Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Spasojević

Srđan Spasojević

Nova Srbija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, moje obraćanje sa ovog mesta posle ove, praktično, dvomesečne pauze će biti u pravcu da još jedanput podsetimo javnost u Srbiji, a naročito građane Kraljeva, za sve ono što se u letnjem periodu dešavalo u Kraljevu kada je u pitanju lokalna vlast.

Sa ovog mesta više puta sam ukazivao na veoma sporne stvari koje su se dešavale prilikom četvrte promene vlasti za dve i po godine.

Naime, suština problema je nastala kada je Vlada svojim zaključkom, praktično, napravila većinu u Kraljevu, zaključkom koji je potpuno neprimeren i do dana današnjeg nisam dobio adekvatan odgovor, iako sam više puta postavljao to pitanje. Naravno, taj zaključak Vlade je takav da i dan-danas sadašnja opozicija u Kraljevu, a i Nova Srbija, nikada nije dobila zaključak Vlade, a otud je, pre svega…

(Predsednik: Gospodo poslanici, molim da samo saslušamo poslanika.)

… nemogućnost da na takav zaključak Vlade Nova Srbija i ostale opozicione stranke u Kraljevu reaguju pravnim sredstvima i nemogućnost da se uloži bilo kakav pravni lek jer takav dokument nikada nije ni dobijen, odnosno taj zaključak Vlade.

Naravno, usledile su stvari posle toga da je MUP praktično izvršio takav zaključak i na prvim sednicama kada se ponovo promenila vlast MUP je obezbeđivao danima SO Kraljevo i to je bila jedna vrlo ružna slika, jedna vrlo ružna atmosfera, jedna veoma loša poruka kakvu je Kraljevo, a i Srbija poslala u svet.

Iza toga usledili su dvomesečni mirni protesti o kojima je javnost Srbije veoma malo obaveštavana, jer sigurno da to nije bilo u prilog aktuelne vlasti. Protesti su se završili jednim jedinim ciljem, jer su sve opozicione stranke u Kraljevu, verujući u pravosuđe, verujući u pravosudne organe i državu, podnele niz tužbi. Moram da istaknem ovom prilikom da ni po jednoj pojedinačnoj tužbi od odbornika koji su zamenjeni nije odreagovano.

Mi ni dan-danas nemamo nijednu presudu, jer upravni sudovi praktično u svakom pojedinačnom slučaju stalno traže dopunu dokumentacije i apsolutno verujemo u to da im je želja da se praktično ovih godinu i po dana zabavljaju sa tom dopunom dokumentacije i možda presude ovu stvar upravo u onom trenutku kada budu raspisani novi izbori.

To nije reforma pravosuđa, to nije nešto za šta se verovatno svi ovde zalažemo, naročito aktuelna vlast kada nam danima priča o tome kako je veoma dobro sprovedena reforma pravosuđa, a vidimo da smo juče imali praktično štrajk u administraciji, da ti ljudi koji su na rubu egzistencije treba da rade nešto i veoma je teško, znate, kada neko prima 16, 17 ili 18 hiljada dinara platu, a predsednik Vrhovnog kasacionog suda svoju platu sa nekih 270 ili 280 hiljada podiže na 400 hiljada dinara. Veoma je teško objasniti ljudima u administraciji u Srbiji u pravosuđu da nema novca za te ljude.

