Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Nije ovde problem, dame i gospodo narodni poslanici, ovo što uočava gospodin Milivojević. Problem je u nečemu drugom. Problem je u članu 10. Ustava Republike Srbije, koji jasno i nedvosmisleno kaže da je u službenoj upotrebi srpski jezik i ćirilično pismo i jezici naroda i narodnosti koje u njoj žive.
Problem je u nečemu drugom. Problem je u tome što mi ne poštujemo ni državu Srbiju, ni Ustav Srbije. Kada kažem mi, ne mislim na SRS, nego na odbore, određene grupe koje rade u ovoj Narodnoj skupštini.
Imali smo nedavno priliku da dobijemo izveštaj Evropske komisije na engleskom jeziku. Postavio sam pitanje i pred predstavnicima Evropske komisije i pred Odborom, jer nisam obavezan da znam engleski.
Obavezan sam da znam srpski. Nas su ovde u Narodnu skupštinu poslali građani Srbije i nešto što mi je zapalo u oči, a to je da se na Odboru za evropske integracije, kad je nedavno došao potpredsednik Skupštine Saveta Evrope, Mađar, gospodin Laslo Varga, koji inače je Mađar, kome je maternji jezik mađarski jezik, poštujući ovu instituciju, sa čovekom koji je takođe Mađar vodi konverzaciju na srpskom jeziku, prevodilac prevodi sa srpskog na mađarski, a kad gost odgovara prevodilac prevodi na srpski.
Istovremeno, neki članovi Odbora su našli za shodno da na tom istom sastanku govore na engleskom. Mogao sam, recimo, na francuskom, na ruskom, te jezike poznajem, ali smatram da je poštovanje ove institucije, poštovanje Ustava, pogotovo člana 10. ovog ustava i iznenađuje me da se kroz zakone provlači engleski jezik kao poluslužbeni jezik u Srbiji.
Gospodo, onaj seljak koji kupi te hemijske proizvode i iznese ih sutradan na njivu da njima zaštiti svoje useve, ne mora da zna engleski. Vi ste dužni i uvoznik je dužan da mu prevede uputstvo za upotrebu na srpski jezik.
Ne znam, dame i gospodo narodni poslanici, ali gospodinu ministru Mrkonjiću uvek dođe ovakav zakon, gotovo neodbranjiv, i dođe ovde pred nas čovek i svim silama se trudi da odbrani zakon. Ali, da krenemo redom, takva mu je karma, šta da se radi.
Reče gospodin ministar da je ovo nov zakon. Tačno, nov je, ali su do sada sva zakonska rešenja posebnu pažnju posvećivala bezbednosti u manipulaciji, transportu, distribuciji i potrošnji materija koje imaju atribut opasnih.
Od 1950. i neke godine otkada je počela upotreba tih materijala koji se zovu opasnim zakonski je prvo u Demokratskoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, pa u SFRJ, pa u SRJ, pa dalje do današnjeg dana je posebna pažnja posvećivana upravo ovoj materiji.
Mogu da vam kažem kao neko ko je proveo pola radnog veka, a popriličan mi je radni vek, pola radnog veka proveo u preduzeću koje se bavilo transportom i distribucijom upravo jedne od paleta ovih opasnih materija, da sam bio svedok gde su naše zakonske akte, naši zakonski projekti, od ovoga što se danas zove EU, a sasvim drugačije je izgledalo i sasvim drugačiji odnos je imalo i sasvim drugačije se zvalo, zvalo se Evropska zajednica. Prihvatani su naši zakonski projekti, naša zakonska rešenja i unutar Evropske zajednice.
Prema tome, stručnjaka iz oblasti zakonodavstva, kao i iz oblasti rada, manipulacija sa opasnim materijama, država Srbija ima i nikada nije oskudevala u njima. I danas preduzeća koja se bave ovim poslom, imaju vrhunske stručnjake i imaju svetski priznate stručnjake.
Međutim, pošto je novi zakon, da malo o tom zakonu i popričamo. U samom startu ću se i ja pozvati na stav 2. člana 1. ovog zakona, gde kaže – odredbe ovog zakona se ne primenjuju, pa kaže – na transport opasnog tereta koji se obavlja vozilima ministarstva nadležnog za poslove odbrane, ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove, Vojske Srbije i tu ću da stanem i da pitam – šta je to što može Ministarstvo odbrane i šta je to što može Vojska Srbije da prevozi, a da državni činovnik, dakle, Vladin činovnik, Vlade kojoj su potčinjena i ova dva ministarstva, ne može da kontroliše.
Ukoliko ovakvo rešenje ostane, onda će nam se dešavati mnogo više ono što nam se desilo kod Batočine pre neku godinu, da nam je neodgovornost starešina u jednoj jedinici dovelo u opasnost čitav deo auto-puta od nekoliko kilometara. Da vas podsetim, gospodine ministre, onda je vojno vozilo posejalo granate po auto-putu, pa je bio zatvoren auto-put nekoliko sati i nekoliko sati su vrlo pažljivo te granate, koje su ispale iz kamiona, prikupljane.
Šta je to što ne može da kontroliše država što rade njena potčinjena ministarstva ili službe i organizacije ispod ministarstava? Prema tome, smatram da ova tačka 2. u članu 1. sigurno treba da bude izbrisana i zbog onoga o čemu su govorile moje kolege iz SRS, dakle, Sofa sporazum, NATO vojnici, kontrola toga. Jedino nam ovaj zakon može dozvoliti da na neki način uđemo u njihov Sofa sporazum, jer je on nedvosmislen.
Tu smo bukvalno dali mogućnosti da mogu nesmetano da prolaze. Jedino nam ovaj zakon može dozvoliti da na neki način ili bar malo kontrolišemo šta oni to prevoze i kako je osigurano to što oni prevoze, s obzirom da taj njihov transport može da bude poražavajući i akcidenti iz tog njihovog transporta mogu da budu vrlo opasni, ne samo za područje na kojem se dese, nego za mnogo šire područje države Srbije.
A Srbija je kao država relativno mala i onda bi mnogo veći prostor zauzimalo to što je pokriveno tim akcidentom. Zbog toga smatram da ovu tačku 2. iz člana 1. treba brisati.
