Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Donka Banović

Govori

Htela bih da podržim amandman koleginice. Kada sam govorila u načelu o ovom predlogu zakona ja sam takođe Ministarstvu saobraćaja koje je formalni predlagač ovog zakona, predložila da je očigledno najveća i najznačajnija izmena ovog predloga zakona, zakona koji je donet pre dve godine, ukidanje pravnog statusa Direkcije za vodne puteve. Naglašava se i u ovim obrazloženjima koje smo dobili na amandmane da se ne ukida Direkcije za vodne puteve, to je tačno, ali joj se i te kako menja pravni status, jer će postati deo Ministarstva za saobraćaj. Takođe sam i u načelu govorila o tome da morate da imate debele razloge da biste ukinuli neku posebnu organizaciju koja je osnovana 1963. godine, pre 50 godina a obavljala je svoje poslove kako treba, 50 godina, ali u ovom trenutku kada se pod firmom štednje ili racionalizacije državne uprave prave ovakve, po nama, greške.
Mi smatramo da direkcija treba da ostane posebna organizacija. Ministar koji je bio ovde, i kada je bilo u načelu, gospodin Ilić, nama je rekao da ta direkcija, odnosno da zaposleni nisu obavljali svoj posao u prošlosti kako treba. Hajde da mu verujemo na reč, ali to nisu razlozi koji su navedeni u obrazloženju ovog predloga zakona, nego se samo govori o nekakvoj uštedi koja će se ostvariti, zato što će se zaposlenima smanjiti plata za 25% i to je ta jedina korist koju mi vidimo.
Ne znamo da li je ta korist ili ta ušteda vredna ukidanja ove organizacije.
Hvala.
Ovaj amandman je tehničke prirode, ali je i sama izmena člana 17. postojećeg zakona takođe, po meni, tehničke prirode, ali nije dobra, tako da predlažemo da ne dođe do takve izmene.
To je na kraju člana 17, negde pretposlednji stav, pa je u sadašnjem zakonu stajalo da je drugostepeni organ za akte koje u prvom stepenu donosi Direkcija, ministarstvo. Vi predlažete da umesto reči "ministarstvo" stoji "ministar". Predlažem da ostane kako jeste, da se reč "ministarstvo" ne menja rečju "ministar".
U obrazloženju jednog prethodnog amandmana ste rekli da je ovo usaglašavanje ovom predloga zakona sa Zakonom državnoj upravi, kojim je propisano da o žalbama na prvostepeno rešenje organa u sastavu, da to rešava ministar.
Mislim da je Zakon o državnoj upravi stariji, da tako kažem, da je donet pre Zakona o plovidbi i lukama, tako da je bilo potrebe za takvom vrstom usaglašavanja, to bi bilo u prvom zakonu, pogotovo što ovde ne primenjujete istu logiku. Kažete da u prvom stepenu to donosi Direkcija, a u drugom stepenu ministar. Da bi to bilo usaglašeno trebalo je da stoji da to donosi direktor Direkcije, kao što je ovde predloženo, da to bude lice koje je na čelu državnog organa.
Smatramo da ova vaša izmena nije ni logična.
Ovaj član 19, u stvari, ovim članom se uvodi, čini mi se, oko 12 ili 13 novih članova u ovaj zakon. To je posledica odluke da se ukine Direkcija za plovne puteve, kao posebna organizacija i da se ona uvrsti u sastav Ministarstva. Ovi novi članovi nisu ništa drugo nego pravilnici, uredbe, tehnički pravilnici itd, koji su važili i koje je donela Direkcija. To je sada u Predlogu zakona.
Inače, ovaj amandman se odnosi na novi član u sastavu Zakona, koji govori o redovnim pregledima plovnih objekata. Konkretno se odnosi na rokove za vršenje redovnih pregleda. U ovom članu su određene grupe objekata, a predlog amandmana se odnosi na putničke brodove, tankere i druge brodove koji prevoze opasnu robu, i ledolomce čelične konstrukcije, da je rok za vršenje njihovog redovnog pregleda pet godina. Amandmanom predlažemo da taj rok za redovan pregled bude kraći i da on bude tri godine.
Ova moja diskusija se nekako nadovezuje na diskusiju moje koleginice Milice Vojić-Marković, koja je govorila i o ekološkom aspektu ovog predloga zakona, da danas kada govorimo o našim rekama, moramo da kažemo da su one i do tri puta zagađenije od reka u nekim drugim državama.
