Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Šajn

Srđan Šajn

Romska partija

Govori

Poštovane dame i gospodo, izuzetno je teško govoriti o ovom amandmanu kada imate kao predstavnike Skupštine AP Vojvodine čoveka koji je predsednik SVM, neko ko je dosledan bio u insistiranju na ovom pitanju. Kada imate čoveka koji je izuzetan stručnjak za finansije sa svojim saradnikom koji od nedavno preuzeo odgovornost u Vladi AP Vojvodine za finansije.
Onda ste u situaciji da se ne obraćate onim ljudima koji su zaista dugi niz godina krivi za situaciju i za odnose između Skupštine Srbije, Vlade Republike Srbije, Skupštine AP Vojvodine i Vlade AP Vojvodine za ovu situacije da bi mogli da se adekvatno izjasnimo o ovom amandmanu i u punom kapacitetu. Zato sama dužan, prvenstveno predsedavajućem da kažem da mi moramo ovaj amandman i odluku koju donosimo da sagledamo u jednom širem političkom, pravnom okviru u kome se nalazimo danas. Onda na osnovu toga da zaista imamo utemeljenje u našoj odluci zašto se na ovaj ili onaj način izjašnjavamo o njemu.
Ono što želim da kažem to jeste da je SVM bio vrlo dosledan kada je vodio tu politiku. Međutim, to isto pokazuje odnose u Vojvodini da onog trenutka kada su oni imali realan uticaj, kada je liga imala realan uticaj i tada smo imali jednu situaciju. Međutim, kada taj uticaj nije više mogao da bude realan već je bio sporadičan jer je neko mogao da vodi politiku onako kako on hoće, onda je uticaj tih nekih drugih ideja bio izbrisan. Reći ću vam o čemu se radi, a to ima direktne posledice i na budžet i na ovaj amandman o kome mi govorimo.
Iako je gospodine Pastor u jednom razgovoru kada je radio realizaciju budžeta i Fonda za razvoj jasno rekao da je spreman da za proces integracije Roma odrede se određena sredstva i da u susretu ravnomernom razvoju svih pripadnika nacionalnih zajednica. Nekome to nije odgovaralo pa je onda to sveo na politiku da se za 40 firmi sa 1800 evra govori kako mi podstičemo razvoj integracije Roma upravo iz ovih sredstava iz ovog razdela o kome se govori.
Takođe, kada govorimo o uticaju gospodina Čanka, u razgovoru sa njim kada smo razgovarali, da se opredele sredstva i da pored hrvatskog jezika koji je kao novi jezik, ne kao stečena prava, uveden kao zvaničan jezik u AP Vojvodini kada govorimo o procesu promena gde je on imao realnu želju i realnu iskrenu nameru da to bude jedan od službenih jezika. Onda nije mogao tu stvar i da realizuje zato što neko u većini nije želeo ni to da uradi, a nije želeo ni da se formira zavod za kulturu Roma.
Mi danas imamo zavode za kulturu svih nacionalnih zajednica, nekih koje su manje brojnije u odnosu na Rome, međutim, ovog trenutka nemamo.
Šta to ukazuje i zašto to ima direktnu vezu sa ovim amandmanom? Ukazuje da se mi nalazimo u jednom pravno-političkom okruženju u kome moramo jasno da definišemo određene stvari. Mi moramo da donesemo napokon taj zakon i ja očekujem i od ministra finansija i od pokrajinskih organa vlasti koji su danas ovde da najbrže što je moguće otpočnu razgovore na tu temu o zakonu o finansiranju AP Vojvodine, da redovno imamo informacije o tome u kom pravcu idu ti pregovori i na kraju da 2014. godinu zaista ne dočekamo bez barem jednog ozbiljnog predloga zakona koji nam na vrlo jasan način demistifikuje sve ove dileme o kojima mi danas govorimo.
Nažalost, mi smo u jednoj neustavnoj situaciji. Jer, ako po zakonu o Vojvodini kojim određene stvari nisu ustavne, dovodi se u pitanje i to da li u tom budžetu od tih 7% treba da učestvuju u odlučivanju o njegovom trošenju svi građani Vojvodine, onako kako piše u Ustavu Republike Srbije, a tamo piše da u svim organima vlasti, republičkim organima vlasti, pokrajinskim organima vlasti, predstavnici nacionalnih zajednica moraju da budu zastupljeni.
Nažalost, izborni sistem u Vojvodini je takav da danas mi nemamo predstavnika Romske nacionalne zajednice, nažalost, mi nemamo ni u nekim drugim organima predstavnika Romske nacionalne zajednice i ja govorim da sve to ide u prilog tome da mi moramo napokon da uredimo državu, moramo napokon da definišemo neka ključna pitanja, moramo vrlo iskreno i otvoreno da govorimo o tome i kad to budemo uradili, onda možemo vrlo relevantno i da dajemo odgovore na određena pitanja kao što su ova.
