Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Spasojević

Srđan Spasojević

Nova Srbija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe NS podneli smo amandman na član 2, gde se reči "u razumnom roku" zamenjuju rečima "60 dana". Kolega Martinović je veoma korektno obrazložio razlog za to. Poslanička grupa NS smatra da taj rok treba da bude još kraći, dakle 60 dana. Ne vidim razlog zašto ovaj amandman nije prihvaćen.
Ministar je rekao da su neke stvari u članu 4. prihvaćene ali, poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, uvaženi građani Srbije, u članu 4, na koji je poslanička grupa Nove Srbije podnela amandman da se briše, stoji da upravni akti u smislu ovog zakona jesu pravni pojedinačni akti koji nadležni organ neposredno primenom propisa rešava u određenom pravu ili obaveze fizičkog, pravnog ili drugog nosioca prava i obaveza kojima se rešava u upravnom postupku, a koji nema svojstvo pravnog ili fizičkog lica u upravnoj stvari.
Zašto smo podneli da se amandman briše? Iz razloga što određivanje upravnog akta treba regulisati Zakonom o upravnom postupku. Obrazloženje zašto nije prihvaćen amandman je šturo. Vlada smatra da je ovo rešenje koje je ponuđeno u samom Predlogu zakona celishodnije. Smatram da je ovaj amandman trebalo prihvatiti.
Ne želim da napravim klasičnu repliku zato što je ministar pohvalio praktično amandman Nove Srbije koji smo podneli, ali želeo bih da kažem nešto drugo.
S obzirom da se ministar potpuno slaže sa našim podnetim amandmanom, smatram da je ministrova poslednja i mislim da ministar treba da prihvati ovaj amandman, jer ko su ljudi ti koji su ubedili ministra da nije tako, ako on misli da jeste ovako. Ako je to negde na granici, onda vi ministre uvek možete da prelomite i da prihvatite amandman jer sam siguran da vi isto mislite kao ja.
Ispred poslaničke grupe Nova Srbija, poslanica Aleksandra Ilić i ja smo podneli amandman da se u članu 7. stav 2. posle reči „sporu“ reč „ne“ briše. Dakle, u jednom delu je ovaj amandman potpuno istovetan kao i amandman kolege Perića. Kolega Perić je izuzetno dobro dao objašnjenje vezano za to.
Doslovce ću pročitati objašnjenje zašto njegov amandman i naš amandman nisu prihvaćeni. „Amandman se ne prihvata zato što nije moguće u upravno sudskom postupku predvideti redovno pravno sredstvo, obzirom da je Zakonom o uređenju sudova predviđeno da u upravnim sporovima odlučuje upravni sud koji je opšti i specijalizovan za teritoriju cele Republike Srbije i da nije predviđen drugostepeni sud koji može rešavati po žalbi na odluke ovog suda.
Vrhovni kasacioni sud je sud koji odlučuje o zahtevu za preispitivanje sudske odluke protiv odluke upravnog suda. Odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da svako ima pravo na žalbu i drugo pravno sredstvo. Predlogom zakona predviđena je mogućnost korišćenja vanrednih pravnih sredstava na odluku upravnog suda i na taj način je omogućeno Ustavom zagarantovano pravo na pravna sredstva“.
Kada bi ovakvo obrazloženje dobio običan građanin, neko ko ima bilo kakav problem, verujte da njemu ništa ne bi bilo jasno. Ovih dana se kitimo nekim vrhunskim reformama u pravosuđu, doneli smo neke nove mreže sudova, a pogledajte koliko samo jedno obrazloženje je neuko dato. Kao što sam rekao, običan građanin ne bi mogao da se snađe u ovakvom objašnjenju i ne bi znao kako da se potrudi i da ostvari neko svoje pravo.
Ovde je glavni problem u tome što se ne omogućava podnošenje žalbe na presudu, što je u suprotnosti sa članom 36. Ustava Republike Srbije. Dakle, imamo upravni sud, nemamo mogućnost da se žalimo, pa vanredno preispitivanje će uraditi, eventualno, kasacioni sud, pa se onda objašnjava kako to nije u suprotnosti sa članom 36. Ustava. Kroz ovaj amandman se pokazuje, kako je i kolega Perić rekao, a i ja kažem, sva manjkavost organizacije nove mreže sudova u Srbiji.
Komentarišući amandman gospodina Palalića, obrazložiću i ovaj naš podneti amandman. Naime, poslanička grupa Nova Srbija je, za razliku od poslaničke grupe DSS, predložila rok od pet dana. Smatram da je i jedan i drugi rok koji smo predložili i mi i DSS uredu. Sigurno da treba skratiti rok.
Nas je možda više držalo ka tom roku od pet dana, da se ostavlja jedna radna nedelja da stranka što pre dođe do tužbe i do ostvarivanja svog prava, ali sigurno da podržavam ideju i amandman DSS od tri dana, tako da je i jedan i drugi amandman trebalo prihvatiti. U svakom slučaju, rok od sedam dana je veoma dug, jer ako neko, kao što je rekao kolega Palalić, u 60 dana nije odlučio, ne treba ostavljati tako dug rok.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, poslanički klub NS je podneo amandman da se član 50. zakona o upravnim sporovima briše.
Šta piše u ovom članu? Zahtev se predaje Vrhovnom kasacionom sudu preko punomoćnika iz reda advokata na način određen u članu 20. st. 1, 2. i 4. ovog zakona.
Obrazloženje. Amandman se ne prihvata zato što je na isti član Predloga zakona prihvaćen amandman narodnog poslanika Vlatka Ratkovića.
Stvarno sada ništa ne razumem. Da li je moguće da je amandman Nove Srbije odbijen zbog toga što je prihvaćen amandman gospodina Vlatka Ratkovića? Ne želim uopšte da umanjujem znanje gospodina Ratkovića.
Jednostavno, ovde mi nije jasno ko je pre podneo amandman. Da li je možda Ratković video da smo mi podneli amandman, pa je posle brže – bolje? Jer vidimo da je masa amandmana ovde prihvaćena, znači da ste veoma loše napisali ovaj zakon. Predstavnici Vlade su vrlo loše uradili ovaj zakon.
