Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7408">Nebojša Stefanović</a>

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka

Govori

Moram zbog javnosti da kažem, iako smo to više puta danas raspravljali, biću uporan koliko god puta treba, javna rasprava za ovaj zakon je temeljno urađena. Njoj su prisustvovale sve zainteresovane strane. Trajala je onoliko dok se svi upoznaju i za onaj zakon koji smo predali prethodno. Izmene jedine su u normativima, odnosno odredbama koje se vezuju za nametanje obaveza lokalnim samoupravama. Meni je žao što pojedine stranke žele očigledno da lokalnim samoupravama nametnu određene finansijske obaveze znajući čak da one ne mogu to da izvrše, ali eto, to će znati ljudi da cene u lokalnim samoupravama i ljudi koji u narednom periodu razmišljaju o budućnosti svojih lokalnih samouprava. U to sam siguran.
Sa druge strane, potpuno je neodgovorno reći da javne rasprave nije bilo i zato smo naravno prihvatili amandman gospodina Jovanovića koji je u pravnom smislu precizniji jer on definiše da je to ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede zato što se naziv ministarstva može promeniti i novim zakonom o ministarstvima.
Međutim, ono što gospodine predsedavajući očigledno nismo čuli to je – ko je kriv za izlivanje reke Đetinje 2009. godine i štetu od 33 miliona evra? Ja zaista nisam čuo ko je kriv imenom i prezimenom ili institucijom i koji organ je to utvrdio?
Slušao sam ovo što ste govorili i ovo mi zvuči logično. Jedino što mogu u ovom trenutku da uradim je da predložim poslaničkoj većini da glasa za vaš  predlog amandmana. Dakle, kroz pravno-tehničku redakciju moguće je ovo uvrstiti kao sastavni deo zakona i mislim da je sasvim normalno. Znači, potpuno se zalažem za najoštriju moguću kaznenu politiku.
Dakle, ovde je i definisano slično onome o čemu je govorio gospodin Pavićević ranije. Potpuno je slično, ali samo jedna stvar, tamo kaže - može se naložiti, a kod vas piše - nalaže se uklanjanje prepreka. Dakle, oštrije je definisano u ovom amandmanu.
Tako da, tu je gospodin Martinović, nije gospodin Babić tu, te što se tiče ovog amandmana na član 21, za Vladu je on suštinski prihvatljiv, pa možete razmisliti da glasate o njemu. Dakle, ja ne mogu da naložim poslanicima, ali ovo može da se uzme kao nešto što je za Vladu prihvatljivo.
Ne samo danju, ja i noću smišljam metode samo kako da dođem do toga da smanjim broj prihvaćenim amandmana koji ja prihvatam. Dakle, ja sam sebi odredim kako ću da nađem način šta ću da prihvatim a šta ću da ne prihvatim. To bi bio jedan vrlo zanimljiv način.
Sada stvarno, van šale, moram da kažem, a moram i zbog javnosti. Amandman gospodina Babića ima tri stranice koje sam prihvatio i vrlo detaljno reguliše stvari. Vaš amandman se samo u jednoj reči pogađa i liči, odnosno isti je, identičan je sa amandmanom gospodina Babića. Ja sam morao da prihvatim amandman koji celishodnije, sveukupnije i, da kažem, celovitije i kvalitetnije reguliše ovo.
Kao što ste videli, želeo sam to da kažem, sada je možda i dobra prilika, ja sam tokom razgovora sa mojim kolegama i kada smo cenili, dakle, nismo cenili po tome ko je pisao amandman, već smo prihvatali ove amandmane koji su kvalitetniji, što ste videli da sam prihvatio i amandman prethodnog kolege govornika.
Stvarno mislim da je ovo od zajedničkog interesa da ovaj zakon bude bolji i zato sam zahvalan svim narodnim poslanicima koji su uložili trud da napišu amandmane i da se zaista potrude da ovo bude bolji zakon.
Gospodine predsedavajući, samo hoću vas da obavestim da je Ministarstvo spremno da angažuje dodatne snage policije u slučaju da broj ljudi koji se kupi u Ivanjici bude u tolikom broju da redovne snage policije ne mogu da izađu na kraj i samo da znate da smo spremni da očuvamo javni red i mir po svaku cenu.
Hvala.
Poštovana predsednice Narodne skupštine, poštovani poslanici, dame i gospodo, poslednjih nekoliko godina bili smo svedoci brojnih elementarnih nepogoda i uticaja tih elementarnih nepogoda na Republiku Srbiju, njene građane i sveukupnu privredu. Teritorija Republike Srbije izložena je dejstvu grada često u razmerama velike elementarne nepogode, a zbog sve većeg uticaja na klimu u budućnosti se očekuju češće i razornije nepogode praćene gradom. U razgovoru sa Evropskom komisijom i u prethodnom periodu, dugoročne prognoze za Balkan su takve da mi na našoj teritoriji možemo očekivati više poplava, više grada, više požara. Takva je klima.
Međutim, problem sa zakonima koji su uređivali ovu oblast bio je što ih nismo imali, kakav je ovaj slučaj, ili smo ih poslednji put donosili pre toliko godina da su se svi standardi promenili dramatično. Naime, poslednji put je Republika Srbija imala zakonski uređenu odbranu od grada 1992. godine. Godine 1992. smo poslednji put imali zakon koji definiše ovu oblast, a zatim je taj zakon stavljen van snage i od tada su poslovi protivgradne zaštite bili u okviru RHMZ da bi 2012. godine prešli u nadležnost MUP-a. Ipak, izmeštanje odbrane od grada iz RHMZ u Ministarstvo nije dalo očekivane rezultate i sprovođenje protivgradne zaštite bilo je obeleženo brojnim pratećim problemima.
Prenos nadležnosti 2011. godine bio je uređen bez adekvatnih priprema za prihvat jedne veoma specifične oblasti. Preuzimanje nadležnosti, naravno, samih zaposlenih i opreme, materijalnih sredstava bio je najlakši korak. Međutim, integrisanje poslova i zaposlenih u sistem MUP-a i stvaranje ostalih pretpostavki za funkcionisanje je moralo bili sprovedeno uz istovremeni napor da sistem protivgradne zaštite nastavi da funkcioniše bez ikakvih posledica. Poslovi hidrometeoroloških merenja i prognoza neodvojivi su od poslova praćenja meteoroloških pojava i zajedno učestvuju u uspostavljanju sistema odbrane od grada u okviru sveobuhvatno sistema hidrometeorološke delatnosti.
