Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, mesec i po dana unazad se znalo kakva će biti sudbina budžeta i znalo se da je ova vlada planirala da 2009. godinu počne sa privremenim finansiranjem. Razlog je vrlo jednostavan, para nema.
Januar i polovina februara su inače, kako to poslovni ljudi kažu, siromašni meseci, jer se u januaru takoreći ništa ne uplaćuje do 20. januara, februar takođe. Bilo je jasno zašto će Vlada krenuti na privremeno finansiranje.
S druge strane, nesuglasice u Vladi su odraz i ovakvog budžeta. Rasprave, svađe, otimačina za svaki dinar su izrodili ovu knjigu od 800 i nešto strana, u kojoj se nedvosmisleno vidi da su pare deljene ne prema nekim prioritetima, nego jedini prioritet i jedina koncepcija je bila ko je na kojoj funkciji, koja je stranka na kojoj funkciji, koja stranka koje ministarstvo drži, koja stranka koje veze u Vladi ima da izlobira.
Došli smo do ovoga do čega smo došli. Imamo tako nebuloznih stavki, gde se milioni rasipaju, jednostavno bacaju u nekakva ministarstva i troše na vrlo nekonkretan način. S druge strane, imamo delove ministarstava, delove službi, koje su i te kako potrebne građanima i koje građanima pružaju određene usluge, a ostale su uskraćene za dobar deo sredstava samo zato što nisu bile u situaciji da njihovi ministri eventualno pripomognu da se pare odvoje.
Gospođa Donka Banović je svojim amandmanom tražila da se preraspodeli jedan deo sredstava koja je Vlada, odnosno kabinet predsednika Vlade opredelio za tzv. Kancelariju za saradnju sa medijima. S druge strane, upravo Poverenik za informacije od javnog značaja, koji je otkada je ova skupština formirala tu kancelariju i izabrala poverenika, pastorče ove države i ove vlade. S obzirom da sam u timu koji pomaže u pripremi odbrane prof. dr Vojislava Šešelja, često smo imali prilike i potrebe da sarađujemo sa poverenikom i dosta smo kvalitetnih informacija dobili.
Međutim, njegova kancelarija, kako ste maločas čuli, broji ukupno sedam zaposlenih, a i na zahteve, i na njegove naloge se mnogi u ovoj državi i Vladi oglušuju. Ne samo Vlada, nego čak i javna preduzeća, daju sebi za pravo da kažu da je, recimo, plata direktora ili plata predsednika upravnog odbora ili plate članova upravnih odbora poslovna tajna. Zašto će nam onda zakon o povereniku za informacije od javnog značaja?
Da vidimo kako to izgleda u ovoj knjižici od 800 i nešto strana. Strana 26 - Kancelarija za saradnju sa medijima, kaže ovako: usluge po ugovoru - 16 miliona dinara. Ako je kancelarija, koja ima toliko zaposlenih, već formirana, koje su to usluge po ugovoru i kome se te usluge po ugovoru plaćaju?
Pročitaću i taj deo, to je strana 166, kaže se: Kancelarija za saradnju sa medijima osnovana je Uredbom Vlade, br. taj i taj, "Službeni glasnik" taj i taj, kao služba Vlade u skladu sa kojom Kancelarija za saradnju sa medijima obaveštava javnost o radu Vlade, ministarstava, posebnih organizacija, službi Vlade, stara se o internom informisanju. Imaju li ministri mogućnost da na konferenciji za štampu obaveste građane Srbije, srpsku i svetsku javnost, šta to rade? Zar im je bila potrebna za ovo kancelarija?
Dalje, kaže - interno informisanje. Da bi oni informisali javnost, moraju da budu interno informisani, pa se to na tri kolena prenosi, a onda će onaj treći informisati javnost tako što će, kako kaže, izdavati javne interne publikacije i obavljati druge poslove iz oblasti saradnje sa medijima koje joj poveri Vlada.
Kaže - u kancelariji su obrazovane osnovne unutrašnje jedinice, i to: sektor za saradnju sa medijima, u okviru koga su obrazovane unutrašnje jedinice, i to: pres-služba, obaveštavanje domaće javnosti o radu Vlade; Odsek za saradnju sa stranim medijima, organizacija praćenja aktivnosti članova Vlade van zemlje.
Dakle, kada ministar nešto radi u zemlji ili kada Vlada nešto radi u zemlji, posebna služba će ga pratiti, a za one poslove koje će ministar ili ministri, ili Vlada u celini, kada ode negde u inostranstvo, doduše, cela nikada nije odlazila. Mislim da bi za Srbiju bilo najbolje da cela Vlada ode, ali da uzme kartu u jednom pravcu.
Kaže - pres-kliping, interno informisanje članova Vlade. Znači, oni kao da ne govore između sebe, nego moraju pres-kliping, pa - ministar Dinkić je rekao ovo, ministar Đelić je rekao ono, ministar Dinkić je rekao da se ide na privremeno finansiranje, jer neće glasati.
Rekao je doduše, to znaju građani Srbije, znaju narodni poslanici, ali izgleda ovi u Vladi ne znaju, nego će morati ta njegova izjava da se prosledi svim članovima Vlade, otkucana, da bi se ljudi informisali.
Sektor za internet, u kome se obavljaju poslovi koji se odnose na prezentaciju rada Vlade putem interneta i prezentaciju najširih informacija o Republici Srbiji. Nazdravlje.
Kaže - najveće učešće u strukturi opredeljenih budžetskih sredstava imaju sredstva za usluge po ugovoru – kako ako ova kancelarija postoji, ako u njoj postoje zaposleni, ako u njoj zaposleni ostvaruju prava iz radnog odnosa, primaju platu koja je sigurno daleko veća od prosečne plate u privredi i u vanprivredi u Srbiji – pa kaže ovako, a odnose se na usluge informisanja javnosti, "Beta", "Tanjug", "Fonet", "Srna".
