Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Milica Vojić-Marković

Govori

Hvala, gospođo predsednice. Gospodine ministre, žao mi je što danas ponovo nemamo ministra čija je ovo oblast da bismo mogli da mu svoje amandmane, koje smo napisali u najboljoj nameri, predstavimo i da ih on usvoji.
Ovo je ključni amandman, ključna tačka u izmenama zakona koje ste predvideli i zbog njega se, praktično, ovaj zakon i našao danas pred nama u proceduri, zato što bi ministra Jeremića, Vladu, državu Srbiju tužili zaposleni u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i, naravno, taj proces dobili.
Šta se dešava u ovom famoznom članu 4? Predlagač je predvideo da, praktično, suspenduje, odnosno da za godinu dana odloži pravo svih zaposlenih u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, to su zaposleni u Ministarstvu spoljnih poslova i članovi njihovih porodica, da imaju regularno pravo na zdravstveno osiguranje i da to pravo suspenduju u roku od godinu dana.
Dakle, u roku od godinu dana zaposleni u DKP i članovi njihovih porodica ne bi imali šansu da se leče i ostvare svoje pravo na zdravstveno osiguranje.
U obrazloženju svega ovoga napisali ste da niste predvideli sredstva u budžetu za ove troškove. Zaista je skandalozno da država, kao poslodavac, ne vodi računa o zaposlenima u državnom aparatu. Ali, ovde ima nekoliko stvari koje treba pogledati, i to onako zaista direktno.
Interesantno je da Vlada krši postojeće zakone. Neke od njih je ona donela, a neke je nasledila. To su zvanični i važeći zakoni u državi Srbiji. Između ostalog, i prvo, krši Ustav. To smo videli i juče. Predstavnici Ministarstva poljoprivrede su juče isto tako kršili Ustav svojim predlozima, tako da je to izgleda manir ove vlade. Drugo, krši Zakon o zdravstvu, Zakon o radu. Strašno me zanima da li su na sednici na kojoj je Vlada usvojila sve ovo bili prisutni ministar zdravlja i ministar Ljajić, šta su rekli i da li su podržali ovaj predlog. Zato što mi se čini potpuno smešnim da u sledećem vremenu vidimo ministra Ljajića koji gasi požar, recimo, negde van granica Srbije.
Druga stvar koja je neverovatna, rekli ste da nemate sredstva u budžetu za ove troškove. Zašto država Srbija nema para? Zato što ima nesposobnu Vladu, zato što ima nekompetentne ministre koje ne interesuje uopšte ni ovo što mi pričamo danas kao poslanici, niti šta pričaju građani Srbije.
Oni pričaju neku svoju priču i svojim neodgovornim ponašanjem su zadužili svakog građanina Srbija, svakog od nas pojedinačno ovde, svako malo dete u ovoj Srbiji, za 400 evra. Iz svakog džepa su izvadili 400 evra samo zato što nisu sposobni da obezbede sredstva nego se zadužuju. Oni su potpisali i počeli da primenjuju jednostrano SSP i time su, kažu oni, samo za 17 miliona evra za ova tri meseca oštetili građane Srbije. Šta mislite, možda je tih 17 miliona evra moglo da se prebaci i na ovaj račun, pa da ipak ti ljudi koji su zaposleni kod države i njihove porodice imaju sredstva da se leče?
Istovremeno, iako Vlada kaže da nema zaposlenja u državnim organima, vidimo u novinama da je raspisan javni konkurs za ekonomske savetnike, za ekonomske diplomate, kako kaže naš ministar. Interesantno je da li će oni imati zdravstveno osiguranje. To je pitanje, recimo, za dalje. Ili, koliko će oni da koštaju građane Srbije za isti posao koji rade naši ambasadori koji su to radili do sada?