Lepo je kolega Perić rekao, trebalo je sve amandmane da prihvatite i onda bi ovaj, praktično, predlog zakona imao nekog smisla. Kada bih bio na vašem mestu, kada bi trebalo da prihvatim ovoliki broj amandmana i kada bih video toliko grešaka, ja bih povukao iz procedure ovaj predlog zakona, jer očigledno da smo imali neke amandmane, kao što je ministar Marković rekao, malopre, u potpunosti se slažem s vama, gospodine Spasojeviću i ja isto mislim, ali ne prihvatamo amandman.
O čemu se ovde radi? Bilo bi korektno, gospođo predsednice, da se kaže da su oba amandmana prihvaćena i gospodina Ratkovića i poslaničkog kluba Nove Srbije. On je potpuno isti, a vi ne prihvatate amandman, zato što je amandman gospodina Ratkovića prihvaćen. Nije korektno.
Nije korektno iz više razloga. Prvo, nije korektno što je 24-25 zakona dato u petak veče ili subotu ujutru, i mi predstavnici opozicije smo se potrudili, evo vidite, koliko amandmana je prihvaćeno, da to napišemo, a onda se ipak nečiji trud i muka i na kraju krajeva i znanje ovde nipodaštava. To nije apsolutno u redu, smatram da je trebalo prihvatiti amandman gospodina Ratkovića i naš i to bi bilo zaista korektno.
Iskoristiću vreme poslaničke grupe NS. Podržavam amandman gospodina Aleksandra Martinovića. Apsolutno, gospođo predsednice, pošto se sve ovo odnosi na isto, zaista mi nije jasno šta su predstavnici Vlade suštinski, sadržinski mogli da promene u jednoj i po rečenici u odnosu na to da kažu da se amandman briše.
Jedino ako, još jednom ću pročitati – član 50, zahtev se predaje Vrhovnom kasacionom sudu preko punomoćnika iz reda advokata na način određen u članu 20. Molio bih, pošto ste mi rekli da su stručne službe obavestile, da mi kažete argumentovano šta ste ovde mogli da promenite u odnosu na ono što je poslanička grupa NS predložila.
Neću iz pristojnosti da kažem – ovolika količina gluposti da se u jednom ovakvom članu, da pored svih nadležnih državnih organa punomoćnik podnosi žalbu u ime državnog organa, koji nije neuka stranka, to je potpuno nešto što svakom građaninu Srbije ne može da bude jasno, nego je skandalozno. Preko punomoćnika iz reda advokata se podnosi Vrhovnom kasacionom sudu.
Samo me interesuje šta ste to suštinski mogli da promenite, a posle da kažete da se briše ili da kažete preko punomoćnika iz reda možda javnih tužilaca. Ne znam šta ste mogli da promenite. Nisam zadovoljan odgovorom. Očekivao sam, predsednice, da budete korektni, da kažete da ukoliko je to suštinski…
Svako može da promeni jednu reč, pa da se razlikuje od mog amandmana koji sam podneo i da se taj prihvati a ovaj ne, ali suštinski sam siguran da gospodin Ratković i ja na isto mislimo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovane sudije, poštovani tužioci, poštovani nosioci svih pravosudnih funkcija u zemlji o kojima se danas praktično ovde i ovih dana raspravlja.
Želeo bih, pre svega, da počnem svoju diskusiju inspirisan izlaganjem gospodina Ristića, koji je u više navrata ovde rekao da svi, praktično, nosioci pravosudnih funkcija nisu izabrani i dao je potpuna obrazloženja koja nisu tačna.
Građani Srbije i oni koji budu trebalo da budu birani treba da znaju da ti ljudi nisu izabrani iz jednog jedinog razloga, a to je da se ogromno nezadovoljstvo koje je kod nosilaca pravosudnih funkcija, kod onih ljudi koji nisu izabrani ne pokaže, već da se i dalje drži tenzija nekim sledećim konkursom, da se ti ljudi drže u stanju mirovanja, da ti ljudi ne dignu svoje glasove jer se boje da ukoliko se bilo ko od njih pojavi da neće imati šanse ni na kakvom konkursu.
Gospodine Ristiću, ako ste izabrali 1.600 – 1.700 sudija ili tužilaca, mogli ste da završite izbor do kraja. Tako je urađeno i sa Kasacionim sudom, tako je i do najnižeg osnovnog suda. To je jedini i ključni razlog i nemojte zamajavati građane Srbije. Nemojte lagati ljude jer nosioci pravosudnih funkcija treba da sude narodu, a ne treba da budu dovedeni u zabludu ovde u parlamentu. Prema tome, toliko o tome što niste do kraja izvršili izbor.
Sada ću krenuti sa svojom diskusijom, praktično sa tim da je u državi Srbiji kada je pravosudni sistem u pitanju totalno sve ne kompletno. Nekompletan je Ustavni sud. Nekompletan je bio Visoki savet sudstva, koji je birao sudije. Nekompletno je bilo Državno veće tužilaca, a imamo u ovom trenutku i ne kompletne sudove, pa ćemo ponovo raditi određene konkurse.
Da li je moguće, gospođo predsednice Vrhovnog kasacionog suda, da neko ko je član, nosilac ključnih veća u Vrhovnom sudu Srbije nije izabran za Vrhovni kasacioni sud? Građani Srbije postavljaju osnovno pitanje – kako su do sada ti ljudi vršili svoju funkciju, kako su oni sudili i da li su sve te odluke koje su doneli kompetentne i da li su tačne, da li odgovaraju istinama kada niko od njih ovde praktično nije prošao ili su retki slučajevi? Slično se dešavalo i kod tužilaca, ali sada je tema neka druga.
Postavlja se osnovno pitanje, koje je bilo elementarno za veliki broj nosilaca pravosudnih funkcija, dostojnost – ko i kako i na koji način je cenio tu dostojnost? Videli smo pre nekoliko dana, u petak veče kada ste gostovali na Televiziji RTS jednu potpunu nesigurnost među vama.
Pre svega zamerke RTS koji nikoga iz opozicije ili od nekih stručnih ljudi koji ne pripadaju vrhu vladajuće koalicije nije pozvao te nije mogao da se suprotstavi vašim argumentima, ali ste bili dovoljni sami sebi da ste jedni drugima upadali u reč, pokazali ste veliku nesigurnost i otuda bojazan da li ste ove izbore uradili kako treba.
Znam da je tema dnevnog reda oni ljudi koji se prvi put biraju, ali se postavlja osnovno pitanje – ako ste pokazali onoliku nesigurnost pred voditeljkom Kovačević, koja vas je potpuno, šahovski rečeno, matirala, onda se postavlja pitanje kako će o svemu ovome razmišljati nosioci pravosudnih funkcija?
