Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poslednja rečenica gospodina Krasića je jasno stavila do znanja građanima Srbije da je mnogo zdravo voziti se u „mercedesu“, s obzirom na to da je „mercedes“ carinjen kao sredstvo zdravstvene zaštite.
Podneo sam amandman na član 4, zadnji stav: „Direktor Uprave carina određuje uslove pod kojima privredni subjekti mogu da se obraćaju Upravi carina elektronskim putem.“ Tražio sam da se ovo „Uprava carina“ zameni rečima „Ministarstvo finansija“ jer smatram da Ministarstvo finansija treba da određuje ove uslove pod kojima će se privredni subjekti obraćati Upravi carina elektronskim putem.
Ovako će biti – kadija te tuži, kadija ti sudi. Ovako će moći direktor Uprave carina da odredi koji će privredni subjekti moći da im se obraćaju elektronskim putem, a koji neće. Ovako će mnoge privredne subjekte usporiti i ovo je način da se jednom državnom organu daju ingerencije koje mu ni po čemu ne pripadaju.
Ministarstvo finansija je dužno da obezbedi preduslove i uslove za sprovođenje ovog, inače nakaradnog, zakona. Ukoliko se amandmani SRS i ostali amandmani narodnih poslanika ne budu usvojili, ovaj zakon će biti samo prazno slovo na papiru i biće zakon za fioku ili zakon za policu. Hvala.
Replika na prvu diskusiju gospodina Milivojevića jer je rukom pokazao na mene – gospodin itd. Sam sam sedeo ovde. Bukvalno se odnosilo na mene.
Dame i gospodo, neću pominjati onih trista demokrata koji su došli ovde da protestuju, jer smatram da je to unutrašnje pitanje. Neću da kažem da su protestovali protiv gospodina Srđana Milivojevića i njegovog odnosa u Demokratskoj stranci u Kruševcu.
Sve je rekao gospodin Milivojević, ali ne reče, ne dade odgovor na jedno pitanje – ko je ukrao dva šlepera epruveta za PET ambalažu i ko je oštetio državu Srbiju za 200.000 evra upravo u tom vašem Kruševcu, gospodine Milivojeviću. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo opet pitanja gde se predlagači ovog zakona stide da kažu – Republika Srbija. Amandmanom sam tražio da se u članu 260. Predloga zakona iza reči „Vlada“ upiše „Republike Srbije“. S ponosom bi trebalo da pripišete to, nije višak, a jasno ocrtava i vaše opredeljenje da ste za Republiku Srbiju.
Gospodin Sreto Perić je rekao da u obrazloženju kažete da će biti višak reči. Podsetite se koliko ste predloga zakona doneli ovde sa gomilom reči koje ništa ne znače i zahvaljujući vaših 126 usvojili te zakone, pa ste posle mesec, dva, tri donosili predloge za izmenu i dopunu tih zakona.
Smatram da ovaj amandman treba usvojiti i da svuda gde se u ovom zakonu i svim budućim zakonima pojavljuje reč „Vlada“ treba da stoji „Vlada Republike Srbije“. Hvala.
Isto obrazloženje kao i za amandman 266. jer je i suština ista. Tražio sam amandmanom da se pored reči „Vlada“ dodaju i reči „Republike Srbije“.
Da iskoristim ovo vreme da pojasnim neke nejasnoće gospodinu koji je kritikovao moj amandman. Gospodine Milivojeviću, mi srpski radikali ljubav prema otadžbini, prema Srbiji, dokazujemo, dokazivali smo i dokazivaćemo uvek. Doktor Vojislav Šešelj ljubav prema Srbiji dokazuje u Haškom tribunalu. Mnogi od nas ovde ljubav prema Srbiji dokazali su sa oružjem u rukama, za vreme bombardovanja, kada su nas vaši prijatelji bombardovali. Ja sam, mnogi od nas su dokazivali, neko sa puškom u ruci, neko u civilnoj zaštiti, a vi ste, gospodine Milivojeviću, ljubav prema Srbiji dokazivali tako što se lokatore po Kruševcu delili. Da vas podsetim, tada vas je uhapsila vojna policija i tada ste mnogo pretrpeli, ali čini mi se da se niste opametili i da je i to bilo malo. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas smo prisustvovali manifestaciji jednog od najvećih majstora reči; 45 minuta, nepunih 45 minuta je, da ne grešim dušu, gospodin Đelić pričao i nije rekao ništa. Naime, rekao je ono što smo znali, a ono što nismo znali, što iz ovog i svih ostalih zakona nismo mogli da pročitamo, ono što predstavlja pitanje svih pitanja, to od gospodina Đelića nismo mogli da dobijemo. Doduše, dva aplauza, jedan prekinut onog trenutka kada su shvatili da nije završio priču i onaj na kraju, pokazali su da se izlaganje primilo među poslanicima DS-a.
