Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Stav 3. koji tražimo da se briše glasi – lice koje je protivpravno koristilo vazduhoplov kojim je prouzrokovana šteta nema pravo da se poziva na granice odgovornosti propisane ovim zakonom.
Lice koje je protivpravno koristilo vazduhoplov kojim ne samo da je načinjena šteta, nego i svako lice koje protivpravno koristi vazduhoplov nema pravo da se poziva ni na kakve granice odgovornosti.
U uređenim odnosima u vazduhoplovstu ne postoji mogućnost protivpravnog korišćenja vazduhoplova. Za to je predviđena krivična odgovornost, kako za lice koje ga je protivpravno koristilo tako i za ono koje je to omogućilo.
Ne vidim zašto u članu 125. uopšte postoji ovaj stav 3. Umesto ovoga, država i Vlada bi morale da se pozabave drugim problemima, drugim stvarima, drugim odnosima. Morala bi država da se pozabavi grubim brutalnim kršenjem prava haških pritvorenika. Doktoru Vojislavu Šešelju je oduzeto pravo da se priprema za odbranu. Uskraćena mu je komunikacija sa njegovim pravnim savetnicima. Uskraćena mu je komunikacija iz koje oni ne mogu ništa koristiti, čak i da prisluškuju, a prisluškuju u svakom slučaju. Umesto ovakvih zakona koji nam nisu potrebni, zakona čiji članovi predviđaju nešto što već postoji u našem zakonodavstvu, država mora da vodi računa o svakom građaninu države Srbije, o svakom njenom državljaninu, uključujući ili prvenstveno one koji se nalaze pred Haškim tribunalom.
Gospodine Mrkonjiću, smatram da ovaj stav 3. člana 125. treba da se obriše i trebali biste da prihvatite ovaj amandman, jer ovo što predviđate stavom 3. je dobro obrađeno Krivičnim zakonom i ostalim zakonima države Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, mi iz SRS predlažemo da se član 146. briše. Razlog je vrlo jednostavan, pročitaću prvo član. Vazduhoplov opterećen ugovornim založnim pravom ne može biti trajno povučen iz vazdušnog saobraćaja bez prethodnog pristanka svih ugovornih založnih poverilaca.Ugovorni založni dužnik može zahtevati od suda da se vazduhoplov proda na javnoj prodaji, ako svi ugovorni založni poverioci nisu dali svoj pristanak.
Neprihvatljivo je, sa stanovišta bezbednosti u saobraćaju, da se vazduhoplov ne može povući iz saobraćaja jer može jednostavno biti neispravan, i to može biti tako neispravan da nema rezervnih delova, da nema ovoga, da nema onoga i da popravka tog aviona traje godinu dana i vi ćete ga voditi kao avion – vazduhoplovno plovilo sposobno za vazdušni saobraćaj. Naravno da može da se povuče iz saobraćaja, zbog neispravnosti, naravno da može da se povuče iz saobraćaja i zbog mnogih drugih stvari.
Međutim, posebno je nelogičan ovaj drugi stav, kaže – ugovorni založni dužnik može zahtevati od suda da se vazduhoplov proda na javnoj prodaji ako svi ugovorni založni poverioci nisu dali svoj pristanak. Nelogično je i neprihvatljivo da ugovorni založni dužnik od suda zahteva prodaju vazduhoplova, a ugovorni založni poverioci ne daju svoj pristanak.
Cilj ovog amandmana je da se zakon poboljša. Kao što vidite, izgleda da ni naše popravke ne mogu pomoći i stvarno bi bilo logično, gospodine ministre, da se ovaj zakon povuče, da se doradi, da se donese pred parlament malo bolji. Evo prihvatamo da sve ove naše amandmane ugradite u ovoj zakon i nećemo tražiti autorsko pravo na te amandmane. Uostalom, nismo tražili ni kada je bio Zakon o vazdušnom saobraćaju, kada ste 40 amandmana prepisali, naše odbili, ali do tačke piše kako smo mi napisali i piše Vlada podnela amandmane. Zahvaljujem.
Kada pogledate član 150 – ugovorno založno pravo i njegov rad prvenstveno stečen upisom u registar ne prestaje brisanje vazduhoplova iz registra, iako je brisanje usledilo zbog toga što je vazduhoplov postao trajno neupotrebljiv, nestao ili je iz drugih razloga prestao da se koristi.
Član 151. tačka 1. kaže – ugovorno založno pravo prestaje 1) brisanjem iz registra. Izvinite, da nije u suprotnosti ovaj član 150. sa članom 151? U članu 151. kaže se –ne prestaje brisanje vazduhoplova iz registra iako je brisanje usledilo itd., a ovde kaže – nastaje brisanjem iz registra.
Gospodine ministre, mislim da su ova dva člana zakona apsolutno suprotna jedan drugome. Znam da vi niste ovo pisali, pišu stručne službe, nemate vi vremena možda čak ni da pročitate zakon pre nego što dođete da ga branite. Zato su vam stručne službe iz ministarstva, stručne službe iz kontrole leta, stručne službe iz direktorata, oni su krivi i zbog toga što su vas sad doveli u neprijatnu situaciju da branite zakon koji nisu dobro pripremili. Zato vam predlažem da član 151. izmenite i da glasi – ugovorno založno pravo prestaje prodajom vazduhoplova u izvršnom ili stečajnom postupku. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS predložio sam da se član 165. briše. Pokušao sam da amandmanom ispravim ovo, međutim, ne ide, jer vi predviđate ovde – predlog za prinudnu prodaju vazduhoplova koji je upisan u registar itd, itd, podnosi se Direktoratu. Predlažemo da izmenite ovaj deo, ako možete, pa da to bude da se podnosi sudu, jer u svakom slučaju za prinudnu prodaju fabrike, njive, bilo koje druge pokretne ili nepokretne imovine predlozi se podnose sudu. Zašto bi Direktorat preuzeo ingerencije suda? Zašto bi se moralo Direktoratu podnositi u ovom slučaju? Direktorat može da se obavesti da se avion koji predviđate ovim članom prinudno prodaje zbog ne izmirenih obaveza itd, da se prodaje na licitaciji, ali ga prodaje sud, privredni, odnosno trgovinski sud se svojevremeno zvao. Prodaje ga sasvim jedno drugo ministarstvo. Ne vidim zašto bi od Direktorata pravili nešto što ono po funkciji nije i zašto bi mu davali ingerencije koje ono po funkciji nema. Mislim da bi brisanjem ovog celog člana, i stava 1. i stava 2. i stava 3, doprineli poboljšanju zakona. Podnosi se zahtev Direktoratu, pa Direktorat podnosi zahtev nadležnom sudu itd…
(Predsednik: Vreme.)
Koristim vreme ovlašćenog.
(Predsednik: Nemate više, i jedno i drugo ste potrošili. Završite rečenicu.)
Zahvaljujem.
Ovde dolazimo do dela zakona koji je, po meni, apsolutno neprimenljiv iz više razloga. Pročitaću stav 1. "Nadzor nad primenom odredbi ovog zakona koje se odnose na poštovanje prava" itd. "obavlja Direktorat". Direktorat je stručno, a ne pravno nadzorno regulatorno telo, tako da je stručan za pitanja vazdušne plovidbe, za pitanja ispravnosti vazduhoplova, za pitanja poslova inspektorata iz oblasti vazduhoplovstva, a nikako za obligacione odnose.
Prema tome, smatram da ovaj član zakona takođe treba brisati, jer se meša u ingerencije ne samo druge službe nego drugog ministarstva, meša se u poslove Ministarstva pravde, jer ako neko ne ispoštuje neki član nekog zakona, za njega je nadležan sud, nadležan je tužilac, nadležni su advokati, u krajnjoj liniji, da ga brane, a nikako Direktorat. Direktorat je osmišljen i stvoren za drugu oblast i ne treba da se meša u ono što mu po pravilu ne pripada.
Zato smatram da član 173. treba brisati. Kada se izbriše ovaj član, ostaju upravo onako regulisani obligacioni odnosi, kako inače treba u jednoj državi koja je uređena i koja poštuje svoje zakone da bude. Dakle, za neispravnost sprovođenja bilo kog zakona, za kršenje bilo kog člana bilo kog zakona, odgovornost je pred institucijom koja se zove sud.
Opet ista priča, samo se ne odnosi na Direktorat nego se odnosi na inspektorat Direktorata. Kaže: "Inspekcijski nadzor nad primenom ovog zakona, relevantnih međunarodnih propisa i podzakonskog akta vrši Direktorat preko vazduhoplovnih inspektora".
