Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milan Knežević

Milan Knežević

Srpska napredna stranka

Govori

Poštovani predsedavajući, uvažena ministarko sa saradnicima, koleginice i kolege poslanici, uvaženi građani Srbije koji gledate prenos, ja sam podneo amandman na član 3, ali ću svoju diskusiju usmeriti na jednu drugu stranu i svoje obrazloženje amandmana ću skrenuti na drugu temu sa razlogom.

Uz puno uvažavanje svake profesije, ja želim danas odavde da zahvalim predsedniku Vučiću što je javno sa uvažavanjem, respektom i poštovanjem svojom izjavom stao u zaštitu medicinskih sestara i lekara.

Zadnjih godina u medijima se samo pominju neki loši aspekti rada u zdravstvu, a zaboravlja se 99,9% onog pravog posla gde uposleni medicinski i zdravstveni radnici rade svoj posao posvećeno, odgovorno i bivaju kroz loše primere na odgovarajući način žigosani.

Sad bih hteo da pročitam i zahvaljujem se u svoje lično ime, a iskreno mislim u ime moje medicinske i zdravstvene profesije, na ovakvoj izjavi. Šta kaže predsednik? Predsednik kaže da staje u zaštitu lekara i medicinskih sestara koji posvećeno rade svoj posao, te je upitao umemo li nekada da im kažemo hvala ili ćemo gledati svaku sitnicu da bi se reklo nešto negativno. Hoću da stanem u zaštitu medicinskih sestara i lekara. Ako je neko pokušao da uzme mito, dajte da ga uhapsimo, mi to radimo. Nemojte da kritikujemo lekare jer nam odgovara da u nekoj priči napadnemo Klinički centar Srbije… (Isključen mikrofon.)
Poštovani predsedavajući, uvažena ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, podneo sam amandman na član 1. Predloga zakona o građevinskim proizvodima. Taj član 1, radi gledaoca koji prate prenos, praktično se njime određuju opšte odredbe, odnosno uvodne odredbe kojima se definiše šta uređuje ovaj zakon i kako se uređuje oblast građevinskih proizvoda.

Da pročitam amandman: „Ovim zakonom podstiče se sveukupni razvoj Republike Srbije, sa posebnim osvrtom na poboljšanje infrastrukture“.

Sve moje kolege do sad su govorile o značaju ovakvog zakona. Da pomenemo još jednom da je ovo prvi put da imamo zakonsku regulativu vezano za građevinske proizvode. Do sada u našoj zakonskoj regulativi nije postojao zakon koji se odnosi na ove građevinske proizvode. Naravno, donošenjem ovog zakona biće uređenije tržište građevinskih proizvoda i podizanje nivoa kvaliteta u samoj našoj zemlji, a samim tim i stvaranje konkurentnosti i mogućnosti našim proizvođačima da budu konkurentni na evropskom tržištu.

Pomenuo bih još nešto, zbog gledalaca koji nisu gledali. Ja sam u petak u načelnoj raspravi, i opet da podsetim naše građane da, bez obzira kako opozicioni poslanici koji su juče popodne i jutros pre podne iz ovih praznih poslaničkih klupa trenutno diskutovali i kritikovali rad Vlade, koji po svim pokazateljima, ne našim domaćim, i njihovim kriterijumima, nego na osnovu Svetskog ekonomskog foruma, da je Srbija napredovala za pet mesta na rang listi indeksa globalne konkurentnosti za 2018. godinu i da je sada na 65. mestu. To je skok za pet mesta.

Pri tome, na osnovu analiziranih institucionalnih političkih, ekonomskih i drugih indikatora, sagledani su svi aspekti razvoja i trenutne situacije u kojoj se nalazi naša Srbija i sakupljen je skor od skoro 60,9 poena, a to je za 1,7 poena bolje u odnosu na prošlu godinu.

Pa zar ovaj skok opet ne reprezentuje kvalitet posvećenog rada Vlade u svim oblastima?

Ja bih parafrazirao jednu izreku pa mogu da kažem da i ova Vlada i Srbija svakim danom sve više napreduje. NJima to smeta, ali neću ih pominjati. A u kontekstu toga, kako su svi segmenti zastupljeni, treba ovde možda i da pomenemo, možda građani ne znaju, da je u Beogradu krenuo dvodnevni poslovni forum Španija-Srbija, što je isto jedna važna stvar u dešavanjima i 21 španska kompanija iz sektora infrastrukture, životne sredine, turizma, saobraćaja, građevinarstva, agroprehrambene, tekstilne i modne industrije je došla ovde.

Još da pomenem da je u ovih pet godina razmena, kad pominjemo odnos Španije-Srbije, mimo svih ovih drugih koje su moje kolege pominjali i druge, između Srbije i Španije u 2017. godini dostigla cifru od 411 miliona evra.

Znači, kako se po analizi gleda, u proteklih pet godina je udvostručeno. Pa, zar to ne govori o nekom kvalitetnijem i posvećenom radu Vlade? Onda, da pomenemo, da je juče profunkcionisalo, što je značajno u elektronskom bankarstvu, instant plaćanje, što je opet jedan korak napred gde Narodna banka Srbije, zbog građana da kažemo, to instant plaćanje omogućava 24 sata prenošenje finansijskih sredstava u toku svih 365 dana u godini, znači i danju i noću.

To je isto u toj oblasti jedan napredak. Tako da, ponavljam, ova Vlada i ova Srbija, pod rukovodstvom Vlade i predsednika Vučića, svakim danom sve više napreduje i nadam se da će i dalje, pogotovo što su u ove četiri godine učinjeni ključni bazični reformski potezi, koji sada stvaraju, po meni, mogućnost još ubrzanijeg razvoja Srbije u svim segmentima privrednog, društvenog razvoja i napretka. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvažena ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, pre nego što bih nešto rekao o zakonima, hteo bih samo da pročitam jednu informaciju koja je od 17. oktobra, a koja kaže da je Srbija skočila na listi globalne konkurentnosti za pet mesta. Znači, Srbija je napredovala za pet mesta na rang lista Indeksa globalne konkurentnosti za 2018. godinu, zauzevši 65. mesto među 140 rangiranih zemalja.

Znači, Srbija je po analiziranim institucionalnim, političkim, ekonomskim i drugim indikatorima skupila i ima skor od 60,9 poena, što je za 1,7 poena bolje u odnosu na prošlu godinu.

Da još napomenem da je od bivših zemalja Jugoslavije, jedino ispred Srbije Slovenija koja je na 35. mestu. Inače, sve druge i Hrvatska, i Makedonija, i BiH, i Crna Gora, su niže rangirane.

Znači, ovaj Indeks globalne konkurentnosti, mada pojedini opozicioni poslanici ne priznaju, pogotovo iz saveza za promene, ni analize MMF i mnoge druge analize, ali da pročitam još jedanput. Znači, analizirani su institucionalni, politički, ekonomski i drugi indikatori.

Zar ovo nije pokazatelj da i ova Vlada radi najbolje što može i da svake godine, moje kolege su rekle, u svim ovim segmentima koji su analizirani napredujemo, da idemo i da smo lideri u regionu?

To sam hteo, eto, informacija od 17. oktobra. Ako lista globalne konkurentnosti, skok za pet mesta nešto ne znači, onda nemam reči, jer sam čuo neke reakcije sa suprotne strane.