U tom pravcu, ja doživljavam ovu raspravu kao inicijativu ne samo danas, nego da, kad su u raspravi i drugi zakoni, budu predstavnici AP Vojvodine ovde, odnosno Skupštine. Nije samo budžet kada ovde treba da bude neko iz Skupštine AP Vojvodine, nego i kad se ostvaruju ljudska, manjinska prava, možda kad smo donosili Deklaraciju o odnosima prema pripadnicima Mađarskoj nacionalnoj zajednici u Vojvodini, možda smo i tada trebali da imamo predstavnika Skupštine AP Vojvodine.
Dakle, hajde da to promenimo. Hajde da navike koje su trajale 10 godina da AP Vojvodina isključivo preko svojih političkih predstavnika, partijskih, bude prisutna ovde u Skupštini, bude zaista prisutna kao institucija, da to bude naš pomak i da to pomogne svim poslanicima da možemo da donosimo odluke koje su u skladu sa interesima Vojvođana.
Ovo govorim i kao predstavnik Romske nacionalne zajednice i kao neko ko živi u Vojvodini, ko živi u Kovačici i očekujem da ćemo zaista u 2014. godini da stvorimo drugačiji pravno-politički ambijent i da stavimo tačku na ovo pitanje. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, nije ovde u pitanju samo Niš i Beograd. Ne možemo da rešimo pitanje pruge bez jednog celovitog rešenja koje će da bude zaista deo koherentne politike. Hajde malo da pređemo preko Dunava i da uđemo u Vojvodinu i da se pitamo šta je sa prugom od Novog Sada koja povezuje Kovačicu sa Beogradom i da vidimo da li je to onda politika jedne političke partije koherentna koja je sa jedne strane. Kaže, sedam posto nam dajte jer mi volimo Vojvodinu, a odmah ide amandman znate šta, ne interesuje me Vojvodina nego dajte nam zaobilaznicu Niš jer Niš je prioritet svih prioriteta.
Hajde da se već jednom opredelimo šta su nam prioriteti. Nemojte da predlažemo nekoherentnu politiku koja kad sakupimo sve amandmane ispod crte, daje toliko para koliko nemamo u dva državna budžeta. Hajde da onda ne pričamo samo o Beogradu i o Nišu. Hajde da pričamo da iz Kovačice 500 uglavnom žena putuje autobusom do Beograda zato što pruga koja povezuje Novi Sad, Kovačicu i Beograd, jednostavno ne funkcioniše i vozi 20 kilometara na sat.
To rešenje mora da se nađe na taj način što će da se predloži jedna koherentna i dugoročna politika.
Drago mi je što su tu predstavnici Vojvodine i nadam se da će da se slože sa mnom da nije problem samo Beograd i Niš, nego i malo šire ima problema i to je razlog zašto ne može da se prihvati amandman. Hvala.
Dame i gospodo, ja bih nekoliko stvari izneo vezano za izvor za nacionalni savet i za ovaj amandman koji je podnet.
Posle obrazloženja gospodina Krstića da zaista mi imamo 44 miliona u odnosu na ono obrazloženje koje je bilo na Odboru, mislim da je to mnogo prihvatljivije.
Druga stvar koja je problem je problem nadležnosti Kancelarije za ljudska i manjinska prava. Kancelarija za ljudska i manjinska prava, slažem se tu sa predstavnicima SVM, nije neko ko ima određene nadležnosti ni po Zakonu o Vladi, a niti po odluci o formiranju Kancelarije.
Mi smo se nekoliko puta saplitali oko te odluke, jer ta odluka o formiranju Kancelarije jasno govori da je Kancelarija zadužena za davanje stručne pomoći Vladi, pa po određenim pitanjima i sva ta pitanja su dalja navedena koja su ta pitanja.
Znači, vlasno jedino jeste za izbore Ministarstvo pravde i jedini koji može da organizuje izbore, i tu se slažem sa gospodinom iz SVM, jeste Ministarstvo pravde i u tom pravcu verujem da će to tako i da bude.
Ono što ne sme da se desi na ovim izborima to je da ne sme da se dese izbori od pre četiri godine, kada se desilo da upravo ti ljudi koji su u Kancelariji za ljudska i manjinska prava su organizovali izbore, međutim ti izbori su bili organizovani na jedan vrlo sumnjiv način, a taj način jeste bio da su vladajuće stranke tada postavile svoje kontrolore i da su ti kontrolori tada bili plaćeni. O tome pričam, jer to ima direktno veze sa budžetom.
Postavio bih pitanje šta mi hoćemo da platimo iz tih sredstava. Znači, mi ne možemo da plaćamo kontrolore koje će neko da postavi na lokalu, pa su oni iz neke stranke i tu će upravo da se razlikuju ovi izbori u odnosu na one izbore koji su bili pre četiri godine. Dakle, neće vladajuća partija da postavlja svoje kontrolore i neće vladajuća partija svojim kontrolorima na taj način da ih pusti do 12 sati do kontrolišu izbore, a posle 12 sati da uđu i ostali.
Navešću primer gde se to dešavalo da ne bi došlo do zabune, pa da ispadne da je moja argumentacija netačna.
Mi smo imali situaciju u Bujanovcu da je brojem izbrojano na jedno izborno mesto 156 izlaznih birača, da li Albanaca ili Roma, a na istom tom izbornom mestu pronađeno je 500 listića za listu koju je predložila jedna od vladajućih stranaka.