Najinteresantnije od svega je kako država, kao poslodavac, krši prava po zakonima koja je ona donela i odakle joj pravo da, umesto da brani da drugi poslodavci krše ta ista prava koja su proistekla iz zakona koje je donela država Srbija i Vlada države Srbije, ona to krši. Hoće li da pošalje inspektore, možda, da provere da li je sve u skladu sa ovim?
To je neverovatno i neverovatne stvari radite ovih dana građanima Srbije i svim zaposlenima u Srbiji. No, izbori su blizu i vama će Srbija videti kraj. Ali, 400 evra koje moramo da otplatimo, to će biti teško.
Imamo problem, pošto smo predali amandman na član 7. i ispravili smo ga 15. maja. Uopšte se nije pojavio u ovom pregledu amandmana. Sada imamo na član 9, ponovo se nije pojavio. Ne razumemo šta se dešava.
Zaista ne znam šta je nepotpuno bilo u tim amandmanima i volela bih da vidim to i pokušaću od Zakonodavnog odbora dobijem informaciju o čemu se tu radi, jer prosto ne znam da smo potpisali nepotpune amandmane.
Dakle, sada bih rekla nešto o članu 10. stav 1. tačka 5). Ovde se predviđa osnivanje organizacija sa posebnim ovlašćenjima, pa se u zakonu nabraja centar za reprodukciju životinja i veštačko osemenjivanje, testna stanica, laboratorija za ispitivanje kvaliteta mleka, laboratorija za molekularno-genetske testove i zatim, organizacija za sabiranje, dobijanje i presađivanje embriona.
Mislim da je ovde dobro da se stručno-terminološki reč „sabiranje“ zameni pravilnijom reči „sakupljanje“, zato što se u stručnoj literaturi uvek koristi reč – sakupljanje.
Po Poslovniku, kada izađem iz sale, tog trenutka izvadim karticu, pa sam zaboravila da je vratim, izvinjavam se.
Dakle, gospodin Tomić i ja smo podneli amandman na član 37, stav 2. Tražimo da se taj stav 2. briše. On glasi: ''O kvalitetu sperme iz stava 1. tačka 4) ovog zakona glavna odgajivačka organizacija daje mišljenje.''
Ali, ako uporedimo ovaj član i ovaj stav sa članom 7, stav 3, tačka 1) istog ovog zakona, u kome kaže ko obavlja te poslove u odgajivačkoj organizaciji, vidimo da zapravo dolazimo do problema ko će da da to mišljenje, jer ovde nema zaposlenih diplomiranih veterinara ili veterinara specijalista genetičara. Što će reći, da se uporno meša ovaj zakon, odnosno nadležnosti iz ovog zakona sa nadležnostima iz Zakona o veterinarstvu.
Zapravo, mnogo poverenih poslova koje je Zakonom o veterinarstvu država te poslove poverila veterinarima i veterinarskoj službi ovde u ovom zakonu se brišu i bojim se da će u praksi dolaziti do velikih problema.
Ovaj stav i ovaj član pokazuju zapravo do kojih i kakvih problema će doći.
Izgleda da sam zadužena za jezik koji se koristi u ovom zakonu, ali i u ovom članu 53. stav 1. tačka 6), koja u zakonu glasi – obradu i negu papaka, kopita i čišćenje domaćih životinja – smatramo da je bolje reći "nega domaćih životinja" nego isključivo čišćenje. Mislim da je to i stručno i terminološki prihvatljivije i pravilnije.
S druge strane, htela bih da prokomentarišem još nekoliko tačaka u stavu 1. To je tačka 2), kastracija prasadi mlađih od jedne nedelje i tačka 4), kupiranje repova kod prasadi i jagnjadi do četvrtog dana starosti. To su poslovi koje može da obavlja sam odgajivač. To je u suprotnosti sa zakonom koji ste nam dali i sa kojim treba da se susretnemo posle ovog zakona, a to je zakon o dobrobiti životinja.