Što se tiče seta zakona koji danas razmatramo, praktično ovde imamo jedan nov zakon, a to je Predlog zakona o građevinskim proizvodima, a svi ovi drugi zakoni su dopune i izmene Zakona o planiranju i izgradnji, ozakonjenju objekata, vazdušnom saobraćaju, transportu opasne robe, da ne čitam. U suštini Vlada je analizom u okviru Ministarstva utvrdila da postoje mnogobrojni problemi u funkcionisanju i radu u ovim oblastima o kojima danas mi razmatramo izmene zakona.

Znači ove izmene zakona su proizišle iz želje da se poprave zakonska rešenja, da se poboljšaju ne samo kao slovo na papiru, nego su proizašle iz problema koji su postojali u funkcionisanju svih ovih segmenata o kojima danas razmatramo. Tako da ove izmene zakona predstavljaju napredak, poboljšanje i razrešavanje problema u svim oblastima. Uvek kažem izmene zakona su nešto što treba da bude životno, jer kod mnogih članova zakona kada krenu u praktičnu implementaciju mogu da se uoče mnoge nepravilnosti i problemi koji nisu viđeni, tako da se izmenama poboljšava zakon, a samim tim se poboljšava i bolje reguliše oblast na koju se odnose ti zakoni.

Samo da pomenem zbog građana, pošto neću mnogo vremena da uzmem mojim kolegama koje su iza mene, samo da znaju ovaj prvi zakon je o građevinskim proizvodima. Novo zakonsko rešenje, koje na jedinstven način treba da uradi i uredi oblast građevinarstva. Zašto je to značajno? Neke kolege su pomenule, građevinarstvo je strateški jedna od najvažnijih privrednih grana, jer obezbeđuje objekte infrastrukture za sve ostale privredne i socijalne kategorije, kao i da poboljšava uposlenost.

Na ovaj način, sa jedne strane imamo pravnu regulativu koju do sada nismo imali. Sa druge strane usaglašavano je sa EU i naši proizvodi građevinarstva mogu da budu konkurentni, a to stvara i pozitivne efekte na investitore na odgovarajuća jeftinija ulaganja i sredstva u ovoj oblasti.

Znači, zakoni koji su vredni i koje ću sigurno ja i moje kolege podržati u danu za glasanje. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, mi smo ovih dana kroz ove amandmane sa mnogo aspekata dali i objasnili prednosti i značaj ovog zakona.

Ja bih pokušao malo da rezimiram, koliko budem u mogućnosti. Jeste „mali“ zakon o zaštiti životne sredine kome se menjaju i koriguju tri člana, ali daje znatne i velike efekte.

Prvo, naravno značaj u oblasti zaštite životne sredine, što je bitno i detaljno smo diskutovali. Druga stvar, budžet, odnosno sredstva iz budžeta ministarstva nisu potreba, izuzev sredstava koja su vezana za rad inspekcijskih poslova. Treća stvar, formalno pravno su ostvareni uslovi da se povuku sredstva iz pretpristupnih IPARD programa EU i već smo rekli da to nije mala suma. Do 2020. godine to je 160 miliona evra, što je ulaganje prevashodno za privrednike, preduzeća i individualne proizvođače, vezano za poljoprivredu, a samim tim i zaštitu životne sredine. Četvrti efekat je što u okviru ovih aktivnosti će doći i sigurno do razvoja novih privrednih subjekata koji će direktno biti vezani za razvoj i realizaciju ovih infrastrukturnih objekata i projekata u oblasti zaštite životne sredine i poljoprivrede.

Razvojem tih subjekata imaće pozitivan efekat na zapošljavanje, tako da i u tom pogledu treba gledati korisnost izmene ovih članova Zakona o zaštiti životne sredine. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, koleginice i kolege narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, pa evo, krenuli smo sa raspravom o amandmanima i ja sam na taj prvi član zakona podneo amandman.

U ovoj dosadašnjoj raspravi smo već pomenuli da je zaštita okoline, životne sredine jedan kompleksan problem, da on ide u Poglavlje 27, da je to veoma kompleksno poglavlje. Rečeno je da otprilike trećina pravnih i zakonskih regulativa su vezane za ovo poglavlje.

Želim samo da se osvrnem na to da kažem ministru da ovoliki broj amandmana koje su podneli poslanici SNS nije ukazivanje nepoverenja prema njemu i nije ukazivanje na neslaganje i da on nije žrtva vladajuće većine.

Ovo komentarišem izjave jednog poslanika, jer građani koji su gledali prenos, videli su da u diskusijama ovih amandmana, poslanika SNS, prvo su se čuli problemi direktno, koje su oni izneli na lokalu, vezani za zaštitu životne sredine, a drugo čulo se mnogo lepih stvari, da na lokalu od 2012. pogotovu 2014. godine, koliko su lokalne samouprave predvođene, naravno SNS i njihovim koalicionim partnerima, učinili pomaka u zaštiti životne sredine.

Naravno, ti pomaci u lokalu, na pojedinim mestima, ne na svim, sigurno se uklapaju u ambijent politike Vlade i predsednika Vučića, koji je između ostalog, i u svom govoru, posebnu pažnju posvetio ekologiji. Naravno, treba nam tu dosta sredstava i mnogo toga treba učiniti, ali svi ovi pozitivni primeri koji su ilustrovane kolege iz lokala, govore o tome, u stvari, da je SNS na vreme prepoznala značaj zaštite životne okoline i da na prvom mestu zaštita životne sredine je bitna zbog nas, zbog sugrađana i zbog naše države.

Naravno, mi moramo da sledimo regulativu zbog ulaska u EU i to ništa nije sporno, ali briga Poglavlja 27, a to je zaštita životne sredine tiče se nas. Sad mi treba da budemo praktični što ste nam vi ponudili i što je, već sam rekao u izlaganju pre dva dana, da se iskoriste ti pristupni fondovi EU, za kofinansiranje i sigurno da sredstva značajna, u visini od 160 miliona evra, a sami ste rekli da će to poglavlje koštati našu državu čitavih 17 milijardi evra u narednih deset godina.

Tako da, nema opet opozicionih poslanika iz one desetopartijske, pošto sam rekao, treba da ih bude 62, jer predstavljaju deset partija opozicionih, nema ih ovde, koji koriste i ovo, a koordinator tog saveza, te bratije, koji je ovde pre neki dan izneo da životna okolina i ekologija uopšte nije značajna, ali je veoma zdušno koristio raspravu u načelu o zaštiti životne sredine i o ovim drugim ekološkim zakonima za iznošenje mnogo ružnih i prljavih stvari. Naravno, nismo mu ostali ni mi dužni, kolega Martinović, Orlić i Marković su iznosili sve argumente, ali kažem vam da je njihova, i u jednoj rečenici, sada se sećam, su rekli, baš iz te poslaničke grupe Dveri, da ekologija i zaštita životne sredine, ali to nije rekao njihov koordinator, to je rekao drugi stomatolog kolega, su zakoni koji ne treba da se prepliću i ne tiču se politike nego se tiču našeg okruženja svih nas, treba da budu apolitični, a gle ironije, posle koordinator odjedanput koristi i puca iz svih političkih oružja, nevezano za ekologiju.

