Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Donka Banović

Govori

Hvala.
O ovom amandmanu, odnosno o dopuni i izmeni, već je bilo reči, odnosno to je obaveza elektronske evidencije emitovanja i reemitovanja ili kako čujem da se to u žargonu zove – obaveza vođenja elektronske košuljice, odnosno da će svi emiteri imati obavezu da vode evidenciju o tome šta se javno saopštava, da tako kažem uopšteno.
Ovde sam predložila da se ta obaveza pomeri, da ona ne počne 1. januara 2014. godine, nego januara 2013. godine, odnosno odmah sledeće godine, pre svega zato što su gubici za autore veliki ako prođe još jedna godina. Drugo, moram da priznam da sam bila veoma iznenađena da se takva evidencija uopšte ne vodi.
Donekle znam neke delove ovog zakona o radiodifuziji i znam da tamo postoje navedene neke obaveze koje RRA mora da radi i da ispunjava. Zaprepašćena sam da emiteri nisu vodili takvu evidenciju, da li je ona bila elektronska, da li je bila na papiru, i da se uopšte niko nije potrudio da se proveri koliko i kada se koja dela emituju ili reemituju.
To je moj problem što sam bila iznenađena a i problem što do sada niko o tome nije vodio računa. Drugo zašto predlažem da to odmah počne sledeće godine je zato što pretpostavljam da ta elektronska košuljica je neki softverski program koji nije teško instalirati i početi odmah unositi odgovarajuće podatke i o tome obaveštavati onog koga treba obavestiti.
Tako da mislim da treba da prihvatite ovaj amandman.
Koleginica je uglavnom rekla ono što sam htela da pitam. Dakle da Skupština vrši jači i veći nadzor nad RRA a očekujem od RRA da vrši nadzor nad tim da li će emiteri pravilno i kako treba ispunjavati ove elektronske košuljice. To baš i ne obećava, odnosno da li smatrate da RRA može da obavi taj posao ovakav kakav je danas?
Hvala gospođo Kovač.
Moj prijatelj, gospodin Kovačević misli da je kultura loše prošla sa 0,6 promila iz budžeta, a ja ću da vas obavestim da je zaštita životne sredina prošla još gore, zato što se za zaštitu životne sredine u Srbiji, bez čega nema ništa, dakle ako životnu sredinu uništavamo, onda nema ništa, nema ni kulture, ni ekonomije, ni obrazovanja, opredeljeno 0,4 promila. Dakle, za dva promila manje nego za kulturu.
U ova dva minuta nemam vremena da dovoljno kažem o tome koliko je životna sredina u Srbiji ugrožena, ali hoću da ovaj amandman i obrazloženje navedem kao ilustraciju toga, koliko su nama predlozi ovakvih budžeta, koliko su oni ne transparentni i koliko mi ustvari ne znamo šta se ispod koje stavke nalazi, neću da kažem krije. Za to što sam ja predložila da se od Ministarstva finansija, ekonomska klasifikacija koja je 481, gde kaže – dotacije nevladinim organizacijama, opredeljeno je 20 miliona dinara.
Svojim amandmanom sam predložila da se ta sredstva preusmere za zaštitu životne sredine. Znate kakav sam odgovor dobila? Prosto mi je bilo onako malo neprijatno, jer sam se osećala kao neki strašni kriminalac, koji sad zavlači ruke u džep, gde nije primereno.
Vi ste meni odgovorili da su ta sredstva namenjena za podršku programima omladinskog preduzetništva u školama, obrazovanje za preduzetništvo u formalnom sistemu obrazovanja, ženskog preduzetništva i socijalnog preduzetništva, ja to ne vidim. Gde piše u ovom predlogu da se ispod te stavke kriju takvi programi?
Da sam to videla, ne bi mi palo na pamet, tako da sam se, kada sam pročitala vaše obrazloženje, zaista osećala neprijatno, da ja predlažem da se ukinu sredstva za žensko preduzetništvo, itd, ali ovo je ilustracija, koliko u stvari mi ništa iz ovih budžeta ne vidimo. Iz ove stavke gde piše da su to dotacije nevladinim organizacijama se zaista ne vidi da su to sredstva opredeljena za te programe.
Molila bih ubuduće da nama u predlozima budžeta bude malo jasnije definisano za šta su neka sredstva opredeljena. Hvala.