O tome koliko je važna ispravnost putničkih brodova, da i ne govorimo. U prethodnoj godini je bilo nekoliko incidenata, da kažem, katastrofa, gde su veliki putnički brodovi, ne govorim o Srbiji, govorim o putničkim brodovima iz Evrope, doživele strašne havarije, gde je bilo i ljudskih žrtava. Smatramo da kada je u pitanju prevoz ljudi, da nije zgoreg da se ti tehnički pregledi vrše češće i, isto tako, kada je u pitanju prevoz opasnih materija. Hvala.
Ovaj član govori, odnosno naslov iznad ovog člana je prihod od vršenja tehničkog nadzora. Tu je potpuno promenjen sadržaj tog člana, odnosno stavovi, a naslov je otprilike isti.
Inače, ovde je reč o visini takse koja se naplaćuje za pružanje stručne usluge vršenja tehničkog nadzora i da tu visinu takse određuje ministar koji je nadležan za poslove saobraćaja. Međutim, ono što predlagač još predlaže jeste da sve to ministar koji je nadležan za poslove saobraćaja, mora da traži odobrenje, odnosno saglasnost od ministra nadležnog za poslove finansija.
Ovde imamo da jedan ministar, koji je nadležan za poslove saobraćaja, mora da traži saglasnost od jednog drugog ministra. Pitam se – šta će nama uopšte ta dva ministra? Dovoljno je onda da imamo samo ministra finansija, koji će da određuje takse i naknade u svim oblastima, pa i u oblasti saobraćaja.
Ovo je izmena koja se provlači kroz ceo zakon na mnogim mestima. To liči na to, da i oni koji budu primenjivali ovaj zakon sutra, da znaju ko je vršio ove izmene i ko se, bože, brine za racionalizaciju državne uprave. U ovom zakonu se na mnogim mestima kaže da tu odluku donosi ministar za saobraćaj, ali uz saglasnost ministra za finansije. Opet se pitam – šta će uopšte ministar saobraćaja tu, neka te nadoknade, naknade i takse odredi ministar finansija i to će da poštuju svi u Srbiji.
Takođe, ove izmene podsećaju na ono što stoji u obrazloženju ovog Predloga zakona, a to je da je ovo predlog zakona koji potiče iz Ministarstva finansija i da nisu obavljene konsultacije sa zainteresovanim strukturama.
Dakle, nije konsultovan ministar za saobraćaj i nisu konsultovani ljudi koji rade u ovoj oblasti. Žao mi je što gospodin Mrkonjić nije tu da nam objasni i da me možda demantuje i da kaže da je učestvovao u ovim izmenama i da je potpuno saglasan sa uvođenjem ovih izmena, sa ukidanjem direkcije i da je zadovoljan da bude u položaju toga koji će za mnoge stvari u svom ministarstvu tražiti saglasnost ministra finansija.
Hvala.
Ovaj član govori o polaganju stručnog ispita, pa su izmene za članove posade broda, za trgovačke mornarice itd, nemam vremena da sve nabrajam. U pitanju je polaganje stručnog ispita i stručno usavršavanje zaposlenih. Izmena je da se stručni ispit polaže pred komisijom koju obrazuje ministar na period od četiri godine. Nije velika izmena, samo što je dat rok za period trajanja te komisije.
Međutim, ono na šta se naš amandman odnosi jeste na to ko snosi troškove polaganja stručnog ispita. Predlagač zakona predlaže da troškove polaganja
stručnog ispita snosi lice koje polaže stručni ispit, a mi ovim amandmanom predlažemo da troškove polaganja stručnog ispita za lice snosi poslodavac koji će uplatiti na račun propisan za javne prihode budžeta.
U vašem obrazloženju stoji kako je polaganje stručnog ispita nešto što osoba, odnosno zaposleni radi radi svog ličnog stručnog usavršavanja. To je tačno. Ali, ako su nama želje da nam što više ljudi ostane u zemlji, onda može poslodavac koji je zainteresovan da to lice radi kod njega i da bude što stručnije, da pomogne u polaganju i snošenju troškova tog stručnog ispita. Nekada je u prosveti za polaganje državnog ispita troškove uvek snosila obrazovna ustanova, odnosno ako iz prvog ili drugog puta ne položite, treći put lice koje polaže taj državni i stručni ispit plaća. Nije dobro da počnemo da ukidamo tu praksu.