Gospodo, okrenite prvu stranu i pročitaćete da je ovo zakon o obligacionim odnosima, svojinsko-pravnih odnosa u vazdušnom saobraćaju itd. Inspektor Direktorata može da bude vrhunski stručnjak i verovatno jeste, jer se bira na jedno vrlo odgovorno mesto, ali je vazduhoplovni stručnjak, a ne pravnik, tako da je stručan za pitanja vazdušne plovidbe, za pitanja bezbednosti, za pitanja obezbeđenja, za mnoga druga pitanja, ali ne i za obligaciono pravo.
Stavljate čoveka u situaciju da donosi odluke o nečemu zašta nije stručan. U ostalom, kad se vratite malo unazad i kroz ovu našu diskusiju, a inače i unazad kroz tu oblast koja se zove vazduhoplovstvo, doći ćete u situaciju da imate malo bogove, male žute fireve.
Gospodine ministre, na kraju samo da vas zamolim da proverite kako je i pod kojim uslovima otpušten iz Kontrole leta najstručniji čovek na teritoriji Srbije, čovek koji je akademik, koji je doktor nauka i čovek koji je dve i po godine pred penzijom, a zove se Nikola Žegarac. Prvo je bio maltretiran 6-7 meseci, poslat u Crnu Goru, jer ovo je jedina institucija Srbija i Crna Gora, sve drugo ne postoji, ili je Srbija ili je Crna Gora, a kada je pitao zašto se uzima Vazduhoplovna akademija, dobio je otkaz. Molim vas da to proverite. Zahvaljujem.
Poštovani narodni poslanici, umesto da danas razgovaramo o problemima srpskog naroda na KiM, o KiM, umesto da razgovaramo o standardu građana, o neprihvatljivosti puta koji ste nam zacrtali prema EU, upravo zbog toga što nam oni oduzimaju 15% teritorije, da raspravljamo o tome da je u toj EU finansijski slom na pomolu, vidite šta se dešava sa Grčkom, na redu je Španija, na redu je Portugalija, Italija, da nijedna zemlja koja je tamo nije dužna manje od 200 milijardi evra, mi raspravljamo o nekim tačkama dnevnog reda koje će malo ili ni malo dotaći građane Srbije. O čemu se zapravo radi?
Birali smo članove Komisije za hartije od vrednosti. Vi ste predložili gospodina Dragutina Radosavljevića, direktora Poreske uprave. Čovek sam povukao izjavu o kandidaturi, ali, i pored toga, nije moglo da se jednostavno objasni da je čovek izjavio da više ne želi da bude član Komisije za hartije od vrednosti, već smo morali, naterali ste Narodnu skupštinu, naterali ste parlament da glasa i da ga imenuje na funkciju člana Komisije za hartije od vrednosti. Dakle, on je izabran mimo njegove volje. Šta je sa izjavom? Šta je sa voljom? Čovek je sam napisao ostavku. On je sad nateran da napiše ostavku na radno mesto i na funkciju na kojoj ni jedan jedini sekund nije proveo. U julu je izabran – u julu podneo ostavku. Plata na koju je trebalo da bude izabran, i ovo bi trebalo da zainteresuje građane Srbije, je negde oko 400 hiljada dinara, od 370 do 400 hiljada dinara. Koliko je to plata predsednika države? Koliko je to plata predsednika Narodne skupštine? Koliko je to plata poslanika? Koliko je to prosečnih plata Srbije ili penzija? Zbog čega to čovek tako jednostavno odbije? Hajde da ne ulazimo u njegovu ličnu želju da ne prihvati to iz nekih drugih razloga, ali, čovek onda sam sebi postavlja pitanje – ako je ovaj odbio platu od 400 hiljada dinara, koliku li platu ima kao direktor Poreske uprave i koliko je tu onda prosečnih plata građana Srbije i penzija obuhvaćeno?
Ovo je dokaz, dame i gospodo, koliko ova koalicija 126 brine o državi, brine o građanima, o standardu. Ovo je dokaz koliko njih ama baš ništa ne interesuje - i kocka je okrugla i lopta je četvrtasta, ako uspeju da skupe u danu za glasanje 126. Ovo je dokaz koliko država brine o građanima u Srbiji, a pogotovo koliko brine o građanima koji se nalaze, zahvaljujući dobrim delom ovoj vlasti, u Haškom tribunalu.
Gospodin Aleksić je malo čas rekao da su optužnicu prof. dr Vojislavu Šešelju pisali agenti M-6, CIA-e, itd, koji se nalaze na mestima istraživača, tužioca, zamenika tužilaca u Haškom tribunalu, ali su njegovu optužnicu pisali ovi agenti koji su se u to vreme nalazili na vrlo visokim funkcijama u ovoj državi Srbiji. Kad to kažem, mislim na Svilanovića, a i na još neke, kao i na pokojnog premijera Zorana Đinđića i na njegovu izjavu – vodi ga i ne vraćaj ga više.
Druga tačka koja mnogo očitije pokazuje nezainteresovanost ove vlasti da sutradan posle izbora u ovoj državi ostane bar nešto. Naime, član Saveta guvernera. Pročitaću njegove karakteristike.
Rođen je 1947. godine, zove se Nikola Martinović, to znači da čovek sad već ima 65, 66 godina, bira se na mandat od šest godina, to znači, kada mu istekne mandat, ako daj bože da dočeka tih 72 godine, odavno bi trebao da šeta unučiće. Birate čoveka koji je odavno trebao da ode u penziju. Za dve godine će ispuniti i onaj drugi uslov koji je obavezujući, a to je 65 godina života.
Radno iskustvo koje ga preporučuje za ovo mesto člana Saveta guvernera Narodne banke je posebno interesantno – radio je u Transportnom preduzeću "Dinamotrans" iz Subotice, kao rukovodilac, pa je onda radio ka finansijski direktor u tom istom preduzeću, pa je radio kao generalni direktor Fabrike obuće "Solid" Subotica, sve je u vezi sa fiskalnom politikom, sve je u vezi sa Narodnom bankom i sve je u vezi sa funkcijom guvernera i njegovih zamenika. Onda prelazi na mesto pomoćnika generalnog direktora za finansije u "Naftagas promet", to je "Jugopetrol", deo "Jugopetrola", odnosno sad NIS-a, posle toga, od 2004. do 2008. godine, čovek u godinama i sa iskustvom iz oblasti ove odlazi za člana Upravnog odbora Naftne industrije Srbije, pa ga onda biramo opet 2009. godine do danas na mesto člana Upravnog odbora Naftne industrije Srbije, da bi istovremeno bio i specijalni savetnik generalnog direktora Naftne industrije Srbije od 2005. godine do danas.
Možda nisam dovoljno pametan, ali nigde ne videh ovde vezu njegovog rada dosadašnjeg, prema tome i njegovog iskustva sa Narodnom bankom, sa mestom savetnika guvernera Narodne banke. Ali, dobro, nije ni to toliko strašno. Uostalom njegova i tema na magistraturi je bila "Transformacija poreskog sistema u Srbiji sa uvođenjem PDV-a".
Nešto drugo o čemu bismo morali danas malo da razmislimo, odnosno vi da razmislite pre nego što u danu za glasanje dignete ruku, jel se to podmlađuje Šoškićev tim? Guverner Šoškić je relativno mlad čovek i normalno da okupi mlade, kako ste vi ono 2000. godine govorili, mladi, lepi i pametni, došli iz belog sveta, pozauzimali funkcije, došli u patikama i doveli nas ovde gde se sada nalazimo i gde, neka mi ne bude zamereno, samo babica može da nas izvadi.
Da li mi to obučavamo mlade koji će sutradan biti izuzetno veliki stručnjaci iz oblasti finansija? Koliko će godina imati ovaj kandidat kada bude završio svoj mandat? Preračunao sam, 72. Prosečni vek je u Srbiji za muškarce oko 70 godina, ako se ne varam. Nemojte dovoditi u situaciju neku novu skupštinu da zbog te činjenice na dve godine bude morala da bira novog člana Saveta guvernera.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je krajnje vreme da se ova skupština pozabavi problemima koji su od vitalne važnosti za državu Srbiju. Pritom, ponavljam, da se pozabavi problemom Kosova, da se pozabavi problemom koji nam nameću ti vaši vajni prijatelji iz Evrope, da se pozabavi standardom građana, da dve trećine građana Srbije nema šta da jede, a mi na mesta postavljamo ljude čija je plata desetostruko, a možda i stostruko veća od elementarnih primanja građana Srbije i da se država Srbija konačno uzme u pamet i pozabavi sa njenim građanima, njenim državljanima koji se nalaze u Haškom tribunalu. Država je na to obavezna, ministri su na to obavezni, premijer je na to obavezan, ali je obavezna i Narodna skupština. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, da konstatujem da je među poslanicima vladajuće većine postignuta apsolutna ravnopravnost polova tri predstavnice manje zastupljenog pola, dva predstavnika više zastupljenog pola i vi gospodine Novakoviću. Taman 50 – 50. Evo, ovog trenutka gospođa Gorica Mojović pokvari tu ravnotežu.
