Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Milica Vojić-Marković

Govori

Poštovana gospođo predsednice, poštovana gospođo ministre, dame i gospodo poslanici, javljam se po članu 225. i članu 226. jer mi je jako važno da kao poslanik dobijem nekoliko informacija koje su važne za dalji tok ove rasprave, ali istovremeno i za moje delovanje kao poslanika.
U poslednjem broju lista "Ekonomist" izašla su dva vrlo zanimljiva intervjua: jedan je sa gospodinom Dinkićem, drugi je sa gospodinom Krkobabićem, potpredsednikom Vlade. U ta dva intervjua imamo toliko suprotstavljenih činjenica što se tiče istih stvari. Od gospođe ministra smo u petak čuli podatak da u Srbiji ima 490.000, zapravo, ona nije rekla pravi podatak, to je 6,6%, ljudi koji su siromašni, prema podacima iz oktobra 2007. godine, a statistika kaže da ih u oktobru ove godine ima već 10%, s obzirom na poskupljenja gasa, telefona i sva druga poskupljenja.
Statistika pominje i nekih 50 evra, da je toliko koštalo svaku porodicu od dana kada je napravljena Vlada, u prvih 100 dana Vlade; znači, Vlada je koštala svaku porodicu u Srbiji 50 evra kada su u pitanju ova poskupljenja.
Dakle, pozivam se na ovaj intervju u kome gospodin Krkobabić kaže da neće odustati od svog predloga da se prosečna penzija poveća na 70% prosečne zarade u Srbiji i da ga nikako nisu ubedili argumenti koje su iznosili eminentni ekonomisti iz naše zemlje, iz MMF-a, da ga nisu ubedili ministri koji tvrde drugačije i koji sede zajedno sa njim u Vladi. Dalje, gospodin kaže da se ne može štedeti samo na penzijama, jer su moguće uštede i u drugim stavkama u budžetu.
Demokratska stranka Srbije, kao odgovorna opoziciona stranka, naravno nikako ne može biti protiv 1,6 miliona penzionera u ovoj zemlji, od kojih najveći broj ima baš onu minimalnu penziju od 9.715 dinara, i vrlo nam je važno da dobijemo argumente gospodina Krkobabića, koje on nigde ne iznosi kao argumente nego samo govori o tih 70% povećanja. Vrlo nam je važno da nam gospodin Krkobabić kaže koje su to stavke na kojima je moguća ušteda u budžetu, jer je to vrlo zanimljivo i za ovu zemlju, jer je njena monetarna politika ugrožena, jer je njena stabilnost ugrožena, a istovremeno imamo podatak da je i većina penzionera ugrožena.
Dakle, ako možemo da nađemo kompromis između svega toga, vrlo je važno da znamo da je taj kompromis moguć i vrlo nam je važno da dobijemo odgovor na ovo pitanje.
Gospođo predsednice, dame i gospodo poslanici, reklamiram član 104. Poslovnika i objasniću zbog čega ga reklamiram. Poslanik koalicije SPS - PUPS - Jedinstvena Srbija gospodin Perić nam je u više navrata za ovom govornicom objasnio kako su nestajala sredstva penzijskih fondova u prošlosti, iako je i sam rekao da je od 2000. godine pa naovamo to delimično nadoknađeno, i to u velikom iznosu; otprilike dve trećine tog pojedenog penzionog fonda je nadoknađeno u periodu od 2005. do 2008. godine.
On je optužio sve prošle vlade da su krive za pražnjenje penzionih fondova. Pa, neće biti da je baš tako. Još su nam u sećanju devedesete godine i čini mi se da ih u današnje vreme i te kako dobro pamtimo i pribojavamo se situacija koje su bile tada, a koje liče na ovo danas. Ne možemo nikako da zaboravimo ulogu SPS-a u tim prošlim vremenima, u kojima su pražnjeni fondovi.
Moram da kažem da se gospodin Perić naročito uvredljivo izrazio i optužio poslanike opozicije da su oni ti koji lažno brinu o penzionerima i da samo PUPS ima iskrenu želju da penzionerima pomogne. Ja ću da citiram nekoliko izjava njegovog lidera, pa da prokomentarišemo zajedno.
Jedna od njih glasi: "Ako je cena ulaska u Evropsku uniju ta da se milion penzionera dovede na ivicu prosjačkog štapa, onda nama Evropska unija i ne treba". To je jedna od njegovih izjava. Sledeća: "Garantujem vam ovom sedom kosom i ćelavom glavom da će prvi zakon u Srbiji biti povećanje penzija za 50%", kazao je Krkobabić, koji je svoj govor završio rečima: "ako ne u pobedu, biće u smrt". Zamislite kako ganutljivo.
I sledeća, današnja: potpredsednik Vlade Srbije Jovan Krkobabić najavio je danas da njegov kabinet priprema novi zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, kojim bi iznos penzije trebalo da bude povećan na 70% od prosečne plate u Srbiji, a Vlada će se o njemu izjašnjavati za desetak dana. Kad pogledamo ovaj datum ovde, vidim da će se Vlada verovatno o ovom zakonu izjašnjavati na prvoj sednici, u četvrtak. Ne verujem baš da će tako biti.
Zbog toga je ovo što nam je ispričao gospodin Perić vrlo uvredljivo za sve nas. Optužio je poslanike opozicione stranke, Demokratske stranke Srbije, da oni zapravo milion i šest stotina hiljada penzionera, na neki način, nipodaštavaju i stavljaju ih u funkciju svoje izborne kampanje. Pa, ne čini mi se da su oni bili predmet izborne kampanje Demokratske stranke Srbije, nego su bili isključivi predmet kampanje upravo PUPS-a i upravo gospodina Krkobabića, koji se tokom mnogo godina profesionalno bavi socijalom, pa i danas se na taj način bavi socijalom.
Hoću da kažem još jednu činjenicu. Od tih 1.600.000 penzionera, 14% njih ima penziju od 9.715, a linija siromaštva je 8.800. Hoću da kažem da su oni svi tu na liniji siromaštva i da se niko normalan u ovoj zemlji ne bi igrao kategorijom penzionera na ovaj način kako nam je to spočitavao gospodin Perić. Niti je ovo socijalno odgovorna Vlada, niti je gospodin Krkobabić zaštitnik penzionera. To smo videli i ovom prilikom posle njegove današnje izjave na B92. Hvala.
Poštovana gospođo predsednice, dame i gospodo poslanici narodni poslanici, prvo moram da kažem da reklamiram član 104. Poslovnika zato što sam se prva javila na početku današnje sednice, a predsedavajuća uporno ne vidi. Sve kolege oko mene su reagovale, čak i iz vladajuće koalicije, tvrdeći da su videle kad sam se javila, tako da, prosto, moram da kažem da ne možete da primenjujete različite aršine prema poslanicima jedne stranke i poslanicima druge stranke.