Neću govoriti o institutima koji tavore i jedva sastavljaju kraj s krajem, a imaju izuzetan kadrovski potencijal i mogućnosti da Srbiju, kroz naučna dostignuća, ne samo naučne radove, nego kroz naučna dostignuća, plasiraju na pravo mesto koje nam u Evropi i u svetu pripada. Danas ti instituti, bukvalno, tavore.
Samo ću da pitam, pre nego što pređem na zakon zbog koga sam izdvojio mišljenje, ministra Đelića – šta američka firma "Monsanto", koja se bavi genetski modifikovanim organizmima, traži u Srbiji, šta traži u Zemun polju, i ko je omogućio firmi, koja bukvalno truje svojim proizvodima celu planetu, da vrši eksperimentisanje u Srbiji?
Ovaj zakon, gospodine Đeliću, debelo kasni, kasni od 2001. godine naovamo. Doduše, doneli smo 2006. jedan zakon koji nije bio celovit i zbog toga moramo sada da ispravljamo. U međuvremenu se mnogo štošta promenilo upravo na polju o kome govori ovaj zakon. U međuvremenu su mnogi brendovi, tradicionalno srpski brendovi registrovani od strane i zemalja u okruženju, a bogami i iz EU. Sami ste rekli, šljivovicu je registrovao u Švajcarskoj čovek iz Francuske, a tamo, osim ''prskulje'', koliko se ja sećam, drugih šljiva i nema. Da vas podsetim da je ajvar registrovala Slovenija, u tom intermecu od kad ste vi preuzeli vlast, pa do današnjih dana. Da vas podsetim da su mnogi proizvodi već registrovani i da ćemo debelu borbu morati u EU da vodimo da, eventualno, vratimo pravo na brend.
Nije se vodilo računa ni tokom privatizacije, da se nešto što se proizvodilo u fabrikama koje su privatizovane zaštiti, tako da su vlasnici tih firmi, kupujući ime, kupujući brend, dobili i mogućnost da proizvode u bilo kojoj od svojih fabrika to što se u toj fabrici sa zaštićenim geografski poreklom proizvodilo. Tipičan primer vam je "Nikšićko pivo". Dakle, ime grada. Onog trenutka kada su počeli da štrajkuju, on im je rekao, dobro, vi štrajkujte, a ja ću "Nikšićko pivo" da proizvodim u pivarama u Rumuniji, jer su moje pivare tamo, a ja sam kupio ime.
Bojim se da su se mnogi naši proizvodi i brendovi odlili na takav način; još uvek nije došlo do toga da se vlasnik pojavi i kaže, to je moje, ja sam to kupio i mogu da proizvodim gde hoću. Bojim se, gospodine Đeliću, da će i pirotski kačkavalj, dakle, kačkavalj iz kraja odakle ste vi rodom, proizvoditi neko na Julijskim Alpima i brendirati ga kao pirotski kačkavalj, jer ga niste uspeli do sada zaštititi.
Usklađivanje s ovim zakonom, odnosno s EU, trajaće tokom primene SSP-a. Da pročitam iz obrazloženja jednu rečenicu. Gospodine predsedavajući, pošto citiram zakon, molim da mi se ovo vreme ne uzme. "Ova odredba je u skladu s članom tim i tim, kojim je propisano da se oznake geografskog porekla za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji potiču sa geografskog područja zemlje koja nije članica EU mogu registrovati na nivou EU preko nadležnog državnog organa, nacionalne države, ukoliko su registrovane u zemlji porekla".
Šta ćemo s proizvodima koji su sada registrovani…
(Predsedavajući: Zahvaljujem, gospodine Markoviću.)
Zahvaljujem i izvinite za ove dve sekunde, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, na Odboru za evropske integracije izdvojio sam mišljenje i pošto je bilo logično s obzirom na to da Odbor za poljoprivredu nije usvojio ovaj zakon, da se zakon povuče, a pošto logika, ovo je dokaz, nije baš jaka strana ovog parlamenta, onda ćemo raspravljati o ovom zakonu.