Izbor ove komisije za hartije od vrednosti je nemoguć, danas nemoguć, sa ovim predlogom nemoguć, jer se krše najmanje dva člana Zakona o tržištu kapitala. Član 46. kaže – za predsednika i članove komisije može biti biran državljanin Republike koji poseduje opštu radnu sposobnost, ima VSS i najmanje pet godina radnog iskustva stečenog u obavljanju poslova u vezi sa hartijama od vrednosti u Republici i inostranstvu. Kad pogledamo biografije ovih ljudi, konstatovaćemo da samo dva člana, dva kandidata za članove, Milko Štimac i Dušan Bajec imaju ovaj uslov ispunjen. Predsednik i dva člana komisije nikad nisu bili u vezi sa poslovima, sa hartijama od vrednosti. Dakle, direktno kršite član zakona, zakona da vas podsetim koji ste vi doneli i koji ste zdušno branili pred ovim parlamentom kao jedan od najpotrebnijih zakona ne bi li se konačno stalo u kraj vršljanju u toj velikoj, ekonomskoj, finansijskoj oblasti koja se zove hartija od vrednosti.
Drugi član koji kršite je član 297. koji direktno propisuje kako se biraju članovi, predsednik i članovi Komisije za hartije od vrednosti. Kaže – komisija koja obavlja poslove u skladu sa Zakonom o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata, "Službeni glasnik" taj i taj, od 2006. godine itd, zadnji stav u ovom članu – prilikom prvog izbora predsednika i članova komisije u smislu stava 5. ovog člana, predsednik se bira na pet, jedan član na četiri godine, jedan član na tri godine, jedan član na dve godine i jedan član na jednu godinu.
Dakle, ovde se pokušalo sa ovim da izmena u članstvu Komisije za hartije od vrednosti bude u kontinuitetu i da se izbegne mogućnost nekakvih zloupotreba. Svake godine bi se birao po jedan član Komisije za hartije od vrednosti.
Svake godine bi se birao po jedan član Komisije za hartije od vrednosti. Pošto dve godine istekao mandat i predsedniku koji se bira na pet godina, vi ste logično bi bilo da je predlog bar bio takav da se bira kao prvi put što se birao, da bude predsednik na pet godina, jedan član na tri, jedan na četiri, jedan na tri, jedan na dve, jedan na jednu.
Onda biste postigli taj kontinuitet i onda biste ispoštovali član 297. zakona. Međutim, vi u ovom novom predlogu čak ne predlažete to, nego kaže ovako – na pet godina se biraju svi članovi. To gospodo znači da vi zakone koje ste vi doneli kršite na najbrutalniji mogući način.
Da krenemo malo sada u biografije ovih ljudi koje ste predložili. Evo prvi je Zoran Ćirović. Vi kada pogledate radio, studirao na Ekonomskom fakultetu, magistrirao, doktorirao itd, to je u redu. Dalje radna biografija – Ministarstvo finansija i to je u redu, naravno nemam ja ništa protiv toga, Fakultet za ekonomiju i finansije i administraciju Univerzitet Singidunum. Beše li to onaj univerzitet koji je ugledni građanin Republike Srbije gospodin Čume, kako su ga neki zvali kupovao, pa nešto se ne pogodiše, ne dogovoriše se oko cene valjda, ili je shvatio da je on intelektualno nadrastao univerzitet Singidunum, pa mu više ne treba.
Taj gospodin je pošto je dobar trgovac, verovatno video šta rade ovi u Kragujevcu, šta su radili ovi u Kragujevcu na Pravnom fakultetu, pa ko veli može državni univerzitet da prodaje diplome, ispite, pa se znalo 200 do 300 evra ispit, ako je ispit malo teži onda to ide i do 500 evra, 15.000 evra diploma i čovek video mogućnost za odličan biznis. Kada je shvatio da to baš tako ne ide, ne zbog toga što se ne trguje i pogotovo na tim privatnim fakultetima sa diplomama i ispitima, nego zbog toga što mnogo krokodila ima okolo, a mala bara, pa ne bi bila velika zarada otišla odatle, gospodin Ćirović je radio na Univerzitetu Singidunum. Singidunum koji je trebao da bude, da su se ostvarile velike zamisli, poslovne zamisli gospodina Čumeta, danas bio u njegovim rukama.
Dalje, gospodin Ćirović je radio u Karić banci, pa me to nešto podseti davno je bilo gospodine Novakoviću vi i ja se to sećamo, imamo poprilično godina, pa možemo da se setimo "Dafiment banka", piramidalna štednja. "Jugoskandik banka", piramidalna štednja, "Karić banka", piramidalna štednja. Nastradaše i Dafina, ovoga još uvek držite tu u zatvoru, ne znate ni sami šta ćete sa njim, Jezdimira Vasiljevića, ali Karićima po tom pitanju ni dlaka sa glave nije falila.
Idemo dalje, ista biografija, isti gospodin, ovlašćeni predstavnik Republike Srbije u Mešovitom komitetu za raspodelu finansijske aktive i pasive bivše SFRJ iz aneksa C sporazuma o pitanjima sukcesije u periodu od januara 2009. godine. Odlično. Šta je taj gospodin, kao ovlašćeni predstavnik Republike Srbije u Mešovitom komitetu učinio da ne dobijemo onako mizerna sredstva kakva nam se predlažu, odnosno verovatno su već do sada i podeljena, odnosno pripremljena za podelu, šta je učinio sa zaštitom imovine u bivšim republikama bivše SFRJ, pa danas državama u okruženju ili na zapadnom Balkanu, kako volite vi evroljupci da kažete.
Dakle, šta je učinio sa preko 60 milijardi evra vrednosti srpske imovine, što privatne, što društvene, što državne, koja je ostala na teritoriji recimo samo Hrvatske, da ne govorimo o BiH, da ne govorimo o Makedoniji, da ne govorimo o Crnoj Gori, da ne govorimo o drugim državama, o Sloveniji na primer.
Valjalo bi u biografiju da ste uneli to. Žestokom borbom za imovinu građana i države on je učinio to i to, to i to …
Pa upravo zbog toga, građanima Srbije osvetljavam lik i delo čoveka koga ste vi predložili za predsednika Komisije za hartije od vrednosti.
Što je najgore, nikada nije radio poslove koji su vezani za hartije od vrednosti i direktno se njegov izbor suprotstavlja član 246. Zakona o tržištu kapitala.
Idemo dalje, o gospodinu Štimcu je rekla gospođa Vjerica Radeta šta je imala da kaže i apsolutno podržavam svako slovo koje je rečeno. Čini mi se da je tu i firma "Danone" umešana, ne mogu da se setim, i tu je Knjaz Miloš, ali znam bio sam poslanik u trenutku kada je gospodin Štimac pao u nesvest onog trenutka kada je kod njih obelodanjeno da je Komisija tu pronašla nekakve prljave poslove.
Da li se gospodin Štimac od tada opoštenio, ne znam nisam video čoveka.
Idemo dalje, još jedan od onih koji su sve radili, samo nisu radili poslove sa hartijama od vrednosti, dr. Dragutin Radosavljević. Rođen u Kragujevcu, oženjen, ako je i to , stekao medicinsku, doktorsku diplomu, ako je i to, itd. Bio je direktor Fonda, bio je sekretar, direktor poreske uprave, ali nema nigde hartije od vrednosti, ali je mnogo interesantna jedna crtica u biografiji, rešenjem Vlade Republike Srbije, član Radne grupe za rešavanje imovinskih pitanja između preduzeća JAT, JAT Tehnika, Aerodrom Nikola Tesla i Agencija za kontrolu leta.
Šteta što nismo spojili ove tačke sa prethodnim tačkama, jer bi gospoda iz Agencije za borbu protiv korupcije, i revizora imali šta da čuju, pa i da provere i nađu popriličnu korupciju.
Samo ću jednu rečenicu, i onda ću se vratiti na temu, naime, Agencija za kontrolu leta koju vodi Nikola Stankov, koji je po zanimanju muž Biljane Stankov, koja je bila šef kabineta Zorana Đinđića, je samo u 2005. godini podigla dva kredita.
Jedan je u iznosu od 30 miliona 820 hiljada evra, podignut 9. februara, a 10. juna 31 milion 280 hiljada evra. Pare su bile podignute da bi se osavremenila tehnika. Sam Nikola je izjavio da je potrošeno 18 milion evra, a ukupan kredit za koji je država dala kontragaranciju, i isplatila ga, je 62 miliona, pa bih voleo, a mislim da sluša gospodin Sretenović i gospođa Marković, pa će verovatno preduzeti nešto.