I pored ovako uspešnih zakonskih rešenja koja smo imali do sada, dešavalo se da dođe do akcidenata upravo amonijaka u Padinskoj Skeli, municije kod Batočine, pa za vreme bombardovanja samo što se nije desilo, sreća te su izvukli iz Prve iskre Barič iz rezervoara, pa je moglo da dođe do bukvalne katastrofe nad Beogradom. I ratna situacija je u svakom slučaju situacija koja može da izazove akcident sa ovakvim materijama.
Šta se ovim zakonom dobija? Prvo, dobija se nova uprava, uprava koja će biti popunjena od kadrova koji su neraspoređeni u drugim upravama, agencijama, ministarstvima itd, apsolutno nepotrebna. Ili, ako već treba da bude raspoređen neko, on mora da ima vrhunske kvalifikacije iz ove oblasti.
Pitanje je da li su oni koji su neraspoređeni u drugim ministarstvima kvalifikovani da dođu u ovu upravu i sutradan upravljaju čitavom jednom lepezom poslova iz ove oblasti i da komanduju, da čak i naređuju, donose naredbe ljudima koji su daleko kvalifikovaniji, sposobniji i stručniji od njih.
U članu 11. i 12. ste nedvosmisleno to rekli. Član 39. kaže ovako – odobrenje za tip vozila za transport opasnog tereta je isprava koju izdaje Uprava na osnovu izveštaja o ispitivanju tipa vozila za transport opasnog tereta.
Ovde meni nešto nije jasno. Koliko se razumem, nije tip vozila bitan i ne ispituje se tip vozila, već se ispituje sud u kojem se opasan teret transportuje. Dakle, cisterna, ukoliko se radi o cisterni. Tip vozila, pokvari se jedan tegljač, skine se, prikači se drugi i može biti ne znam koliko puta ispitivan kamion koji vuče, uopšte nije bitno. Bitno je da cisterna bude ispitivana.
Govorite u članu 13. o ambalaži i ispitivanju. Gospodine ministre, do sada je bila obaveza da se na svakih pet godina recimo sudovi za transport i distribuciju i eksploataciju tehničkih gasova, pri tom mislim na propan i butan, pri tom mislim na hlor, pri tom mislim na azot, pri tom mislim na mnoge druge, disugas za varenje itd. Obaveza je bila da se na pet godina ispituju.
S obzirom da sam radio u firmi koja se bavila transportom i distribucijom tečnog gasa, vrlo dobro znam da posle pet godina sve boce, sve cisterne su morale da idu na tzv. ispitivanje, gde se pritisak podiže pet puta više od radnog pritiska.
Dakle, vi u boci koju koristite u domaćinstvu imate pritisak od 5 bara. Boca se ispituje na 25 bara i 24 sata ona mora da bude pod tim pritiskom i ako ne izgubi oblik, onda tek dobija žig inspektora parnih kotlova. Do sada su inspektori parnih kotlova imali pravo da svojim žigom potvrde ispravnost tog suda.
Danas situacija nije takva. Danas u Srbiji možda nekoliko miliona boca ima. Preduzeće koje se bavi transportom i distribucijom je bilo obavezno da ispituje svaku bocu kojoj je žig istekao i donese se u punionicu, svaku cisternu koja dolazi, a prošao joj je rok.
Danas toga nema iz razloga što se prvo pune boce uvoze iz inostranstva, pitanje je kvaliteta njihovog, pitanje je njihove ispravnosti. Danas preduzeća za punjenje i eksploataciju tih sudova nemaju obavezu i doći ćete u situaciju da vam boci od nekoliko godina istekne garancija od onih pet godina, koliko je dao inspektor, stavljajući svoj žig na tu bocu.
Ima još jedna opasnost koju sam primetio, kao čovek koji se malo razume u taj posao. Kada dođete da napunite bocu kod onoga koji puni automobile, ne meri se količina i mnogo je opasno, propisano je bilo da može najviše 200 grama na bocu od 10 kilogram, recimo, gasa, najviše 200 grama može, jer onda se stvara mnogo veći pritisak u onoj gasnoj kapi ukoliko 100 grama preko tih 200 grama gasa bude unutra.
Danas vi dođete, on vam napuni odokativnom metodom, vrlo opasno. Bolje je da nema kilogram gasa nego da ima 100 grama više od propisanog. Takva bomba, to više nije boca koja je dobar sluga u domaćinstvu, nego takva bomba ulazi u kuću, pogotovo ako nije ispitivana nekoliko godina i pogotovo ako je zbog povećanog pritiska izgubila oblik i čvrstinu.
Realna opasnost da dođe do eksplozije, do požara, da izgori čoveku stan, ni krivom ni dužnom. Ovaj zakon ne reguliše to. Ovaj zakon bi i u jednom bar članu morao da obaveže distributere, da obaveže uvoznike da boce kojima je istekao rok upotrebe ne mogu biti u domaćinstvu, u eksploataciji.
Pitanje polaganja stručnih ispita za one koji se bave transportom, distribucijom, manipulacijom opasnih materija, pre svega govorim u ovom delu koji makar malo poznajem. Nije se smelo dozvoliti da neko ko je čak i na obuci, bez stroge kontrole nekoga ko već ima položen ispit za punioca sudova tehničkih gasova, recimo, da pristupi i da puni tu bocu.
Ispit se polagao pred Komisijom Saveza energetičara Srbije. Vrlo stručan, vrlo težak ispit i tek sa tim položenim ispitom neko je mogao da bude punilac tih gasova, da radi na butanskoj pumpi, da vozi cisternu sa gasom, jer obično cisternu sa gasom, manipulaciju oko pretakanja tog gasa vrši onaj ko cisternu i vozi.
Dakle, mora Komisija i mislim da je to do sada Savez energetičara izuzetno lepo, dobro i korektno radio, i mislim da Savezu energetičara Srbije ili nekoj drugoj instituciji koju ministarstvo ili država Srbija uspostavi da pravo da daje sertifikate o položenim ispitima i o stručnoj osposobljenosti ljudi koji se ovom materijom bave.
Mi danas imamo jedno javno preduzeće koje se bavi upravo ovim transportom i distribucijom prirodnog i tečnog naftnog gasa, odnosno dva. Oni su uglavnom obespravljeni ili njih seku zakoni koji se donose, a pri tome vrhunski stručnjaci iz oblasti i iz tih preduzeća se ne konsultuju. Mislim da bi ministarstvo moralo mnogo više pažnje tu da posveti.