Druga stvar, juče u toku popodnevnog zasedanja DSS je nekoliko puta tražila objašnjenje – šta se to dešava sa Euleksom i izjavama naših zvaničnika, pre svega, predsednika Tadića?

Moram danas da podsetim narodne poslanike, koji verovatno znaju o čemu govorim, pre nego što smo mi dobili tu informaciju, današnja vest koju je ''Tanjug'' objavio, a poziva se na ''Rojters'', jeste izjava predsednika Vlade Crne Gore, Mila Đukanovića, koji kaže – da se zvanična Srbija dogovorila sa zvaničnom Crnom Gorom o priznavanju nezavisnog Kosova, odnosno da je zvaničnik Srbije, ministar spoljnih poslova, Jeremić, tražio od Crne Gore, samo da ne prizna nezavisno Kosovo dok se ne dogodi glasanje u UN.

Dakle, maske padaju. Jedna po jedna uloga svakog našeg zvaničnika se otkriva. Današnje novine prenose izjavu Filipa Vujanovića, koji kaže – da je zadovoljan izjavom predsednika Tadića, da je mera prema crnogorskom ambasadoru poslednja koju će Srbija preduzeti prema Crnoj Gori, nakon priznanja nezavisnosti Kosova. I on to zove konstruktivnom politikom?!

U ovoj zemlji se potpuno ne zna ko vodi spoljnu politiku, ko preuzima ulogu premijera, ministra spoljnih poslova, predsednika Vlade. Moje pitanje je, pošto se sada, ovog momenta, pozivam na član 225, i član 226, tražim obaveštenje – ko je, sa kim, dogovarao ovakvu odluku? (Aplauz.)
Hvala, gospođo predsednice. Danas je Svetski dan borbe protiv siromaštva. U obeležavanje ovog dana uključila se i Skupština Republike Srbije, time što je danas u Domu Narodne skupštine organizovan okrugli sto na kome je tema bila: "Borba protiv siromaštva".
Naravno, domaćin ovog skupa je trebalo da bude Odbor za smanjenje siromaštva, no kako on za pet meseci nije formiran, pošto to nije tema kojom treba da se bavimo, Odbor za rad i socijalnu politiku je preuzeo ovu dužnost i hvala mu što je, na bilo koji način, Skupština ušla u ovu priču.
I Vlada Srbije se uključila u obeležavanje ovog dana na jedan vrlo zanimljiv način. Gas je poskupeo 60%, telefonska pretplata je sa 74 ili 75 dinara skočila na 240 dinara, kažu da je to 70%, meso je poskupelo 22%, suhomesnati proizvodi 9,9%, šećer i duvan po 9,5%, električna energije 8,8%, školski pribor i knjige 6%, saobraćaj 4,2%, biće mi malo tri minuta da o tome dalje govorim.
Unija poslodavaca upozorila je Vladu Srbije da na ovaj način, podizanjem cene gasa i podizanjem cene telefonskih impulsa, dodatno opterećuje sve građane Srbije, opterećuje privredu koja je tek nešto krenula i dolazi do toga da mi te toliko željene investicije nećemo ni videti. Prosto, ljudi neće biti zainteresovani da uopšte ulaze u ovu zemlju. Moram da podsetim da povećanje cene gasa dolazi onog trenutka kada je cena nafte na svetskom tržištu najniža u poslednjih nekoliko godina, a kada su cene svih ruda i svih drugih energenata upravo u jednoj silaznoj putanji. Onda se postavlja pitanje, i moje kolege su više puta načinjale temu, kako je ministar obrazložio povećanje cene.
Ova Vlada za sebe kaže da je socijalno odgovorna i tu konstataciju zasniva na tome što je penzionerima povećala za 10%. Prosto je pitanje, misli li Vlada da će penzioneri bolje živeti ako su im penzije povećane 10%, a troškovi su povećani za 100%.
Statistika dalje kaže i istraživanja, takođe, da je krajem oktobra 2007. godine 6% populacije Srbije bilo ispod granice siromaštva. Danas to nije 6%, gospodo, nego 10%. To je danas na skupu, takođe, konstatovao Lens Klark, stalni koordinator UN u Srbiji.
Naravno, sve ovo što ja danas govorim znaju građani mnogo bolje od svih nas ovde. Mnogo građana je zvalo i rekli su nam da su zvali i RTS, da su punili Beogradsku hroniku svojim pitanjima, a nijedno pitanje nije dozvoljeno da izađe u javnost. Zbog toga su molili poslanike DSS da otvore ovo pitanje i da na taj način dobiju makar odgovor koji ćemo, takođe, kad stigne prezentovati javnosti.
Pitam, koje će mere koristiti Vlada Srbije kako bi ostvarila Strategiju borbe protiv siromaštva, koja je napravljena pre tri vlade, ovo je četvrta Vlada koja mora da baštini tu strategiju, kako bi se broj onih ljudi u ovoj zemlji koji nemaju hranu na bilo koji način smanjio? Hvala.
 Pročitaću kako glasi član zakona: Kaže: "Članove odbora Agencije bira Narodna skupština na predlog: Administrativnog odbora Skupštine; predsednika Republike; Vlade; Vrhovnog kasacionog suda; Državne revizorske institucije; Zaštitnika građana i Poverenika za informacije, putem zajedničkog dogovora; Socijalno-ekonomskog saveta; Advokatske komore Srbije, udruženja novinara u Republici Srbiji, putem zajedničkog dogovora".
Sad kaže: "Kandidat za člana Odbora Agencije, koga predlaže predlagač iz stava...'' dalje to nije ono na šta sam u ime DSS uložila amandman.
Naime, smatram da nije potrebno da predsednik Republike, Zaštitnik građana ili Poverenik daju svoje predloge za članove Odbora Agencije, upravo zato što, ukoliko oni ne bi davali te svoje predloge, ovo telo bi bilo nezavisnije. A jedno nezavisno telo u borbi protiv korupcije i kriminala je svakako ideal bilo koje demokratske Vlade bilo gde u svetu.
Na način kako je to dato u Predlogu zakona, ima se utisak da predlagač formira telo koga se unapred plaši i hoće da se zaštiti time što će ga kontrolisati. To se, u stvari, uklapa u tu jednu opštu sliku koja je ostala, ne samo meni, nego, vidim, i u stručnoj javnosti se polemiše, iza celog ovog seta objedinjenih zakona i prosto se radi na tome da sve to ima jednu lepu fasadu, a da sve ono što se radi iza te fasade ostane potpuno neokrnjeno, odnosno da se nigde ništa ne dodirne i ne pipne.
