Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nenad Popović

Nenad Popović

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Imajući u vidu dinamiku rasta javnog duga u periodu od izbijanja svetske ekonomske krize, svako dodatno zaduživanje, koje je pokazalo ovo vreme od dve i po godine, dovodi u opasnost celu državu. Daću samo neke podatke kod zaduživanja. Ukupno je za ove dve i po godine, za vreme mandata ove Vlade, javni dug narastao sa 9,5 na 11,62 milijarde evra. Da prevedem u procente, narastao je sa 25,8 na 38 procenata BDP. Kritična granica za zaduživanje na nivou 43%. Znači, Srbija je sada vrlo blizu, po međunarodnim standardima, gornjom granici rizične zaduženosti.
Moram da kažem da u ovoj godini u ovom budžetu poveriocima ćemo morati da platimo 34 milijarde dinara glavnice duga i 45 milijardi dinara kamata. Sve zajedno 80 milijardi dinara ide na pokrivanje ovih dugova ili, da prevedem u procente, ukupno oko 10% budžeta će biti potrošena na otplatu dugova i kamata. Kamate bukvalno jedu budžet.
Zato je moj amandman vrlo konkretan, gde predlažem da Vlada ne može da donosi odluke o zaduživanju od 200 miliona evra bez saglasnosti Skupštine, da se ova cifra smanji na 20 miliona evra, jer ta cifra je mnogo primerenija današnjoj situaciji i okolnostima u kojima se nalazimo. Hvala.
Nadležno ministarstvo za davanje saglasnosti za zasnivanje radnog odnosa sa direktnim i indirektnim korisnicima budžeta RS definisano je u prethodnom članu. Zaista treba voditi računa o tome da li neko treba da ima vrhovnu ulogu.
Ovo što je rekla moja koleginica je apsolutno stav DSS i ne postoji nikakva potreba da se u ovom članu za samo konkretno ova dva navedena ministarstva posebno reguliše oblast zapošljavanja.
Inače, kod zapošljavanja u državnim organima treba voditi računa da intelektualni potencijal koji postoji u Srbiji bude na najbolji mogući način zastupljen i u državnim organima. Školovanje je ogroman trošak za državu i u budućnosti, kada se govori o smanjenju javne uprave, treba voditi paralelno računa i o motivaciji ljudi koji rade u državnoj upravi, jer neki se ljudi školuju, a posle obučavaju na radnim mestima, dugo za rad u javnoj upravi i ti ljudi postaju jako, jako vredni, neophodni za državu.
Ako ne budemo motivisali te ljude, ako ne budu imali mogućnosti da dobiju stan na povoljniji način, nego što bi ga dobili ako rade u privredi, izgubićemo takođe izuzetno važne kadrove u državnoj upravi, a efikasnost kadrova u državnoj upravi je neophodna sutra i za privlačenje sredstava od međunarodnih organizacija, od drugih institucija finansijskih i privatnih, ako govorimo o javnom privatnom partnerstvu. Najbolji primer toga možemo videti one slučajeve kada imamo izuzetno razvijene opštine i nerazvijene opštine.
Jedna od ključnih razlika u razvijenim i nerazvijenim opštinama su upravo kadrovi koji su na funkcijama. Nerazvijenim opštinama u Srbiji danas ne treba dati samo pare. Da im damo samo pare, možda neće ništa ni dobiti.
33/1 GI/MS 16,25-16,35
Jedna od glavne uloge države u budućnosti, kada govorimo o decentralizaciji ili pomoći regionima je upravo u kadrovskom potencijalu.
Republička vlast mora da razmišlja o tome da opštinama, pogotovo nerazvijenim, pomaže ne samo materijalnim sredstvima ili projektima, mnogo je važnije naći dobre kadrove koji su spremni sutra da rade u tim opštinama, da podignu nivo tih opština. Opštine će najbolje podići kadrovi koji u njima rade ako su dovoljno sposobni i dovoljno obučeni.
Kada samo govorili o zapošljavanju generalno u Srbiji, to se odnosi i na državnu upravu, ovim budžetom ponoviću još jednom, smanjen je budžet Nacionalne agencije za zapošljavanje. To nije dobar primer i to nije dobar pokazatelj, pogotovo u ovom vremenu.
Ova Agencija koja ima izuzetno tešku ulogu, odgovornu, važnu za budućnost, pogotovo mladih u Srbiji, zaslužuje mnogo veću pažnju nego što je dobila ovim budžetom. Hvala.
Kod ovog amandmana, pre nego što pređem na amandman, bih rekao nešto konkretno o samom budžetu na osnovu onog što je premijer Cvetković ovde izneo kao ekspoze. Naveo je da je ovaj budžet deo razvojnog plana i rekao je da je budžet evropski. Što se tiče toga da je evropski, već sam komentarisao da smo u
Evropi još pre 14 vekova, a što se tiče novog razvojnog plana, moram da kažem da taj dokument koji se zove novi razvojni plani nisam pročitao i koliko znam, nikad nije ni usvojen na Vladi, a već se krenulo u javno predstavljanje ovog novog razvojnog plana, pa je interesantno da li je to Vladin plani ili nije, pošto se plan zove novi razvojni plan od 2010. do 2020. godine.
To što ga nisam pročitao, nije problem, ali juče sam u jednim dnevnim novinama pročitao da ga ministar, potpredsednik Vlade, koji je odgovoran za ekonomiju, takođe nije pročitao. Najinteresantnije mi je bilo da je taj novi razvojni plan predstavljao premijer Cvetković i predstavljao ga je potpredsednik Đelić, koji je zadužen za Evropske integracije i za nauku, ali sigurno nije zadužen za ekonomiju u ovoj zemlji i ne znam zašto ga je on predstavljao.
Ako su taj plan pravili premijer Cvetković i potpredsednik Đelić, mislim da bi pre predstavljanja u nekom medija centru bilo korektno da ga predstave i narodni poslanici, da mi vidimo, da otvorimo javnu raspravu jer se radi o budućnosti RS. Govorimo o nekom planu od 2010. do 2020. godine.
Ako budžet predstavlja dokument kojim država pokazuje kuda idemo sledeće godine, kakva će biti politika u sledećoj godine, neki razvojni plan koji predstavlja premijer i koji ovde iznosi pred narodnim poslanicima mislim da zaslužuje ogromnu pažnju javnosti, ali i veliku diskusiju u ovom parlamentu.
Lično voleo bih da otvorimo javnu raspravu o ovom dokumentu, ali ono što me brine da se mnogi brinu šta će biti 2020. godine, mislim da nam je potrebna mnogo jača diskusija o privredi, o infrastrukturi, o onome šta će se dešavati u 2011. i 2012. godini, a građane pre svega brine zapošljavanje.
34/1 AH/VK 16,35-16,45
U tom kontekstu smatram da bi bilo vrlo korisno da se pored budžeta otvori javna rasprava i ovde u parlamentu o novom razvojnom programu, da se izlože argumenti, da vidimo faktore koji su bili elementi pravljenja ovog programa, da se sučele argumenti, profesionalno i stručno i da na taj način možemo da analiziramo konkretan program.
Na ovaj način kako se on predstavlja i kako se o njemu govori, a nije usvojen ni od jednog organa u ovoj državi, ni od strane Vlade, ni od strane Skupštine, mislim da možemo da dovodimo u veliku zabludu i građane Republike Srbije. Hvala.
Imamo mi još dosta toga da kažem, ali, pošto je spomenuta poslanička grupa DSS, ja bih replicirao, ako dozvolite. Ako ne, nema problema.
U dve minute bih replicirao gospođi ministru.
Umesto da govorimo o budućnosti, šta će biti 2011. ili 2012. godine, lepo je to što ste vi analizirali budžete 1992, 1995, mogli ste ići i od 1945. godine, ali, otprilike, 2011. godine nećemo živeti bolje, gospođo ministre, bez obzira šta vi analizirali.
Naravno da je svaki budžet bolji i bolji. I naravno da je budžet 1995. godine bolji nego što je bio 1992. godine. Naravno da je budžet 2010. godine bolji i transparentniji nego što je bio 2006. godine. To je sigurno i to jeste demokratska tekovina, jer se mi tako i razvijamo.
Samo bih dodao da u demokratskim državama uglavnom opozicija kritikuje vlast. Te kritike treba primiti vrlo ozbiljno i pokušati, bez obzira da li se slažete sa njima ili ne, pogotovo ako su one stručne i profesionalne, da ih prihvatite.
Replicirao bih na ovo poslednje što ste rekli – da ne postoji ni jedan racionalan razlog kako je neko bio za prodaju "NIS-a" a nije za prodaju "Telekoma". Pošto ste vi bili u Vladi i bili smo koalicioni partneri, kao i svi poslanici u ovoj skupštini, osim jedne male grupe poslanika, glasali smo za taj zakon i želim samo da dodam – Rusija jedina ima naftu i gas. Nešto malo ima Norveška. Kada NIS prodajete, logičnije je da ga prodajete nekome ko ima svoje prirodne sirovine.