Mi smo ovde predložile brisanje kompletnog člana 10. zato što se tim članom utvrđuje, odnosno propisuje procenat državnih službenika koji može da napreduje u svojoj službi za 2013. godinu.
Dakle, ovim članom se propisuje da od ukupnog broja državnih službenika u nekom državnom organu, 20% tih državnih službenika može da napreduje u svom poslu, odnosno da pređe u sledeći platni razred.
Mi razumemo da Vlada pokušava usled ekonomske krize da vodi restriktivnu budžetsku politiku, ali smatramo da baš ovo nije mesto gde je trebalo štedeti, jer kada imate probleme i kada jeste u krizi, najmanje što vam treba su demotivisani državni službenici da bi oni što bolje radili, mora da postoji i taj princip motivacije i da on ako dobro obavlja svoj posao, može da napreduje i da pređe u sledeći platni razred.
Nije trebalo to ograničiti na 20%, mi predlažemo brisanje i nemojte to uopšte da ograničavate.
Možda se sledeće godine svega 10% državnih službenika smatra da treba da napreduje u poslu, možda neće biti ni 20%, možda bude 10, a možda i 30.
Zašto tražimo brisanje? Zato što ovo prosto nije dobra poruka za jednu zemlju koja se nalazi u ovakvoj krizi.
Ovo ustvari, nije neka replika, razumem vaše razloge za predlaganje ovakvog člana, ali sasvim sam sigurna, čak i znam da su se takve stvari dešavale, gde se dakle pod prividom toga da neko napreduje u službi, pa promeni platni razred, da su se nekontrolisano povećavale plate, što kažete u godinama kada su plate trebale da budu zamrznute.
Međutim, ovaj član neće rešiti taj problem. Taj problem je mnogo dublji. Tu postoje inspekcije, nadam se, nadzori, neko ko može to da kontroliše i kada ste ostavili ovih 20%, sada će i u okviru 20%, ako ne povećate kontrolu, ako ne uspostavite neku dobru kontrolu, u okviru ovih 20% će se nastaviti te iste zloupotrebe, pa će biti sada u ovih 20% miljenici tih šefova koji su tako nekontrolisano davali, dakle, miljenicima će biti povećane plate, a svi oni koji nisu miljenici, a zaista dobro rade, tek zamislite kako će oni biti demotivisani.
Hvala gospođo Kovač.
Pošto je ministar pokazao volju da prihvata one amandmane koji su razumni, ja smatram da je i ovo jedan od amandmana koje treba prihvatiti.
Naime, moj kolega Marko Jakšić i poslanička grupa DSS, predlaže da se iz Glave 3, 8, to je u stvari Kancelarija za evropske poslove, da se sredstva koja su namenjena za usluge po ugovoru, a to je 55 miliona 190 hiljada dinara, da se ta sredstva preusmere u Kancelariju za KiM, i to na onu ekonomsku klasifikaciju gde se nalaze transferi ostalim nivoima vlasti.
Ako je budžet slika i poruka svima nama, kakva je politika Vlade za sledeću godinu, onda možemo da kažemo da su i amandmani koje poslanici podnose u stvari i jedna poruka poslanika o tome da Vlada neke stvari treba da posmatra i da radi.
Vi ste meni odgovorili, odnosno mom kolegi ste odgovorili da se ovaj amandman ne prihvata zato što bi to dovelo do ukidanja jedne funkcije, kada je u pitanju Kancelarija za KiM, i to su sredstva koja su predviđena za prevođenje na srpski jezik iz raznih evropskih zakona za harmonizovanje zakonodavstva, itd, za simultano prevođenje.
Ova poruka, ovim amandmanom koji mi šaljemo, jeste da vi, ustvari radite jedan uzaludan posao, da vi uporno nastavljate da vodite Srbiju putem evropskih integracija iako je EU do sada prema Srbiji imala u najmanju ruku vrlo čudne aršine i ponašanja.