To nas vraća na priču o RHMZ. Jedan od najvažnijih i najvidljivijih problema nastao je vezano za angažovanje lica koja se bave protivgradnom zaštitom u smislu gađanja, odnosno dejstvovanje na gradonosne oblake koje mi nazivamo „strelcima“ i nabavka protivgradnih raketa.
Usled specifičnosti položaja strelaca, jer su oni ugovorni angažovani samo određeni broj meseci u toku godine, dakle, sezona odbrane od grada počinje 15. aprila i traje do 15. oktobra, i oni su plaćeni samo za te mesece kada deluju i dejstvuju na gradonosne oblake. Takođe, pojedinosti vezane za njihov radno-pravni status, način angažovanja, obuku, itd, bili su veoma komplikovani.
Republički hidrometeorološki zavod nastavlja da obavlja posao njihovog angažovanja, dok, s druge strane, protivgradne rakete obezbeđuje, nabavlja i distribuira Ministarstvo unutrašnjih poslova. Imamo Hidrometeorološki zavod koji sa svojim sistemima prati kretanje gradonosnih oblaka, angažovanje i plaćanje su bili jednim delom na teretu Hidrometeorološkog zavoda i lokalne samouprave, a Ministarstvo unutrašnjih poslova nabavlja rakete. Kod sistema koji je tako podeljen, ne postoji mogućnost da se adekvatno odgovori i da se napravi jedan, uspešan sistem protivgradne zaštite.
Od 1992. godine, kada je tadašnji zakon stavljen van snage, do, ja se nadam, ove nedelje, kada budemo usvojili ovaj zakon, ako tako odluči Narodna skupština, mi imamo jednu pravnu prazninu u kojoj se ova oblast uređuje delimično drugim zakonima u nadležnostima drugih organa, uređuje se delimično podzakonskim aktima i jednom praksom koja je očigledno pokazala da ovo nije najbolji način organizovanja protivgradne zaštite.
Dakle, usvajanjem Predloga zakona koji je danas pred vama, uspostaviće se preduslovi za jedan neuporedivo efikasniji sistem protivgradne zaštite i vraćanje nadležnosti jedinom organu koji po prirodi posla koji obavlja može uspešno da koordinira radom protivgradne zaštite – Hidrometeorološkom zavodu. Između ostalog, zato danas raspravljamo samo o jednom članu – izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima, u kome se definiše nadležnost protivgradne zaštite u Hidrometeoroškom zavodu koje je pod upravnim nadzorom Ministarstva poljoprivrede i to se izmešta iz Ministarstva unutrašnjih poslova, gde zaista to nije logično.
Kada sam razgovarao sa kolegama, izneo sam jedan argument. Jer, kada bi logika zbog postojanja Sektora za vanredne situacije u MUP-u bila da se MUP bavi ovim, onda bi mi trebali da upravljamo i „Srbijavodama“ i „Srbijaputevima“. Jer, kako da odgovaramo za izlivanje reka ako ne gradimo nasipe? Kako da odgovaramo za klizišta ako ne gradimo puteve? A to je, naravno, potpuno pogrešan način razmišljanja. Iz iste logike, ne možemo odgovarati za preventivu u protivgradnoj zaštiti, kad se Sektor za vanredne situacije bavi potpuno drugim stvarima.
Mi prirodno vraćamo ovo u Hidrometeorološki zavod, koji ima način da prognozira, prati stvaranje ovih gradonosnih oblaka i, naravno, svih drugih pojava koje mogu da utiču na ovo.
Ministarstvo unutrašnjih poslova je izradilo i Vlada usvojila Predlog zakona o odbrani od grada posle 20 godina pravne praznine. Taj zakon se danas nalazi pred vama. Obavili smo opsežne javne rasprave i sa zainteresovanim profesionalnim udruženjima, sa predstavnicima lokalne samouprave, sa drugim državnim organima, sa privatnim kompanijama i mi smo nedavno imali pred Narodnom skupštinom ovaj Predlog zakona, koji je povučen, upravo zbog konsultacija i primedbi jednog dela i lokalnih samouprava i drugih institucija koje su tražile da se ovaj zakon popravi. Uspeli smo da postignemo kompromis da ovaj sistem bude efikasan, a da se uvaži realnost i način funkcionisanja određenih institucija i lokalnih samouprava na terenu.
Predloženim zakonom utvrđuju se, pre svega, prava i obaveze nadležnih organa, organa AP, organa jedinice lokalne samouprave, republičkih organa, organa državne uprave. Ovaj Predlog zakona odbranu od grada vidi kao deo jedinstvenog sistema zaštite i spasavanja ljudi, materijalnih i kulturnih dobara i životne sredine, od elementarnih nepogoda i drugih nesreća i faktički, kao jedno od ključnih načela, uspostavlja načelo preventivne zaštite, kroz jedan uspostavljen sistem preventivnih mera, kako bi se rizik po život i zdravlje, po materijalna dobra, smanjio.
Pored jasne podele nadležnosti, među subjektima sistema odbrane od grada, jedno od najvažnijih pitanja uređenih ovim predlogom jeste i finansiranje poslova odbrane od grada. Bilo je jako važno ovo pitanje urediti, da se obezbedi jedan stabilan i siguran sistem finansiranja, koji će obezbediti održivost za poslove odbrane od grada, da se jednim delom toga bavi država, a drugim delom organi lokalne samouprave i autonomne pokrajine.
Danas imate praksu da jedan veliki broj lokalnih samouprava, između 70 i 80% lokalnih samouprava dotira i pomaže protivgradnu zaštitu, bilo dodatnim plaćanjem strelaca, bilo da učestvuju u nabavci raketa. Neki čak grade manji brojnih lansirnih stanica i to je stvar koja je zaista za pohvalu, od strane tih lokalnih samouprava koje su najviše angažovane.
Mi danas, usvajanjem ovog Predloga zakona, pokušavamo da rešimo te probleme, da obezbedimo jedan ujednačen i kontinuiran priliv sredstava, ali i da definišemo da Republika Srbija preuzima na sebe sistem izgradnje lansirnih stanica, održavanje i obezbeđivanje lansirnih stanica, nabavku raketa, dok će lokalne samouprave i AP Vojvodina, u skladu sa zakonom o svojim nadležnostima, moći da pomognu jedan deo sistema protivgradne zaštite i u održavanju prilaznih puteva, i u pomoći u finansiranju strelaca, ali će ove ključne poslove oko lansirnih rampi, oko radarskih sistema, oko kontrole, imati Republika Srbija.
