Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, ovim zakonom se ne reguliše samo pitanje autora umetničkih dela, autora muzičke umetnosti, nego i autora naučnih dela. Mislim da je amandman gospodina Branimira Đokića u redu i da bi trebalo da ga prihvatite. Kaže se: "Autor ima isključivo prava da drugome dozvoli ili zabrani izmene svog dela". Naravno, ovde se podrazumeva da ukoliko autor umre onda i njegovi naslednici.

Podsetiću vas, dame i gospodo iz DS-a, odnosno iz bivšeg DOS-a, na jedan separat koji je napisao prof. dr Vojislav Šešelj u kome je otkrio jednog velikog plagijatora kome se do dana današnjeg ništa nije desilo. Znate, intelektualna svojina je neprikosnovena. Krađa intelektualne svojine je najveći kriminal, veći kriminal od toga je samo krađa intelektualne svojine od mrtvog autora.

Vaša intelektualna perjanica, izvesni Stevan Lilić, koji je još uvek profesor na Pravnom fakultetu, na nesreću Pravnog fakulteta, od mrtvog profesora dr Laze Kostića bukvalno je prepisao Administrativno pravo, krstio ga u Upravno pravo i napisao sebe kao autora. Znači, samo dve izmene - ime autora i umesto Administrativno Upravno pravo.

Prof. dr Vojislav Šešelj je u separatu dokazao svima koji su hteli da čitaju da je bukvalno prepisivano, čak i tačka i zarez stavljeno tamo gde treba, čak i neki anahronizmi koji su u pravnom sistemu funkcionisali u ono vreme, sad malo prevaziđeni, čak je i njih prepisao. I šta mu se desilo? Ništa.

Ukoliko ovaj zakon ne reguliše to da ne može da se dozvoli ni krađa intelektualne svojine, onda će se dešavati novi Stevani Lilići, novi plagijati. Da vas podsetim, separat koji je napisao prof. dr Vojislav Šešelj zove se "Podli i prljavi plagijator Stevan Lilić".

Da li ćemo dozvoliti da nam se i u nauci i u umetnosti i u kulturi pojavljuju ljudi lešinari, ljudi koji će otimati tuđe, pogotovo kada autor dela koje je večno umre i njegovi naslednici ne budu u situaciji da dalje to delo koriste. Šta bi se desilo da neko sada potpiše sliku Milića od Mačve? Ukoliko ovaj zakon ne reguliše i te stvari, onda džabe donosimo zakon. Donosimo ga da bi onda, kako ste ono krstili pre neki dan giljotinu nekih propisa, donosimo zakon za neku buduću giljotinu.
Dame i gospodo narodni poslanici, otprilike je ovo tačka na sve ono što ste do sada radili. U stavu 5. ovog člana 3, krstili ste ga kao 3g, kaže se: „Na izveštaj supervizora iz stava 4. ovog člana podnosilac pritužbe ima pravo prigovora u roku od tri dana“. O čemu se zapravo radi?
Prigovor može podneti agencija, može podneti direktor agencije, a može podneti i treće lice.
E, gospodo, treće lice su svi oni koje ste opljačkali kroz „burazersku privatizaciju“. Sada neki radnici, kojima ste oteli sve što su sticali godinama, u svojstvu trećeg lica podnesu zahtev za ispitivanje izveštaja supervizora, jer vrana vrani oči ne vadi, važno je da su iz iste branše, odnosno supervizor je došao, kontrolisao i konstatovao da nema prevare, nema krivičnih dela, nema nepravilnosti u radu. Vi imate onda tri dana da podnesete prigovor.
Naravno, ja sam tražio da to bude barem osam dana, da pročitate šta je sve to supervizor napisao, čime je sve to pohvalio, pošto nije tražio disciplinsku odgovornost. Kaže da je tri dana dovoljno, u odgovoru zašto moj amandman nije usvojen.
Simptomatično je i ovo. Kaže – o prigovoru iz stava 5. ovog člana odlučuje direktor agencije rešenjem. Opet tu vrana vrani oči ne vadi. Rešenje iz stava 6. ovog člana je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.