Da li je moguće da ste dozvolili, to nikada ne bih dozvolio, da ne bude kompletan Visoki savet sudstva? Zašto tek sada na dnevnom redu ćemo imati prof. Zorana Tomića, koji će biti biran? Zašto to nije urađeno mnogo ranije?
Gospodine Ristiću, i ovom priliku ću vam reći da ste više puta dali obrazloženje zašto nije izabran predstavnik Državnog veća tužilaca, čovek iz Čačka, ugledni advokat. Dali ste obrazloženje, a i danas su moje kolege rekle, Advokatska komora se izjasnila za njega.
U ovom parlamentu, izvinjavam se vama koji to niste možda slušali, niko od opozicionih ili pozicionih poslanika nije ni jednu jedinu reč protiv rekao za tog čoveka i onda je parlament izglasao da taj čovek dva puta nije podoban da bude u Državnom veću tužioca. Tom čoveku ste učinili uslugu.
Taj čovek nikada ne bi, verovatno, prihvatio, jer ga dobro poznajem, da se na ovakav način tužioci u centralnoj Srbiji određuju, da se šalju sa kraja na kraj Srbije, da se šalju tamo gde nisu konkurisali uopšte, da se šalju iz grada u grad, da se šalju tamo gde praktično nikada nisu očekivali da će da rade.
To vam govorim zato što je taj čovek takvog sigurnog karaktera koji ne bi dozvolio da se tako nešto uradi. To je razlog zbog čega verovatno njega niste izabrali. Zašto niste uradili isti kriterijum u Beogradu i Vojvodini? Zašto samo centralna Srbija je pod posebnim patronatom, posebnim sumnjama, eventualnim vezama advokata, sudija, tužilaca itd?
Kakvu danas šaljete poruku ljudima koji studiraju pravni fakultet? Da oni koji imaju slučajno oca ili dedu advokata ne mogu nikada da budu sudije? Da li šaljete poruku tim istim ljudima da ne mogu sutra da sklapaju možda brak sa nekom mladom pripravnicom ili sa nekim ljudima gde se desi simpatija jer ljudi rade u istom gradu? Šta ćemo sa tim? Hoćemo li to da zabranimo da ne može da se sutra oženi sudija sa sudijom ili da ne može advokat da stupi u brak?
Jeste, gospođo Mesarović. Reći ću vam, danas u sredstvima javnog informisanja imate članak u kome se kaže da je jedan od supružnika izabran za sudiju tako što je podneo dopunsku dokumentaciju kao osnovni dokaz da je njen supružnik ili suprug, svejedno, podneo zahtev za razrešenje, odnosno da odstupi od Advokatske komore. Šta ćemo ako ga izaberemo, a sutra se on opet prijavi? Ništa nismo uradili.
Sve ovo govori da neke stvari niste dobro uradili. Pre svega, kako je moguće da se određeni kandidati pojave u duplim funkcijama, da budu izabrani na dva radna mesta, odnosno da budu nosioci i na jednom i na drugom mestu?
Gospođo Mesarović, prošle godine kada smo razgovarali o mreži sudova, podneo sam amandman gde sam tražio da bude obavezan razgovor sa kandidatom, makar na minut i da vidite koga birate. Taj amandman je odbijen. Da je to prihvaćeno, danas sigurno ne biste imali ovakve greške koje su se pokazale.
Izvinjavam se porodici preminulog, ali ste dozvolili da se čak i takva situacija desi u Požegi. Da li je to poverenje u Visoki savet sudstva i u Državno veće tužilaca, kada imamo stvar koja se desila, koja je činjenica, ne možete da kažete da nije, i to je promaklo?
Prema tome, ovih dana smo bili svedoci nekih strašno velikih suđenja. Pre svega mislim na suđenje Borisu Tadiću za aferu „šampanjac“. Ne znam da li je ta sudija izabrana, da li je nagrađena zbog toga ili je kažnjena? Nije ni važno.
Da li je moguće da je to nekih 30 ili mesec ili više dana bila glavna tema u našem pravosuđu da Boris Tadić i svi oni koji su otvorili šampanjac, po meni potpuno normalno jer se reprezentacija kvalifikovala na značajan turnir, ništa tu nema strašno, i sada su oni tobože kažnjeni, a u istom kabinetu kod Borisa Tadića milioni evra prolaze, a državni tužilac ne reaguje već mesecima, iako poslanička grupa Nove Srbije na tome insistira već više od tri meseca.
Reći ću vam i to da su određene sudije koje su invalidi u Kraljevu u prekršajima poslati u drugi grad na sto kilometara. Da li je to odnos prema onim ljudima koji imaju neku telesnu manu, da ih na taj način eliminišete u nekom budućem periodu? Neću se mnogo baviti personalnim rešenjima, ali moram naglasiti neka koja su potpuno tačna.
Sudija Trgovinskog suda koji je u vreme Slobodana Miloševića kao predstavnik SPS-a bio predsednik opštine, koji je tada u to vreme smogao snage da primi opozicione lidere, pre svega Vuka Draškovića, i sve ostale opozicione lidere, koji je zbog toga smenjen kao predsednik opštine, taj čovek danas nije sa odličnim rezultatima u Trgovinskom sudu, neću mu ime pominjati, izabran za sudiju tog suda. Toliko o ljudima koji su smogli snage da u bilo kom trenutku kažu da je opština Kraljevo otvorena za sve stranke u onom početku višestranačkog sistema u Srbiji.
Dakle, ne mogu da prihvatim ni činjenicu, bez obzira što gospodin Ristić sada kaže da su neki čekali godinama situaciju da budu izabrani, ima i takvih primera, da ste po prvi put birali sudije u 50 i kusur godina, a da su odlični pripravnici, odlični stručni saradnici sa odličnim rezultatima, sa kvalitetnim radom, ostali neizabrani. Ostali su neizabrani samo zbog toga što su u istom gradu njihovi članovi porodice ugledni advokati ili ugledne sudije, pa se dešavalo čak da ste i po liniji tazbinskoj otklanjali ljude, ukoliko bilo kakvu vezu sa tim advokatom imaju.