Sada meni tu nešto nije jasno, da li oni plaćaju "Beti", "Fonetu", "Tanjugu", "Srni", pusti ovakvu informaciju, to košta toliko, rad po učinku, učinim ja tebi, učiniš ti meni. Ja tebi dam pare, ti meni proslediš informaciju. U Vladi sve funkcioniše, a oni samo što se tamo ne pobiju.
Dalje kaže - stručne usluge, troškovi prevođenja i dodatno angažovanje prevodilaca. Imamo li mi u Vladi prevodioce? Prevodioce koji rade, koji su zasnovali radni odnos u Vladi. Kome to dodajemo nova sredstva za dodatna prevođenja? Šta to prevodimo?
Hoćete li da vam kažem, dame i gospodo narodni poslanici, setite se unazad dve-tri godine, koliko smo zakona dobili koji su neprimenjivi na našu državu, na naše odnose, na našu privredu. Sećate se koliko smo zakona dobili koji su, zato što prevodioci, verovatno ovi po ugovoru, nisu preveli kako treba, ima li neke slovenačke reči.
Čovek u prevođenju preskočio, pa smo tek tako shvatili da usvajamo slovenačke zakone, zakone Holandije, zakone Nemačke. Vrlo je malo zakona koje su ministarstva u svojim službama napravili i doneli ovde pred narodne poslanike, pri tom poštujući osobenosti ove države, ovog naroda i ove privrede.
Kaže dalje, troškovi prevođenja i dodatno angažovanje prevodioca, usluge za izradu softvera koji je potreban internet odeljenju, pa 16 miliona za softver koji je potreban internet odeljenju; ajte, molim vas.
Usluge obrazovanja i usavršavanja zaposlenih, kotizacija za seminare.
Dakle, dame i gospodo narodni poslanici, oni kada hoće da se obrazuju i da se usavršavaju, ne mogu to da rade u Beogradu, nego mora bar Zlatni bor ili Kopaonik, pa se plati kotizacija, a izgleda da se na Zlatiboru mnogo dobro usavršava, eventualno u Vrnjačkoj Banji.
Za stručne ispite, usluge štampanja biltena; Vlada komunicira između sebe biltenima. Nešto se ne sećam da je ta Vlada dostavila neki bilten i ovde Narodnoj skupštini, pa da malo i mi pogledamo šta oni to rade, kada već ovolike pare odvajaju itd.
S druge strane, imamo Poverenika za informacije od javnog značaja, imamo zakon koji obavezuje sve društvene subjekte da na zahtev poverenika za informacije od javnog značaja dostave informacije. Mi smo imali prilike da nam ne zato što on nije hteo, nego što ni njemu nisu dostavljali podatke i što ni njemu nisu dostavljali informacije, da po nekoliko meseci čekamo određena dokumenta koja su nam bila preko potrebna, jer je suđenje u Hagu odavno krenulo i dobijali so ih nekada sa zakašnjenjem, a nekada navrat-nanos.
Zato je u pravu gospođa Donka Banović kada je tražila da se njima ostavi šest miliona, a da se 10 milina prebaci na konto Povereniku za informacije od javnog značaja. Sa ovih 6 miliona em će manje putovati na seminare, kurseve i ostale obuke i usavršavanja, em će Vlada i verovatno ovo odeljenje kvalitetnije raditi. Uostalom, neće plaćati za informacije "Betu", "Fonet" i ostale. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što počnem sa tumačenjem ovog amandmana, radi građana Srbije moram da objasnim neke stvari.
Zakon mogu da predlože narodni poslanici, može da predloži Vlada, mogu da predlože i građani Srbije, naravno, moraju da prikupe propisan broj potpisa i da Narodnoj skupštini, sa tim brojem potpisa, dostave i predlog zakona, i Narodna skupština je, u tom slučaju, obavezna da taj zakon pusti u raspravu, a onda narodni poslanici odlučuju o sudbini tog zakona.
Kada je reč o amandmanu, onda građani Srbije mogu da se obrate narodnim poslanicima, da im sugerišu, da dokažu da takav amandman treba da se uvrsti i da onda narodni poslanici, preuzimajući taj amandman, potpišu u ime poslaničke grupe amandman. Drugačije ne može. Naravno, ovakav amandman može da predloži neko ko je imao određenih problema, recimo, ako je bio blizu struje, pa je pipnuo za provodnik, pa ga udarila struja, pa je došlo do određenih poremećaja, ili čak nije morao ni da pipne provodnik, znate onaj voltin luk, kada se primaknete provodniku, onda struja stvori voltin luk i onda to udara u određene delove tela i izaziva određene poremećaje.
Da se razumemo nešto, vladajuća većina je formirala koaliciju, ima 126, kad ima 126, sada je već pitanje da li ima, ali u slučaju kada je formirala Vladu imala je tih 126. Onda ona predlaže i strukturu Vlade. Interesantno da oni koji se zalažu za put u Evropu, za otvaranje i drugih vrata u Srbiji, i na Istok i na Zapad, a kada se oboja vrata otvore, hoće promaja da oduva određene pojedince sa te teritorije.
Oni koji se busaju u Evropu, oni koji, u krajnjoj liniji, zadatke dobijaju, naloge dobijaju iz te iste Evrope, ne mislim na vladajuću većinu, oni se zalažu za ukidanje mesta potpredsednika, odnosno kabineta potpredsednika za evropske integracije.
Dame i gospodo, meni ovde nešto nije jasno. Ili se tokom noći promenila politika, mada su oni skloni tome da u toku noći promene politiku, pa su do sada bili nacionalisti, sada su anacionalisti, do sada su im bile granice Karlovac-Karlobag-Ogulin-Virovitica, sada to više nisu.