Samo hoću da još jedanput kažem da njihovo licemerno istupanje je ono što trebaju što više da istupaju po meni, jer naši građani su veoma pametni, veoma bistri i jasno uočavaju šta je rađeno, šta se ne radi i ko govori istinu, a ko govori neistinu i ceni sve pozitivne napore koje SNS sa koalicionim partnerom i na čelu sa predsednikom Vučićem, čini za unapređivanje i ovog segmenta države i društva, a to je zaštita životne sredine. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, mi već tri dana razmatramo ovaj set zakona koji se odnose na ekologiju, jedan iz zdravlja.

Na početku, pošto ponuđen prethodnom diskusijom i mi poslanici, kao što je rekao ministar, trebamo da verujemo da je svaki zakon podjednako važan.

Naravno, nekad pravimo klasifikaciju važniji i manje važni, ali i ti mali zakoni, pod znakom navoda, rešavaju neke probleme i neku zakonsku regulativu dajući podršku onim osnovnim krucijalnim zakonima na koje se odnose. Tako da, mi isto trebamo sa uverenjem da razmatramo svaki zakon iz bilo koje oblasti kao podjednako važan, jer svi ti zakoni grade pravnu regulativu napretka ove naše države.

Sada da se osvrnem, ukratko na neke od ovih zakona, naravno ja bih kao prvi, mada se o njemu dosta razgovaralo, neku diskusiju moju, osvrnuo se na davanje saglasnosti i na odluku o izmeni finansijskog plana Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. O tome je dosta diskutovano, samo radi građana da podsetim da se ovaj finansijski plan menja u tom smislu da se prihodi i sami rashodi Ministarstva uvećavaju za četiri milijarde i 100 miliona, od toga 3 milijarde i 600 miliona od neutrošenih sredstava iz 2017. godine i 500 miliona iz budžetskih rezervi za lečenje retkih bolesti. Tako da, za tu sumu se uvećava i prihodi i rashod, pri tome naravno nisu to dodatna sredstva iz budžeta već postojeća sredstva.

Ministar je u uvodnom izlaganju pomenuo te retke bolesti i samo bih ja malo još dopunio nešto što u definiciji kako je rečeno retke bolesti su one bolesti koje imaju prevalencu manje od pet osoba na 10 hiljada stanovnika. Nekad je statistika jako varljiva i kod nas, u medicini i svuda, a mala prevalenca u konačnom zbiru ljudi koji su uključeni je velika. I sam ministar je rekao da u EU 36 miliona ljudi boluje od retkih bolesti. To je jedna zemlja za popriličnim brojem stanovništva. Te retke bolesti predstavljaju problem zdravstva i lečenja.

U našim uslovima, gledajući tu prevalencu, praktično se i mi uklapamo da imamo dijagnostiku neke od retkih bolesti svakog dana u Srbiji. Broj retkih bolesti je pomenut da se kreće od šest do osam hiljada. Stručno treba reći, te retke bolesti, većina njih je poznata mnogo decenija unazad i u stručnoj literaturi su detaljno opisane. Samo tragedija te prošlosti je bila što nismo imali lekove. Ta deca sa urođenim bolestima metabolizma nažalost pre ili kasnije završavala su fatalno, letalno. Jedina terapija je bila simptomatska. Šta to znači simptomatska? Davani su lekovi da im se ublaže bolovi, da se održava funkcija biokarda, odnosno srca ili bubrega. Znači, za njih nije bilo nikakvog leka.

Medicinska nauka, farmaceutska industrija napredovala je i otprilike pre dve i po, tri decenije ušlo se u problem detaljnije i uvedena je tzv. supstituciona terapija, a to su lekovi, da pojednostavim, pokušam običnim građanima da kažem, u svakoj našoj ćeliji organizma postoji put razgradnje odgovarajućih materija i stvaranja novih. Taj put razgradnje onog što mi unosimo u ćeliju i što treba ćelija da stvori je regulisan supstancama koje se zovu enzimi. Ako jedan enzim nedostaje, proces se zaustavlja. Znači, prestaje proces i ti enzimi, i to su metaboličke enzimske bolesti, su genetski uslovljene.

Naravno, medicinska nauka je uspela u zadnje tri decenije da nađe i da supstitucionalno nadoknađuje odgovarajući nedostatak enzima kod ovih pacijenata sa retkim bolestima. To što je bio komentar da nisu bile prepoznate u zakonu do 2012. godine, to govori i politici neke prethodne Vlade koja je bila sigurno neodgovorna, da, ponavljam, bolesti koje su bile poznate decenijama ranije, opisane u literaturi, a zadnje tri decenije sa uvedenom supstitucionalnom terapijom, što do 2012. godine nisu.

Zato treba pohvaliti Ministarstvo ponovo, iako je mnogo mojih kolega pohvalilo, što je tek 2012. godine prvi fond obezbeđen za lečenje dece od retkih bolesti. Pri tome, tu se pristupilo institucionalno, transparentno, formirana je odmah komisija sa kriterijumima da se ta sredstva na pravi način usmere i da se po kriterijumima medicinskim odredi ko su ti bolesnici i koji će da budu upućeni u inostranstvo.

Da prokomentarišem još jednu stvar, naravno, ne idu svi u inostranstvo. Dijagnostika se završi u inostranstvu. Ta deca posle primaju terapiju, tu ne trebaju neke velike, pošto je bilo komentara sada praviti uslov ili ne, dolaze na terapiju na dečija odeljenja ili dečije klinike. Rang te terapije, tih lekova, supstitucionalnih lekova kojim produžavaju, održavaju život, se kreće ovako okvirno, da vam kažem, da znaju i građani i vi, od hiljadu evra na nedeljnom nivou do hiljadu evra na mesečnom nivou. Sad saberite koliko i da to ni jedan roditeljski, ni kućni budžet ne može da izdrži u lečenju. Zato je bilo potrebno da država formira ovaj fond koji je uvećan na dve milijarde dinara. Trebaće sigurno još da se uvećava, jer nažalost te retke bolesti postaju svakodnevnica, a sada sa izvesnom terapijom, a ranije bez perspektive i u fatalni ishod.

Hteo bih da prokomentarišem nešto iz serije ovih ekoloških zakona, odnosno Zakona o zaštiti životne sredine. Vidite, za zaštitu životne sredine se kaže da je tekovina savremenog društva, odnosno civilizacije. Moramo da priznamo da je to ironija. Prethodno je bila tekovina savremene civilizacije, ruženje, oštećivanje i narušavanje životne okoline. Napredak tehnologije, industrijalizacija, stvaranje uslova za kvalitetniji i komotniji život ljudi, učinila je mnogo lošeg u životnoj sredini.

No, hvala bogu, pošto su činili i što smo mi kao čovečanstvo učinili dosta narušavajući životnu sredinu, stigla je i svesnost da sada to moramo da popravljamo i da pravimo i radimo preventivne mere da je dalje ne urušavamo. Tako da je zaštita životne sredine veoma bitan i važan sektor i ono što je rekao i ministar, slažem se, to nije samo oblast delovanja Ministarstva za životnu sredinu. Tu moraju da budu uključene sve oblasti našeg društvenog života, pa i medicina. I mi na svoj način narušavamo životnu sredinu. Znači, tu treba da postoji, i nadam se i verujem, celovit program gde i sva druga ministarstva moraju da budu uključena u tu regulativu, da svako u svojoj oblasti doprinese na pravi način da bi se stvorila celokupna slika jedne zdrave, napredne i unapređene životne sredine, odnosno zakonodavstva vezano za životnu sredinu.