Sa druge strane, NIS je bio samo deo jednog velikog, to se zvalo, zajedno smo usvojili u Skupštini, gospođo ministre, gasnog naftnog sporazuma i tu je velika razlika. A telekomunikacije, gospođo ministre, su nešto sasvim drugo. To je telekomunikaciona infrastruktura i danas ne postoji nijedan racionalan razlog za prodaju "Telekoma". Hvala vam puno.
Poštovano predsedništvo, poštovana gospođo ministre, naša narodna poslovica – bolje se sa pola puta vratiti nego rđavim do kraja ići, idealan je uvod za ovu raspravu o budžetu. Budžet je najvažniji akt koji usvaja Skupština i on pokazuje kuda država ide u sledećoj godini i pokazuje ciljeva koje svaka država želi da postigne i pokazuje kako građani treba da žive u sledećoj godini.
Cilj Srbije je, prema izjavi premijera Cvetkovića koji smo čuli danas, ali iz medija, Evropa, mada ovaj budžet nažalost to ne pokazuje. Način na koji ćemo doći do ovog cilja, kako je rekao premijer, jeste novi razvojni model i štednja. Moram da naglasim da taj novi razvojni model niko nikada nije nigde usvojio kao zvaničnu strategiju razvoja Srbije. Treba li bolji dokaz o haosu koji se pravi sa ovim budžetom?
Kada smo kod cilja koji je postavila Evropa, želim da vas informišem da smo ovaj cilj dostigli negde u šestom veku nove ere kada su Sloveni počeli da se doseljavaju na ove prostore. Od tada je Srbija u Evropi. Dakle, pošto smo postigli ovaj cilj pre 14. vekova, mislim da je vreme da počnemo da živimo danas, da imamo mleko u prodavnicama, da imamo nova radna mesta, veće plate, bolje grejanje, sigurnost i bezbednost na ulicama, kraće redove u opštinama, kraće redove kod doktora itd.
Ako to ne uradite, niste uradili za ovih dve i po godine, sigurno je da su u velikom raskoraku reči od onoga što je urađeno. Imali smo negde 90-tih godina vlade koje su obećavale švedski standard, dobro se sećam, a plate su bile negde oko 10 evra. Bojim se da ne krenemo po tom modelu.
Prema tome, gospođo ministre, i ne vi jedini nego cela Vlada, sve dok raste nezaposlenost, sve dok se smanjuju plate, sve dok rastu cene u prodavnicama ovaj novi model razvoja koji preporučujete je samo jedna velika bajka.
Žao mi je što u ovom budžetu, sedmi put se srećemo s vama, ne možemo nikad da dođemo do nekog cilja, stalno pričamo o nekoj budućnosti, stalno imamo obećanja, nažalost svaki put imamo rebalanse, svaki put postoji budžetska nedisciplina i, želim da zaključim, da nama ne treba ovaj novi razvojni model koji je rekao premijer Cvetković, nama treba nova vlada. I za to postoji deset razloga, a ja ću sad u svom izlaganju pokušati da vam navedem deset razloga zašto nam treba nova vlada.
Prvi razlog leži u činjenici da ste za 28 meseci ove vlade napravili šest budžeta, a ovo je sedmi i budžetom svakim treba obezbediti uslove da penzioneri imaju penzije, da ljudi zaposleni u javnoj upravi imaju plate, da privreda radi.
Pazite, nemojte da zaboravimo ovo poslednje, da imamo stabilnost i ambijent i uslove da privreda radi. Meni se čini da je poslednji deo koji se odnosi na privredu, u svakom od ovih vaših sedam budžeta, uvek zaboravljena. Uvek ste zbog koalicije koju ste napravili, gde morate da ispunite želje svakog koalicionog partnera, orijentisali se uvek na ova prva dva cilja, a treći koji govori o privredi ste svaki put zaboravili.
Naravno, ne možemo i da govorimo, gospođo ministre, o nekoj stabilnosti ako menjamo budžete u proseku svakih pet meseci. Možda je, samo da dodam, premijer rekao – voleo bih da vodite neostrašćenu raspravu, da doprinesete stabilnosti, ali moram da vas podsetim da smo mi ovaj budžet koji sadrži 1.114 strana, dobili u ponedeljak, a danas je četvrtak. To je, zaista, neko minimalno vreme da se pročita, a ne da se duboko analizira, ali ipak uz timski rad uspeli smo da analiziramo ovaj budžet.
Ali, samo da vam dodam još nešto. Ovo ste još uradili kada je izašlo na sajtu u subotu, a u ponedeljak ova tvrda verzija. To je bilo u vreme najveće srpske slave Svetog Nikole i to je već postao standard. Jednom smo usvajali rebalans na Uskrs. Prošli put smo radili pred samu Novu godinu, da li to zato da bi se manje pričalo o budžetu, da bi se nešto sakrilo?
Interesantna je još jedna činjenica, gospođo ministre, ne znam da li znate, verzija koja je izašla na sajtu u subotu sadrži 550 stranica, a hard kopi verzija evo je ovde, sadrži 1.114 stranica. Dva puno različita dokumenta, 550 stranica i 1.114. I tu nema, proverio sam u Skupštini da li je to do skupštinskih službi, ne, skupštinske službe su me uverile da je sve u redu bilo u Skupštini, ali format kako ste vi to dali u Vladi, kako su radili Vladini službenici ili u ministarstvu, apsolutno ne odgovora.
Naravno, ne bih voleo da zbog ovoga nastrada neki činovnik u ministarstvu, više bih voleo kada bi premijer poneo odgovornost ili ministar čak, ali nemojte molim da samo službenike neke krivimo, to mi je poslednje što želim, da ne bude kao u nekom drugom gradu.
Drugi razlog zašto nam treba nova vlada se nalazi u činjenici da svakim novim budžetom sve više smo pritisnuti od MMF. Jedino se bojim da sledeći budžet čak ne bude i na engleskom jeziku.
Mislim da ima jako mnogo nametnutih odredbi, i po onome što sam izračunao, pod patronatom MMF i banaka koje nam daju kredite, nalazi se oko 70% budžeta, ako sam pravilno izanalizirao. Znači, samo 30% budžeta se donosi samostalno ovom vladom, a 70% donosi Vlada zajedno sa MMF. Ogromno je to opterećenje, ako sam pravilno izračunao ovaj procenat, a mislim da jesam.
Zato bih ga, pre nego što bih ga nazvao usaglašenim, kako ste ga nazvali sa MMF, ako je reč o 70% usaglašenog budžeta sa MMF, pre bih ga nazvao izdiktiranim, jer je veliki deo izdiktiran.
Treći razlog za smenu Vlade je, gospođo ministre, rast deficita. Deficit je za ovo vreme narastao čak devet puta. Kada ste došli na vlast, u prvom budžetu smo imali 14 milijardi, sada imamo 120 milijardi. Deficit se povećao devet puta. Ne bi bio nikakav problem, to stalno ponavljam, da je ovaj deficit iskorišćen za ekonomski preporod Srbije – za infrastrukturu, za ulaganje u Fond za razvoj koji bi pomogao privredi itd. Opet kažem, ovaj deficit je ponovo iskorišćen za potrošnju.
Izračunao sam, gospođo ministre, ukupan deficit za vreme mandata vaše vlade, naravno da je odgovoran pre svega premijer, a posle svi ostali ministri, ako se pretpostavi da se deficit naredne godine neće uvećavati, ukupan deficit za vreme mandata vaše vlade je ravan 390 milijardi dinara, ili da prevedem, oko četiri milijarde evra.
Četiri milijarde evra, koliki je deficit za vreme mandata ove vlade, jednak je ukupnom budžetu za izgradnju Koridora 10. Ili, četiri milijarde evra je kao kada bismo prodali "Telekom", "Telenor" i "Vip mobajl" sve zajedno, to bi bilo četiri milijarde evra. Za četiri milijarde evra mogli da bi da izgradimo tri termoelektrane u Srbiji.
Problem je da iza ovih četiri milijarde evra iza vaše vlade neće ostati, gospođo ministre, nijedan kapitalni projekat. Tu je problem. Niti se privreda podigla za jedan procenat.
Zaista, ponavljam, ne bi bio problem deficit, mnoge evropske države, mnoge države u svetu imaju deficit, ali ga koriste isključivo za privredni razvoj. Deficit je osnova za privredni razvoj. Tako je i u privredi, uzimate kredite da biste kupili novu tehnologiju i pospešili je, ali niko ne uzima samo kredite, ako govorimo o razvoju, pa ih daje na potrošnju.
Četvrti razlog zašto treba nova vlada je u činjenici da nam stalno raste javni dug. Za vreme mandata ove vlade, gospođo ministre, ukupan javni dug je narastao sa 9,5 na 11,62 milijarde evra. Odnosno, da prevedem, sa 25,6% BDP na 38% BDP. Približavamo se kritičnoj tački po svetskim standardima.