Savetnici koji će u preduzećima biti, u preduzećima koja se bave transportom i distribucijom, pa i do sada su preduzeća to imala, samo se možda nisu zvali savetnici, nego su se zvali referenti itd. I dosad je u preduzećima koja se bave ovim poslom neko to radio.
Dakle, ne radi se o ljudima koji su u preduzećima, nego se radi o onima koji će možda zloupotrebom, možda manipulacijom doći do mnogih drugih stvari. U principu, kada je privatizacija krenula mnoge stvari su se otele kontroli, pogotovo ovakve stvari iz ove oblasti koje mogu da budu, ne samo štetne, nego katastrofalne.
Nisam u svojoj diskusiji zakačio deo koji se odnosi na drugu vrstu opasnih materija, pri tom mislim na hlor, na amonijak, na benzine, na zapaljiva sredstva itd.
Na kraju, ovim ću završiti, gospodine ministre, vi morate kao ministarstvo da se založite da se opasne materije nikad ne prevoze, ne prolaze kroz gradove, kroz naseljena mesta. Već dvadeset i kusur godina se govori o iseljenju pruge pored Save. Već dvadeset i kusur godina se traži alternativno rešenje. Međutim, zaboravlja se nešto drugo, auto-cisternama, koje su takođe opasne i koje su bombe na točkovima u svakom trenutku, mora da se nađe alternativni put da one izbegnu Beograd.
Tek sada kada je zatvorena Gazela i kada čitav teretni transport mora da ide preko Rakovice, ovamo ovim delom puta, tek sada vidite koliko u stvari tog opasnog, zapaljivog, eksplozivnog materijala, štetnog, u svakom slučaju ako dođe do incidenta, prolazi kroz centar Beograda. Beograd mora, ne samo Beograd, nego i svi gradovi, posebno da obrati pažnju jer gde je izuzetno gusto naselje, jer bi najmanji incident, ne daj bože, izazvao katastrofu ogromnih razmera.
Ne može se, dame i gospodo narodni poslanici, ugrožavanje vazdušnog saobraćaja u bilo kom smislu smatrati prekršajem. Zbog toga smo mi iz SRS tražili da se u članu 258, koji se inače odnosi na sankcionisanje, tačke 1), 2), 7), 14), 20), 24), 37) i 51) brišu, jer to nisu prekršaji, to su krivična dela čijim se vršenjem ugrožava ne samo bezbednost u saobraćaju, nego i životi mnogih ljudi.
Ne može se dozvoliti, recimo, da neko ispali raketu neovlašćeno, naravno, i time ugrozi bezbednost, kao što se ne može dozvoliti i da neko kupi agregate od neprofesionalnih proizvođača koji će u Agenciji za kontrolu leta biti instalirani kao sekundarni ili tercijalni izvor, a obavezna je kontrola leta da ima tri izvora električne energije i da, kao što se to desilo pre nepunu godinu dana, dva sata Agencija za kontrolu leta bude mrtva i dva sata vazduhoplovi nad Srbijom, vazduhoplovi koje je preuzela kontrola leta lete na slepo, da se mole i traže susedne kontrole leta da eventualno preuzmu te vazduhoplove i da ih vode.
Da li ste se pitali, gospodine ministre, ko je odgovoran za to? Činjenica je da onog trenutka kada sklopka na električnom napajanju iz električnog voda iskoči, tog trenutka mora da se uključi drugi agregat, pa za slučaj da je i on neispravan mora treći agregat da se uključi i da kontrola leta u svakom trenutku ima napajanje električnom energijom.
Tražili smo da se ove tačke brišu iz ovog člana gde se predviđaju kao prekršaji i da se ove tačke smatraju kao krivična dela.
Takođe smo tražili da se doda tačka 55), da su predsednik Vlade, nadležni ministar i direktor Direktorata odgovorni ukoliko u zakonskom roku ne donesu sve propise i sva podzakonska akta određena ovim zakonom, jer ovaj zakon, ukoliko ne budu došli propisi koji za njim slede i podzakonska akta koja iz njega proizilaze, biće samo mrtvo slovo na papiru.
Zbog toga smatram, gospodine ministre, da bi trebalo da usvojite ovaj amandman.
Poslanički klub SRS je samo tražio amandmanom da se u članu 265. doda još jedan stav, koji glasi – na propise iz stava 1, koji zadiru u pitanja nadležnosti nad kontrolom letenja u vazdušnom prostoru Srbije, obavezna je saglasnost Narodne skupštine Republike Srbije. Samo to i ništa više.
Ko se to boji davanja saglasnosti od strane Skupštine? Koji su to propisi, pogotovo kada su ovako bitni propisi, koji ne treba da prođu kroz skupštinsku proceduru? Gospodine ministre, znate kada ste bili poslanik da često stvari samo prođu kroz Skupštinu jer su čiste i onda Skupština samo da saglasnost. Naravno da je Skupština istovremeno i samo filter mnogih stvari koje baš i nisu u skladu i Skupština onda zaustavlja takve radnje i takve predloge zakona.
U svakom slučaju, obrazloženje koje sam dobio kaže – amandman se ne prihvata iz razloga što je Direktorat civilnog vazduhoplovstva RS u okviru svoje regulatorne funkcije Predlogom zakona ovlašćen za donošenje niza podzakonskih akata u oblasti vazdušnog saobraćaja, pa i za donošenje propisa na osnovu ESAC sporazuma.
Kako su u pitanju uskostručni pod zakonski akti, šta mislite da ovde ne sede ljudi koji se bar pomalo i bar neki razumeju u mnoge stvari koje su iz oblasti vazdušnog saobraćaja? Niko ne kaže da Direktorat ne treba da pripremi podzakonske akte, ali treba Vlada da ih donosi i treba Skupština da bude upoznata.
Doduše, Skupština je nekada gluva i za vapaje kada se ovde iznesu. Poslanički klubovi znaju da izađu kada se iznesu vapaji koji su vrlo bitni, i nekad i od životne važnosti, vapaj koji SRS upućuje pre svega Vladi, pre svega državi da zaštiti prof. dr Vojislava Šešelja od ubijanja koje se permanentno sprovodi unazad nekoliko meseci nelečenjem ili pogrešnim lečenjem. Činjenica je da Skupština ima i takve manjkavosti, ali je činjenica da ovakve stvari moraju da prolaze kroz Skupštinu.