Ako neko mlad želi stručno da se usavršava, vrlo često se kao veliki problem za polaganje tog stručnog ispita javi, i kada se oni formalni uslovi ispune, da nema dovoljno novca da uplati tu nadoknadu, taksu, itd. Zato treba pomoć, a ko je bolja pomoć od onog koji je zainteresovan da kod njega i radi?
Hvala, gospodine potpredsedniče.
Bojim se da moja diskusija neće biti zanimljiva kao ovih prethodnih nekoliko. Reći ću par stvari o izmenama i dopunama Zakona o plovidbi i o lukama na unutrašnjim vodama.
Najznačajnija izmena važećeg zakona jeste u stvari promena pravnog statusa Direkcije za vodne puteve, tako da ta direkcija više neće biti posebna organizacija, već će postati organ uprave u sastavu Ministarstva za saobraćaj. Tako da se ovim izmenama ovog zakona u stvari vrši usklađivanje nadležnosti i prenošenje regulatornih ovlašćenja sa Direkcije na Ministarstvo za saobraćaj.
Inače, Direkcija za vodne puteve je posebna organizacija koja je osnovana čak 1963. godine. Ona je zadužena za održavanje i razvoj unutrašnjih plovnih puteva, na kojima važe međunarodni i međudržavni režimi plovidbe. To su reke:Dunav, Sava i Tisa, kada je Srbija u pitanju. Kakvi su razlozi za ukidanje posebne organizacije, koja postoji već 50 godina?
Dakle, nije ovo neka novoformirana agencija iz prethodnih četiri, pet godina, nego ova organizacija zaista postoji 50 godina i zadužena je za jedan veoma ozbiljan i složen posao.
U obrazloženju koji smo dobili uz ovaj zakon stoji da su ove izmene i dopune u stvari izvršene na inicijativu ministra finansija i privrede. Meni je žao što gospodin Mrkonjić nije tu da nam kaže da li je on učestvovao u izradi ovih izmena i dopuna, zato što u tom istom obrazloženju stoji da zainteresovane strane nisu imale priliku da se izjasne o ovom predlogu zakona. Da li je ovo, dakle, predlog Ministarstva finansija i privrede ili predlog Ministarstva za saobraćaj? Nama stalno stižu zakoni i ovo je jedan od takvih gde su promene malobrojne, ali veoma značajne, ozbiljne, gde nije urađena kvalitetna, u ovom slučaju, nikakva javna rasprava.
Dalje, u tom obrazloženju stoji da je cilj racionalizacija državne uprave, ali sve se čini da po tim izgovorom racionalizacije, odnosno štednje, da se ukidaju nadležnosti pogrešnim institucijama i da se ulazi u reorganizaciju onih institucija, organa koje ne bi trebalo na ovaj način reformisati.
U tom obrazloženju takođe stoji, dakle, to su imali prilike svi poslanici da pročitaju, da će ušteda biti u tome što će zaposleni iz direkcije kada postanu delovi Uprave u ministarstvu da će njihove plate, pa shodno tome i doprinosi, biti manji za 25%. Dakle, to je ušteda o kojoj se govori. Takođe stoji da će se štedeti na službenim putovanjima i da će ljudi iz direkcije, ali sada u sastavu ministarstva, putovati zajedno sa ljudima iz ministarstva. Ne znam, barem o tome nikada nije bilo reči, da je tu bilo zloupotreba kada su u pitanju službena putovanja.
Dakle, vi nas takvim obrazloženjima nas terate da razmišljamo o tome kako su ti ljudi zaposleni u direkciji do sada išli na službena putovanja koja nisu bila potrebna i da će ona sada biti ukinuta i tu je sada, Bože moj, velika ušteda.
Dakle, vraćam se na početnu stvar, a to je da vi ukidate neke nadležnosti, premeštate institucije tamo gde to ne bi trebalo da se radi. Ljudi iz ministarstva sigurno znaju, a podsetiću i ministra Ilića, da je Master planom razvoja plovnih puteva Srbije do 2025. godine predviđeno mnogo toga da se uradi, da rečni saobraćaj poveća čak za četiri puta, on je sada svega negde oko 7% u odnosu na ukupan transport. Dakle, trebalo bi da do 2025. godine on ima 30% od ukupnog transporta kada je reč o tome.