U ovom zakonu ste iznašli način da i lovišta prodate. Lovstvo ostaje bukvalno nešto što će preći iz ruke lovačkih udruženja u ruke tajkuna itd, ostaje ovoj Srbiji i ovim Srbima vazduh, to još niste uspeli da prodate, pa da nam vlasnici, razni tajkuni, uglavnom strani, i razni Šarići, oni koji se prezivaju Čume, ko se preziva Cane-Žabac, ko se preziva Miki Kostić, koji su već pokupovali zemlju i na toj zemlji će moći da formiraju lovišta, određuju koliko ćemo, kad ćemo i kako ćemo, eventualno, moći da izađemo u lovište. Nisam lovac, ne bavim se tim poslom, ali imam prijatelje lovce koji su zaljubljenici u lovstvo, u divljač, u prirodu, i to im mnogo znači.
Podsetiću vas na čuvene ministarske lovove nekih ministara od ''buldožer revolucije'' naovamo, kad su išli traktorskim prikolicama, sa jakim farovima, sa tri-četiri puške i ubijali sve što im sedne na mušicu, odnosno na nišan. Podsećam vas da je protiv njih bila pokrenuta krivična prijava, pa nije moglo, jer je bio ministar poljoprivrede, čini mi se, pa je posle toga prestao da bude ministar poljoprivrede, ali krivična prijava nije aktivirana. Nije zaživelo to da se raspravi – otkud njemu pravo da ubija noću, na far, visoku divljač.
Upravo vam čl. 68. i 69. omogućavaju da i dalje formirate te poludiplomatske, nediplomatske, lovove, polupolitičarske lovove i da razni Šojići, podsećam vas na emisiju, izađu i da imaju pravo da izvedu i svoje prijatelje u lov. Šta će ubiti, da li će ubiti i koliko će ubiti, uopšte nije bitno.
Ako ste, kojim slučajem, zaboravili kako se zove ovaj ministar, da vas podsetim, gospodine ministre, da podsetim i ministra Ivicu Dačića, on se zove Dragan Veselinov. Sa četiri puške, sa dva traktora, sa ne znam koliko ubijenih srna, usred lovišta su ga ulovili i to usred noći!
Da pređem na ova dva člana, član 68. ''Lovostajem zaštićenu divljač dozvoljeno je odstreliti u vreme kada je lov zabranjen, u cilju sprečavanja pojave, sprečavanja širenja i suzbijanja zaraznih bolesti životinja, u skladu sa propisima'', itd. S obzirom na to, što reče Branko Ćopić, da znam ja vas, siguran sam da ćete iznaći mogućnost da proglasite, eventualno, deo lovišta ili celo lovište zaraženim i da onda krenu upravo ti sa lovačkim puškama da odstrele divljač da bi zaštitili ostalu divljač u ostalim lovištima. Dešavalo se to, ne mislim na vas, gospodine ministre, ali kod onih drugih ministara kada su sedeli na stolici na kojoj vi sada sedite.
Ovim zakonom legalizujete nešto što se otkad postoji lov zvalo – krivolov.
Članom 69. Lov bez odobrenja, kaže: ''Divljač se može loviti bez odobrenja samo u slučaju kada od divljači nastupi neposredna opasnost po život i zdravlje ljudi ili neposredna ugroženost imovine pravnih i fizičkih lica.'' Onda će neki Kole, ili neki Čume, ili neki Šarić, da kaže – zečevi se namnožili, pa mu oljuštili dve jabuke, dve sadnice jabuka, pa ćete onda organizovati usput, naravno, i zečeve i srne i jelene i sve što naiđe na mušicu.
Podsećam vas da ovim zakonom niste regulisali jedno vrlo bitno pitanje – hladnjače ptičica pevačica su pobijene i izložene u inostranstvu! Izvinjavam se, vidim da vreme ističe. Samo da završim rečenicu.
(Predsednik: Završite rečenicu.)
… jer Italijani su hteli paštetu od jezika slavuja. E, to su im omogućavali oni koji su sedeli na vašem mestu, a sa ova dva člana i vi im omogućavate. Tražim da mi ministar odgovori. Zahvaljujem, izvinite.
Replika, pogrešno me je tumačio. Onda, povreda Poslovnika.
Gospodine ministre, nisam naišao na besnu lisicu. Rekao sam da ne ulazim u lovišta.
