Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Gospodine ministre, opet dolazimo do onih famoznih funkcionalnih blokova u kojima u dva predloga nema srpske kontrole letenja, nema regionalnog centra kontrole letenja, u trećem ima, ali bolje da ga nema.
Radi građana Srbije ću opet pokazati ove blokove. Prvi blok predviđa zemlje bivše Austrougarske, sa delom Italije i bez Vojvodine. Kažem, bez obzira na državne granice, a kako su ovde sve državne granice lepo obeležene, do nivoa državnih granica i ništa dalje, to što je Italija prihvatila da sever Italije dobija do Brindizija i ovde do Bugarske. Ovde srpske oblasne kontrole letenja, srpskog regionalnog centra nema. Prema tome, nema ni para od preleta nad srpskim nebom.
Drugi predlog koji je, takođe, u opticaju, funkcionalni blok vazdušnog saobraćaja jugoistočne Evrope. Ovome je sedište u Sofiji i opet nema srpskog regionalnog centra, osim što će desetak onih koji su pripomogli da se ugasi srpski regionalni centar kontrole letenja dobiti visoke plate i debele funkcije u tom centru. Opet će nad našim nebom leteti, kao što i lete, a možda i više, avioni civilnog vazduhoplovstva, ali će pare ubirati neko treći.
Onaj što je najgori, i tu ima srpskog regionalnog centra, a bolje da ga nema, obuhvata taj regionalni centar gde će biti Srbija, Crna Gora, Albanija, Makedonija i Kosovo. Rukovodstvo, posada i sve ostalo će biti upravo iz onih delova koji su sad u centrima tih zemalja, pa ćemo dobiti situaciju da iz Albanije imamo predstavnika, da sa Kosova imamo predstavnika, na stranu što ćemo samim tim priznati nezavisnost Kosova.
Nikako na stranu, ali nije to sad tema, pa ćemo imati iz Makedonije 52 i nešto posto kontrolora letenja, iz Makedonije su Šiptari, imaćemo jednog Srbina i sedište će biti u Beogradu, i njih četvorica će odlučivati o svim bitnim pitanjima, pa i o novcu, tako da, gospodine ministre, vi vrlo jasno možete da shvatite gde će se na ovaj način odlivati pare i odakle će na ovaj način dolaziti odluke u tu oblasnu kontrolu letenja.
To je naravno prelazno rešenje dok se ne pojavi opet onaj Nemac o kome sam govorio, direktor kontrole letenja Nemačke, o kome sam govorio u prethodnom amandmanu, kupi oblasnu kontrolu letenja, pošto je već sad jasno da će krenuti na Beneluks, a onda ide i dalje.
Ono što je opasno, a to sam u prepodnevnom izlaganju rekao, što je neko neovlašćeno potpisao, taj neko je bio direktor centra i taj neko se zvao Trgovčević. Gospodine ministre, ugovore ovakve vrste može samo potpisati vlada, ministar uz saglasnost vlade i uz saglasnost Narodne skupštine, kao ipak najravnopravnijeg od te tri ravnopravne grane vlasti.
Nemojte dozvolite da ovako ozbiljne ugovore i ozbiljna dokumenta, na osnovu zakona koji neće biti ispravljen, jer pretpostavljam da amandman neće biti usvojen, na osnovu tog zakona potpisuju neovlašćena lica, o tome odlučuju pojedinci, jer bojim se da pojedinci mogu da imaju i lične interese, a ne državne.
Dame i gospodo narodni poslanici, tražio sam amandmanom koji sam podneo u ime SRS-a da se u članu 61. stav 3. briše.
Službu traganja i spasavanja za vojne vazduhoplove organizuje ministarstvo nadležno za poslove odbrane. Zakonom je određeno i integrisano civilno-vojno upravljanje vazdušnim saobraćajem i prostorom. Nema nikakvog smisla, ni ekonomske opravdanosti, da Ministarstvo odbrane organizuje posebnu vojnu službu za traganje i spasavanje, posebno iz razloga što je dužno da učestvuje u već postojećoj službi i to u paritetu 50:50. Ovaj amandman ne samo da će poboljšati Predlog zakona, nego će i uneti smisao u ovaj zakon.
Ima još jedna stvar, kada sam već uzeo reč, a nije mi isteklo vreme, da podsetim gospodine ministre, molio bih vas da me saslušate. Gospodine ministre, kada se budete sve raspitivali vezano za ovu agenciju za kontrolu leta, raspitajte se kako to da agencija za kontrolu leta sada postaje vlasnik pilotske akademije u Vršcu. Da vam pripomognem izgleda da je JAT bio dužan Agenciji za kontrolu leta neke pare i ova mu je uzela akademiju.
Šta će Agencija za kontrolu leta Pilotska akademija u Vršcu. Da li mi to polako oguljujemo ovo što reče gospođica Nataša Jovanović, oguljujemo JAT ne bi li ga što jeftinije neko kupio, naravno iza vaših leđa gospodine ministre, ne uz vašu saglasnost?
Kada sam već uzeo reč, vidi se da građani Srbije prate ovaj program i vidi se da građani Srbije reaguju. Naime, u poslanički klub SRS je došla jedna informacija, dokumentaciju ću vam predati pošto završim diskusiju, došla je jedna informacija koja je pomalo poražavajuća.
Naime, zna se da piloti moraju da polažu i jedan predmet koji se zove engleski jezik i frazeologija. Za pilote helikoptera pre 30 godina to nije važilo, jer se govorilo da oni neće leteti nigde izvan ovih prostora, izvan prostora države Srbije.
Sve bi to bilo u redu, međutim, kada su polagali na vojnoj akademiji, opet nisu polagali engleski, jer se govorilo da su oni to polagali kada su dobijali dozvolu, kada su polagali za pilotsku dozvolu, čak ni to nije toliko strašno.
Međutim, sada diploma vojnog vazduhoplovnog pilota je postala falsifikat za pojedine. Ne samo to, stupanjem Republike Srbije u integraciju vazduhoplovnih organizacija, kao što je "Jar Joint Aviation", Udružena vazduhoplovna pravila, pojedini piloti su se našli na spisku ispitivača koji vrše provere stručne sposobnosti pilota, a koji se prevode uz saglasnost sa ovim Jar pravilima, tako da imamo spisak pilota.