Gde je od 18 miliona do 62 miliona evra, za koje je ova država opljačkana. Ja dalje o kriminalu, o leglu kriminala koji se zove kontrola leta, neću da govorim.
Pitam vas gospodo, prvo, zar je moguće da niko od onih ljudi koji su do sada radili u Komisiji, oko nje, ako ne u njoj, nije stekao iskustvo pa da njega predložite, nego predlažete ljude koji nikakvog dodira sa hartijama od vrednosti nisu imali.
Sa druge strane, kako ćete prevazići ovaj problem koji se zove član 297. st. 1,2,3,4,5 i 6, koji kaže – prilikom prvog izbora predsednika i članova Komisije, u smislu stava 5. ovog člana, predsednik se bira na 5 godina, jedan član na 4 godine, jedan član na 3 godine, jedan na 2 godine i jedan na jednu godinu.
Vi ste ovde svi predložili da bude na 5 godina. Da li je moguće da ste prevideli ovo ili ste rešili da sada svi budu na 5 godina i onda direktno prekršili zakon?
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, koliko je vladajuća koalicija shvatila ozbiljnost ovih zakona pokazuje i činjenica da ovog trenutka ima osam poslanika vladajuće koalicije u ovoj sali. Pokazuje i činjenica da predsednik Odbora za kulturu danas nije pozvao sve članove Odbora, da je gospodin Paja Momčilov dobio telefonski poziv pola sata pre početka rada Odbora i da, naravno, nije mogao i nije hteo da dođe za pola sata i da prisustvuje toj sednici Odbora na kojoj se, inače, raspravljalo o ovim zakonima.
Za razliku od dosadašnjeg ministra kulture koji je, umesto da sredstva ulaže u biblioteke, a sad smo čuli koliko su to mala sredstva u odnosu na sredstva koje inače ova država izdvaja, on je davao donacije raznim udruženjima, nevladinim organizacijama. Da vas podsetim da su poslanici Srpske radikalne stranke tog prethodnog ministra žestoko kritikovali zbog jedne donacije, jednom gej udruženju, pre nepunu godinu dana ovde.
Dakle, ovaj bar ministar pokušava da korektno radi svoj posao, ali mene je doveo maločas, dok je objašnjavao nekom od poslanika, u dilemu. Rekao je – ne država, nego države od Italije do Moldavije da čuvaju i svoja i tuđa kulturna nasleđa. Da vas podsetim, šteta što ministra nema tu trenutno, verujem da će doći dok ja završim sa izlaganjem, problem i jeste što su naša kulturna dobra, našu baštinu svojatali, otimali, krali, upravo ti koji će sada potpisivanjem ove Beogradske deklaracije od pre mesec i nešto dana, koji su se zakleli da će čuvati i svoju i tuđu kulturnu baštinu.
Dame i gospodo, na srpsko, nacionalno, kulturno blago, srpsko kulturno nasleđe čerupano je kroz vekove. Pljačka se nastavlja nesmanjenom žestinom. Ovim zakonom se ne štiti, ili se nedovoljno mogu zaštiti srpska kulturna baština i srpsko kulturno nasleđe.
Nove države, nastale raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, prosto se utrkuju u čerupanju i prisvajanju srpske kulturne baštine, prisvajaju srpske pisce, srpski kulturni identitet, naš srpski jezik, našu kulturu i baštinu iz Dubrovnika, Dalmacije, Bosne, Crne Gore, a pogotovo sa Kosova i Metohije je na vetrometini i ovog trenutka se otima. Razlog je vrlo jednostavan. Ili nemaju dovoljno, ili nemaju ni malo svog kulturnog nasleđa i onda otimaju naše.
Pogotovo se to dešava recimo u Crnoj Gori. Imate ovog trenutka situaciju, da Marka Miljanova koji se izjašnjavao kao Srbin i srpski pisac, svojataju i pokušavaju da ga prevedu na onaj crnogorski jezik sa 32 slova, da Njegoša pokušavaju da prevedu na crnogorski jezik i da pocrnogorče, iako je čestiti vladika sve vreme govorio za života da je on Srbin i srpski pisac i srpski vladika, na kraju krajeva. Otimaju mrtve pisce i dela.
Dame i gospodo narodni poslanici, 1909. godine je u Dubrovniku osnovana Matica srpska Dubrovačka, koja je obuhvatala Dubrovačku i regiju Boke i trajala je otprilike dve i po godine, a onda je Vatikan s pritiscima ugasio. Za te dve i po godine, oni su izdali 16 naslova srpskih - Srba rimokatolika i Srba pravoslavaca. Izdali su više časopisa, najpoznatiji su bili "Srđ" i "Dubrovnik".
Srbi katolici i Srbi pravoslavci su osnovali Srpsko pevačko društvo, Srpsko sportsko društvo u to vreme. Sve stvaralaštvo i u Dubrovniku u tom periodu je bilo srpsko.
U Dubrovniku do 1900. godine nije bilo ni jednog Hrvata. To potvrđuje katolički biskup Vodopić. On kaže, otprilike početkom 20. veka – danas nas teraju da se izjasnimo hrvatskim imenom, a za hrvatsko ime ovi prostori ne znaju. Za hrvatsko ime niti je čuo niti je znao moj đed, niti je čuo niti je znao moj otac i za to ime nisam čuo ni ja.
Jedan od najistaknutijih Srba rimokatolika u Dalmaciji krajem 19. i početkom 20. veka, bio je i katolički sveštenik don Ivan Stojanović, koji u zanosu, nacionalnom zanosu kaže da je Srbin i da je srpskoga roda i da mu katolička vera ne sprečava da se izjasni kao Srbin. U svim delovima koje objavljuje odbranio je srpstvo Dubrovnika, srpski identitet Dalmacije i srpsku etiku Nemanjića i Kosovskog boja.
Hrvati su 1835. godine govorili hrvatskim jezikom kajkavskog jezičkog izgovora. Austro-vatikanskim planom, Hrvati su napustili svoj jezik i prihvatili srpski jezik štokavski narodni jezik, kojim govore i danas. Za sve Hrvate taj prelaz bio je bolan i nerado su ga prihvatili. Tako je negodovao i Miroslav Krleža, koji osuđuje svoje prethodnike i krivi ih za preuzimanje tuđeg jezika i za odricanje od vlastitog jezika, i indignacijom ističe, da žali za hrvatskim jezikom koga izbacuju iz upotrebe.
Prema popisu iz 1850. godine, austrijski popis. Znate da su Austrijanci bili vrlo pedantni, jer da nisu bili takvi, ne bi i dan danas u Crnoj Gori i u Dalmaciji koristili, recimo, zemljišne knjige, austrijske zemljišne knjige. Taj popis govori, da je 1850. godine na području Dalmacije bilo 330.000 Srba rimokatolika, 79.000 Srba pravoslavaca i 20.000 Talijana. Prema tom istom popisu ne postoji ni jedan Hrvat katolik.
Danas, nažalost, genetskim inženjeringom, svi Srbi rimokatolici postali su Hrvati, a Srbi pravoslavci su, ili pobijeni u Prvom i Drugom svetskom ratu i u ovom poslednjem ratu, ili su proterani i danas se nalaze u matici Srbije.
Matica srpska Dubrovačka koja je osnova, kažem 1909. godine, je druga po redu Matica srpska. Prva je osnovana Matica srpska u Novom Sadu i druga je Matica srpska Dubrovačka.
Matica srpska Dubrovačka je obnovila rad u Beogradu na stogodišnjicu osnivanja 2009. godine i za predsednika Matice srpske Dubrovačke izabran je prof. dr Petar Milisavljević, iz Novog Sada. Prof. dr Petar Milisavljević je uvaženi profesor Filološkog fakulteta u Novom Sadu. Osnivač je Pokreta za obnovu srbistike, kao naučne discipline i istaknuti borac za zaštitu srpskog jezika i pisma.
Do danas je Matica srpska Dubrovačka obnovljena je objavila 16 reprint izdanja. Dakle, 16 knjiga koje je prva Matica srpska Dubrovačka objavila u reprint izdanjima. To je objavila Matica srpska Dubrovačka posle obnavljanja rada. Zatim, dva zbornika radova, dela o Srbima rimokatolicima, četiri dela o Srbima rimokatolicima, osam knjiga o Srbima u Republici Srpskoj Krajini i srpskom jeziku i krađi srpskog jezika i srpske kulturne baštine od strane Hrvata.
Šta fali ovom zakonu? Šta je sa Kosovom i Metohijom? Zašto njih nema u ovom zakonu? Da li se mi to odričemo i ovim zakonom Kosova i Metohije? Gde je Univerzitetska biblioteka iz Prištine? Gde je Univerzitetska biblioteka iz Beograda koja je, pored sveučilišne biblioteke u Zagrebu, bila najznačajnija kulturna ustanova još u Kraljevini Srbiji?