Odlaze tamo ne da obiđu Srbe, nego da pripreme teren za "sanaderizaciju" Srbije. Da vas podsetim, jedan od tih je rekao da će "sanaderizovati" Srbiju, a "sanaderizacija" Hrvatske je koštala Srbe sa teritorije Hrvatske preko 200.000 proteranih, preko nekoliko desetina milijardi štete. Bojim se da će "sanaderizacijom" Srbije, Srbi u Srbiji doživeti to isto.
Da se vratimo na amandman. Ovo ispred mene, mislim na mikrofone, dakle, da se ukine kabinet potpredsednika Vlade za oblast evropskih integracija, pa bi oni da ti u kabinetu potpredsednika ne primaju plate, da ili volontiraju ili da izađu iz kabineta; pa bi oni socijalne doprinose, da nemaju prava ni na penziono, invalidsko, socijalno, zdravstveno osiguranje. To je "briga" o radnim ljudima.
Oni bi, recimo, da ukinu i socijalna davanja za zaposlene, pa bi ove naknade u naturi, odnosi se na topli obrok i na markicu za prevoz, dakle, oni koji su imali nesreću da rade u kabinetu potpredsednika Vlade za evropske integracije, ukoliko bi se ovaj amandman usvojio, morali bi da idu pešice ili bar da kupe bicikl, pa sa Voždovca ili, recimo, iz Zemuna ili, ako su, ne daj bože, iz ovih prigradskih opština, biciklom na posao u kabinet.
Kaže - troškovi putovanja. Možda bi trebalo razmisliti da li je bolje da potpredsednik Vlade za evropske integracije putuje po svetu ili da uopšte ne putuje. Gde god je otišao, napravio je štetu. Da vas podsetim, to je onaj "hajmo svi u Evropu". Kako će, hoće li peške u Evropu, ako mu ukinemo ovo?
Usluge po ugovoru - tekuće održavanje zgrade, tekuće održavanje mašina, alata, elektronike, naravno i to im treba ukinuti. Onda će biti Skupština Srbije i svi poslanici krivi što mi već zakasnismo u Evropu.
Smatram da ovaj amandman treba odbaciti, ne razmatrati uopšte ovaj amandman, jer je, prvo, podnet od nekompetentne ličnosti, a drugo, amandman je toliko nebulozan, u krajnjoj liniji, da o njemu ne vredi trošiti reči.
Dame i gospodo narodni poslanici, kod moralnih ljudi potpis znači sve, kod moralnih ljudi reč znači sve. Nekada su se u Srbiji ugovori, dogovori, veliki poslovi sklapali na časnu reč. Nekada je bilo - on je dao reč i neće je pogaziti.
Toliko o moralu, kolko da se zna. I da me je neka moralna osoba pomenula, verujte, u ovakvom kontekstu, zabrinuo bih se. Dozvoljavam svim moralnim ljudima da me pomenu, a ovakvi ljudi koji su pogazili svoj potpis, svoju reč, koji su tu zahvaljujući jednom velikom lopovluku jednog od njih, koji je ukrao 78 papira koji su značili mandate, koji su značili 78 ostavki, takvim ljudima ne dozvoljavam da moje ime uzmu u usta, jer ne dozvoljavam da se moje ime prlja i zbog onih koji su me rodili, i zbog onih koje sam ja izrodio.
Još jedna istina, nikad ni njemu ni drugima nisam lupao ključevima o klupu jer smatram da bi se takvim ključevima oštetio inventar Skupštine.
Zahvaljujem gospođo predsedavajuća. Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu člana 104. Poslovnika Narodne skupštine.
Jedan od prethodnika je maločas rekao da gotovo čitava opozicija, ali jedna politička stranka pogotovu, nije za to da se budžet usvoji. Dame i gospodo narodni poslanici, mi narodni poslanici još nismo dobili mišljenje Vlade. Dobili su ga, mislim da ima tri-četiri primerka, šefovi poslaničkih grupa. Mi još nismo.
Ovo je knjiga amandmana na budžet. O ovome treba da se raspravlja i treba da se završi do 29. u 24.00, i onda bi budžet bio usvojen. Mesec i po dana je budžet kasnio u Skupštinu Srbije. Ne može neko da prozove celu poslaničku grupu jedne stranke i da kaže - oni su krivi za to što budžet nije usvojen. Od Zakonodavnog odbora, takođe, mislim da nismo dobili mišljenje. Dobili smo mišljenje Odbora za finansije.
Druga stvar, dok mi raspravljamo o ovome, pre nepunih dvadesetak dana smo raspravljali i isterali na čistinu jednu priču koja se zove Aerodrom "Beograd" i Bojan Krišto.
Dame i gospodo narodni poslanici, i dan danas se plate na Aerodromu "Beograd" isplaćuju u enormnim iznosima. Imam samo dva izvoda, gde je na jednom 580 hiljada, na drugom 713 hiljada. Prema tome, ništa se promenilo nije. Ništa nije preduzeto, a samo pričamo o tome da smo mi Bojana Krišta smenili.
Bojan Krišto i dan-danas dolazi u popodnevnim časovima na Aerodrom "Beograd" i sa direktorkom finansija sakriva dokumentaciju. Još jedna stvar koju građani Srbije moraju da znaju je da Bojanu Krištu pripremaju otpremninu sa Aerodroma "Beograd". Ako i to ova država dozvoli, onda na zdravlje.
Treća stvar, pošto imam još vremena, koju hoću da potenciram, vezano je za narodne poslanike i one koji sebe smatraju narodnim poslanicima. Član 102. Ustava Srbije kaže - narodni poslanik je slobodan da, pod uslovima određenim zakonom, neopozivo stavi svoj mandat na raspolaganje političkoj stranci, na čiji je predlog izabran za narodnog poslanika.