Čovek koji je inače profesionalni pilot aviona, profesionalni pilot helikoptera, pilot jedrilice, završio je vazduhoplovnu vojnu akademiju sa prosekom 9,4, nakon penzionisanja je leteo izvesno vreme i u inostranstvu itd, poslao je zahtev u Direktorat da mu se, u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacija od javnog značaja, dostavi da li određeni piloti koji su na spisku ispitivača imaju položen ispit iz engleskog jezika i frazeologije?
Neću čitati imena, jer ćete vi to proveriti, pa ćete mi reći jednom kada budete branili neki drugi zakon, imaju li ili nemaju, pa ću ja ovog gospodina obavestiti o tome. Predaću vam spisak i predaću vam ovo pismo pomenutog gospodina.
Dakle, pogledajte malo u tom Direktoratu. Ima tu nešto malo ispod žita, nego vi niste stigli da proverite.
Hvala, gospodine predsedavajući. Ovako ljubazno u Evropu možemo i vi i ja.
Tražio sam da se u članu 67. umesto tačke stavi zarez i da se doda "uz prethodnu saglasnost Narodne skupštine Republike Srbije", i onda bi ceo član glasio ovako: "Pružalac usluga u vazdušnoj plovidbi može da pruža usluge u vazdušnom prostoru drugih država ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom, uz prethodnu saglasnost Narodne skupštine Republike Srbije".
Gospodine ministre, s obzirom da smo danas pomenuli bar u 70 slučajeva mogućnost manipulacije, a u nekim slučajevima i sumnju u manipulaciju, kriminalne radnje u ovom sektoru koji se zove civilno vazduhoplovstvo, molim da usvojite ovaj deo, pa da sve ugovore ovakvog nivoa potpisuju ovlašćeni uz saglasnost Vlade Republike Srbije, odnosno uz prethodnu saglasnost Narodne skupštine.
Dignimo odgovornost na jedan mnogo viši nivo od onoga na kome se sad nalazi. Obzirom da su ovo uglavnom međudržavni ugovori, biće međudržavni ugovori kad se budu počeli potpisivati, mislim da bi Narodna skupština, kao najviši organ od tri grane vlasti, trebalo da kontroliše ovakve ugovore i da daje saglasnost na njihovo potpisivanje.
Prvi stav člana 70. kaže – Vlada može odrediti lokacije unutar Republike Srbije na kojima je obavezno pružanje jedne ili više usluga u vazdušnoj plovidbi.
Amandmanom koji sam podneo u ime SRS tražim ispravku prvog stava, pa da glasi – Vlada određuje vazdušni prostor unutar Republike Srbije na kojima je obavezno pružanje jedne ili više usluga u vazdušnoj plovidbi.
Na ovako relativno malom vazdušnom prostoru kao što je naš, sa uništenim i zapuštenim vojnim vazduhoplovstvom i protivvazdušnom odbranom, neophodno je da sav vazdušni prostor bude kontrolisan, a samo izuzetno u pojedinim delovima da se dozvoli letenje bez usluga kontrole letenja, a pri tom se misli na motorne zmajeve, letilice takvog tipa.
Pored toga, s obzirom na privatizaciju službi vazdušne plovidbe u svetu, a primiče se to i našim granicama, Vlada mora, a ne da može odrediti kontrolu letenja u našem vazdušnom prostoru.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 114.  stav 2 - pre nego što Direktorat izda potvrdu za plansku i tehničku dokumentaciju za izgradnju aerodromske infrastrukture, objekat koji predstavlja prepreku može biti uklonjen ili srušen uz saglasnost vlasnika objekta o trošku investitora aerodroma.
Bez obzira na obrazloženje koje mi je dato zbog čega se ne prihvata amandman, ponovo pitam – gospodine ministre, svedoci smo da se u zoni aerodroma Beograd, baš na sletnoj liniji nalaze objekti koji su u procesu legalizacije. Ukoliko se dođe u situaciju da se ti objekti moraju rušiti, deo je u procesu legalizacije, deo je bespravno izgrađen, da li ćete im nadoknadu kompletnu izvršiti?
Tražio sam da se briše "uz saglasnost vlasnika objekta", ne zbog toga što je vezano za nadoknadu. U redu je da se da nadoknada, međutim, šta ako on ne da saglasnost? Da li će širenje aerodroma Beograd ili, recimo, s one strane sletnog dela gde takođe ima objekata, da li će, ukoliko on ne da saglasnost, biti zaustavljeno širenje aerodroma Beograd?
Predlažem da prihvatite amandman SRS i da u ovom slučaju, s obzirom da se radi o višem interesu, o interesu države u krajnjoj liniji, saglasnost vlasnika objekta ne mora da bude prisutna kad se donosi odluka. Naravno da će aerodrom, odnosno investitor platiti nadoknadu za taj objekat, ali taj objekat ukoliko je u interesu proširenja aerodromske piste, recimo, mora biti srušen.
Ovako vezujete sami sebi ruke ovim stavom koji je u članu 114. zakona.
Moraću da pročitam član 155. "Direktorat može da prizna dokumentu o tipu da koji je izdala vazduhoplovna vlast strane države, ako uslovi pod kojima je izdat nisu blaži od uslova propisanih za izdavanje potvrde o tipu vazduhoplova i vazduhoplovnog proizvoda".
Stav 2: "Dokument o tipu koji je izdao ili priznao nadležni organ Evropske zajednice prihvata se, bez vođenja postupka za priznavanje".
Moj kolega Ljubiša Petković je tražio da se drugi stav ovog člana zakona briše.
Znači da ukoliko je Evropska zajednica izdala dokument, onda će se priznati bez svih ovih kontrola i uslova koji će važiti za sve ostalo. Mi nismo članovi EU, nismo članovi Evropske zajednice da moramo toliko prema njima snishodljivo da se ponašamo. Uslovi moraju biti isti za sve.
Prema tome, smatram da ovaj amandman treba prihvatiti.