Još jedan aspekt ovde da pomenem i završiću. Vidite, rad Vlade se ne ogleda samo u konkretnim zakonima, nego i u nekim vizijama i u aktivnostima koje pruža. Treba reći da su pretpristupni fondovi Evropske unije bili dostupni nama od 2008. godine, ali po nekim informacijama koje sam pokupio sa interneta, do 2014. do 10%, kad kažem građana, mislim i na građane, mislim i na privredna preduzeća, na individualna gazdinstva, na lokalne samouprave, imali su svoja saznanja o mogućnostima pretpristupnih fondova. E, onda je politika jedna afirmativna Vlade prema svim ovim potencijalnim korisnicima dovela do sad mnogo šireg raspona saznanja i mnogo većeg znanja o mogućnostima koje može od pojedinaca, individualnih gazdinstava, preduzetnika, lokalnih samouprava, da se kofinansira preko tih pretpristupnih fondova. Tako da sam zakon koji je ovde, koji olakšava i praktično formalno-pravno stvara preduslove da naši individualni proizvođači mogu da konkurišu za ove pretpristupne fondove i ova diskusija o tome je korisna jer proširuje lepezu ljudi i dostupnosti saznanju da ta sredstva možemo da iskoristimo.

Još jednom, u jednom intervjuu je ministarka za evropske integracije rekla da na raspolaganju nama, mislim od 2014. do 2020. godine, stoje sredstva od milijardu i po evra koja mi možemo da povučemo iz tih pretpristupnih fondova. Tako da, to treba iskoristiti i upotrebiti za ono za šta je namenjeno, a to je za zaštitu životne sredine.

Naravno, u danu za glasanje podržaću ove predloge, jer smatram da su napredni, u pravom smislu reči, za oblast i zdravstva i životne sredine, a to se preklapa, i jedno i drugo.

Još jedna rečenica. Kad bi postojao registar bolesti nastale zbog delovanja oštećene životne okoline, otprilike bi bio ranga od šest do osam hiljada. Da ne govorim o zagađenju, o profesionalnim bolestima profesionalnih radnika koji rade u naftnim industrijama, a sve su to opet vraćanje prirode onom koji smo mi naružili, a samom zdravlju našem to škodi. Zato taj program treba da bude jako studiozan, celovit i da budu sva ministarstva posvećena u tom pravcu. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministri, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, podneo sam amandman na član 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o PIO.

Moje kolege su ova četiri dana raspravile lepo i detaljno. Sve aspekte afirmativne zakona nabrojali. S druge strane, u brojkama su ceo ambijent u kome trenutno funkcioniše privreda i budžet Srbije isto ilustrovali.

Ja bih, kao i u sredu, doduše u popodnevnim satima, sada u ovim prepodnevnim satima našim sugrađanima koji gledaju prenos, zamolio ako i kamera može da pokaže drugu polovinu sale, gde se nalaze opozicioni poslanici, izuzev poslanika SRS, koji uredno sede na svim sednicama. Drugih opozicionih poslanika nema.

U brojkama na tom delu gde su opozicioni poslanici drugih stranaka treba da bude 62 poslanika, a nalazi se samo jedan, a tih 62 poslanika trebaju da predstavljaju deset opozicionih stranaka.

E sada, oni prvo nisu na svom radnom mestu. Znači, dobijaju platu, a ne rade. S druge strane, oni su predstavnici građana koji trebaju da zastupaju i njihovo mišljenje ili neke njihove stavove. NJih ovde nema.

Dragi sugrađani, razmislite o tim poslanicima i tim strankama koji ne poštuju svoje radno mesto i ne poštuju vaše glasove da bi vas predstavljali i u ovom domu, da u buduće razmislite kada na sledećim izborima glasate za koga glasate. Hvala.
Poštovani predsedavjaući, uvaženi ministre, Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 3, ali bih hteo da prokomentarišem nešto, pošto je ovde više bilo komentara na račun predsednika Aleksandra Vučića o nekim izneverenim obećanjima. Podsetio bih sve nas ovde poslanike da je predsednička kampanja Aleksandar Vučića i 2016, 2017. i 2014. godine nije bila zasnovana na obećanjima, nego na molbi da građani razumeju da će morati da budu vučeni teški bolni potezi kako bi se zaustavio bankrot zemlje i kako bi se obezbedila bolja budućnost.

Citiraću njegovu izjavu, kaže: „Morali smo da donosimo teške odluke. Vladati u zemlji ne znači ispunjavati nečije želje. Nismo mogli da vam se dodvoravamo, morali smo da povlačimo neke teške poteze da bismo danas došli u situaciju da otvaramo fabrike“. Danas se otvara fabrika u Nišu.

Šta je još rekao? „Vi ste bili ti koji ste imali poverenja u državu, verovali rukovodstvu, stavili interese države ispred ličnih“. Narod je to znao da ceni na izborima.

I pored ovog zakona donetog 2014. godine o umanjenju penzija i nekih zakona za umanjenje plata i oporezivanja prema visini prihoda, Vučić je dobio izbore i 2016. i 2017. natpolovičnom većinom, jer je narod kome je bilo teško znao da ceni rad i trud i da ima poverenje u ono što se radi i što se i pokazuje maltene svakonedeljnim otvaranjem novih radnih mesta i, da podsetim, on je opravdao svoj trud.

Još jednu stvar moram da kažem, predsedniče, ne pomišljajte da podnosite ostavku predsednika SNS. Morate da ostanete tu još neko vreme da se stabilizuju finansije i ekonomska situacija u ovoj našoj lepoj zemlji.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministri, dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije koji pratite ovaj prenos, samo da kažem, podneo sam amandman na član 1. zakona o izmenama i dopunama Zakona o PIO. Da kažem taj član 1. je ustvari vezan za prethodni član 12. U tom članu 12. se taksativno navode osiguranici samostalnih delatnosti, od tačke 1. do 5. i na kraju se radi praktično tehnička redaktura gde se zadnja rečenica u stavu 2. ovog člana briše.

Ali, pre nego što bi rekao nešto o ovom zakonu, ne mogu, a da ne prokomentarišem ponašanje pojedinih poslanika opozicije koji tradicionalno, evo pogledajte dragi gledaoci, da kamera prikaže kako su te klupe gde oni trebaju da sede, prazne. To je već treći put u zadnjih mesec dana pominjem. Oni se scenografski nastupaju od 10 do jedan i menjaju se, gde prvo bivši nekadašnji premijer najružnijim rečima ovde napada pojedine poslanike, a da vas podsetim, taj nekadašnji bivši premijer, neću ime da mu pominjem, iako nije u sali, je na svojim stranačkim izborima izgubio.

Znači, članovi stranke na toj skupštini su na taj način najbolje znali i ocenili njegov rad kao premijera, tamo do 2004. godine. Tako uvređen zbog svog nerada i lošeg rada i mnogih manipulacija koje su se dogodile, on ode iz te žute stranke. Dođe novi predsednik žute stranke, Tadić, koji izgura do 2012. godine, pa opet zbog svog nerada, davanja raznoraznih manipulatornih pojedinim svojim tajkunima, izgubi opet na svojim stranačkim izborima, na Skupštini, od ljudi koji ga najbolje poznaju, kao i prethodnog, znaju ga godinama i izgubi na tim izborima i dođe sada, neću opet ime, za predsednika žute stranke, nekadašnji gradonačelnik i bude on predsednik.