U stvari, ima se utisak kao da Vlada uopšte ne želi da se bavi obračunom sa kriminalom i korupcijom. To je jasno iz obrazloženja koje je Vlada dala, prevedeno malo drugačije, doduše finije su mi to obrazložili, ali kada se to sve prevede dobijem ovakav odgovor: ''Mi formiramo telo, hoćemo i da ga kontrolišemo.''
Naravno, meni je potpuno jasno još iz ekspozea premijera, gospodina Mirka Cvetkovića, koji je borbu protiv kriminala i korupcije stavio tek na peto mesto. To pokazuje odnos Vlade prema ovom izuzetno važnom problemu koji se pojavljuje u našoj zemlji, koji našu zemlju, koja je zaista u tranziciji, vrlo problematično stavlja na jedno od poslednjih mesta na listi u kojoj caruje korupcija.
Meni se sve više čini da, u stvari, Vlada želi da formira ovo telo kako bi mogla da kontroliše svoje koalicione partnere i da ga koristi u svrhu političkih obračuna. Već danima vidimo po medijima koliko se i kakvih korupcionaških afera pojavljuje za mnoge članove Vlade, pa mi se čini da je dobro da Vlada (koja formira ovo telo), a kontroliše ga i predsednik Republike, i Poverenik i svi drugi, kontroliše ovo kako bi mogla da one koji nisu lojalni isključi iz svojih redova i pošalje na neko drugo mesto koje država pravi kao instituciju gde odlaze oni koji krše zakon.
Poštovana gospođo predsednice, dame i gospodo, skandalozna je činjenica da posle Crne Gore, koja je Srbiji zabila nož u leđa priznavanjem lažne države Kosovo, citiram izjavu našeg ministra Jeremića, sada nož u samo srce Srbije zabija i njen predsednik Boris Tadić.
U današnjim "Novostima", mogli ste da pročitate izjavu gospodina Tadića da je za Srbiju, ja bih rekla, pre za njega, prihvatljivo da na Kosovo dođe Euleks, ako to, naravno, pre toga izglasa Savet bezbednosti i ako taj Euleks ne sprovodi Ahtisarijev plan.
Molim vas, to je sama demagogija. Ahtisarijevo čedo je, upravo, Euleks. Ono dolazi na Kosovo sa ciljem da sprovede nezavisnost Kosova, da podrži sprovođenje lažnog ustava Kosova i set zakona u vezi s tim. Nudeći Evropi i Americi model po kome treba da postupe, kako bi Srbija progutala otrovni kolač za konačnu odluku Saveta bezbednosti, predsednik Tadić optužuje Rusiju i kaže – kao, Rusija će glasati o tome na Savetu bezbednosti.
Molim vas, ako je za Srbiju prihvatljivo da Euleks dođe bez ikakve najave ovde i da vršlja po našoj teritoriji, bez poziva, zašto bi to za Rusiju bilo neprihvatljivo, a predsednik kaže da je za njega prihvatljivo da Euleks dođe ovde. Najgrublje gazeći Rezoluciju Narodne skupštine Republike Srbije, predsednik Tadić mirno izdaje Srbiju i to nijedna propagandna mašina ne može sakriti.
Pošto sam se pozvala na članove 225. i 226, moram postaviti pitanje, koje glasi: predsedniče Srbije, prodajete Kosovo, prodajete Vojvodinu, šta je sledeće? Hvala.
Poštovana gospođo predsedavajuća, dame i gospodo poslanici, poslanička grupa DSS je podnela amandman na član 1. stav 2. Pročitaću kako stoji u Predlogu zakona: "Zaštita podataka o ličnosti obezbeđuje se svakom fizičkom licu, bez obzira na državljanstvo i prebivalište, rasu, pol, jezik, veroispovest, političko i drugo uverenje, nacionalnu pripadnost, socijalno poreklo, imovinsko stanje, rođenje, obrazovanje i društveni položaj ili druga lična svojstva".
Mi smo mišljenja da je vrlo važno da se ovde odmah posle reči "rasa" doda "godine života" i da dalje ostane kao što je u Predlogu zakona. Zbog čega je važno da se to doda? U Predlogu zakona je data jedna dosta široka definicija koja zaista može, ako se pravno posmatra, da uključi u sebe i ovu odrednicu koju smo mi apostrofirali kao vrlo važnu i zbog toga je izdvojili.
Zašto smo mi insistirali da se izdvoji ovo: "godine života"? Dakle, maloletna lica, kako ih zakon prepoznaje, jesu vrlo osetljiva kategorija građana. Ono što se najviše dešava u praksi jeste da se pod tom širokom definicijom jednostavno izostavi apostrofirana grupa i onda se upravo prava i slobode građana - maloletnih lica najviše zloupotrebljavaju, u svim zemljama, dakle bez obzira na razvijenost zemlje, a naročito u zemljama u tranziciji. Mogu da navedem hiljade primera kako se to krši kada su u pitanju maloletna lica, odnosno deca, u Srbiji. Ljudi potpuno razumeju o čemu pričam i zbog čega je važno da se potpuno apostrofira ova kategorija i da dobije posebna prava.
Ono što je mene jako iznenadilo jeste to što sam u izveštajima koje smo dobili od Odbora videla da je amandman sa istim delom koji se odnosi na godine života, a koji je podneo Zaštitnik građana, prihvaćen od strane Vlade, a kada takav isti amandman predlože opozicioni poslanici, onda on ne bude prihvaćen.
Vrlo je čudno, i mislim da nema razloga za takvu vrstu gledanja, zato što mislim da je svima u interesu da zakon bude kvalitetan. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo poslanici, član 10. u Predlogu zakona u stavu 1. kaže: "Punovažni pristanak za obradu može dati lice koje je sposobno da se u datom slučaju samo stara o svojim interesima, nakon što ga rukovalac prethodno obavesti, u smislu odredbe člana 15. ovog zakona". Terminološki, kada govorimo o "licu koje je sposobno da se u datom slučaju stara o svojim interesima", mislim da ga pravno prepoznajemo pod terminom "pravno sposobno lice".
Gospodin Batić u svom amandmanu predlaže da se u članu 10. reči "koje je sposobno da se u datom slučaju samo stara o svojim interesima" brišu. Meni se čini da je to onda mogućnost da se zloupotrebi jako mnogo ljudskih prava i sloboda i da u tom slučaju ne treba uvažiti ovaj amandman.
Sa druge strane, mislim da je bilo pametno da se ovde koristi "pravno sposobno lice" umesto "lice koje je sposobno da se u datom slučaju samo stara o sebi". Hvala.
Poštovana gospođo predsednice, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo poslanici, reagujem po čl. 104. Poslovnika, koji kaže da narodni poslanici moraju da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine i da su dužni da se jedni drugima obraćaju sa uvažavanjem.