Poverioci, kojima ćemo ove godine morati da vratimo 34 milijarde dinara i čak 45 milijardi dinara na ime otplata kamata, dobiće više sredstava nego što je izdvojeno za investicije i subvencije privredi zajedno. Znači, dva puta više dajemo za glavnicu i kamate nego privredi. Kamate, da prevedem, jedu naš budžet. Bojim se da će sledeća godina biti još teža.
Alternativa za finansiranje deficita koji ste osmislili se nalazi u prodaji "Telekoma". Mnogi su ovde govorili i mi smo govorili, tako da zbog ograničenog vremena se ne bih zadržavao na tome, ali prodaja "Telekoma" u ovim uslovima bi bila potpuno pogrešna.
Peti razlog za smenu ove vlasti je, gospođo ministre, nesposobnost da se ispuni bilo koje dato obećanje. Kada ste stupali na dužnost obećavali ste veće plate, veće penzije, nova radna mesta, strane investicije. Sada se traže opravdanja.
Sindrom "kalimero" je postao zaista karakteristika ove Vlade i najčešće čujem, gospođo ministre, vaše mnoge kolege, mnoge koji samo nešto obećavaju, biće 2020, biće 2015. godine, pa niste vi u opoziciji. Opozicija obećava, a Vlada radi danas, vi sve to što vaše kolege ministri obećavaju mogli ste da uradite za ove dve i po godine i možete da uradite i danas i sutra.
Ne mora da se obećava, može da se radi, ali, nažalost, neispunjena obećanja su postala sinonim za ovu vladu. Samo da dodam, za vreme mandata ove Vlade prosečna plata u Srbiji je prvi put od Drugog svetskog rata postala manja nego u Crnoj Gori, BiH, Makedoniji i Albaniji.
Šesti razlog za nepoverenje ovoj vladi je činjenica da iza ovog budžeta ne stoji nikakav razvoj, ne stoji nikakav privredni razvoj. Sami smo govorili na rebalansu budžeta i vi ste govorili da je vrednost građevinskih radova opala za 19,2%, turističkih usluga za 10,2%, promet u trgovini na malo za 2,5%, strane direktne investicije za 50%, a u težištu svega se nalazi ključni problem danas u Srbiji - nezaposlenost koja je porasla još za 3,1%.
Privreda Srbije je u dubokoj recesiji i ne zna se kada će iz nje izaći. U budžetu, po mom mišljenju, bilo je u svim prethodnim budžetima mnogo osnova, gospođo ministre, za oživljavanje privrede, mnogo više osnova. Nažalost, kada ste vi stupili na dužnost, da vas informišem, za te svrhe je bilo predviđeno 65 milijardi dinara, a sada, nakon ovog tzv. uvećanja, ta suma iznosi 31 milijardu dinara.
Govorim o investicijama, gospođo ministre. Na tom razdelu bilo je 65, a danas je 31 milijarda. Kada ste stupili na dužnost, ovo je vrlo važno, subvencije namenjene poljoprivredi, našoj najvećoj izvoznoj grani, bile su 24 milijarde, kada ste stupili, ali evro je bio ispod 80 dinara. Danas subvencije su manje, nisu 24, nego su 20 milijardi, ali je evro 106 ili 107, možda će uskoro biti i 110.
Dakle, za poljoprivredu, mislim da je ovo vrlo važno da građani znaju, izdvajamo manje od dve stotine miliona evra, znači, najboljoj izvoznoj grani pomažemo sa dve stotine miliona evra, a Hrvatska, koja ima tri puta manje obradivih površina, izdvaja četiri stotine miliona evra, znači, tri puta manje obradivih površina, a izdvajaju dva puta više za poljoprivredu.
Subvencije za mleko su povećane, ali i nakon povećanja su tri puta manje nego u Hrvatskoj, znači, naši poljoprivrednici dobijaju manje subvencije nego u Hrvatskoj i što je još gore, naši poljoprivrednici za mleko dobijaju dva puta manje subvencije nego u BiH. Eto kakav status u ovoj vladi, u ovom budžetu ima poljoprivreda.
Umalo da zaboravim da kažem da u ovom modelu o kome je govorio premijer je sve desetogodišnja projekcija, ali ponoviću, privredi Srbije trebaju dugoročni i srednjoročni krediti danas. Sledeća godina, ukoliko ne bude ovih kredita, biće još teža. Ovde mora da se razmišlja. Privrednici imaju ogroman problem likvidnosti u svim granama privrede, a jedan od velikih dužnika privrednicima je sama država. Najveći dužnik verovatno privrednicima je danas sama država.
Još nešto bih dodao. Sa ovom stopom da gubimo 30 hiljada građana svake godine Srbija će do 2020. godine, po modelu o kome govori premijer Cvetković, biti zemlja sa 400 hiljada stanovnika manje. Imaćemo 400 hiljada stanovnika manje.
Ali, vidite, po ovom modelu o kome sam čuo i nešto malo čitao, jer nije bilo baš sve dostupno, mislim da je rešenje da će se na taj način smanjiti nezaposlenost. Nama treba vlada koja će natalitet videti kao razvojnu šansu za nova razvojna mesta, a ne mortalitet kao mogućnost za smanjenje stope nezaposlenosti.
Sedmi razlog, gospođo ministre, za smenu ove vlade je nastavak pritiska na standard građana. Javna potrošnja se ne smanjuje, a izvori stalno presušuju. Deficit se planira na nivou ove godine za sledeću godinu, jeste, ali se on stalno povećava i ne sumnjam da ćemo negde u aprilu ponovo imati rebalans, najkasnije u aprilu.
Da bi se ovaj proklamovani model primenjivao, došli ste na ideju da oporezujete dodatno povećanjem PDV-a južno voće, znači, pomorandže i mandarine, i kompjutere, naravno, i ugostiteljske usluge. U ekonomskom programu razvoja Srbije, koji smo izneli pre godinu dana, turizam je zaista jedan od vrlo važnih elemenata za budući razvoj privrede Srbije, vrlo stabilan, omogućava pogotovo dobar ekonomski razvoj u malim preduzećima, malim domaćinstvima i danas ovaj PDV na hotelske usluge je verovatno najveći u Evropi. Što se tiče poreza na imovinu i oslobađanja, mislim da je jako mnogo urađeno pogrešno, ali imaćemo vremena do kraja ovog zasedanja da još razgovaramo o tome.
Samo da zaključim na kraju da mi za ovaj budžet nećemo glasati. Ovim budžetom nije ponuđena reforma nijedne oblasti ekonomske politike, deficit se smanjuje po planu, ali se ne troši na investicije, nego na potrošnju, i vraćanje duga i kamata postaje naš ključni problem. Glavna zamerka ovom budžetu je da nastavlja, kao i prošli, da razara domaću privredu. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, gospođo ministre, u svakom obrazloženju budžeta govori se o smanjenju javne potrošnje. Država u ovom slučaju radi upravo suprotno, povećava potrošnju za robe i usluge za 10% dok građani svaki dan manje i manje troše. Zato ovim amandmanom predlažemo smanjenje trošenja za robe i usluge za 10%  i povećanje izdvajanja za podsticaje privredi za 50%, a poljoprivredi za 10%.
Nedopustivo je da se u ovom rebalansu budžeta planirane subvencije za poljoprivredu budu na nivou 2008. godine. Ovim rebalansom subvencije privrede su još uvek 0,5% od ukupnih rashoda budžeta. Praktično to je ono što smo govorili u načelu, privreda i privredni razvoj nisu u prioritetima ovog budžeta, a pogotovo ne ovog rebalansa.
Vlada ovim pokazuje, konkretno cela Vlada, da je usmerena na opstanak i radi isključivo u interesu opstanka ove Vlade, odnosno koalicije koja je na vlasti, a ne pokazuje nimalo volju, a volja se pokazuje konkretnim dejstvima da nešto uradi za pomoć domaćoj privredi. Zato čvrsto stojimo iza ovog amandmana i molimo vas da ga prihvatite.
Vratiću se na ono o čemu sam govorio juče, a malo šire o rebalansu. Koristio bih vreme koje imam kao ovlašćeni predstavnik i da kažem da imamo stalni rast deficita koji nažalost više nije moguće pokrivati prihodima od privatizacije i sada je jednostavno kontrola javnog duga izgubljena i dug je probio magičnu granicu od 10 milijardi evra i u mandatu ove vlade je povećan za 1,6 milijardi evra. Konkretno javni dug danas iznosi 11,5 milijardi evra. Najveći deo rasta ovog javnog duga za ovih 1,6 milijardi se desio baš u ovoj godini.
Efekat ovog zaduživanja je više nego skroman. Ponoviću, nemamo nove puteve, nemamo nova radna mesta, nema privrednog rasta, a zadužili smo se 1,6 milijardi evra.