Dakle, pitanje finansiranja i korišćenja tih sredstava je mač sa dve oštrice. Ukoliko se ta sredstva iskoriste, da se sa njima finansira neko, kao što se, recimo, na Voždovcu finansira sada jedna nevladina organizacija koja sa tim sredstvima vodi izbore za jednu političku partiju zato što je dobila milion dinara na ovim izborima. Onda je to stvar vrlo opasna i onda se to okreće na jedan vrlo opasan način.
Dakle, ono što mogu da prenesem, razgovor koji jesam imao kao koalicioni partner sa čelnim ljudima, i iz SNS, i u ime poslaničke grupe SNS, jedan od uslova, jedan od razloga kojih smo se dogovorili jesu da ovi izbori za razliku od onih izbora koji su bili pre četiri godine budu pošteni, da zaista se ne mešaju velike političke partije na tim izborima tako što će biračka mesta da formiraju kako njima odgovara. Savez vojvođanskih Mađara je imao sreće da na u lokalnoj vlasti u mnogim opštinama u Vojvodini. Pa vi niste osetili na taj način ono što smo mi kao jedna nacionalna zajednica koja je disperziona, gde nas ima u svakoj opštini.
Onda smo jednostavno doživeli da vladajuća stranka, recimo Zemun je tipičan primer bio za to gde su postavljali, znači, ne ljudi iz lokala, nego koji su postavljali na Republičkom nivou, koji su bili u vlasti svoje izborne komisije, naši birači su pustili posle naše kontrole, posle 12 sati. O tome zna OEBS, o tome znaju svi. Možete da zamislite kako su pošteni izbori kada vam puste kontrolora vašeg posle 12 sati, a do 12 sati su samo kontrolori koji su neki drugi.
Mislim za četiri sata ujutru može da se napravi svašta. Da je to zaista tako kao što ja tvrdim, govore mnogi podaci, govore svi oni koji su kontrolisali izbore, međunarodne organizacije sa kojima smo razgovarali. Dakle, mi ne smemo da dozvolimo da ovi izbori budu isti izbori kao što su bili pre četiri godine.
U tom smislu ono što mogu da kažem iz mojih razgovora, koje sam imao sa predstavnicima SNS, čiji sam član koalicije poslaničke grupe, da će ovi izbori da budu u tom smislu zaista drugačiji. Uz ovo obrazloženje koje smo dobili od ministra i uz ovo vaše obrazloženje, mislim da možemo da stvorimo uslove da bude drugačije. A, i mene interesuje da li će Kancelarija za ljudska i manjinska prava, tih deset miliona da iskoristi da prebaci recimo, čoveku koji je predsednik Romskog nacionalnog saveta, pa pokušava da zloupotrebljava tu Kancelariju za svoje neke lične interese.
Izvinjavam se predsedniče, samo da se vratim na amandman. Znači, nadam se da će ta sredstva da se iskoriste za stručnu pomoć unutar Vlade i znam da rizikujem sada da predsednik reaguje na to, ali mislim da neće da iskoriste te ljude za izbore na Voždovcu i da na taj način zloupotrebe svoj položaj i svoje liste koje govore ko ih finansira. Hvala.
Poštovani predsedniče, povređen je član 107. dostojanstvo Skupštine, jer sam vrlo konkretno izneo podatke i ti podaci mogu da se provere. Ako kažete da su to netačni podaci, onda to vređa dostojanstvo skupštine, a ukoliko niste primetili i nemate dovoljno informacija o tome da su takve prijave urađene i ukoliko nemate informacije da se vode krivični postupci protiv određenih članova Nacionalnog saveta za određene stvari, ne želim da govorim o kojima jer mislim da nije mesto ovde da govorim.
Zaista mi je žao što nemate tu informaciju i slažem se sa vama da ne treba ovde da govorim, ali mislim da je povreda dostojanstva Skupštine kada se o tome govori, a naročito bi bila velika povreda dostojanstva kada bi na primer izneo istinu da je član vaše stranke sedeo na izbornoj skupštini Nacionalnog saveta i dirigovao rezultate izbora.
Dame i gospodo, poštovani ministre, samo bih par reči rekao zašto je dobar vaš stav i zašto on proizilazi, vezano za ovaj član, iz korena loše politike, odnosno gde se mi nalazimo danas, a gde smo se nalazili juče.
Nije svejedno da li vi gradite ekonomsku politiku u jednoj situaciji kada ste malo zaduženi, kada imate šta da prodate, i kada ta nova zaduženja, svo to prodavanje investirate u izgradnju, recimo, bazena u opštini Kovačica, a onda dodatno ta izgradnja košta dva puta više, pa danas neko zbog toga mora da odgovara ili vi iskoristite tih 10 godina… Da mi nemamo toliko socijalno ugroženih kategorija koliko imamo danas, time što otvarate nova radna mesta u proizvodnji, već umesto da ostvarujete nova radna mesta u proizvodnji, zapošljavate ljude u neki drugi sektor, i stvarate na taj način uslove da ljudi jednostavno nemaju šta da rade i stvarate Srbiju koja nema Evropi šta da ponudi u procesu Evropskih integracija.