Šta je još potrebno? Potrebna je modernizacija luka, razvoj industrijskih zona na Dunavu i Savi, modernizacija flote, poboljšanje bezbednosti i zaštita životne sredine kao i uvođenjem novih linija za kontejnerski transport i robe. Ovo sve stoji u Master planu da Srbija hoće da uradi do 2025. godine, a vi ovakvim zakonima, na mala vrata ukidate jako važne institucije.
Hvala.
Vi ste malo proširili temu, tako da se plašim da će građani steći utisak da sam ja odgovorna što neka prigradska naselja u Beogradu nemaju kanalizaciju.
Vi ste se obratili sada – gospodo, vodite računa šta radite. Dakle, ja nisam odgovorna za to.
Ovo što ste vi sada sve rekli, ja nemam razloga da vam ne verujem, ali je to moglo da stoji i u obrazloženju. Dakle, ono što stoji u obrazloženju, jeste da je to racionalizacija državne uprave i ja sam navela sve iz obrazloženja.
Dakle, mogli ste da kažete – ta direkcija nije radila dobro, 50 godina ne radi kako treba i zato smo se odlučili na ovaj korak. Sad, na kakav ste se korak odlučili, da li će to da otkloni probleme, što se u toj direkciji ne radi, to je druga stvar? Pa neće. Ako ste vi i ministar Mrkonjić i Vlada, ako ste nezadovoljni radom te organizacije, onda su u toj organizaciji pojedinci. Oni ako ne rade svoj posao, ti ljudi se otpuste, pa se prime stručnjaci i ljudi koji će bolje da rade i koji će kvalitetnije da rade, ako je sve ovo što ste vi naveli tačno.
Teško mi je da poverujem da ćete vi time što ćete direkciju da stavite u ministarstvo, da sada tu povećate disciplinu i, da kažem, produktivnost te uprave, ako tu ostanu ti isti ljudi.
Ono što se dešava pod firmom te racionalizacije, nije dobro. Ja ću da podsetim narodne poslanike da je tako ukinut i Fond za zaštitu životne sredine, zato što prethodni ministar nije radio kako treba ili je zloupotrebio sredstva iz tog fonda, pa umesto, prvo taj čovek više nije ministar, da se tu u upravljanju u samom Fondu popravi, da do toga ne dolazi. Vi ste ukinuli, takođe, ova vlada jednu veoma značajnu instituciju kada je u pitanju zaštita životne sredine.
Ovaj amandman se odnosi na član 5, a to su izmene i dopune koje se odnose na sastav Upravnog odbora Fonda za razvoj Republike Srbije. Osim toga što se menja broj članova Upravnog odbora, prema sadašnjem zakonu je bilo pet članova plus predsednik, a prema ovim izmenama imamo devet članova plus predsednik. Tu su nabrojani uglavnom svi ministri i nadležnosti koje su obuhvaćene i koje su u sastav ovog Fonda.
Amandmanom smo hteli predlagaču da skrenemo pažnju da ovde nije naveden ministar koji je nadležan za poslove zaštite životne sredine. Dakle, tu je intervencija. Posle ministra koji je nadležan za poslove energetike, smatramo da treba dodati i koji je nadležan za poslove zaštite životne sredine.
Smatramo da je jako važno poslati poruku svima da će ovaj Fond finansirati i projekte koji se tiču zaštite životne sredine tim pre što je u budžetu za 2013. godinu, o tome sam govorila kada je bio na dnevnom redu Predlog budžeta, da je izdvojeno svega 0,4% sredstava za sledeću godinu kada je u pitanju zaštita životne sredine. Ukinut je Fond za zaštitu životne sredine. Zato smatramo da je ovde trebalo precizno i jasno navesti.
Dali ste mi neko nemušto obrazloženje zbog čega to ne može, ali zaista to vaše obrazloženje me nije ubedilo da tu ne može biti naveden i ministar koji je nadležan za poslove zaštite životne sredine. To je jedna stvar. Dakle, mislim da imate prostora da prihvatite amandman, pogotovo što je to u ovom trenutku ista osoba, tako da se ne menja broj članova upravnog odbora.