Mislim da emisijom trezorskih zapisa i uzimanjem kredita za infrastrukturne projekte naš dug se popeo sa nivoa 26,3% na 38,1%. Da pojasnim da je samo u toku ove godine na aukcijama prodato državnih zapisa u vrednosti od 212 milijardi dinara. To je dve milijarde evra. Planira se još je gornja granica koja je postavljena 258 milijardi.
Znači, imamo dug, a nemamo Koridor, nemamo termoelektrane, nemamo privredni rast, nije ulagano u privredu, iako mi gospođa ministar zamera da želim samo u privredu, šta ću, tako je, i dalje smatram da nema ništa važnije od privrede, jer privreda će da obezbedi plate i medicinskim sestrama, i lekarima, i učiteljima i policajcima. U ovoj sali sede i privrednici, drago mi je što me podržavaju klimanjem glave.
Samo želim da kažem da se zadužujemo velikom brzinom i vrlo brzo ćemo dostići ovu tačku od 45% BDP. To će da se desi već sledeće godine, sredinom. Postavljam pitanje – šta ćemo da radimo sredinom sledeće godine ako nastavimo da se zadužujemo ovom brzinom? Dobacuju – izbori. Vrlo verovatno. Možda ovo i jeste put ka izborima, ali voleo bih da se ti izbori dese što ranije, da makar znamo, jer mislim da ćemo sa ovakvim zaduživanjem sledećoj vladi biti jako teško.
Jedan element u rebalansu koji je izazvao moju pažnju je povećanje za obrazovanje. To je dobro. Izdvojeno je 892 miliona više za obrazovanje, ali dobro je samo na prvi pogled. Koristi se fraza koja se koristi u EU, jako dobra fraza, da je društvo znanje, da se ulaže mnogo više u znanje, da je znanje veći resurs nego što su neke sirovine i to je dobro.
Evropa to radi jako dobro, ali moram da kažem da ovo naše povećanje izdvajanja za obrazovanje od 892 miliona dinara je samo za plate, 97% ovoga ide za plate. Za internet, za školske radionice, za pravo obrazovanje, za laboratorije, za računare ide samo 3%. Generalno imamo najmanje izdvajanje za obrazovanje u Evropi.
Tu postoje još neki problemi sa izvođenjem praktične nastave i mislim da ova Vlada verovatno to neće uspeti da uradi, ali neka buduća sigurno mora da razmišlja o vraćanju praktične nastave u škole, jer to je nešto što danas oseća i privreda na kraju završetka tog školovanja.
Sledeći element koji mi se takođe svideo je da prvi put za vreme ove Vlade su povećana izdvajanja za kulturu. To je dobro. Ulaganje u kulturu donosi na duži rok jako mnogo za građane, za njihovu podršku njihovom razvoju. Ta izdvajanja za kulturu daju ogromnu korist u razvoju mladih generacija, posebno ako su uložena u stvaralaštvo koje će pomoći duhovnoj obnovi našeg naroda.
Ali, ima drugi problem. Povećano je izdvajanje samo u ovom rebalansu, ali od 2008. godine do danas izdvajanja za kulturu su, da vas informišem, smanjili sa 950 na 378 miliona dinara. Jedino što mi se nije svidelo u ovome povećanju za kulturu je da se povećanje odnosi na uglavnom uvećane troškove kinematografije. Za kinematografiju ide 55 miliona dinara, a samo 15 miliona na književno stvaralaštvo, 15 na međunarodnu saradnju, 10 miliona ide na idejno rešenje za Narodni muzej, a 5 na otpremnine zaposlenih po osnovu racionalizacije.
Ono što ne razumem je da više ide za kinematografiju nego za sve ostale oblike kulturnog stvaralaštva. Ne mogu da razumem 55 kinematografiji, 15 književnom stvaralaštvu … dobacuju da postoji jako mnogo partijskih režisera, da je to zbog toga, slušam iz skupštinskih klupa.
(Predsedavajući: Molim da niko ne dobacuje i da se ponašate makar džentlmenski.)
Kada smo govorili o usvajanju budžeta čije izmene sada predlažete pitao sam tada – da li ikoga brine u ovoj Vladi podatak da je ove jeseni zasejano 30% manje žita nego prethodne godine? S takvom agrarnom politikom mislim da ćemo imati u skorijoj budućnosti, ne u nekoj dalekoj, vrlo velike probleme, a ponoviću da je poljoprivreda naša najveća izvozna grana.
Samo da dodam da je tada kukuruz kada sam govorio bio devet dinara za kilogram, a žito deset. Još jednom da ponovim da je danas pet puta manje muznih krava nego pre 20 godina. Kako smo krenuli sa ovim subvencijama za mleko koje su najniže u Evropi verovatno će ih biti još manje.
Govorio sam i postavljao poslaničko pitanje o prodaji Telekoma. Vidim da će verovatno jedna od stvari koje će ova Vlada napraviti, verovatno najveća greška, biti ova potencijalna prodaja Telekoma. DSS se kategorički zalaže protiv prodaje Telekoma kao jednog od najvažnijih resursa u ovoj državi. Telekomunikacije, odnosno telekomunikaciona infrastruktura je jednako važna za svaku državu, kao i putna, železnička ili vodna infrastruktura, i prodavati Telekom danas je isto kao da prodamo sve puteve u Srbiji. Nema velike razlike.
Obama je u Akademiji nauka Amerike izneo zahtev da do 2020. godine u Americi 51% svršenih studenata budu studenti tehničkih i prirodnih nauka, zato što najveće promene u sledećih 20 godina u industriji se očekuju upravo u novim tehnologijama, a najviše u telekomunikacijama. Svi smo svedoci u Skupštini, građani u RS, svuda u svetu da nigde nije bio toliki rast tehnološki kao što je u telekomunikacijama u poslednjih 10 ili 15 godina. Sigurno je da će u sledećih 10 ili 15 godina biti još veći, deset puta veći i deset puta brži.
Telekom koji nije samo mobilna telefonija, nego i fiksna telekomunikaciona infrastruktura u koju je u poslednjih 100 godina uloženo nekoliko milijardi evra ima kapitalni značaj za budućnost Srbije. Takođe želim da kažem da velike kompanije u svetu i po ekonomskoj teoriji na jednom mestu velikim kompanijama, pogotovo tehnološki jakim dolazi do 10 radnih mesta u malim i srednjim preduzećima. Tako je u metalurgiji, u mašinogradnji, automobilskoj industriji. To su govorili predstavnici svih partija ovde, partija iz vlasti. Tako je i u telekomunikacijama.
Prodajom Telekoma ne prodajemo samo Telekom. Prodajemo mogućnost da rade mala i srednja preduzeća, koja su danas kooperanti ili dobavljači Telekoma, a to su kompanije sa visokim intelektualnim sadržajem, pogotovo sa visokom dodatnom vrednošću. Najveća dodatna vrednost i najskuplja je intelektualna, a to rade ta mala i srednja preduzeća, danas kooperanti i dobavljači Telekoma. Naravno da ćemo taj resurs da izgubimo.
Prodajom Telekoma ukidamo radna mesta danas. To vam tvrdim odgovorno. Logično je da će novi vlasnik Telekoma, pogotovo ako je globalni, a biće globalni, ako dođe do prodaje, nastaviti saradnju sa svojim tradicionalnim partnerima iz inostranstva sa kojima sarađuju i druge zemlje. Neće tražiti nove partnere, jer da ih je tražio već bi ih našao do sada.
Da ne govorim da naši studenti elektrotehnike, telekomunikacija koji su izvanredni, to su dokazali na svim ovim olimpijadama kao studenti, a pogotovo kao stručnjaci, jer su danas u svim telekomunikacionim kompanijama u svetu, gde rade kao stručni kadrovi, imaju veliku mogućnost da se zapošljavaju u Telekomu, da se razvijaju na najsavremenijim tehnologijama.
Bojim se da će to biti veliki problem u slučaju prodaje, jer tradicionalno, to je vreme pokazalo, verujem da ni gospođa ministar neće sporiti, da se naučno-istraživački razvoj, čak i u globalnim kompanijama zadržava u matičnoj zemlji.
Da, proizvodnju šalju. Mogu u Kinu, Indiju, Pakistan, mogu u Srbiju, ali naučno-istraživački rad, znanje će zadržati u matičnoj zemlji. Danas naš naučno-istraživački rad izvanredno radi. Ovde dokazali su u Srbiji naši profesori, akademici, inženjeri, stručnjaci, svi ostali imaju izvanrednu platformu za budući razvoj.
Prodajom "Telekoma" to gubimo. Znači, prodajom Telekoma se gubi na svakom polju. Zato insistiramo da se ova prodaja Telekoma zaustavi. Da ne govorim o momentu kada se to radi i nikad se ne prodaje kada je najjeftinije, ali o tome neki drugi put.