Član 104, i član 27. itd.
Nisam naišao na besnu lisicu, ali sam nailazio na besne ministre, na besne političare sam nailazio, s obzirom na to da su ovi poludiplomatski lovovi koje sam pomenuo…
Dame i gospodo narodni poslanici, da je ovaj zakon, koji se krčkao sedam godina, kojim slučajem dete, već bi prevazišao ovaj zakon o predškolskom obrazovanju i vaspitanju, kao i njegove klauzule, i potpao pod ovaj drugi zakon, zakon o učeničkom i studentskom standardu. Već bismo se pripremali za njegovo punoletstvo.
Prvo da kažem da su poslanici SRS-a na ova dva zakona oko stotinak amandmana podneli, pokušavajući da poprave to što se popraviti ne može, jer zakon je u startu takav da je gotovo neprihvatljiv. Znam da vi imate 126 glasova i 126 znači da je i kocka okrugla, odnosno da je lopta četvrtasta, ali moram da ukažem na neke stvari koje ovi predlozi zakona nisu regulisali, a imaju duboku pozadinu, u prošlosti se mnogo štošta dešavalo.
Moram, prvo, ministra da podsetim, znam da je on emotivno vezan za neka davna vremena, iz kojih je u ovaj zakon uneo jednu klauzulu; kaže – prvenstvo kod upisa dece u predškolske ustanove, pa, pored ostalih, i ''zaposlena lica''. Šta ćemo, ministre, to je komunistički, odnosno socijalistički sindrom, sada s ljudima koji su nezaposleni, a deca su im stasala za predškolsko i školsko obrazovanje? Mislim da taj deo morate obrisati jer je to neprihvatljivo.
Što se tiče zakona o učeničkom i studentskom standardu, prvo, da vas podsetim da u Beogradu ima pet učeničkih domova i da su se unazad nekoliko godina velike afere, kriminalne afere, pojavljivale; i dan-danas traje suđenje, ako već nije završeno, ne držite me za reč, direktoru ili jednog od domova ili svih pet domova, ukoliko su jedinstveni. Tu kriminalnu aferu je otkrio učenik koji je bio korisnik tih domova i, kada je pričao o čemu se radi, mislio sam da je to neshvatljivo, međutim, kada je doneo dokumentaciju, shvatio sam da su se i tu, od učeničkog standarda, od učeničkog dinara koji ova država izdvaja, neki debelo obogatili.
Da vas podsetim da se u studentskim domovima i dan-danas preprodaju mesta i sobe, a ovaj zakon nije stao na kraj tome, da se i dan-danas studentima, dobrim studentima koji su iz unutrašnjosti, koji su došli da završe fakultete i da odu kući, da se zaposle tamo, da doprinesu ovoj zemlji, sobe izdaju po dvostruko, trostruko većoj ceni, preprodaju ispod žita.
To morate da zaustavite. Da ima toga u ovom zakonu, SRS bi to oberučke prihvatio, naravno, taj deo, ne mislim na zakon, zakon je loš. SRS verovatno, ukoliko ne usvojite sve naše amandmane, neće glasati za ovaj zakon.
Ishrana u studentskim domovima je, takođe, nezadovoljavajuća. Svi mi imamo ili rođake ili prijatelje koji su korisnici tih studentskih domova i studentskih menzi, verovatno odlazite tamo i videli ste, znate kakav je kvalitet hrane, znate da država mora tu da ulaže, jer samo tamo ulaže u budućnost. Mislim da je zbog toga ovoliko amandmana i podneto.
SRS je imao i ima i sad projekat kako da se ove stvari reše i na tom projektu će istrajavati. Upravo smo delove tog projekta uneli u amandmane. Vi biste, gospodine ministre, morali da oba ova zakona povučete, doradite, da ubacite ovo čega u zakonu nema, da izbacite ono što je nepotrebno, a nalazi se u zakonu, i onda ćete imati podršku SRS-a.
Još jednom vas podsećam na jedan član koji se odnosi na ovaj prvi zakon, o predškolskom obrazovanju. Strana lica će moći da otvaraju obdaništa, da otvaraju vrtiće, da otvaraju ustanove predškolskog obrazovanja. Pitam vas – kako će oni to vaspitavati našu decu? Hoće li naša deca učiti našu istoriju?
(Predsednik: Vreme.)