Ono što nas zabrinjava kod ove nove Vlade, to je da ova Vlada nije promenila, barem ono što mi vidimo, politiku prethodne Vlade kada je u pitanju Kosovo i Metohija. Takođe nas zabrinjava što je pre neki dan u Savetu bezbednosti najviše bilo reči o tome, odnosno preporuka Vladi Srbije da mora da se nastavi tzv. dobrosusedska politika i da Srbija mora da radi na "ukidanju institucija" RS, koje funkcionišu na KiM. To nas veoma zabrinjava zato što dolazi od najvećih država sveta, najvećih sila, a pogotovo su glasne tu države koje su, da kažem glavne u EU. Dakle, to nas veoma zabrinjava i plašimo se da nedovoljno sredstava za Kancelariju za KiM, posle ukidanja ministarstva, bojimo se da to polako dovodi do ukidanja institucija RS, koje funkcionišu na Kosovu.
Takođe nas zabrinjava što se ovih dana na zemljištu između Jarinja i Rudnice, podižu carinski punktovi. Ova vlada i ministri pokušavaju da objasne kako to nije ništa, to je neki punkt, da je to poreski punkt. Međutim, građani Srbije na Kosovu i Metohiji su veoma zabrinuti, i mi smo takođe veoma zabrinuti, zato što to jeste integrisano upravljanje granicama, i to jeste klasičan graničan prelaz.
Hvala.
Računaćete mi vreme od vremena ovlašćenog predstavnika DSS.
Zaista ne razumem zbog čega predlagač zakona nije prihvatio da ova dva termina, kada je već drugi član ovog predloga zakona pojmovnik, ne znam zašto ova dva pojma nisu uvršćena u taj pojmovnik, odnosno u član 2?
Azilant nije pežorativan naziv. Koristi se kao reč u svim drugim zakonima koji govore o ovoj materiji. Uostalom, usvojili smo i imamo zakon koji se zove Zakon o azilu, pa niste pribegli nekom drugom tumačenju, rekavši da je reč pežorativna.
Ono što jeste ovih dana opterećujuće i, rekla bih, pežorativno za čitavu Srbiju je priča o lažnim azilantima i o tome da je Republika Srbija opet pristala da naši vajni prijatelji iz EU nas okrivljuju za jednu pojavu, da to koriste za pojavu tzv. lažnih azilanata ili najezdu tražilaca azila iz Republike Srbije, i da to koriste, još jednom, kao dodatni pritisak na Republiku Srbiju i na Vladu Srbije da pristaje na kojekakve ustupke i uslove koji dolaze iz EU.
Zašto je priča o lažnim azilantima samo još jedna vrsta pritiska? Zbog toga što EU, odnosno zemlje koje spadaju u šengen zonu, mogu taj problem da reše, naravno, uz pomoć Srbije, ali je to problem koji oni mogu da reše.
Ono što države koje predvode tu priču iz EU, kako državi Srbiji treba ukinuti položaj na beloj šengenskoj listi, traže od Srbije da kontroliše izdavanje pasoša svojim građanima i da zaustavi tzv. lažne azilante na svojoj granici, a u stvari su svi instrumenti državama EU u rukama. Pre svega, zemlje tzv. šengen zone imaju jako dobre baze podataka, tako da oni proverom u kompjuteru, uglavnom, mogu da identifikuju onoga koga oni nazivaju lažnim azilantom. To je jedna stvar.
Druga stvar, Republika Srbija ne može nekome ko donese validna dokumenta da odbije ili da zabrani izdavanje pasoša. To znači kršenje svih ljudskih i ustavnih prava građana ove zemlje. To je jedna stvar. Srbija ne može da odbije nekoga ko ima validna dokumenta i da odbije izdavanje pasoša.
Druga stvar je, da Srbija ne može na svojoj granici nekoga da spreči, naravno, ako ima važeći i uredan pasoš, da napusti zemlju, zato što ni traženje azila, čak i ako pretpostavljate da će neko da traži azil, ni traženje azila nije prekršaj i to nije krivično delo. Ono što svaka zemlja koja spada u tu šengen zonu može je da spreči ulazak tih lažnih azilanata na prvoj šengen granici.
Dakle, opet smo po ko zna koji put prihvatili krivicu za nešto zašta mi u stvari nismo krivi i sada tu nešto izmišljamo i smišljamo neke radne grupe, čak nudimo zemljama EU da im nadoknadimo finansijske štetu koju one trpe, zbog procedura koje sprovode oko tražilaca azila.
Trebalo je da uvrstite termin "azilant" u ovaj pojmovnik, a čak je moglo i u zagradi da se građanima Srbije objasni, šta su to lažni azilanti i kako se to oruđe koristi opet protiv Srbije.
Hvala.