I na kraju da zaključim, što se tiče rebalansa da u ovom slučaju mi imamo čvrst stav da rebalans nećemo podržati. O nekim manama ovog rebalansa smo govorili. Znamo da ga nije lako napraviti, nije bilo lako napraviti budžet. Mnogo je interesa i znamo da svako vuče na svoju stranu.
Samo da kažem, da zaključim da budžet nije bio razvojni već je razorni, da je doveo do rasta deficita na 1,2 milijarde evra, doveo je do smanjenja zaposlenosti za 3%, doveo je do povećanja javnog duga za 15% i smanjene su strane direktne investicije na manje od 600 miliona evra. Naravno, na to bih dodao da kasni i realizacija svih, bukvalno svih, infrastrukturnih projekata koji su pominjani kao prioritetni.
Što se tiče prideva – razvojni, koji je bio naveden kada je pravljen još ovaj budžet, rebalans je samo rezultat ovog budžeta, mislim da bi za Srbiju velika razvojna šansa bili novi izbori, da neka druga vlada pravi neki novi budžet, koji bi bio mnogo više orijentisan na domaću privredu. Hvala.
Poštovano predsedništvo, poštovana gospodo iz Vlade Republike Srbije, žao mi je što je premijer Cvetković izašao. Da li je otišao potpuno? Vratiće se. Ako se vrati premijer, voleo bih da mi on odgovori na pitanje, ako ne on, onda resorni ministar Matić.
Citiraću nekoliko rečenica, pošto je moje pitanje vezano za "Telekom", iz strategije Vlade Republike Srbije. Strategija se zove – Strategija tehnološkog i naučnog razvoja Republike Srbije od 2010. do 2015. godine. Vi ste je nedavno usvojili.
Citiram – država mora da podstakne domaću tehnologiju, tako što će kroz sopstvene programe raznih nivoa vlasti, kao i javnih preduzeća, dati šansu domaćoj pameti. Dalje kaže – oblast informacionih i komunikacionih tehnologija predstavlja važnu granu privrede i nauke u Srbije. Citiram dalje – u oblasti proizvodnje softvera i delimično hardvera, postoje privredna društva koja se bave plasmanom znanja i dobro posluju na tržištu, čak i u regionu.
Onda kaže – "Telekom Srbija", EPS, "Elektromreže Srbije", što znači da ova oblast većinom počiva na javnim preduzećima i državnim institucijama. Molim vas, obratite posebnu pažnju – u oblasti softvera postoji veliki potencijal, postoje evidentni rezultati i treba uložiti u razvoj ove oblasti.
Pitanje – zašto Vlada s jedne strane govori o važnosti razvoja oblasti telekomunikacija, a sa druge strane, ključni privredni subjekat želi da proda?
Nadovezaću se malo i na ovo što je govorio premijer Cvetković. Voleo bih da mi odgovori. Rekao je da su javna preduzeća plen političkih stranaka i država mora da izađe iz njih. Želeo bih da informišem Vladu, da bi ovaj "know how" trebalo da da onda u EU. Podsetiću vas da su u telekomunikacijama, telekomi u sledećim državama u većinskom državnom vlasništvu – Belgiji, Švajcarskoj, Italiji, Finskoj, Norveškoj, Švedskoj, čak i u Sloveniji, direktno ili indirektno kroz investicione kompanije koje su u većinskom državnom vlasništvu. Direktno ili indirektno, ponoviću, kroz investicione kompanije koje su većinskom državnom vlasništvu, a pogotovo je to izvesno u Sloveniji.
Dalje, premijer kaže – loše rukovodstvo. Smenite onda to rukovodstvo.
Gospođo ministre, nažalost, niste mi odgovorili na pitanje koje sam postavio, da ste doneli strategiju telekomunikacija koja je potpuno suprotna od ovoga što radite, ali dobro, to je drugo pitanje.
Da vam odgovorim što se tiče veličina kompanija. Veličina kompanija danas, posle ekonomske krize, ne predstavlja nikakvu prednost, pogotovo u softverskom biznisu. Moram da kažem, najveći rast u Americi na berzi imaju softverske firme.
Iza vas sedi potpredsednik Vlade koji, siguran sam, fantastično zna stanje na berzama sveta. Najveći rast imaju male softverske kompanije. Najveće, pogotovo one koje su vezane za telekomunikacije i za automatizaciju u energetici, neviđen rast. Ovim sputavate domaću privredu.
Želim da vam kažem da "Telekom", osim što ga ne treba prodati jer je to infrastrukturni resurs, kao veliko preduzeće, to vam govorim po teoriji ekonomije, vi ste to kao građevinski inženjer trebalo da znate, velika preduzeća vežu za jedno radno mesto. To je govorio i ministar u automobilskoj industriji, telekomunikacijama, mašinogradnji.
Na jednom mestu u velikom preduzeću dolazi 10 do 20 radnih mesta u malim i srednjim preduzećima. Ovim vi ukidate radna mesta, prodajom malih i srednjih preduzeća. Zašto? Zato što, to će vam reći takođe i gospodin Đelić, on vrlo dobro to zna, bez ikakve ironije znam da zna, velike kompanije kada proizvode u Kini, Indiji, Pakistanu, Srbiji, velike svetske kompanije, nauka i naučno-istraživački rad uvek ostaju u matičnoj državi.
"Telenor" može da ima i 50 kompanije u svetu, mislim da je ima čak i u Kongu, ali verujte mi da sad sav RND drži sav naučno-istraživački rad u matičnoj zemlji i to je dobro. "Telenor" je u državnom vlasništvu.
Još da vam kažem, vi kažete da ne može izdržati konkurenciju. Čisto da informišem i građane Republike Srbije i vas, "Telekom" je već 20% u vlasništvu privatne kompanije grčke "Ote" koja je u vlasništvu "Dojče Telekoma". Zar vi zaista potcenjujete te ljude iz "Dojče Telekoma" ili grčkog "Ote-a" koji sede u upravnom odboru, sede u menadžmentu? Da li vi kao ministar telekomunikacija potcenjujete i našu pamet? Potcenjujete našu pamet, a u strategiji govorite nešto sasvim drugo.
Siguran sa da "Telekom" može da konkuriše, što je i dokazao u poslednjim godinama, svim regionalnim igračima, 100%. To je dokazano i imamo izuzetno dobre stručnjake u telekomunikacijama, stručnjake sa Univerziteta. Ponoviću, zapošljava ogroman broj malih i srednjih preduzeća i to nam je naučno-istraživačka baza za budućnost.
Želeo bih da dodam još samo jedno – ako izlazite iz Telekoma, kao što je rekao premijer, kada država nije uspešna da sprovodi politiku konkurencije sa drugima.
(Predsedavajuća: Tri minuta.)
Ova Vlada ulaže u Fijat, ova Vlada ulaže u Bor, ova Vlada ulaže u druga preduzeća. Možemo da sporimo, ali država mora da ostane u Telekomu.
Gospodine Đeliću, ima samo jedna mala razlika između NIS i neke telekomunikacione kompanije. Telekomunikacionih kompanija u Evropi ima 30, 40, 50, možda će naići neke nove, možda će se angažovati nekoliko drugih, ali želim da kažem, Gasprom nafta, odnosno Rusija, jedini je proizvođač nafte u Evropi, osim Norveške. Nažalost, od Norveške ne možemo da transportujemo naftu.
Ono što, gospodine Đeliću, niste ni vi odgovorili, ponavljam vam pitanje već treći put, molim da mi odgovorite pismeno, to je – doneli ste deklaraciju, odnosno strategiju naučno-tehnološkog razvoja, gde ste Telekom stavili na pijedestal, a sada ga prodajete.
Ne postoji ni jedan jedini razlog, a da ne govorimo o tome da vi ne znate šta ćete sa parama. Čuli smo razne informacije. Kažu – prvo moramo graditi puteve. Ne moramo graditi puteve prodajom Telekoma. Putevi mogu da se grade koncesijama. Čuli smo – ulagaćemo u infrastrukturu. I infrastruktura može da se gradi koncesijama.
Želim da kažem da je protiv ovog poteza sa prodajom Telekoma, kao što ćete videti, potpuno sva stručna javnost, protiv njega su građani i siguran sam da će vreme pokazati, ako se to desi, da će to biti jedan veoma štetan potez. Siguran sam da ima dovoljno vremena da se o tome razmisli i želim da istaknem da smo mi, kao DSS, kategorično protiv prodaje Telekoma.
Smatramo da je Telekom izvanredno važan infrastrukturni resurs, jer su telekomunikacije takođe infrastruktura, isto toliko važan kao što je putna infrastruktura, železnička, vodna itd. Kategorički se protivimo prodaji Telekoma. Hvala.
Gospođo ministre, predsedavajuća, kolege poslanici, evo šesti put se srećemo otkako je ova vlada formirana. Verovatno za dvadesetak dana biće i sedmi put. Znači, budžeti se rade velikom brzinom, ali ta brzina mislim da brine sve građane Srbije.