Uključivanje u Evropu, kao što ste vi rekli, kao što neki govore, nije med i mleko, ali uključivanje u EU jeste pozicioniranje države na jedno veliko tržište i ukoliko vi izgubite 10 godina, a da nemate konkretnu ponudu u tom tržištu, onda su to vrlo opasne stvari, a mi smo gradeći bazene u Kovačici, umesto da smo se bavili proizvodnjom, kao što je pitanje Fijata, koji je dobra stvar, da ponudimo nešto Evropi, razorili našu privredu.
To je razlog zašto su 10 godina unazad naši studenti, umesto da imaju adekvatne uslove za studiranje, morali da kopaju kanale, da rade različite stvari da bi završili fakultete i danas da ne znaju kako će da se zaposle.
Imate potpunu podršku u tome da jasno kažete javnosti, ova štednja jeste isključivo zbog toga, jer se vodila jedna neodgovorna politika, a posle neodgovorne politike i te kako je velika odgovornost odgovornog roditelja, a to je danas Vlada Republike Srbije za celu Srbiju, da kaže mi moramo i nas očekuje ozbiljno i teško vreme. Iz tog teškog vremena moramo da izađemo na taj način što ćemo plaćati greške koje su rađene u prošlosti. Za to imate punu podršku, pa iz tog razloga ne može da se prihvati ovaj amandman.
Slažem se, to je poslednja rečenica, sa kolegom koji je predložio, ne možemo mi da živimo u državi gde će predsednik države da ima platu 1.000 i nešto evra na duži rok, a da, recimo, ne znam koliko službenika imaju od njega četiri, pet puta veću platu. U potpunosti se slažem sa vama oko toga. Međutim, pitanje je da li realno danas Srbija može da izvrši sve te promene ili to mora da nam bude samo jedan cilj, a danas smo tu gde jesmo i danas moramo svi da podnesemo ozbiljne i teške posledice. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, hteo bih samo zbog javnosti da zaista neke stvari povodom amandmana i diskusije razjasnimo, kada je u pitanju Odbor za administrativno-budžetska i mandatno-imunitetska pitanja, suština jeste da je to jedini odbor u Skupštini Srbije koji ima u svom delokrugu rada pitanja koja se tiču unutrašnjih odnosa u Skupštini. Dakle, to je jedini odbor koji se bavi tim pitanjima. Svi ostali odbori imaju u svojoj nadležnosti određena pitanja koja se bave određenim stvarima koji se odnose, između ostalog, na kontrolu izvršne vlasti, na neka druga pitanja, ali se na bave pitanjima samih unutrašnjih odnosa koji su u Skupštini Srbije. Dakle, o odnosu poslanika, odnosu stručnih službi i poslanika itd.
U tom slučaju ne možemo da govorimo o Odboru za finansije da može da bude nadležan za to. Dakle, ne radi se ovde o novcu. Nije suština da li će da bude para, neko da bude plaćen ili neće da bude plaćen za to. Ne radi se o angažovanju određenih stručnjaka, nego radi se o odnosima unutar Skupštine koji jesu i za to jedino vlastan ovaj odbor i to je najbolja argumentacija da jeste dobro rešenje o kome smo govorili. Hvala.
Dame i gospodo, imamo dva izbora. Jedan izbor jeste da budemo realni, da realno planiramo budžet i da realno kažemo to je ono što možemo da učinimo prema penzionerima, prema svim socijalno ugroženim kategorijama, ili je druga mogućnost da budemo nerealni kao što smo unazad 10 godina bili nerealni, obećavali ljudima kuće, stambene jedinice besplatno, sve i svašta smo obećavali, a onda se sve svodilo na 2.500 evra za izbore koji se sada spremaju za Voždovac.
Dajte da budemo realni i da u tom smislu da prihvatamo realne zakone, a ne da spremamo po 2.500 za izbore i svakakva obećanja koja posle ne ispunimo. Ovo je realno i u tome se u potpunosti slažem sa kolegom iz PUPS-a, koji kaže dajte da vidimo šta je realno, dajte da to što je realno uradimo, dajte da realno kažemo građanima šta ih očekuje iduće godine, a ne da im ispunjavamo spiskove želja na papiru, a na kraju da ostane ono što im se nudi sada na Voždovcu, 2.500 dinara i lažne iluzije. Hvala.
Poštovane dame i gospodo reklamiram član Poslovnika 170. Zaista je uvreda za Skupštinu i govorim sada kao koalicioni partner, nalazim se uvređen da se tu neko dere na frakciju Tome Nikolića, Aleksandra Vučića ili za razliku od onoga što je Bojan Pajtić mi pričao jedno, a Boris Tadić drugo. Toma Nikolić i Aleksandar Vučić ono što su mi rekli su i ispunili. Prema tome, budimo korektni. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, razlog zašto ja kao član poslaničke grupe SNS, i predsednik Romske partije, mogu da podržim ovaj set zakona jeste činjenica da to vidim kao prostor, kao vreme, odnosno kao mogućnost da uradite sve one sistemske promene o kojima ste govorili, da možete u jednom dužem roku, znači, koji nije u pitanju samo nekoliko meseci u jednoj fiskalnoj godini, ili jedan period u sledećoj fiskalnoj godini, da uradite, da otklonite sve one negativnosti koje jesu rađene dugim nizom godina unazad, jer jednostavno je to nemoguće uraditi na taj način.