Opet je naš predlog da se uvrste dva nova pojma u ovaj drugi član, a to je pojam "utočište" i pojam "supsidijarna pomoć". Utočište je pravo na boravak i zaštitu, koja se daje licu na teritoriji Republike Srbije, za koga nadležni organ utvrdi da je njegovo strahovanje od progona u državi porekla osnovano. To je prvi termin koji predlažemo da se uvrsti u član 2, prvi u ovom amandmanu.
Drugi termin je – šta to znači supsidijarna pomoć? Zbog građana ću da pročitam – supsidijarna pomoć je oblik zaštite, koji Republika Srbija odobrava stranom državljaninu, koji bi u slučaju povratka u državu porekla bio izložen mučenju, nečovečnom ili ponižavajućem postupanju, ili bi njegov život, bezbednost i sloboda bili ugroženi nasiljem opštih razmera.
Nadam se da su svi poslanici pročitali ovaj predlog zakona, on nije dug, ima nekih 20 članova. Verovatno ste naišli na ovaj naročiti termin "supsidijarna pomoć" i pretpostavljam da 90% od vas nije znalo šta to znači. Dakle, svi građani koji budu ovaj predlog zakona, odnosno zakon čitali, ni njima to neće biti jasno. Zato smo hteli da taj termin uđe u član 2.
Odgovor je, opet, kao što je bio i u prethodnom amandmanu, da je taj pojam objašnjen u Zakonu o azilu. Smatramo da to nije dobro. To bi značilo da, em što biste čitali ovaj zakon o upravljanju migracijama, morali da idete dalje pa da tražite prvo da znate u kom bi se zakonu nalazilo tumačenje tog termina, ali onda morate da se pozivate na Zakon o azilu ili da ga tražite i vidite šta to znači. U Predlogu zakona se na mnogo mesta koristi taj termin i zato mislimo da nije trebalo da odbijete amandman.
Volim što je gospođa Đukić Dejanović danas ovde sa nama, ipak je ona bila naš predsednik Skupštine četiri godine, a sada, nažalost, više nije. Međutim, bilo bi mnogo bolje da je ovde pravi predlagač ovog zakona, a to je ministar unutrašnjih poslova, zato što je predlagač ovog zakona MUP Srbije. Znamo da je naš ministar unutrašnjih poslova ujedno i predsednik Vlade, tako da on, pretpostavljam, ima mnogo obaveza. Ali, on nije bio prisutan ni kada smo razgovarali u načelu o ovom zakonu, a nema ga ni danas kada obrazlažemo amandmane.
Verujem da je on danas ovde, da bi on možda i prihvatio neki amandman. Od naših 17 amandmana je prihvaćen samo jedan. Mislimo da će to nekako, naravno, to nije upućeno gospođi Đukić Dejanović, ali da je MUP odbijalo po automatizmu amandmane koji dolaze od opozicije.
Gde nam je predsednik Vlade? Zašto on danas nije u Skupštini na ovoj raspravi? Kolege me podsećaju da je predsednik Vlade Srbije danas u Briselu, zato što ima zakazan razgovor iliti sastanak, a posle toga i radnu večeru sa Hašimom Tačijem. Na radnoj večeri će valjda biti prisutna i domaćica, nadam se ne i kuvarica, gospođa Ketrin Ešton. Naravno, ne govorim o ženama u politici pežorativno ili loše, samo se plašim da gospođa Ešton ne zabiberi čorbu našem predsedniku Vlade, pa će onda, kada se vrati iz Brisela i sa tih razgovora, on zabiberiti čorbu svim građanima Srbije.
Mi iz Demokratske stranke Srbije govorimo već mesecima zašto smo protiv toga da jedan državnik, u ovom slučaju predsednik Vlade, razgovara sa osobom iz Prištine koja se zove Hašim Tači. Hašim Tači se sumnjiči da je učestvovao u trgovini…
Mislim da se držim teme. Negodovala sam, jer je 17 naših amandmana odbijeno. Predlagač ovog zakona je Ministarstvo unutrašnjih poslova na čijem čelu se nalazi ministar, odnosno predsednik Vlade gospodin Ivica Dačić. Ministar unutrašnjih poslova nije bio prisutan kada je bila rasprava u načelu. Imao je drugih poslovnih obaveza. Danas kada je rasprava u pojedinostima i gde bismo mi, pretpostavljam, ubedili ministra unutrašnjih poslova da prihvati neki amandman, on je odsutan. Sada ja objašnjavam šta on smatra da je važnije od toga da bude u Narodnoj skupštini. Mislim da sam ja apsolutno u temi.