Reagujem na osnovu toga što je izgovorio gospodin Ferzo Ćelović i to na način da on razume zašto se opozicija tako ponaša, jer je nesrećna zbog onoga što se sinoć, odnosno juče dogodilo u Njujorku. Drugim rečima, poslanici opozicije su ovde optuženi da ne vode računa o interesima Srbije i da su oni koji se raduju samo kada je Srbiji loše.
U ime DSS i u svoje lično ime, mogu da kažem da sam zaista vrlo nesrećna kad čujem da se bilo ko na takav način obrati bilo kome u ovoj skupštini. Poslanici su izabrani od građana da predstavljaju volju građana. To što opozicija razmišlja drugačije od pozicije i što opozicija misli da pozicija može bolje i kvalitetnije da radi, ne znači da neko treba da mi kaže da sam izdajnik, da se radujem nesreći mog naroda.
Sve snage DSS i Milica Vojić-Marković će upotrebiti, i znanje, i sposobnost, i poštenje za račun i za korist ove zemlje. Zbog toga bih volela da se gospodin izvini i mojoj poslaničkoj grupi i meni lično.
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, dame i gospodo poslanici, MUP u obe vlade Vojislava Koštunice, a da podsetim da je na čelu tog ministarstva bio ministar Dragan Jočić, očigledno je radilo vrlo kvalitetno, odgovorno. Pred nama su se u to vreme nalazila četiri predloga zakona koji su bili važni za šengensku vizu građana Srbije.
Podsetiću i to da su od ta četiri, dva predloga zakona postali zakoni. Pre svega, radi se o Zakonu o putnim ispravama i Zakonu o azilu, a ova dva koja su danas na dnevnom redu, zakon o zaštiti državne granice i zakon o strancima, nalazili su se dugo vremena kao predlozi u Skupštini. Da podsetim, tadašnji predsednik parlamenta Oliver Dulić nije smatrao da je važno da ih stavi na dnevni red, iako su poslanici insistirali da je to vrlo važno i da mora da ih stavi na dnevni red.
Elem, htela sam da kažem da je zaista prošlo puno vremena i da mi je drago da se ova dva predloga zakona danas nalaze na dnevnom redu, zato što su oni uslov da građani Srbije kvalitetnije, jednostavnije putuju i na neki način se približe nekakvim standardima koji važe u EU.
Što se zakona o zaštiti državne granice tiče, Ustav Republike Srbije u čl. 97. tačka 5. određuje da Republika Srbija utvrđuje i obezbeđuje sistem prelaska granice i kontroliše promet roba, usluga i putničkog saobraćaja preko granice. Moram da kažem da zakon koji reguliše i kontroliše ovu materiju jeste dovoljno star, on je donet još 74. godine. Proteklih tridesetak godina on je u više navrata pretrpeo izvesne izmene.
Ono što je suština svega toga jeste da su se okolnosti promenile, da je svet postao potpuno drugačiji nego što je bio 74. godine i da je dobro da se pred nama nalazi zakon koji je inoviran i koji može da doprinese kvalitetnijem cilju zbog čega je i predložen.
Između ostalog, u tom starom zakonu koji je sa izvesnim izmenama još uvek na snazi, postojala je jedna odredba koja je potpuno prevaziđena, a odnosi se na to da su na poslovima kontrole i obezbeđenja državne granice postojale podele nadležnosti.
Naime, svi znamo da je u to vreme policija praktično kontrolisala prelaženje granice, a vojska je obezbeđivala granicu. Demilitarizacijom državne granice, što je jedan od reformskim ciljeva u procesu približavanja EU, policija je preuzela obezbeđenje državne granice. To je bio jedan od prvih koraka, moram da podsetim one koji su zaboravili, prema standardima Evrope, prihvatanje standarda Evrope.
Takođe, ovim predlogom zakona koji je danas pred nama vrši se usklađivanje naših pozitivnih propisa sa onim što jeste naš ustav. Predlogom ovog zakona omogućava se uspostavljanje sigurnog sistema zaštite državne granice, zatim visok standard kontrole i potpuno uređena i precizna koordinacija, što je uvek negde bila naša slabost. Mislim da je to ovog puta, vrlo precizno i vrlo kvalitetno doneto. Dakle, ta precizna koordinacija svih organa koji učestvuju u ovom procesu.
Na taj način država Srbija se štiti od širenja prekograničnog kriminala, koji moramo da priznamo da je u porastu i da mi u svakom momentu imamo neka nova krivična dela koja, praktično, ne možemo ni da pratimo zakonski. Zatim, sprečavaju se ilegalne migracije i nelegalno prelaženje državne granice, takođe problem koji je vrlo aktuelan. Imamo velikih problema sa tim i mi kao država i sve države koje se nalaze na tom putu od istoka prema EU.
Ono što je jako važno i što mislim da treba istaći, svim tim se štiti zdravlje i život ljudi, ali se doprinosi i zaštiti životne sredine. Sećate se onih čuvenih afera sa prenošenjem ptica preko granice, zatim sa raznim prenošenjem biljnog sveta koji je zabranjen da se iznese iz ove zemlje.
Sada nešto da kažem i o zakonu o strancima. Ovaj zakon treba da zameni postojeći zakon koji je, takođe, dosta star, donet je 1980. godine. Ovim predlogom se preciziraju vizna pravila i rokovi boravka za strance u Srbiji.
Ovim predlogom se uslovi za dobijanje viza potpuno usklađuju sa zahtevima u zemljama EU. Skoro su identični sa šengenskim pravilima.
Na taj način oni predstavljaju kvalitetan uvod u razgovor o ukidanju viznog režima sa zemljama šengenskog sporazuma i stavljanje Srbije na belu šengen listu, što mislim da jeste cilj.
Takođe, važno je istaći da se u skladu sa Sporazumom o specijalnim vezama između Srbije i Republike Srpske, a što je takođe rezultat rada Vlade Vojislava Koštunice, novi vizni režim neće odnositi na građane Republike Srpske, koji će i dalje u Srbiju moći da ulaze samo sa svojim ličnim kartama, ali se neće odnositi ni na građane iz bivših SFRJ, izuzev Slovenije, koja ima drugi vizni režim i građani Srbije imaju paritetan način ulaska u Sloveniju.
Moram da kažem da su ovo dobri i kvalitetni zakoni, izuzetno dobri predlozi. Oni su, ovako vidim, naišli na odobravanje svih poslaničkih grupa, što meni kao poslaniku DSS prija, jer pokazuje kako se kvalitetno, dobro i odgovorno radilo u Vladi Vojislava Koštunice i evropski radilo u Vladi Vojislava Koštunice. Jer, dolazimo u jedan paradoks, oni koji su pravili evropske zakone koji danas važe, kao što vidite, evropske predloge, neki za njih tvrde da nisu evropski orijentisani. To je paradoks koji neko mora da objasni. Hvala.
