite ovde?
Ovakva taktika više ne prolazi, rekao bi jedan moj prijatelj, ni kod nakupaca na stočnoj pijaci. Niko od nas nije dovoljno glup niti dovoljno zaplašen da o ovim stvarima ne govori na pravi način.
Zarađuje država, zarađuju banke, a građanima se stvar privid rada u njihovom interesu, kao što eufemizmi za subvenciju kredit odnosno davanje za kupovinu cenzusa od 5% koje nazivate 621, nabavka finansijske imovine, lepo se na vašim uplatama iz trezora vide i čitaju kao dat novac iz budžeta, a nama kažete imate sistem i možete da uredite državu zadužujući se kreditima milijarde i milijarde evra koje ostaju kao dug.