Kasnije će moj kolega govoriti o načelu upravljanja granicama i bezbednosti građana. Ministar opet neće biti prisutan, a mi od medija saznajemo da predsednik Vlade razgovara sa osobom koja je osumnjičena za trgovinu organa na Kosovu i Metohiji, da će on sa njim danas da razgovara o upravljanju granicama i o sporazumima koje je potpisala prethodna vlast. Mislim da sam apsolutno u temi.
Mi smatramo da je nedopustivo da ovakav jedan zakon u poglavlju gde su nabrojana neka načela ne sadrži načelo poštovanja ljudskih prava i nediskriminacije. Pročitaću kako glasi ovo načelo koje mi predlažemo da bude sastavni deo zakona – upravljanje migracijama sprovodi se uz poštovanje ljudskih prava koja su garantovana Ustavom Republike Srbije i potvrđenim međunarodnim ugovorima. Prilikom primene zakona zabranjena je diskriminacija po osnovu rase, porekla, državljanstva, nacionalne pripadnosti, imovnog stanja, pola, starosti i invaliditeta.
Zaista nam nije jasno zbog čega ste odbili da uvrstite i ovo načelo u ovaj predlog zakona. Tim pre što se ovaj predlog zakona odnosi i bavi se nekim veoma
osetljivim i ranjivim društvenim grupama, a to su izbeglice, raseljena lica, povratnici po sporazumu o readmisiji i tražioci utočišta, odnosno azilanti.
Vi opet odgovarate da niste uvrstili ovo načelo zbog toga što je u Ustavu navedeno da su građanima Srbije i svima koji borave u Srbiji zaštićena osnovna ljudska prava. Tačno je, u Ustavu ima preko 30 članova koji se bave ovom problematikom međutim, smatramo da to nije dovoljno. Ako bismo se rukovodili šta sve u našem Ustavu piše, to je jedan od najboljih i najmodernijih Ustava danas u Evropi, onda ne bismo ni druge zakone usvajali. Dakle, uvek bi smo mogli da kažemo da u tom i tom članu se obrađuje ta i ta materija. Tako da vam ovaj odgovor, pretpostavljam da je ovo odgovor iz MUP-a, tako da ovaj odgovor i odbijanjem ovog amandmana nije dobro.
Ne bih sada da širim diskusiju, ali Ustav govori i o zabrani diskriminacije. Rekla sam da čak u trideset i nešto članova se govori o zabrani diskriminacije, pa to nije bio razlog da mi u prošlom mandatu ne usvojimo Zakon o zabrani diskriminacija. Dakle, moglo se isto tako reći, ne treba nama set antidiskrimitarnih zakona, ne moramo da ih donosimo, ne moramo da imamo poverenika za zabranu diskriminacije i čitavu kancelariju zašto što to Ustav uređuje.
Hoćete li mi reći koliko ja kao ovlašćeni predstavnik imam vremena?
Onda ste to uzimali od grupe kada sam govorila, jer sam govorila duže, ali nije važno.
Iskreno sam se nadala da ja neću morati da obrazlažem ovaj amandman i da će Komesarijat i Ministarstvo unutrašnjih poslova ili ti pravnici koji su nam odgovarali na amandmane, prosto, videti zbog čega sam ja ovaj amandman i podnela. To je stav 4. čini mi se, jeste stav 4. Inače ovde u ovom članu 8. su nabrojane sve nadležnosti i mnogo novih nadležnosti, a i stare koje je imao Komesarijat za izbeglice, pa stav 4. govori o tome da Komesarijat obavlja stručne i administrativno-tehničke poslove za potrebe Komisije za nestala lica, da vodi jedinstvenu evidenciju nestalih lica u oružanim sukobima i u vezi sa oružanim sukobima na prostoru bivše SFRJ, dakle sukobi od 1991. godine pa do 1995. godine i sukobi na teritoriji AP KiM od 1998. godine i 2000. godine.