Nemoguće državnu administraciju koja je nagomilavana desetinama, petnaestinama godina unazad da se jednostavno ona racionalizuje za dva, tri, četiri, ili pet meseci. Ovde imamo jedan ozbiljan problem, da li hoćemo da napravimo situaciju da stvorimo nove socijalne slučajeve od tih ljudi, a za koje niste vi kao ministar odgovorni, niti je odgovorna ova Vlada, već je to dugim nizom godina rađeno.
U tom pravcu jeste neophodno da se da odgovarajući prostor, da se da odgovarajuće vreme, i vama kao čoveku koga izuzetno cenim, kao stručnjaka, i ovoj Vladi da ona zaista uradi u narednih nekoliko godina stvar koja mora Srbiju da dovede u jednu zdravu situaciju. Ta zdrava situacija može da se postigne samo isključivo ukoliko se postigne široki društveni konsenzus oko ključnih stvari i oko ključnih privrednih pravaca i pitanja funkcionisanja državne administracije u Srbiji.
Gde smo mi napravili problem? Mi smo doneli niz strategija unazad desetak godina. Strategiju smanjenja siromaštva, Strategiju integracije Roma, strategiju o jednoj, drugoj trećoj, petoj stvari. Međutim, kada su trebale te strategije da se realizuju od njih nije ništa urađeno, osim što se one na jedan demagoški način u stvari pretakale u nešto sasvim treće, u nešto što se zove korupcija.
U tom smislu ću se zadržati na nekoliko stvari o kojima ste vi govorili u zakoniku, i o kojima mislim da su dobre. Govorim sa pozicija socijalno ugroženih i sa pozicija pripadnika romske nacionalne zajednice. Ukoliko vi budete kontrolisano zapošljavali u državnoj upravi, onda očekujem da ćete vi da pomognete, da će Vlada Republike Srbije da pomogne da seo stvari ono što su još 2006, 2007, 2008. godine, sve Vlade govorile i proklamovale, a nisu uradile. Ono što su 2007. godine glasale ogromne većine ljudi iz opozicije, koji su ovde, a to je da u državnoj upravi se ostvari ravnopravno učešće pripadnika nacionalnih zajednica, odnosno socijalno ugroženih kategorija. Umesto da smo mi taj proces radili od 2007. godine, i da danas imamo, recimo kada govorimo o Romima, ako ima 2%, 3% Roma u ukupnom stanovništvu, onda treba da ima 2% ili 3% u ukupnoj državnoj upravi, ili javnoj administraciji, kako god govorimo na različitim nivoima koji se plaćaju iz državnog budžeta.
Ono što je uradila ova Vlada i što moram da spomenem, koja je uradila bitan pomak unapred, to je sledeće. U Ministarstvu zdravstva je negde oko 25 osoba, pripadnika Romske nacionalnosti po afirmativnim merama počelo da se zapošljava, i šest ljudi je već zaposleno tamo. Upravo smo pre dva dana dogovorili sa MUP da 50 pripadnika Romske nacionalnosti počne da radi po opštinama, u MUP. Jednostavno, mi moramo to da uradimo, da približimo javnu upravu toj zajednici.
U suprotnom imate situaciju gde smo ranije imali puna usta demagogije. Sada kada smo ušli u taj proces rešavanja, onda nekim ljudima to smeta zašto to rešavamo, a s druge strane, govorimo da hoćemo da uđemo u Evropu, imamo neki evropski put. Evropa jasno daje signale – rešite pitanje socijalno najugroženijih – posebno Roma, jer dolaze kao azilanti, a mi se oglušujemo u to upravo u ovom sistemu.
Govorim da ova Vlada ima taj nivo socijalne odgovornosti, odgovornosti upravo prema najugroženijima, zato što se uhvatila u koštac sa tim problemima. U tom smislu pozdravljam ideju o kojoj ste vi govorili, da mi moramo da imamo na konsolidovan način praćenje upošljavanja ljudi u javnoj administraciji i zaista da realizujemo strategije o kojima govorimo. Da zaista znamo, ovo smo definisali kao problem, bez obzira koliko se to svidelo dvojici, trojici ili nekolicini poslanika, ali definitivno je to država Srbija definisala kao prioritet i onda ona na konsolidovan način može i da realizuje taj prioritet koji jeste definisala.
Duboko sam uveren, da su ove mere vaš pokušaj da u jednom, i sa time završavam, i to mislim da treba da zna javnost, da je vaš pokušaj da u jedan duži period u stvari ekonomski se konsoliduje Republika Srbija. Da bi to uradili ne zavisi samo od vas kao ministra finansija, mi moramo da imamo široki konsenzus šta su prioriteti privrednog razvoja Srbije. Mi moramo da imamo široki konsenzus u kom pravcu hoćemo, šta hoćemo da Srbija ponudi EU kao svoj proizvod. Da li su to poljoprivredni proizvodi, da li su to neke usluge iz oblasti IT tehnologija, šta je srpska šansa u EU.