Gospodine ministre, znate da je upravo vaš predsednik po istom principu ubijen u Haškom tribunalu, pored onih 15 ili 16 koji su ubijeni. Još jedno ubistvo se sprema i SRS apeluje na sve, i na vas u Vladi, i ove u Skupštini, i srpsku i svetsku javnost da se taj zločin nad dr Vojislavom Šešeljem zaustavi.
Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što pređem na temu moram, ostao sam dužan kod rasprave u načelu, da neke stvari razjasnimo radi građana Srbije pre nego radi onoga koji je to pitanje potezao.
Naime, izneo sam zvanični podatak Poreske uprave, gde je jedan kontrolor leta, kako se predstavio, zaradio za 2009. godinu 246 miliona. Spočitavano mi je tad da se to neko potpisao kao kontrolor leta. Tražim kao narodni poslanik i kao poslanička grupa SRS tražimo da se utvrdi ko je taj čovek i da se, ukoliko je to zakonski moguće, obelodani, jer ovo je, ljudi moji, genije. On zarađuje 20 miliona i 250 hiljada mesečno, odnosno 675 hiljada dnevno.
Ako je taj čovek toliko sposoban, odma` da smenjujemo Mirka Cvetkovića i njega da postavimo za predsednika Vlade, jer kad može ovoliko za sebe da zaradi, sigurno možemo i mnogo više za državu. Toliko o tome. Otprilike znam o kome se radi. SRS će insistirati na ovome, da se obelodani ime ovog genija.
Druga stvar, jer nisam uspeo da završim, odnosi se na ukidanje transportnog preduzeća koje je prvo bilo registrovano kao "Er Sofija" a onda kad je Bugarska ušla u NATO pakt, zabranjen rad tom preduzeću, onda je registrovano kod nas "United International Airlines". Da bi Direktorat neposredno posle toga ukinuo registraciju tog preduzeća i iz ovoga se jasno i nedvosmisleno vidi da se kargo centri u srcu Evrope u ovim bogatim zemljama formiraju ne zbog toga što tamo tek treba razvijati itd, nego zbog toga što se radi o ogromnim sredstvima.
Druga ili prva kategorija je i to da treba rusku tehniku ukloniti iz Evrope, jer ovo preduzeće i mnoga druga preduzeća vazduhoplovna koja su se bavila kargo letovima, odnosno transportom, sva koja su imala ruske avione, transportne avione, ukinuta su.
Još jedna stvar, da ne bi ostalo nedorečeno, neko je spomenuo funkcionalne blokove, ima ih u zakonu. Dame i gospodo narodni poslanici, radi vas i radi javnosti i radi građana Srbije bih objasnio o kakvim se blokovima radi koji sada funkcionišu. U opticaj su predlozi. Još uvek nijedan ne funkcioniše, ali su u opticaju predlozi da to profunkcioniše.
Prvi funkcionalni blok "Central Ukraine Airtrafic", servis centralnoevropske službe vazdušnog saobraćaja predstavlja grupu država bivše Austrougarske, sa delom Italije. To bi bio jedan blok, naravno bez Vojvodine. Italija je prihvatila da severni deo prepusti njima, ali zato dobija skroz dole do Brindizija i ceo ovaj deo, uključujući i Srbiju. U ovom slučaju ne bi bilo regionalnog centra za kontrolu leta u Srbiji.
Drugi blok, koji je takođe u opticaju, obuhvata ceo prostor bivše SFRJ, bez Slovenije, ali sa Bugarskom i centar bi bio u Sofiji, dakle opet nema regionalnog centra u Srbiji.
Treći blok, gde postoji nekakav regionalni centar u Srbiji, predviđa Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Albaniju i KiM. Centar bi bio u Beogradu.
Međutim, dame i gospodo narodni poslanici i građani Srbije, ako znamo da u Makedoniji 52% ili 53% kontrolora leta su Albanci, ako znamo da tu ulazi Albanija, ako znamo da će tu ući Kosovo, koje nam otimaju i verovatno će ga dotle oteti, i ako znamo da tu ulazi Crna Gora, koja je inače u sastavu regionalnog centra odnosno Agencije za kontrolu leta sadašnje, doći ćemo u situaciju da imamo jednog Albanca iz Albanije, jednog Albanca sa Kosova, jednog Albanca iz Makedonije i verovatno jednog Albanca iz Crne Gore i imaćemo jednog Srbina u kontroli leta.
Šta to znači? Vrlo jednostavno, biće sedište u Beogradu, odlučivaće Albanci o utrošku sredstava i sva sredstva će ići tamo gde oni budu odlučili. Taj naš predstavnik, makar bio ne znam ko, ma i Ajnštajn da bude, uvek će biti preglasan.
Koristio sam vreme poslaničke grupe. Kasnije ću još nešto da kažem.
Tačka 8) člana 3. kaže: "Interoperabilnost je niz funkcionalnih, tehničkih i operativnih karakteristika sistema i sastavnih elemenata tehničkih sistema vazdušne plovidbe, kao i njihovih operativnih postupaka, u cilju bezbednog, neprekidnog i efikasnog rada".
Amandman koji sam podneo u ime SRS traži da se reč "niz" zameni rečju "usklađenost", jer "niz" sam po sebi ne znači apsolutno ništa, ali "usklađenost funkcionalnih, tehničkih i operativnih karakteristika sistema" itd. znači mnogo.
Prvo, usklađen sam Predlog zakona, usklađen zakon upravo sa ovim, jer po ovome biste mogli da kažete – i zakon je niz članova. Zbog toga smo tražili, jer sa njim ćemo u Evropu, ako bog da, reče predsednik 2015-2016. godine, a neki moji izvori kažu 3015, ali neka ostane na tome. U cilju poboljšanja zakona, tražimo da reč "niz", koja sama po sebi ništa ne znači, bude zamenjena rečju "usklađenost".
Pored toga, hteo bih da iskoristim i da kažem još dve reči, da smo mi, poslanici SRS, ovakvih intervencija na član 3. imali mnogo, jer se dešavalo da su čitavi članovi zakona, 1. stav ili 1. i 2. stav zakona, objašnjavajući. Zbog toga postoji član 3, gde će biti pojmovnik, gde će svi pojmovi iz tog zakona biti smešteni, a ostali članovi su pravne norme koje imaju i u zadnjim članovima određene sankcije za nepoštovanje tih pravnih normi.
Smatram da je Vlada Srbije mnogo pogrešila što nije prihvatila amandmane poslanika SRS koji se odnose na član 3. i smatram da je pogotovo mnogo pogrešila što ovu reč "niz" nije zamenila rečju "usklađenost". U ovom slučaju bi ova tačka imala smisla, ovako nema.