Svi mi poslanici SRS smo svoj mandat stavili na raspolaganje SRS. To što je izvršena krađa imovine SRS, tačnije tih ostavki, koje smo mi podneli je druga priča i to je organizovani kriminal, zbog čega neko ko je to uradio, a taj se hvalio sa ove govornice, ne mogu ni ime da mu pomenem, jer bi onda morao da kažem gospodin, kurtoazija mi ne dozvoljava da drugačije oslovljavam. On u ovom slučaju nije gospodin.
Da su časni i pošteni oni koji su otišli sa njim, a govorimo o časti i poštenju, o odbrani itd, oni bi uradili ono isto što smo mi poslanici SRS ponovo uradili. Ima i među njima trojica-četvorica koji su to uradili, pa su otišli.
(Predsedavajuća: Tri minuta i trideset sekundi.)
Prema tome, toliko o časti onih koji su branili Srbiju. Svi smo mi branili Srbiju sa manje ili više rezultata. Ono što je odbrana Srbije je jedno, a ono što je moral i krađa mandata je nešto sasvim drugo.
Dame i gospodo narodni poslanici, prisustvovao sam jučerašnjoj sednici Odbora za odbranu i bezbednost i mogu da vam kažem da su me situacija i saznanja koja sam tamo dobio, dopunio saznanja koja sam već imao, žestoko zabrinula. Umesto da o tome razgovaramo, izvesni lelekači, je l' tako beše gospodine Batiću, izvesni lelekači se bune što nisu dobili građani pravo da se jave za reč. Međutim, situacija uopšte nije ni bezazlena, ni naivna, kako se juče i ovih dana pokušava predstaviti.
Dame i gospodo narodni poslanici, prošli put sam rekao, proučavao sam nastanak, razvoj i propast vojnih hunti nekada davno kada sam studirao. Upravo je Pinoče ovako počeo. Nije se suprotstavio Salvadoru Aljendeu, nego ministru vojnom, a posle toga kada je rešio pitanje Salvadora je streljao.
Upravo je tako počela vojna hunta u Grčkoj, pukovnici se nisu suprotstavili predsedniku, nego ministru vojnom, a onda su posle završavali posao. Upravo po tom klišeu počinju vojni udari, pučevi i završavaju se kako se završavaju.
Prvo, načelnik Generalštaba nema šta da opšti sa sredstvima informisanja. Služba za informisanje može da da eventualno, sa odobrenjem ministra, sa odobrenjem Vlade, nekakvu izjavu. Ministar vojni nam u intervjuu kaže - zbog loše politike odbrane i ekstenzivnog razumevanja odnosa prema budžetu 2009. godine, za operativni život vojske ostaće nam samo pet odsto. To znači da nijedan artiljerac neće moći da ispali svoj projektil.
Dame i gospodo narodni poslanici, kome je upućena ova poruka? Građanima Srbije? Onima okolo? Šiptarima na Kosovu? Kome je ova poruka upućena? Gospodo, možete da navalite na Srbiju, mi ne možemo da ispalimo nijedan artiljerijski projektil, ne možemo da ispalimo nijedan metak, potpuno smo ogolili stomak države, možete da radite šta vam je volja.
Ima još jedna stvar koja je mnogo opasnija. U državi Srbiji, na osnovu intervjua gospodina Ponoša, stvaraju se dve vojske.
Kaže, Ministarstvo odbrane odlučuje da u svoj sastav uvede još hiljadu ljudi iz vojno-dohodovnih ustanova, tako da se brojno stanje menja na štetu operativnog dela sistema. Vojska danas ima 19 i po hiljada plaćenih ljudi u svom sastavu, a Ministarstvo 10.000.
Kaže, ne znam da li je to militarizacija, ali Generalštab ima 192 pukovnika, a Ministarstvo odbrane 476, vojska ima 28 generala, a Ministarstvo 15. Šta to znači? Da li može Boris Tadić, kao predsednik države, mirno da gleda kako se dva njegova tu nešto peče jedan prema drugom.
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.) Zahvaljujem. Evo završavam.
Ne može, ovo što je bilo juče, ovo što je bilo ovih dana, zahteva smenu i jednog i drugog ili ćemo državu dovesti u haos.
Dame i gospodo narodni poslanici, onog trenutka kada je prva informacija stigla o ponašanju ambasadora Velike Britanije Vordsvorta u Srbiju, očekivao sam da će Ministarstvo inostranih poslova, da će Vlada Srbije, da će država Srbije stati u odbranu sopstvenog suvereniteta i državnog integriteta. Nažalost, to se nije desilo.
Posle nekoliko diskusija, posle nekoliko izlazaka za ovu govornicu, uglavnom poslanika SRS, jer ostali se manje-više nisu mešali, posle zahteva da država konačno reaguje, opet se ništa nije desilo. Kada je naš ambasador novoimenovani u Velikoj Britaniji, gospodin Popović odlazio, bio je na sastanku Odbora za inostrane poslove čiji sam član, jasno i nedvosmisleno je rekao da će poštovati direktive Ministarstva inostranih poslova i poštovati državni integritet i suverenitet Srbije u svim svojim poslovima koje tamo bude radio.
Prema tome, ambasadora Popovića nemamo za šta da krivimo. Ministarstvo inostranih poslova je bilo obavezno ili da reaguje ili da ministar podnese ostavku. Prosto je neverovatno koliko vlast u Srbiji ponižava državu Srbiju, ponižava građane Srbije, koliko gazi suverenitet.
Razumem da ste morali da budete snishodljivi jedno vreme prema onima koji su vas posle one buldožer revolucije doveli na vlast. To ima kraj i jednog trenutka mora sa tim da se prestane. Država iznad svega, suverenitet iznad svega, narod iznad svega.
Da imamo Ministarstvo, ono bi tog trenutka uputilo protestnu notu. Da imamo Ministarstvo inostranih poslova, ono bi tog trenutka ambasadora pozvalo na konsultacije.