Ono što posebno zabrinjava je to da ste u ovom periodu koji je bio tokom cele godine doveli situaciju u pravosuđu da praktično ljudi apsolutno ne sude po predmetima, da se boje da presude, jer su čekali ovaj današnji dan. Ukoliko ovaj izbor bude konačno početak bržeg suđenja, biće to jako dobro, ali nisam siguran da u situaciji kada smo imali toliko nerešenih slučajeva, a sada imamo toliko manji broj sudija u sudovima, da ćemo imati efikasnije pravosuđe.
Imate ogromnih problema sa izvršnim postupkom. Imate presuda koje se ne izvršavaju po deset-petnaest godina. Prema tome, ubeđen sam da se ništa bolje u Srbiji neće desiti kada je u pitanju sistem pravosuđa, čak zbog teritorije i mreže sudova kakvu ste predvideli imaćemo velikih problema da zakazujemo suđenja, da se suđenja zakazuju. Imamo situaciju koja je već viđena u okruženju u Bosni, u tri-četiri meseca da se zakazuju suđenja.
Naravno, odgovori, kao što vidimo, ovih dana su različiti. Jedina stvar koja pomalo budi neku nadu da će možda nešto biti dobro, jeste to da će ovakvim pritiskom koji imate na aktuelne nosioce pravosudnih funkcija možda ljudi danonoćno raditi i da će možda nešto uraditi kada su presude u pitanju, ali nisam siguran.
Nisam siguran jer imate i sudije u Novom Sadu koje nematerijalnu štetu presuđuju 100.000 evra. Za običnu nematerijalnu štetu 100.000 dinara jednog anonimnog voditelja koji je vodio emisiju, koji je doživeo, kao da je Lari King, neku veliku povredu i sudija u Novom Sadu mu je presudila 100.000 evra nematerijalnu štetu. To je potpuno suprotno bilo kakvoj sudskoj praksi. Za poginulog vojnika na Kosovu, gospođo Mesarović, porodica je dobijala milion dinara, znači, desetak hiljada evra, a ovde imamo situaciju od 100.000 evra.
Zaista bih želeo da kažem i to da personalna sama rešenja možda u nekim segmentima imaju i dobrih situacija. Zaista ne mogu da kažem da baš svi ljudi koji su napredovali nisu zaslužili to, ali je bezbroj ljudi, verujte, apsolutno takav da sumnjamo da ste dobro odradili posao.
Zalagao sam se i za to prošle godine da samo sudije i samo tužioci praktično budu u tom Visokom veću sudstva. Ne sme da se meša politika. Gospodine Ristiću, zakon nije dobar ako ste vi predsednik Odbora za pravosuđe, aktivni ste advokat i odlučujete o izboru nosilaca pravosudnih funkcija.
Vi niste smeli u tom miljeu da dozvolite da bude okrnjen Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca i da se niko od drugih advokata ne pojavi u tome. Po meni je to najveći sukob interesa, da bilo ko ko radi u ovom parlamentu, a ja sam isto advokat, aktivno radi i da toliko visoko utiče na izbor nosilaca pravosudnih funkcija.
Pričam principijelno, nemam ništa protiv toga. To pričam već dve godine. Apsolutno ne mogu da prihvatim to da u nekom malom gradu neko je u sukobu interesa ako mu je neko u familiji sudija ili advokat, a da nosilac praktično ključne uloge u parlamentu aktivno obavlja advokaturu u Visokom savetu sudstva, Državnom veću tužilaca i predsednik je Odbora za pravosuđe.
To je loša poruka. Ne šaljete dobru poruku. Verujte, kada bih bio na vašem mestu, sigurno bih ili zamrznuo status advokata ili nikada ne bih tako nešto prihvatio. To je stvar ličnog opredeljenja.
Vreme će pokazati, možda ću ja jednog dana morati to i da pokažem, ali u svakom slučaju to što vi nama ovde govorite nije u redu i upravo zbog svega toga je trebalo da se potrudite da kolege vaše koje su iz redova advokatura budu zastupljene u Državnom veću tužilaca. To je jedini razlog što kolega iz centralne Srbije, iz grada Čačka, nije izabran. Kao što sam rekao, da se ne ponavljam, učinili ste veliku ljudsku satisfakciju čoveku.
Nikada ne bih dozvolio da se na ovakav način biraju tužioci, da se na ovakav način ide, da tužilac ide iz jednog u drugi grad na 100 kilometara. Gospodine Radovanoviću, sada se obraćam i vama. Ako je neko posumnjao u nekog nosioca tužilačke funkcije u gradu u kome je biran, taj čovek mora da bude smenjen, a ne da kao nagrada ode u drugi grad da bude tužilac.
Vi ste poskupeli troškove. Ogromni su troškovi, to ćete tek videti. Već se sudije pitaju da li će imati obezbeđene prevoze, da li će imati obezbeđene stanove, da li će imati obezbeđene hotele itd. Veliki vam je to problem i shvatite samo to da ne možete na takav način voditi državu, ne možete nosioce pravosudnih funkcija tako šetati.
Reći ću vam da u ovom trenutku u gradu Kraljevu niko nije vodio računa da će Osnovni sud ostati bez ijednog krivičara. Jednog od dobrih krivičara ste poslali u Novi Pazar da bude istražni sudija. Čovek, verovatno, to uopšte nije ni konkurisao. Naravno, neki su napredovali.
Samo se vi, gospodine Ristiću, smejte. Govorim vam da je to tačno. Telefoni se ne smiruju. Svi su protiv ovakvog načina kako ste vi ove izbore vršili. Naravno, nisu oni koji su zadovoljni. Želim ovom prilikom i da čestitam nosiocima pravosudnih funkcija koji su izabrani, koji su dostojni, kako vi kažete, ali želim i da iskažem veliko nezadovoljstvo da su određeni odlični nosioci pravosudnih funkcija, da dalje ne idemo personalno i ne želim da ljudima nanosim možda i štetu, ostali mimo izbora, a siguran sam da bi zaslužili da budu nosioci pravosudnih funkcija.
Meni je zaista žao, gospodine Ristiću, što vi moju diskusiju shvatate lično. Mi ovde govorimo o principijelnim stvarima. Znate, lako ćete se vi pozvati na Ustav...
Ne znam, mi se razlikujemo po različitim uvidima. Želeo sam da kažem upravo gospodinu Ristiću da ne shvati ništa lično, nego pričamo o principijelnim stvarima.
Dakle, ponavljam još jedanput, gospodine Ristiću, ostaće neupamćeno po tome nešto. Nemojte da mislite da nešto favorizujem kolegu, ali vam kažem - niko u parlamentu, to što su se poslanici izjasnili sa četiti glasa samo za, siguran sam da sada anketiramo poslanike, da ne znaju ni o kome se radi. Neko im je rekao da ne glasaju.