Poštovana gospođo predsednice, poštovani predsedavajući, dame i gospodo poslanici, ministra ne vidim, s obzirom na to da je u toku proteklog dana DSS više puta ukazivala kakvu farsu, zapravo, opstrukciju rada Skupštine vrši vladajuća većina time što je objedinila raspravu o izuzetno važnim zakonima koje je sama predložila – poslanici DSS smatraju da svim građanima Srbije treba da bude predstavljen zakon po zakon, jer je vrlo važno da ovakav set zakona bude predstavljen javnosti. Zapravo, o tim zakonima je bilo i najviše nedoumice u prošlosti, a koliko vidim u medijima i danas.
Tako ću ja danas biti zadužena za Zakon o zaštiti podataka ličnosti. Kada govorimo o oblasti zaštite podataka ličnosti, moram da kažem da je u Srbiji još na snazi Zakon iz SRJ donet 1998. godine i da je to Zakon koji se oslanja na Konvenciju Saveta Evrope iz 1981. godine, potpuno zanemarujući standarde koje je postavila Direktiva Saveta Evrope, koja je doneta tri godine kasnije, znači 1984. godine. Ovaj zakon koji je na snazi odnosi se samo na onaj deo zaštite podataka, kao da je tajnost podataka jedina potreba čoveka čije podatke neko uzima i zloupotrebljava, a ne odnosi se na onaj drugi deo priče, znači ne odnosi se na prikupljanje, obradu i korišćenje podataka.
Moram da kažem da ovaj zakon, koji je na snazi od 1998. godine, ni jedan jedini put, ni jedna jedina ličnost nije zatražila zaštitu svojih prava na osnovu ovog zakona, a bogami, što se toga tiče bilo je i te kako zloupotreba. Hoću da navedem samo nekoliko slučajeva onih koji su svim građanima ove zemlje poznati, zato što su oni direktni učesnici u njima.
Recimo, dešava se da u toku predizborne kampanje svako od nas punoletnih dobije SMS-om poruku od pojedinih političkih stranaka, čiji je to manir, da glasaju za njih. Sa druge strane, na sam dan izbora od RIK-a svaki punoletan građanin Srbije dobije SMS poruku da iskoristi svoje biračko pravo. Ne bi bila sporna poruka, nego se radi o tome da su naši podaci iz neke baze podataka, koju skuplja verovatno neki državni organ ili institucija, dati na korišćenje onome kome nisu namenjeni.
Sa druge strane, hoću da govorim o još jednom načinu na koji se zloupotrebljavaju podaci. Vrlo često se dešava, da u sredstvima javnog informisanja pročitamo neke podatke koji se tiču pojedinih lica, koji očigledno, niti su trač niti su dezinformacije, radi se potpuno o ličnim podacima koji su dati javnosti, a verovatno najpre u cilju da tu ličnost diskvalifikuju u javnosti. Lakše je ako govorimo u primerima.
Kada je jedna ličnost pre nekoliko godina važila za jednu od vodećih funkcija u Institutu za bezbednost odjednom su u svim medijima isplivali podaci iz zdravstvenog kartona te ličnosti i, naravno, jeste cilj bio da se diskvalifikuje ta ličnost, što je i uspelo – nikom ništa.
Isto tako, svako od nas u svom poštanskom sandučetu pronalazi gomilu prospekata raznoraznih firmi za koje nikada nije ni čuo, ni video, a one dolaze na njegovu adresu. Šta hoću da kažem – naši podaci koji se nalaze u nekoj drugoj bazi iskorišćeni su, potpuno, za stvari za koje nisu namenjene.
Dakle, potpuno je jasno da u današnje vreme informacija predstavlja jedan od osnovnih izvora moći i potpuno je jasno da mi dajemo hiljadu podataka u toku dana: bankama, poštama, penzionom osiguranju, socijalnom osiguranju, zdravstvenom, školi, pošti, i da ne nabrajam sve tamo gde ostavljamo podatke, za ličnu kartu, pasoš i sve drugo – hoću da kažem da svi ti podaci istovremeno ukršteni sa onim nivoom tehnologije informacionog sistema koji danas vladaju, mogu zaista da budu zloupotrebljeni i mogu i jesu najčešće zloupotrebljeni. Vrlo je moguće da dođemo do toga da jednoga dana u ovoj našoj zemlji ''veliki brat'' kontroliše sve. Znači, naši podaci su potpuno na uvidu javnosti.
Ponovo bih rekla jedan primer koji nije toliko dalek da smo ga zaboravili. Pre nekoliko meseci u Velikoj Britaniji su između dva odeljenja poreske uprave nestali podaci 25 miliona građana Velike Britanije, sedam miliona porodica, dakle, sa svim podacima i brojevima bankovnih računa, socijalnog, zdravstvenog i svega ostaloga. Šta mislite, da li je moguće da u našoj zemlji na isti način nestane neka disketa – moguće je, naravno, prosto, zato što su to materijali koji nestaju.
Zbog toga je vrlo važno da ovaj zakon bude danas u proceduri, vrlo je važno da država konačno uredi ovo područje, jer je, pre svega, reč o zakonu koji je važan za Srbiju kako bi se našla na ''beloj šengenskoj'' listi. Ovaj zakon treba da obezbedi svakom građaninu zaštitu prava na privatnost i ostalih prava i sloboda vezanih za obradu podataka o ličnosti. On praktično uređuje puno oblasti vezanih za zaštitu podataka, ali i na prikupljanje, obradu i na korišćenje tih podataka. Ono što je još značajno, on bi trebalo da dovede do značajne harmonizacije pravnog sistema Srbije u dve oblasti koje su vrlo povezane – slobode pristupa informaciji i zaštite podataka ličnosti.
Ali mene brine i zbog toga zapravo govorim na ovaj način o ovom zakonu, jeste niz problema, niz nedorečenosti, niz praznina. Kada vidim kako tumačite i čitate Poslovnik Skupštine koji je i te kako jasan i precizan, onda se plašim da su ove nedorečenosti i praznine upravo ostavljene kao veliki prostor za manipulaciju i zloupotrebu. Evo, ukratko ću reći sledeće.
Recimo, član 8, kod nedozvoljenosti obrade podataka, odnosno uslova nedozvoljenosti obrade podataka, kada je podatak neistinit – kako i ko određuje da je podatak neistinit? Pazite, kako je to prostor za zloupotrebu.
Kod člana 11. stav 1. jeste opoziv pristanka lica – ne postoji procedura po kojoj lice može da opozove svoj pristanak na davanje informacija o sebi.
Član 14. koji govori o prikupljanju podataka od drugog lica onda kada je lice udaljeno, pa treba mnogo vremena i sredstava da se dobiju informacije o njemu. Zamislite prostor da drugo lice daje informacije o nekom drugom.