Pored toga što smo tražili da se u pojmovnik u članu 3. svrstaju svi pojmovi koji se nalaze u drugim članovima zakona i da ostali članovi zakona stvarno budu zakonske norme, ovde treba pored ovoga i još nešto reći. O funkcionalnom bloku, u zakonu u članu 39, piše – funkcionalni blok vazdušnog prostora je vazdušni prostor nezavisan od državnih granica, zasnovan na operativnim zahtevima. Dakle, nezavisan od državnih granica.
Ako pogledamo, dame i gospodo, ove karte, ova tri predloga, videćete da je i te kako svrstan u okvir državnih granica. Naravno, zemlje koje upravljaju EU, koje iskorišćavaju tu grupu zemlja koja se zove EU u korist svoje nacije, nikad se neće odreći i vazdušnog prostora, pored ostalog, a i svih ostalih profita koji i u drugim granama mogu da dođu.
Eurokontrol je vrlo vodio računa o granicama zemalja kao što je Nemačka, Francuska, Engleska itd, pa čak i kao što je Italija. U ovom bloku Centralnoevropske službe vazdušnog saobraćaja, Italija se odrekla dela svoje teritorije, dala je ovoj drugoj kontrolu da bi dobila deo skroz dole do Brindizija i da bi dobila onaj deo koji se odnosi čak i na Bugarsku, dabome i Srbiju, i da njihov regionalni centar za kontrolu leta bude u Italiji. Zašto? Tamo gde je centar, tamo idu pare od preleta, od kontrole leta itd.
Jedino se o Srbiji nije vodilo računa kad su u pitanju granice i neće se voditi računa ako vlast ne povede sama računa o tome u ovim pregovorima. Ko je ovlastio gospodina Trgovčevića, bivšeg direktora Direktorata civilnog vazduhoplovstva, da potpisuje ovakve papire? Ne govorim o gospodinu Starčeviću, govorim o gospodinu Trgovčeviću, koji je bio direktor pre njega.
Ovo je mogao samo ministar, mogla je samo Vlada uz saglasnost Narodne skupštine, jer se direktno zadire u suverenitet države, a da ne govorim o ekonomskim kategorijama, koje su poprilične, jer čuli ste podatak, 450.000 preleta ima otprilike, od 600 do 1800 dolara je cena preleta, da vas uzme kontrolor leta iz jedne teritorije i da vas prevede preko teritorije Srbije, odnosno preko teritorije koju pokriva Agencija za kontrolu leta i da vas preda drugom. O ogromnim se parama radi i upravo su zinuli zapadni prijatelji pojedinih naših državnika na te pare, suština je u tome.
Mi iz SRS smo, pripremajući se za ovaj zakon, naišli na jednu nelogičnost. Predlažemo da se u članu 5. ta nelogičnost ispravi. Kaže – državni vazduhoplovi su vojni vazduhoplovi, vazduhoplovnih organa unutrašnjih poslova, carinski vazduhoplovi, kao i vazduhoplovi koji se isključivo koriste za prevoz šefova država ili vlada i visokih državnih delegacija.
Dame i gospodo narodni poslanici, svaki vazduhoplov koji se koristi za prevoz šefova država ili vlada automatski dobija status državnog vazduhoplova. Da vas podsetim, avion Stanka Subotića-Caneta je pre nekoliko godina vozio jednog našeg visokog funkcionera, čini mi se da je bio premijer, u Dubaji. Vazduhoplov Stanka Subotića-Caneta nije državni vazduhoplov, ali onog trenutka kada je premijer Vlade Srbije seo u taj avion, on je dobio status državnog aviona.
S druge strane, avioni koje ima Vlada, koje ima ova država, kada recimo budu izdati nekoj delegaciji da je prevezu od jednog aerodroma do drugog, od jedne zemlje do druge, nemaju u tom slučaju status državnog vazduhoplova, bez obzira što je vlasnik država.
Član 7. stav 2. Radi se letovima posebne namene. Oni imaju prednost nad ostalim letovima, izuzev nad letovima kod kojih je pilot vazduhoplova objavio stanje nužde itd, kod kojih je stanje nužde očigledno i kojima preti nezakonito ometanje.
Amandmanom smo tražili mi, srpski radikali, da se ovo "nezakonito" briše. Onda bi bez toga ostalo "kojima preti ometanje" itd. Baš bih voleo da zakonopisac kaže koje je to zakonito ometanje, pošto je ovde nezakonito.
Dame i gospodo, ako uskoro postanemo vodeća zemlja EU, od nas će prepisivati zakone, kao što mi sada prepisujemo od drugih. Nemojte da se brukamo, da kažu da su ovo nepismeni pisali. Nezakonito ometanje. Svako ometanje je nezakonito. Zbog toga tražimo da se reč "nezakonito" briše i da se ovaj amandman usvoji, da ovaj član ovog zakona stvarno ima smisla. Zahvaljujem.
Ovde sam sad u dilemi. Ili je ovaj član zakona prepisivan, pa pogrešno preveden sa engleskog ili je prepisivan iz jednog našeg naučnog dela, pa je onda, da ne bi bilo viđeno da je prepisan, jedna reč iskrivljena i samim tim ceo član gubi smisao.
Iz vazduhoplova se za vreme leta ne smeju izbacivati predmeti, tečnosti, izuzev ako je ugrožena bezbednost leta ili obezbeđivanje vazduhoplova. Sama reč "obezbeđivanje" ništa ne znači i nema nikakvog smisla, a ovde se očigledno radi o naučnom radu koji je na fakultetu bezbednosti i gde postoje naučna istraživanja u kojima se jasno definisalo i razgraničilo značenje pojma "bezbednost" i "obezbeđenje".
Da se baš ne bi, u vazdušnoj plovidbi, naravno, prevelo "obezbeđenje", onda ide "obezbeđivanje". Ili ona prva dilema – reč "sejfti" zamenili pojmom "obezbeđivanje", odnosno "obezbeđenje", ali pogrešno prevedeno, pa je ispalo "obezbeđivanje".
Gospodine ministre, vi ovo niste pisali, ali imate ovlašćenja da intervenišete, umesto reči "obezbeđivanje" usvojite ovaj amandman, neka stoji reč "obezbeđenje" jer bezbednost može biti ugrožena, ali obezbeđivanje ne može biti ugroženo. Zahvaljujem, gospodine ministre.