Ne znam da li razgovarate jedni s drugima, jer mi smo morali da pročitamo istovremeno svih 15 zakona, tako da su nam te stvari upale u oči. Prosto mi se čini da onda o tome kako smo zaista želeli da rešimo problem, onaj koji se tiče mučenja i maltretiranja životinja, nećemo rešiti na ovaj način.
Član 57. stav 3, na način na koji smo mi predložili da se menja, trebalo bi da glasi: "stručno osposobljavanje odgajivača iz stava 2. tačka 1) ovog člana vrši se na organizovanim obukama, prema programu koji donosi Ministarstvo". Mislimo da je važno da se ova izmena vrši u cilju usklađivanja sa izmenom stava 2.
(Obrazlagala drugi amandman, sa Zoranom Nikolićem, koji nije uvršćen u proceduru; citirani tekst stava 3. isti kao u Predlogu zakona – primedba priređivača.)
Kolega Tomić i ja smo podneli amandman na član 70, koji inače glasi: U slučaju vanrednog stanja ili stanja neposredne ratne opasnosti ili prirodnih, odnosno drugih nesreća koje ugrožavaju očuvanje minimalnog broja priplodnog materijala potrebnog za razmnožavanje domaćih životinja, odnosno ako je u većem obimu ugrožena biološka raznovrsnost domaćih životinja na teritoriji Republike Srbije, Ministarstvo može da naredi posebne mere kojima se sprečava ugroženost domaćih životinja, i to: zabrana prometa domaćih životinja i zabrana klanja domaćih životinja.
Mi smatramo da je potrebno da se donese i stav 2. koji glasi: "Za štete i gubitke proistekle primenom naložnih mera, vlasnik stoke ima pravo naknade o trošku naredbodavca mera". Zašto to smatramo? Zato što postoji Ustav Republike Srbije koji očigledno niko ne poštuje, ni Vlada, ni Odbor za poljoprivredu, jer nisu prihvatili ovaj amandman, a hvala bogu, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć. Zakonodavni odbor se ogradio.
Član 35. Ustava Republike Srbije predviđa instrument naknade štete ili gubitka koji su nastali usled sprovođenja naređenih mera od strane državnih organa. Dakle, to je ustavna obaveza. U obavezi ste da navedete instrument, dakle na koji način može neko privatno lice da ima mogućnost da nadoknadi štetu koja je proistekla iz ovakvog stava 1.
S druge strane, ono što je takođe neverovatno, jeste da niste ispoštovali svoju ustavnu obavezu, da to ni vi kao ministarstvo ne znate, da ni Vlada ne zna. S druge strane, ako ste znali, pa to niste uneli u ovaj stav, odnosno član 70, to znači da vi priznajete vrlo posredno da niste demokratska država, da ste uvek u pravu i da građanin, kada je u pitanju ovakva Vlada, uvek može da očekuje samo štetu, a ne postoji način da nadoknadi svoj gubitak.
Meni je potpuno jasno da postoji intencija i države i ovog ministarstva da se uvozi samo kvalitetan priplodni materijal koji uz tom ima svu potrebnu dokumentaciju. Prosto je neverovatno da zakonom zabranite i ograničite uvoz životinja koje ne poseduju dokumentaciju o proizvodnim sposobnostima.
Postoje ljudi, odgajivač sam pasa i kinološki sudija za jednu veliku grupu pasa, i znam kako se uvoze životinje sa potrebnom dokumentacijom i potrebnim kvalitetima. Ali, postoje ljudi kojima to nije naročito važno, njemu je važno da uveze kvalitetan priplodni materijal bez potrebne dokumentacije.
Dakle, mislim da u ovom zakonu nije nužno da tim ljudima ograničite tu njihovu potrebu.
Već nekoliko puta sam skrenula pažnju da se između Zakona o veterinarstvu, koji je jasno odredio koje oblasti rada pokriva veterinarska služba, i ovog zakona, zaista ima problem u sudaru nadležnosti.