Naravno, u prilog tome ide, vidimo, i danas da je predsednik opštinskog, odnosno osnovnog suda u Kraljevu sebi praktično isplatio nešto, navodno nije otišao na godišnji odmor. To je postala praksa u Kraljevu. To je isto uradio i aktuelni gradonačelnik u Kraljevu. Smatramo da je to potpuno neprimereno i ne znamo koji je zakonski osnov za to.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani predstavnici Visokog saveta, poštovani građani Srbije, pred nama je odluka o izboru sudija na trogodišnji mandat u sudovima opšte i posebne nadležnosti, pred nama su određene biografije, imena, dakle kandidature, i kao poslanik ''Nove Srbije'', apsolutno ne želim da govorim ni o jednoj ovoj biografiji. To su mladi ljudi koji počinju neki svoj posao. Unapred želim, pošto će sigurno oni biti izabrani, da im čestitam i da im poželim uspešnu sudijsku karijeru. Naravno, oni će sigurno i kasnije nastaviti da se bave ovim poslom.
Ono što može da se primeti jeste da se veliki broj prima sa područja Apelacionog suda u Nišu. Da li je to baš sve slučajno ili ne, to je jedna stvar, ali potrebe tih sudova nalažu ka tome. Nemam uvid u to, ali očigledno da u ovom prvom izboru, verovatno će biti i drugih izbora, postoje verovatno neki prioriteti, što, u svakom slučaju, ne može da bude dobro. Ali šta je, tu je.
Sve što možemo da kažemo, a i koleginica Radović je pre mene rekla da smo mi pre nekoliko dana izabrali, praktično, poslednjeg člana Visokog saveta. Svi smo se ovde izjasnili da se radi o veoma kvalitetnom čoveku. To uopšte nije sporno. Sporno je to zašto Visoki savet nije bio kompletan od početka, dakle kada se odlučivalo o onom velikom broju sudijskih i tužilačkih funkcija itd., koji je imao izbor pred nama od 1.500 vršioca pravosudnih funkcija.
Takođe znamo da ni Državno veće tužilaca nije bilo kompletno. Tu je bilo dosta problema sa izborom člana Advokatske komore, gospodina advokata Miroslava Bojića, koji je ovde dva puta predlagan od Advokatske komore Srbije, a nije prošao.
Šta možemo na početku da zaključimo? Da određeni problemi koji se dešavaju jesu ti da pravosuđe jeste reformisano, ali je, čini mi se, reformisano samo u smanjenju broja nosilaca pravosudnih funkcija i trenutno imamo problem šta sa neizabranim sudijama koji nisu prošli na konkursu. Dakle, pred nama su predlozi da ti neizabrani nosioci pravosudnih funkcija još šest meseci ili jedno vreme primaju nadoknadu koja im je omogućena po zakonu, jer je šest meseci proteklo 1. jula.
Ovde želim da vam postavim pitanje po kom to pravnom osnovu, po kojem to zakonu, kada znamo da postavljena i izabrana ili imenovana lica imaju mogućnost šest meseci da primaju nadoknadu, a da im se taj rok produži godinu dana mogu po zakonu samo oni ljudi koji odlaze u penziju. Da li je to, praktično, priznanje da je bilo određenih problema prilikom izbora, pa se izlazi u susret tim ljudima? Nemam ništa protiv toga da se tim ljudima izađe u susret, jedino što bi verovatno bilo bolje da se taj izbor za jedno vreme zakonski pomeri, da to malo ide i prirodnom selekcijom, pa bi mnogi ljudi polako odlazili u penziju, jer je toliki zaokret, od 800 do 1.000 ljudi u jednom trenutku, težak udarac za pravosuđe.
Argumenti za to su vam zatrpanost sudova predmetima. Mi smo imali uobičajenu praksu da su se predmeti u parničnom postupku zakazivali mesec za mesec, a sada se tri-četiri meseca ne zakazuju predmeti. U takvom ambijentu trpe svi. Pre svega sudije, koji rade svoj posao i imaju ogroman pritisak od advokata, od stranaka koje su s pravom nezadovoljne zašto se toliko dugo odugovlači s postupcima. Naravno, velike probleme imaju i advokati koji zastupaju stranke, s obzirom da je pravo koje stranka traži u nekom postupku izuzetno teško ostvarljivo i, kada se ostvari, kada dođe do pravosnažne presude, počinju problemi.
Nadam se da će skoro pred ovu skupštinu doći zakon o izvršnom postupku i da će valjda nešto regulisati. Jer, trenutno je u Kraljevu 5.000 izvršnih presuda i 20.000 predmeta, da samo dvoje sudija rade na tim predmetima i te kolege su s pravom toliko zatrpane da ne znam kako će oni izaći iz problema.
Veliki su problemi. Ja sam i pre nekoliko dana ministru pravde, kada je bila ovde, rekao da su, s obzirom na naše prihode, na prihode građana Srbije, sudske takse ogromne. Mi smo ih prošle godine za 50% povećali i ja s pravom postavljam pitanje – šta je u ovom periodu, kada je zastoj u povećanju primanja građana Srbije, toliko poskupelo u ovoj zemlji, čak ni energenti, osim nafte, nisu toliko poskupeli, da bi se tako rapidno odjedanput podigla sudska taksa?
Imamo problem ne samo takse za tužbu, već i za presudu, pa i za izvršenje, pa još kada imate toliko spor postupak, onda nastaje totalni kolaps i onda se javlja veliko nezadovoljstvo onih ljudi koji se sude, parničnih stranaka. Svi su u problemu – i sudije, i advokati i stranke, a pre svega građani Srbije. To je problem koji mora da se reši.
Pre dve-tri nedelje sam imao jedan konstruktivan predlog, naravno za one koji budu radili na izradi zakona, da se sve takse naplaćuju na kraju, kada se izvrši presuda, i taksa za tužbu i taksa za presudu i taksa za izvršenje. Mislim da su me i kolege iz određenih pozicionih stranaka podržale u tome i mislim da je i ministar pravde pozitivno reagovao na taj predmet. To će naterati nekoga da radi svoj posao, a ako neko ne radi svoj posao, neka bude i sankcionisan. Jer, ne može država da naplati sve, a kada predmet ode u izvršenje, da tu bude tačka, da se tu predmet godinama provlači, da u međuvremenu određena lica postanu nesolventna, i ne može izvršni postupak da bude takav da, praktično, izvršnog poverioca kažnjava, a izvršnog dužnika štiti do kraja.
Što se tiče ovih ljudi koji će biti birani, još jedanput im od srca želim da budu dostojni funkcije koju će obavljati. Želim da u neko dogledno vreme oni budu perjanica srpskog pravosuđa. Ne sumnjam uopšte u kvalitet ovih ljudi, a smatram da je i kolega Boško Ristić sigurno pred sobom imao kandidate koje, s obzirom na svoju profesiju, poznaje itd., i da sigurno može i on puno u tome da pomogne. Dakle, još jedanput, puno sreće novim nosiocima pravosudnih funkcija.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, poštovani građani Srbije, pred nama je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije, rasprava u pojedinostima.
Nova Srbija je podnela nekoliko amandmana, ali s obzirom da su se i mnogi predstavnici drugih političkih stranaka uključili na samom početku, praktično idu član za članom i prinuđeni su da tako tumače. Mnogo je kontradiktornosti i čekati jednostavno amandman po amandman, suština ne bi baš mogla građanima Srbije da bude jasna.
Siguran sam da smo, moram da kažem figurativno, mi umetnici da jednu dobru ideju svi zajedno, jedan dobar zakon, koji smo u principu, uz neke sitne izmene 2008. godine amandmanima pokušali da popravimo, praktično upropastimo na startu. Agencija za borbu protiv korupcije ovakvim predlogom izmena zakona praktično devalvirana je u samom startu.
Postaviću pitanje jedno koje nisam čuo da je neko od kolega postavio. Da li će bilo ko od javnih funkcionera biti sankcionisan ukoliko nije na vreme priložio svoju imovinsku kartu? Zašto bi, gospođo ministre, zašto bi neko bio sankcionisan ukoliko ovi ljudi koji su imali rok do 1. aprila da se izjasne za neku od funkcija neće biti sankcionisani, kako je gospodin Martinović rekao, period od dva tri meseca je prošao i mi donosimo zakon.
Bio bih dovoljno mudar da sam na suprotnoj strani da ovakvu izmenu i dopunu zakona uradim 21. marta. Cela prošla godina je prošla u priči Agencija se sprema, Agencija počinje da radi, Agencija će biti rigorozna.
S obzirom da Agencija ima pravo, praktično čak i vrlo oštre sankcije prema nekom ko nije podneo imovinsku kartu, čak i zabrana bavljenja politikom u nekim drugim javnim funkcijama u nekom periodu, postavljam pitanje: do ove izmene zakona da li će neko biti sankcionisan? Šta ćemo sa periodom april, maj, jun i ovih 20 dana jula? To je osnovno pitanje.
Kozmetika je sada da li će oni da se izjasne ili neće, kao što su i moje kolege rekli, oni će morati sada do septembra samo prijave sve te svoje da podnesu, pa će taj rok naravno biti jako dug, da se Agencija izjasni i verovatno će tu doći do nekih izbora. Prema tome, smisao Agencije je obesmišljen.
Nije ovo dobro, pogotovo nije dobro ako se jedan predstavnik Agencije, koga je Skupština praktično izabrala, danima upustio u polemiku, mislim osnovano, da javni funkcioneri u Vojvodini i neki koji se nalaze u Srbiji nisu po Ustavu u mogućnosti da od 1. aprila obavljaju dve javne funkcije i da moraju da se izjasne.