Zaštita od zloupotrebe intelektualne svojine je posebno problematična. Vi ste u ovom, da se vratim na ovo, vi ste u članu 37. i 38. stavili Narodnu biblioteku Srbije i Biblioteku Matice srpske. Zašto niste još u jednom ili u dva člana ovog zakona pomenuli Univerzitetsku biblioteku Beograda i Univerzitetsku biblioteku u Prištini? Mislim da to ovom zakonu nedostaje.
Zaštita od zloupotrebe intelektualne svojine je poseban segment i o tome bi trebalo mnogo više govoriti, ali i vreme koje imamo onemogućava nas da potpuno ogolimo ovaj problem pred narodnim poslanicima, a pogotovo pred građanima Srbije.
Zaštita intelektualne svojine postoji samo na papiru. Ministarstvo je obavezno da zaštiti intelektualnu svojinu.
Zašto se ne pokreće pitanje, agilnije pitanje zaštite intelektualne svojine? Zato što bi se moralo u tom slučaju, udariti na neke intelektualne i moralne pod navodnicima i jedne i druge veličine koji su bili nosioci "bulodžer revolucije". Da vas podsetim da je krađa intelektualne svojine, dame i gospodo narodni poslanici, jedna od najgnusnijih krađa koja može da se sprovede. Jedino je od nje teža krađa intelektualne svojine od mrtvog autora.
Upravo takvog smo imali 2001/2002. godine, da vas podsetim da je prof. dr Vojislav Šešelj ogolio krađu profesora i danas je profesor, Stevana Lilića koji od mrtvog čoveka prof. Laze M. Kostića ukrao administrativno pravo, prepisao ga, smatra, ovaj umro pre 50 godina i niko nije njegova dela ni čitao, verovatno se to neće ni primetiti jer je umro u Švajcarskoj. Bukvalno prepisao i stavio naslov "Upravno pravo" i kao svoj udžbenik dao, na Univerzitet na Pravnom fakultetu, iz tog udžbenika se učilo. Prof. dr Vojislav Šešelj je u separatu koji je tom prilikom objavio, bukvalno navodio rečenice kako stoje u administrativnom pravu prof. Laze M. Kostića i u Upravnom pravu kvazi naučnika Stevana Lilića.
Prof. Aleksandar Jakšić je pre možda više od dve godine, ne znam tačno datum, pokrenuo pitanje plagijata doktorskog rada prof. Gaše Kneževića. To i dan danas stoji u nekoj od fioka, o tome se ne raspravlja. Prof. Aleksandar Jakšić je isto tako u delu koji je izdao, u knjizi koju je izdao, koju je napisao, bukvalno preveo od tačke do tačke šta je napisao Gaša Knežević, a šta je napisao prethodni autor. Takve nam intelektualne gromade deci daju znanje na Pravnom i na ostalim fakultetima.
Ministarstvo kulture, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo pravde, cela Vlada će morati ovim kad tad da se pozabave. Ne zaštitimo li intelektualnu svojinu nismo uradili ništa. Ne zaštitimo li našu kulturnu baštinu, nismo uradili ništa. Ovi zakoni ne mogu da zaštite kulturnu baštinu jer im fali još dosta toga, može ovo da bude prvi korak, ali će još mnogo toga morati da se uradi, a pogotovo da se radi na zaštiti srpske kulturne baštine koja je sad ostala izvan granica Srbije. To se čereči, to se otima, to se prisvaja i to se pripisuje nacijama ili kvazi nacijama koje su nastale raspadom Jugoslavije. Kvazi nacijama koje su nastale Dekretom Josipa Broza Tita ili nekih pre njega.
Dame i gospodo narodni poslanici, Srpska radikalna stranka je napisala nekoliko amandmana u pokušaju da ove zakone, da u ove zakone ubaci bar ono što nedostaje ili da razjasni da bolje pojasni ili da pomogne u primeni ovog zakona. Očekujem da će ministar u svakom slučaju usvojiti ove amandmane SRS a što se tiče dela koja su reprit izdanja Matice srpske, obnovljene Matice srpske dubrovačke, obećavam ministru i Ministarstvu da ću zamoliti predsednika Matice srpske dubrovačke da sve što je dosad izdato kao reprit izdanje, poklonim ministru odnosno ministarstvu i neka to bude temelj, neka to bude kvasac oko koga ćemo skupljati kulturnu baštinu koja je nastala na teritoriji Boke, Dubrovnika, Like, Dalmacije, Krajine i svih onih delova gde su Srbi živeli, stvarali a danas pripadaju drugim državama.
Hteo bih, usput da pitam šta je srpskom kulturnom baštinom koja je nastala od Srba koji su izbegli sa Arsenijem Čarnojevićem i ostalima i stvarali gore u delu koji tad nije bio teritorija, današnje Srbije. Dakle, u Mađarskoj pa do Sent Andreje. Vidite, dve matice srpske su nastale na prostorima koji nisu bili srpska teritorija. Matica srpska dubrovačka u Dubrovniku i Matica srpska u Novom Sadu. Oko tih stožera su se okupljali srpski kulturni poslanici i stvarali i to je neprocenjivo bogatstvo koje je, hvala Bogu, sada na teritoriji Srbije srpska kulturna baština. Ali, ovoj drugoj Matici srpskoj moramo da povedemo računa o stvaralaštvu te matice srpske, moramo da povedemo računa jer tu su koreni mnogih iskrivljenih i krivo postavljenih pitanja na teritoriji bivše Jugoslavije.
Da vas podsetim, jedan možda vama iz vladajuće koalicije, baš neće biti prijatno, ali da vas podsetim na jedno ime, na veliku Srbiju. Velika Srbija obuhvatala je sve prostore gde su živeli Srbi katolici, Srbi pravoslavci, Srbi muslimani i Srbi ateisti. Dakle, to je srpski kulturni prostor i tu leži ogromno srpsko nasleđe, tu leži srpska kulturna baština i tu treba tražiti, a mislim da ministar nije bio tu kada sam ga pohvalio, da je počeo bar nešto da radi za razliku od onog prethodnika. Evo ministre, obećao sam, niste bili tu, zamoliću predsednika Matice srpske dubrovačke da sa još nekim od svojih saradnika dođe kod vas i sva ova reprit izdanja koja su nastala od 1909. do 1912. godine vam donese, a vi se onda potrudite da pomognete rad Matice srpske dubrovačke. Zahvaljujem vam.
Gospodine ministre, šteta što nisam saznao da idete u Vatikan, mogao sam vam dati knjige, recimo "Udruženi zločinački projekat veštačke hrvatske nacije", pa da imate nekakva predznanja, ja verujem da vi imate predznanja, ali da upotpunite …
Znate, dame i gospodo narodni poslanici, ima nekih ljudi, ima ih i u ovoj skupštini, koji su postigli apsolutnu ravnotežu duha i tela, glupi su koliko su i teški. Nisam nikoga pomenuo, nisam nikome ime pomenuo, prema tome, nemate razloga da pregledavate Poslovnik.
Što se tiče obrazovanja, postoje ovde među poslanicima ljudi koji su negde u sumrak i srpske državnosti i srpske demokratije pripremani i visoko obrazovanje stekli, recimo, kod pukovnika Roberta Helvija, on ih je pripremao u Budimpešti, u Segedinu i u još nekim gradovima ove države, na tzv. nenasilni otpor, a onda su sa pesnicama, sa buldožerima izašli 5. oktobra, onda kada je krenula ona buldožer revolucija, kada se nebo nad Srbijom zasvetlelo jer su ovu skupštinu zapalili, požar je bio poprilično velik, oni su preuzeli poluge i pripomogli da se uđe u sva javna preduzeća. Neko puškom bez čarape na glavi, neko sa čarapom na glavi i puškom, a neki su, bogami, samo sa čarapama na glavi, jer onda kada ih je narod video bežali su glavom bez obzira.
SAD, po njihovim izvorima, su samo za obučavanje tih naših ovde 27 miliona dolara u to vreme izdvojili. Posle su oni sejali buldožer revoluciju, otporaši, širom sveta, pa su, recimo, u Belorusiju otišli…
Danas u Skupštini poslanika vladajuće koalicije nema ni da se napravi jedna vaterpolo ekipa sa rezervama. To pokazuje kakav je odnos vladajuće koalicije prema sudbini ove dve odluke koje mi danas treba da donesemo. Jednostavno, dođe predsednik Administrativnog odbora koji je predlagač ove odluke o organizaciji rada Narodne skupštine reče u ime, a ne reče u čije ime odbacuje ili prihvata određene amandmane jer, koliko znam, Administrativni odbor se nije sastajao da raspravlja o amandmanima, jer i prošli Administrativni odbor, koji je imao daleko važnija pitanja, nije imao kvorum. Elem, dođe on, neke amandmane prihvati, amandmane stranaka iz vladajuće koalicije, amandmane opozicionih stranaka, odnosno SRS, uglavnom odbaci, pokupi se i ode i, gle čuda, za njim se pokupi i ode bar još 3/4 onih. Zbog toga nemate dovoljno za vaterpolo klub.