Ako je Advokatska komora Srbije predložila tog kandidata i gospodin Tomislav Nikolić je to malopre govorio, nema šta parlament više o tome praktično da raspravlja jer nije bilo loših diskusija protiv njega. Da ste ovde u diskusiji ubedili parlament i poslanike da taj čovek nije kompetentan, za to služi parlament, ali nijedna diskusija za tog čoveka nije bila - čovek nije izglasan.
Govorim o principijelnim stvarima i vama bi bilo mnogo lakše sada da ste imali kolegu advokata u Državnom veću tužilaca i da ne trpite ovo sve i kritike prema vama, ali vam kažem da takvi argumenti i takvi advokati koji bi bili, ne bi sigurno bili po volji, jer ne bi dozvolili da se uradi ono što se uradilo sa tužiocima u centralnoj Srbiji. To je moja poruka. Odgovorite mi na to. Nemojte mi ovde u nekoj zavijenoj formi pričati nešto što uopšte nisam pomenuo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovana predsednice Narodne skupštine, želeo bih pre diskusije (da mi ne uračunate u vreme) da reklamiram Poslovnik, član 87, jer niko od članova Vlade nije prisutan. S obzirom na izuzetno kratko vreme koje imamo za obrazlaganje različitih zakona, molio bih vas da date pauzu.
Dobro, kada je već tako, onda želim da građanima Srbije kažem da su danas pred nama predlozi zakona koji su potpuno nespojivi, kako su u više situacija predstavnici poslaničkih grupa isticali, da bi bilo možda logično da su ovi zakoni o parničnom postupku, upravnim sporovima i krivični objedinjeni sa onima koji će primenjivati nosioci pravosudnih funkcija koji su izabrani.
Čini mi se da upravo i jeste želja da se ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama nađe tu zajedno sa ovim setom zakona o upravi, prekršajima i krivičnim zakonom, da se i na taj način pokaže kako preventivno treba da se deluje - ako ne budete postupali po njima, bićete drastično kažnjeni.
Nisam siguran da će ovaj zakon imati adekvatnu primenu, da će pooštravanje kaznene politike praviti neku generalnu prevenciju. Smatram da se generalna prevencija pravi ozbiljnošću u društvu, pravljenjem adekvatnih uslova za sve te ljude koji dolaze na sportska borilišta da mogu da navijaju za svoje timove koji će možda jednog dana istrčati na neku međunarodnu scenu. Siguran sam da u takvim situacijama ti ljudi neće primenjivati nasilje.
Naravno, ukoliko se svi ti ljudi uposle, zaposle, ukoliko imaju svoje porodice, sigurno će se na taj način suzdržati od bilo kakvog nasilja, a ovakvim drakonskim kaznama će se ti ljudi možda još više iritirati da upravo sve bude kontraproduktivno.
Reći ću vam samo primer Kraljeva. Kraljevo je grad bogate sportske tradicije. Odbojkaši ''Ribnice'' su i u onoj bivšoj Jugoslaviji bili osvajači Kupa kupova, a u ovom trenutku igraju međunarodne utakmice van Kraljeva zato što sportska dvorana nema uslove za evropske standarde. Da li to iritira navijače ''Ribnice'', koji su stizali do krajnjih destinacija one bivše zemlje?
Da li će navijače kraljevačkih košarkaša, ''Mašinca'' i ''Sloge'', iritirati to što iduće godine neće moći u svojoj hali da igraju domaće utakmice jer Kraljevo nema sportsku dvoranu koja će zadovoljiti uslove?
Da li vaterpoliste grada na Ibru iritira to što godinama ulaze u prvu ligu, a nema zatvorenog bazena? Da li fudbalere i navijače kraljevačke ''Sloge'' iritira to što je praktično nerešen status ''Sloginog'' stadiona?
Gospodo iz vladajuće koalicije, da biste mogli primeniti neki zakon, da tražite od naroda, građana, navijača da budu primerni, obezbedite uslove. Znate, jako je ružno kada na utakmici napravite neke kaveze, odnosno neke rešetke, i tamo ubacite ljude koji će da navijaju. Oni su već u tom trenutku, praktično, iziritirani da se tako ponašaju.
Reći ću vam samo još nešto kada je sport u Kraljevu u pitanju. Godinama su dolazili navijači iz onih bivših republika, gde je bilo i određenih nacionalnih mržnji itd., ali nikada navijači u Kraljevu nisu napravili nijedan incident, nego su ti ljudi, ako su pošteno pobeđivali i pokazali kvalitet, na kraju bili nagrađeni aplauzom. Kraljevo je bilo poznato po tome.
Moja poruka, pošto imam jako malo vremena, jeste da Vlada treba da obezbedi uslove. Kada govorim o Kraljevu, govorim i o mnogim gradovima u Srbiji koji takođe nemaju uslove za sportske manifestacije. Prvo, generalna prevencija se pravi na taj način.
Treba poštovati zakone koje država donosi, možda i jeste trenutak da se nešto ovako uradi, ali sigurno sa drakonskim kaznama koje ste predvideli nećete postići puno.
S obzirom na veoma kratko vreme, o ovim pravnim zakonima ćemo govoriti više kada bude na redu 3. tačka dnevnog reda, jer želim da ostavim vremena i svojoj koleginici Aleksandri Janković.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, na član 53. stav 2. podneo sam amandman ispred poslaničke grupe Nove Srbije da se iza reči "kao stečajni poverioci" dodaju reči "drugog reda", a na kraju rečenice da se dodaju reči "ukoliko nisu povezani na lica sa stečajnim dužnikom".
Naravno, Vlada nije prihvatila ovaj amandman.
Obrazloženje je izuzetno nejasno, nelogično i kad god neki amandman koji poslanici opozicije, u ovom slučaju Nove Srbije, podnesu amandman, jedno od obrazloženja je da je mogućnost velikih zloupotreba.
Naime, obrazloženje kaže - amandman se ne prihvata iz razloga što se navedenim članom definiše samo postojanje trećih lica koji mogu uzeti učešće u stečajnom postupku, njihov status kao stečajnih poverilaca.
Pitanje njihovog svrstavanja u isplatne redove rešava se u skladu sa opštim pravilom. Svako drugo rešenje bi predstavljalo mogućnost za brojne zloupotrebe.