Ako smo mi tog čoveka ovde izabrali, mi treba da poštujemo njegovo mišljenje, a upravo ovakve izmene zakona praktično njemu stavljaju flaster na usta, da jednostavno mora da ćuti u budućnosti, inače će brzo, ako se suprotstavi nekoj vladajućoj koaliciji ili nekoj političkoj stranci, nekom političkom interesu, doći do promene zakona, zato bolje da ćuti.
Moje osnovno pitanje jeste, javna funkcija je javna funkcija, da li je neko izabran po proporcionalnom sistemu ili po većinskom sistemu to je potpuno irelevantno za samu situaciju ili činjenicu javne funkcije. Zašto bi neko, recimo sutra, recimo i ti gradonačelnici oko kojih je bilo sporno, zašto bi oni sada morali da se odreknu neke funkcije samo zbog toga što su birani po proporcionalnom sistemu, a neko ko je biran po većinskom sistemu moći će da zadrži svoje pravo?
Kakva je razlika u takvim javnim funkcijama? Javna funkcija je javna funkcija. Postavljam pitanje, da li bi neko od građana Vojvodine glasao za te ljude po većinskom sistemu da je znao da će bi ljudi biti tako beskrupulozni i da će moći da imaju dve-tri funkcije? Da li bi oni bili izabrani? Da li bi bili izabrani da toliko imaju funkcija, a da toliko ne mogu da se posvete možda svom gradu ako su u parlamentu Vojvodine ili obrnuto? Verovatno da ne bi bili izabrani.
Prema tome, mi moramo pre svega da poštujemo i građane Srbije koji na ovaj ili onaj način biraju. Mi smo imali i većinski sistem za izbor gradonačelnika, i kada se to nekom učinilo da nije dobro, jer u mnogim gradovima pobeđuju možda neke stranke, konkretno u Kraljevu predsednik, pokojni dr Miloš Babić je pobedio sa 75% glasova građana Kraljeva, a mi smo tada kao Nova Srbija imali samo tri odbornika.
Hajde brže-bolje, ne kažem da je to zbog Kraljeva, nego zbog nekih verovatno drugih stranaka koje su shvatile da je to vrlo opasno, hajde brže-bolje da vratimo proporcionalni sistem, možda ćemo imati više šansi. Na okruglom stolu sa Milanom Markovićem, ministrom, prošle godine u Sava centru smo imali žustru polemiku oko toga. Lično smatram da gradonačelnici treba da se biraju po većinskom sistemu, jer oni predstavljaju gradove.
Da li svi predsednici opština treba tako da se biraju, to možemo da polemišemo, to su neke manje sredine itd., ali gradonačelnici apsolutno moraju da budu po većinskom sistemu jer su to veliki gradovi i treba narod da se izjasni za autentičnog predstavnika koji će da predstavlja taj veliki grad.
Dakle, mislim da je od oktobra 2008. do sada jula 2010. godine prošlo puno vremena i da sigurno neke amandmane koje NS podnela, kao što sam rekao u raspravi u načelu, da su bili prihvaćeni, mi danas ne bi imali ove izmene i dopune ovog zakona. Mislim da se u tom trenutku olako držalo, da 1. april 2010. godine nikad neće doći. Eto, vidite kako vreme brzo prođe, a onda zbog ovakvih nelogičnosti moramo da opterećujemo i nas i građane Srbije da menjamo nešto u principu za šta smo svi tad rekli da je to dobro, da Srbija dobije jedan ovakav zakon, da je dobro da se praktično obavlja jedna javna funkcija i da ne može biti više javnih funkcija.
Naravno, kao što su kolege rekle, ima tu nekih nelogičnosti, da li je neko u školskom odboru ili na nekoj drugoj funkciji, da li je to sukob interesa. Vidite, gospođo ministar, smatram da je jedan veliki sukob interesa, ništa lično, kad ste vi, ne vi, nego kad je neki od predstavnika poslanika, predsednik Odbora za pravosuđe, pa je predstavnik, a to smo govorili kad smo govorili o Visokom savetu sudstva, kad obavlja posao advokature, kad direktno utiče na izbor sudija ili tužilaca u ovoj zemlji.
Za mene je to sukob interesa, a elegantan način da se izađe iz toga je da se u periodu, ako želite da obavljate toliki broj funkcija i da direktno birate sudije u voj zemlji, da u tom periodu zamrznete svoj status. Ako ćemo mi uskoro doneti neki zakon o advokaturi ili bilo šta, da sudija koji je u svom gradu bio sudija, neće moći tri godine ili pet godina da obavlja svoju dužnost, uporedite mi težinu tog sukoba interesa i ovog o kome pričam.
Ne kažem da tu ima bilo kakve zloupotrebe itd., ne želim da kažem, ali smatram da bi to bilo prirodno, jer ne vidim nikakvu razliku između vas i gospodina Boška Ristića, da vi ne možete u ovom trenutku da se bavite advokaturom. To je po istom osnovu, možete i vi da budete ministar, ako ste potpuno od autoriteta, ako ste nepristrasni i možete da radite taj posao, da budete ministar, jer i vi, i on ste članovi Visokog saveta sudstva. Naravno, vi niste u tome ali dajem jedno poređenje i sigurno da je ovo za neko razmišljanje u budućem periodu.
Naravno, kada govorimo o direktorima Agencije, potpuno mi je zasmetalo, moram da vam priznam, ova mogućnost da sada odbor bira tri člana, odnosno neka tri kandidata za izbor direktora, da direktor posle iz tog bira svog glavnog saradnika.
Znate šta, niste izmislili toplu vodu. Takva stvar je već viđena u Vladi, kod ovih koji oglašavaju konkurse, kadrovska služba ili već kako se zove, nebitno. Oni isto tako sprovode konkurs u Vladi, predlažu tri kandidata i onda Vlada postavlja direktora ili neko postavljeno lice. To nije nikakva novina.
Jedino ne vidim razlog, a i tada sam kada smo donosili ovaj zakon, dao jedan predlog amandmanom, da bi potpuno bilo logično da zamenik direktora, baš se sećam, taj amandman je bio da treba da bude iz redova opozicije. Da opozicija predlaže, ne da bude stranačka pripadnost, nego da opozicija predloži tog zamenika direktora, jer bi uzajamno bila kontrolna funkcija i direktora i zamenika Agencije. To bi bilo smisleno i takav jedan zakon bi svi podržali.
Kada prođe određeni period vremena, vidi se da neki možda takvi predlozi ubuduće treba da budu prihvaćeni, jer ta agencija je u interesu svih, u interesu građana Srbije i normalno je da direktora ima sutra na predlog Odbora, da isto na predlog opozicije tom odboru bude zamenik. To je jedna uzajamno kontrolna funkcija. Ne vidim ništa loše u tome. Naravno, morao bi zakon da se menja, da se uslovi menjaju, ali…
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani građani Srbije, tačno sam pre nedelju dana sa ovog mesta postavio pitanje ministru za lokalnu samoupravu, Milanu Markoviću, na koji je način i sa kakvim argumentima, pozivajući se na odluke Ustavnog i Upravnog suda, prekrojena praktično izborna volja građana Kraljeva i uvedena diktatura u ovaj grad?
Reći ću ovde, a to sam i prošle nedelje rekao, da svako veče u Kraljevu, u 20.00 časova, ispred Milutina, poznatog čuvenog Milutina, gde su nekada i započete demokratske promene u ovoj zemlji, Kraljevo je bilo jedan od tih gradova gde su započete demokratske promene, okuplja se veliki broj nezadovoljnih građana i protestuje.
Naravno, niko o tome ništa ne govori. Srbija se nalazi u medijskom mraku. Mnogo manje bitni događaji su važni, oni se prenose, ali se ne prenosi ono što se dešava u Kraljevu svako veče. Naravno, tamo su i protestne šetnje.
Sada eksplicitno tražim od ministra Markovića i predsednika Vlade da se dostavi nama, narodnjačko-radikalskoj koaliciji, Pokretu za Kraljevo, koji su većina od 40 odbornika u tom gradu, zaključak Vlade kojim je odlučeno da se prekroji izborna volja građana Kraljeva i da ova koalicija koja ima 40 odbornika sa svim ovim spornim odlukama je došla na 25.
To je nešto što je nezabeleženo u bilo kojoj demokratiji. To je nešto što je neodrživo. I sada, kao i prošli put kada sam govorio o ovome, gospođo predsedavajuća, neviđen je žagor u sali. Jednostavno predstavnici DS i drugi ne žele da čuju ovo što se priča. I prošli put sam se zaustavio zbog žagora i sada je veliki žagor, a vi ne upozoravate poslanike te koalicije.
Tražimo da nam se dostavi zaključak Vlade, jer kao zainteresovana strana u ovom postupku imamo pravo, verovatno po tom zaključku, da podnesemo određeni pravni lek. Nigde taj zaključak Vlade, iako je bilo obavezno da se u roku od pet dana on objavi, nigde nije objavljen.
Reći ću vam i to da smo za ovaj zaključak saznali samo praktično u MUP, kada smo pozvani da nam se kao na lep način kaže da napustimo zgradu opštine, u prisustvu načelnika okruga i okružnog javnog tužioca. Samo nam je rečeno da postoji zaključak Vlade i da će policija postupiti po naređenju, i predstavnike i odbornike iz SO Kraljevo na grub način isterati, ukoliko se sami ne povučemo. Dakle, mi tražimo to što je dostavljeno MUP da se dostavi nama.
Ovo je neprimereno, ovoga svega treba da se stide oni koji to rade, a postavio bih pitanje okružnom tužiocu u Kraljevu - zašto on ne ispituje silne krivične prijave koje su podnete protiv ljudi koji su trgovali mandatima u tom gradu, jer samo u roku od četiri-pet dana, kada je formirana koalicija 23. marta, pet-šest ljudi je, na neviđen način, uz velike manipulacije prešlo na drugu stranu, odjedanput promenilo volju ili želju da budu u tim strankama. Šta je to?