Član 185, zadnji stav, kaže: ''Na rešenje o suspenziji korišćenja dozvole žalba nije dozvoljena.'' Predložio sam da žalba ne odlaže izvršenje rešenja o suspenziji, ali žalba mora da postoji kao institut.
Evo, gospodine ministre, pretpostavimo da vi krenete malo u istragu vezano za nabavku, recimo, one opreme iz Vijetnama za kontrolu leta i utvrdite da je, recimo, mali žuti firer – Nikola Stankov zloupotrebio službeni položaj i uvezao uz debelu proviziju tu zastarelu tehnologiju. Krene suđenje, dobije presudu i ako bi se ovom logikom išlo, on ne bi imao prava da se žali na presudu. Onda bi prvostepena presuda automatski postala pravosnažna.
Ako to ne dozvoljava krivično zakonodavstvo sa ove strane, nemojte da ne dozvolite nekome koji je dobio dozvolu pravo na žalbu. U tom slučaju bi, recimo, Nikola Stankov tog trenutka morao da zaglavi u zatvoru.
Dozvolite čoveku da se žali, dozvolite da iskoristi taj zadnji pravni lek.
Zahvaljujem, gospodine ministre.
Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što počnem uopšte da pričam o zakonu moram da demantujem jednu rečenicu prethodnika. "Agencija upumpava u budžet Republike Srbije preko dve milijarde godišnje." Apsolutno netačno, jedino što od naplate preleta ulazi u budžet Republike Srbije su porezi od plata zaposlenih.
Gospodine ministre, nije za priču, ali u selu Nepričavi stadoše mašine na Koridoru 11 onog trenutka kad vi stigoste da uđete u Lajkovac i koliko sam video tamo još uvek stoje. Sad da pređemo na zakon.
(Milutin Mrkonjić, sa mesta: Niste dobro videli.)
Možda su sad upaljene, možda ste večeras upalili mašine pre nego što ste došli ovde.
SRS je uložila preko 170 amandmana na ovaj zakon i dobio sam ovaj predlog amandmana na zakon koji je predložila Vlada i vidim da je nekoliko amandmana prepisano od amandmana SRS. Mi smo uvek spremni da pomognemo Vladi da poboljša zakon, naravno predlog zakona koji se da poboljšati. Ovaj zakon se ni sa ovoliko amandmana, ni Vladinih, ni poslanika, ne može poboljšati, jer je to sa nekoliko aspekta nemoguće učiniti.
Prvo, sa pravnog aspekta zakon je izuzetno loše urađen. Imate član 3. koji je pojmovnik i imate jednu trećinu članova gde ili ceo član ili samo prvi i drugi stav opet predstavljaju razjašnjenje pojma, a ne normu kako bi inače trebalo da bude.
Sa jezičkog i leksičkog aspekta takođe je zakon vrlo nemušto i loše urađen, a i prevod kad ste koristili strana zakonska rešenja, i to je loše urađeno.
Sa stanovišta bezbednosti vazdušne plovidbe ovaj zakon je vrlo opasan jer nije izbacio mogućnost, nije eliminisao mogućnost kakva je bilo pre godinu ili godinu i po dana.
Naime, da vas podsetim, zbog nestanka struje u kontroli leta, iako imaju tercijalno napajanje, prvo električna energija iz mreže, pa onda jedan sklop agregata, pa onda drugi sklop agregata, dva sata je kontrola leta bila bez struje i avioni su leteli naslepo, preuzimale su ih druge kontrole leta. To ne sme i ne može da se dozvoli.
Sa stanovišta suvereniteta zemlje krajnje je poražavajuće i dovodi u opasnost osnovni postulat – suverenitet i bezbednost zemlje.
Sa ekonomskog aspekta je poražavajući jer otvara brešu za otimanje državnog resursa – neba od strane EU i drugih zemalja, a kasnije ću vam pokazati da je to već i primenjivo.
Čemu služi onda ovaj predlog zakona? Izgleda da je ovim zakonom bilo neophodno dati legalitet jednom sporazumu koji je potpisan od strane neovlašćenog lica sa zemljama EU i određenim brojem zemalja. Sporazum je potpisan 2006. godine, i to Evropska zajednica i njene države članice, zatim Republika Albanija, Bosna i Hercegovina, Republika Bugarska, Republika Hrvatska, bivša jugoslovenska Republika Makedonija, Republika Island, što me je malo začudilo, ali kasnije sam video da nema mesta čuđenju, da je vrlo smišljeno Island ubačen kao potpisnik ovog sporazuma, Republika Crna Gora, Kraljevina Norveška, Rumunija, Republika Srbija i misija privremene uprave UN na Kosovu o uspostavljanju zajedničkog evropskog vazduhoplovnog područja. Sporazum je u ime Republike Srbije potpisao 29. juna 2006. godine v. d. direktor Direktorata i to u Briselu.
Ovde zdrav razum traži odgovor na pitanje ko je ovlastio Dragoljuba Trgovčevića, tadašnjeg v.d. direktora Direktorata civilnog vazduhoplovstva, da potpiše ovaj sporazum, s obzirom da se njime direktno zadire u pitanje suvereniteta Srbije jer predviđa mogućnost delegiranja vazdušnog prostora u nadležnost drugih država za kontrolu letenja.
Potpisivanje ovakvog sporazuma bez prethodnog ulaska u EU je protivno interesima domaće vazduhoplovne privrede i nacionalnim interesima u borbi za očuvanje Kosova i Metohije.
Da smo mi članica EU, onda bi potpisivanje ovog sporazuma bilo prihvatljivo, ali ne od strane direktora Direktorata, jer ovo može da potpiše samo ministar, odnosno Vlada uz saglasnost Skupštine.
Zašto Republika Island drži aerodromsku kontrolu letenja Priština na Kosovu i Metohiji i zato naplaćuje takse preleta? Ko je odgovoran što nisu ispoštovane odredbe Vojno-tehničkog sporazuma i Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN o vraćanju nadležnosti Republici Srbiji nad vazdušnim prostorom iznad Kosova i Metohije? Sada su te nadležnosti nezakonito preuzete od Euleksa.
Aerodromsku kontrolu leta u Prištini, koja obuhvata prostor Kosova i Metohije do 5000 metara, protivno Rezoluciji 1244 drži Republika Island i za to naplaćuje naravno usluge, a preko 5000 metara prostor je zatvoren za prelete civilnih vazduhoplova i u nadležnosti je KFOR.