Zatim, član 53. koji govori o tome da lični podaci naših građana mogu biti dostupni državama koje su potpisnice Konvencije o zaštiti pojedinaca, međunarodnim organizacijama, a navodno sve u propisima koji su obezbeđeni u skladu sa Konvencijom.
Šta, u stvari, hoću da kažem? Neću da govorim o tome šta je u ovom zakonu, o kakvim prazninama je govorio čovek koji je zadužen da brine o informacijama. Neka nam je Bog u pomoći ako vi treba da čuvate podatke o nama.
Na kraju, još jedna konstatacija. Šta je sve zajedničko svim ovim zakonima koje ste stavili u ovu grupu zakona? Zajedničko je to da, zapravo, radite kozmetičke promene, da želite da se suštinski ništa ne promeni tim zakonima, osim, eventualne, terminologije koja je očigledno evropska ili bar treba da zvuči evropski. Bojim se da to nije dovoljno za ove zakone. Hvala.
Poštovana gospođo predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo poslanici, izgleda da se danas ovde pojavljuju za govornicom ljudi prema onome gde sede. Pošto ja sedim, otprilike, negde pozadi, niste videli da jedno sat vremena molim da me primetite.
Pozivam se na član 225. Poslovnika Narodne skupštine i tražim da mi obrazložite zbog čega je tačka dnevnog reda koja se odnosi na Rezoluciju o Kosovu, predlog DSS-a od 16. juna 2008. godine, skinuta sa dnevnog reda. Hoću da pitam zbog čega je to, jer se situacija na KiM-u iz sata u sat dramatično menja, na štetu Srbije?
Da li je to zbog toga što zvaničnici Srbije šalju potpuno zbunjujuće izjave, zbunjujuće iz dva razloga. U jednom momentu predsednik Tadić kaže da će podeliti Kosovo, s druge strane, ministar spoljnih poslova Jeremić kaže da to ne dolazi u obzir. Zbunjujuće je i zbog toga što ni građani Srbije, ni ovaj parlament, koji je za to od naroda ovlašćen i po zakonu ovlašćen da zna – ne zna ko je doneo odluku da se kao predlog da podela Kosova, kada je ta odluka doneta i gde je doneta.
Moram da pitam još jedno. Da li je poznato vladajućoj većini da je na Kosovu počelo razmeštanje Euleksa? Premijera Cvetkovića, prema intervjuu, brine jedino to što Srbija u tom razmeštanju ne učestvuje i što bismo, možda, mi malo bolje s njima to mogli da podelimo.
Sa dnevnog reda Skupštine vladajuća većina je skinula Rezoluciju o kontinuitetu državne politike na Kosovu, koju ste vi sami, odnosno Vlada Srbije, podneli. Zbog čega ste je skinuli? Nema veze što u njoj ne pominjete Euleks, niste obavešteni da je on dole. Nema veze ni to što ste, možda, mogli, prosto, da otvorite priču o tome, pa da svi, sve parlamentarne grupe kažu o tome sve što imaju da kažu.
Stavite, konačno, temu Kosova i Metohije na dnevni red. Stavite je zbog toga što je pitanje državne i nacionalne politike na KiM-u ovog momenta prioritet prioriteta Srbije. Meni se čini da nećete da ga stavite zbog toga što onda morate javnosti da pokažete kako ćete glasati, a glasaćete, naravno, protiv onoga što je interes Srbije i onda će svakom biti jasno zbog čega je ova vlada napravljena i zbog čega vladajuća većina neće da stavi na dnevni red ovu temu, zbog čega se vladajuća većina pravi da se ove stvari ne događaju.
Još jedno samo, da se ne bih javljala drugom prilikom, da odgovorim na ono što je gospođa predsednica Parlamenta izjavila kada je jedan moj kolega pitao zbog čega mi radimo sada na ovakav način, a toliko zakona je vrlo hitno. Rekla je da, eto, bio je predsednik naše stranke predsednik Vlade u to vreme, pa što tada nismo brže radili.
Gospođo predsednice, vama se lično obraćam, pošto, verovatno, ni vi niste obavešteni. Sve ove zakone koje ste do sada stavljali na dnevni red, a koje ćete stavljati još dugo na dnevni red, zakoni su koje je Vlada sa predsednikom Vojislavom Koštunicom donela, a vi samo ih baštinite. Videćete, sve do Nove godine će biti ti zakoni na dnevnom redu.
Predsednik Parlamenta, vaš prethodnik, bio je Oliver Dulić.
Kada dođe ovde jedan od njegovih zakona, koje on samo predstavlja, jer ih je napisao neko drugi, vi ga slobodno pitajte zbog čega te zakone nije stavio na dnevni red onda kada je to trebalo i zbog čega smo se bavili samo nekim bezvezarijama, tipa – ratifikujemo ugovor o ovome ili onome. Hvala.
Gospođo predsednice, dame i gospodo poslanici, takođe se pridružujem mojim kolegama jer smatram da je potrebno da znamo koje su se to okolnosti promenile i zbog čega je tačka o Kosovu, odnosno o kontinuitetu i diskontinuitetu politike države prema Kosovu i Metohiji skinuta sa dnevnog reda. S druge strane, moram da budem krajnje otvorena i da kažem da me to uopšte nije iznenadilo. Odnos prema Kosovu i Metohiji pokazuje se na više načina. Recimo, ako govorimo o tome....
Vidim da ovde za vladajuću koaliciju ima mnogo zanimljivijih stvari nego što je Kosovo i Metohija, ali ja ću ipak da nastavim.
Dakle, odnos prema Kosovu i Metohiji se pokazuje na više načina ovde u parlamentu, samo da navedem neke. Recimo, ovde je tipično da predstavnici vladajuće koalicije ne dolaze na sednice Odbora za Kosovo i Metohiju. Takođe, ono što je predsednica poslaničke grupe Za evropsku Srbiju izgovorila da su to, eto, samo tehnički razlozi, nisu stigli da zamene poslanike, pokazuje odnos prema Kosovu i Metohiji.
Pokazuje i to koliko su pasivni kada se govori o ovoj tački dnevnog reda. Na kraju, pokazuje i to što su skinuli ovu tačku sa dnevnog reda.
Nije me iznenadilo ovo i zbog toga što postoji priča u parlamentu, koja može da se vrlo jednostavno proveri tako što će se sabrati svi glasovi, da oni zapravo nemaju većinu da izglasaju ovako važnu odluku. To je suština ovoga. To pokazuje da se ovde u vladajućoj koaliciji pojavljuju već nekakve pukotine koje prete da ugroze vladajuću koaliciju. Ja sam sigurna da će one postati sve veće jer dolaze na red vrlo teške teme.