Zakon o Narodnoj skupštini donet 27. 2. 2010. godine. Zašto se čekalo 16 meseci? Ko snosi odgovornost? Zašto 16 meseci Narodna skupština nema ovakvu odluku o organizaciji i radu službi Narodne skupštine? Šta je to sprečilo Narodnu skupštinu kada je do sada donela toliko nebuloznih zakona, u dva mandata unazad sam vezano narodni poslanik, pa znam ono kada ste se busali ovde u grudi – hajdemo u Evropu, samo što nismo krenuli itd. Donosili smo zakone koji ničemu nisu služili, nikome nisu koristili, osim ministrima koji su ih predlagali, jer su mogli, kad su skinuti sa ministarskih funkcija, da se pohvale – evo, u vreme mog ministrovanja donet je ovaj i ovaj zakon.

Danas spremate giljotinu za propise koji su upravo ovakvi. Ko zna koliko će tih zakona koje je Narodna skupština donela, gde smo radili do ujutru, otići u tu giljotinu, jer su jednostavno beskorisni, neprimenljivi, kontradiktorni jedan drugome, jednostavno jedan drugome ulaze u segment i što je najgore, mnogi o tih zakona su imali u svojim normama delove koji su direktno izlazili iz Ustava, prevazilazili Ustav, da tako kažem. Onda smo došli u situaciju da tih zakona ima brdo, da odluka koje smo doneli ima brdo, koje ničemu koristile nisu i evo, moraćete ih, jer su vam naredili iz Evrope da sredite zakonodavstvo.