Postoje krivične prijave. Mi samo tražimo da MUP i Okružno tužilaštvo po tim prijavama postupaju i protiv tih lica i protiv onih lica koji su očigledno te ljude naveli na ovakve odluke koje su uradili.
Na ovakav način, gospodo draga, Srbiji verovatno više nisu potrebni lokalni izbori, mi treba da imamo samo republičke izbore i ukoliko se desi da ko pobedi na republičkim izborima, on po jednoj jednostavno piramidi treba da postavlja lokalne samouprave.
Podsetiću vas i to da su čak i u doba Slobodana Miloševića postojali gradovi koji su mogli nesmetano da vladaju i da vrše lokalnu samoupravu. Ovo je nešto neviđeno, ovo je totalna diktatura.
Još jedanput vam sa ovog mesta kažem da ne radite to. Sigurno će jednog dana o ljudima koji su prekrojili, zbog verovatno velikih interesa, javnost naknadno biti obaveštena, jer rade ovo što rade, ponašaju se tako da u Srbiji praktično ne postoji ni vladavina prava, ni pravna država.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani građani Srbije, pred nama je danas izbor i praktično popuna Visokog saveta sudstva iz redova profesora. Naravno, kao i moji prethodnici, ne možemo ništa loše reći o ovom predlogu samog kandidata.
Ono na šta Nova Srbija želi da ukaže jeste – zašto nije od početka Visoki savet sudstva bio u punom sastavu? Zašto, ako svi ovako ističu kvalitete ovog profesora, nije i on uticao na izbor velikog broja sudova, jer je praktično izbor sudija i tužilaca završen i mora da se kaže da je praktično ovo rešenje kada su možda i bolja rešenja mogla da se nađu u izborima zakasnelo, jer će sada samo u pojedinačnim slučajevima praktično uticati na rad.
Naravno, ovo je trenutak da se ukaže na još neke stvari kada je u pitanju rad Visokog saveta sudstva. Vi znate da je bilo jako puno problema, da je Visoki savet sudstva po primedbama Društva sudija, nekim međunarodnim institucijama, imao dosta propusta u svom radu i, naravno, posledice toga se sigurno osećaju. Pre svega, posledice su u tome što, evo, konkretno, zbog tih velikih primedbi i zbog nekih protivurečnosti koje su se desile, imamo situaciju da će neizabrane sudije najverovatnije primati još šest meseci punu platu.
Dakle, Nova Srbija nema ništa protiv toga, ali da li građani Srbije u ovoj velikoj krizi mogu da plaćaju praktično propuste Visokog saveta sudstva? Još šest meseci će ovi ljudi primati platu.
Mi znamo da postoji zakon za postavljena i izabrana lica, da je taj rok šest meseci. Jedino ukoliko se poklapa sa nekim rokom odlaska u penziju, onda može taj rok da se produži na godinu dana. Dakle, interesuje nas po kojem osnovu se to produženje dozvoljava? Naravno, treba istaći činjenicu zašto se neizabrane sudije za prekršaje u ovoj zemlji izuzimaju iz te situacije mogućnosti primanja plata još šest meseci?
Naravno, posledice po našim saznanjima jesu i to da je Visoki savet u svim tim stvarima bio dosta zauzet. Vi znate koliko je tu bilo problema i razgovora, čak i nemilih scena, kada je Društvo sudija dalo svoje primedbe i međunarodne institucije, tako da sada imamo jednu potpuno neprirodnu situaciju – da imamo rok koji je prošao za v.d. predsednike sudova u Srbiji. Praktično, oni su probili sve rokove i jednostavno ne znamo po kojem osnovu se oni više vode kao v.d. predsednici sudova. Dakle, izbor predsednika sudova je trebalo davno da se završi. Naravno, zbog svih ovih propusta se jako kasni.
Ne znamo šta smo postigli? Dakle, ukoliko smo želeli da smanjimo broj sudija po ko zna kojim instrukcijama, to smo sigurno uspeli, odnosno vladajuća koalicija je u tome uspela.
Što se tiče efikasnosti, dobili smo praktično ništa. Dobili smo to da su se u Kraljevu, na primer, u parnicama, suđenja zakazivala mesec za mesec, a sada se zakazuju za tri ili četiri meseca. Jednostavno, građani Srbije koji pokušavaju da ostvare neko svoje pravo, jako dugo će čekati da ga ostvare, pogotovo na veliki broj izvršnih presuda koje se ne izvršavaju. Dakle, 5.000 izvršnih presuda je trenutno u Kraljevu koje se ne izvršavaju, a broj IV predmeta je čak 20.000.
Mi ćemo praktično donošenjem ovakvih zakonskih rešenja i neverovatno skupim sudskim taksama za građane Srbije i za one koji žele da ostvare neko svoje pravo, sami praktično rešiti sve probleme u ovoj zemlji. Narod jednostavno neće moći da se sudi.
Poslednja stvar koju će u ovim teškim vremenima, u kriznoj situaciji neko želeti da ostvari neko svoje pravo na sudu, da nešto dokazuje, jer zna da kada dođe do pravosnažne presude da ga onaj period koji se dešava u izvršnom postupku jednostavno praktično lišava svake mogućnosti da ostvari neko svoje pravo.
Osim toga, kao što sam naveo, još šest meseci će ove neizabrane sudije primati platu, a mi imamo situaciju da je ogroman broj sudija koji iz grada u grad putuje, iz mesta u mesto. Neki čak imaju pravo na odvojen život, neki na plaćene smeštaje, neki imaju pravo na prevozne troškove. Onda moramo s pravom da se zapitamo šta smo mi to, gospodo draga iz vladajuće koalicije, uštedeli? Nismo ništa. Mi smo poskupeli trenutno sve što može da se poskupi kada je u pitanju održavanje i servisiranje pravosudnog sistema.
Ko zna šta će se desiti za šest meseci? Možda će postojati opet neke instrukcije da neizabrane sudije, zbog nerešenih statusa i lošeg rada Visokog saveta sudstva i lošeg izbora, ne mogu da kažem da su svi loši izbori, ali veliki broj, to je najbolji dokaz, ovo produženje što će primati šest meseci, da je tu bilo puno grešaka. To je praktično priznanje Visokog saveta sudstva da izbor nije bio u redu. Istini mora da se pogleda u oči.
Prema tome, ne sprovode se čak i neka zakonska rešenja. U krivičnom zakonodavstvu smo uveli institut priznanja krivice. Nova Srbija je tu reagovala amandmanom, gde smo praktično u odnosu na prvobitni predlog uspeli da amandmanom to pomerimo na dvanaest godina, visinu zaprećene kazne. Ne znam, a i u konsultacijama i razgovorima sa svojim kolegama, taj institut priznanja krivice uopšte nije zaživeo. Mi donosimo zakonska rešenja koja se uopšte ne izvršavaju.
Kada sve to pogledamo, onda jasno moramo da kažemo da reforma pravosuđa u Srbiji i tužilaštvima, nažalost, nije uspela. Bar za sada nije uspela. Nadam se da bi to zbog građana Srbije bilo jako dobro da se u tome napravi određeni pomak, ali ovako kako ste započeli i kako se radi neće sigurno biti neki bitan boljitak. Siguran sam da će se građani Srbije i same sudije i tužioci naći pred velikim problemima, jer su bukvalno zatrpani predmetima.
Kada vi iz jednog pravosudnog sistema izvučete u trenutku 800 ljudi i kada imate potpunu jednu reformu koja je toliko brza, sećate se da smo mi čak amandmanima pokušali da malo prolongiramo taj rok, zar ne bi bilo bolje da su ovi ljudi, koji sada primaju te zarade još 6 meseci, bili u mogućnosti bar da sude godinu-dve dana, pa da se jednom prirodnom selekcijom, s obzirom da su mnoga zakonska rešenja promenjena, prirodnom selekcijom u smislu ko kakve rezultate postigne u nekom periodu, da se po tim kriterijumima izvrši izbor? Sigurno da bi se mnogi od njih našli u kandidaturi.
Ovako imamo jedan začarani krug. Imamo stalno neko prolongiranje, kao i sa ostalim zakonskim rešenjima. Imamo i situaciju, kao što smo imali pre 15-20 dana da se potpuno nekompetentni ljudi predlažu, da predsednik Republike predlaže takvo rešenje od koga bi se svakom poslaniku vrtelo u glavi za sudiju Ustavnog suda, ali to su neki politički kompromisi koji moraju da se ispoštuju i, nažalost, takve sudije će sutra komentarisati, odnosno davati svoja mišljenja, suditi u nekim vrlo specifičnim situacijama, ceniti Ustav, ceniti neka ustavna rešenja itd.
Videli smo ovih dana da su odluke Ustavnog suda bitno uticale na politički život u Srbiji, da su se odluke retroaktivno primenjivale. I jutros sam o tome govorio, da se pravosnažne presude Okružnog suda u Kraljevu retroaktivno tumače na pogrešan način, da se potpuno menja izborna volja u jednom velikom gradu, kao što je Kraljevo, a to je posledica svih ovih stvari o kojima sam govorio.
Dakle, građani Srbije, neka vam je bog u pomoći kada treba da se obratite neko sudskoj instituciji, jer tamo ne znate šta vas čeka. Znajte sigurno da vas čekaju izuzetno skupe sudske takse, koje su s obzirom na naša primanja toliko velike da je to neverovatno. Pre nekoliko dana sam ovde, kada je bio ministar pravde, predložio da se hitno menja Zakon o izvršnom postupku, da se sudske takse naplaćuju po okončanju svih postupaka, što će naterati državu i te sudije koje sude da brzo završavaju predmete u interesu građana Srbije.
Sudovi postoje da bi se štitilo pravo, i pojedinačno, i kolektivno i drugo pravo. Ako imate non-stop da se nešto sudite, prostim narodnim jezikom rečeno, a ne možete da ostvarite to, onda ništa nismo uradili ni mi koji ovde sedimo, onda nisu ništa građani uradili.