Predlog zakona je bio, kao što sam rekao, predmet širokih konsultacija i sa naučno-obrazovnim institucijama i udruženjima poljoprivrednika, jedinica lokalne samouprave i predstavlja rezultat radne grupe sastavljene od stručnjaka u ovoj oblasti, koji su prilikom izrade nacrta koristili regulatorna dokumenta Svetske meteorološke dokumentacije i drugih međunarodnih organizacija koje su važne za pitanja zaštite od elementarnih nepogoda, kao i postojeću praksu razvijenih zemalja.
Imajući u vidu sve ovo, pred nama je Predlog zakona za koji verujemo da će doprineti da uspostavimo, ili, bolje da kažem, da počnemo da uspostavljamo jedan održiv sistem odbrane od grada, koji će doprineti da imamo manje štete svake godine, koji će doprineti da naša zemlja u ovom smislu bude sigurnija.
Takođe, pred nama je i Predlog zakona o zapaljivim i gorivim tečnostima i zapaljivim gasovima. Ove tečnosti i ovi gasovi predstavljaju nezaobilazne energente od kojih zavise i industrija i saobraćaj i druge grane privrede, pa se faktički kao neophodnost ukazala potreba za propisivanje ustanove pod kojom se ove materije bezbedno stavljaju u promet, proizvode, skladište i upotrebljavaju.
Mi imamo i činjenicu da se ovim zakonom predviđaju uslovi za postavljenje, izgradnju, rekonstrukciju, adaptaciju i sanaciju, kao i korišćenje prostorija, postrojenja i objekata za proizvodnju, preradu, skladištenje, držanje i promet ovih materija. Naravno sve to je usaglašeno sa Zakonom o planiranju i izgradnji i propisivanjem ovih uslova će se stvoriti neophodan stepen bezbednosti, kako pravnih lica koja na bilo koji način posluju sa ovim materijama, njihovih zaposlenih, tako i svih ostalih fizičkih i pravih lica i njihove imovine u smislu zaštite od požara i eksplozije.
Navedena zaštita može se ostvariti u slučaju donošenja novog zakona koji će sve obuhvatno regulisati ovu oblast. Postojeća pravna regulativa za ovu oblast danas se nalazi u Zakonu o eksplozivnim materijama, zapaljivim tečnostima i gasovima, koji je donet 1977. godine. Možete da zamisliste koliko se promenilo od 1977. godine, koliko naša tehnološka rešenja tada predviđena zakonom ne odgovaraju realnim potrebama, savremenim standardima. Takva prave štetu i nanose, postavljaju različite teškoće prilikom od davanja odobrenja, dozvola i svega onoga što se tiče puštanja u promet ili upravljanja zapaljivim gasovima ili gorivim tečnostima.
Pošto je zastarela regulativa drastično zastarela i svojim rešenjima ne prati ova savremena tehnička rešenja u oblasti bezbednosti i zaštite, mi smo prilagođeni svetskim propisima, imali obavezu da donesemo pre svega zakonsku regulativu koja obuhvata oblast eksplozivnih materija i regulativu koja obuhvata oblast zapaljivih i gorivih tečnosti i zapaljivih gasova.
Iz navedenih razloga se predmetni zakon, koji je postojao u jednom zakonu iz 1977. godine, danas mora podeliti na dva zakona. Pored zakona o kome danas govorimo, planirano je i donošenje zakona o ekskluzivnim materijama čiji će tekst biti objedinjen sa odgovarajućim evropskim direktivama i naravno ovo je jedna od naših obaveza predviđenih Nacionalnim planom za usvajanje pravnih tekovina EU od 2013. do 2016. godine.
U odnosu na važeće zakonsko rešenje ovim zakonom nije obuhvaćen transport zapaljivih i gorivih tečnosti, zapaljivih gasova koji je regulisan drugim propisima, kao ni eksplozivne materije. Stavljanje u promet zapaljivih i gorivih tečnosti, zapaljivih gasova nije predmet usklađivanja ovog zakona i obavlja se u skladu sa propisima kojima se uređuju hemikalije.
Novi zakon se oslanja na propise savremenih evropskih zemalja i nije predviđeno da se u postupku njegovog donošenja izvrši transponovanje evropskih direktiva jer one ne postoje. Novim zakonom uređena je oblast rukovanja zapaljivih tečnosti i gasova, kontrola u procesu proizvodnje, skladištenje, njihova distribucija, kao i inspekcijski nadzor i mere i kaznene odredbe protiv prekršilaca zakonskih odredbi.
Imajući u vidu predmet regulisanja Zakona o zapaljivim i gorivim tečnostima i zapaljivim gasovima kroz koji se uspostavlja jasan sistem prevencije od nastajanja i širenja požara i eksplozija i gašenja požara, kao i sprovođenje nadzora nad istim, u uslovima u kojima postoji određeni stepen razvoja sistema zaštite i sigurnosti su vrlo afirmativni za različite privredne aktivnosti, odnosno stvaranje novih privrednih subjekata i podržavanje tržišne konkurencije.
Predložena zakonska rešenja imaju pozitivan efekat u smislu povećanja broja privrednih subjekata na tržištu čije je poslovanje vezano za ovu oblast, što će dovesti do veće konkurencije u ovoj oblasti u smislu pružanja usluga, kao i proizvodnje i ugradnje opreme za primenu mera ovog zakona.
Primenom zakona očekujemo znatno povećanje broja novih inostranih privrednih subjekata u ovoj oblasti s obzirom da je Predlog zakona usklađen sa međunarodnim standardima i najboljom međunarodnom praksom.
Donošenje zakona obezbediće da sve pravne pretpostavke da je Republika Srbija u skladu sa savremenim tehničkim dostignućima i propisima EU postigla apsolutnu zakonodavnu uređenost u ovoj oblasti.