Dakle, kroz ovaj član 3g vi ste završili kompletnu papirologiju. Pripremili ste da ono što ukradete niti može neko da vam prigovori, a ako, ne daj bože, traži analizu izveštaja onoga koga ste poslali da zatvori papirologiju, onda će direktor koji je iz istog jata, iz istog gnezda, po stavu 5. odlučivati, a po stavu 6. njegovo rešenje je taman ko sveto pismo, zacrtano, i protiv njega nećete moći nikakve mere da preduzmete. Zahvaljujem.
Dame i gospodo poslanici, da je ovaj zakon važan Vladi Srbije pokazuju i potpisi na dopisu, u propratnom aktu koji je Vlada Srbije uz zakon dostavila Narodnoj skupštini. Tu su prvi potpredsednik Vlade Ivica Dačić, zatim zamenik predsednika Vlade Ivica Dačić, uz prisustvo ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića. Sa ovakvim autoritetima naravno da i Skupština mora vrlo ozbiljno da razmotri ovaj zakon. Meni nešto nije jasno u samom nazivu zakona. Zakon kaže - o mirnom rešavanju radnih sporova. Suprotno od mirnog rešavanja radnih sporova je nemirno rešavanje radnih sporova, a to znači da oni na koje se ovaj zakon odnosi treba da postupe na način koji ću malo kasnije da objasnim.
Ministar u sredstvima informisanja je izjavio da ima više od 700.000 ljudi koji su na granici egzistencije, ministar Ljajić. One ispod granice egzistencije nije brojao, a njih je bar još dva put po toliko. Ovo nemirno rešavanje radnih sporova bi otprilike moglo na njih da se odnosi, jer svi su oni u neko drugo vreme koje se proglašava crnim, lošim, radili i imali kakve takve plate i imali su socijalno, penziono ili nisu imali, pa se posle toga regulisalo. Imali su i zdravstveno osiguranje itd.
Sad su u burazerskoj privatizaciji, gde se prodalo sve što je u ovoj državi manje ili više uspešno funkcionisalo, ti ljudi ostali bez posla, pa su pokušavali mučenici tako što će razapeti šatore i čitavu godinu sedeti ispred Predsedništva u parku, ispred Predstavništva Srbije, i kao što ste videli pogrešan im je postupak bio.
Da se obrate sudu, takođe nisu mogli da dođu do svojih prava, pa bi onda trebalo ovo suprotno od mirnog rešavanja radnih sporova. Možda hvali jedan zakon za nemirno rešavanje radnih sporova, a to bi bukvalno prevedeno trebalo da znači - motku u ruke pa isterati iz fabrika one koji su u burazerskoj privatizaciji za dva-tri evra ili za nekoliko hiljada evra kupili te fabrike.
Šta se ovim zakonom u stvari hoće? Ako se vratimo malo unazad, pa pogledamo da je pored kompletne administracije državne formirano negde oko 140 agencija, ustanova i drugih tela, pomoćnih tela koja počinju ili još uvek ne počinju ili su počela traljavo da funkcionišu, ispade da je osnovni razlog donošenja zakona obezbeđenje poslova Agenciji za mirno rešavanje radnih sporova.
Kad pogledamo obrazloženje, nije obeležena strana, u obrazloženju stoje razlozi za donošenje zakona, pa treći pasus kaže - međutim, neophodno je jačati ulogu Republičke agencije za mirno rešavanje radnih sporova i podsticati socijalne partnere da svoje sporove rešavaju mirnim putem, uz pomoć miritelja i arbitara.
Ovde ste sve rekli. Formirana agencija, zaposleni stručni ili manje stručni, nebitno je bilo, koliko je bilo bitno da imaju člansku kartu jedne od stranaka iz ove koalicije na vlasti, i sad ljudi nemaju posla. Ako neko ne veruje sudu, jer se njegov proces proteže nekoliko godina dok se reši, neće verovati ni ovoj agenciji.