Ono što se moglo očekivati kada ste već ušli u izmene i dopune ovog zakona, to je da predložite i neke izmene i dopune zakona koje bi obezbedile transparentnije i odgovornije poslovanje i odlučivanje samog Fonda kada je u pitanju dodela sredstava.
Ministre, pretpostavljam da znate, moje kolege su o tome govorile, da ovaj Fond baš i nije na dobrom glasu kada je u pitanju način odlučivanja o tome ko će dobiti i pod kakvim uslovima određena sredstva. Žao mi je što je to tako zato što je ovo jedinstvena institucija koja pre svega treba da podstiče razvoj nedovoljno razvijenih sredina, ali se u prethodnim periodima ne bi moglo reći da je tako.
Spremajući se za ovu diskusiju naiđete, ne mogu da tvrdim, jer to ne mogu ni da proverim, ali imate da neki ekonomski analitičari kažu da je skoro 50% sredstava Fonda za razvoj u njegovom postojanju dodeljeno upravo vlasnicima firmi, krupnim kapitalistima. Neću upotrebiti onu reč koja se i kod nas upotrebljava, tajkun, ali vi možete da me demantujete. To je ono što neki ekonomski analitičari tvrde da je tako, pa umesto da se podstiču mala i srednja preduzeća u slabo razvijenim delovima Srbije, bojim se da je skoro cela Srbija slabo razvijena, ne bi li se zaposlio koji radnik više, da su ova sredstva korišćena onako kako možda nije trebalo.
S obzirom da takav glas bije Fond, onda je bilo i za očekivati da ste mogli kroz ove izmene i dopune da popravite to i popravite poslovanje Fonda u tom smislu. Ovde je bilo reči o tome da nema podataka i da nije transparentno, ali mislim da smo govorili više o tome da nije transparentno na kraju. Dakle, na samom sajtu se ne može dobro videti zbog čega je neki projekat dobio novac, a zbog čega neki nije.
Govorim o onim fazama pre, o tome da pre nego što se završi odlučivanje da ono mora da bude transparentnije. Možda je trebalo na neki drugi način da se formira ovaj upravni odbor, ne samo da tu budu ministri koji su ministri vladajuće većine, pa onda uvek postoji i doza bojazni da će one firme i oni preduzetnici koji imaju političku zaštitu ili su u nekim strankama koje čine vlast u tom trenutku, da će oni biti povlašćeni.
Dakle, govorim iz nekog prethodnog iskustva u radu fonda. Ne morate da budete nikakv detektiv, postoji sajt "Udruženja građana" koji se uglavnom bave pojavama ili po njima smatraju da su u pitanju pojave korupcije. Sajt je pištaljka. Tu imate u ovom trenutku dokaze, skenirana dokumenta koja govore o tome da su neki ljudi zato što su bili dobro povezani sa tadašnjim političarima, dobijali prilično velika sredstva po neverovatno povoljnim uslovima.
Neću govoriti pojedinačno niti o ljudima, niti o firmama, ali jedna firma je dobila u 2009. godini 34 miliona dinara, to je 300 hiljada evra, uz godišnju kamatu od 0,5%. To nema nigde. Na tom sajtu je takođe primer firma čiji je vlasnik takođe bio dobro politički povezan, koji je dobio za dve godine 120 miliona dinara, dve uplate za 2009. godinu i jedna uplata za 2010. godinu.
Primećujete da ne navodim ni imena ni nazive firmi, nije mi to bio cilj, ali smatram da kada ste već ušli u izmene i dopune ovog zakona, pošto sigurno znate da se baca senka na rad čitavog fonda, da je trebalo da nekim izmenama i dopunama pokušate da sprečite zloupotrebe ako ih je bilo.
 Bojim se da se nismo razumeli kada je u pitanju ovaj amandman. Amandman je da se posle reči "ministar nadležan za poslove energetike i zaštite životne sredine". Dakle, nismo amandmanom tražili da se tu brišu poslovi energetike, dakle samo da se doda.
Praktično to je jedno te ista osoba danas. Tako se zove i ministarstvo, tako da ubacivanjem ovoga ne bi se povećao broj i tu se ništa ne menja. Nismo tražili da se briše – energetika, nego samo da se doda – i zaštite životne sredine.
Znam da je kamata za preduzeća iz nerazvijenih područja 0,5%, tako da je to nesporno, ali preduzeće o kojem ja govorim je iz Beograda, a ne iz Dimitrovgrada ili Bosilegrada. Tako da ono ne spada tu. Hvala.