Dakle, veoma nejasno i nelogično, kao što sam rekao. Uopšte ovaj zakon o stečaju ima dosta nelogičnosti. U praksi će se to pokazati, naročito kada je reč u onom delu kada se praktično ukidaju stečajna veća i sve se rešava kod sudije pojedinca i tu i kada su u pitanju stečajni upravnici koji mogu praktično da vode postupke koji su izuzetno složeni.
Imalo je mesta i rezona da u nekom delu zakona i može da opstane, ali u tom delu smatram da je trebalo napraviti gradaciju, dakle kada su veliki iznosi, kada su ozbiljni stečajni postupci, trebalo je staviti da mogu stečajni upravnici da vode takve postupke oni koji su provereni, koji imaju iskustva.
Za neke manje iznose je i u redu da bude sudija pojedinac, ali za ozbiljne, velike iznose, kada baš postoji osnovna sumnja da mogu da budu zloupotrebe, trebalo je da ostane stečajno veće, jer videli smo kada je ministar u načelu praktično branio ovaj zakon, rekao je da će na sudiji biti velika odgovornost, da preuzme sve rizike iz stečajnog postupka, što dovodi takvog sudiju pojedinca u jedan neravnopravan položaj, praktično da ukoliko mu se ne svidi onaj stečajni upravnik iz osnovnog onog reda da on može da preuzme odgovornost na sebe.
To nije u redu i upravo takve stvari dovešće do velikih zloupotreba. Sudija neće biti praktično u situaciji da adekvatno odlučuje, nego će se više baviti time da li je ili nije kompetentan stečajni upravnik.
Dakle, još jedanput ponavljam, imalo je prostora da se na takav način, uopšte to je osnovna poenta u ovom praktično zakonu, jer vi imate primer u fudbalu, pa u košarci, tačno se zna ko sudi prvu ligu, ko sudi drugu ligu, ko sudi treću ligu. Pa, ne može sudija u nekom sportu koji sudi treću, četvrtu ligu da odjedanput sudi neki veliki derbi. To je jedna mala paralela sa ovim, da bi građanima Srbije pojasnio da je potpuno neprihvatljivo da ozbiljne slučajeve rešavaju stečajni upravnici bez iskustva. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, poštovani predstavniče Visokog saveta sudstva, poštovani građani Srbije, pred nama je nešto što građani Srbije i svi nosioci pravosudnih funkcija dugo očekuju. Mi smo tokom godine imali toliko zakona kada je u pitanju pravosudni sistem da verujte potpuno sam siguran da će se u moru ovih zakona pre svega građani Srbije izuzetno teško snalaziti. Smatram da ulazimo u izuzetno škakljive reforme, reforme koje će sigurno napraviti haos u pravosuđu.
Mislim da je trebalo sačekati neko bolje vreme da se ovoliko zakona donese, jer siguran sam da ni u jednoj zemlji u Evropi nije za ovako kratko vreme donet ovoliko veliki broj zakona, koji će sigurno imati za posledicu jedan veoma usporen rad u pravosuđu, već je to na terenu. Izuzetno se malo zakazuju predmeti, sudije i tužioci su u velikim iščekivanjima, a sve to trpe građani Srbije, koji ne mogu da ostvare svoja prava kada se obrate pravosudnim organima.
Danas imamo pred nama izbor predsednika Vrhovnog kasacionog suda, Predlog odluke o izboru republičkog javnog tužioca, Predlog odluke o izboru tužilaca i tužioca posebne nadležnosti i izbore praktično za nosioce tužilačkih funkcija u višim i osnovnim tužilaštvima.
Osnovni problem, gospodine ministre, da u vašem uvodnom izlaganju i kao što je rekao predsednik Odbora za pravosuđe, koji je praktično jedna od ključnih figura i u Viskom savetu i ovde u parlamentu, kada je izbor nosilaca pravosudnih funkcija u pitanju, jeste što niko od vas nije pomenuo da funkcionalnu organizovanost tužilaštva, posle ovoga što ćete vi sigurno da izglasate, ne ulazeći u personalna rešenja koja predlažete ovde.
Imali smo situaciju da smo praktično pre 24 sata u sredstvima javnog informisanja saznali da se ovo nalazi pred nama i praktično, personalnim rešenjima, za jedno takvo kratko vreme, neuputno je govoriti, jer jednostavno nije ni kolegijalno da nekog ocenjujemo u personalnim rešenjima.
Gde je problem? Odakle odjedanput, gospodine ministre, da tužioci u svojim sredinama, koji su godinama predano radili, neko manje, neko bolje, neko više, to je stvar ocene suda, odjedanput, kao nagradu za sve to, dobijaju praktično prekomande kao što se dešava u Vojsci Srbije, da oficiri idu iz mesta u mesto.
U centralnoj Srbiji, iz ovoga što smo mogli da saznamo, a kažem da je kratko vreme, u gradovima jednostavno neće biti nosilaca tužilačke funkcije ni u osnovnom ni u višem sudu iz tog mesta. Ko je doneo takvu odluku da se to primenjuje? (Zoran Krasić, sa mesta: Boško Ristić.) Ko je izrazio veliku sumnju ka tužiocima iz tih mesta da su u raznoraznim lobijima. (Zoran Krasić, sa mesta: Boško Ristić.) Ako je već izrazio da postoji tako nešto, onda je trebalo te ljude smeniti. (Zoran Krasić, sa mesta: Boška Ristića.)
Kao što vidimo mnogi ljudi iz tog mesta, nosioci tužilačkih funkcija, odlaze u druga mesta. To znači, po vama, da su dobro uradili posao. Odakle i ovde, kada smo govorili o sudovima, imamo paradoksalnu situaciju da će se potpuno proizvoljno sprečiti uticaj na tužioce i na druge nosioce pravosudnih funkcija u svom mestu?
Verujte i budite potpuno uvereni da idete u potpuno kontrasmeru. Sigurno, ako je neko podoban za to da se vrši uticaj na nosioca pravosudnih funkcija, pre će se taj neko, narodski rečeno, ''utaliti'' sa nekim u drugom gradu, doći će se lakše do njega, jer onaj čovek koji živi u svom gradu, mora da vodi računa o svojoj porodici, mora da vodi računa o svom komšiji, mora da vodi računa o svojim prijateljima i o svom ugledu.