Da imamo Ministarstvo inostranih poslova koje poštuje državu Srbiju, ono bi tog trenutka proglasilo ambasadora Vordsvorta personom non grata.
Vordsvort ima pravo u svojoj Laburističkoj stranci, ili koja mu je već, da se ponaša kako hoće u skladu sa statutom te stranke u Engleskoj. Vordsvort ima prvo da deli lekcije i nekim strankama u Srbiji koje on stvorio. Ali, Vordsvort nema pravo da se meša u ponašanje, u rad stranaka u Srbiji koje je srpski narod stvorio. Ima pravo da one koje finansira, one koje preko njega finansira M-6, ima pravo njima da deli lekcije… (Predsedavajuća: Molim vas da navedete član Poslovnika koji je povređen.) završavam, završavam sada, ali u njihovim prostorijama ….
(Predsedavajuća: Ne molim vas da završite nego da navedete član Poslovnika koji je povređen.)
Članovi 225. i 226, u direktnoj vezi sa članom 104, jer je povređeno dostojanstvo ne samo poslanika u Narodnoj skupštini, ne samo stranaka koje su parlamentarne u Skupštini, nego države Srbije, nego građana Srbije, povređeno je dostojanstvo i grubo je pogažen suverenitet ove države, a da se ništa… (Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.) ne preduzima.
Dame i gospodo narodni poslanici, stvarno je teško govoriti o zakonu koji je na dnevnom u trenutku kad se ovakve stvari dešavaju u državi, pogotovo kada se dešavaju u tzv. snagama sile, dakle, vojsci i policiji, jer ovo može da ima nesagledive posledice.
Ali, da se vratimo ovom poslu. Prvo, žestoko nas je kao narodne poslanike pogodilo određeno ponašanje pojedinih sredstava javnog informisanja usmereno na kritiku parlamenta, zbog toga što se zakoni, po njihovom, u parlamentu ne donose onom brzinom kojom bi oni hteli, i svu krivicu svaljuju na parlament.
Istovremeno, znamo da nam je budžet kasnio mesec i po dana, da nam mnogi zakonski projekti za koje nas okrivljuju još nisu stigli u parlament, pa evo i ovaj zakon je stigao 17.12, danas je na dnevnom redu, ispoštovali smo potrebu Ministarstva pravde da ispuni ono da od 31.12. stupi na snagu.
Prosto je nemoguće da ovaj zakon počne od 1. januara da funkcioniše, ovaj zakon o izmeni i dopuni Zakonika o krivičnom postupku.
Zamolio bih predsednika Vlade ili predsednika države da nađe sponzora pa da svim ministarstvima obezbedi kalendare, jer ovde nije reč o satu ili dva nego se radi o danima i morali bi da vode računa o tome, jer smo imali prilike da raspravljamo o zakonima koji je trebalo da stupe na snagu pre mesec dana nego što je došao u parlament, pre tri meseca nego što je došao u parlament. Sećate se, nedavno smo raspravljali o zakoni koji je dva meseca ranije trebao da stupi na snagu, a došao je u parlament dva meseca kasnije.
Nisu ispunjeni elementarni uslovi za sprovođenje ovog zakona. Dobro je da su u zakonu objedinjeni čitavi sistemi poslova. Recimo, tužilačka istraga sigurno je dobar potez i da se na jednom mestu od saznanja, od dojave, od prijave, pa do kraja procesa da se iz jednog centra, iz jedne kancelarije, iz jedne službe rukovodi tim delom.
Ali, nisu ispunjeni uslovi, ni tehnički, ni materijalni, ni procesni, ni proceduralni, pogotovo nisu ispunjeni kadrovski uslovi, pogotovo nisu ispunjeni prostorni uslovi. Dakle, imamo tužilaštva, sudove koji rade u izuzetno lošim uslovima.
Novi zakon o sudovima će tek doneti posebne probleme u sprovođenju, odnosno u radu ovih tužilaštava i sudova, jer će samo u Beogradu, gde ih je bilo pet, koliko se sećam, sve biti spakovano u dva osnovna suda, jedan za gradske opštine, jedan za prigradske opštine.
Da podsetim narodne poslanike i javnost da se i sada pred sudijama nalazi mnogo nerešenih problema, mnogo i nerešivih problema zbog drugih stvari koje nisu iz nadležnosti i nije krivica Ministarstva, ali jeste krivica nekoga u ovoj državi.
Kada se sve to bude sada spakovalo na jednu gomilu i kada istovremeno imate kadrovski sve na jednom mestu, kada imate predsednika suda, koji će rukovoditi sa nekoliko stotina sudija, govorim o Prvom osnovnom sudu u Beogradu sa dve-tri stotine sudija, a sa nekoliko stotina saradnika, pripravnika itd - imate čitavu armiju pod jednim čovekom.
Kako će on kontrolisati izvršenje poslova svojih sudija, to je sada posebno pitanje? S druge strane, tom čoveku se daje neverovano velika važnost i on se izjednačava sa najvišim ličnostima vlasti u ovoj državi..
Isti je slučaj i sa tužilaštvima. Ono što nije dovoljno definisano kod tužilačke istrage, nije dovoljno definisano ni zakonom i ne može biti primenjivo u praksi, a to je - da istraga počne, da istovremeno imate i neke ingerencije koje policija, sama po sebi, u toku istrage može da sprovodi, čak i ne obaveštavajući tužilaštvo. Dobro je, sa ove strane, da čovek koji će voditi od početka, od istrage, pa do presude, bude uključen u taj predmet i do kraja da ga sprovede.
S druge strane, kadrovska problematika u sudovima, vi gospođo Malović vrlo dobro znate da imate situaciju kada vam se raspisuju konkursi za sudije, za tužioce, da se često ide politika ispred struke.