Ali, ono što je poražavajuće, jeste da se odlukama i zaključcima Vlade prekrajaju sudske odluke, tumače sudske odluke, ne samo Ustavnog suda, nego i Upravnog suda. Moram da priznam, Upravni sud je korektno radio svoj posao. Na takav način, zaključcima Vlade, kao što sam rekao, menja se politički život i sigurno da ono što može da se desi, jednog dana će Vlada i neke pravosnažne presude, kada je u pitanju krivični postupak, možda će se dogoditi da zaključkom Vlade, završavam, neko nije kriv. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, danas je pred nama Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o agenciji za borbu protiv korupcije. Dosta toga je rečeno od predstavnika stranaka, dakle ovih ovlašćenih predstavnika.
Za neke stvari iluzorno da se ponavljamo, ono što ne mogu da prihvatim jeste to prolongiranje do septembra, šta će to suštinski promeniti, kao i to ko će pokriti ovaj prazan prostor od aprila da momenta stupanja na snagu ovog zakona, šta će Agencija povodom toga preduzeti. Naravno, tu su i neke izmene kod ovlašćenja direktora i neke ingerencije koje u suštini Agencija ne bi trebalo da ima.
Kako će se ovo sve razrešiti, to će gospodin Čedomir Čupić, koji se jasno oglasio, koji primenjuje onaj zakon koji smo doneli i sada bilo kakvo uslovljavanje jedne nezavisne agencije je takođe besmisleno i ne sme praktično da niko od pojedinaca kada se zakon izglasa počne da tumači taj zakon, nego da počnu da rade oni ljudi koji su ovlašćeni za to i zbog čega smo ih formirali.
Ono što je takođe bitno reći jeste i propust oko toga da li direktor Agencije sada određuje iz nekih tri predloga jednog zamenika, mislim da to treba ipak da radi Vlada. Reći ću još to, ako se pogleda unazad kada smo donosili onaj Zakon o agenciji za borbu protiv korupcije, svojim amandmanom sam predložio da se primena pomeri za 2011. godinu. Danas ne bismo imali ovaj problem.
Kao što smo prihvatili za tužioce da istragu vode do 2011. godine, isto je bilo smisleno to da se prihvati, ali neki put se dovoljno ne obrati pažnja, da ne bude baš to da se sve opoziciji prihvati, ali verujte poslanici NS se bez obzira na sve trude da neke stvari urade kako treba i da građanima Srbije, a naravno i agencijama koje se osnivaju, olakša posao takvim amandmanom.
Moramo neke stvari i reći, delimično je predsednik NS, Velimir Ilić, ukazao na neke propuste, na neke pojave koje se dešavaju na nivou lokalne samouprave. Naravno, i tu Agencija za borbu protiv korupcije treba da se oglasi, ali ako Agencija za borbu protiv korupcije na nečemu insistira kada je u pitanju od vrha, onda ne možemo očekivati ni od njih da ljudi rešavaju neke pojedinačne probleme koji nisu tako benigni, koji su veoma opasni i ako se korupcija radi u lokalnim samoupravama onda nema sreće za Srbiju, onda nema sreće ni za Vladu, nema sreće ni za Skupštinu.
Podsetiću vas da je 23. marta 2010. godine izglasan lokalni parlament u Kraljevu od 40 odbornika, znači došlo je do promene vlasti, a u roku od 7 dana, ministre, pet odbornika je odjedanput promenilo svoju volju. Podnete su prijave, kako je baš to moguće da se desi u roku od sedam dana, to će jednog dana možda ne ova garnitura rešavati, ali neko će sigurno rešiti. Ali, ako ne budemo sekli u korenu neke stvari, nema od tog našeg ulaska u Evropu ništa.
Dakle, tamo se delilo to što se desilo. Hajde da prihvatimo i to da je sve to urađeno na neki način, da ne prejudiciramo stvari da nekoga optužimo za bilo šta, valjda će to neki istražni organi uraditi, ali dešava se nešto da Vlada svojim zaključkom praktično dovodi sebe u sukob interesa.
Znam, gospođo ministre, da vi niste ministar za lokalnu i državnu samoupravu, ali vi ste bili na sednici Vlade kada je Vlada zaključkom, pozivajući se na odluke Ustavnog suda i Upravnog suda, promenila izbornu volju građana Kraljeva. Reći ću vam samo nešto, praktično je presuda Okružnog suda rešila status 8 odbornika, ali je jednostavno rečeno to – sudska odluka ne važi, mi smo doneli zaključak Vlade i primenjivaćemo to tako. Praktično, retroaktivno primena odluke Ustavnog suda.
Ustavni sud je dakle odlukom od 21. maja 2010. godine utvrdio da su odredbe člana 47. Zakona o lokalnim izborima prestale da važe danom objavljivanja odluke Ustavnog suda, jer ovaj član nije u saglasnosti sa Ustavom i nije u saglasnosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorima.
Međutim, pravni osnov za napred navedene odbornike u presudi Okružnog suda u Kraljevu iz 2009. godine je pravosnažna presuda pre objavljivanja navedene odluke Ustavnog suda i navedena lica, kojih ima 8, ne mogu biti odbornici i njima je prestao mandat. Čak ni Upravni sud nije ništa odlučio o tim mandatima. Mislim da ste dovedeni u zabludu.
Što se tiče odluke i pozivanja na Upravni sud, previđa se činjenica, dakle pogrešno se tumače odluke Upravnog suda i članovi 42. i 69. Zakona o upravnim sporovima, jer su tužbe uvažene i sud je presudom poništio osporena upravna akta, na taj način je vratio predmet nadležnom organu na ponovno odlučivanje.
Ovo posebno što se u članu 69. Zakona o upravnim sporovima, kaže: "Kada sud poništi akt protiv koga je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraća u stanje ponovnog rešavanja po žalbi." Ovo je očigledno, jer se Upravni sud na kraju uvek pozivao na član 55. stav 1. Zakona o lokalnim izborima, u kome takođe stoji da ako sud usvoji žalbu poništiće odluke ili radnju u postupku predlaganja kandidata odnosno u postupku izbora odbornika ili će poništiti izbor odbornika.
Normalno bi bilo da se, nakon uvažavanja žalbe i poništaja odluke Skupštine grada, ponovno odlučuje, jer niko u takvim slučajevima ne zadržava mandat, ni onaj odbornik na čije je mesto biran drugi odbornik, a ni odbornik koji je biran umesto prethodnog odbornika, te se postupak ponovno sprovodi. Međutim, sve ovo je namerno drugačije tumačeno i došlo je do toga dokle je došlo.
Ministre, zaista bih vas zamolio da sve ove moje navode proverite. Bruka i sramota je da se na ovakav način odlučuje, jer ako se ovako odluči, verujte priprema zakona o lokalnim izborima je suvišna, treba ukinuti lokalne izbore, treba samo birati poslanike i Vladu, a onda jednostavno reći ko ima Vladu, ima odbornike u lokalnim samoupravama. Iscrpljujemo nešto što je osnovni postulat demokratije, to je da budete birani i da budete izabrani.
Osim toga, sve se ovo dešava praktično u proporcionalnom sistemu i iako moramo neke stvari da poštujemo, ali ovakve odluke ustavnih i upravnih sudova malo je previše.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, reklamiram član 27, 31. i 104. Poslovnika.
Gospođo predsedavajuća, zaista mi je žao zbog opomene koju ste izrekli predsedniku Nove Srbije, Velimiru Iliću, jer smatram da ni jedan jedini razlog nije bio za to, pogotovo što je bio trenutak kada je mikrofon isključen.
On je to prihvatio i izašao je iz sale, jer očigledno da ste mu oduzeli reč i on je naravno izašao. Ne znam koji član Poslovnika govori o tome da je on dužan da sasluša predsedavajućeg. Sam čin isključenja mikrofona je bio dovoljan. On je mirno ustao i bez ijedne reči izašao iz ove sale.
Znate, ovo ne govorim sada u ime Velimira Ilića. Ovo govorim u ime svih poslanika opozicije praktično, sada imam jedan strah da se javim u ovoj skupštini, jer ukoliko mi se oduzme reč ili se ugasi mikrofon, znači, moja reakcija izlaska iz sale je prihvatanje te činjenice da mi je oduzeta reč na miran način, bez ijedne jedine reči, Velimir Ilić ni jednu jedinu reč pogrdnu nije uputio prema vama, nego je to mirno prihvatio i izašao iz sale.
Trenutak, ministar je ovde i Velimir Ilić su razmenili neke reči iz prošlosti kada su bili zajedno u Vladi, ko je više doprineo ili više nije doprineo, u jednoj potpuno čak i normalnoj diskusiji.
Otuda je ono što sam ja juče u Poslovniku tražio da i ministri moraju da biraju reči kako se ophode prema poslanicama, jer upravo tu diskusiju je započeo ministar kada ga je optužio da u tom periodu kada je on bio u Vladi neke stvari nisu bile u redu, na šta mu je on samo vratio da je i on bio u Privrednoj komori u tom periodu. Bilo bi zaista parlamentarno da vi opomenu nađete način da povučete.
Izuzetno je dobro, gospođo predsednice, što ste se vratili u salu. Reklamiram Poslovnik, 27, 31. i 104. Nisam stigao da obrazložim.
Nisam član 31.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani građani Srbije, poštovani građani Kraljeva, ovih dana u Kraljevu sprovodi se neviđena diktatura, potpuni je medijski mrak i želeo bih da građane Srbije obavestim o stvarima koje se desetak i više dana unazad u Kraljevu dešavaju.