Mi to tako paušalno kažemo – hajte da krenemo u jedno potpuno beznađe, hajde da tužilac iz Smedereva ide u Negotin, tužioci iz Kraljeva da idu u Kruševac, tužioci iz Topole i Velike Plane u Čačak. Ne mogu da prihvatim nešto tako. To je potpuno bespredmetno, neočekivano da tako nešto preduzmete odjedanput. Unećete potpuno velike probleme.
Vi nanosite štetu i tim tužiocima. Sigurno niko od njih nije konkurisao. Znam situacije da su ljudi konkurisali u određenim mestima i da su potpuno na drugo mesto raspoređeni. Postoji tu neka volja nekih ljudi i konkurs. Kako je moguće da na tako paušalan način određujete gde će ko da ide?
Verujte, neće to izaći na dobro. Sigurno da tako nešto, na tako brzoplet način, neće doneti nikakvu reformu u pravosuđu i doći će do potpunio velikih problema, a da ne pričamo o ogromnim troškovima koje ćete da napravite na ovakav način. Zamislite jednog tužioca koji dolazi iz Prokuplja u Kragujevac. Zašto to isto niste uradili i u Beogradu? Zašto niste tužioca iz Vlasotinaca doveli u Beograd? Jedino iz Beograda tužioci ostaju u Beogradu.
Ako ste smatrali da će sprega da bude zaustavljena, onda to primenite i na Beograd. Nemojte to tako da radite samo po centralnoj Srbiji, kao da smo mi neki tamo Indijanci, pa jednostavno treba da se ide po raznoraznim gradovima da bi se zadovoljili nečiji apetiti.
Ovde postoji i osnovana sumnja da će se tužioci da praktično obračunavati i sa nepodobnim političarima na taj način. Jer ljudi koji žive u svom gradu tačno znaju ako je neki političar iz neke druge stranke da je on pošten čovek. Ovako će određeni tužioci dobijati raznorazne naloge. Postoji ta osnovana sumnja, jer su ova rešenja neprihvatljiva.
Sada je potpuno jasno, žao mi je što nikoga nema iz Državnog veća tužilaca, da se advokat iz Čačka, eminentni, koji je predložen i od Advokatske komore, ne bira u DVT. Vi ste sa nekompletnim DVT ušli u ove izbore. Sigurno da jedan čovek iz advokature ovako nešto ne bi uopšte podržao. Čemu sada izbor tog budućeg kandidata sada kada završite posao? To je više relevantno i nikakvog uticaja nema i slično.
Kako ste mogli gospođo iz Vrhovnog saveta, nije vam kompletiran ni Vrhovni savet, zašto to niste uradili? Eminentni profesori Pravnog fakulteta nisu ovde izabrani. Meni uopšte nije jasno kako ste mogli jednu veliku organizaciju, Advokatsku komoru, da zaobiđete kada je u pitanju DVT? Otuda i ovakva raznorazna rešenja. Jednostavno ste hteli da izbegnete bilo koga ko će reći – ne.
Potpuna je odgovornost na Parlamentu, jer predlog je bio i ovde konkretno niko nije za tog kandidata imao ni jednu jedinu lošu reč – odjedanput čovek nije prošao na glasanju. Eto, u tome su neke praktično potpune sumnje u sve ovo.
Da se vratim na ekonomičnost postupka koji ćete da vodite. Sve će to da plaćaju građani Srbije. Koliko su dnevnice, koliko su troškovi raznoraznih vozača koji će voziti tužioca iz jednog grada u drugi? Ko će to sve plaćati? Zato ste podigli ove takse građanima Srbije pre dva, tri meseca ovde, ili pet, šest meseci na 50%. Otuda, sve će to u suštini da plate građani Srbije.
Potcenjujete sve tužioce u određenim gradovima, jer je nemoguće da u gradovima od 100, 200.000 ljudi, gde postoji 200, 300 nosilaca pravosudnih funkcija, baš nijedan čovek iz tog grada ne bude određen za državnog tužioca u tom gradu – mislim da je to nezabeleženo.
Sve me ovo podseća na one kaubojske filmove, znate, u Teksasu kad šerif ide iz jednog grada u drugi grad i dolazi tamo da reši neku situaciju. Ovo je nekada prema velikom broju tužilaca koji su savesno obavljali svoje poslove u dugom nizu godina. Ne može se samo na bazi pretpostavki - da će se sprega nekih lobija unutar jednog grada na ovakav način mimoići.
Vi treba da imate još jednu situaciju tu u vidu – 2011. godine tužioci će voditi istragu. Pretpostavite samo nešto, ako je tužilac u Prokuplju, a nešto se hitno desi u Kragujevcu, ili ako je tužilac u Kraljevu, a nešto se desi u Kruševcu – taj tužilac će biti udaljen u nekoj hitnoj situaciji 200 kilometara. On treba da dođe.
Vi znate kako zamenici praktično ništa ne smeju da urade dok tužilac ne kaže – može, goni, nemoj da goniš, zaustavi gonjenje. Ovo je vrlo loša poruka. Ovo je nešto što je apsolutno ne zabeleženo. Smatram da ćete napraviti zaista jednu totalnu pometnju.
Mi ćemo imati u Srbiji samo putovanja. Građani će putovati po 200 kilometara do suda da bi mogli da ostvare svoje pravo, a sudije u apelacionim sudovima će putovati po 200 kilometara do apelacionog suda, tužioci vidimo na istovetan ili još na jedan potpuno suroviji način u svim gradovima, praktično nosioci tužilačkih funkcija u centralnoj Srbiji, jer nisam imao dovoljno uvida, pošto jednostavno u Beogradu to tako nije, putovati. Napraviće se nešto što je toliko skupo za državu, da je ne znam kako ovakav zakon i ovakva rešenja donosimo u momentu kada je i ta svetska ekonomska kriza na koju se vi svakog dana pozivate, kada imamo na hiljade otpuštanja u Srbiji, kada niko ne radi – sada ćemo mi da rešimo sve probleme što ćemo poslati tužioca iz Kraljeva u Kruševac ili onoga iz Požege u Valjevo.
Znate šta – ako je i od ove izvršne vlasti, iako vi kažete da nema uticaja, apsolutno ovo ne mogu da razumem. Ovo je nešto za šta sam siguran da ni jedan tužilac, da ih anketirate, ovo neće podržati. Ovo je potpuno nametanje jedne surove želje da se tobože, pod izgovorom nekih velikih reformi, tužioci šalju toliko daleko da rade svoj posao.