Nama su nekoliko puta veterinarske komore skretale pažnju na to i prosto su rekli da se radi o tome da su napravljeni previdi, ali ako se previdi neprekidno ponavljaju, onda imam utisak da se radi zapravo o derogiranju Zakona o veterinarstvu, koji je to isto ministarstvo koje danas predlaže ovaj zakon predložilo.
Neverovatno je da veterinarska služba praktično prestaje da ima mnogo nadležnosti ovim zakonom, a te nadležnosti dobijaju neke druge službe, u ovom slučaju poljoprivredni inspektor, koji nije kompetentan, odnosno ne poseduje odgovarajuća znanja da bi uspešno mogao da sprovede navedene vrste kontrola i ne poseduje znanja koja se stiču na studijama, koje se izvode po veterinarskim programima, ili da je pak genetičar po akademskoj specijalnosti.
U stvari, ako vidimo šta je ova vlada uradila sa veterinarskom službom, odnosno dala im je samo 60% sredstava koja su potrebna za sprovođenje preventivne zaštite zdravlja domaćih životinja i da je u više navrata pokazala koliko joj je stalo do zdrave hrane i do suzbijanja zaraznih bolesti domaćih životinja, koje i te kako mogu ekonomski skupo da koštaju ovu državu, da ne govorim na neki drugi način, onda mi je potpuno jasno da se na ovaj način i dalje nastavlja derogiranje veterinarske struke.
Prvo, da kažem da mi je zaista drago što se ovakav zakon nalazi pred parlamentom, jer zaista imamo mnogo problema sa mnogim stvarima koje ovaj zakon dotiče, kao zemlja pre svega i ljubitelji životinja, svakako jesam jedna od tih.
Član 7. vrlo jasno i precizno nabraja šta je sve zabranjeno i koji su to elementi zlostavljanja životinja. Vrlo precizno zaista u mnogo tačaka, mislim 35, nabraja šta je to sve zabranjeno, ali iz svih ovih, znači populacije kompletnog životinjskog fonda izuzima samo dve kategorije – jedno su službeni psi, na njima je dozvoljeno sve ono što drugima nije dozvoljeno, drugo su životinje, pretpostavljam papkari, koji se utovaraju, pretovaraju i istovaraju, u skladu sa ovim zakonom, na njima se može primenjivati električni gonič.
Prosto ne razumem zbog čega su kategorija službeni psi izuzeti iz ovih mera koje su zabranjene radi dobrobiti životinja. Jasno mi je, jer ovde u zakonu piše da se kod službenih pasa u obuci može koristiti električna energija i hemijske materije.
Gospodo, odgovorno tvrdim kao neko ko se time bavi preko 30 godina da postoje metode obuke službenih pasa koje apsolutno nisu nasilne i kod kojih se ne primenjuju ni hemijske materije, ni električna energija.
Volela bih da me pri tome slušate dok to govorim, pošto mislim da je vrlo značajno da to znate, a očigledno to niste imali na umu. Mislim da postoje takve tehnike i postoje ljudi koji te tehnike znaju. One nisu ništa naročito i mislim da je svima i te kako poznat Pavlovljev refleks, uslovni refleks, i da su se na taj način životinje obučavale i do sada.
Znam da je vrlo teško danas kada nešto hoćemo da zaradimo za kratko vreme da koristimo takve metode, jer su one dugotrajnije od električne energije ili hemijskih supstanci.
Tako da je vrlo važno da iz ovih kategorija zlostavljanja i ugrožavanja svih ovih drugih vrsta životinja koje ste naveli ne možete da izuzmete službene pse i ne možete da izuzmete ni ove životinje papkare, koje se pretpostavljam koriste za ishranu ljudi.