Zahvaljujem. Izvinjavam se za ove dve sekunde.
Dobro je, gospodine ministre, da ste slušali šta poslanici govore i da ćete deo diskusije ugraditi u ovaj predlog zakona. Nešto što mi ostade nedorečeno, rekoste da nema, odnosno da vrlo malo možda ima preprodaje smeštaja u studentskim domovima, ali da ćete vi to sprečiti ovim zakonom. Ne vidim kako, ali da će se sprečiti na najrigorozniji način da onaj ko preprodaje više neće imati pravo itd.
Ne radi se ovde o studentima koji dobiju mesto u studentskom domu, pa ga preprodaju, nego o organizovanim grupama. Ako ste bili u Studentskom gradu, vrlo dobro znate da te grupe postoje godinama, ali da do dana današnjeg nisu ukinute. Gledajte da to sprečite.
Drago mi je što ste organizovali seminar za kuvare, ali mi se čini da njima ne treba seminar, nego im trebaju namirnice. Oni vrlo dobro znaju kako da skuvaju. Od ovoga što dobijaju, teško da će moći da skuvaju bolju hranu nego što kuvaju.
Ima još jedna stvar koju ste pomenuli vezano za ove učeničke domove i za kriminal koji je otkrio jedan učenik. Kada je počeo da priča o tom kriminalu, mislio sam – kako mlad dečko. Međutim, kada je pokazao dokumentaciju, videlo se da su upravnici, odnosno, ne znam da li je direktor ili upravnici, ili samo upravnik ovog doma, debelo zagazio u kriminal. Vidim sada da mu je izrečena novčana kazna od strane sadašnjeg direktora Doma učeničkog standarda, ali ta kazna je kap u moru od onoga što je on oteo od učeničkog standarda, od učeničkog dinara.
Dobro je da je ova krivična prijava pokrenuta, ali nije pokrenuta od državnih organa, nego je pokrenuta od privatnog lica i još uvek je predmet rešavanja. Taj omladinac tadašnji, korisnik tog učeničkog standarda, zove se Ivan Minić. On je pokrenuo i ovu krivičnu prijavu, koliko se sećam, i naravno da ne treba da kažem da je taj tadašnji omladinac danas vrlo uspešan student Pravnog fakulteta i član SRS-a, član antikorupcijskog tima SRS-a.
Još jedna stvar i završavam, izvinite gospođo Čomić, samo još dve reči. Gospodine ministre, kada smo već tu, građane Srbije interesuje, narodne poslanike interesuje, hoće li ovaj univerzitet ''Singidunum'' stvarno kupiti onaj o kome se priča? Da li će čovek imati para, pošto kupuje ''krticu'' da buši one tunele dole, da li će imati dovoljno para da kupi Univerzitet? Kako će Ministarstvo prosvete da se odredi prema vlasniku tog univerziteta?
Sreća, dame i gospodo narodni poslanici, što je za koji dan Nova godina, inače bismo već za desetak-petnaest dana verovatno mogli da očekujemo i treći rebalans budžeta za 2009. godinu. Zaigrali se ministri, pa potrošili mnogo više nego što im sleduje i nego što su mogli potrošiti i sada moramo da idemo na rebalans, da papirima pokrijemo te troškove koji se često graniče i sa, u najblažu ruku rečeno, aferama.
Šta se desilo? Plaćanje mira, bez pokrića i bez limita, unutar koalicije, koaliciono podmirivanje apetita, plaćanje podrške pojedinim zakonskim projektima. Uostalom, nedavno je izbila afera oko raznih legalizacija, da ne kažem kupovine, poslastičarske opreme itd, ne bi li se glasalo za budžet za 2010. godinu.
Državna kesa je prazna, apetiti narasli i naravno, mora da se ide u rebalans budžeta. Predložili ste u članu 2. iznos od 53, odnosno 54 milijarde da se poveća na 87, skoro 88 milijardi i to ćete pokriti iz kredita za pokrivanje budžetskog deficita. Predložili ste da se 218 milijardi 420 miliona poveća na 250 milijardi 691 milion, to je 32 milijarde 270 miliona i to ćete pokriti emitovanje državnih hartija od vrednosti.
Štampaćemo hartije od vrednosti, bojim se da ako ovako nastavimo da će te državne hartije od vrednosti, koje su inače svugde u svetu vrlo cenjene u tom bankarskom prometu, da će vrlo brzo postati bezvredne hartije i imaće vrednost otprilike onih Dinkićevih akcija od 1.000 evra.