Kao da ništa nije postojalo pre nego što je DOS u onom naletu, u "buldožer revoluciji" osvojio vlast u Srbiji. Tako se krenulo. Krenulo se bukvalno, da ne kažem, od nule.

Šta ne valja u ovoj odluci o organizaciji rada Narodne skupštine? Uzmite uvodne napomene, onaj zadnji stav tamo u tački 2) kaže – poslove iz stava 1. ove tačke služba obavlja stručno, kvalitetno, efikasno, ekonomično, nepristrasno i politički neutralno. Pa, kako drugačije može služba da obavlja poslove iz ove oblasti, ako ne upravo ovako? Zašto mora ovde da piše? Da li možda malo sa ovim ne ponižavamo one ljude koji rade u tim službama? Mogu da vam kažem da ljudi u službama Narodne skupštine, bez obzira kakve se fame pričaju o Narodnoj skupštini, rade za izuzetno niske plate, izuzetno teške i odgovorne poslove. SRS nikada nije imala problema sa službom. Imali smo problema sa ministrima, imali smo problema sa šefovima službi i imali smo problema sa vama iz vladajuće koalicije, ali nikada sa zaposlenima u službi.

Šta još ne valja u ovoj odluci? Recimo, ono što smo mi amandmanima tražili, to je da sektor za poslove poslaničkih grupa, to bi bio jedan od najvažnijih sektora u ovoj skupštini, jer se svi poslovi obavljaju upravo preko poslaničkih grupa i ljudi iz tog sektora bi imali i pune ruke posla, a njih tako trpati u neke druge službe i raspoređivati u neke druge organizacione delove stvarno, prvo nije svrsishodno, jer će se mnogo više vreme potrošiti da bi se isti efekat, koji mora na kraju krajeva da se postigne, mnogo ćemo više vremena potrošiti nego ovako.