Član 23. govori o registrima prevoznika životinja. U ovom stavu na koji podnosimo amandman piše ovako: ''Upis i brisanje iz Registra prevoznika životinja vrši se na osnovu rešenja koje donosi ministar ( inače, isto tako primećujem da i u prethodnom i u ovom zakonu ministar je nadležan za sve i svašta), u roku od 30 dana od dana podnošenja zahteva za upis, odnosno nastanka uslova za brisanje iz Registra prevoznika životinja.''
Potpuno nam je jasno da Zakon o upravnom postupku predviđa donošenje rešenja u roku od mesec dana i to je u redu. Pošto je ovo zakon o dobrobiti životinja, a pošto mi koji putujemo, a pretpostavljam i vi koji putujete samo po gradu, primećujete vrlo često kamione, sa ciradom ili bez cirade, u kojima se prevoze životinje, i to na temperaturu spoljnoj od preko 40 stepeni, pod nenormalnim uslovima, bez hrane i vode, smatrali smo da je potrebno nekada vrlo brzo reagovati i predvideti mogućnost da se nekom prevozniku oduzme pravo da bude prevoznik u nekom kraćem roku.
Ono što je zanimljivo, a što vi u obrazloženju kao Vlada pišete zbog čega niste prihvatili ovaj amandman, jeste da se upravo pozivate na taj Zakon o upravnom postupku.
Kada sam vam malopre skrenula pažnju da ne poštujete Ustav Republike Srbije, član 35, niste reagovali i videla sam kako ste mudro prećutali svi to što sam tada rekla.
Insistiram, svi zakoni u ovoj zemlji treba da se poštuju. Ustav Republike Srbije morate poštovati, prema tome, onaj član o zakonu o stočarstvu morate ispraviti, član 70.
Materija člana 34. odnosi se na sprovođenje ogleda na životinjama i na donošenje rešenja ko to može sprovoditi takve oglede, i kaže se da je za to potrebno, kako Zakon u upravnom postupku predviđa, da se donese rešenje u roku od 30 dana od dana podnošenja zahteva. Zaista mislimo da neke rokove Vlada i država moraju prosto ubrzati, zato što je materija o kojoj se ovde govori vrlo delikatna i specifična i možda je potrebno nekada brže reagovati nego što to predviđa zakon.
Ako se predvidi da je nužno da to bude u roku od 30 dana, može se desiti da neke stvari ne mogu da se izvedu. Između ostalog, u ovom članu bih htela da prokomentarišem nešto što se u ovom zakonu pojavljuje kao problem sa članovima 13. stav 1. i 14. stav 1, u kojima se govori o kupiranju ušiju i repova kod pasa, pa se u članu 13. sve to zabranjuje, a u članu 14. dozvoljava u izuzetnim slučajevima i kaže da to treba da sprovode ili obučeni veterinari ili odgajivači sami, što je prosto vrlo čudno, jer se ovde onda upravo radi o zlostavljanju životinja.
Hoćete da mi kažete da je moguće da jedan odgajivač, koji ne mora da bude veterinar i koji ne mora da ima veterinarska znanja, primenjuje anesteziju, a kod kupiranja ušiju morate da primenite anesteziju ako govorite o dobrobiti životinja.
Prosto mi se čini da kod ovog zakona, koji inače mora da bude donet, upoređivanje sa materijom na koju se odnosi ovaj zakon zaista nije uputno i kao žena, pre svega, ne bih komentarisala tu priču koliko je trudnoća kod žene, koliko vremena se radi ili ostalo, prosto kod različitih vrsta trudnoća ili graviditet traju različito, pa se u odnosu na to određuju rokovi.
Rekla bih da ovaj zakon nije dovoljno osmišljen i nije vodio računa o svim elementima, tako da imate sukob nadležnosti, imate to da ministar ne znam šta više ne radi u ovim zakonima što ste predvideli. Prosto mi se čini da ako bude radio samo po osnovu ovog zakona čovek će raditi 24 sata 365 dana u godini. To ste predvideli i kod svih drugih zakona koji se odnose na poljoprivredu.