Dođete u situaciju da vam bude izabran za zamenika tužioca ili sudiju čovek koji je bio sekretar osnovne škole ili je bio sekretar zemljoradnike zadruge. Sticajem okolnosti je položio u ono vreme pravosudni ispit, ali mu to uopšte nije trebalo, i on sada dolazi u jednu novu sredinu, sa jednim sasvim novim poslom i bukvalno uči onako kako se uče pripravnici, kada dođu u sud ili u tužilaštvo.
Naše pravosuđe je imalo dobru praksu, jer je i pravosuđe i sudijske i tužilačke funkcije su u krajnjoj liniji zanat. Imalo je dobru praksu da uzmu kvalitetne i uglavnom kvalitetne i svršene studente i da ih školuje i priprema. Takvi ljudi su posle dolazili u pravosuđe i u tužilaštvo - kvalitetne sudije i tužioci, odnosno zamenici tužioca.
Kapaciteti sudova su, govorim o sudovima u Beogradu, nezadovoljavajući. S druge strane, država Srbija, ima i u Beogradu, država Srbija ima mnogo prostora koji je ostao prazan, neiskorišćen. To su evo ove četiri banke koje je Dinkić uništio. Njihovi kapaciteti su neiskorišćeni. Imamo zgradu bivšeg SIV-a, pa SIV1, SIV2 i SIV3, i ima mnogo toga što se daje pod zakup, što će reći, u arendu, a da ova vrlo bitna i vrlo važna uloga nema kapacitete.
Ono što je mnogo bitno, to je usaglašenost zakona sa Ustavom. Danas sam čuo kritiku kako treba menjati Ustav, jer Ustav nije dobar, a žao mi je što je ta kritika došla od nekih ljudi za koje sam smatrao, smatram doduše i sada, da su kvalifikovani pravnici - jer ne menja se ustav kada zakon nije u skladu sa Ustavom, nego se menja zakon.
Ustav je vrhunski, odnosno prvi pravni akt u jednoj državi. Ne može, ako nešto viri izvan okvira ustavnih da se proširuje Ustav, nego da menjamo taj zakon. Prema tome, moraće i ovaj zakon da se usklađuje u onim delovima gde nije usklađen, sa ustavom - mora da bude usklađen.
Prethodni Zakonik, koji samo menjamo, u krajnjoj liniji je napabirčen iz nekih prethodnih zakona, napabirčen od nekih delova zakona iz okruženja i iz EU i zbog toga su uglavnom neke norme koje su na taj način prepisane u ovaj zakon neprimenjive. Dakle, kozmetičke izmene su samo, a suštinski se ništa ne menja. Ovo je samo pokušaj da se uskladi sa trenutnim stanjem u pravosuđu i ne rešava osnovni problem. Osnovni problem u ovoj državi predstavlja jedan novi savremeni zakonik o krivičnom postupku, koji morate doneti. Ovo će držati vodu, što kažu, do nekog perioda, ali državi Srbiji, srpskom pravosuđu je potreban jedan nov, potpuno nov, savremen, zakonik o krivičnom postupku.
Dobro je rekao gospodin Petar Jojić - uzmite Zakonik o krivičnom postupku koji je radio ekspertski tim SRS, u saradnji sa vrhunskim stručnjacima ove zemlje, sa najvišom pravnom pameti ove zemlje u to vreme, uskladite ga, njega je mnogo lakše uskladiti sa trenutnom situacijom, jer se odnosio na saveznu republiku, samo izmeniti delove koji su se odnosili na taj deo - on odmah, tog trenutka postaje savremen zakonik o krivičnom postupku.
Nadam se da će gospođa Malović, čim prođe Nova godina, početi sa pripremama tog krivičnog zakonika, a pravni stručnjaci SRS će joj stajati na raspolaganju da joj pomognu u pripremi tog zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, nikad Srbija nije bila u težoj situaciji nego što je ova u kojoj se danas nalazi. Razlog je vrlo jednostavan. Ono što se dešava u Ministarstvu odbrane, ono što se dešava u Vojsci, sa Vojskom i oko Vojske Srbije, jeste za to zabrine svako ko iole misli o ovoj državi.
Svojevremeno, kao student, proučavao sam vojne hunte, uzroke i razloge, i upravo se slaže u kockicu ono što se dešavalo tamo gde su vojne hunte dolazile na vlast sa ovim što se trenutno dešava ovde. Šta je razlog?
Svađa unutar jedne stranke na vlasti ne sme da dovede državu u pitanje. Svađa unutar jedne stranke na vlasti, nadgornjavanje nekih čelnika te stranke, prete da državu Srbiju uvedu u krvavi haos iz koga izlaska verovatno dugo ne bi bilo.
Činjenica da inostrane obaveštajne službe već dugo nesmetano vitlaju Srbijom, u Srbiji i oko Srbije, vojskom, u vojsci i oko vojske, da pripremaju nekakav teren koji može da rezultira krvavom vojnom huntom ili krvavim građanskim ratom, ne sme da bude zanemarena.
Narodni poslanici, kao izabranici naroda, bez obzira na to sa koje su poslaničke liste, iz koje su političke stranke, moraju ovog trenutka da reaguju. Ne može se dozvoliti da predsednik Odbora za bezbednost sazove sastanak, a da mu dve ključne ličnosti otkažu i kažu "ne znamo kada ćemo, ne možemo sada". Šta oni to spremaju?
U pamet se, ljudi. Demokratija, o kojoj pričate, ovog trenutka je ugrožena u Srbiji. Sloboda, o kojoj svi pričamo, ovog trenutka je ugrožena u Srbiji. Država Srbija, o kojoj pričamo, ovog trenutka je ugrožena u Srbiji. Nema tog zakona o kome treba poslanici da raspravljaju, dok se ovakve stvari pripremaju ili već dešavaju u Srbiji.