Imajući u vidu sve ovo, pozivam vas da glasate za predložene zakone koji su danas pred vama jer ćemo zaista posle dugo vremena ovaj zakon od 1977. godine, a zakon o protivgradnoj zaštiti čak i ne postoji pošto je stavljen van snage 1992. godine, da ćemo faktički prvi put posle mnogo godina pravno urediti ove oblasti i imati priliku da dobijemo efikasnije sisteme i zaštite od grada, ali i upravljanje ovim opasnim materijama. Hvala na pažnji.
Hvala.
Hvala vam na korektnom učešću u ovih proteklih nekoliko meseci i na zalaganju koje ste i vi i vaša poslanička grupa dali. Zahvaljujem, naravno, i svim poslaničkim grupama koje su učestvovale u razgovoru pred ovu sednicu, želeći da damo neki dodatni doprinos u još jednom poboljšanju ovog zakonskog predloga. Naravno, zahvaljujem i poslaničkoj grupi Srpske napredne stranke koja se složila da usvojimo neke od ovih predloga, bez koje faktički to ne bi bilo moguće u parlamentu.
Ono o čemu ste vi govorili, mislim da smo postigli konsenzus upravo da taj izveštaj mora biti podnet do 1. aprila, jer je sasvim logično, kao što ste rekli, pošto sezona počinje 15, da bismo imali bar dve nedelje da otklonimo moguće nedostatke. Naravno, nadamo se da ih neće biti.
Što se tiče izveštaja o šteti, to je takođe još jedna od tema o kojima smo se dogovorili. Dakle, preliminarno sedam dana, a onda najdalje za 45 dana. Što pre, to bolje, naravno, da bi ljudi mogli da imaju obeštećenje eventualno.
Što se tiče dve stvari, pitao sam stručnjake, pošto ni ja nisam znao kakva je razlika između gradoopasnih i gradonosnih oblaka i postoji razlika. Pošto je to iz stručne terminologije, bar kako su meni objasnili, gradoopasni su oni koji mogu postati gradonosni oblaci. Dakle, još nisu u onoj finalnoj fazi razvoja leda. Ovi koji su gradonosni, oni su zaista gradonosni i iz njih će svakako bez dejstva biti grad. U svakom slučaju, pošto je stručna stvar, ostavili smo to stručnjacima. Dakle, ne radi se o neusaglašavanju terminologije, bar je tako meni rečeno.
Što se tiče ove teme o kojoj smo razgovarali i gospodin Marić i ja i naš sekretarijat, a to su nadležnosti lokalne samouprave i AP. Naš finalni stav je da AP Vojvodina treba da ima određene nadležnosti vezane za zaštitu od grada, upravo zato što ona po našem zakonu i Ustavu ima određene nadležnosti u upravljanju raznih državnih poslova, a samim tim ima i odgovornost da pomogne kada dođe do zaštite od grada, pogotovo zato što se u Vojvodina nalazi ogroman broj obradivih parcela i ogroman broj poljoprivrednog zemljišta.
U Mađarskoj imaju takav sličan primer, recimo županije Bački Iškun i Čongrad, koje čak i sa našim opštinama ovde sarađuju i sa AP kroz različite IPA projekte i kao županije sarađuju, a ne samo kroz opštinsku vlast, u uspostavljanju sistema protivgradne zaštite. Dakle, ne vidim ništa loše. Pokrajina je tu da dodatno samo pomogne. Ostaje obaveza lokalnih samouprava, odnosno sve ono što ćemo mi predvideti da to bude, ono o čemu smo razgovarali, i mislim da je to zaista i dobro, da se svaka lokalna samouprava prema svojim mogućnostima uključi u to. Ali, naravno, ostaje ono što smo rekli, oko čega smo se složili, da država preuzme celoviti sistem, jer je to jedini garant da ćemo imati na čitavoj teritoriji Republike Srbije jednaku protivgradnu zaštitu.
U svakom slučaju, mi ćemo već, nadam se, tokom ove nedelje, a možda već i u petak razgovarati o amandmanima i mi ćemo prihvatiti, naravno, sve ono o čemu smo juče govorili. Vi znate da sve što je bilo dobro i svi amandmani koji su popravili tekst zakona, da tako kažem, ja sam uvek bio sklon da prihvatim svaki od tih amandmana, bez obzira odakle dolaze, jer to doprinosi da imamo kvalitetniji zakon i bolju protivgradnu zaštitu u ovom konkretnom slučaju.
Još jednom, hvala na velikoj pomoći i nadam se da ćemo do petka imati još dobrih predloga, da možemo da dobijemo jedan zaista kvalitetan zakonski predlog.
Želim samo dve ili tri rečenice.
Dakle, hvala vam na podršci, zato, kao što ste rekli ovo i nije stvar oko koje se vodi bilo kakva politička polemika, ovo jeste stručna stvar i ovo jeste stvar koja treba da nam svima donese neke rezultate.
Kao što sam rekao, dakle, niti ću ja niti će moja kolege dozvoliti da na bilo koji način budemo uvučeni u političku raspravu, mi želimo da pokrajina učestvuje u ovome. Dakle, to je volja Vlade, to volja ovog ministarstva, na kraju krajeva to je jasno stavljeno u Predlogu zakona, bez nas to ne bi ni moglo i mi hoćemo da sarađujemo ne samo sa pokrajinom nego i sa svim jedinicama lokalne samouprave, kao što mislim da je to uvek činjeno kada su u pitanju vanredne situacije i svaka druga situacija koja zahteva upotrebu snaga MUP.
Svakako da ću razmotriti i mi ćemo tokom dana i sutra razmotriti sve amandmane pre nego što Vlada bude zauzimala stav, da bismo mogli da predložimo Vladi šta da prihvati. Trudiću se kao i uvek da sve ono što mislim da zaista koristi, a ima, video sam dosta kvalitetnih amandmana, da prihvatimo na kraju krajeva, to je u interesu svih građana Srbije. Hvala vam.
Hvala na veoma konstruktivnom pristupu i juče i danas i vaši predlozi su bili izuzetno kvalitetni. Ja cenim i ako smo vi i ja razgovarali o tome zašto smatramo da neke od tih stvari poput ovog sa Ministarstvom odbrane ne možemo da implementiramo, ali bio je izuzetno dobar način razmišljanja.
Meni se to sviđa zato što ste vi razmišljali kako da uštedimo u zemlji, kako da napravimo nešto više, kako da tu bude više novca za protivgradnu zaštitu i uvek treba tako raditi. Mislim da čak kada nešto nije u nekom trenutku primenjivo da možemo da razmišljamo o načinu kako da te stvari, možda će neka od tih ideja biti nekada primenjiva. Zato sam vam zahvalan što ste se potrudili da te stvari zaista na takav način uradite.