U članu 2. kažete, tražite da se sa 147 milijardi, 148 milijardi smanji na 145 milijardi. Kada pogledate šta je to, to je otplata duga. Znači za te dve milijarde i 100 miliona ste manje otplatili dug koji je država uzimala u prethodnom periodu, opet u vašem periodu, u vremenu vaše vladavine, ali u prethodnom periodu. Prema tome, ovo što se traži kao smanjenje, to je samo da se pokrije to da država nije mogla još dve milijarde i 100 miliona duga da plati.
U ime SRS podneo sam amandman gde tražim da se iznos od 250 milijardi, koji će se pokriti emitovanjem državnih hartija od vrednosti, svede na 227 milijardi, odnosno razlika će biti 29 milijardi. Naravno, amandman nije prihvaćen, jer se verovatno smatra da se tako neće moći pokriti sve što je do sada potrošeno.
Domaćin u selu, domaćin u kući vodi računa o svakom dinaru. Kredit je loš saveznik i to vrlo dobro znamo i mi i vi, i kao porodica, i kao država mora da se vodi računa. Bojim se, gospođo ministre, da ćete vi, ako ovako nastaviti, a vidimo i kroz budžet za 2010. godinu, da se nastavlja tim istim tempom, bojim se da ćemo uskoro proći kao što je prošla Argentina, dakle, argentinski sindrom, da će država da bankrotira. Bojim se da ne rasprodate i sutradan kažete - evo, izvolite, mi više nismo mogli.
Dakle, pored ovih hartija od vrednosti, kredita, vi i iz privatizacionih prihoda pokrivate delove deficita u ovom rebalansu budžeta. Prodali ste sve. Ostalo je još elektroprivreda. Ostalo još nekoliko firmi koje se još uvek vode kao društvene.
Kada i to prodate, šta ćemo dalje? Kako ćete onda pokrivati ove deficite budžeta? Zbog toga smatram da bi trebalo usvojiti amandman, pa da malo pritegnemo kaiš, a vi vidite kako ćete papirima da pokrijete ovo što je već potrošeno u 2009. godini i da se u 2010. godini mnogo domaćinskije posluje nego što ste do sada to radili.
Dame i gospodo narodni poslanici, prvo jedna konstatacija. Dobro je da naše zakone usaglašavamo sa evropskim standardima, a ne sa nekim drugim, jer da usaglašavamo sa nekim drugim standardima, mnogi naši ministri i visoki funkcioneri ne bi mogli da izvade ličnu kartu i pasoš, jer za to treba otisak prsta. Recimo, po šerijatskom zakonu, ko ukrade jednom, odseče mu se ruka, mnogi bi ostali bez ruku i bez nogu.
Nego, da nastavimo o ovom amandmanu. Podneo sam amandman u ime SRS na član 32. i tražim da se član 32. briše. Najveći problem predstavljaju izmene i dopune koje su često u koliziji sa osnovnim zakonom koji se menja i dopunjuje i tako, taj zakon postaje neprimenjiv. Često su norme koje se menjaju mnogo bolje, norme koje se predlažu za menjanje, mnogo bolje od normi koje vi predlažete i onda bi trebalo zadržati stare norme.
Upravo je takav i član 32. On se odnosi na član 266. stav 1. osnovnog zakona. Član 266. ću pročitati. Glasi – u pozivu na ročište u kome će se izvoditi dokaz saslušanjem stranaka, naznačiće se da stranka koja ne dođe na ročište može biti saslušana u odsustvu druge stranke. Osnovno načelo je da u saslušanju stranaka bude prisutna i druga stranka. Odsustvo stranke može da bude opravdano. Recimo, bolest, saobraćaj, sprečenost nekim neodložnim poslom. Ovaj krmeći grip koji sada vlada Srbijom, a vidim u Holandiji su već izmislili i kozji, pa će onda doći riblji, pa pseći, pa mačeći, i sve dok ne pokupujemo preko „Jugohemije“, naravno preko Miškovića, sve vakcine koje oni proizvode, biće mogućnosti za opravdano odsustvovanje zbog bolesti.
Drugo, neopravdano odsustvo se i danas ne toleriše u sudovima, nego postoji i kazna novčana. Postoji mogućnost privođenja stranke na ročište, tako da je mogućnost da se obezbedi prisustvo i druge stranke u velikoj meri starim zakonom predviđena.