Kaže - ovim zakonom će se proširiti vrste radnih sporova, kolektivnih, individualnih, koji se mogu rešavati u skladu sa ovim zakonom, omogućiće se i drugim stranama u sporu, pored učesnika u zaključenju kolektivnog ugovora, u skladu sa ovim zakonom da mirno rešavaju radne sporove itd.
Oni da su mogli sa ovim vašima koji su otkupili fabrike da reše spor, ne bi došlo do ovoga, onda bi najmirnije rešenje radnih sporova bilo da ti ljudi ostanu da rade, da oni koji su pokupovali fabrike pokrenu proizvodnju, da ispoštuju ugovore koje su potpisali prilikom kupovine tih preduzeća i sve bi bilo manje više u redu.
Da zanemarimo za trenutak to kako je privatizacija završena, pa i danas i u preduzećima, čak i u javnim preduzećima imate situaciju da ljudi vrlo lako, na najbrutalniji način ostaju bez posla. Znam slučaj čoveka koji je radio u Gradskom saobraćajnom i koga je sindikat poslao u banju.
Dan kada je trebalo da ode u banju razboleo se, pio lekove, pio tablete, tih tri dana se nije pojavio u banji, nije se pojavio ni na radnom mestu i dobio je otkaz.
Možda je to po Zakonu o radu i ispravno, ali po jednom drugom zakonu, ljudskom, božijem zakonu, čini mi se da nije ispravno. Dobro, kad se ovakvi zakoni donose o radu sa svim problemima koje ima, onda je normalno i zakon o mirnom rešavanju radnih sporova.
Pređimo na pasus koji se zove "Miritelji i arbitri" - s obzirom da arbitar donosi rešenje koje je pravosnažno i izvršno, uvodi se i dodatni uslov za izbor arbitra, moraju da imaju položen pravosudni ispit ili su redovni profesori fakulteta itd. Da li ćemo one koje ćete, koji imaju položen pravosudni ispit, a još niste uspeli za ove dve godine, koliko ste na vlasti da ih udomite, sad lepo, u arbitre i branitelje?
Međutim, neće čak ni svi oni moći da uđu tamo, jer ako se neko od ovih promakne, pa ne poštuje pravila ponašanja, stranačku disciplinu i ostale discipline, onda će se rešavati to na malo drugačiji način.
Važećim zakonom u članu 46. kažete - predviđen je zahtev za brisanje miritelja i arbitara. Obezbedili ste se da oni koji slučajno budu neposlušni, pa ne poštuju odluke koje dobiju, kako reče jedan visoki funkcioner suda, jednog od najviših sudova - dobili smo presudu, ako to što dobiju ne sprovedu, onda će se brisati iz evidencije.
Ono što meni bode oči, kaže ovako - potrebno je da direktno direktor agencije, šta ste ovde uradili? Ovde imate Socijalno-ekonomski savet, ali neće on odlučivati o brisanju, jer ovim predlogom izmene zakona kažete - s obzirom da direktor Agencije u najvećem broju slučajeva može da ima saznanja o činjenicama koje su osnov za brisanje miritelja i arbitara iz imenika, a ne članovi Socijalno-ekonomskog saveta osnovanog za teritoriju Republiku Srbije, potrebno je da direktor Agencije pokreće postupak za brisanje iz imenika i donosi odluku u određenim slučajevima itd. i pribavi mišljenje. Samo u određenim slučajevima da pribavi mišljenje.
Kome će se ovi koji su upisani u imenik miritelja i arbitara žaliti i kako će oni rešiti mirno spor koji tog trenutka nastaje između direktora i njih, direktora agencije i njih?
Kaže - evidencija o postupcima. Radi informisanja socijalno-ekonomskog saveta osnovanog za teritoriju Republike Srbije, na zahtev tog saveta, Agencija dostavlja obaveštenje u vezi sa podacima u kojima se vodi evidencija, kao i obaveštenja o drugim pitanjima od značaja za postupke mirnog rešavanja radnih sporova. Dakle, samo radi informisanja. To znači, da može i ne mora. To drugo dalje znači, da se bukvalno u ovoj agenciji, koja još nije ni profunkcionisala, može sprovoditi samovolja i to do kraja.