Takođe, ono što je mnogo važno i što treba pomenuti, nije me iznenadilo zbog toga što između onog što se priča, što pričaju predstavnici Vlade i vladajuće koalicije, da zapravo njihov odnos prema Kosovu nije promenjen u odnosu na prethodnu vladu i da postoji kontinuitet... Onim što rade pokazuju da to nema veze s kontinuitetom, da je to zapravo diskontinuitet. Evo, recimo, u njihovoj rezoluciji se ne pominje uopšte Euleks, ne pominje se tako nešto na Kosovu i Metohiji, a svi smo svedoci da je to prisutno. S druge strane, Mirko Cvetković, premijer (bar se tako vodi, kao premijer ove vlade), u svom intervjuu "Politici" kaže da Vlada zapravo želi da aktivno učestvuje u razmeštanju Euleksa i da do sada nije imala prilike da pokaže koliko je ona voljna da u tome učestvuje.
Takođe, potpuno je jasno da je ova vlada napravljena iz Manterovog kabineta i da oni moraju da naprave ovo, taj diskontinuitet u odnosu na politiku koju je imala prethodna vlada. Zanimljivo je da oni zapravo neće da otvorimo priču o Kosovu i Metohiji iz jednostavnog razloga što oni ovom prilikom ne bi da otvore karte do kraja, a i zbog toga što, koliko vidimo, i među našim kolegama poslanicima i među ministrima u Vladi ne postoji jedinstven stav o tome šta oni zapravo hoće od Kosova. Ono što pokazuju jeste namera da ga puste niz vodu, a da pri tom priđu malo bliže vratima Evropske unije.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, dok sam prilazila, čujem ovde da dobacuju: opet je Milica. Jeste, opet je Milica.
Ne mogu da se otmem jednom strašno dubokom utisku, koji uporno u toku ovog popodneva pokušavaju da nametnu poslanici SRS i SPS. Sve se svodi na jednu jednostavnu rečenicu iz crtanih filmova - ako ne možeš da ga pobediš, a ti mu se pridruži.
Uporno pokušavamo da kažemo da politika ove zemlje ne može biti kratkovida i da mora da se vodi vrlo odgovorno, naročito u ovom trenutku. Svi smo beskrajno svesni težine ovog trenutka i težine ovoga zbog čega smo danas ovde.
Hoću da kažem da je u toku kampanje, koja je očigledno bila jako davno pa se neki sada ne sećaju šta su govorili u njoj, bila jedna politička poruka da se nikada neće potpisati SSP. Sada njihov predstavnik ovde izlazi i proziva DSS da je ostao na ledini. Nema problema DSS što je na ledini.
Gospodin Samardžić je rekao pre mene skoro 90% onoga što sam ja želela da kažem i ne želim da ponavljam. Ono što ja ovde imam kao utisak, to je da vi pokušavate da nagovorite DSS da potpiše i to, da podelite odgovornost. Možda smo mi potpuno pogrešno shvatili ono što vi danas pokušavate (naročito ja), ali ono što jeste suština ovoga što hoću da kažem, mi smo rekli svoj stav o svemu ovome, okolnosti su se promenile.
Uporno se pokušava jedna jedina stvar. Šta je to zbog čega vi to sada nećete? Zamislite situaciju u kojoj se nalazila Srbija u novembru 2007. godine. Da li je EU tvrdila da priznaje Srbiju u međunarodno priznatim granicama, da važi Rezolucija 1244? Šta je bilo u decembru? Jesu li oni nametnuli promenu tog stava? Jesu li u februaru oni priznali Kosovo kao nezavisnu državu?
Da li sada mi treba da verujemo da će oni sa kojima mi hoćemo da napravimo dogovor, koji su nas u toku pravljenja tog dogovora varali, taj dogovor poštovati? Prosto, ja ne mogu da verujem u to. Okolnosti su bile potpuno drugačije u momentu kada se ovaj sporazum pravio. Danas su one potpuno drugačije.
Poštovana gospođo predsednice, dame i gospodo, kao stožer dve srpske vlade, one od 2004. do 2007. i  od 2007. do 2008. godine, i kao koalicija DSS-NS koja je tada dala i premijera i značajan broj ministara u zaista vrlo važnim oblastima i resorima DSS je, zapravo, uložila veliki napor, znanje, snagu i energiju, ali pre svega volju koja joj se ovih dana stalno spočitava, dakle pre svega volju, u evropske integracije Srbije.
Za vreme prve Vlade dr Vojislava Koštunice započete su i privedene su kraju značajne aktivnosti u procesu stabilizacije i pridruživanja. Navešću neke da ne bi bilo dilema.
Urađena je dobra i vrlo detaljna nacionalna strategija pridruživanja i pristupanja 2005. godine. Donet je izuzetno veliki broj zakona koji su bili u skladu sa evropskim standardima, bilo ih je 250, ako se ne varam, i to je najproduktivniji parlament od postanka srpskog parlamenta. To je parlament koji je imao vrlo jaku opoziciju u kojoj je bila i DS, to je parlament koji je radio i dan i noć sa velikom dozom tolerancije, o kojoj možemo da razgovaramo, ali je dao značajan doprinos ubrzanom putu Srbije ka EU.
Na kraju, dobijena je pozitivna Studija izvodljivosti, posle čega su započeti pregovori o zaključivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2005. godine, a kako su i oni uspešno završeni 2007. godine parafiran je taj sporazum. Hajde da budem još malo preciznija pa da vas podsetim. Živkovićeva Vlada je pokušala da traži ovaj sporazum i rečeno je da ne pokušava da ga traži, jer će dobiti negativan odgovor.
Zašto sam to rekla? Prosto sam htela da podsetim šta je uradio Vojislav Koštunica i DSS na putu Srbije ka EU, jer smo danas svedoci da se strašno mnogo pojavljuje onih koji kažu da su baš oni neverovatno zaslužni za to, da je Vojislav Koštunica i DSS antievropejci, a oni su evropejci.
Hajde sada da podsetim ponovo, 2004-2007. godine DS je bila u opoziciji i godinu i po dana nije ušla u ovu salu, pa ne mogu da se setim u kom delu oni prepoznaju taj svoj veliki doprinos u ovom putu.
Reći ću još jedan detalj. Ako teorijski posmatramo ovaj put Srbije u tranziciji Srbije u EU Srbija je pod Vojislavom Koštunicom, kao premijerom i njegovim Vladama, prešla polovinu puta, ako ne i više na ovom putu ka EU. Šta to hoću da kažem?