Naime, fantomskim zaključkom Vlade prekrojena je izborna volja građana Kraljeva. Pre svega bih Vladi i ministru Markoviću postavio pitanje i tražim od njega da se hitno zainteresovanoj strani u ovom praktično spornom odnosu dostavi zaključak…
Nadam se da mi ovo vreme nećete uzeti u obzir.

Dakle, da se zaključkom Vlade prekraja izborna volja građana Kraljeva, da odbornička većina Nove Srbije, DSS, SRS i Pokreta za Kraljevo od 40 odbornika spornim zaključcima i lošim tumačenjima biće svedena na 24 odbornika. Ovo je nezabeleženo. Ovo nije demokratski i zaista bih želeo, pre svega, da se zaključak Vlade hitno dostavi, ukoliko postoji, a ne da se zaključak Vlade predstavnicima ove koalicije u jednom neformalnom razgovoru u MUP u Kraljevu da na uvid bez mogućnosti da se on preuzme.

Naime, o čemu se radi? Pre nekoliko dana ministar Marković u Medveđi je izjavio ko je gradonačelnik, ko su predstavnici vlasti u Kraljevu, dakle, ko je legitiman, naravno, to su predstavnici ZES-a po njemu. Želeo bih ovog puta da postavim ministru Markoviću pitanje – koji je pravni osnov na osnovu čega se donosi takav zaključak Vlade, s obzirom da postoje pravosnažne odluke Okružnog suda u Kraljevu iz 2009. godine, gde se ne bi mogla ni u kakvom slučaju sprovesti odluka Ustavnog suda, odnosno ono mišljenje vezano za član 47? Dakle, za taj deo i spornih osam odbornika apsolutno ne bi mogli da dobiju mandate. Oni su dobili mandate.