Zbog toga smatram da amandman gospodina Srete Perića treba prihvatiti. Ovaj zakon, ukoliko je to još uvek moguće treba povući iz procedure, a vidim da nećete, i dopuniti ga upravo, ili ga popraviti ovim amandmanima koje smo podneli.
Uvaženi građani Srbije, vama se obraćam, pošto Vladu, koliko vidite, to ne interesuje. Oni su stavili u digitron, utvrdili da imaju 126, predstavnika Vlade nema, vladajuću koaliciju takođe to ne zanima, jer su oni dobili svoje mišljenje i po ovom zakonu i po statutu od političkih roditelja iz inostranstva, vas obaveštavam da se na teritoriji Srbije u ovih poslednjih 10-ak dana stvara još jedna nova država.
Za razliku od one prethodne, od onog nedonoščeta koje su stvorili krvavim kolopletom sa 72 dana bombardovanja i koja se zove Kosovo i koja je još uvek na sisi kriminala ili Zapada, ovde pokušavaju vlasti i vlastodršci iz Srbije i vlada u senci, sa Zapada, da stvore novu državu na teritoriji Srbije.
Konkretno, član 65. se odnosi na službu za zapošljavanje.
Pitam tvorce ovog zakona – šta je to što je specifično u Vojvodini, pa Služba za zapošljavanje u Vojvodini mora da bude drugačija od zapošljavanja u celoj Srbiji? Zašto se, pored Nacionalne službe za zapošljavanje, stvara i pokrajinska služba za zapošljavanje? Da li je onome ko nema posla u Subotici, u Zrenjaninu i onome dole u Vranju, sasvim svejedno, on posao nema.
Kako ćete to ovim zakonom regulisati nov pristup sistemu zapošljavanja? Da li je ovo još jedan način otimanja dela državnosti i stvaranja te nove države? Da vas podsetim građani Srbije, samo su očistili temelje koje su…(isključen mikrofon).
Dame i gospodo narodni poslanici, nemam potrebe da odgovaram onima koje je policija jurila kao lokatora po Kruševcu i onima koji su organizovali pobune vojnika na Kosovu. Ispod časti mi je da njima odgovaram na ovakve uvrede koje su pokušali da plasiraju, a vas gospođo podsećam da je na moj amandman sve ovo izrekao.
Da se vratim onda na amandman. Šta je to specifično u zapošljavanju što mora da ima Vojvodina, a nema ostatak Srbije? Zašto se zapošljavanje koje je do sada bilo rešeno na nacionalnom nivou ovako cepa?  
Nisu li to temelji iz 1984. godine, od onog zakona i onih amandmana gde je autonomaštvo procvetalo, nisu li sad samo počistili korove i na tim temeljima prave novu državu? Zašto se, ako već nije tako, onda ne napravi regionalna služba Srema, regionalna služba Bačke, regionalna služba Banata? Zašto se ne pravi regionalna, odnosno gradske službe, pa da idemo dalje, seoske službe, pa služba za zapošljavanje sokaka nekog u tom selu?
Dame i gospodo narodni poslanici, ovim zakonom se krši devet članova Ustava Srbije: čl. 1, 2, 4, 8, 9, 179, 182, 183. i član 185. Pošto mi je ostalo vrlo malo vremena, da vas podsetim, ovim se država Srbija svodi na dve nove države i ono što je ostatak. Zahvaljujući mentorima sa zapada vi ćete to uraditi, jer vi ne vodite politiku nego dobijate zadatke od političkih roditelja sa zapada.
Dame i gospodo narodni poslanici, osnovno pravilo pri pisanju zakona je da zakonske norme budu kratke, jasne, koncizne, primenljive, da se delatnosti, ukoliko postoje, od prvog člana pa nadalje odvoje, da se zna o čemu se radi, da bude primenljiv i razumljiv za sve. Ne samo za ministra, ne samo za pravnike, nego za sve građane.