Čini mi se da je vrlo važno da neke stvari u ovom zakonu razdvojite i ograđujem se, kao kinološki sudija, gledala sam ono što se tiče onog što je moje skromno znanje u ovoj oblasti, pa mi se čini da ste tu napravili zaista niz grešaka koje mogu da budu problematične, recimo standardi rasnih pasa zabranjuju kupiranje i repova i ušiju, a vi dozvoljavate u članu 14.
Zatim, ako pogledate praksu svih drugih evropskih zakona, nigde nije dozvoljeno kupiranje ušiju i repova kod pasa, vi ih u članu 14. stav 1. dozvoljavate kad kažete izuzetno. Znam šta znači kad kažete izuzetno. To znači da imamo način da izađemo iz toga što ste ograničili.
Ovaj stav propisuje ko sve može da se bavi zaštitom dobrobiti životinja u zoološkim vrtovima, prihvatilištima, odnosno uzgajalištima za divlje životinje. Konačno veterinarska struka je ovde pronašla svoj deo posla.
Ono što smo predlagali u prethodnom zakonu, ovde ste ispoštovali na nekom drugom delu materije, ljudi koji su završili biološke nauke, osnovne studije. Ne odnosi se moj amandman na ovaj stav.
Moj amandman se odnosi na stav 3, gde ministar uz saglasnost ministra nadležnog za poslove životne sredine propisuje program obuke o dobrobiti životinja iz stava 2. ovog člana. Pošto smo više puta ukazali da je ministar nadležan za sve i svašta, ovom prilikom opet tu nadležnost ostavljam samo ministru poljoprivrede, zato što smatram da ministar za poslove životne sredine apsolutno ni u jednom delu, ni u jednom segmentu ovog posla nije nadležan za ovo.
Ne vidim zašto ga mešate u to. Mislim da je komplikovano pratiti proceduru kad imate dva ministra i mešate im nadležnosti. Ovo je materija samo iz ove oblasti, nema potrebe ubacivati u nju i nadležnost ministra za poslove životne sredine.
S druge strane, ono što mi je vrlo čudno što se ovde radi o licima koja su zaista završila vrlo visoke škole i vrlo visoko su obučena, imaju potrebna znanja za poslove zaštite dobrobiti životinja. Nije potrebna dodatna obuka i da program te obuke propisuje ministar.
Mislim da je ovaj član malo čudan i mislim da zbog toga treba razmisliti kakvu sad to novu obuku ministar treba da propiše.
U članu 82. su kaznene odredbe i u tački 1), stavu 1. ste napisali: "prema životinji ne postupa sa pažnjom dobrog domaćina u skladu sa članom 6. stav 4. tačka 1) ovog zakona''. Mislim da naše pravo ne poznaje termin "dobar domaćin". Šta znači u jednom zakonu pažnja dobrog domaćina? To može da bude shvaćeno na raznorazne načine, a cilj ovog zakona jeste dobrobit životinja, vrlo je važno dati odrednicu šta je to pažnja dobrog domaćina.
Amandman koji smo podneli glasi: "ne postupa se prema životinji u skladu sa članom 6. stav 4. tačke 1) ovog zakona". To je dovoljno i treba izbrisati ''sa pažnjom dobrog domaćina''.
Hvala, gospođo potpredsednice. Gospodine ministre, žao mi je što ovde nije gospodin Jeremić kome treba da se obratim ovom prilikom. Tim pre mi je žao što mi gospodina Jeremića malo viđamo u ovoj skupštini i vrlo malo govori o svojoj politici pred ovim parlamentom, pa smo smatrali da je vrlo važno da makar danas kada je na redu njegov zakon, zakon koji je iz njegovog ministarstva, bude ovde malo sa nama i da malo razmenimo stavove. Danas je bilo samo šest govornika, ja sam šesti; gospodin ministar nije mogao da sačeka ni nas šest, nego je otišao svojim drugim poslom.