Sada vi mene terate da objašnjavam. Ovo preduzeće koje je dobilo ta sredstva po toj kamati nije otvaralo nova radna mesta u gradovima izvan Beograda. Tako da taj kriterijum nije zadovoljen, ali u svakom slučaju poslanici vas drže za reč da ćete nastojati da se profesionalizuje rad ovog upravnog odbora i da se zloupotrebe ukoliko ih je bilo, ne tvrdim, nisam policijski inspektor da to tvrdim, da ih ubudće ne bi bilo.
Rekoh malopre da nisam policijski inspektor. Ako imam saznanja zato što sam guglovala, što bi rekla deca, onda imaju i oni koji trebaju da imaju.
Kada ste već spomenuli reč "nadzor" u ovom članu se govori da Ministarstvo finansija ima nadzor nad radom Upravnog odbora. Mislim da je to bilo i u prethodnom zakonu. Ko u fondu vrši nadzor, ali detaljan, kako se ta sredstva troše kada se jednom dodele nekom korisniku?
Naveli ste da ste imali slučajeve zloupotreba. Znam da nemamo zakon o mikrofinansiranju i to mi je žao, jer bi on podstakao ljude koji nemaju hipoteke da uzmu neka podsticajna sredstva, ali to je sada drugi problem. Na koji način fond vrši, koliko često itd?
Hvala.
Ovo je, praktično, drugi stav, kojim se menja jedan veliki član 127, koji govori o pravima proizvođača izdatog fonograma na pravo na naknadu i to je, da kažem, i u prethodnom zakonu, onako precizno razrađeno i definisano.
Moj amandman se odnosi na 2. stav predloženog člana, i to, predlagač zakona kaže da ukoliko organizacija proizvođača fonograma i organizacija interpretatora, ne zaključe ugovor iz stava 3. ovog člana, u roku od tri meseca, od dana započinjanja pregovora, jedinstvenu naplatu će vršiti najstarija organizacija.
Moja intervencija se sastojala u tome što ja predlažem da ovaj rok od tri meseca se produži na rok od šest meseci za postizanje dogovora, tim pre što je u prethodnom zakonu, dakle tu se i sastoji izmena, u prethodnom zakonu je stajalo da je taj rok od šest meseci.
Dakle, smatram da treba produžiti taj rok i ne mislim da me je ovo obrazloženje nešto specijalno ubedilo, zašto ste vi skratili taj rok oko postizanja dogovora.
Hvala vam na tim obaveštenjima.
Nama poslanicima ste rekli da mi treba da otvaramo mejl. Otvarala sam danas mejl i nisam dobila nikakvo obaveštenje.
Član ste Odbora za kulturu Narodne skupštine, a ja sam član Odbora za nauku i tehnološki razvoj, intelektualnu svojinu i mi smo imali pre možda deset dana na sednici Odbora upravo ovaj predlog zakona i tu su bili prisutni predstavnici mnogih organizacija, gde su oni rekli da su veoma nezadovoljni zašto nije održana kvalitetna javna rasprava i zašto, između ostalog, i oni nisu učestvovali u ovom zakonu, koji oni i dalje nazivaju, bez obzira što su samo izmene i dopune, to je jedan sistemski zakon. Ako je nešto sistemski zakon, onda se on ne donosi samo da bi se rešila neka trenutna situacija ili ad hok situacija. Oni su tu izrazili veliko nezadovoljstvo.
Nisam dobila nikakav mejl, niti obaveštenje da su oni sada zadovoljni našim aktivnostima.
Videla sam da ste imali par amandmana koje je Vlada prihvatila. Zaista nemam razloga da vama ne verujem na reč, ali ostali poslanici, čak i oni gde se taj Predlog razmatrao, Odbor za obrazovanje i članovi nisu dobili nikakvo obaveštenje o tome da su oni sada svi jako zadovoljni.
Zaista ne želim ovo da pretvorim u neku raspravu.        Ako je nešto sistemski zakon, kao što jeste Zakon o autorskim i srodnim pravima i onda predlagač interveniše izmenama i dopunama, to je i dalje sistemski zakon zato što je to jedini zakon koji reguliše ovu materiju, tako da su svi koji su uložili primedbe na to da nije obavljena valjana rasprava o tome, a onda smo mi poslanici bili izloženi toj konfuziji velikog broja dopisa i negodovanja kako organizacija, tako i pojedinaca i nama je bilo jako komplikovano i teško uopšte da se pripremimo za ovu današnju diskusiju.