S druge strane, mi imamo u ovom trenutku, da bih bio do kraja precizan, da ljudi znaju, oko broja raketa, mi u ovom trenutku imamo kupljenih oko šest i po hiljada raketa. Ministarstvo finansija, pošto je to bio jedan deo od zaključaka o kome se danas govorilo i o Štabu za vanredne situacije iz februara ove godine, se faktički obavezalo na kupovinu još četiri hiljade plus četiri hiljade kada se te rakete ispucaju.
Dakle, imamo potencijal, obezbeđena sredstva za oko 14.500 raketa. Do sada smo maksimalno imali između 10.000 i 11.000, tako da faktički ova godina je mnogo bolje obezbeđena. Ja se nadam da nam to neće biti potrebno, sva ta količina, jer bi to značilo da ćemo imati mnogo grada, ali mi moramo biti spremni.
Naravno, ovaj zakon je jedan od načina da obezbedimo da niko nikoga ne moljaka i ovo što ste isto rekli za lokalne samouprave, bilo je stvarno strašno kada ljudi koji su pripadnici lokalne samouprave dobijaju kazne i to u skladu sa zakonom, jer faktički to im se vodi kao dodatno angažovanje i plaćanje, nenamensko trošenje budžetskih sredstava, a faktički su ljudi uz odobrenje veća i skupština čak plaćali dodatno strelce ili kupovali čak rakete, bavili se na različiti način dopunom te protivgradne zaštite.
Mislim da ćemo i ovim zakonom to pojačati, dati i njima dodatne mogućnosti da to rade zakonito i konačno ako to budemo uradili, ne znam kada parlament planira dan za glasanje, ako to bude na primer petak ili naredne nedelje, mi konačno stvaramo preduslove za jedan drugačiji početak rada u protivgradnom sistemu.
Naravno da ćemo razmotriti sve amandmane veoma pažljivo.
Ono od čega bih počeo je ova prethodna verzija zakona. Lako je napisati, poslanička većina postoji. Stranka kojoj sam pripadam ima apsolutnu većinu u ovoj Narodnoj skupštini i svaki zakonski predlog koji podrži SNS može da prođe što se tiče broja glasova koje treba da dobije u parlamentu. Za to čak nije potrebna podrška bilo koga drugog. Ali kada bismo tako razmišljali ne bismo donosili dobra zakonska rešenja.
Kao što vidite, uložili smo ogroman napor ne samo da se konsultujemo sa profesionalnim udruženjima, već i da dodatno i pred samu sednicu i pred same odbore se još jednom konsultujemo sa svim poslaničkim grupama. Šta je problem? Problem je što bi zakon koji ne bi mogle da sprovode jedan deo lokalnih samouprava koje nisu ili sposobne, organizaciono ili finansijski ili nisu spremne, naprosto dožive fijasko i možete da propišete zakon da im dajete bilo kakva ovlašćenja da rade bilo šta na svojoj teritoriji. Ako nemaju kapacitet da to radi to će rezultovati jednom katastrofalnom situacijom.
Drugo, čim nemate jedinstven sistem može neka lokalna samouprava da odluči da se npr. uvedu privremene mere, ne funkcioniše ovo, ne postoji ovo, nema dovoljno političke volje, dođe do krize u radu, Skupština ne može ništa da odluči itd, to se već politički dešavalo. Ako bi se to ostavilo njihovom uređenju, da većim, širim spektrom rada vezano za odbranu od grada da vodi lokalna samouprava, moglo bi da dođe do ugrožavanja protivgradne zaštite.
Takođe, i finansijski aspekti, jer nisu sve lokalne samouprave iste. Neke lokalne samouprave raspolažu značajnijim sredstvima i sa lakoćom mogu da obezbede dosta toga, a neke lokalne samouprave jedva isplaćuju plate. Neke su poput Opštine Kosjerić toliko zadužene da ne mogu. U nekom prethodnom periodu neki genijalci ekonomski su uzimali takve kredite da to sada sledećih pet opštinskih vlasti to neće moći da vrati. Fantastični genijalci ekonomske struke, perfektni, apsolutno brilijantni.
Takve opštine kada im dali protivgradnu zaštitu ne mogu da plate ulično osvetljenje, a ne da organizuju protivgradnu zaštitu. Kada smo sve to razmotrili suština je da nađemo način da to bude jedinstveno na teritoriji čitave Republike. Postojećim zakonima se definišu ovlašćenja lokalnih samouprava i njihova mogućnost u Zakonu o lokalnoj samoupravi, u Beogradu, Zakonu o glavnom gradu, drugim zakonskim rešenjima koja se tiču regulacije gradova i opština, da oni mogu raditi na izgradnji lokalnih puteva, mogu da uređuju površine. Dakle to je sve što imaju mogućnosti po tim zakonima. Mi nismo želeli da oni grade lansirne stanice, da rade kapitalno održavanje, da rade izgradnju radarskih sistema, naprosto pitanje je kako bi bilo kada bi svaka opština za sebe raspisivala tender i kada bi imali 180 različitih proizvođača lansirnih lampi i 180 različitih radarskih sistema i ko zna čega. Pitanje je koliko bi to održavanje koštalo i šta bi tu bilo?
Drugo pitanje, kada se definiše organ, pa imali smo jedan od sastavnih delova današnje rasprave i izmene Zakona o ministarstvima. U tom zakonu se precizno definiše da je RHMZ državna institucija koja će se baviti protivgradnom zaštitom. U pravu, inače u metodologiji izrade pravnih akata postoji pravilo da kada se u jednom zakonskom rešenju to rešenje predvidi i definiše, gleda se da se zbog pravno-tehničke, bolje izrade materijala ne ponavlja u svakom sledećem pravnom aktu rešenje koje već postoji, jer bi onda morali da prepisujemo u svakom članu sve članove od Ustava pa nadalje gde se šta pominje. Uvek gledamo da to bude na takav način uređeno.
Dakle, RHMZ je državna institucija koja će se baviti protivgradnom zaštitom. To je potpuno logično jer oni ionako predviđaju kretanje gradonosnih i gradoopasnih oblaka, oni imaju kapacitet da urade taj posao. Radarski sistemi se nalaze u njihovim rukama i potpuno je prirodno da mera preventive i prevencije bude u ovom državnom organu.