Naravno, do prvih sledećih izbora opet građani izađu i na svojim stranačkim izborima on opet izgubi od trećeg pokrajinskog predsednika žutih, pa da ponovim još jednom, taj pokrajinski, neću ime, a znaju ga građani naši, izgubi od kuma nekadašnjeg predsednika države, a nekadašnjeg ministra vojske na tim izborima.

Što pominjem sve to? Pominjem zbog građana Srbije, da ih podsetim. Znači, skupila se bratija u tom Savezu nekadašnjih predsednika, koji su sami njihovi članovi koji znaju godinama, na njihovim skupštinama smenjivali, jer nisu imali poverenje u njih. Zamislite se i razmislite o tome. NJihove EPP propagande u predizbornim kampanjama i priče koje su neistinite, lažljive i njihov nerad možda može nekog od građana i da privuče neku pažnju, ali se uvek zamislite nad tim da su oni izgubili na skupštinama svoje stranke.

Onda da napomenem visokog oficira za pregovore sa graničnim prelazima koji osniva levicu, pa njihovog kandidata sa Pokretom za preokret, i vidite, sve pojedinci koji su svojim neradom ili, što je još, to je blaga reč, koji su učestvovali u mnogo raznih pljačkaških privatizacija što su moje kolege i mi stalno ponavljali, skupili se u Savez za Srbiju.

Ta bratija i skupina, gde je danas bio jedan promoter, koji je direktno, to ću sad da kažem, predsednika napao, oni zaslužuju sociološka istraživanja, psihološka, novinarski istraživački rad, da se vidi kako i šta su oni radili. I, naravno, tu neće biti pozitivan rezultat, a to zahteva ta sociološka, novinarska i druga istraživanja i javnog mnjenja kao iskustvo drugim i mlađim ovim kolegama koji su u politici kakav ne treba biti, kako ne treba urnisati ekonomski i finansijski svoju zemlju.

Da se okrenem na današnjeg promotera tog Saveza, koji kaže da je predsednik Vučić 2014. godine izneverio penzionere zato što im je posle izbora donet Zakon o umanjenju penzija. Da podsetim, a mi svi znamo, ja mislim i građani znaju, i ti penzioneri, da je on otvoreno, iskreno izneo da je Srbija pred bankrotstvom. Da bi se spasio bankrot zemlje potrebno je pored smanjivanja i umanjivanja penzija, kao i plata pojedinih kategorija, da su potrebne bolne reforme ako mislimo da ova država stane na noge, da se privuku investitori. On je tako to objašnjavao u više navrata i naišao je na razumevanje. To, što on kaže da je izneverio, izbori 2016. godine su pokazali – predsednik Vučić je nad polovičnom većinom u prvom krugu dobio izbore.

Znači, razuman je veći procenat i pošten našeg naroda koji je razumeo da je to potrebno i verovao mu. Sada, ovaj zakon i ukidanje ovog privremenog Zakona o umanjenju penzija je opet ostvarivanje obećanja, jer je predsednik Vučić rekao – uradićemo onog trenutka kad budžet i zemlja stanu na noge i kada budemo imali suficit i to svoje obećanje sada ispunjava. Toliko za sada. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 4. ovog zakona. Radi gledalaca koji prate ovaj prenos pročitaću ovaj stav 2. – pri dobijanju ljudskih ćelija i tkiva sa umrlog davaoca postupa se sa poštovanjem dostojanstva umrlog lica i članova porodice umrlog i preduzimaju sve potrebne mere kako bi se povratio spoljašnji izgled umrlog davaoca.

Zašto sam ovo pročitao? I zbog gledalaca hoću da kažem, pogotovo što je ovih dana ovde malo atakovano i iskorišćeni su ovi zakoni da se da kriminogena i koruptivna strana ovih zakona humanih, a to se iskoristilo za napad na ministra, na Vladu, direktno i na Vučića, ali je atakovana i medicinska profesija.

Da vam kažem, studenti medicine, budući doktori već na trećoj godini medicine, na patologiji, na prvoj autopsiji dobiju prvu lekciju – „mortui vivos docent“ mrtvi uče žive. U istoriji medicine autopsija je bila korisna. Sve što znamo iz medicinske nauke tu je naučeno. Studentima na toj prvoj vežbi govorimo da moraju da se ponašaju sa uvažavanjem bez ikakvog neprimerenog ponašanja uz samo stručne diskusije. Znači, budući doktori već na trećoj godini nauče da poštuju dostojanstvo umrle osobe. Kasnije u tzv. kliničkim predmetima uče da poštuju pacijenta i svoju medicinsku nauku i doktrinu.

Taj humani trud učenja od prvog koraka poštovanja dostojanstva umrle osobe do kasnije pacijenata treba poštovati i ceniti, a ne na neprimeren način atakovati.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 1. ovog zakona koji glasi: „Ovim zakonom podstiče se sveukupni razvoj Republike Srbije, sa posebnim osvrtom na afirmisanje zdravstva“.

Radi gledaoca koji prate ovu skupštinsku debatu, samo ću kratko reći da se u prvom članu zakona praktično konstatuje da se ovim zakonom utvrđuju uslovi za postizanje kvaliteta i sigurnosti u oblasti ljudskih ćelija i tkiva za primenu kod ljudi, obuhvata poslove darivanja, dobijanja, testiranja, obrade, očuvanja, skladištenja, distribucije i primene ljudskih ćelija i tkiva kod ljudi od živog davaoca ili od umrlog lica.

Pošto diskutujemo juče i danas o članu 1, a koliko sam primetio, niko od njih nije, ponavljam zbog gledalaca koji prate ovu debatu, bar pročitao i da znaju o čemu se radi, ja sam i u onoj raspravi u načelu, i ne samo ja nego mnogi poslanici, rekao da su ovo zakoni medicinske struke i nauke i vrhunske medicinske doktrine.

Uopšte, u medicini su svi zakoni humani. Humani su jer se bave i imaju za cilj sprečavanje bolesti, lečenje bolesti i produžetak životnog veka. Dakle, medicina i rad doktora i medicinskog osoblja je duboko human.

Ako bi pravili neku piramidu ili skalu značaja, zakoni o transplantaciji ćelija i tkiva i organa bi bili na vrhu piramide kao visoko najhumaniji zakoni u medicini. Isto tako, stručni timovi koji se bave ovim poslom pripadaju grupi visokosofisticiranih, obučenih stručnjaka svih profila, ne samo doktora, jer mnogo ima i drugih. Ovaj zakon je multidisciplinaran, biološki, medicinski i zahteva mnogo obučenog osoblja, kvalitetnog kadra, opreme i zato je, po meni, na vrhu piramide.

Rekao sam u načelnoj raspravi da su ovi zakoni totalno apolitični. Oni su proizišli iz struke i medicinske doktrine. Možda ću ja da budem prozvan, ali kažemo da je činjenica da imamo dva aspekta diskusije. Imamo aspekte ove koji su afirmativni za zdravstvo i za zakon, jer je urađen u skladu sa vrhunskom medicinskom i savremenom naukom i doktrinom i nudi adekvatna i najbolja rešenja. Postoji diskusija u pravcu afirmacije ovoga što je sve rečeno u zakonu.