S druge strane, neprihvatljivo je da se saslušava jedna strana u postupku, a da druga ne bude tu, iz prostog razloga što je postupajući sudija tek tada u situaciji kada ima obe strane da slušajući njihove izjave utvrdi činjenice, utvrdi stvarnu istinu i na osnovu toga donese presudu. Valjanu presudu, presudu koju sutra neće obarati.
S druge strane, kada pogledate kada je jedna stranka tu prisutna, druga nije, sutradan će ova, na sledećem ročištu će ova, pola ročišta ili možda celo ročište iskoristiti da dokazuje neistinitost tvrdnji u izjavi stranke koja je prethodno saslušana.
Zbog toga, smatram da je neprihvatljivo da ne budu obe stranke prisutne na ročištu i zbog toga tražim da se član 32. u Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku briše.
Dame i gospodo narodni poslanici, izgleda da je neko rekao našoj Vladi da treba da smanji cifre u budžetu i kada pogledate ovu knjigu od 1009 strana cifre su tako sitno napisane da morate lupom da čitate. Pogrešno su shvatili smanjenje cifara, ne smanjenje fonta, nego smanjenje količine para koje treba da se izdvoje.
S druge strane, pregledao sam celu ovu knjigu i nigde nisam našao sredstva izdvojena za saradnju sa nesvrstanim zemljama, za saradnju sa tzv. trećim svetom, za saradnju sa Kinom, sa Rusijom, sa Indijom, sa Latinskom Amerikom i očekivao sam da pandan ovom kabinetu potpredsednika Vlade za evropske integracije bude i deo sredstava odvojen u nekom kabinetu, nekog potpredsednika vlade ili bar nekog ministra za saradnju sa drugim zemljama, jer nije Evropa svet. Evropa je samo deo sveta.
Kada smo već kod člana 7, kod kabineta potpredsednika Vlade za oblast evropskih integracija, nešto što svakome ko pogleda ovu stranu bode oči. Za ukupne plate, dodatke, naknade zaposlenih, za zarade, izdvojeno je 19 miliona. Ni malo, ni mnogo, ne komentarišem taj deo. Ali, komentarišem ovaj drugi deo pod ekonomskom klasifikacijom 423 - usluge po ugovoru su polovina od ukupne cifre izdvojene za plate i sva ostala primanja zaposlenih - deset miliona dinara.
Pitam, ako već imamo zaposlene, imamo stručnjake za evropske integracije, u ovom kabinetu sede, koje su to usluge po ugovoru koje će potpredsednik Vlade Đelić plaćati ovih deset miliona? Kome će te usluge biti plaćane?
Doduše, znate, ima jedna narodna poslovica koja kaže - ne uzima koliko može, nego koliko mu prilika pruži. Zbog toga sam predložio da se ova ekonomska klasifikacija 423 svede na milion dinara, da eventualno, ukoliko iskrsne prevod nekih tekstova itd, to bude plaćeno, a mi iz SRS smatramo da ovih devet miliona treba usmeriti na ovaj deo koji uopšte u ovom budžetu ne može da se pronađe.
Dakle, da se nađe način da se ovih devet miliona usmere u saradnju sa trećim svetom, u saradnji sa Kinom, Rusijom, Indijom, Latinskom Amerikom, Afrikom, afričkim zemljama itd.
Malo je para i malo će se i učiniti sa ovim, ali ako ostane na ovom razdelu, na ovoj ekonomskoj klasifikaciji 423, od tih para se neće učiniti ništa. Jedino će neki, koje niste uspeli da spakujete, da zaposlite, a nekad su vam lepili plakate, moći da na osnovu usluga po ugovoru dobiju neku kintu.
Mislim da ovaj amandman treba usvojiti i ova sredstva, pogotovo sada, kada smo rekli da treba da štedimo i zadnji dinar, kada nam je 700.000 ljudi u Srbiji, kako reče ministar Rasim Ljajić, na granici egzistencije i kada nam je još bar dvaput po toliko ispod granice egzistencije, jer je on nabrojao samo one koji su na granici egzistencije, treba voditi računa o svakom dinaru i treba ta sredstva usmeriti u neke druge pravce.
Predlažemo da to bude preusmereno u saradnju sa Kinom, Rusijom, trećim svetom i zemljama koje nisu u toj Evropi u koju nas vodite već jedno 15 godina, a zadnje prilike su i da ćete nas voditi još jedno 15 godina, ako nas uopšte budete i vodili tamo.