Kada to budemo definisali onda očekujem i od vas kao ministra finansija, kao nekoga koga cenim, još jednom kažem kao stručnjaka, da onda u tom pravcu i sistem poreza i sistem olakšica i sistem ostalih davanja prilagodi tim strateškim ciljevima. Jer, plašim se da je Srbija lutala da nije imala jasan pravac, jasan cilj i onda imamo mnogo manje efekte u odnosu na sredstva koja smo uložili.
U tom smislu podržavam diskusiju određenih kolega koji su govorili iz različitih poslaničkih grupa, a i vašeg prethodnika ministra da mora Srbija da postigne jedan širok društveni konsenzus oko toga šta je to što mi hoćemo sutra da uradimo. To ne zavisi od vas lično. Mislim da Vlada Republike Srbije u sadašnjem sastavu ima snage da napravi tu jasnu strategiju, da je ponudi, da postigne oko toga konsenzus, širi, ne samo u okviru Vlade. Na osnovu toga da se zaista se pronađe na duži rok izlazak Srbije iz ekonomske krize i onog trenutka kada Srbija uđe u EU zaista da uđe kao neko ko je proizvođač, koji nudi proizvodnju, koji može nešto da ponudi na evropsko tržište, a ne neko ko će da otvara samo markete i da prodaje robu iz EU, a da ne možemo da pronađemo srpskih proizvoda.
U tom smislu podržavam ovaj set zakona kao šansu i vama i Vladi da zaista uradi ono što mora da se uradi kroz duži niz godina. Hvala.
Poštovane dame i gospodo ja bih hteo samo da kažem da podržavam u potpunosti stavove predsednika Vlade i aktuelnog ministra unutrašnjih poslova, iz vrlo jednostavnog razloga, mislim da oblast o kojoj govorimo jeste deo jedne šire oblasti koja definitivno mora da se jasno definiše kroz različite zakone, između ostalog i kroz Zakon o unutrašnjim poslovima, o kome govori gospodin ministar.
Da je to zaista tako i da zaista mi ne možemo da se pozivamo da danas neke stvari moramo da rešimo, jer je najbitniji ovo o čemu pričamo danas, govori činjenica da mi imamo godinama unazad jedno stanje kada su u pitanju bezbednosne provere. Da recimo, neko zato što mu je deda ukrao neku kokošku ne može da prođe bezbednosnu proveru, pa ne može da bude ni član policijskih snaga, a ne da bude u nekim drugim organima i da nama predstoji jedna ozbiljna diskusija u tom pravcu. Mi zaista ozbiljno moramo kroz taj zakon i kroz buduće aktivnosti da prihvatimo određene vrednosti i jedan drugačiji odnos.
Mislim da amandman koji predlaže DS, da ulazimo sada u takve detalje, u stvari nas gura od jedne ozbiljne rasprave šta to znači bezbednosna provera, jer vrlo jednostavan primer imate, ja ću to sada malo, da bih objasnio ovo za šta je ministar u pravu, da izađemo u jedan drugi kontekst, kada govorimo o policiji, vi imate situaciju danas da vi ne možete nekoga zbog bezbednosnih provera da primite u policijske snage, zato što je njemu deda uradio neko malo krivično delao, a sa druge strane da isti taj policajac ukoliko u toku svog službovanja prekrši određene propise, on bude kažnjen na jedan određene način, on nastavi svoje službovanje.
Ovo koristim kao argumenat u prilog tome da kažem da podržavam u potpunosti stav ministra da mi danas ne možemo da rešimo čitav sistem bezbednosnih provera i da to mora da bude predmet ozbiljne diskusije, da moramo da dođemo do ozbiljnih rešenja, a ovi slučajevi o kojima sam govorio nisu se dešavali unazad 20, 30 godina. Mi smo svedoci svega toga da se dešavalo i za vreme demokratske vlasti i one koja kaže da li je demokratska ili nije, svi smo bili na različitim stranama i govorili o tome. Mi smo imali kao romska partija situaciju da smo podržavali i jedne, i druge i treće.
Činjenica da govorimo danas ovo jeste da smo uvek podržavali program i pravi projekat. Mislimo da je ovo dobar program id a je pravi pristup i da u tom pravcu očekujemo i odgovornost ministra da zaista ti zakoni i dođu na dnevni red i da zaista se temeljito pristupi pitanju definisanja šta su to bezbednosne provere i da to nije predmet ovog zakona jedinog i da će to onda da nam stvori jedan ozbiljan problem, da taj problem na pravi način rešimo sistemski za sva ostala pitanja gde nam se on provodi u državi. Hvala.
Poštovane dame i gospodo, hteo bih samo radi javnosti da ukažem na nekoliko stvari, istine radi, da vidimo o čemu se radi.