Što se tiče rebalansa, kakav nam je budžet bio, takav nam je i rebalans. Onda ste govorili da je budžet razvojni, mi smo ga nazvali razornim. Evo, sve što smo govorili se potvrdilo.
Da vas podsetim samo na neke izjave vašeg premijera Cvetkovića, 2. decembar 2009. godine. "Prioritet u budžetu za 2010. godinu je finansiranje izgradnje putne infrastrukture na Koridoru 10". Da li se to ostvarilo? Nije. "Agrarni budžet za 2010. godinu će", kako je rekla gospođa ministar, "biti rekordni", 2. decembar, izvor M portal. Nije se ostvarilo.
Objasnili su da će, kada se prilivi računaju, prihodi budžeta biti veći, a da će rashodi ostati isti, pa će i deficit biti niži nego onaj koji je izražen u završnom računu koji je ranije predat Skupštini. Takođe se nije ostvarilo. "Budžet će biti razvojni, to znači da će se najveći deo rashoda potrošiti na infrastrukturne projekte". Sve su to citati vašeg premijera Cvetkovića. Ništa od ovoga se nije ostvarilo.
"Država će u budžetu za 2010. godinu nastojati da podstiče privredu i izgradnju krupnih infrastrukturnih projekata". Moram da kažem da se ništa od ovoga nije ostvarilo.
Krenuću taksativno, onako kako ste vi izlagali juče, vrlo konkretno, po elementima koji su nam dati u rebalansu. Deficit je povećan u budžetu sa 70 na 107 milijardi. Sada je povećan na 120 milijardi.
Inače, otkada ste došli na vlasti, otkada je ova vlada na vlasti, deficit je od 2008. godine povećan osam puta. Deficit je 2008. godine bio 14,8 milijardi, a sada je 120 milijardi.
Slušao sam vrlo pažljivo vaše izlaganje na RTS u ponedeljak, u emisiji "Upitnik", kada ste govorili da je deficit jedan od načina kako se države razvijaju, da ima razvojnu komponentu. S tim mogu relativno da se složim, da deficit, kada postoji, može da bude razvojni, definitivno, tako se i domaći budžet u nekoj porodici može organizovati na taj način, ali je suština da onda taj deficit, u ovom slučaju to je 120 milijardi, mora potpuno da bude usmeren u razvojne projekte, u privredu i infrastrukturu. Onda on može da bude razvojni i možemo da se dičimo tim deficitom.
Pogledajte sve evropske države, većina njih u ovoj kriznoj godini ima deficit, ali svima je taj deo deficita usmeren isključivo u razvoj, u infrastrukturu, u nauku i u privredu. Srpska privreda je stala. Ništa od ovih obećanja u budžetu koja su bila, da će biti podsticajni, da će biti razvojni, da će biti ulagano u infrastrukturu i privredu, nije nažalost ostvareno.
Kako nije bilo u budžetu, tako ga nema sada ni u rebalansu. Da bih ovo potvrdio ciframa, rebalansom se predviđa povećanje subvencija privredi na 1,85 milijardi dinara. Subvencije poljoprivredi se uvećavaju za 650 miliona, praktično na 18,2 milijarde dinara, ali toliko su bile tačno pre dve godine, potpuno na istoj cifri koja je bila pre dve godine, ali je tada, pre dve godine, kurs evra bio manji od 80 dinara, bio je 78,7, ali je i dizel bio jeftiniji.
To, po nekim mojim shvatanjima ekonomije, nikako ne može da se nazove razvojnom orijentacijom budžeta, pa ni rebalansom. Naravno, subvencije za mleko su povećane sa 1,5 na 3 dinara, što je pozitivno, ali to se učinilo tek pre dva meseca.
Zato sada u prodavnicama nema mleka i realno smatram da ništa manje od 6 do 7 dinara subvencija za mleko ne može da pomogne proizvođačima ni na koji način, jer su subvencije u EU, znači direktnim konkurentima u nekim državama i do 10 puta veće.
Zato ako želimo da pomognemo moramo zaista baratati konkretnim ciframa, a što se tiče minimalnog povećanja privredi, rekao bih da se te minimalne subvencije mikronski povećavaju. Znači, imali smo ih minimalne a sada ih još mikronski povećavamo.
Premijer Cvetković je rekao da su izdvajanja za subvencije u 2009. godini – bila manja od 50 miliona evra, a da su banke izdvojile 950 miliona evra. To je vrlo tačna izjava. Jer, nije tačna izjava kada se kaže - pomogli smo sa milijardu evra privredi. Banke bi i bez tih 50 miliona davale te kredite.
Danas je glavni problem što nema kredita. Da objasnim u kakvom je stanju srpska privreda. Za 2010. godinu primljeno je 36 hiljada 700 zahteva za kredite u vrednosti od 743,8 miliona evra, a odobreno je otprilike dve trećine, čak možda jedna polovina, 20.016 kredita u vrednosti od 415 miliona evra. Govori se o milijardi, a odobreno je 415 miliona. Zašto?
Preduzeća u Srbiji imaju problem likvidnosti. Preduzeća su se prezadužila. Danas imaju loše bilanse zbog ovog skoka kursa, praktično sva preduzeća za prošlu godinu su imala loše bilanse i teško sa tim bilansima, osim stvarno dobrih preduzeća, teško mogu da dobiju kredite. Ali tih dobrih preduzeća je od tri do četiri procenta, maksimalno 5%.
Zbog lošeg bilansa 95% ne mogu da dobiju, pa čak i oni koji možda mogu da dobiju, ako imaju malo bolje bilanse, imaju problem jer su već dali hipoteke. Jedini način, ponavljam ovo već šesti put, je povećavanje budžeta Fonda za razvoj.
U Fond za razvoj treba da se usmere žive pare u vrednosti od minimum milijardu evra koje bi direktno pomogle pogotovo malim i srednjim preduzećima, a takođe i ovim velikim koja zapošljavaju ova srednja preduzeća. Ne možemo na taj način sa 50 miliona evra, računajući na komercijalne banke, da računamo da će privreda da se pokrene.
Komercijalne banke nemaju interes da daju kredite ako su loši bilansi. Postoje standardi NB, to sigurno vrlo dobro znate, i po tim standardima 95% srpske privrede je osuđeno, ako se ovako nastavi, na propast. Jedina institucija koja im može pomoći, osim ovih nekoliko agencija, jeste Fond za razvoj.
Razvojni budžet, jer govorimo o rebalansu razvojnog budžeta, znači investirati, a u budžetu je 5% investicija. On ne može da bude razvojni. On je socijalni, pored toga što je razvojni. Zašto socijalni? Citiraću podatak iz budžeta – samo za plate državnih službenika i socijalna davanja se izdvaja 445 milijardi dinara ili skoro dve trećine budžeta.
Ne možemo ga sigurno zvati razvojni. On je duboko socijalni, ali nisam mogao verovati da će u rebalansu ovo da se poveća ne za veliku cifru, nego da će ovim rebalansom ova izdvajanja za plate državnih službenika biti uvećana na 451 milijardu dinara. Dobro.
Ovaj budžet je u ovoj godini stvorio mnogo socijalnih slučajeva. Imamo 60 hiljada više nezaposlenih samo za ovih 11 meseci, minimalno, da ne govorim o rastu cena i obezvređivanju ličnog budžeta svakog od tih ljudi.
Moram da kažem da u rebalansu budžeta ste izneli da je on socijalni jer su najviše povećana izdvajanja za Ministarstvo rada i socijalne politike za 5,25 milijardi dinara. Naravno da je to potrebno, ali moram da naglasim da se to ne odnosi na isplatu po 5 hiljada penzionerima i zaposlenima. To su davanja za decu i ugroženom stanovništvu i to ne možemo da ne opravdamo.
Treba pomoći svima, ali suština je da u budžetu nemate ništa za privredu. Moći ćete da izdvajate još malo iz budžeta, ali doći će do kolapsa. Samo privreda svojim radom, proizvodnjom, izvozom, prodajom na domaćem tržištu, izvozom u regionu i dalje može da puni budžet. Na ovaj način ne vidim kako sledeću godinu da dočekamo, da dočekamo decembar 2011. godine.
Rebalans ćete usvojiti. Imate većinu i ovo što govorimo je više priprema da se ove greške koje su se desile ne ponove pri izradi budžeta, jer mislim da će svim strukturama stanovništva u Srbiji biti mnogo gore. Samo da vas podsetim, penzije su se realno smanjile sa 250 evra na manje od 190 zbog kursa. Reći ćete mi – nema veze, penzioneri sve kupuju u dinarima. Jeste, ali isto tako je poskupelo meso za 30%, šećer za 20%, ulje za 30%, a o infostanu, gasu, struji da ne govorim.