Ne vidim razlog zašto pored svih ovih sektora, a ima bar još dva za koja bih mogao da kažem da su manje potrebni i manje važni od ovog sektora koji predlaže SRS. Ali, zato predsednik Administrativnog odbora jednostavno reče – to nije prihvatljivo. Kome, njemu? Administrativni odbor nije zasedao po ovom pitanju.

U tom sektoru bi bili poslovi za potrebe poslaničkih grupa u Narodnoj skupštini, poslovi pripreme i izrade predloga zakona i drugih opštih akata i njihove usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom, poslovi pripreme i izrade amandmana, predloga zakona i drugih opštih akata i njihove usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom, i informativno-istraživački poslovi za potrebe poslaničke grupe i drugi poslovi iz delokruga sektora. Taj amandman gospodin Konstantinović u svoje lično ime nije prihvatio.

Šta još fali ovde? Vidim, predložio je, recimo gospodin Miković, i to je amandman koji je usvojen, koliko se sećam. Kaže, u tački 16) alineja 3. menja se i glasi – poslovi analize predloga zakona i drugih opštih akata, upravo je tako i on rekao da se zove, osim ovoga "njihove usklađenosti" itd.

Zašto analizu predloga zakona da rade skupštinske službe? Zašto to ne uradi predlagač? Zašto predlagač ne usaglasi predlog zakona pre nego što ga donese pred narodne poslanike i ne vidi da li je on u skladu i sa Ustavom i sa drugim zakonima koje dodiruje i sa tim evropskim propisima kojima sad punite zadnju stranu svakog zakona?

Zar smo malo puta od predlagača zakona, pre svega od ministarstava, dobijali zakone koji nemaju pravne norme, zakon koji je jedna lepa priča? Htelo se nekom ministru da napiše novelu i on je napisao, samo je poređao tačke – član 1, član 2, član 3, član 4. itd. Nikoga ne obavezuju, ništa taj zakon ne donosi, ali eto morao je da se donese jer ministar ako, Bože moj, sada izgubi… ili u tim vašim kombinacijama, pretumbavanjima, sada si ministar, sada si potpredsednik, sad više nisi ministar, pa ostane bez ministarstva, onda ne bi valjalo da ne ostane nikakav trag, makar i ovakav trag iza njega.

U ovom stavu 5. – popunjavanje položaja izvršilačkih radnih mesta itd, nigde ne piše da treba da se formira konkursna komisija. Kako ćete popunjavati nova radna mesta u službama? Ko će odlučivati? Ko će biti taj koji će utvrđivati da su pojedini članovi ispunili uslove konkursa i ko je bolji kandidat? Kome je to prepušteno? Ovde u ovoj odluci toga nema.

Na kraju, prešao bih na ovu drugi predlog odluke, ovde je malo duži. Zakon je donet 1. januara 2006. godine. Do sada, a to je šest godina, nije formirana komisija za kontrolu u ovoj oblasti društvenog života. Ko je kriv?

Kaže ovako – zakonska obaveza Narodne skupštine da obrazuje ovu komisiju postoji još od 1. januara 2006. godine, od početka primene Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, koji je donet septembra 2005. godine, a onda kažete u obrazloženju – navedene odredbe zakona, osim navedenih rešenja, nisu sadržale bliža određenja o načinu predlaganja članova komisije, kriterijumima za njihov izbor, o zadatku te komisije, obezbeđenju uslova za rad itd.

Prvo bih rekao o načinu predlaganja komisije, zar je morala da se čeka ova odluka da bi se komisija formirala? Zar je šest godina moralo da se čeka da bi se formirala komisija koja je skupštinsko telo i koja se mogla formirati kao što se sve ostale komisije i odbori formiraju – proporcionalno, u skladu sa brojem poslanika svake poslaničke grupe.

Zadaci komisije. Zar sam zakon nije rekao koji je zadatak komisije. Obezbeđivanje uslova za rad – koji su to uslovi za rad koji komisiji treba da budu obezbeđeni da bi ona mogla normalno da funkcioniše?

Sredstva neophodna za rad komisije? Mnogo toga sam spremio za ovu drugu tačku, međutim treba da ostavim vreme i drugim poslanicima, tako da mi ostaje mnogo toga nedorečenog, ali moja kolege iz poslaničke grupe će sigurno reći šta je potrebno da se kaže. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici Srpske radikalne stranke i nekoliko poslanika iz vladajuće koalicije, mislim da su već napunili dvocifren broj, kad iz vladajuće koalicije dođu ovakvi predlozi odluka, da se pojedini članovi odbora menjaju drugim članovima, to ukazuje na nešto što je već postalo toliko vidljivo nama poslanicima, pretpostavljam i građanima Srbije. Kada neko iz vladajuće garniture negde nešto na nekoj funkciji zabrlja ili kako vi kažete, ne da određene rezultate, sistemom šahovske rokade prebaci se na drugo mesto, naravno, uhlebi se. Neću govoriti sada o tome da je jedan ministar, koga smo danas imali prilike da vidimo ovde, prelazio sa mesta na mesto i pritom uzimao otpremninu, bar jednom je uzeo otpremninu i onda šahovskim potezima kao skakač, ne znam kako se zove ta šahovska figura, ali nebitno je. Dakle, bar jednom je uzeo otpremninu.

Drugi slučaj je nedavno dobio svoj epilog. Gospodin Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda, sklon smeni sa visoke funkcije, gospođu Radmilu Hrustanović, pošto je ona bila pomoćnik lučonoše "buldožer revolucije", pretrpela je žestok duševni bol zbog te smene, pa da bi joj se vladajuća koalicija odužila dali su joj mesto ambasadora u Bratislavi. Pošto to nije bilo dovoljno da se cela porodica, jer cela porodica je patila…
Ovo je, gospodine Novakoviću, uvod da bih došao do ovih imena.

Whoops, looks like something went wrong.