Kada se ovakav zakon piše onda se u zakonu crticama ili brojčano odvoje delatnosti. U članu 1. ovog zakona, gde je sve strpano zbrda-zdola, kaže: „Ovim zakonom uređuju se uslovi za bezbedan i nesmetan cevovodni transport gasovitih i tečnih ugljovodonika i distribuciju gasovitih ugljovodonika, projektovanje i izgradnja, održavanje i korišćenje cevovoda i unutrašnjih gasnih instalacija“.
Pod istu kapu, u isti koš ste strpali, recimo, gasovode, magistralne gasovode sa pritiskom od 50 bara i unutrašnju gasnu instalaciju, u kojoj je pritisak manji od vašeg krvnog pritiska, gospodine ministre. Duboko verujem da vam ovi koji su prethodno govorili nisu podigli pritisak, tako da ćete saslušati i amandmane na ovaj zakon. Ubeđen sam da ćete mnoge od ovih amandmana usvojiti, bez obzira na to što je Vlada donela ove stavove i neke amandmane usvojila a neke nije usvojila.
Smatram da je ovaj član 1. trebalo podeliti na više članova ili crticama, alinejama ili brojčano odvojiti delatnosti, jer nemoguće je ovako kako ste napisali. Prosto je neprihvatljivo. Hvala.
Stav Srpske radikalne stranke je da uvek umesto reči „ministar“ treba upotrebiti reč „ministarstvo“, jer ministarstvo je državni organ, ministarstvo je institucija, a ministar je samo jedan čovek u ministarstvu, čovek koji vodi to ministarstvo. Ne može on donositi propise, ministarstvo donosi propise. Šta će se desiti kad, ne daj bože, već za koji dan, recimo, gospodina Škundrića smene – novi ministar dođe, a ministarstvo ostaje isto. Uostalom, kad uskoro vi izgubite vlast, pa je preuzmu druge demokratske snage, koje se zovu SRS, recimo, doći će ministar iz SRS, ali će ministarstvo uvek biti ministarstvo.
Prema tome, gospodine ministre, ne tovarite sebi na vrat ovako nešto, jer će biti – to je Škundrićev zakon. Sećate se mnogih zakona koji su ovi isti sa kojima ste sad u koaliciji kritikovali – to je Slobodanov zakon, to je Zoranov zakon, to je Škundrićev zakon itd. Neka ne bude zakon Škundrićev, nego neka bude zakon ministarstva.
Mi smo pisali amandmane, ali podrazumeva se da svugde gde piše „ministar donosi propise“ treba da bude „ministarstvo donosi propise“; ministar samo potpisuje.
U članu 4: „Ministar nadležan za poslove energetike (u daljem tekstu: ministar), po pribavljenom mišljenju ministra nadležnog za unutrašnje poslove, propisuje uslove za ...“; amandmandski sam reagovao i tražio sam da prvo dolazi: „projektovanje, izgradnja i eksploatacija“, a onda dalje kako je nabrojano: „izbor trase cevovoda, lokaciju i način izgradnje objekata koji su sastavni delovi cevovoda“ itd.
Vi ste, gospodine ministre, u članu 4. ispustili dve osnovne stvari bez kojih nema ni izgradnje gasovoda – nema bez projektovanja, nema bez poslova koji se zovu izgradnja i nema bez poslova koji se zovu eksploatacija tog objekta koji je izgrađen, u ovom slučaju gasovoda koji je izgrađen. U ovom članu vi to ne vidite, odnosno ispustili ste iz zakona.
Bojim se da ste koristeći onu maksimu – „sa prljavom vodom“, jer ste mislili da je prethodni zakon malo prljava voda, vi i dete iz korita prosuli. Ne može bez ovih delatnosti, ne može se zakon primeniti.
Gospodine ministre, nije cevovod juče prošao kroz Srbiju, Srbija već nekoliko desetina godina koristi prirodni gas kao energent i izgradnja gasovoda je odavno poznata, bar preduzećima, odnosno stručnjacima iz preduzeća koja se ovim poslom bave.