Što se tiče vaših određenih primedbi, potpuno sam spreman da to prihvatim. U pravu ste, osim u članu 20. gde je napravljena tehnička greška i to ćemo naravno prihvatiti. Spreman sam da prihvatim vašu primedbu i predložiću da to odbor uradi što se tiče odredbe oko usvajanja izveštaja lokalne samouprave. Tu ste potpuno u pravu, besmisleno da niži organ spreči usvajanje ovog izveštaja ili da ne postoji pravna posledica, šta ako ga ne usvoji. Onda to postaje potpuno bespredmetno, tako da bih predložio da odbor napiše odluku koja bi faktički glasila da lokalna samouprava, odnosno organ lokalne samouprave razmatra a ne usvaja. Dakle, samo razmatra izveštaje o stanju i tu se potpuno slažemo. Nije pravno moguće da vi podnesete amandman ali odbor može. Svakako priznajem da ste vi neko ko je to uočio i da to popravlja tekst zakona. Hvala vam i za juče što ste bili i za pomoć u radu.
Da li će sve ovo biti idealno i oko problema finansiranja, svakako da neće, ali ovo je zaista značajan korak napred. Nama treba snažnije učešće i poljoprivrednih proizvođača u smislu osiguranja, treba nam značajnije učešće osiguravajućih društava, jer oni će videti vremenom da im se mnogo više isplati da ulože protivgradnu zaštitu nego da plaćaju premije osiguranja. Kada to budemo još bolje i još kvalitetnije uradili posle ovog prvog koraka, jer potrebno je da ovaj korak zaživi, do sada imamo rascepljen sistem i u ovom trenutku nemamo jedinstven organ koji upravlja ovim sistemom. Uvek imate ono – ko je kriv?
Što se tiče MUP, naš položaj je lak, mi kupujemo rakete i rasporedimo ih lansirnim stanicama i time smo svoj deo obavili. Uvek mogu da kažem kakve veze MUP ima sa tim, da li smo dali rakete – jesmo, imate dovoljno raketa, izvolite pucajte. Ne možemo samo prebacivati sa jednog na drugog, uvek sam bio za to da kao državni organi imamo obavezu da se svi trudimo da sistem funkcioniše bez obzira ko je nominalno kriv ili po osnovi zaduženosti za neki određeni posao koji obavlja.
Tako da očekujem da će ovaj zakon ipak dati suštinsko poboljšanje i da će biti mnogo bolji nego što je sada, ako ništa, nemamo zakon. Stavljen je 1992. godine van snage i prosto nemamo zakon o protivgradnoj zaštiti. Imale su mnoge vlasti priliku da donesu zakon, da stimulišu strelce i da im nabave opremu i da im povećaju primanja i da im kupe vozila, sve su imale priliku, ali kada su to mogle da urade niti su donele zakon niti su im povećale primanja, niti su im dale bilo šta.
Onda kad dođe neko drugi lako je reći što im se ne daju. Mi dajemo ono što u ovom trenutku država može da da, popravljamo status, ja se nadam da ćemo u narednim godinama, imati više prilike i više mogućnosti kako zemlja ekonomski bude napredovala da se i ovo pitanje bolje rešava. Hvala.
Ja sam to rekao u nekoliko rečenica i u uvodnom izlaganju, ali evo šta je suština. Suština je prvo da oni mogu bez straha od zakonskih sankcija da, kao što je gospodin Vujić navodio, bilo je lokalnih samouprava koje su kažnjavane zbog plaćanja strelaca ili nabavke rakete, Sada će to zakonski biti osigurano. Vi imate lokalne samouprave koje dobro rade, koje ostvaruju značajnije prihode i oni žele značajniju zaštitu svoje teritorije. Mogu da ulože dodatna sredstva u protivgradnu zaštitu. sada po zakonu to mogu potpuno normalno da urade.
Ali po zakonu lokalna samouprava je obavezna da održavaju mreže puteva. To je ono što im ovaj zakon daje kao nadležnost. Moraju da uređuju mrežu puteva do lansiranih stanica. Moraju da uređuju površinu komunalno oko lansirnih stanica, kanale, odbrana od poplava, nasipi i sve itd. Znači. to im je nadležnost.
Preostale su nam laserne rampe koje nabavlja Republika i održava ih, rakete koja nabavlja Republika i strelci koji su obezbeđeni, znači čiji se novac plaća od sredstava Republike. Oni nemaju neku četvrtu poslednju nadležnost.
Mi nismo želeli to da im damo, jer kad smo u prvoj verziji više nadležnosti davali lokalnoj samoupravi ispalo je da one to ne mogu da urade. I onda nismo želeli da eksperimentišemo.
Sve one lokalne samouprave koje žele da pomognu, koje žele aktivno da se uključe, na kraju krajeva, to je nešto što pokazuje građanima na teritoriji na kojoj vrše svoju vlast, ukazuju građanima ukoliko su te lokalne samouprave sposobne. Mi smo sposobni da kupimo još toliko raketa, da dodatno platimo strelce, da ih stimulišemo za rad, da platimo veći broj ljudi. Znači, to su stvari koje sad lokalna samouprava zakonito može da obavi. One lokalne samouprave koje nemaju novca, pa i nemaju one to neće moći i svakako ne bi mogle. Dakle, one će imati, oslanjajući se na onaj broj ljudi, oslanjajući se na ono što Republika bude obezbeđivala. Mi ćemo se truditi da to bude pokriveno, odnosno Republički Hidrometeorološki zavod i na ovaj način, verujem, da ćemo da poboljšamo situaciju i da dajemo zakonski osnov lokalnim samoupravama da se aktivnije uključe u sistem protivgradne zaštite.
Da vas nisam video u sali tokom dana, pomislio bih da niste bili ovde od jutros. Ali, razumem, pretpostavljam da je ovo bilo za medijski nastup, mora nešto da se kaže, a čuli ste da smo većinu ovih rešenja predvideli. Prosto ne mogu da verujem šta govorite. Fasciniran sam nekim vašim rečenicama, pošto je do današnjeg dana od 1992. godine seljacima samo Bog mogao da pomogne, pošto vi niti ste hteli da im donesete zakon, niti vas je to naročito interesovalo.