Za prisustvo Unmika kao ravnopravnog partnera u zaključivanju međudržavnog multilateralnog sporazuma pozvali su se na Rezoluciju 1244 Saveta bezbednosti UN. Međutim, u navedenoj rezoluciji nema odredbe koja daje takav mandat toj misiji, pogotovo nema nikakvih mogućnosti da se to što su mimo Rezolucije 1244 dobili prenese na Euleks.
Vojno-tehničkim sporazumom je nadležnost nad vazdušnim prostorom privremeno data komandantu vojnih snaga KFOR-a i to član 2. tačka 3c) Sporazuma određuje mogućnost prenošenja nadležnosti u vazdušnom prostoru na kontrolu nad uobičajenim vazdušnim aktivnostima odgovarajućim institucijama u Saveznoj Republici Jugoslaviji, tada je SRJ još uvek postojala, kako bi se nadzirale operacije, sprečavali konflikti u vazdušnom saobraćaju, međunarodna bezbednost, snaga Kfora itd.
Prenos ove nadležnosti komandanta Kfora na međunarodne ili neke druge institucije nije predviđen nijednom odredbom Rezolucije ili sporazuma, naprotiv, ista odredba sporazuma sasvim jasno određuje da će kontrola nad civilnim i vazdušnim saobraćajem biti vraćena civilnim organima, što pre to bude izvodljivo. Do dana današnjeg to nije urađeno, a kako stvari stoje neće ni biti i čekaće se bukvalno da država Kosovo zaživi i onda da se njoj to preda. Toliko o prijateljima iz EU, pa i evrokontrole.
Šta su u pogledu vraćanja nadležnosti učinili ljudi iz Agencije za kontrolu leta i direktorata? Bukvalno ništa. Čovek koji vodi Agenciju za kontrolu leta, koga inače, iza njegovih leđa, jer ispred ne smeju, zovu mali žuti Firer, upravo je zaveo strahovladu u Agenciji za kontrolu leta i to je nedopustivo. Kasnije ću govoriti i o neverovatnim trošenjima, uzurpaciji, zloupotrebi, pljački i svemu ostalom šta se dešava u toj agenciji.
Mislim da bi, gospodine ministre, pored vas tu trebalo da sedi još jedan ministar iz vaše stranke, pa kad čuje ovo da pošalje ekipu da prekontroliše. Verujte da bi bar tri "marice" bile male da prime sve ono što se tamo dešava.
Svojevremeno je za tog direktora Agencije za kontrolu leta lobirao direktor američke kompanije za proizvodnju vazduhoplovne opreme Retion, a direktor se zove Goldmen, američka ambasada u Beogradu je intervenisala u Vladi Srbije da Stankov mora ostati na tom mestu direktora, zauzvrat Stankov je od njih kupio zastarelu opremu po izuzetno visokim cenama.
Bar deset puta sam izlazio za skupštinsku govornicu i pokazivao i dokumentaciju, i materijale i analize te opreme koja je ugrađivana i cene uporedne takvih i kvalitetnijih oprema koje se u svetu nalaze. Prema tome, ruka ruku mije, a država ostade bez prihoda.
Neka vas niko, gospodine ministre, ne ubeđuje za novac od preleta, a maločas smo čuli da se radi o izuzetno velikim svotama, da imamo i po 450.000 preleta godišnje, zavisi od sezone, nekad je to i po dve hiljade preleta, nekad je 700, 800, a najkraći prelet, najkraće vođenje od strane kontrolora leta košta od 600 dolara pa naviše. O ogromnoj se svoti radi, a Agencija za kontrolu leta se zove Agencija za kontrolu leta Srbija i Crna Gora D.O.O, dakle, društvo sa ograničenom odgovornošću.
Da li je to Nikola Stankov, pored rukovođenja Agencijom za kontrolu leta Srbije, rukovodio i Direktoratom, jer na sednice Saveta direktora civilnog vazduhoplovstva, a vi ste u nadzornom ili upravnom odboru po funkciji i u Direktoratu i u kontroli leta, pa bi trebalo da budete upoznati sa ovim. Nikola Stankov dolazi i kad nije pozvan, i to dolazi, recimo, sa ministrom odbrane i praktično vodi glavu reč. Kao što vidite, SRS ima sveže i tačne informacije od ljudi i patriota iz Direktorata i Agencije za kontrolu leta Srbije i Crne Gore.
Još jedna opaska, ovo je jedina institucija koja je zadržala, dakle, zove se Agencija za kontrolu leta Srbije i Crne Gore. Zašto? Najjednostavniji način, jer kad se pojave naši predstavnici da kontrolišu, onda će biti, pa vi nemate pravo. Uostalom o tome ćemo kasnije.
Dakle, Agencija za kontrolu leta Srbija i Crna Gora D.O.O je agencija za koju ne postoji zakon o njenom radu, takođe, ne postoji zakon o radu Direktorata civilnog vazduhoplovstva Srbije. Postojeći Zakon o vazdušnom saobraćaju ne prepoznaje ove organe, već savezni organ nadležan za kontrolu leta i savezno ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja, dakle, državne organe.
Zašto nisu doneti zakoni o osnivanju ovih organa? Ko ih kontroliše? Pod čijom su nadležnošću? Direktorat civilnog vazduhoplovstva Republike Srbije i Agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore su nezakonito osnovane odlukom dveju vlada Srbije i Crne Gore, jer preduzeće tad nije imala potrebnu većinu u Skupštini Srbije, kad kažem preduzeće, mislim na one koji su na današnji dan pre deset godina zapalili ovu skupštinu. Zamolio sam policiju da Srđanu Milivojeviću uzmu šibicu da se večeras ne bi ponovio scenario.
Činjenica da se u Predlogu zakona o vazdušnom saobraćaju Direktorat civilnog vazduhoplovstva Republike Srbije se osniva tim zakonom. To znači da je Direktorat dosad nezakonito funkcionisao i da i dalje nezakonito funkcioniše dok se ovaj zakon ne usvoji i još nije ni počela takoreći skupštinska procedura.