Da se razumemo odmah, ovaj zakon se donosi da bi se omogućila izgradnja „Južnog toka“ i svih onih gasovoda koji će iz „Južnog toka“ proizilaziti, znači, razvodnih gasovoda i distributivne mreže. Možda bi se to postiglo izmenom prethodnog zakona, koji u određenim delovima nije bio zadovoljavajući, međutim, ima jedna stvar koju ste ispustili. Zakon o energetici je krovni zakon. Ovaj zakon i svi drugi zakoni, vezani za rudarstvo, ugljenokope, električnu energiju, vezani za sve drugo, moraju da budu uklopljeni u taj krovni zakon, Zakon o energetici. Čini mi se da se u nekim (kasnije ćemo doći do toga) članovima ovog zakona osećaju disonantni tonovi u odnosu na taj zakon.
Što se tiče člana 5, oduvek je postojao nadzor nad gasovodom, daljinski nadzor nad gasovodom, i on se postiže na jedan vrlo efikasan i relativno jeftin način. Problem predstavlja upravljanje gasovodom, daljinsko upravljanje gasovodom, pogotovo daljinsko upravljanje gasovodom onako kako ste ga vi zamislili.
Molim vas lepo, da bi daljinsko upravljanje gasovodom moglo biti postavljeno na transportnom sistemu, na gasovodu koji ima jedan krak ili, eventualno, da se negde račva, kao što se sadašnji gasovod račva ovde kod Batajnice i jedan deo se odvaja za Republiku Srpsku i dalje za BiH, a drugi deo nastavlja dalje prema Paraćinu, i suviše je skupa elektronika, ili pneumatski ventili koji bi za daljinsko upravljanje morali da se koriste. Možda bi to i moglo na magistralnim gasovodima da se ugradi i da se iz jednog distributivnog centra upravlja celim gasovodnim sistemom; problem dolazi onog trenutka kada se iz tog transportnog gasovoda izdvajaju razvodni gasovodi, distributivne mreže, pa sve do potrošača, odnosno do unutrašnjih gasnih instalacija.
Nemoguće je, verujete, razgovarao sam sa stručnjacima iz ove oblasti, sa stručnjacima koji su čitav radni vek proveli, nemoguće je uspostaviti jedan centar iz koga će se daljinski upravljati celim gasovodnim sistemom. Na stranu to što bi ovo bar za 30%, ako ne i više, povećalo cenu izgradnje gasovoda. Zbog toga sam i tražio da se u članu 5. st. 1. reči „i upravljanje“ brišu i da se u stavu 2. reči „i upravljanja“ takođe brišu.
Gospodine ministre, član 13. kaže: „Cevovodi ili delovi cevovoda i njihovih uređaja i postrojenja koji su privremeno isključeni iz upotrebe, kao i novi ili rekonstruisani cevovodi koji nisu pušteni u rad u propisanom roku, mogu se pustiti u rad nakon ponovo izvršenog ispitivanja, u skladu sa članom 9“, gde kažete da se puštanje u rad vrši u skladu sa zakonom i tako dalje.
Ne postoje propisani rok. Ja sam amandmanom tražio da se taj propisani rok briše. Onog trenutka kada se deo gasovoda ili jedan krak gasovoda isključi iz upotrebe i na njemu se vrši bilo kakva popravka, rekonstrukcija, izgradnja, dogradnja, prilikom novog puštanja oni moraju biti ispitani; moraju svi biti ispitani i, pored toga, moraju se mnoge druge stvari uraditi.
Amandmanom sam tražio da se posle reči „izvršenog ispitivanja“ dodaju reči „i dobijanja upotrebne dozvole u skladu sa zakonskim i tehničkim propisima“. Zašto? Upotrebna dozvola je vrhunac, kapa, dokaz da je taj cevovodni sistem, deo cevovodnog sistema, neki sklop unutar cevovodnog sistema spreman za upotrebu, da je prošao sve one procedure, dakle, da je izvršeno ispitivanje i sve ostalo, podešavanje, ako se radi o nekoj opremi koju treba podesiti. Dakle, ispitivanje je obavezno i kada se na dva sata isključi deo gasovoda i na njemu radi nekakva rekonstrukcija ili bilo koji postupak. Kada se sve završi, onda se dobija upotrebna dozvola za taj deo gasovoda i upotrebna dozvola je kruna. Ne vidim razlog zašto amandman nije usvojen. Hvala.