Znate, bili ste Vlada. Ne znam da li se sećate, imali ste premijera, imali ste ministra poljoprivrede. Ljudi, to je bilo u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede. Ko vam je branio 2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2008, 2009, 2010. i 2011. godine, tek je tada došao MUP, ko vam je bre, ljudi, branio da donesete Zakon o protivgradnoj zaštiti? Ko vam je branio? Što niste doneli zakon? Što niste platili ove ljude? Što im niste doneli neki način kako će trajno da budu rešeni? Što niste kupovali rakete? Što je grad mlatio i Zrenjanin i Banat redovno svake godine? Kad su ljudi ostali bez ičega, ne samo tad što su radili, nego i godinama unazad, što niste rešavali? Ko vam je onda bio kriv? Neki prethodni ili ste vi bili krivi?
Mi ovde vrlo jasno govorimo da je ova protivgradna zaštita željama tadašnjih direktora Hidrometeorološkog zavoda, jer nisu želeli odgovornost, prali su ruke, bežali od odgovornosti kao đavo od krsta, gurnuta u MUP, a u MUP-u samo da MUP kupuje rakete. Pa, kakva je odgovornost kad ništa ne radite? Kakva je odgovornost kad niti imati radarske sisteme da pratite kretanje oblaka, niti mi znamo gde će ti oblaci da dođu, niti su ljudi u MUP-u tada bili obučeni za to?
Drugo, vi kažete – da li su konsultovani ljudi iz Hidrometeorološkog zavoda? Pa, oni se time više ne bave od 2011. godine. Svi ti ljudi su prešli u MUP. Ti ljudi koji su jedini stručni u ovoj zemlji danas su u MUP-u. I tih 210 ljudi koji rade danas u MUP-u na tim poslovima i koji su najstručniji kažu da je ovo dobro rešenje. To što se to ne sviđa pojedincima iz Hidrometeorološkog zavoda, rekao mi je gospodin Stefanović, narodni poslanik, šef vaše poslaničke grupe, da su bili, da se žale, da kukaju itd, to je jer oni i sada pokušavaju da pobegnu od svoje odgovornosti. Očekuju da će biti puno posla. Znate, mora neko i da radi.
Drugo, vi kažete – da li je neko njih pitao? Pa, zamislite kad bi Narodna skupština pitala da li se neki ministar slaže sa odlukom koju donosi Narodna skupština i ja kažem – ne slažem se, izvinite, ne možete da donesete taj zakon, ne slažem se sa tim i Narodna skupština ne može da ga donese. To je isto na takav način. Kako bih vam rekao, ne može direktor Hidrometeorološkog zavoda da kaže da li se slaže sa odlukama Vlade. Pa, nije on Bog, već državni službenik, direktor javnog preduzeća, direktor zavoda koji se bavi određenim delom posla koji mu je poverila Vlada. Na kraju krajeva, svaki državni službenik koji smatra da ne može da ispuni očekivanje, da ne može da uradi posao koji mu je poveren, ne mora da bude na tom mestu. Ne mora se biti direktor u ovoj zemlji po cenu bilo čega. Ako ne možete, podnesite ostavku, nek radi neko drugi.
Da li će se direktor Hidrometeorološkog zavoda žaliti ovde ili onde, da li će da kuka? On je bio na sastanku sa ministarkom poljoprivrede. To nisu hteli verovatno da vam kažu. Bili su kod nas, bio je gospodin Marić, bila je cela ekipa. Imali smo ozbiljne sastanke na kojima smo razgovarali o svim temama. Mi smo doneli zaključak u februaru mesecu, u kome smo predvideli i mi sada obezbeđujemo najveći broj raketa u poslednjih deset godina. Može da priča ko god šta hoće, ali to se lako prebroji. To nije virtuelno, raketa se vidi, novac se vidi. To su obaveze koje je preuzelo Ministarstvo finansija, to su obaveze koje smo preuzeli svi.
Zašto sam ja ovde? Ja sam ovde zato što je to i dalje moja nadležnost, dok Narodna skupština ne odluči drugačije. Dakle, ja ne mogu da kažem da dođe ministar poljoprivrede, jer mogao bi tako i ministar kulture. To prosto nije u njihovoj nadležnosti. Da li je Ministarstvo poljoprivrede zainteresovanije? Svakako da jeste, ali Vlada Republike Srbije odlučuje koji njen član dolazi pred Narodnu skupštinu i brani. To je odluka Vlade Republike Srbije i njeno suvereno pravo, a Narodna skupština to mora da prihvati.
Dakle, mi razgovaramo o temi o kojoj apsolutno nikakve namene nije bilo da se reši od 1992. godine, a ne znam zašto. Ja nisam ministar koji to nije hteo da uradi. Eto, ja kada sam postao ministar, ja sam u svom mandatu to rešio. Mogli su i drugi. Zašto nisu, to pitajte razne ministre poljoprivrede koji su imali 10 godina da to reše.
Što se tiče ovlašćenja lokalnih samouprava, one i dalje imaju sva ovlašćenja koje imaju po zakonima koji se odnose na njih. Imaju sva ovlašćenja i AP i lokalne samouprave, imaju mogućnost. To da li mi propisujemo obavezu, ja ne smatram kao i vi da treba da im propisujemo obavezu da daju obavezno novac i to da uplaćuju Hidrometeorološkom zavodu. To je prvo pravno nemoguće jer je RHMZ korisnik budžeta kao i svi ostali i to bi bio sopstveni prihod koji smo ukinuli 2012. godine.
S druge strane, lokalne samouprave sada imaju mogućnost, a ja smatram, možda vi tako ne smatrate, da u lokalnim samoupravama sede ljudi koji su odgovorni prema građanima u opštinama kojim se bave i da će oni svakako gledati da odvoje sredstva jer ne žele da građani njihovih opština budu nezadovoljni. Ne mogu da pomislim da postoji neki monstrum u nekoj opštini koji zna da ima novca i namerno neće da da za protivgradnu zaštitu jer se nada da će to pomlatiti letine onim ljudima koji proizvode. Potpuno sam siguran da će ti ljudi to da urade.