Stav 3. člana 10. kaže: ''Za eventualnu štetu koja je nastala usled lansiranja raketa i drugih letećih objekata odgovorno je lice koje je raketu lansiralo, odnosno drugi leteći objekat lansiralo.''
Ne može se tražiti odgovornost pojedinaca u ovakvim momentima, jer u tom slučaju postoji, prvo, odgovornost onih koji su propisali pravila ponašanja i odgovornost nadređenih tom licu.
U ovom slučaju ćete doći u situaciju da na protivgradnoj rampi, a dobio je nalog da lansira raketu i ta raketa, jer je bila zabrana, a taj njegov nalogodavac nije znao ili nije obratio pažnju na to i protivgradna raketa nanese određenu štetu. Hoćete u zatvor onoga ko je raketu lansirao ili onoga ko mu je naredio ili onoga pre svega ko je propisao kako i u kom slučaju se lansiraju rakete, a da je taj deo ispustio.
U Evropi, kojoj mi hrlimo i u koju samo što nismo ušli, a kada ćemo ne zna se, proaktivni pristup bezbednosti odavno podrazumeva sistemsko delovanje i ugrožavanje, i iz ovoga je očigledno da naši vazduhoplovni organi i rukovodioci prihvataju samo formu proaktivnog pristupa, a u suštini deluju reaktivno.
Zbog toga smatram, gospodine ministre, da bi mnogo poboljšali zakon ukoliko ovaj amandman prihvatite.
Dame i gospodo narodni poslanici, u članu 14. stav 2. kaže se: "Pružaoci usluga u vazdušnoj plovidbi, avio-prevozioci, operateri aerodroma, vazduhoplovno-tehničke organizacije koje se bave održavanjem vazduhoplova i drugi subjekti koje odredi Direktorat (u daljem tekstu: vazduhoplovni subjekti) primarno su odgovorni za bezbedno obavljanje svojih delatnosti ili pružanja usluga, a za bezbedno obavljanje poslova u okviru vazduhoplovnog subjekta odgovorni su i svi pojedinci koji u obavljanju svojih poslova utiču na bezbednost".
Tražio sam da se reči "u obavljanju svojih poslova utiču na bezbednost" zamene rečima "obavljaju poslove od uticaja na bezbednost, ako ih obavljaju suprotno utvrđenim pravilima".
Ne može se tražiti odgovornost pojedinaca ukoliko obavljaju poslove u skladu sa utvrđenim pravilima. U tom slučaju odgovornost mora preuzeti subjekt ili rukovodioci koji su ta pravila propisali. Organi i rukovodioci se u ovom slučaju štite, a slabosti u svom radu prebacuju na neposredne izvršioce.
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, svi ste u preduzećima u kojima ste radili, dok vam DOS nije preduzeće zatvorio i prodao, imali priliku da određene norme ponašanja, pogotovo iz bezbednosti, primenjujete. Ukoliko niste primenjivali i pri tom je došlo do povređivanja vas ili nekog drugog, onda ste bili krivi vi. Ukoliko su primenjivane norme, onda je odgovornost bila na nekom drugom.
Ne mogu se propisati pravila ponašanja i ako se čovek u skladu sa pravilima ponaša i dođe do incidenta, tragedije, u krajnjoj liniji, ne može biti odgovoran pojedinac. Onda možda ne valjaju pravila, a u tom slučaju ne valjaju oni koji su ta pravila pisali i onda je odgovornost na njima, a ne na neposrednom izvršiocu.
Ovako se koristi prilika da se kompletna odgovornost svede na neposredne izvršioce, na najniže činovnike ili, u ovom slučaju, na kontrolore leta koji se pridržavaju propisa, a desi se nešto. Da li su krivi kontrolori leta koji su pre nepunu godinu dana bili u situaciji da apsolutno mogu samo da plaču na onom mestu u onoj kuli, jer je na dva sata nestalo struje, dva sata su avioni iznad Srbije bili potpuno slepi, dva sata je neko doveo u opasnost ogroman broj vazduhoplova koji lete iznad Srbije. Zbog čega? Zbog toga što nije obezbeđeno sekundarno i tercijalno napajanje, a bili su obavezni.
Zbog čega? Zbog toga što je današnji predsednik upravnog odbora, ovdašnji direktor kupio nepouzdane agregate i agregati su onog trenutka kada je trebalo da se aktiviraju, čim je nestala struja, zatajili. Da bi se ispeglala stvar, tadašnji direktor, sadašnji predsednik upravnog odbora Nikola Stankov priča – napravio sam podvig, jer sam, čini mi se nemački avion bezbedno spustio na aerodrom iako mu je jedan motor bio pokvaren, prestao je da radi.
Dame i gospodo, to je uobičajena procedura. Toliko puta se desi da jedan motor otkaže i da sa jednim ili dva motora, zavisi koliko ima taj vazduhoplov, uz posebne vanredne mere, uz prioritet itd, ti kontrolori leta, koji rade izuzetno odgovoran posao i imaju veliku platu, ali je činjenica da su svaki dinar zaradili. Svaki dinar koji kontrolor leta odnese kući je zaradio.
Mi iz SRS ne govorimo o visokim platama kontrolora leta, nego o visokim platama onih koji su iznad kontrolora leta i onih koji su okolo, a koji su miljenici Nikole Stankova. Proverite, gospodine ministre, da li je tačno da, recimo, daktilograf prima 106 hiljada, a da kontrolori leta primaju 300 hiljada, da okruženje Nikole Stankova prima 500-600 hiljada mesečno. Proverite, pa na nekom sledećem zakonu, kad budemo radili, molio bih da me obavestite.
Sada koristim vreme ovlašćenog predstavnika.
O bahatosti gospodina Nikole Stankova bih hteo još nekoliko reči da kažem. Gospodine ministre, kao inženjer, kao stručnjak, šta mislite da li je u oblasti elektronike vrhunska svetska sila Vijetnam? Nije. I vi i ja se slažemo. Nisam inženjer, ali sam pročitao ponešto i slažem se. Upravo je odatle uvezena oprema, od "giganta" iz Vijetnama. Šta mislite, šta je razlog? Cene nisu, cene su svetske. Da nije možda provizija, gospodine ministre?