S druge strane, imamo diskusije koje su dale malo drugačiju viziju. Gledali su da bude ministar, ministarstvo, vlada, pa i predsednik Vučić, optužbe za kršenje Ustava, uskraćivanje ljudskih prava, da ne govorim, a moram da kažem, tražili su kriminogenu komponentu u smislu trgovine i krađe ljudskim organima. Znači, daće odjedanput aspekt nečega što je potencijalno moguće i time sa margina ovog zakona koristi se, ponavljam, koji su visokostručni medicinski zakoni, da se napada Vlada i omalovaži rad. Naravno, građani koji prate prenos, to mogu da vide.

Šta je još značajno? U tome i u toj raspravi, te diskusije su više, po meni, dezinformacije, ružno je, to je dezinformacija građana, davati takve ružne aspekte. Zato ja pozivam građane, i u toku ove diskusije, neka uđu na sajt parlamenta, neka uđu u sajt zakona u proceduri, neka pročitaju sve te članove zakona o kojima mi diskutujemo, baš zato što je data ružna, kriminogena komponenta, koruptivna komponenta ovog zakona.

Kolega Martinović i drugi su direktno za to kršenje Ustava, ljudskih prava i te dezinformacije takve vrste, jasnim čitanjem članova rekli da su sve te stvari jasno u zakonu rešene, ali, neka građani sami uđu i uvere se da li ima osnova ovim primedbama ili je sve rešeno odgovarajućim članovima, kao i te pravne začkoljice, kako naš narod kaže, i videće da nema tog aspekta.

Atakujući na Vladu, u jučerašnjoj diskusiji, dajući kriminogene i koruptivne aspekte zakona, u stvari su oni direktno atakovali na medicinsku profesiju, na doktore i na celokupnu medicinsku profesiju. Ostavite izuzetke. Nije tako u stvarnosti. To svi znate, to znaju građani.

Moram još da potenciram da diskusije pojedinih opozicionih poslanika koje su zasnovane na stručnom aspektu zakona, bile su afirmativne. Znači, kolege vezane za medicinsku struku iz opozicionih redova juče su afirmativno diskutovale i u skupštinskoj debati i na odboru, jasno iznevši stav da podržavaju zakon, jer on unapređuje ovu oblast. I meni je drago što su ljudi i poslanici te struke dali podršku, jer, to je činjenica, napisano je u zakonu.

Meni je žao što malo, moram da upotrebim izraz, laička tumačenja i zlonamerna tumačenja, su dala ružnu sliku zakona o mogućim zloupotrebama, a direktno su atakovali na doktore i na medicinsko osoblje. To nije u redu i juče su i kolega Milosavljević i još neke kolege stali u odbranu naše profesije, jer je nepotrebno u zakonima koji su, ponavljam, ponoviću opet, i kod drugog, trećeg, četvrtog amandmana, zdravstva, koji su duboko humani, koji su vrhunski medicinski urađeni, predstavljeni u ovom, da vide gledaoci, u debelom zakonu, samo jednom, u zakonu o transplantaciji ćelija i tkiva. Postoji još jedan, zakon koji se odnosi na transplantaciju tkiva i treći je o psihoaktivnim supstancama.

Još jednu stvar sam zaboravio da kažem. U toj debati, gledaoci koji su pratili, po meni, jedan opozicioni poslanik je diskutovao, diskusija je bila podrška antivakcinalnom lobiju. Ako on nije bio svestan šta je pričao, treba da uzme i da vidi snimak. Kritikujući Vladu, on se, izvinjavam se na izrazu, ko bajagi zaštite ljudskih prava i odgovornosti roditelja prema vakcini, u stvari, direktno je dao podršku grupi laika, ljudi koji se bave dezinformacijama, koji čine antivakcinalni lobi. Ovde smo diskutovali više puta i na Odboru, vakcina je tekovina savremene civilizacije. Da ponovim, da nije vakcinacija bilo, mi smo mnoge bolesti, pogotovo u dečijem uzrastu, izlečili vakcinama.

Na svakom mestu, ne samo medicinska profesija, nego i odgovornost poslanika podrazumeva da uvažava mišljenje medicine i medicinske doktrine, da ne daje prostor, ni dilemu, ni sumnju, ni bilo kakvu podršku, i pogledom, a ne rečima, grupi ljudi koji predstavljaju antivakcinalni lobi. Zameram mu tu, drugačije je mišljenje, opoziciono mišljenje, poštujem, ali nemojte ovo da koristite jer štetite ne samo zdravlju ljudi, direktno štetite državi podržavajući ljude, a pogotovu kada tu ima i aspekt nadrilekarstva. To su ljudi sumnjivih moralnih kvaliteta, manipulanti bolesnim ljudima i tuđom slabošću i oni ne zaslužuju bilo kakvu podršku, a ne ovde u ovom visokom domu, jer poslanici predstavljaju, svi mi predstavljamo odgovarajuću grupu ljudi koja je glasala za nas. Mi moramo u ovom trenutku, pošto se govori o zdravlju, da govorimo.

Malo više sam oduzeo kolegama vremena, oduzeću još, izvinjavam se onima koji budu pri kraju što ću im možda skratiti. Kada je koleginica LJiljana pomenula šta je uradila Vlada, ja moram sada malo moju profesiju, pošto sam po profesiji patolog, da kažem, a to je profesija u senci, šta je urađeno baš što se tiče te profesije. Znači, patolog, šta da kažem, posao na ivici života i smrti, nekada kažem „zona sumraka“. Dijagnostiku gledamo kod živih organa, tkiva i ćelija, postavljamo dijagnozu, a posle kada dođe do smrti, autopsijom gledamo to sve sad na jedan drugi način. Zna se za patologe, zato što su neophodni u dijagnostici i naša profesija je u senci isto ovih zakona.

Vidite, do 2012. godine u dijagnostici svih tumora, da uzmemo karcinom, maligni tumor dojke, u standardu terapije potrebno je da se utvrdi hormonski status, receptor estrogenski i progesteron, HER-2, vama i možda gledaocima ne znači, ali znači kada se čuje, uzeo sam karcinom dojke, jer je raširen i dosta je kampanje za nju, to se odnosi na druge tumore. Mi smo u Kragujevcu u Kliničkom centru počeli da radimo receptore, tamo te 2007, 2008. godine, kada je bio drugi neki ministar, i morali smo da naplaćujemo od pacijenata 2.000 dinara po jednom hormonskom receptoru. Znači, za dijagnostiku malignog tumora dojke to je bilo oko 6.000, oko 100 evra.

Da vas ne zamaram, imali smo ta tri markera, to je neophodno i trebate i vi kao poslanici da znate, jer dosta ima obolelih od malignih bolesti. Sada, 2018. godine, pogotovo od 2012. i 2013. godine, jednostavno Ministarstvo zdravlja direktivom, organizacijskom podrškom, nijedan pacijent ne plaća tu dijagnostiku. Imamo recept svih hormonskih oko 60 paletu, ranije je sve to naplaćivano, a bez te dijagnostike pacijenti ne mogu da idu na zračnu terapiju, na hemioterapiju, da im se radi prognoza bolesti. Znači, do vremena do 2011, 2012. godine, kada smo mi direktno od pacijenata naplaćivali, da li su oni imali novac ili ne, niko ih nije pitao kako su se snalazili. Sada se dolazi i radi se besplatno.