Žao mi je što ću na kraju svog izlaganja nekoliko pitanja za koje sam smatrala da treba da postavim gospodinu Jeremiću morati da govorim nekom drugom, odnosno praznom mestu u sali koje je trebalo da bude njegovo.
Govoriću malo o nekoliko stvari koje su već mnogi diskutanti danas dotakli i o kojima je gospodin Nikola Lazić, predstavnik DSS, u načelu govorio vrlo opširno. Dakle, počeću od člana 1. Predloga ovog zakona u kome se definiše pitanje službi bezbednosti pri Ministarstvu spoljnih poslova.
U sistematizaciji Ministarstva spoljnih poslova postoje dve takve službe, iako je ministar Jeremić pokušao da nam objasni da one nisu zapravo prave, ono što mi zamišljamo pod tim, službe bezbednosti. One zapravo jesu tako definisane u zakonu. Radi se o dve službe: jedna od njih je Služba za poslove bezbednosti, a druga je Služba za analitičke poslove.
Prva služba, služba za pitanja bezbednosti se bavi zaštitom imovine u zemlji i inostranstvu i obezbeđuje poverljivu komunikaciju između Ministarstva, sa jedne strane, i konzularnih predstavništava, sa druge strane. Ova druga služba, Služba za analitičke poslove, bavi se prikupljanjem informacija i pravljenjem analitičkih izveštaja koji i te kako znače našim diplomatsko-konzularnim predstavništvima.
Kao DSS nemamo problem sa tim da ukoliko je opravdano postojanje ove dve službe one zaista treba da postoje. U sistematizaciji one su vrlo precizno objašnjene. Međutim, ono što mi imamo kao problem, to je problem koji se pojavljuje u javnosti – imam podatke od 6. maja naovamo da se u Ministarstvu u ovom momentu jedan isti čovek pojavljuje kao šef, odnosno nalazi se na čelu obe ove službe, a istovremeno je i član jedne nevladine organizacije, "Atlantski savet".
Prosto se postavlja pitanje da li je moguće da se tolika moć i tolika odgovornost daju i povere u ruke jednom istom čoveku, a taj čovek za svoje poslove odgovara isključivo i samo ministru? Sa druge strane, prave službe, kao što su BIA, Vojno-obaveštajna agencija, za svoje poslove parlamentu podnose izveštaj, makar na polugodištu ili na kraju godine, a mi kao parlamentarci o postojanju i radu ove službe pri Ministarstvu spoljnih poslova ne znamo baš ništa.
Član 3. Predloga ovog zakona kaže da je diskreciono pravo ministra da 5% svojih spoljnih saradnika u Ministarstvu spoljnih poslova, pre svega u mreži diplomatsko-konzularnih predstavništva, može da dovede i da bira, bez obzira na kriterijume, bez obzira na konkurs, bez obzira na sve javne standarde koji postoje.
S druge strane, druga zaposlena lica u Ministarstvu spoljnih poslova moraju da budu primljena po konkursu, da odgovaraju kriterijumima, profesionalnim i psihofizičkim. Samo ovih 5% diskreciono izabranih od strane ministra (odnosno, čitajmo od jedne partije, DS i od predsednika Tadića) treba da budu primljeni na određeno vreme na četiri godine, da zasnuju radni odnos i za to vreme da budu plaćeni iz sredstava budžeta. Mislim da ovo zaista nema smisla i mislim da građani Srbije ne treba da plaćaju partijsku ćeliju Demokratske stranke u Ministarstvu spoljnih poslova.
Demokratska stranka Srbije je predložila amandman kojim tražimo da sva lica koja budu primljena u Ministarstvo spoljnih poslova budu primljena pod istim kriterijumima, da se primenjuje ovo što se traži u Zakonu o radu, s jedne strane, i drugo, Zakon o državnim službenicima, jer ovaj sporni član 3. Predloga zakona je u suprotnosti i sa Zakonom o radu i sa Zakonom o državnim službenicima.