Pozitivno je sa jedne strane što su planirani troškovi, kamate u budžetu iznosili 33 milijarde, a rebalansom su smanjeni na 30,5 milijardi. Moram reći da sam pročitao u novinama izjavu od nekog vašeg saradnika kako je Vlada uštedela. Ne može se uštedom nazvati kada ste krenuli u ovu vladu u julu kada je trošak kamata u mandatu ove vlade porastao sa 17 milijardi od 2008. godine na 30 milijardi ove godine. Ne možemo nazivati uštedom nešto što strahovito raste, a doći ću do kredita i ostalog.
Što se tiče smanjenja izdvajanja za kapitalne izdatke i investicije, moram da kažem da su izdvajanja za kapitalne investicije dvostruko manja nego u prethodnim vladama. To je još jedan dokaz da budžet nije razvojni. U budžetu ste predvideli, prošle godine, za kapitalna izdvajanja po meni zanemarljivih 33 milijardi dinara i sada ste za kapitalna izdvajanja u rebalansu smanjili na 27 milijardi. Ne mogu se država i privreda pokrenuti na takav način.
Možemo sve da damo na plate državnih službenika, penzije i ostalo, ali šta ćemo? Staće država i šta ćemo onda? Privreda grca. Privreda grca u dugovima, problemima. Banke danas, na ovaj način kako rade komercijalne banke, ne mogu adekvatno da pomognu. Razumemo i njih, ali tu je suština Vlade. Tu je suština svih onih organizama u Vladi koji treba da pospeše razvoj domaće privrede.
Jedini način je direktno upumpavanje sredstava preko Fonda za razvoj, jer preko komercijalnih banaka na ovaj način domaća preduzeća, pogotovo koja su u teškoj situaciji, teško će moći da se oporave.
Što se tiče kapitalnih investicija problem je veliki što nema projektne dokumentacije. Govorilo se u početku, prethodna Vlada nije završila projektnu dokumentaciju, ali evo prošlo je dve i po godine, a ništa od onih izjava se nije promenilo, nije se desilo ono što se očekivalo sa projektima, bili su dve i po godine i mogli su, zaista, svi projekti da se završe. Ako nečega možda i nije bilo, dve i po godine su sasvim dovoljan period da se isprojektuje bilo šta, bilo koji put, bilo koja železnica, bilo koje zdanje itd.
Što se tiče eksproprijacije, takođe, to je isto proces koji se rešava u toku godinu dana, ukoliko postoje aktivni organi koji se time bave.
Gledajte, sada idemo na Nacionalni investicioni plan, naravno, neću moći sada sve da kažem, prošlo je već 15 minuta, ali imaćemo vremena i sutra, ponedeljak i utorak. Nacionalnom investicionom planu, onom ministarstvu koje je zaduženo za investicije, smanjeno je u budžetu sa 20 na 12 milijardi dinara, a sada mu se rebalansom smanjuje za još 1,2 milijarde. Razumem, ako kažu – nije bilo projekata. Ali, postoji i toliko mnogo privatnih projekata koje su mogle privatne kompanije da realizuju. Zašto da ne, možda im se moglo dati preko Fonda za razvoj da se kandiduju za projekte izgradnje puteva.
Postoji metod izgradnje puteva koji je najbolji na svetu, kako je EU izgradila sve auto-puteve, a to je metod javno-privatnog partnerstva. Zašto kod nas samo država gradi puteve, a u Evropi puteve gradi i uzimaju koncesije privatne kompanije? Ako se deklarišete kao neko ko želi u EU, hajde da koristimo pozitivne elemente iz ekonomije EU, a pogotovo, izgradnja auto-puteva. Bilo koji auto-put danas u Srbiji može da se izgradi ukoliko se krene putem javno-privatnog partnerstva.
Naravno, moje kolege su govorile o transferima, odnosno o ukidanju transfera lokalnim samoupravama. Citirao bih i vas koji ste nas prošli put, kada smo u decembru govorili, nazivali pesimistima. Rekao sam vam da su pesimisti optimisti sa iskustvom. Mnogo više vide i lepo je biti optimista, to je pozitivno, ali širiti nekada lažni optimizam kod privrednika može da izazove efekte da krenu u zaduživanja, a da rezultati posle budu zaista teški.
Naravno da je vrednost građevinskih radova opala u ovoj godini za 19,2%, turističkih usluga 10,2%, promet u trgovini na malo za 2,5%, strane i direktne investicije su opale za 50%. U težištu svega toga se nalazi ovaj pad zaposlenosti od 3,1%. Manje se gradi, manje se kupuje, manje se investira i ovo sigurno nije nešto što će pomoći srpskoj privredi.
Treba biti vrlo oprezan sa tim izjavama zbog privrede i zbog građana, da smo izašli iz krize. Mislim da ćemo još dugo biti u krizi, pogotovo ukoliko u sledećem budžetu ne napravite radikalne rezove.
Naravno, hteo bih, a imaćemo još vremena da govorimo, ali pošto mi se vreme završava, želeo bih nešto da kažem oko deficita o kojem sam već govorio, ali nikako deficit koji je uložen u privredu, poljoprivredu iz kojeg se sutra finansira izvoz, ne može da se naziva razvojni. Vrlo brzo on pokazuje, vrlo brzo, već krajem godine pokazuje svoje razarajuće dejstvo i ono kada smo nazvali razorni budžet, ponoviću, pokazao se sada krajem godine, a upravo sam citirao sve te elemente.
Šta me brine više? To je da vašem ministarstvu vaše kolege, a takođe i druge ministre u Vladi, ne brine ovaj deficit. Mislim da je ovih dodatnih 130 miliona evra više opterećenje za privredu i građane, na koje treba dodati kamate. Ovo se finansira iz kredita, a tu treba dodati kamate, što je još 10% od onoga što čeka na naplatu nas i našu decu.
Moram da kažem da je naš nivo spoljnog duga ponovo probio onu magičnu cifru od 10 milijardi evra. U mandatu ove vlade, za vaše vreme gospođo ministre, a i za vreme ove vlade dug je povećan za 1,6 milijardi evra. On danas iznosi 11,5 milijardi evra. Samo za vreme vašeg mandata – 1,6 milijardi evra.
Efekat zaduživanja je više nego skroman. Nemamo rezultate, nije pokrenuta privreda, nisu izgrađeni auto-putevi i nije došlo do rasta zapošljavanja. Rast BDP je statistički podatak koji neće pomoći da se ova situacija popravi.
Da završim, emisijom trezorskih zapisa i uzimanjem kredita za infrastrukturne dugove naš dug je sa nivoa od 26,3% porastao na 38,1%, što je vrlo opasno jer se to približava gornjoj granici zaduženosti od 45% od BDP i tu vidim najveću moguću opasnost.
Poštovana predsednice Skupštine, poštovani članovi Vlade, moje pitanje je za premijera Cvetkovića, a odnosi se na "Telekom" i prodaju "Telekoma".

DSS je apsolutno protiv prodaje "Telekoma" jer smatramo da su telekomunikacije važan infrastrukturni resurs za budućnost ove zemlje. U modernom dobu telekomunikacije su jednako važne kao putna infrastruktura, železnička, vodna itd. Ako ne prodajemo putnu infrastrukturu, ako ne prodajemo puteve i železnicu, ne postoji ni jedan jedini razlog da se danas prodaje telekomunikaciona infrastruktura, u koju je, samo u fiksnu telekomunikacionu infrastrukturu, u poslednjih sto godina uloženo preko tri milijarde evra.

Takođe moram da kažem da "Telekom" ima ogroman značaj za razvoj srpske privrede. "Telekom", kao veliko preduzeće, upošljava stotine malih i srednjih preduzeća kao kooperante i dobavljače. Ali, možda čak i važnije od toga, "Telekom" je izvanredan resurs za buduće zapošljavanje mladih stručnjaka iz oblasti telekomunikacija i elektrotehnike.

Poznato je da mi imamo jedne od najboljih stručnjaka u elektrotehnici, pogotovo u telekomunikacijama, i da ne postoji danas nijedna velika svetska firma iz ove oblasti, bilo da je u pitanju čista elektrotehnika ili sektor telekomunikacija, gde ne rade na desetine, stotine i hiljade mladih koji su završili Elektrotehnički fakultet u Beogradu i otišli u svet.

Taj naučnoistraživački i tehnološki resurs, koji danas imamo i u okviru "Telekoma", jer "Telekom" ima izvanredne stručnjake, dokazane, koji rade po svetskim standardima u najboljoj mogućoj konkurenciji, mi ne smemo da izgubimo. Siguran sam da bi ove ljude, inženjere, tehnologe, rukovodioce u "Telekomu", i ne samo u centrali nego po celoj Srbiji, danas poželele mnoge svetske kompanije.

Takođe, mislim da ne treba zaboraviti ni bezbednosni aspekt, jer "Telekom" pruža vrlo važne usluge Vojsci, policiji, bezbednosnim agencijama, Vladi i drugim institucijama koje su od ogromne važnosti za funkcionisanje države.