Eto, zato sam malo i ovim kolegama opozicionim poslanicima i gledaocima hteo da kažem za jednu profesiju u senci, a koja je bitna u dijagnostici, nažalost, malignih oboljenja, da je ovo ministarstvo dosta učinilo da njih i da kao pacijenti budu zaštićeni i da nemaju, pored toga što im je zdravlje ugroženo, odgovarajuće i finansijske troškove. Hvala na paži, malo sam odužio.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, koleginice i kolege narodni poslanici podneo sam amandman na član 2. zakona, koji glasi, pročitaću ga – da se odredbama ovog zakona podstiče sveukupni razvoj Republike Srbije, sa posebnim osvrtom na afirmisanje zdravstva.

Opet bih, zbog gledalaca naših koji prate skupštinsku debatu u ovim popodnevnim satima, da pročitam samo kratko šta obuhvata član 2. Član 2 kaže – da se odredbe ovog zakona odnose na matične ćelije, hematopoeze iz periferne krvi, krvi pupčanika i koštane srži, kao i da se odredbe ovog zakona primenjuju na postupke darivanja, dobijanja i testiranja ljudskih ćelija i tkiva koji se koriste u izradi proizvoda namenjenih za primenu kod ljudi.

Mi smo do sada, moje kolege poslanici, jasno argumentovano izneli sve pozitivne efekte ovog zakona. Ovaj zakon je u stvari medicinski strateški zakon, sistemski zakon koji uređuje ovu oblast ćelija i tkiva, nažalost koja do sada nije bila zakonski regulisana pa je i u tom segmentu rada zdravstva bilo odgovarajućih problema.

Usvajanjem ovog zakona se razrešava u skladu sa medicinskom najsavremenijom doktrinom i standardima se uređuje oblast koja će naravno u krajnjem efektu imati afirmacije i poboljšanje zdravlja naših građana i koja će za pacijente kojima je ovo jedina metoda lečenja, medicinska metoda lečenja, odnosno spašavanja života, biti stvarno razrešen jedan segment zdravstvene zaštite u Republici Srbiji. Hvala.
Poštovana predsednice, uvaženi ministre sa saradnicima, koleginice i kolege narodni poslanici, mi danas razmatramo u ovoj skupštinskoj debati tri zakona vezana za zdravstvo. Samo bih hteo da podsetim kolege narodne poslanike da smo mi u ovom sazivu do sada, možda ću da pogrešim za jedan zakon, oko sedam zakona izdiskutovali i doneli. Kad dodam ova tri, to je već 10 zakona iz oblasti zdravstva koji čine set zdravstvenih zakona.

Zašto ovo pominjem i sabiram? Zato što mi ovde ocenjujemo i analiziramo donete zakone, ali kao poslanici trebamo i na odgovarajući način da procenimo kako radi neko ministarstvo. Bez ikakve skromnosti prema ministru i ministarstvu, za mene je to značajan efekat, 10 zakona, počev od vantelesne oplodnje, DNK registru, dokumentaciji i ova tri, u zakonodavnom smislu, ne pominjem one rutinske, svakodnevne stvari koje obavlja ministar i ministarstvo, mislim da su pokazali izuzetnu posvećenost, rad i trud i mislim da je red pohvaliti rad ministarstva, na čelu sa ministrom Lončarom.

Jer, ako uzmemo pauze u izbornoj kampanji, da pomenem i to, pa to podeljeno na 15-16 meseci rada, deset zakona je veoma posvećen rad i trud. Pri tome, zakoni su krajnje doktrinarno medicinski urađeni i stručno, tako da to pokazuje jednu posvećenost i aktivan rad Ministarstva zdravlja za uređenje oblasti zdravlja na dobrobit naših građana.

Sada sam se u analizi zakona u trenutku setio komentara jedne opozicione poslanice. Mi smo i na odboru rekli da su ovi zdravstveni zakoni strogo apolitični. Bave se strukom, bave se organizacionim pitanjima struke, nauke i unapređuju ovu oblast na koju se odnose, a to su transplantacije ćelija i tkiva, kao i psihoaktivne supstance i uopšte na Odboru za zdravlje nije bilo bilo kakve političke konotacije ili nečeg drugog. Bili smo jednoglasni, jer je ovo doktrinarno, stručno, razrešeno po najsavremenijim dostignućima medicinske nauke i medicinske doktrine.

Od celog zakona, jedna poslanica komentariše kako ovaj zakon daje koncentraciju moći u ruke ministru koji je zadužen za sve i svašta, moć u ruke ministru za transplantaciju ćelija i tkiva. To meni tako malo, da ne upotrebim izraz, smešno deluje i navodi, obrasci, uništenje… Pa, ko će to da uradi? Sve te zahteve, obrasce, podnošenja bilo kakvih odobrenja ili bilo čega, logično je da to treba da potpiše ministar i donošenje podzakonskih akata. Tu nema sada koncentracije moći u jednoj stručno-doktrinarno-rutinskom radu.

Drugi komentar je mogućnost za koruptivno delovanje što se pita Ministarstvo da se postavi direktor Uprave za biomedicinu. Koruptivno delovanje, to je i ministar delom otvorio. Ovo su tako timski rašireni poslovi gde je u svaki transplantacioni proces ćelija ili tkiva uključeno desetine ljudi, stručnjaka, doktora medicine, biologa. Tako da, kroz čitanje zakona i kroz samu stručno-metodološku organizaciju ovog posla stvarno nema teoretske mogućnosti za neko koruptivno delovanje. Morao sam da prokomentarišem da su neke više zlonamerne, čak marginalne stvari, ovo je blaga reč, ovo je više zlonamerno i traženje, što bi rekao naš narod, dlake u jajetu.

Što se tiče ovih zakona, komentarisao bih Zakon o transplantaciji ćelija i tkiva. Dosta je mojih kolega sve reklo, da se ne bih u neke detalje upuštao. Po mom mišljenju, ovaj nov zakon razrešava i donosi neke novine. Jedna od novina je zato što je jasno definisan Registar davalaca matičnih ćelija hematopoeze koji omogućava nalaženje tih nesrodnih davalaca i samim tim obezbeđivanje ćelija za presađivanje. Definisan je zakonom i registar kao organizaciona celina, kao i poslovi i obaveze registra u skladu sa najvišim standardima, što omogućava razvoj i unapređenje rada sa nacionalnim davaocima.

Želim da pomenem da je Republički registar davalaca matičnih ćelija, hematopoeza, organizaciona jedinica Instituta za transfuziju, to je definisano u članu 17. Institutu za transfuziju krvi Srbije i tu su jasno i precizno navedeni svi poslovi koje obavlja. Radi gledalaca treba reći da i ovim zakonom od 2005. godine taj Registar je formiran 2005. godine u Institutu za transfuziju krvi, u saradnji sa Ministarstvom, a od 2012. godine je postao i deo svetskog registra koji objedinjuje podatke o davaocima iz preko 100 nacionalnih registara. Međutim, pošto to u ovom zakonu, odnosno u prethodnom zakonu nije bio prepoznat, ovim novim zakonom se tačno definiše i preciziraju svi poslovi koji spadaju u njegovu nadležnost, tako da je to jedna novina.

Treća stvar kao novina je što se na precizan i jasan način definiše koje zdravstvene ustanove mogu podneti zahtev za obavljanje poslova iz oblasti ćelija i tkiva, kao i koje mogu biti banke ljudskih ćelija i tkiva i uslovi koje moraju da ispune da dobiju dozvolu.