Ovo je primer da se pri pisanju ovog zakona nije mnogo vodilo računa o terminima, pa ćete u članu 15. na tri mesta, u st. 1, 3. i 4, naći reč „naftovod“. Mislilo se verovatno na cevovod, jer cevovod podrazumeva i naftovode, i gasovode, i sve druge cevi kojima se transportuju određeni energenti itd.
Zato smo amandmanom tražili da se u članu 15. u st. 1, 3. i 4. reč „naftovod“ zameni rečju „cevovod“. Onda će član 15. imati apsolutni smisao.
Gospodin Zoran Krasić je tražio da se u članu 16. posle stava 2. doda stav 3, koji glasi: „Lica koja su stekla stručnu osposobljenost i položila ispit po ranijim uslovima i propisima smatraju se licima sa položenim stručnim ispitom“.
O čemu se radi? Više od četrdeset godina gasovodni sistem postoji u državi Srbiji; od početka u Vojvodini, a već dvadeset i nešto godina i u ostalom delu Srbije. Za to vreme neko rukovodi tim sistemom, neko je rukovao tim gasovodnim sistemima, neko je radio na tim poslovima, neko je, da bi taj posao radio, morao da polaže stručni ispit pred određenim komisijama, i ministarskim a i stručnim komisijama preduzeća u kojima se radilo. Ne možete sada tražiti od čoveka koji ima 39 godina radnog staža, radi na poslovima manipulacije, održavanja itd., da dolazi i da pred komisijom koju obrazuje ministar, po propisima koje odredi ministar, polaže stručni ispit. Oni se moraju smatrati ljudima sa položenim stručnim ispitom.
Oni novi koji će raditi na tom novom gasovodu (mnogo posla će biti i mnogo će mladih doći da se zaposli) moraće da polažu te stručne ispite, pored kvalifikacija koje imaju. Ali, kada su u pitanju ovi koji već imaju iskustvo od 10, 15, 20, 30 godina i položene stručne ispite, suludo je od njih tražiti da ponovo polažu stručni ispit.
Od svih naftovoda, lepo zvuči naftovod, mi imamo ovo parče koje nam je ostalo od 1916, pre nego što nam je Hrvatska uzurpirala, od Omišlja na Krku pa do granice i imamo nešto malo naftovoda, odnosno produktovoda između Azotare i Rafinerije u Pančevu. Ovaj zakon će najveću primenu imati upravo u gasovodnim sistemima koji postoje i koji će se graditi kroz državu Srbiju. Ne vidim koji ćemo mi to novi naftovod raditi. Neće ga biti. Gasovode hoćemo, za gasovode će se primenjivati ovaj zakon i zbog toga bi trebalo definisati i sam naziv.
Gospodine ministre, „Prilikom korišćenja i održavanja cevovoda može se iz cevovoda povremeno, na propisanim mestima, ispuštati u okolinu ili spaljivati na baklji samo neotrovni gas ili tečnost...“ itd.
Ne može se ništa ispuštati u okolinu. Zato postoje baklje, zato postoje čitavi sistemi, kad se deo gasovoda, deo produktovoda imobiliše, kad se izvadi iz njega materija koja se u njemu nalazi, kako se oni ostaci koji se ne mogu izvaditi uništavaju. Može se spaliti, može se hemijski uništiti, ukoliko se radi o nekoj drugoj otrovnoj materiji, bilo koja da prolazi kroz cevovod. Kad se deo gasovoda izdvoji, uglavnom se na pokretnim bakljama spaljuje. Gas je i suviše opasan ako ga pustite u okolinu. Kad dođe do malo veće koncentracije zna da bude loš gospodar, ukoliko mu dozvolimo. Ne sme u zakonu da stoji da se može ispuštati u okolinu.
Ovaj zakon će primenjivati sutra oni koji će polagati taj stručni ispit, pa će shvatiti da imaju pravo i da puste u okolinu određenu količinu.