Je li vi znate kakve ćete napraviti kolegijalne probleme kada dovedete nekog tužioca u drugi grad gde sede iskusni zamenici, ljudi koji su očekivali da postanu tužioci? Znate li kakvih će tu problema biti? On će naići na opstrukcije.
Znate li vi kada se u jednom gradu pojavi tužilac sa strane, koji uopšte ne zna protiv nekih počinioca krivičnih dela ko su ti ljudi, šta se sve tom tužiocu može servirati? Vi znate da tužilac u svom gradu tačno zna, kad se neki događaj desi, praktično u glavu čoveka ko je taj koji nešto vrši ili ne? Smatram da je ovo toliko preterivanje, da ako ovde ima malo bilo kakve pameti u parlamentu, ovako nešto, ne uključujem personalna rešenja, ne sme da prođe.
Poslanici iz svojih gradova treba da vode računa da li će glasati za nekog tužioca iz drugog mesta u svom gradu. Vi ćete morati da objasnite svojim biračima, na kraju krajeva, kako ste to mogli. Nije ovo lokalizam. Ovde se radi o funkcionalnim stvarima i o onim ljudima, odnosno ko su ti ljudi koji su napravili ovakve kriterijume – da se totalno razbuca praktično tužilaštvo u Srbiji?
Ovo je ključna tema. Smatram da će biti mnogo problema. Smatram da će upravo biti mnogo više uticaja na ljude koji su sa strane, nego da su to tužioci iz svog mesta. Tačno pre 30-40 godina ovakve stvari su se dešavale u malim sredinama kada nije bilo kadrova, u nekim nerazvijeni sredinama, išli su tužioci, išle su sudije na ispomoć.
Verujte gospođo iz Visokog saveta, porastao sam u jednom takvom ambijentu, moj otac je bio nosilac pravosudne funkcije i išli su ljudi iz tog suda da pomažu, ali ovako nešto nije zabeleženo. Stigao sam juče samo sa četvoro-petoro ljudi da popričam, svi ovi ljudi u Kraljevu, konkretno, a ima nekih i sa strane sa kojima sam pričao, nisu zadovoljni ovim rešenjem i potpuno su šokirani na ovakav princip određivanja nosilaca pravosudnih funkcija.
Nažalost, to je tako. Vi i kod sportske utakmice kada igraju neki timovi iz svog mesta delegirate sudiju ili delegirate delegata da bi se smanjili troškovi iz tog mesta. Ne dovodite u toj situaciji nekoga sa strane. Vi ćete ovde imati potpuno jedan putujući cirkus.
Čujem ovih dana da i u ministarstvima nekim se planira, naravno, gospodine ministre, odmah ste se okrenuli, da iz ministarstva činovnici, državni službenici na položajima, čak neki treba da idu u druge gradove organizovano autobusom na posao svaki dan i da se vraćaju.
Reći ću vam, gospodine ministre, ali to je sve u duhu ovoga što pričam, pravite, gospodo, jednu skupu državu. Ko će ovo da plaća? Polako će tu da se tužioci umore od svakodnevnih putovanja. To je ipak veliki period, ide tu i zima i poledica i magle, pa će tu biti plaćanje hotela, pa će biti iznajmljivanje stanova, pa će verovatno biti i dobijanje stanova. U ovoj situaciji sada kada svi pričamo, kao što sam rekao, o svetskoj ekonomskoj krizi, kada nigde nema novca, kada je potpuni kolaps, vi donosite nešto ovako.
Gospodine ministre i vi pripadate mojoj struci i siguran sam da se slažete sa ovim. Meni je žao što gospođa Malović nije ovde. Verovao sam da se ovako nešto sigurno ne može u ovom opsegu, mogu da zamislim pojedinačna rešenja da zaista nema u nekom gradu adekvatnog čoveka pa da se iz nekog obližnjeg grada dovede neki iskusniji tužilac, ali da vi ljude koji su se dokazali u svom poslu u svom gradu nagrađujete prekomandama u drugi grad, a dovodite iz druge sredine, iz potpuno različitog okruga u taj grad, to ne mogu da razumem.
To sigurno da nikom ko se bavi bilo kakvim poslom u pravosuđu ne može da bude jasno, a pogotovo ne može da bude jasno građanima Srbije koji će suočiti sa velikim problemima. Vi znate da sutra kada tužilac bude vodio istragu ili kada nosilac pravosudne funkcije i prima neke građane tamo, jedan ili dva dana itd, taj čovek će više biti u tom svom gradu, zavladaće sigurno i određeni nerad, ali vi smatrate da su to neki evropski principi.
Voleo bih da nam neko kaže odakle je ovo prepisano ovako nakaradno i ovako opasno? Nadam se da će do kraja ove rasprave opozicija uspeti da ubedi da ovo nije dobro. Sačekajte malo, mnogo ste se zalaufali sa raznoraznim zakonima, pa to ne mogu da proprate mnogo veći eksperti, a kako tek građani Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani ministri, podržavajući amandman gospođe Zlate Đerić koja je tražila brisanje i koji nije prihvaćen nažalost, onda smo u članu 8. pokušali da podnesemo amandman koji bi donekle popravio ovaj tekst i koji bi suštinski doprineo eventualnom poboljšanju zakonskog teksta.       
Dakle, u članu 8. posle reči "zakonom" briše se tačka i dodaju reči "u skladu sa Ustavom". Posle stava 3. dodaje se stav 4. koji glasi: "Nadzor i kontrolu trošenja sredstava vrše organi Republike Srbije u skladu sa zakonom i Ustavom."
Obrazloženje ovog amandmana jeste da je najosetljivije pitanje za građane Republike Srbije pitanje sticanja i utroška sredstava, a posebno kontrola koja se vrši nad tim sredstvima jeste veoma važna i obavezujuća. Građani moraju biti obavešteni na koji način se raspolaže budžetskim sredstvima, jer svi učestvuju u njihovom stvaranju.
Naravno, obrazloženje koje je Vlada dala zašto nije prihvatila ovaj amandman je potpuno proizvoljno, nije u skladu praktično sa ovim što smo mi predložili, ali objašnjenje se praktično i ne odnosi na ovaj amandman koji smo mi podneli, tako da se nadam da će dodatno ili na samoj sednici ovde ili u danu za glasanje imati u vidu čak i vladajuća koalicija i podržati ovaj amandman.

Whoops, looks like something went wrong.