Treba pomenuti opet radi gledalaca, da trenutno u našoj Republici Srbiji transplantaciju matičnih ćelija hematopoeze obavlja pet zdravstvenih ustanova. Ja ću ih pročitati zbog gledalaca, jer su to državne ustanove – Institut za majku i dete Beograd, Dr Vukan Čupić, VMA, Klinički centara Srbije, Klinički centar Vojvodine, Institut za onkologiju Vojvodine, a dok transplantaciju tkiva obavlja pet zdravstvenih ustanova i to – dve u državnoj svojini Klinika za oftamologiju, Institut za ortopedijsko hiruške bolesti Banjica. Ove tri privatne bolnice neću da čitam, smatram da ne treba da ih reklamiram.

Znači, četvrta stvar je novo propisano je donošenje programa za presađivanje organa u koji su uključene i ljudske ćelije koja će biti jedinstvena na celoj teritoriji Republike Srbije i koji će precizirati jasne procedure i postupke u vezi organizacije.

Peta stvar, značajna, je pojednostavljivanje postupka davanja pristanka za primenu ljudskih tkiva izbegavajući nepotrebne finansijske i druge troškove vođenja registra.

Sedma novina, po meni je jasno zakonski precizirana uloga i zadaci Uprave za biomedicinu koje kompetentno telu u oblasti biomedicine na nivou celokupne države i članovima od 45 do 50 propisano je postojanje organizacione jedinice iz oblasti ljudskih ćelija i tkiva u Upravi za biomedicinu, da budemo precizni, znači, kao organizacione jedinice Uprave za biomedicinu i u suštini ona obavlja poslove državne uprave i nadzora nad sprovođenjem ovog zakona, kao i podzakonskih akata. Uprava za biomedicinu ima ulogu i nadzornog i inspekcijskog nadzora nad radom zdravstvenih ustanova koje se bavi poslom transplantacije, tako da je osnovna stvar ono što je rekao i kolega Laketić, baš vezano za ovo, zbog toga što se daje veliki značaj ulozi ove Uprave za biomedicinu, da je sigurno potrebno kadrovski ojačati, jer i u zakonu se predviđa da to budu iskusni stručnjaci koji su bar dve godine u oblasti o kome vode nadzor, tako da je tu potrebno sigurno vreme za odgovarajuću edukaciju koju mi imamo u ovim već pomenutim ustanovama koje se bave transplantacijom, jer to nije počelo juče, već imamo i tradiciju transplantacije organa od pola veka i više.

Osma stvar je ono, da pomenemo, a to je usklađivanje termina i gde su bile reakcije zato što mi pojedine termine smo morali da harmonizujemo, naše domaće pravo sa pravom EU, a to je logično i pravni i medicinski izrazi, to su osetljive teme, potrebno je i ta što mi kažemo harmonizacija termina pošto smo u prestupnim pregovorima za EU.

Na kraju ono što je veoma bitno i što sam na Odboru komentarisao da se ovim zakonom u stvari stvaraju uslovi za promociju davalaštva i podizanje svesti građana. To Ministarstvo sigurno treba odgovarajućim programima, što je i predviđeno zakonom, a zabranjeno je reklamiranje da se predvide odgovarajući programi informisanja naših ljudi. Postavljeno je i pitanje na Odboru, ali zbog drugih poslanika, zaboravio sam kojeg poslanika, kakav stav ima katolička i pravoslavna crkva prema davanju tkiva i organa kod presađivanja. To nam je vršilac dužnosti direktora odgovorno rekla da je i katolička i pravoslavna crkva apsolutno imaju i zakon i davalaštvo ima saglasnost. Znači, taj deo je zbog osetljivosti i jedne i druge religije jasan, ali je potrebno sada malo više edukovati naše obične ljude, građane, da budu davaoci, mada i jesu i da shvate da to znači nečiji život, produženje života i da su ovi zakoni stvarno duboko humani i kao i svi zakoni koji se donose u medicini. U medicini su svi zakoni duboko humani, posvećeni bolesnom čoveku, na produžetak života i izlečenje.

Naravno, u danu za glasanje podržaću i ja kao i moje kolege iz SNS sve ove zakone. Hvala vam.
Poštovana predsednice, uvažena ministarko sa saradnikom, koleginice i kolege narodni poslanici, podneo sam amandman na član 3. Kao što sam kod amandmana na član 1. prekjuče rekao, istorija je učiteljica života.

Zašto ovo kažem? Poslanica iz opozicionog tabora je iznela komentar na naše amandmane. Ako računamo vreme, sa današnjim danom, da su bili tu prisutni, videli bi da je tu bilo 20 sati, časova istorije, sa uvažavanjem, poštovanjem, pijetetom prema svim našim stradanjima, žrtvama i civilnim i ratnim koje su se nažalost dogodile u našoj istoriji zbog jedne velike slobodarske želje koja je karakteristika našeg naroda. To mogu da provere u beleškama.

Uvažavanjem kojim mi u svojim diskusijama i građani koji gledaju prenos, imali su prilike sami da se uvere, a njihovo uvažavanje govore ove prazne klupe, danas samo dva, juče po dva, tri. Dođu i kažu par uvredljivih stvari na račun svog naroda i izađu.

Pitam se i kako oni pred onima koji su glasali, mogu da opravdaju svoja politička, bilo kakva opredeljenja kad ne ispunjavaju ni svoju osnovnu poslaničku dužnost. Da su sedeli ovde i da su ćutali, to bi bilo uvažavanje i pijetet prema ovom zakonu i prema svim tim istorijskim trenucima koji su se dogodili u našoj istoriji. Tako da, prazne priče, ali građani sve vide, tako i prolaze na izborima. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, koleginice i kolega poslanici, čisto sada u ovom popodnevnom delu zasedanja zbog gledaoca koji prate prenos da kažemo da član 2. Predloga zakona o ratnim memorijalima, u stvari jasno definiše značenje pojedinih pojmova koji se koriste u zakonu.

Donošenje ovog zakona je bilo potreba jer je potrebno bilo na celoviti način regulisati ovu oblast. Tako da donošenje ovog zakona posle 40 godina je bila naša dužnost i obaveza prema našoj tradiciji, prema našoj istoriji i našem narodu, jer rešavanje ovog problema s pijatetom, prema našim državama i stradanjima između ostalog, predstavlja osnov za građenje neke nove i bolje budućnosti.

Ova novina u zakonu, koja predviđa da će nadležno ministarstvo biti u mogućnosti da za negovanje tradicija ratova, daje saglasnost za podizanje novog ratnog memorijala. Lično mislim da će verovatno i Vlada, koja radi posvećeno i odgovorno, sve moje kolege su prethodno jasno ilustrovali naša stradanja, naše memorijale, od balkanskih ratova, ali mi moramo da uradimo jedan memorijal posvećen civilnim žrtvama i to NATO bombardovanja 99. Jesu lokalne samouprave odgovarajući spomen-obeležjima žrtve kasetne bombe u Nišu, Aleksincu, žrtve na mostu u Varvarinu, žrtve u vozu obeležene, ali bi, po meni, bilo korisno jer je palo više od 2.000 civilnih žrtava u bezrazložnom NATO bombardovanju.

Tako da ministarstvo nadležno za ovo sigurno u novom načinu i davanju zakonske mogućnosti otvaranja novih memorijala, treba i o tome razmisliti. Zahvaljujem.