Gospodine ministre, taj isti je, dok je bio direktor, naložio izgradnju radara na Kopaoniku. Kompletan radar je urađen, ugrađena je kompletna oprema, a radar ne radi. KFOR ne dozvoljava aktiviranje tog radara, ali to gospodinu Nikoli Stankovu nije smetalo da kupi četiri para motornih sanki, da obilazi taj radar.
Čini mi se da se te sanke koriste u neke druge svrhe jer, koliko sam čuo, nisam skijaš, ali kažu da tamo ima mnogo lepih skijaških terena i da je zimovanje na Kopaoniku izuzetno atraktivno, pa možda te sanke koriste gospodinu Stankovu da, ako ne može da priđe radaru, onda sa onog drugog brda da vidi kako mu izgleda radar, ona lopta koja se nalazi na tom radaru.
Da li znate, gospodine ministre, da je, možda ne ove godine, ali prošlih godina po desetak-petnaest vrlo luksuznih automobila kupovano i deljeno uglavnom onima koji rade?
Da li znate da ako ima negde mobinga u Srbiji, ima ga upravo u kontroli leta? Ko god se zamerio malom žutom "fireru", kako zovu, inače, iza leđa, jer ne smeju da mu kažu u lice, tog sekunda će dobiti otkaz, bio je šikaniran, pa je, recimo, prebacivan, jer je ovo Srbija i Crna Gora, na svakodnevni posao u Golubovcu? Da li znate da je radar u Golubovcima tri puta skuplji nego što bi inače koštao?
Tačno je da sredstva koja se ubiraju od kontrole leta treba da idu za taksu za zagađenje itd, i jedan deo sredstava mora da se troši, ali veliki deo sredstava mora da se troši u Srbiji. Znate li kako Nemačka rešava, pošto te pare ne idu u budžet? Nemačka napravi radar na Murtenici, ko što je napravio Nikola Stankov, pa onda napravi autoput do Murtenice, pa dovede i vodu do Murtenice, pa dovede i struju do Murtenice, pa usput takav kapacitet da se i ona sela pokriju. Nemačka koristi svaki evro i vrlo malo ili nimalo ne vraća Evrokontrolu na kraju godine.
Da li znate da je Agencija za kontrolu leta d.o.o. useljena ovde u Nikole Pašića br. 7? Zanima me čija je to zgrada? Da li znate još gomilu toga? Pitanje je gde je preseljen deo Agencije koji je bio u SIV 3 i plaćao kiriju državi Srbiji, jer je SIV 3 vlasništvo države Srbije? Da nije preseljen u neku privatnu kuću, tamo negde kod Uprave carina? Da li se tom privatniku ne plaća? Ko je taj privatnik i koliko se plaća?
Gospodine ministre, uz svo uvažavanje vašeg ogromnog posla koji imate na ovom delu, jer možemo pričati, možemo vas voleti ili ne voleti, ali je evidentno, kad krenem za Novi Sad vidim onih 20–tak kilometara napravljene druge trake itd, ali morate da odvojite vreme i morate da nađete način da pretrkeljišete malo finansijsko poslovanje Kontrole leta. Ubeđen sam da ćete naći svašta vi kao inženjer, a povedite sa sobom i ekonomiste, povedite sa sobom i one koji se razumeju, da saberu dva i dva - četiri ili im je to posao. Verujte da ćete naći mnogo štošta.
Sumnjam o ovim velikim parama o kojima se radi, o kojima pišu novine, sumnjam da je bar još toliko na tendere, na javne nabavke, na odabir proizvođača opreme itd, jer što bi direktor jedne firme, jedne velike američke firme, koja je proizvođač opreme, baš branio Nikolu Stankova? Šurak mu nije, rođak mu nije, jer on je Amerikanac, a ovaj je ovde.
Osnovna karakteristika Nikole Stankova, ono što ga je kvalifikovalo da dođe na to mesto je upravo ono o čemu je govorio gospodin Krasić. Osnovno mu je zanimanje bilo muž Biljane Stankov, šefa kabineta pokojnog premijera Zorana Đinđića.
Da li znate da se on pripremao da napravi repetitor, odnosno radar u Bugarskoj? To je nekako država sprečila, neko sprečio ili mu neko već rekao - nemoj da se praviš blesav, to je ipak tuđa država i ulagati u tuđu državu. Možda je to bio projekat ovih funkcionalnih blokova o kojima govorimo danas?
Jednog trenutka kad ovi funkcionalni blokovi profunkcionišu, država Srbija ili neće imati regionalni centar, ili će ga imati sa Makedonijom, Albanijom i Kosovom, ali će Nikola Stankov, i ovih 10-15 oko njega, koji su se već dogovorili sa tim iz Eurokontrola koji radi, e oni će već otići u Eurokontrol na vrlo plaćena mesta. Šta ćemo sa našim kontrolorima leta?
Još jedna stvar i taman da iskoristim ova tri minuta i time ću završiti. Svojevremeno kada je bila Savezna uprava za kontrolu leta, imalo je civilno-vojno komponentu, imali smo oficire koji su vodili vojne avione i imali smo civilne kontrolore leta. Onda 2006. godine svi oficiri koji su imali sve dozvole za kontrolu leta su otpušteni, smenjeni, oterani na druge dužnosti ili poslati u penziju.
Tako da imate situaciju da jednog čoveka koji je potpukovnik, koji ima sve svetske dozvole za kontrolora letenja, pošaljete sa 40 i nešto godina u penziju. Sad kada država dolazi u situaciju da opet mora da ima civilno-vojnu komponentu, onda se dovode mladi oficiri iz jedinica veza itd, i da se uče kontroli.
Ima još jedna stvar, čime ću završiti. Svojevremeno je Agencija za kontrolu leta organizovala školu za kontrolore leta. Pare nisu legle na račun Kontrole leta, nego su legle, čini mi se, ili u Bosnu ili u Hrvatsku. Kako to da se desi?
Gospodine ministre, u svakom slučaju, uvažavajući i ceneći vaš entuzijazam, mislim da ćete ovo preispitati i da ćete mi na nekom sledećem zasedanju, ako ne sada, odgovoriti.
Gospodine predsedavajući, član 27. stav 2: ''Poslove civilno-vojne koordinacije i razmene informacija  između Vojske Srbije i pružaoca usluga u vazdušnoj plovidbi koga ovlasti Vlada, o situaciji u vazdušnom prostoru Republike Srbije, obavlja jedinica za civilno-vojnu koordinaciju koju osniva ministarstvo nadležno za poslove odbrane.''