Istina jeste da je amandman poslaničke grupe Jedinstvena Srbija tražio da se reši pitanje Aranđelovca, Kruševca, Paraćina i Šapca. Međutim, uopšte se u tom amandmanu ne govori o Kovačici, a amandmanom Odbora je rešeno i pitanje Kovačice. Time su i Odbor i Vlada pokazali jedan jasan odnos prema jednoj sredina koja je više nacionalna, gde vi imate da je Kovačica tipičan primer, da je Kovačica u stvari Vojvodina u malom ili Srbija u malom, gde žive različiti pripadnici nacionalnih zajednica. Vi imate jedno mesto u kome glavnom govore Mađari, u jednom govore uglavnom Rumuni, a ima dosta i Roma i drugih nacionalnih zajednica. Ovaj amandman jeste odgovornost prema različitostima u Srbiji i prema realnim potrebama Republike Srbije.
Neću da se javljam kasnije po drugim amandmanima, ali sam hteo da iskoristim priliku da kažem još jednu stvar.
Kada su u pitanju sudovi za prekršaje, takođe je učinjen predlog, jedan korak unapred u tom pravcu i na taj način sam dužan prema građanima Kovačice i građanima gde jesu koncentrisane manjine da ovo iznesem kao jedan argument koji je suprotan tome da su usvojeni samo amandmani Jedinstvene Srbije. Dakle, amandman je mnogo širi i sagledava stvari u jednom sasvim drugačijem kontekstu. Hvala.
Hteo bih samo jednu rečenicu, dame i gospodo.
Po predloženom zakonu ljudi iz Kovačice nemaju potrebe da idu u Beograd. Oni imaju ili sudsku jedinicu u Kovačici, ili za određene stvari trebaju da putuju do Pančeva. Verovatno se omakla situacija kolegi koji je pre mene govorio. Čisto bih zbog javnosti da razjasnimo tu stvar. Zamolio bih i ministra, možda to da podupre jednim jasnim obrazloženjem. Građani Kovačice nemaju potrebe da idu za Beograd u tom smislu.
Druga stvar jeste zašto je dobro što je vezano Pančevo i Kovačica, jer imate u opštini Pančevo, u tom okrugu, pripadnike različitih nacionalnih zajednica. Imate, recimo, u Dolovu pripadnike koji govore rumunski jezik, imate pripadnike u blizini Pančeva koji govore slovački isto kao i u Kovačici i Padini, i onda je vrlo racionalno da se taj deo teritorije na taj način organizuje da Kovačica dobije sudsku jedinicu, kao što je u amandmanu koji je predložen, kada su u pitanju prekršaji, da zaista na toj teritoriji obezbedimo određenu racionalnost.
Ono sa čime mogu da se složim sa vama, to jeste i na čemu moramo svi da poradimo zajedno, to je na razvijanju kapaciteta sudova i uopšte uprave kada su u pitanju suđenja na jezicima nacionalnih manjina. Mi smo imali situaciju u Pančevu da u prošloj vlasti nije mogla jedna istraga da se sprovede zato što nije mogao da se obezbedi sudski tumač. U tom smislu to je posebno pitanje i tu se slažem da treba određene stvari uraditi. Ja bih tu zamolio ministra da nam da posle odgovor, koliko ja razumem Kovačica je vezana za Pančevo i tu nema potrebe da se ide za Beograd. Hvala.
Dame i gospodo, poštovani ministre, mogu da razumem vaš odgovor gospodinu Rizi Halimiju, kao narodnom poslaniku i predstavniku albanske zajednice, međutim, ne mogu to da razumem kao odgovor građanima Srbije, a naročito građanima koji žive u Bujanovcu. Pretpostavljam da ste vi odgovor fokusirali u tom pravcu, pošto ga je postavio kolega Riza Halimi. Međutim, mi ne možemo da zaboravimo da upravo u Bujanovcu i okolini živi preko 5.000 Roma koji su dole i da mi moramo da govorimo o integrisanju i te nacionalne zajednice u sve državne organe. Pretpostavljam da ste vi o tome takođe imali predstavu.
Zamolio bih samo zbog korektnosti, pošto ste vi rekli da se obraćamo javnosti, zbog toga da bi građani Srbije imali zaista pravi odnos i odnos u Vladi, odnos većine koja će da glasa, da oko te stvari budemo vrlo jasni, jer upravo Bujanovac, upravo Vranje o kome je govorio kolega Riza Halimi, jesu prostori na kojima živi veliki broj Roma i to jedan broj Roma koji ima izbeglički status i takođe mislim da treba to uključiti kasnije, kada govorimo o kadrovskoj politici i o uređivanju suda itd. Hvala.
Poštovane dame i gospodo, poštovani ministre, činjenice o kojima su govorili kolege pre mene da ste vi upozoravali davno da ukoliko Srbija bude radila to što je radila u prošlosti da će da  ostane bez građevinske operative nama daje dodatne argumente da istrajemo u ubeđenju da podržimo vaš rad, kao i mene kao predsednika Romske partije i kao člana poslaničkog kluba SNS.