Sad da vidimo zašto je onaj sporazum toliko bitan, čiji se delovi moraju inkorporirati i ugraditi u ovaj zakon i da time dobiju legalitet. U okviru predmeta i uslova ovog sporazuma, i bez prejudiciranja relevantnih propisa koji su navedeni u aneksu 1. ovog sporazuma, ne postoje ograničenja slobode osnivanja preduzeća od strane državljana države članice EZ i partnera SAA na teritoriji bilo koje od njih.
Sloboda osnivanja preduzeća obuhvata pravo da se preduzimaju ili obavljaju aktivnosti lica koja rade samostalno i da se osnivaju i vode preduzeća, naročito kompanije i firme, prema uslovima itd. Ovo se odnosi na osnivanje agencija, filijala ili podružnica od strane državljana bilo koje države članice EZ ili partnera SAA osnovanih na teritoriji bilo koje države od njih.
Ovo će, gospodine ministre, s obzirom da mi još nismo članovi EU, biti kao ono što kažu u onoj seriji "Đekna nije umrla, a kad će ne znamo"; ne znamo ni kad ćemo postati ni da li ćemo postati. Inače sam govorio, dok mi stasamo i dok nas prime tamo, svi će otuda otići, pa ćemo opet biti sami tamo.
Ovo će ugušiti domaću vazduhoplovnu privredu. Maločas smo govorili o lou-kost firmama za avio prevoz. Tačno je, dolaze lou-kost kompanije i ugušiće našu vazduhoplovnu privredu i domaće avio kompanije, a onda će, gospodine ministre, podići cenu do te mere da nijedan ili gotovo nijedan, osim nekih koji rade u kontroli leta i eventualno u Direktoratu, neće moći da plati avionsku kartu. Da ne bi bila prazna priča, podsetiću vas vezano za primanja u kontroli leta.
Podsetiću vas na novinski članak koji je objavljen 9.4.2010. godine gde je kontrolor leta prijavio platu od 247 miliona za 2009. godinu i prvi je na listi ostao najvećih poreskih obveznika. Prevedeno na mesec, to je 20.250.000,00 dinara, a prevedeno na dan, to je 675.000 dinara dnevno.
Mene zanima, poslanike SRS zanima, pretpostavljam da i sve poslanike zanima, građane države Srbije posebno zanima, koji je taj stručnjak koji zarađuje 675.000 dnevno, a koji zarađuje 246 miliona dinara godišnje. Ako je on pošteno zaradio, odmah da smenimo Mirka Cvetkovića i njega da postavimo, kad može da zaradi za sebe, zaradiće i za državu.
Ako je nepošteno zaradio, a sve su prilike da su korišćene rupe u raznim zakonima ili se mimo zakona prolazilo, onda da gospodin Ivica Dačić radi jedno sat vremena prekovremeno, pa da ovog čoveka smesti, ako je ovoliko dobar, na neko hladno i mračno mesto, da se čovek ne iskvari.
Članom 8. i 9. pomenutog sporazuma dozvoljava se stranim privatnicima da osnivaju aviokompanije u Srbiji bez ograničenja. Mi smo krenuli od onog SSP-a kad smo otvorili naše tržište, otvorili smo neki stomak države Srbije i mogli su da dolaze svi kad hoće i koliko hoće, i sa kakvim god hoće kapitalom, i da ulažu u Srbiju i uglavnom su ulagali u trgovinu. Sad imamo situaciju da ovde rade marketi neki čiji su vlasnici u zatvoru u njihovim matičnim zemljama.
Otvaranjem ovakvih kompanija iz oblasti vazduhoplovstva ne samo da ćemo uništiti naše aviokompanije, nego dolazimo u još jednu opasnost koju direktno diktira NATO. Kako? Sada ćete videti.
Svaki stranac u EU može doći i osnovati aviokompaniju u Srbiji, iako za to deklarativno postoji mogućnost i u obrnutom smeru. Baš bih voleo da vidim koji će to Srbin otići u Brisel da otvori svoju aviokompaniju. To je prosto neizvodljivo.
Mi smo imali jedan primer, ovde je očito kako je NATO umešao prste, EU je u Bugarskoj kada je primljena u EU zatvorila transportni deo kompanije "ER Sofija". Tada je taj deo kompanije sa velikim ruskim transportnim avionima AN12 preregistrovan i počeo da radi u Beogradu kao srpska kompanija pod nazivom "United international airlines". Naš Direktorat, da bude malo veći katolik od Pape, Direktorat civilnog vazduhoplovstava, iako nismo u EU, pre Bugarske je ušao u evropski program bezbednosne procene na stranim vazduhoplovima, tzv. "Safa" i zauzvrat kompanija je zatvorena u Srbiji.
Koristiću vreme i poslaničke grupe kasnije da završim ovu priču i nadam se ubedim ministra da povuče zakon.
Dame i gospodo narodni poslanici, sve političke stranke u ovom parlamentu, a i one koje nisu parlamentarne, u svojim programima ključno mesto daju borbi protiv korupcije i kriminala.
Sve vlade od buldožer-revolucije naovamo na sva zvona su govorile da će tog trenutka krenuti u borbu protiv korupcije i kriminala. Nedavno smo usvojili Zakon za borbu protiv korupcije i sada usvajamo izmene i dopune. Šta se u međuvremenu promenilo?
Ništa u Srbiji, dame i gospodo, ne uspeva tako dobro kao što uspeva korupcija i kriminal. Setite se nedavnih lokalnih izbora u Aranđelovcu, u Boru i u još nekoliko gradova, građani su korumpirani, glasači su korumpirani, tako što im se donosilo novac, paketi, mobilni telefoni. Čak su u Aranđelovcu obećavane i koze, ginekološki pregledi itd, ne bi li se glas kupio.
S druge strane, javna je tajna da se velike svote novca u ovoj državi, pored svih zakona koje imamo, uključujući i onaj zakon za borbu protiv korupcije i kriminala, velike svote novca se okreću i to je prosto sramota.
Nedavna afera na Institutu za onkologiju je jasno i nedvosmisleno pokazala do koje mere mogu profesionalci, ljudi koji su zaduženi za čuvanje zdravlja nacije, da idu nisko. Koliko je tek afera koje nisu otkrivene.