Još jedna stvar, da iskoristim ovo pravo na amandman, pa da kažem, koja je juče bila u "Politici", a to danas niko ne spominje. Unazad 4-5 dana se priča o tome kako smo prodali Rusima NIS i kako je naša naftna industrija otišla tamo. Juče u novinama ne pročitaste da ova vlada već deset godina nije učinila ništa da vrati imovinu Srbije koja je iz oblasti naftne industrije, a da je Putin već juče, u novinama je bilo, znači, prekjuče je bilo, da je Putin postavio pitanje jugoslovenskog naftovoda, u kome NIS ima više od 33% vlasništva i koje nam je oteto od 1992. godine pa naovamo.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred SRS podneo sam amandman na član 10, gde u 2. stavu tražim da se reči „na postojećem nivou“ brišu.
Pročitaću 2. stav: „Ako se u toku godine primanja smanje, izdaci budžeta izvršavaće se po prioritetima, i to obaveze utvrđene zakonskim propisima, na postojećem nivou i minimalni stalni troškovi neophodni za nesmetano funkcionisanje korisnika budžetskih sredstava“.
Ako se prihodi smanje, ako budžet ne prihoduje onoliko koliko je planirano, onda se ne može ništa zadržati na postojećem nivou, nego se mora proporcionalno smanjivati i izdaci da bi se budžet uravnotežio. Ovako na postojećem nivou ćete zadržati minimalne stalne troškove i obaveze utvrđene zakonskim propisima, a odakle ćete to nadoknaditi?
Zbog toga mi iz SRS smatramo da ukoliko ne ostvarite, a sve su prilike da nećete ostvariti ovoliki priliv sredstava u budžet, bez obzira na to što ste odlučili da se zadužujete do zadnjeg, da nas uvedete u dužničko ropstvo, međutim, i pored toga nećete moći da ostvarite, jer već očekujemo za možda najdalje mesec-dva pravićete rebalans budžeta.
Ne može onda na postojećem nivou da se obaveze utvrđene zakonskim propisima i minimalni stvarni troškovi, nego će se sve proporcionalno smanjivati, da biste uravnotežili budžet, jer ako ovde ovo ostane, onda ćete morati da zakinete negde na drugoj strani, a obično zakidate tamo gde je najtanje, na standardu građana i tako dalje.
Tako nešto treba brisati iz ovog predloga na 1009 strana, onda sigurno treba brisati član 11. Upravo sam to u ime poslaničke grupe SRS i tražio. Pročitaću član da bi građani Srbije shvatili o čemu se radi, a vi znate, gospođo Dragutinović. "Izuzetno od člana 100. stav 5. Zakona o budžetskom sistemu, sredstva ostvarena od naknade za usluge izvršenih javnih plaćanja, a neutrošena u 2009. godini, prenose se na korišćenje u 2010. godinu". Šta su sredstva izvršenih javnih plaćanja? Da li su to porezi, takse, dodaci, globe koje je ova vlada natovarila na leđa građana Srbije? Zašto ta sredstva nisu utrošena tamo gde je trebalo da budu utrošena?
Da li ste to malo više oglobili građane Srbije nego što je trebalo, bez obzira na dva, tri rebalansa koja ste radili?
Sad tražite da se ta sredstva, pošto ih niste potrošili, prenesu u 2010. godinu. Zašto ih ne date u socijalna davanja? SRS smatra da prava Vlada mora da izračuna do 10 decimale i da uravnoteži prihode i izdatke, da troši onoliko koliko može da prihoduje, a da ne prihoduje više, pa za svaki slučaj da se nađe u trezoru. Rekli ste, ukoliko bi se ovaj član brisao: "Obzirom da suženim bilansnim mogućnostima budžeta za 2010. godinu nije bilo moguće Upravi za trezor da obezbedi sredstva iz budžeta, prihvatanjem amandmana najvažniji organ državne uprave za izvršenje budžeta ne bi bio u mogućnosti da funkcioniše". Bolje da ne funkcioniše jedan organ u vašem ministarstvu, nego da 700 hiljada gladnih dobije još 300 hiljada novih gladnih.
(Predsednik: Vreme.)
Ne računam one koji su na ivici egzistencije. Zbog toga smatram da ovaj amandman treba usvojiti i član 11. brisati.