Sledeće što se dešavalo, izborna komisija u Kraljevu je legitimno radila svoj posao, dodelila mandate ovoj koaliciji, sprovedena je normalna procedura, koalicija oko ZES-a nije iskoristila prigovor na koji su imali pravo, obratili su se Upravnom sudu i njihova žalba je na kraju odbačena, a u drugoj presudi koja se ticala materijalnog dela tačno je da je odluka poništena, ali je vraćena na ponovno odlučivanje i ponovno odluku.

Moje pitanje je – da li je ministar Marković ovim svojim mišljenjem koje je stiglo i sledećim, da je Vlada donela takav zaključak, prekrojeno nešto što je nezabeleženo u pravosudnim bilo kojim sistemima, da Vlada svojim zaključkom može da utiče na sudske odluke?

Ponavljam, ova poništena presuda je presuda ograničene jurisdikcije, dakle, nije pravosnažna. Prema tome, ako je to osnov, molimo ministra Markovića da nam hitno odgovori – da li možda postoji neka druga presuda koju mi nemamo? Ukoliko postoji takva presuda, ova koalicija će poštovati sud i zakone ove zemlje.

Ukoliko je ovo bio pravni osnov, kao i presuda Okružnog suda i mišljenje koje je dao Ustavni sud, ovo je jedan pravni skandal, ovo je nešto nečuveno i otuda su događaji u Kraljevu u medijskom mraku, a što je potpuno u medijskom mraku građani protestuju s pravom, jer je pravda na našoj, odnosno na strani ove koalicije. Neprihvatljivo je u demokratskom društvu da jedna koalicija, koja po svaku cenu želi da dođe i da očuva vlast, vrši tu vlast trenutno uz pripadnike MUP, koji danonoćno čuvaju SO Kraljevo.