Ovo ipak jeste sistemski zakon i tim pre je trebalo obaviti javnu raspravu.
Ja ću sada još malo da doprinesem konfuziji.
Smatram da nije trebalo ukidati ni komisiju zato što je ta komisija imala pet članova i zvala se Komisija za autorska i srodna prava. To je bilo, sada govorim bilo zato što ćete verovatno ovaj predlog zakona usvojiti, stručno telo ovlašćeno da u oblasti ostvarivanja autorskih i srodnih prava daje mišljenje o predlogu tarife koji predlažu organizacije.
Znam da je u prethodnom periodu bilo dosta problema, da se teško stizalo do dogovora, da su to onda neki predlozi koji nisu bili realni ili su bili nerealni itd, ali to je nekako praksa uglavnom svih novih institucija i organa koji se osnivaju nekim sistemskim zakonima.
Smatram da nije trebalo požuriti pa ukinuti tu komisiju, nego možda dati malo više vremena da se to telo snađe bolje. To je sudbina sa svim novim savetima, komisijama itd. koje osnivamo raznim zakonima.
Ovo je zakon iz 2009. godine, a ovo je 2012. godina. Znači, tu je bilo svega nekoliko godina. No, vi ćete ovim predlogom zakona to i ukinuti. Moj amandman takođe ide u tom pravcu da se reč "saglasnost" menja rečju "mišljenje" iz sličnih razloga koje je navela moja koleginica. Uglavnom, ovde se umesto komisije uvodi odlučujuća uloga Zavoda za intelektualnu svojinu. To je jedan od državnih organa koji zaslužuje sve pohvale, prateći njihov rad kao poslanik i njihovo angažovanje kada su u pitanju razni predlozi zakona.
Iz zavoda, pa recimo Ministarstva kulture, sada Ministarstva obrazovanja i nauke, kome je pripao taj zavod, oni takođe učestvuju u donošenju nekih veoma važnih predloga zakona. Tu bih sada govorila o još nečemu.
Na sajtu Zavoda za intelektualnu svojinu, ne znam da li su poslanici skoro to gledali, imate izveštaj o radu Zavoda za intelektualnu svojinu za prethodne godine, pa mislim da ima od 2004. godine njihovi izveštaji.
Spremajući se za ovaj predlog zakona otišla sam da vidim koliko se to autorskih dela godišnje u Srbiji evidentira i deponuje. Tako se to stručno kaže. Onda vidite da recimo od 2009. godine oko 300 autorskih dela evidentirano i deponovano, 310 od 2009. godine, ali 2008. godine ih je bilo duplo više. Znači, bilo ih je negde oko 800. Dakle, te godine su očigledno promenili naknadu i takse za evidentiranje i deponovanje autorskih prava. To oni doduše i kažu, da se navedeni broj predmeta srodnih prava u 2009. godini znatno smanjio u poređenju sa 2008. godinom zbog velikog povećanja takse.
Ako mi ovde govorimo o zanatskim radnjama i o tome koliko je značajno za rad, odnosno za opstanak tih zanatskih radnji skidanje ovog nameta, lično mislim da neće mnogo pomoći skidanju ovakvih nameta. Doduše, tu se nakupi, jer tu su još neki parafiskalni nameti, ma šta god to značilo. Tu će se možda i nakupiti i tu će biti neka ušteda, ali mislim da to neće biti odlučujuće za njihov rad, za zapošljavanje novih radnika i za opstanak. Znamo da je u proteklih nekoliko godina mnogo zanatskih radnji propalo. Dakle, govorim da ovaj muzički dinar neće, odnosno njegovo ukidanje, nešto značajno uticati.
Sada malo da zagovaram prava i autora. Kroz ovu statistiku sam pokazala da je zbog povećanja taksi za evidentiranje i deponovanje autorskih dela ono duplo smanjeno. Da li Ministarstvo za obrazovanje, nauku i tehnološki razvoj, zajedno sa Zavodom, namerava da smanji tu taksu kako bi svi autori mogli da evidentiraju i deponuju svoja autorska dela?