Podsećam vas da je SRS godinama ukazivala na neverovatne afere sa neverovatnim svotama novca i uvek je bilo da afera prekrije aferu, posle tri dana se ona prethodna zaboravi, jer se otkrije neka treća itd.
Šta će se na kraju desiti? Ono što se uvek dešavalo, malim kriminalcima se skida glava, a velikim kapa. Podsećam vas da je samo u oblasti burazerske privatizacije država opljačkana za nekoliko desetina milijardi evra i nikom ništa.
Podsećam vas da SRS, predsednik poslaničke grupe SRS već mesecima ukazuje na neverovatan kriminal, na korupciju koja je zahvatila samo kod dve velike firme, "Luka Beograd", kod koje se radi o nekoliko stotina hektara najatraktivnijeg građevinskog zemljišta, i "Večernje novosti". Šta se desilo? Tresla se gora, rodio se miš. Čeka se da se neka nova afera otkrije i da se onda ove afere prekriju.
SRS smatra da se ovakve stvari ne mogu rešiti samo donošenjem zakona, donošenjem izmena i dopuna, donošenjem izmena i dopuna zakona o izmenama i dopunama zakona itd, nego da se zakoni koji postoje primene i da konačno one koje možda danas čuva policija, naravno, da policija nastavi da ih čuva, ali da se stave na hladno i mračno mesto, da se više ne kvare i da ne kvare naciju.
Na telefonskoj sednici Vlade, kojom su predsedavali potpredsednik Vlade i zamenik predsednika Vlade, doneta je odluka da se Predlog zakona o izmenama Zakona o bezbednosti saobraćaja pusti u proceduru i da dođe u Narodnu skupštinu i ova dvojica su ovlastili prvog potpredsednika Vlade, zamenika predsednika Vlade i ministra unutrašnjih poslova da pred narodnim poslanicima obrazlažu ovaj predlog zakona. Naravno, ova dvojica u ovu trojicu imaju najviše poverenja da će stručno obrazložiti ovaj predlog zakona.
Kad sam čitao davno Orvelovu "84" smatrao sam da je prosto nemoguće uvesti tako rigoroznu kontrolu i praćenje svakog pojedinca. Sad kad smo počeli da usvajamo neke od zakona, recimo Zakon o telekomunikacijama, pa Zakon o bezbednosti saobraćaja, pa još neke zakone, shvatio sam da sam onda bio u zabludi. Država može pod kontrolu i dvadesetčetvoročasovno praćenje da stavi svakog pojedinca.
Kamerama ste premrežili ne samo Beograd nego sve gradove i mnogi građani Srbije, mnogi građani Beograda će uskoro, kad počnu da im stižu uplatnice sa svotom koju moraju da uplate jer ih je kamera negde uhvatila, biti iznenađeni.
Posebna priča su presretači. Jedan moj poznanik mi je rekao da su ga pratili, ablendovali su mu da požuri, a kad je požurio, oni ispred njega – izvinite, sve je snimljeno. Dakle, postoji i takva mogućnost.
Da li će povećanje naplate kazne smanjiti broj prekršaja? Neće. Onaj ko je bahato vozio do sada, voziće i dalje, ali ovim predlogom izmena i dopuna Zakona omogućujete mu da ne ide 15 dana u zatvor, nego da plati tih 120.000 dinara, a taj ko ima kola za bahatu vožnju, sigurno ima i tih 120.000. Za razliku od njih, neko ko je požurio pa umesto 60 išao 65, odnosno 70, sigurno će zaglaviti tih 15 dana.
Međutim, ono zbog čega sam izdvojio mišljenje je da mi trojica predstavnika Vlade ovde sada objasne neke nedoumice. Recimo, dodali ste u članu 7. tač. 101. i 102. Ove prve se i nekako mogu razumeti. Tačka 102. me posebno interesuje. Kaže – nedelja je period između ponedeljka u 00.00 časova i nedelje u 24.00. Koliko znam, između nedelje 24.00 časova i ponedeljka 00.00 časova nema nijedna sekunda.
Ako ste kojim slučajem možda mislili na radnu nedelju, onda ste morali ovde napisati – radna nedelja je od, pa itd, jer navodnici se ne mogu pročitati i navodnici se ne mogu govorno izraziti osim da kaže, e sad u navodnicima radna nedelja. Koliko znam, nijedan zakon nas ne tera da ono što je u navodnicima i čitamo tako da je u navodnicima.
Član 224. kaže ovako – vozač mora da koristi dnevni odmor u roku od 24 sata nakon završetka prethodnog odmora, odnosno u roku od 30 sati ako je vozač deo višečlane posade i to je u redu.
Kada se u upravljanju vozilom iz člana 243. smenjuju dva vozača i ako se u vozilu nalazi ležaj koji omogućuje jednom od njih odmor u ležećem položaju, svaki vozač mora imati neprekidni odmor u trajanju od osam sati u toku 30 sati. Odmor iz stava 1. i stava 2. ovog člana vozač mora koristiti van vozila ili u vozilu, ako se ono ne kreće. Šta to znači? Ako uzmete da njih dvojica voze i da svako mora imati, koliko rekoste ovde, osam sati odmora u vremenu od 30 sati, to znači - 16 sati vozilo ne sme da se kreće ako oni imaju krevete u kabini i tu se odmaraju.
Idemo dalje. Nadležna jedinica Ministarstva može odustati od podnošenja zahteva za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom organu, ako je prekršaj učinjen zbog toga što je učesnik u saobraćaju, čineći radnju prekršaja, postupao u cilju zaštite bezbednosti, odnosno zaštite i spasavanja života, zdravlja ili imovine. Ko utvrđuje postupak u cilju zaštite? Da li će se desiti, da li može teoretski da se desi da dvojica budu u istoj situaciji, na istom mestu u istom slučaju i da jedan…(Predsedavajuća: Pet minuta.)… da završim samo. Doduše, neću.
Dame i gospodo narodni poslanici, kad sam jutros čuo ministra, a prethodno sam u obrazloženju za donošenje ovog zakona pročitao da je ovo savremen, moderan, evropski zakon, shvatio sam da sam bio u pravu što sam izdvojio mišljenje.