Da imamo odgovornog predsednika države, tog trenutka kad je saznao, morao bi da se vrati nazad i da bude ovde na čelu države. Da imamo odgovornog ministra, ne bi smeo da dozvoli da mu se dešava ovo što se dešava u Generalštabu. Načelnik Generalštaba ovog sekunda mora da polaže račune građanima Srbije, narodnim poslanicima.
Usput, kada se neko bira za načelnika Generalštaba, kada se neko bira na tako visoku vojnu dužnost, proveravaju mu se podaci do desetog kolena. Pitajte da li je tačna priča da je on šurak ili zet jednog od predsednika jedne zločinačke organizacije koja, nažalost, sada već ima pretenziju da stvori državu na teritoriji na kojoj je činila zločine.
Samo da dam približne podatke. To je onaj čovek sa kojim su se neki visoki funkcioneri ove države sretali na aerodromima u okolini, u magli, pa su se jedva prepoznali, pa ovaj ovom vojskovođo, a ovaj ovom predsedniče. Ovo što se sada dešava u Srbiji je odavno pripremano i spolja i iznutra. Mi, srpski radikali, zahtevamo da se sve ostalo u parlamentu stavi u drugi plan i da se hitno raspravlja o ovome. Situacija je i suviše ozbiljna da bismo mogli ovako ležerno... (Predsednik: Vreme.) i nonšalantno da se ponašamo, završavam, da imamo 15 ili 20 poslanika vladajuće strukture sada u parlamentu. Vrlo je ozbiljno, u pamet se.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 104, dostojanstvo Narodne skupštine i dostojanstvo Srbije i svih građana Srbije je povređeno izlaskom i pričom ovog čoveka, ne mislim na gospodina Halimija, nego ovog pre njega. Ima ona narodna - vojnik o skraćenju, a izvesne dame i izvesni kvazipolitičari o poštenju. O ratu za odbranu srpskih nacionalnih interesa, o patriotizmu govore ljudi koji su dezertirali i bukvalno suđeni zbog dezerterstva.
O odbrani haških optuženika i njihovih familija govore oni koji su hteli da ubiju dr Vojislava Šešelja, tako što su svim silama pomagali haškom tužilaštvu da mu nametnu advokata. O odbrani haških optuženika i njihovih porodica govore ljudi koji su izmišljeni transkript dali u "Kurir", mislim da je bio "Kurir", izvinjavam se Kuriru ako nije bio kod njih, transkript u jedan od dnevnih listova koji je poslužio kao direktan razlog tužilaštvu Haškog tribunala da pokrene postupak za uvođenje advokata dr Vojislavu Šešelju.
O Haškom tribunalu, o optuženicima u Haškom tribunalu govore oni koji su hteli da tuže "CNN" zbog toga što je greškom, ili namerno, njihova slika stavljena, a dole potpis - haški begunac Ratko Mladić, poternica za pet miliona evra.
Na kraju, o haškim optuženicima, o prijateljima i rodbini haških optuženika govore oni u čijim je redovima Aleksa Ilić, svedok protiv dr Vojislava Šešelja u Haškom tribunalu. Ako je od vas, gospodo, ako se gospodom uopšte možete nazvati, mnogo je.
Ovde se uopšte ne radi o delovima garderobe, obući, čizmama. Neko može čitav život da provode u čizmama ako se bavi ribolovom, ako se bavi lovom, ili ako ide po vlažnom vremenu da eventualno nešto prisvoji. Ovde se radi o tome ko je koliko vremena sa puškom u ruci proveo braneći otadžbinu i ko je pobegao, ko je dezertirao iz vojske, a za to postoje podaci i za to postoji dokumentacija.
Još jednom, niste vi dezertirali iz SRS, vi ste kao ono pijavica kada se otkači ili kada komarac ode sa tela jednog velikog organizma, parazit je otišao i niste jedini. Ima tu još parazita. Paraziti su otišli od SRS i SRS se, hvala bogu, oslobodila tog balasta. Još jednom vam kažem, nemoralno je da kukavice, izdajnici brane heroje i patriote.
Dame i gospodo narodni poslanici, po članu 226. u vezi sa članom 104. Naime, juče je SRS tražila od ministra inostranih poslova da nas hitno obavesti šta će učiniti povodom sramne izjave ambasadora Velike Britanije, Vordsvorta.
Da smo država koja poštuje suverenitet, da smo država koja poštuje svoje državljanstvo, da smo država kojoj se ne može naređivati, nego sa kojom se može sarađivati, danas bi Vordsvort, ambasador Velike Britanije, bio proglašen da je ''persona non grata'' i bio izbačen iz ove zemlje!
Znam, dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije to vrlo dobro znaju, da je Vordsvort gazda nekih opozicionih stranaka i nekih stranaka na vlasti. Vordsvort ne može biti gazda Srbije!
Srbija je država starija od Engleske, Srbija je država koja je suverenitet gradila hiljadama godina i ne može se ovako ponašati niko, pa ni diplomata, bezobrazni diplomata Vordsvort, pročitaću vam njegovu izjavu, ali pre nego što to kažem, da kažem ovo.
Interesantno je, dame i gospodo, građani Srbije, da uglavnom na velike verske praznike izađu sa nekim skandalom ili sa nekom akcijom koja urušava, ponižava, pljačka ili ubija Srbiju!!
Dana 19. decembra, Vordsvort je našao za shodno da izjavi neću citirati sve, samo ću jedan deo, sledeće: „Postoji još jedno pitanje koje bi trebalo uzeti u obzir, a to je kako se u Srbiji odvijaju zakonodavne aktivnosti i proces integracija. Postoji ambiciozan plan da se ove godine usvoji 51 zakon sa evropske agende, ali do sada je samo devet prošlo kroz Parlament zbog taktike SRS i DSS. To se mora rešiti“. Kako to gospodin Vordsvort misli da reši to pitanje? Ko daje pravo, pre svega, da se Vordsvort meša u ovakve stvari? Ko daje pravo Vordsvortu da nađe način kako će da reši pitanje? Znamo kako rešavaju oni pitanja.