Interesantno je da tu ne mora biti da su primljeni samo ambasadori ili konzuli. Po toj partijskoj liniji mogu da budu primljeni niži činovnici i ti ljudi ne odgovaraju nikakvim kriterijumima.
Ono što je ključno i zbog čega je ovaj zakon ušao u skupštinsku proceduru, bar tako piše u obrazloženju, jeste ono što se nalazi u spornom članu 4. Zapravo, ovim članom 4. se ukida i prolongira, sa velikim zakašnjenjem, jer danas je 18. maj, a odnosi se na period od 1. januara pa do kraja godine, pravo zaposlenih u diplomatsko-konzularnim predstavništvima da imaju regulisano zdravstveno osiguranje. To je skandalozno.
Nama je potpuno poznato da ste vi rebalansom budžeta praktično od 53.000.000 evra, koliko je bilo planirano budžetom u decembru mesecu za poslove Ministarstva spoljnih poslova, smanjili tu cifru za skoro 20%, odnosno za 14.000.000 evra. Jasno je da je tih 14.000.000 evra praktično nedostatak kojim bi se platile mnoge stvari, a između ostalog i zdravstveno osiguranje ljudima zaposlenim u inostranstvu koji predstavljaju Srbiju.
U prethodnom članu vi hoćete da plaćate na određeno vreme svoje partijske drugove, a smatrate da ljudima koji su zaposleni na ovaj način u Ministarstvu, u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, treba da ukinete i zdravstveno osiguranje. Time kršite mnogo zakona, između ostalog i Ustav, jer praktično svi zaposleni građani imaju pravo da budu pred zakonom zaštićeni i zdravstveno.
Ministar kaže ovde da je razlog zašto se ovaj zakon nalazi u proceduri tehnički. Ne znam da li je za ove ljude koji ne mogu da se leče, što je jedno od osnovnih ljudskih prava, baš tehnička stvar, ili je u pitanju nešto od čega mnogi životi ovde zavise.
Ono što sam smatrala da treba da komentarišem, a nema nam ministra da bih o tome mogla sa njim da komentarišem, jeste nekoliko zanimljivosti. Jedna je najava Crne Gore da će istog dana poslati ambasadore u Beograd i u Prištinu. Bilo mi je zanimljivo da od ministra čujem kako to misli da dočeka on kao ministar spoljnih poslova i kako će predsednik države da se nosi sa tom činjenicom, da li to njima nešto smeta.
Zatim, izjava gospodina Olivera Ivanovića, koji je rekao da sa Bajdenom ne treba mnogo razgovarati o Kosovu. Moje pitanje je – šta će onda i o čemu će razgovarati sa Bajdenom gospodin ministar Jeremić, odnosno predsednik države Tadić, koji je rekao da je Jeremić u njegovom timu i o čemu onda oni mogu da razgovaraju?
Ministar Jeremić je u svom izlaganju izrekao nekoliko stvari koje nisu istinite. Jedna od njih je to što je rekao da Ministarstvo spoljnih poslova nastavlja i ima politiku kontinuiteta. Molim vas, ovo je potpuno neistinito.
Volela bih da kažem i onu reč koju narod koristi za ono što nije istinito, ali ću se za sada zadržati na jednom damskom pristupu i reći ću da ne odgovara istini.
Dakle, ovo je potpuno politika diskontinuiteta. Gospodo, na Kosovu i Metohiji nema UNMIK-a, na Kosovu i Metohiji je Euleks koji ste vi doveli ovde i tim dovođenjem prešli ste crvenu liniju, dali ste teritoriju Srbije nekoj drugoj zemlji. Gospodo, za to ne možete da kažete da nećete odgovarati. Odgovaraćete čim ovoj vladi dođe kraj, a to je jako brzo. Hvala.