Mnogo je razloga zbog kojih treba izdvajati mišljenje. Da vas podsetim, a izgleda dok je gospodin Mirko Cvetković išao u Kinu, naši ministri nisu gledali televiziju, nisu čitali novine, pa nisu videli tamo da je Angela Merkel, jedna od vrhunskih ličnosti EU, nedvosmisleno rekla da Srbija neće u Evropu, bar ne do 2026. godine, a kako je krenulo, verovatno će moje unuče raspravljati o tome hoćemo li u Evropu ili nećemo, kad ga bude bilo.
Mislim da je jednostavnije reći zašto sam izdvojio mišljenje, pošto imam samo pet minuta, zadržao bih se na nekim ključnim stvarima, a posle ću u raspravi u načelu još mnogo toga reći. Dakle, osvrnuću se samo na par nelogičnosti.
Prvo ću da pročitam član 81. ovog zakona koji kaže: Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u službenom listu, što znači za sedam-osam dana, a primenjivaće se od 1. januara 2011. godine. Zašto, ministre, ne rekoste da ovaj zakon stupa na snagu 1. januara 2011. godine i da onda raščistimo. Šta je to što vam treba od osmog dana od dana objavljivanja u službenom listu pa do 1. januara 2011. godine? To se otprilike nalazi na 44. strani ovog predloga zakona.
Dakle, u obrazloženju se kaže ovako: "Donošenje novog zakona kojim se uređuje promet robe i usluga neće se neposredno odraziti na stanje u oblasti koju uređuje ovaj zakon, bez sprovođenja posebnih mera i aktivnosti usmerenih na ostvarivanje potpune i pravične primene". Svaka čast. Vrlo lepo napisano, umno, ali istovremeno ne znači ništa.
Tačnije, znači da je ovaj zakon neprimenjiv sve do trenutka dok će neka podzakonska akta, koja će biti doneta u ovom periodu, omogućiti ovom zakonu da bude primenjiv. Na prvom mestu, to se odnosi na primenu podzakonskih akata. Lepo ste to obrazložili. Drugo - potrebna je reforma načina obavljanja poslova tržišne inspekcije. Šta je to tržišna inspekcija do sada radila a da nije bilo u skladu sa ovim zakonom ili sa onim prethodnim zakonom, pa morate da pravite reformu rada tržišne inspekcije, kao i priprema komunalne inspekcije za preuzimanje poslova koji su povereni itd?
Treće - kako na organe nadležne za sprovođenje zakona tako i za sve subjekte na koje se zakon odnosi potrebno je približiti nova zakonska rešenja kroz odgovarajuću obuku.
Da li ćete vi to, gospodine ministre, sada obučavati Miškovića kako da trguje ili mislite da obučavate potrošače kako da kupuju? Ko je taj koga ćete vi sad, u skladu sa ovim zakonom, kad 1. januara 2011. godine bude stupio na snagu, koga ćete vi to obučavati?
Kaže – obučavanje, trening, pružanje objašnjenja i tumačenja u svetlu primene, kao i preduzimanje aktivnosti podizanja svesti javnosti o novom pravnom okviru u oblasti prometa robe i usluga.
Ministre, koju to svest mi treba da podignemo ovim zakonom, tačnije vi iz Ministarstva trgovine u javnosti i koji je to novi pravni okvir u oblasti prometa robe i usluga koju ovaj zakon donosi?
Podsetiću vas na još jednu stvar. Umesto da tih 600 zakona, koje smo već usvojili i za koje već, jednu trećinu, spremate za onu čuvenu giljotinu, jer se pokazalo da su neprimenjivi, da su nepotrebni, bolje bi bilo da počnemo da predlažemo i usvajamo zakone koji će biti kompatibilni ne sa EU – neće nas ljudi, nego sa Rusijom, sa Kinom, evo, danas nam dolazi delegacija Kine, SRS je zadovoljna što će delegacija Kine doći i pozdraviti nas ovde, sa Indijom, sa Latinskom Amerikom i sa svim onim zemljama gde naša roba ima promet i čija roba treba da dođe ovde.
U raspravi u načelu još mnogo stvari reći ću, ali ovoga puta, za ovih pet minuta, mislim da je dovoljno.
Dame i gospodo narodni poslanici, naravno neću da kritikujem ministra Milosavljevića za deo koji se odnosi na poljoprivredu jer je on ministar trgovine, ali kad se bude raspravljao Zakon o poljoprivredi sigurno ću da pomenem ministra Milosavljevića za onaj deo za koji je on odgovoran.
Naravno ne mislim da je on odgovoran ni za stanje, tačnije rečeno za haos na tržištu Srbije sad jer je mnogo toga on nasledio. Tržište je državni resurs i svaka država vodi računa o tome.
Onog trenutka kada smo odlučili, a čini mi se da ministar Milosavljević tad nije bio ministar, da jednostrano primenjujemo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, onog trenutka je tržište otvoreno i bukvalno dozvoljeno da se na tržište Srbije sliju mnogi i tako je naneta neprocenjiva šteta građanima Srbije i državi Srbiji.
Građanima s jedne strane kao proizvođačima, jer nisu mogli da se nose sa nelojalnom konkurencijom koja se tog trenutak pojavila na našem tržištu i građanima potrošačima koji nisu takođe mogli da se odupru nekvalitetnim, mnogo hvaljenim proizvodima koji su nagrnuli sa tog zapadnog tržišta, uglavnom sa zapadnog tržišta, i to proizvoda koji se ne prodaju u trgovinskim lancima na zapadu. Imao sam prilike da pogledam šta se prodaje u trgovinskim lancima u Belgiji, recimo, i to nije ta roba, iako je iz Belgije, koja dolazi na naše tržište.
Dakle, zakon mora da štiti i proizvođače i potrošače, a to ovaj zakon ne radi. S druge strane, zakon mora da štiti konkurenciju, a to ovaj zakon ne radi. Doduše, u naselju u kome živim konkurencija je vrlo razvijena, s jedne strane je "Delta", s druge strane "Maksi diskont", s treće "Tempo", pa izvoli, volj' ti ovde, volj' ti u onu drugu prodavnicu. Nesreća je u tome samo što i "Delta", i "Maksi" i "Tempo" - vlasnik Mišković.