Kaže: „Ocenio bih da bi ljudi trebalo da shvate koliko ove stranke nanose štetu evropskim integracijama Srbije“. Dame i gospodo, pošto se ministar inostranih poslova do sada nije javio da kaže šta ima, ponovo zahtevamo da nam u toku današnjeg dana kaže šta će Ministarstvo inostranih poslova uraditi povodom ovog skandala, koji je nastao. Ne dozvoljava Srbija da nikom blati njenu čast i njen obraz. Ne dozvoljava Srbija da se belosvetski, dobar je izraz, kvazipolitičari i kvazidiplomate na ovakav način odnose. Ovako se prema kolonijama ne odnose.
Zahtevam, u ime SRS, da danas dobijemo obaveštenje…
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
… završavam. Zahtevam da danas dobijemo obaveštenje – šta će država Srbija, šta će Ministarstvo inostranih poslova, šta će Vlada Srbije uraditi po ovom pitanju?!
Gospođo ministar, gospođo Dragutinović, mislim da uopšte ne bi trebalo da zanemarite diskusiju ovog prethodnika, ne mogu da kažem da je narodni poslanik, ima bogato iskustvo pogotovo u finansijama, iskustvo stečeno u STR kao vlasnik samostalne trgovinske radnje, a što se punjenja budžeta tiče pogotovo ima iskustvo, jer je budžet punio kaznama zbog utaje poreza, bar nekoliko puta, koliko ja znam.
Ima tu jedan problem. Problem je u tome jer da bi neko kritikovao nečiji red ili nečiji predlog mora da ima nekakve moralne, ljudske kvalitete. Ne može neko ko je ukrao 15 hiljada glasova građana Srbije da priča o moralu. Ne može neko ko je, da tako kažem, doduše, pokušao da osakati finansije jedne velike stranke da priča o časti i moralu. Ne može on da kritikuje, ali dobro, vi ste prihvatili, ''žuto'' preduzeće je prihvatilo.
Svoj nemoral su dokazali i on i mnogi koji sede gore. Znate po onoj narodnoj izreci – vojnik o skraćenju, Arsić o poštenju. Može se puno štošta ispričati.
Smatram da kritika koju upućuju opozicioni poslanici treba da se shvati, da se ispravi šta se može.
Ali da iskoristim priliku pošto mi je ostalo još malo vremena jer nisam sinoć uspeo da odgovorim na jedno pitanje šefa ove družine, kada me je pitao u šta da se zakune, izašao je za govornicu, počeo je da govori nešto, rekao sam mu – hajde zakuni se, ali kada se oni zakunu onda sigurno znate da lažu. Kaže – u šta da se zakunem? Pa, u moral, gospodine Nikoliću, u čast, gospodine Nikoliću, u obraz, u poštenje!
Valjda vam je nešto posle ove izdaje ostalo. Niste valjda sve potrošili. (Aplauz.)
Moram čak i Tomislavu Nikoliću da izađem na repliku, pošto je on maločas rekao – čak i Momi Markoviću moram, evo, i ja čak njemu moram da izađem na repliku.
Gospodine Nikoliću, crkva nije STR Arsićev pa da se ulazi svaki dan i da se polaže zakletva svaki dan, zakletva se polaže kao što se krstite jednom, zakletva se polaže jednom i važi za ceo život i za sve mandate koji od te stranke dobijete. To je prvo. (Aplauz.)
(Predsednik: Gospodine Markoviću, samo nam recite koji je član Poslovnika povređen.)
Član 104 – dostojanstvo Skupštine.
Drugo, tačno je da sam bio dva i po meseca u pritvoru u "Sablji", ne u zatvoru, zbog krivičnog dela, kako kažu, zloupotreba službenog položaja, što sam zaposlio 78 ljudi. Da sam danas u situaciji, isto bih to uradio. A o vašim krivičnim delima, vašim krivičnim prijavama koje stoje i čekaju da budu procesuirane, o tome ćemo razgovarati kad počne suđenje i kad se eventualno suđenje završi. (Aplauz.)
Pošto me je gospodin Nikolić pomenuo po imenu, samo ću dva pitanja da postavim.
Tačno je, gospodine Nikoliću, i vi i svi mi smo naučili sve što znamo o politici od dr Vojislava Šešelja dok nije otišao u Hag. Ko vas je učio ono od kada je otišao u Hag? Jer, ovo što ste uradili i ovo što radite sigurno vas nije on učio. To je prvo pitanje.
Drugo pitanje je vezano za ideologiju, za različitost ideologija i za ponašanje vaše sadašnje stranke. Objasnite građanima Srbije, ne morate meni – kada ste lagali, da li ovih 18 godina ili ste sada počeli? Jednom ste morali, dve istine ne postoje. Siguran sam, pošto Vojislav Šešelj nije ni vas ni nas učio onome što vi sada radite, da su to verovatno uradili engleski ambasador, pošto vam ne izbija iz prostorija i američki ambasador, pošto vi ne izbijate iz američke ambasade. Odredite se prema problemu Kosova i prema svim problemima, izađite za govornicu pa kažite kakav je stav te vaše ''napredne stranke''.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodin Dimitrijević me je pomenuo i jedan deo moje izjave pogrešno preneo. Gospodine Dimitrijeviću, onaj prvi deo, za ''žuto preduzeće'' je u redu, ali nije drugi deo. Nikad nisam rekao da je Kolesar kupio stan na Vračaru od para iz stečaja banaka. Taj stan je on kupio od mita prilikom prodaje fabrike cementa "Popovac", a stan od stečaja banaka je kupio na Starom gradu, naime podigao je celu zgradu.
Toliko, da se zna. Mislim da bi istina sa ove govornice morala da se kaže i kad pogreši narodni poslanik, ja sam uvek tu da ga ispravim.