Dame i gospodo narodni poslanici, prema evropskom standardu koji se zove "Koncept fleksibilnog upravljanja vazdušnim prostorom" osnivaju se jedinice za upravljanje vazdušnim prostorom kao integrisane civilno-vojne strukture, koje pored ostalog obavljaju i poslove civilno vojne koordinacije.
S obzirom da se u obrazloženju zakona kaže da se zakon donosi u cilju kompatibilnosti sa evropskim standardima i zakonima, ovde je očigledno da se radi samo delimično radi zadovoljenja pojedinačnih, a ne sistemskih interesa, tako da ako se već insistira na poštovanju međunarodnih standarda, onda u ovom slučaju ne treba da se osniva posebna vojna jedinica za koordinaciju, već civilno-vojna jedinica za upravljanje vazdušnim prostorom i onda će i ovaj zakon biti bar u ovom članu, ukoliko usvojite amandman, stvarno evropski.
Do sada se dosta govorilo o tome da su postojali civilno-vojni sistemi, da su ti vojni delovi iz dela koji se odnosi na kontrolu leta, zahvaljujući volji jednog čoveka, prevođeni u civile ili slati u penziju, tu nije mogao jedan čovek, morao je još jedan da mu pomogne, ministar odbrane, danas nema vojnih kontrolora leta i mislim da ovo što je sad došlo tek treba da se iškoluje.
Srbija ima dosta stručnjaka. Nažalost, stručnjaci pojedincima verovatno nisu odgovarali, ali su državi Srbiji odgovarali kao visoko kvalitetni, kao stručni, kao sposobni, kao požrtvovani, ali dosta smo govorili o čoveku koji je upropastio kontrolu leta.
Smatram da ćete ovim amandmanom prići bliže evropskim standardima i ukoliko prihvatite zahvaljujem, a i ako ne prihvatite opet zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, opet kao i u prethodnom članu u zakonu se kaže "jedinice za civilno-vojnu koordinaciju". Amandmanom sam tražio da se zamene rečima "nacionalne jedinice za upravljanje vazdušnim prostorom".
Prema evropskom standardu koji se zove Koncept fleksibilnog upravljanja vazdušnim prostorom, na državnom nivou formiraju se jedinice za upravljanje vazdušnim prostorom, kao integrisane civilno-vojne komponente. Dakle, i kontrolori leta – civili, i kontrolori leta - oficiri. Prema tome, one obavljaju poslove civilno-vojne koordinacije.
S obzirom da se u obrazloženju zakona kaže da se zakon donosi da bismo bili kompatibilni sa evropskim standardima, a evropski standardi su podrazumevali uvek civilno-vojnu komponentu. Kod nas je upropašćeno to krilo, raspušteno to krilo vojne komponente i sada treba, umesto da se napravi civilno-vojna komponenta, vi hoćete da se zakonom formira posebna vojna jedinica koja će se posle integrisati u ovo.
Zbog toga smatram da amandman treba prihvatiti, da se u samom zakonu zove jedinica za upravljanje vazdušnim prostorom, a ne jedinica za civilno-vojnu koordinaciju.
Ispred SRS sam podneo amandman kojim tražim da se u članu 35. posle stava 3. doda stav 4, a da stav 4. postane stav 5. U stavu 4. bi trebalo da bude: "Vojna lica koja obavljaju poslove taktičkog upravljanja vazdušnim prostorom moraju imati isti ili viši stepen stručne osposobljenosti i istu dozvolu za rad kontrolora letenja". Dakle, dozvolu iste kategorije i iste važnosti.
Zbog čega je ovo bitno? Evropska dokumenta o zajedničkom evropskom nebu ili o zajedničkom vazduhoplovnom području su u aneksima sporazuma odredili tržišno takmičenje kontrola letenja za dodelu nadležnosti u pomenutim tzv. funkcionalnim blokovima. O blokovima je danas bilo dosta reči. Zbog toga su se zemlje u tranziciji potrudile da forsiraju da od državnih organa odvoje i privatizuju svoje kontrole letenja, da bi ih kasnije kupile zapadno-evropske kontrole letenja.
Na primer, direktor nemačke kontrole letenja je javno izjavio da kreću u tržišnu utakmicu i da će za početak kupiti kontrole letenja zemalja Beneluksa, a onda kreću dalje.
Ono što je u tom delu posebno interesantno je pitanje vojne komponente u kontrolama letenja. S obzirom da su ti sistemi, značajni i sa vojnog aspekta, zapadno-evropske države uz privatizaciju vrše i ubrzanu tzv. vojno-civilnu integraciju svojih kontrola letenja tako što ubrzano školuju vojne oficire, kontrolore letenja za civilne poslove.
Ovo je posebno izraženo u Nemačkoj i Velikoj Britaniji, gde je britanski dom lordova problem tzv. ubrzanog školovanja vojnih oficira za poslove civilnih kontrolora letenja podigao na nivo kraljice, kako bi britanska kontrola letenja dobila primat u projektu "Jedinstveno evropsko nebo".
Ovi podaci su dostupni na Internet sajtu britanskog Doma lordova. Nasuprot tome Stankov je krajem 2006. godine, uz pomoć Ponoša i njegovih sledbenika, tridesetak mladih oficira kontrolora letenja, čina poručnika i kapetana, koji su osposobljeni za civilni saobraćaj u oblasnoj kontroli letenja i imali sve dozvole, preveo u civile, a one najiskusnije, najobrazovanije i najsposobnije, ali pošto nisu bili po volji malog žutog Firera, oterao u prevremenu penziju, a neke koji nisu imali čak ni sve civilne dozvole vratio u sastav vojske na obične vojne dužnosti, na dužnosti oficira. Tako u oblasnoj kontroli letenja od onda do danas nema više nijednog oficira kontrolora letenja.
Ne može se dozvoliti da sad civilni kontrolori letenja imaju više kategorije dozvola kontrolora letenja od vojnih kontrolora, s obzirom da ta dva aspekta, ta dva dela jednog jedinstvenog sistema moraju da budu jedinstveno i vrednovana. Ukoliko bi bilo drugačije, onda bi segment vojne kontrole letenja bio u podređenom položaju, a pitanje je šta bi sve rekli ovi vaši prijatelji sa zapada, koji su otvorili sve kapije Evrope i samo čekaju da vi dođete.

Whoops, looks like something went wrong.