Pitam se koliko procenata tržišta u Srbiji drži Mišković i koliko procenata Vlade, odnosno koliko komada ministara drži Mišković? Pogotovo pitam o političkim strankama, kako u vlasti, tako i u opoziciji, jer su se mnogi ovde hvalili da su sa Miškovićem pili kafu, a ja se sad pitam šta li su još uz kafu dobili?
U međuvremenu je Mišković prodao banku, a držao je tu banku i ti neki su podigli kredit i SRS zadužili do guše, sa neverovatnom kamatom je kredit podignut, mi i dan-danas taj kredit otplaćujemo. Oni su sad otišli, oprali ruke i sad su oni čisti. Pitam se šta oni dobiše uz onu kafu sa Miškovićem?
S druge strane, taj isti Mišković, imam prijatelje dobavljače, snabdevače Miškovićevih lanaca, jer ima tri-četiri lanca distributivna, kojima on ne plaća po devet meseci, po godinu dana fakture. Mislim da je obaveza Ministarstva da malo zaviri i da vidi kako se on odnosi prema onima od kojih robu dobija, i to uvoznu robu, a oni su upućeni da plasiraju preko njega.
Pitam se, ne pitam ministra da ne bih dobio opomenu, šta je sa zaštitom građana od kriminalaca vlasnika lanaca? Dočekasmo nedavno kao grom iz vedra neba Pevec uhapšen. Sad možemo da očekujemo i da vlasnici "Ideje" ili "Tulsa", kako se već zovu distributivni centri i lanci trgovinskih firmi, budu pohapšeni, pa tek onda da država Srbija reaguje. Koliko je još tih Peveca ili pevaca kukuriču na našem tržištu, ko njih štiti, pitam se, i za koliko ih štiti?
Gospodine ministre, napisali ste mnogo lepo u zakonu o deklaraciji, ali se pitam da li ste vi ili gospoda koja sedi pored vas, vi ne verujem da ste ulazili u prodavnice, nemate vremena, to supruga radi, ali jednom svratite pa zavirite u deklaracije onih proizvoda koji se tamo nalaze, pa ćete videti koliko je onih oznaka sa "E", pa iza toga dolazi broj E13, E14, E18 itd.
Pogledajte šta znače te oznake. Ne samo da je nekvalitetna, nego i po zdravlje štetna roba nalazi se obeležena, doduše mnogo sitno da ne može ni sa naočarima da se pročita, ali se nalazi na deklaraciji. Ministarstvo mora da natera proizvođače da ta deklaracija bude jasna i nedvosmisleno čitka i da kupcu, potrošaču ukazuje na šta se to odnosi.
Ovim zakonom se ne štite od nesavesnih prodavaca i otvaraju se vrata za robu sumnjivog i lošeg kvaliteta, pa čak i robu opasnu po zdravlje. Zašto niste ovim zakonom, zašto se Ministarstvo uopšte ne potrudi da zabrani proizvodnju i prodaju genetski modifikovanih organizama u Srbiji? Podsećam vas da je Ministarstvo poljoprivrede, čini mi se da ste vi tada bili ministar, preoralo nekoliko desetina hektara genetski modifikovane soje u okolini Šapca, i svaka čast.
Ali, pri tom se nije išlo dalje da se vidi ko je taj koji je tom seljaku prodao genetski modifikovano seme. Pri tom se nije išlo dalje da se utvrdi i da se taj kazni, i to najstrože. Jer, da vas podsetim, oni koji konzumiraju genetski modifikovanu soju ne štete samo svom zdravlju i svom organizmu, što je najgore, štete organizmima onih potomaka koji će tek doći na svet posle toga, jer se genom drastično menja. Nauka je utvrdila, a čini mi se da su ovo recidivi još ministrovanja Dulićke, Ivane Dulić-Marković u jednoj od onih vlada posle "buldožer revolucije".
Da vas podsetim, mi smo tad dokazivali da je ona jednom mesečno odlazila u Zagreb i posle toga išla avionom iz Zagreba u Monsanto, po proviziju i po instrukcije kako dalje da nastupa.
Danas imamo mnogo proizvoda koji su genetski modifikovani i koji su opasni po zdravlje. Doduše, neću da vas podsetim na onih 100 hiljada, dva puta po 50 hiljada tona genetski modifikovane soje, koju smo dobili kao poklon od SAD, pa preradili u "Krmivo produktu", pa prodali kao stočnu hranu. Meso od tih životinja koje su jele stočnu hranu zaraženu genetski modifikovanom sojom je opasno po zdravlje i pitanje je koliko ljudi tog trenutka bilo zatrovano i zaraženo.
Samo da završim misao.
Član 64. nema smisao. Pročitaću ga. Ima smisao samo jedan, i to zadnji stav ovog člana: "Ako se procenom stručnog procenitelja utvrdi da troškovi skladištenja, odnosno držanja i čuvanja određene oduzete robe u vremenu redovno potrebnom za sprovođenje prodaje javnim nadmetanjem itd." I u trećem članu kaže: "Vlada može ustupiti bez naknade robu iz stava 1. ovog člana i robu čija prodaja nije moguća za humanitarne svrhe, državnim organima, ustanovama kulture, humanitarnim organizacijama i drugim korisnicima humanitarne pomoći, kao i za druge opravdane svrhe".
Gospodine ministre, robu koju oduzmete, samo ovaj zadnji stav da ste stavili u članu 64. bilo bi sasvim dovoljno. Budžet se puni drugim sredstvima. Vrlo su mala sredstva koja se na ovaj način sakupe i stave u budžet. S druge strane, imate toliko organizacija humanitarnih, organizacija koje se bave brigom o osobama koje nisu sposobne da se same o sebi brinu, pri tom mislim na Zvečansku, pri tom mislim na domove u kojima su deca ometena u razvoju, pri tom mislim na mnoge druge institucije, narodne kuhinje, koje, posle "buldožer revolucije", otkad je došao DOS na vlast, to cveta…

Whoops, looks like something went wrong.