Ne bih govorio o tome koliko je značajan ovaj posao koji vi radite za ravnomerni i regionalni razvoj Srbije i koliko je značajno da kompletna Srbija zaista počne da živi, a ne samo da žive veliki gradovi i da nam sutra postave pitanje ljudi u drugim krajevima Srbije kao što je Šumadija. O čemu se tu radi, ko vodi o nama računa.
Želeo bih da vam predložim jednu ideju o kojoj smo mi razgovarali, a govorim ovde više zbog poslanika i zbog javnosti da vide na koji način i kako možemo i kroz ovaj projekat i kroz ove aktivnosti da gradimo socijalno odgovornu državu. Radi se naime o tome da u Organizaciji za evropsku bezbednost i saradnju za iduću godinu je pripremljeno kroz dva projekta negde oko milion i po evra koji treba da podstaknu proces zapošljavanja socijalno najugroženijih grupa, a odnosi se najviše na Rome kao socijalno najugroženiju kategoriju.
Mi imamo dve mogućnosti, da ta sredstva prepustimo da sa tim sredstvima se finansiraju određene delatnosti koje nisu strateški interes Srbije, dakle, koje nisu gradnja infrastrukture, koje nisu investiranje u poljoprivredi ili imamo mogućnost da aktivnostima određenih ministarstava u ovom konkretnom slučaju, aktivnostima ministarstva upravo vašeg koje vi vodite, stvorimo takve uslove da deo od tih milion i po evra koji treba da bude, između ostalog, za formiranje zanatskih zadruga, za stvaranje uslova odnosno za obezbeđivanje određenih mašina ili nečeg trećeg o čemu, ja ovog trenutka ne znam u čemu naprosto tražimo i vaš u pomoć, kao što smo preneli vašim saradnicima, da upravo definišemo takve aktivnosti da se taj novac iskoristi da se ti ljudi upravo usmere u onom pravcu o kome ste vi govorili, a to jeste da imamo deficite u tesarima, u armiračima, i u nekim drugim vrstama zanata, jel ukoliko budemo na jasan način izdefinisali u tom pravcu određene aktivnosti, ukoliko jedna od tri zadruga koje se planiraju da se formira sa ovim novcem bude, znači građevinska zadruga određene vrste, koja će upravo na ovim poslovima da radi.
Onda se dogovorimo sa ljudima koji su na tim tenderima već dobili stvari da rade, znači u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, u skladu sa međunarodnim tenderima, onda možemo da pripremimo i ovu zadrugu sa međunarodnim sredstvima da radi vrlo konkretne poslove određene na tom putu.
Ako govorimo o tome da ima negde oko 2.000 ljudi koji će da budu zaposleni, ako kroz ovo osposobimo pedesetak ili stotinak, upravo socijalno najugroženijih kategorija i ako budemo to radili u desetine različitih projekata iduće godine, onda ćemo da postignemo i te kako značajan rezultat i na putu ka EU i na putu stvaranja društva socijalne pravde, jer na jedan jasan način ćemo da i mamo dve komponente.
Jednu komponentu gde će država da pokaže da je odgovorna ali i drugu komponentu gde će socijalno najugroženiji, gde će i Romi i ja kao predstavnik jednog dela te zajednice da pokažemo da radimo u interesu Srbije, da nam je stalo do izgradnje Srbije i da jedino ono što radimo jeste posao koji jeste u interesu Srbije.
Inače, ako to ne budemo uradili, umesto ljudi koji će da budu tesari, koji će da budu armirači, koji će da budu deo nove građevinske operative, imaćemo neke uslužne delatnosti koje uopšte nisu prepoznate kao bitno neophodne u strategiji razvoja Srbije. To će da bude greška i to dvostruka greška. Prva greška što ćemo taj novac da potrošimo na neke bezvezne stvari u Srbiji, a s druge strane će da bude greška što će ti ljudi da ostanu kao neko ko će da bude trajan balast Srbiji i sutra, umesto da budu neko ko je punioc budžeta stvorićemo od njih da bude neko ko je korisnik budžeta. U tom pravcu bih vam preneo još jednu ideju o kojoj smo sa vašim ljudima u ministarstvu razgovarali. Obezbeđena su takođe sredstva za jednog saradnika u vašem ministarstvu u sredstvima OEBS, koji bi radio upravo na realizaciji ovoga. Dakle, tu bi kompletno plaćanje te osobe kao asistenta platila organizacija za evropsku bezbednost i saradnju odnosno kroz projekta koji je finansiran od švedske ambasade i tu bi se dala mogućnost vama kao ministru da zaista se postavi cela ta aktivnost na najbolji mogući način.
U tom smislu još jednom pozdravljam celokupan naš rad. Želim javnosti da kažem da smo mi u tom pravcu imali nekoliko razgovora, ali da naprosto zbog javnosti moramo sve ovo da ponovimo jel je to deo vašeg rada, vaše metodologije i odgovornosti Vlade kojoj vi pripadate za razvoj Srbije i u tom smislu podržavamo ovaj zakon i ja ću i kao član poslaničkog kluba SNS i kao predsednik Romske partije u danu za glasanje da podržim i da glasam za ovaj zakon. Hvala.