Imaju obavezu, po zakonu, da održavaju puteve, nasipe, uređuju prostor, sprečavaju izgradnju nelegalnih objekata, sve to imaju, po zakonu, s tim što im ovaj zakon sada daje pravo da plate strelce. Pa opštine, uspešne opštine, neka izdvoje, neka plate strelce još 20 hiljada dinara, neka im daju koliko god žele, biće ti ljudi zadovoljniji, samo da vidimo koje će to opštine biti. Baš me interesuje posle usvajanja ovog zakona da vidimo ko su ti stručnjaci, ko su ti vrlo sposobni kadrovi koji će to sve uspeti da urade iz budžeta koji imaju. To ćemo pratiti zajedno.
Što se tiče ovoga iz Kosjerića, moram da vam kažem, toliki je stručnjak bio da se zadužio za pet miliona evra, u maloj opštini Kosjerić, pet miliona evra i ta opština danas jedva preživljava, jedva funkcioniše.
(Jovan Marković, s mesta: To nije tačno.)
Naravno da je tačno. Naravno da je tačno. Imaćete priliku, znate, u Narodnoj skupštini se javljate za reč.
Dakle, pet miliona evra se čovek zadužuje, imamo narodne poslanike iz Kosjerića, ovde, imamo ljude koji su bili ovde.
A, odakle ste vi? Jeste iz Kosjerića?
(Jovan Marković, s mesta: Da, iz Kosjerića.)
Pa, jel znate onda kako živi danas Kosjerić?
(Jovan Marković, s mesta: Znam.)
Jel znate da nisu mogli da plate struju?
(Jovan Marković, s mesta: Znam.)
Pa valjda kada je neka opština uspešna, ona može da plati struju. Kada je uspešna…
(Jovan Marković, s mesta: Kako mogu da plate 700.000?)
Kada je jedna lokalna samouprava uspešna, ona funkcioniše perfektno, ne mora uopšte da uzima kredit, ali kada nije uspešna, onda uđe u takve dugove da ne može više ni struju da plati. Ne može da plati ni plate zaposlenima u zgradi opštine, ali to je katastrofa. Ne možete plate zaposlenima u opštini da platite, to je takva ekonomska uspešnost da je to perfektno.
To su perfektni kadrovi bili, to je ekonomski genije. To su čuda ekonomska koja su bila.
Dakle, treba Narodna skupština da zna, treba da znaju građani Srbije. Što se tiče rezultata izbora, ti rezultati su pokazali šta misle građani Kosjerića o tome i to je bilo i videćemo na narednim lokalnim izborima šta misle građani o svim političkim opcijama, ne samo u Kosjeriću, valjda jednog dana i u AP Vojvodini, to se nadamo i dalje. Mi smo sigurni da će tih izbora nekada biti, ali i dalje se nadamo da će nekada doći.

Što se tiče svega što se dešavalo, neću uopšte više da ulazim u to, mi hoćemo da rešimo na jedan ispravan, dobar način. Ovo je jedan korak, značajan korak napred, u rešavanju pitanja zaštite od grada. Puno stručnih ljudi je radilo na ovome, udruženja proizvođača, udruženja osiguravajućih društava i svi se slažu da su ovo rešenja koja su značajan korak napred da mogu da doprinesu tome da zaštita od grada bude neuporedivo bolja nego što je bila do sada. Trudićemo se da pratimo razvoj situacije, da popravljamo.

Nisam razumeo ono zašto je sad po hitnom postupku, a vi onda kažete - mi predlažemo da se po hitnom postupku usvoje podzakonski akti. Pa, valjda ako se nešto donosi po hitnom postupku, onda se sve donosi po hitnom postupku. Ako je nešto sporno, što onda predlažete da se ti podzakonski akti donose po hitnom postupku? Ali, vi morate da shvatite, kada se radi o zaštiti od grada, da je to elementarna nepogoda koja ne trpi odlaganje. Pošto je tako dugo trajala javna rasprava, imali priliku svi da kažu, ove izmene koje su unete odnose se samo na nadležnosti lokalne samouprave i lokalne samouprave, da kažem, u tom smislu samo se ukida njihova obaveza finansiranja i to je razlika suštinska u odnosu na prethodni tekst nacrta zakona.

U svakom slučaju, verujem da će i ljudi iz lokalnih samouprava iskoristiti svoje zakonsko pravo sada i popraviti, kao što su i mnogi, i na tome im se zahvaljujem, i do sada kupovali rakete i radili na protivgradnoj zaštiti. Nadam se da ćemo zajedno, radeći u svim opštinama i na nivou Republike, imati dobre izveštaje, a ljudi iz Hidrometeorološkog zavoda će morati dobro da zasuču rukave, ozbiljno da rade od jutra do mraka, da se potrude, da se bore, da se trude, kao što to rade ljudi u Ministarstvu unutrašnjih poslova na svakom mestu. Mi ćemo ove stručnjake koji i dalje sede u Hidrometeorološkom zavodu, sada, naravno, ustupiti nazad, pošto će se oni baviti tim poslom i ti ljudi će se sada uspešno baviti time u Hidrometeorološkom zavodu. Svi oni koji to mogu da prate su dobrodošli, a oni koji ne mogu da prate ne treba da budu na čelu takvih institucija, naprosto moraju da prihvate odgovornost da nisu možda dovoljno kadri da to rade. Da imaju bolju situaciju nego što su oni, znate, 2011. godine su samo pozvali jednog dana MUP i rekli – izvinite, ovo je vaše. Na osnovu čega, to niko ne zna.

Zašto je MUP bio izabran da se bavi zaštitom od grada? Na osnovu čega? Ako je to na osnovu Sektora za vanredne situacije, pa onda što nam nisu dali da gradimo nasipe na rekama? To je logično. Bolje da MUP gradi nasipe, kad odgovaramo za poplave. To je ista ta logika. Apsolutno je ista logika. Gradimo puteve jer postoje klizišta. Jer ovo je pucanje u oblake da ne bi padao grad. Ali, pošto nema logike, naravno, jer MUP ne prati kreiranje gradonosnih oblaka, nama neko javi i kaže – gradonosni oblaci su tu, i ako on pogreši, strelci koje mi ne plaćamo i ne angažujemo isto pogreše, a mi samo kupujemo rakete, MUP treba da snosi odgovornost? MUP treba da bude odgovoran što neki državni organ nije predvideo plaćanje strelaca? MUP treba da bude odgovoran? Izvinite, ko je odgovoran što nije predviđeno plaćanje strelaca? Jeste li utvrdili ko je plaćao do sada?

(Jovan Marković, s mesta: Ko je?)