Zato što danas imamo situaciju da marketing čini čuda i da ove vlade proglašavaju antievropskim. Sad se postavlja veliko pitanje šta se to dogodilo, koje su se to okolnosti promenile, pa je neko ko je nepopustljivi patriota i osvedočeni patriota kao Vojislav Koštunica odjednom zatražio da se zastane i da se sa EU dogovore još neke vrlo važne stvari i vrlo važni detalji, koji se ovde provlače pod plaštom da ih ne razumemo svi na isti način.
Taj prelom je nastao krajem 2007. godine ali ne voljom Srbije, ne voljom Vojislava Koštunice, ne voljom DSS, već voljom EU koja je odjednom okrenula, kako kaže naš narod, ćurak naopako i odjednom prestala da Srbiju posmatra u granicama koje joj je dala Rezolucija 1244, koja je odjednom počela da razmišlja o nezavisnom Kosovu i oduzimanju 15% teritorije Srbije.
Zapravo, šta se to promenilo. Promenio se cilj SSP. Prethodno SSP je imao jedan sveobuhvatan odnos približavanja Srbije EU. Ovog momenta SSP je političko sredstvo kojim EU udara packe Srbiji svaki put kada pomene da je Kosovo njeno i da i dalje važi Rezolucija 1244.
Dakle, EU, zapravo, SSP drži kao svojevrstan bič kojim Srbiju kažnjava da prizna da je Kosovo nezavisno. To, naravno, niti je u skladu sa međunarodnim pravom i međunarodnim normama, ali je vrlo u skladu sa hegemonističkom politikom SAD, a moramo da kažemo da EU već davno nema svoju politiku nego samo sluša ono što SAD njoj narede.
Podrazumeva se dakle da Srbije ne sme nijednog momenta odustati od svog državnog i nacionalnog interesa, tim pre što EU na putu ka pridruživanju ni od jedne zemlje na tom putu nije tražila ono što traži od Srbije, ispravite me ako grešim, da se odrekne 15% teritorije i da prizna nezavisnu državu na svojoj teritoriji. Uz to, vrlo često se pojavljuju još neki novi uslovi kojim EU stavlja, praktično, nove zahteve Srbiji pre nego što uđe u EU. Recimo, ovih dana otvara se pitanje Vojvodine. To pitanje će ići otprilike u istom pravcu u kome je išla priča sa Kosovom i, ne daj bože, ali ako ova vlada ostane, tako će se isto i završiti.
Od februara 2008. godine, naročito od marta 2008. godine, kada je Vojislav Koštunica vratio mandat narodu – što je, zapravo, izazvalo ogorčenje i užas naših navodnih demokrata, jer je Vojislav Koštunica jedini predsednik partije i jedini premijer u ovoj zemlji, i jedini čovek u ovoj zemlji, koji je dva puta najnormalnije otišao sa vlasti, ne praveći od toga dramu, ne izazivajući međunarodne sukobe i praveći priču o tome da će u ovoj zemlji nastupiti ratovi ako on ode, dakle, početkom marta 2008. godine Vojislav Koštunica je vratio mandat narodu i tada je celokupna javnost, naročito instruirana od medija koji su, ne mogu da kažem podvučeni žutim, nego obojeni žutim, postavilo se pitanje – šta se to sada odjednom dogodilo, pa on zna šta piše u tom ugovoru, pa zašto on sad pravi dramu oko nečega što je tako jednostavno i obično, a prosto mi tim putem hoćemo da idemo?
Gospodo, ja sam to juče čula i u jednoj televizijskoj emisiji, šef jedne poslaničke grupe kaže – ne znam šta se dogodilo. Pa, ako ne zna, evo, da mu objasnimo.
Promenile su se okolnosti, dramatično su se promenile okolnosti. I, ti sa kojima mi hoćemo da potpišemo ugovor o saradnji, o partnerstvu, ti isti nama oduzimaju 15% naše teritorije, ti isti priznaju nezavisno Kosovo na našoj teritoriji i ti isti na našu teritoriju dovode Euleks, a mi ih nismo pozvali, mi nismo dozvolili da ih dovedu na našu teritoriju.
Ono što vidim ovde jeste da vi zabijate glavu u pesak, da se pravite da to nije tako kao što pričam, da se pojedini smejuljite i ćaskate između sebe dok ovo govorim, a suština je, ovo su vrlo jednostavne stvari, ovde se stvari vide toliko ogoljeno da je prosto neverovatno da neko ne vidi o čemu je ovde reč. Ja sam vrlo sklona da pomislim da vi znate o čemu je reč i da se samo pravite ovde da puštate niz vodu i državu Srbiju i Kosovo, a sve zarad toga da priđete malo bliže Evropi, pa kad dođete pred vrata da vam oni kažu – znate, vi ste naši prijatelji, ali Lisabonski sporazum nije usvojen, žao nam je, staćete još malo pred vrata. Uostalom, vi govorite o nečemu što je beskonačno dugo na dugom štapu.
Šta još hoću da rezimiram? Jasno je da bi se potpisivanjem SSP u ovom trenutku i pod ovim okolnostima Srbija oglušila o svoj državni interes. Zašto? Zarad obećanja o boljem životu, jer mi imamo ovde posla sa obećanjem. Ni SSP ni Prelazni sporazum o trgovini i trgovinskim odnosima neće stupiti na snagu dok se ne ispune drugi uslovi kao što je, recimo, haški uslov.
Zbog toga DSS smatra da treba stati ovog trenutka, da ne treba ovog trenutka potpisivati ovaj sporazum; naravno, u budućnosti, pod drugim okolnostima, da. A ovaj vakuum koji nastaje u sprovođenju SSP popuniti direktnim sporazumima koji se odnose, recimo, na vizni režim, na nauku i obrazovanje, na trgovinsku saradnju i slično. Takvi sporazumi unapredili bi Srbiju, približili bi je EU, ali ne bi napravili štetu koju niko više ne može da popravi.
Samo još jednu stvar, vrlo kratko. Gospodin Đelić reče kako je to mnogo važno, navodeći šećer kao strašno važnu stvar, koju smo mi imali pa izgubili. Izgubili smo zbog vašeg odnosa, gospodine Đeliću, i tad ste bili u Vladi, zbog vašeg odnosa, to je bio tipičan primer prevare. Mi smo pokušali da prevarimo Evropsku uniju, pa nam reče, onda, o tome kako su Hrvati dobro pregovarali, a ne reče i drugu stvar, da su Hrvati pregovarali o svom ribolovnom području sve dok nisu isposlovali ono što je za njih povoljno.
Neću dalje dužiti, tu su moje kolege koje će razvijati ovu stvar do kraja i objasniti onima koji ne žele da shvate, samo ću kratko, kao što reče gospodin Đelić, sa onim vrlo visokim "hajde", hajde jednom gospodo da mislite na državni interes, hajde jednom da ne mislite na ono što nam čini dobro na pet metara ispred nas, a na kilometar ispred nas je potop. Hvala.