Objašnjenja da su nam pare potrebne za izgradnju puteva su zaista neozbiljna, jer moramo građanima reći istinu – "Telekom" ne mora da se proda da bi se gradili putevi, jer putevi mogu da se grade i putem koncesija, kao što se grade u drugim evropskim državama. Želim samo da napomenem da je blizu 70% auto-puteva u EU izgrađeno baš putem koncesija, odnosno putem javnog privatnog partnerstva.

Na kraju, samo da pokažem jedan dokument. Ovo je dokument Vlade Republike Srbije koji se zove Strategija naučnog i tehnološkog razvoja Republike Srbije od 2010. do 2015. godine. Zapamtite, Strategija naučnog i tehnološkog razvoja Republike Srbije je nedavno usvojena od Vlade Republike Srbije. U ovoj strategiji se kaže da "država mora da podstakne domaću tehnologiju tako što će kroz sopstvene programe raznih nivoa vlasti kao i javnih preduzeća dati šansu domaćoj pameti".

Dalje: "Oblast informacionih i komunikacionih tehnologija razvijena je u Republici Srbiji na dobrom nivou i predstavlja njenu važnu granu i privrede i nauke. U oblasti proizvodnje softvera, i delimično hardvera, postoji nekoliko privrednih društava koja se bave plasmanom znanja i dobro posluju na tržištu, čak i u regionu … Veći partneri te industrije su Telekom Srbija (itd.), što znači da ova oblast većinom počiva na javnim preduzećima i državnim institucijama".

Ovaj dokument je u potpunoj korelaciji, apsolutno protivreči odluci da se proda "Telekom" i zato postavljam pitanje predsedniku Vlade – da li će odustati od prodaje "Telekoma", jer je to u interesu građana Republike Srbije? Hvala.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, kraj godine je vreme kada se u svim normalnim državama svode računi, podnosi izveštaj o godišnjem radu, analiziraju efekti prethodne godine preduzetih mera i ocena svih planova, pa i budžeta. Naravno, u ovo vreme planovi za narednu godinu treba da su već donošeni, tako predviđa i budžetski kalendar, ali na to, nažalost, niko ne obraća pažnju.
Ne bi se desilo, da se obraćala pažnja, da se svake godine taj kalendar menja i uvek se kasni sa dostavljanjem budžeta u proceduru u Narodnu skupštinu. Ove godine kasnimo više od mesec dana.
Samo naša Vlada smatra da je normalno da se budžet donese ranije nego rebalans za prethodnu godinu, pa tako danas mi umesto da raspravljamo o nekim vrlo važnijim stvarima od kojih zavisi život privrede i život građana, mi raspravljamo danas, 28. decembra, o rebalansu.
Gospođo ministre, budžet nije završni račun već je plan kako će se trošiti i sakupljati sredstva. Na ovaj način, kako ga mi danas predstavljamo ovde 28. decembra, on praktično predstavlja plan izvršenja. Prvo smo usvojili budžet za narednu godinu, a onda rebalans budžeta za tekuću. Daj bože da to bude najveći problem sa ovom Vladom.
Takođe moram da kažem, istine radi, vlade drugih zemalja su povećavale manjak, neko na 5%, neko na 6% i na 1% i na 2%, ali skoro svaki evro tog povećanja su ulagali u revitalizaciju ili banaka ili finansijskog sistema, a velikim delom i u zapošljavanje.
Tako su paketi velikih zemalja bili mnogo veći nego naši. Amerike preko 2000 milijardi, Nemačke preko 500 milijardi, Francuske preko 200 milijardi evra, ali ulagano je u oživljavanje privrede, u očuvanje finansijskog sistema i revitalizaciju banaka. Poslednji slučaj je slučaj u Austriji.
Uvek govorimo, to se zna, da je budžet najeksplicitniji iskaz ekonomske politike bilo koje vlade, ali u ovom slučaju Vlada nije donela ni zaključak kuda nas vodi. Od nekoliko ministra čujemo da je budžet razvojni, od nekoliko ministara čujemo da je socijalni, od nekih čujemo i da je razvojni. Od opozicije smo čuli da je razorni.
Još tokom rasprave o budžetu za 2009. godinu i prvom rebalansu govorili smo da je budžet bez razvojne komponente i da ga samim tim treba promeniti i, sa druge strane, taj budžet je predložen bez projekcije dejstva svetske ekonomske krize na Srbiju. Govorim o prethodnom.
Kada nema novih investicija koje garantuje budžet, kada se smanjuju subvencije poljoprivredi, govorim o prethodnim, kada se povećavaju akcize, tada se ne može govoriti o razvoju. Ipak, mi smo sada dobili rebalans takvog budžeta uz priznanja da prihodovne strane nisu dobro planirane, i da manjak u kasi mora biti veći od onog koji ste predložili u aprilu, i to za 50%. Povećanje manjka sa 70 na 104 milijardi dinara, bez ikakvih izmena u planu rashoda, predstavlja, po meni, presedan.
Manjak od 70 milijardi je prevelik za bilo koju zemlju, naravno, za Srbiju još više. I pored toga za privredu je izdvojeno manje od 100 milijardi evra, a manjak je povećan za 350 miliona evra.
Takođe, želim da podsetim da je manjak za 2008. godinu, kada je ova Vlada bila izabrana, planiran 14,8 milijardi dinara. Tada smo govorili da je to nerealno malo. Sada je manjak veći šest puta, 104 milijarde za godinu i po dana i on je verovatno realan.
Ponoviću, nije nikakav problem u zaduživanju. Srbija po svim kriterijuma svetskim i nije prezadužena zemlja, ali je na nekoj granici da ako uzimamo kredite za potrošnju, onda stvarno ulazimo u jedan dužnički problem. Ukoliko ulažemo u privredu, nikakvog problema sa tim nema. Osnova svakog zaduživanja mora da bude ulaganje u privredu.
Još da dodam da ključni razlog za ovaj rebalans još nikome nije poznat. Ako je sve što ste pokazali u predlogu rebalansa potrošeno, ako je potrošeno 719 milijardi, a naplaćeno je 615, a sada je kraj godine, ne možemo ništa da promenimo. Ne vidim nijedan suštinski važni razlog da o ovome diskutujemo. Možemo u principu samo da glasamo.
Hteo bih da dodam još nešto što se tiče ovog rebalansa konkretno. Najveća mana ovog rebalansa ipak nije njegova prihodovna strana koja se menja, mada je puna promašaja ove Vlade, premijera Cvetkovića. Najveća mana predloženog rebalansa je da se njime predviđa da rashodi budžeta za narednu godinu ostanu isti kao i u prvobitnom predlogu i da iznose 719 milijardi dinara.
Kada vidimo da imamo problem na prihodovnoj strani, to se možda moglo proceniti u julu, avgustu, a definitivno smo znali u septembru, pa morao je da se plan troškova smanji. To je sasvim normalno. Bilo koji privrednik, bilo koji domaćin kada bi ostavio nepromenjen plan troškova u svojoj kompaniji ili u svojoj kući nakon saznanja da se njegovi prihodi ne ostvaruju kako je planirao, svakako bi nakon tog saznanja prišao nekim restrikcijama, štednji, odricanju od nekih nepotrebnih ulaganja.
Aktuelna vlada je znala da će prihodi biti manji, ali je nastavila da troši kako je planirala, a problem je što je plan bio loše urađen.
Rashodna strana budžeta nije ni prikazana u predlogu rebalansa, sem deficita i rashoda finansiranja budžeta. Deficit je porastao sa 70 na 104 milijarde dinara. Otplata duga je smanjena za 2,5 milijardi dinara. Smanjeno je vraćanje dugova prema inostranstvu sa 13,5 na 9 milijardi dinara. Povećano je vraćanje duga domaćim poveriocima sa 130,5 na 133 milijarde dinara, odnosno za 25 miliona evra, što je rezultat prodaje hartija od vrednosti i vraćanja kredita komercijalnim bankama.
Ovaj rebalans budžeta nije ništa novo i stvarno predstavlja kontinuitet pristupa izradi budžeta, kada se i dalje pravi budžet na bazi rashoda. Pravimo budžet na bazi rashoda.
Suštinski nedostatak predloga budžeta koji je pred nama se sastoji u tome da su prihodi smanjeni, a da se rashodi za socijalne transfere i plate u javnoj upravi nisu smanjili ni za dinar.
Projektovani manjak u ovoj godini je dobar rezultat stalnog rasta zaduživanja države u inostranstvu i kod domaćih banaka, tako da ispada da privreda i građani sve više rade za kamatu, a nije bilo suštinski ulaganja u privredu i u kapitalne projekte.
Pored toga što je prethodni rebalans najavljen kao restriktivan, štedljiv, ipak nas je doveo do manjka u budžetu za 104 milijarde dinara. Šta bi nas tek snašlo da je taj budžet bio razvojni, kao što je najavljeni za narednu godinu?