Prema poslednjim podacima Komisije za nestala lica, još se, na žalost, oko 13.300 lica vode kao nestali, odnosno njihove porodice pokušavaju da saznaju šta se desilo sa njihovim članovima porodica. Dakle, taj broj je još uvek veliki. Gde sam ja intervenisala amandmanom? Dakle, ovde se govori o tome da Komesarijat je dužan da pruža sve usluge Komisiji za nestala lica, ali u ovom delu stava kasnije se govori i ko snosi troškove nekih radnji, a vezane za pronalaženje nestalih lica. Dakle, vrši isplatu troškova, Komesarijat, odnosno Vlada, vrši isplatu troškova eshumacije, identifikacije, pogrebne opreme i prevoza posmrtnih ostataka identifikovanih lica do mesta sahrane u Republici Srbiji, odnosno do granice.
Ono što mi predlažemo amandmanom da se ovaj deo posle do mesta sahrane, pa u Republici Srbiji, pa do granice briše, odnosno da Komesarijat snosi troškove opreme i prevoza posmrtnih ostataka identifikovanih lica do mesta sahrane, tačka. Na žalost, znam dosta ljudi koji su okupljeni u koaliciji za nestala lica, ljudi koji traže svoje najmilije, a ta nestala lica su rođena, npr. u raznim mestima u Crnoj Gori.
Ako vi usvojite ovaj amandman, dakle kada porodica pronađe nestalo lice, odnosno ostatke i hoće da sahrani svog plana porodice, npr, u Bijelom Polju, a vi kažete da će ovaj Komesarijat, odnosno da će Srbija snositi troškove prevoza do granice sa Crnom Gorom. Tako da vi na taj način tu porodicu i te porodice dovodite u jedan veoma neprijatan položaj, da će morati da snosi Srbija do granice, a onda će oni morati da obavljaju i te administrativne poslove i da traže, npr. od organa države Crne Gore da ona plaća troškove od granice sa Crnom Gorom do mesta sahrane.
Zato sam ja mislila da ja neću morati ovo da objašnjavam, da će oni koji su nam odgovarali na ove amandmane, da neće odgovoriti na taj način, što kažu – znate, to je uobičajena međunarodna praksa, zato što to piše u svim, u nekakvim međunarodnim dokumentima. Mislila sam da ćete imati razumevanja i da je ovo neću morati da obrazlažem. Hvala.
Član 9. u tom stavu 1. je nabrojano da za potrebe, dakle, obavljanja poslova iz svog delokruga, Komesarijat sarađuje sa organima državne uprave, organizacijama koje obavljaju delatnost socijalne zaštite, zdravstva, obrazovanja i nauke i sa udruženjima.
Šta je suština ovog amandmana? To je da smo mi kad ste vi već u ovom stavu nabrojali koje su to organizacije i ustanove i kojim se delatnostima bave, mi smo to proširili zato što smatramo da treba da sarađuje i sa državnim organima koji su nadležni i za unutrašnje poslove i za dijasporu i Srbe u regionu. Dakle, zato što je to prosto u skladu sa Predlogom zakona.
Dakle, ne može biti da ne smatrate da zaista treba saradnja svih ovih elemenata i da to nije dovoljno da to bude samo socijalna zaštita i zdravstvo, dakle proširivanje ovog spiska. Hvala.
Ova dva amandmana, pošto se radi o istom članu i o st. 3. i 4. su povezana i čine celinu. Međutim, predlagač zakona u obrazloženju koje je dato za odbijanje konkretno ovog amandmana na stav 4. se vidi da nije posmatrao celinu zato što oni odgovaraju predlagaču amandmana, da je neophodno da u tom savetu za migracije i budu članovi obrazovnih institucija, zdravstvenih institucija, bilo sa teritorije AP ili lokalne samouprave. Ne, ovo je bilo samo usklađivanje. Sa ova dva vezana amandmana smo ostavili mogućnost da to baš bude tako.
Dakle, zahvaljujući ova dva amandmana mi smatramo da članovi Saveta moraju da budu i predstavnici obrazovnih i zdravstvenih ustanova sa teritorija te lokalne samouprave, a ne da ostane ovakva mogućnost, kako vi kažete, pa kažete – mogu odlučivati u radu Saveta. Dakle, ne, mi ne ostavljamo mogućnost da to može, nego smatramo da ako ste već tu uvrstili i centar za socijalni rad, odnosno predstavnike i predstavnike službe za zapošljavanje, pa, zaista je trebalo da budu tu i predstavnici obrazovnih ustanova i zdravstvenih ustanova.