Moje pitanje je da gospodin Marković hitno da, čak u toku dana, na šta se pozvao kada je Vlada donela ovako jedan sraman zaključak.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovani građani Srbije, pred nama je dakle predlog novog poslovnika kojim praktično mi uređujemo ovo naše dvorište u kome radimo i predstavljamo građane Srbije. Mora se reći i to da u članu 1. prethodnog poslovnika postoje određena prava i dužnosti narodnih poslanika, imam utisak da se i ovim poslovnikom mnogo više govori o dužnostima narodnih poslanika nego o njihovim pravima.
Kada krenemo da govorimo o novom poslovniku, samo ću kratko podsetiti na mali istorijat, na poslednje dve godine koje su dovele do izrade predloga onog prethodnog poslovnika, Zakona o Narodnoj skupštini i ovog sada poslovnika.
Septembra 2008. godine predsednik Narodne skupštine formirao je Radnu grupu za izradu Poslovnika i bio sam učesnik te radne grupe, kao i Radne grupe za izradu Zakona o Narodnoj skupštini. Moramo pred građanima Srbije sada da kažemo da je i opozicija i pozicija veoma korektno učestvovala u tom radu do 2009. godine i tri-četiri meseca intenzivno se radi u jednoj dobroj i konstruktivnoj atmosferi.
Onda je nastala jedna pauza koju su mnogi prozivali, zašto se ne radi Zakon o Skupštini, zašto nema Poslovnika, i to je tako trajalo mesec-dva i onda na opšte iznenađenje svih narodnih poslanika opozicije, u februaru 2009. godine, lex specialis, poslovnik o radu, koji je bio sastavljen ne znam gde, ne znamo ko ga je napravio, ali ne i ta Radna grupa.
S obzirom da se tu radilo na takav način, mi smo praktično u daljem radu i Zakon o Narodnoj skupštini i novog ovog poslovnika samo delimično poneki put učestvovali da praktično vidimo šta to vladajuća većina priprema i radi.
Podsetiću vas da je napravljen i obrnuti redosled – Ustav i zakon kažu da se prvo donosi Zakon o Narodnoj skupštini, a onda poslovnik o radu. Praktično imamo situaciju da je jedan Poslovnik donet, pa je donet Zakon o Narodnoj skupštini, a sada ćemo da ispoštujemo neku situaciju da zadovoljimo sve te zakonske forme.
Prava narodnih poslanika, naročito opozicije, u ovom parlamentu tim poslovnikom, lex specialis, 2009. godine su uskraćena. Vreme obraćanja je po amandmanima sa 15 minuta svedeno na dva minuta. Postoje indicije da su i ovim poslovnikom hteli još da nas redukuju. Međutim tu su se umešali predstavnici međunarodnih organizacija koji su rekli da bi to bilo ispod svakog nivoa, pa se prešlo na ovakve stvari.
Da sada kažem nekoliko reči o ovom poslovniku. Pre svega, to da li će biti 30 ili 19 odbora, to je stvar i za neki budući saziv Narodne skupštine, što se ovde govori jasno u ovim prelaznim i završnim odredbama, ali kada sam bio na jednoj od tih grupa, doduše u kratkom periodu, insistirao sam prilikom izrade Poslovnika da se ne ograničava samo vreme narodnim poslanicima nego da se i ministrima koji dolaze u ovu skupštinu ograniči vreme.
Neprihvatljivo je, osim uvodne reči koju ministar može da ima, i to treba ograničiti, postoje zemlje u EU koje tako nešto imaju, ministri mogu da imaju uvodnu i završnu reč, neka to bude po 20 minuta, ali je neprihvatljivo da se u direktnoj raspravi, kada šefovi poslaničkih grupa ili poslanici uđu u dijalog sa ministrom, poslanik može tri minuta da se obrati po nečemu, a da ministar ima bezgranično pravo vremensko, što služi najčešće i za neku ličnu promociju, stranačku promociju itd.
Moramo jasno građanima Srbije reći da su ministri ovde došli u dom koji ih je birao i ne može ministar da ima potpuno veća prava nego što imaju narodni poslanici. Ako hoćemo i po narodnoj – ministar je ministar, u redu je da bude i to duplo vreme, tri pa puta dva, to je šest minuta, ali nikako da se to svede na neku diskusiju od 14, 17, 20, 25 minuta.
Ovde se govori i o sankcijama narodnim poslanicima. Tu ništa nije izmenjeno, samo što je vezano za procente, a ne za fiksni deo. Trebalo je razmisliti i o tome da li i ministri treba da budu kažnjeni za neko svoje postupanje. Prisutni smo mi ovde dve-tri godine i možemo da kažemo da tu često ima uzajamnih uvredljivih reči. Prema tome, mislim da takav zaštitnički odnos prema Vladi ne bi smeo da bude. Ne kažem da poslanici treba da vređaju ministre, ali mislim da tu mora da postoji uzajamni korektan odnos.
Imali smo situaciju kada je jedan od ministara istrčao sa svog mesta i najbrutalnije izvređao jednu našu poslanicu. Tu nije bilo nikakve sankcije.
To bi bilo ono što sam želeo da kažem kada je u pitanju ovaj poslovnik. Nisu osnovane kritike da opozicija nije učestvovala u radu. Jeste, ali onog momenta kada je napravljen faul sa ovim lex specialis-om iz 2009. godine, onda je to izgubilo svaki smisao.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani građani Srbije, danas su pred nama dva kandidata za popunu Ustavnog suda. Na ovakvu odluku predsednika čekalo se godinama i, baš zato što smo očekivali toliko dugo ova rešenja, očekivali smo da će ovde pred nama biti takva imena da se ni u jednom slučaju ne može dovesti u sumnju da predsednik države neće predložiti nešto što bismo svi ovde podržali bez obzira na to ko predstavlja vlast, ko predstavlja opoziciju.
Siguran sam da se moje kolege koje su trenutno u poziciji stide ovakvog predloga i potpuno mi je neprihvatljivo da predsednik Republike nije mogao da se konsultuje sa svojim pravnim timovima, sa poslanicima, sa ljudima iz Visokog saveta, bez obzira što je to njegova odluka, jer u Ustavu piše da on ima pravo da predloži kandidata koji ima 15 godina iskustva na pravnim poslovima i najmanje 40 godina života.
Tačno je da ne piše baš jasno koji su ostali kriterijumi, ali se podrazumeva da, kada je Ustav u pitanju i kada su ovakve odluke u pitanju, to moraju da budu najbolji kandidati, ljudi koji su provereni u struci, ljudi koji su godinama sudili, koji su bili na nekim odgovarajućim funkcijama itd., ali, u svakom slučaju, poražavajuća su ova dva predloga.
Unapred ću se izviniti ljudima, koje ne poznajem. Dakle, nemamo ništa lično protiv njih, niti ih poznajemo niti znamo ko su ti ljudi, ali ove biografije sigurno ne garantuju da će oni obavljati ovu svoju funkciju, na koju će verovatno biti izabrani čim su ovde predloženi, ali, bez obzira na sve, očekivali bismo od ljudi od struke u ovom parlamentu koji će glasati, da ovakav predlog ne bude podržan.
Kod prvog kandidata je bilo dosta reči, gospodin Krasić i gospodin Čedomir Jovanović su govorili i mi tu apsolutno ne bismo imali nikakav komentar, osim što ističemo da on ne može nikako da bude kandidat, bez obzira, jer nijedan dan nije bio na sudskim poslovima.
Kod drugog kandidata postoji određeni rad u pravosuđu, ali mi je zapalo za oko da je on pre nekoliko meseci izabran za sudiju Višeg suda u Novom Sadu. Pitam se da li je to još jedan od miljea onih sudija koji uopšte nisu ni konkurisali za Novi Sad, a dešavalo se da ljudi konkurišu u Valjevu, pa budu izabrani u Pančevu itd. Da li je to još jedan od tih kandidata koji se uopšte nisu javili na taj konkurs, a završili su u Novom Sadu, pa sada ne znaju kako će da reše ta silna putovanja i kako da se izvade iz toga svega, pa hajde da postane sudija Ustavnog suda.
Kakva je ovde poruka svim nosiocima pravosudnih funkcija? Kao što je koleginica Donka Banović rekla, sutra praktično 1.000 ljudi u ovoj zemlji ostaje bez posla. Nisu izabrani. Da li je moguće da među takvim kandidatima nije bilo kandidata za sudiju Ustavnog suda? Da li je moguće da će o sudbinama tih ljudi u ustavnoj žalbi odlučivati ljudi koji imaju iza sebe toliko malo toga u svojoj karijeri i sada će se pojaviti ljudi koji su 30 i neku godinu radili u pravosuđu a o njima će odlučivati ljudi koji su bili u Republičkom penzionom fondu i slično?
To je bruka, to je sramota. Mislim da je predsednik države, bez obzira kolike su njegove ingerencije, morao pred nas zaista da postavi bolje kandidate i da, na zadovoljstvo svih građana Srbije, izaberemo ljude koji će taj posao raditi onako kako treba.
Kakva je poruka svega ovoga? Poruka je da i Ustavni sud može da bude predmet političke trgovine, od raznoraznih obećanja prilikom izbora – ako ne budeš to, nema problema, bićeš sudija Ustavnog suda.
Kriterijumi su zaista spušteni ispod svakog nivoa. Ovo je potpuna besmislica. Pričamo samo o radnim biografijama, ne ulazeći u to da li su to zaista odlični ljudi. Verujem da jesu, pretpostavljam da su sigurno i porodični ljudi, i dobri domaćini itd., ali im se, pre svega, divim na njihovoj smelosti da ovako nešto prihvate.
Divim se i onim ljudima koji su servirali ove kandidate predsedniku Republike, kako su mogli tako nešto da urade. Sigurno je to određeni politički kompromis. Mi to u ovom trenutku ne znamo, ali će vreme sigurno pokazati da su ovi ljudi koji danas kritikuju u pravu i siguran sam da bi svi ljudi koji bi smeli da se ovde izjasne a da se ne zamere svojim liderima, kad bi morali da pričaju o ovom, rekli isto kao i predstavnici opozicije. Mnogim ljudima koji će birati ove ljude nije lako i sigurno će to raditi pognute glave, jer verujem da se i oni slažu sa nama kad su ove odluke u pitanju.
Ovih dana čujemo kako je Ustavni sud prenatrpan ustavnim žalbama, da ne može da stigne da ih reši. Praktično su samo nekoliko rešenja, kad su se sudije žalile, rešili. Da li je ovo put da se ti slučajevi ubrzaju? Zaista me interesuje, bez obzira na to što oni ne mogu da se mešaju, šta će do sada izabrane sudije Ustavnog suda i sama predsednica Ustavnog suda dati, ako uopšte sme da da bilo kakav komentar na ovakav predlog i verovatno budući izbor.
Međutim, sve je moguće. Kad je moguće da se na ovakav način predlažu kandidati za Ustavni sud, onda se postavlja i pitanje šta je bilo sa svim onim silnim izborima kad je u pitanju hiljadu petsto, šeststo, sedamsto sudija, više nije ni važno. Šta se sve tu dešavalo, to će sigurno vreme pokazati.
Mislim da još ima vremena da predsednik Republike povuče ovo i da se konsultuje na veoma dobronameran način. Ima tu ljudi koji sigurno zaslužuju ova mesta. Nelogično je preskakati toliki broj sudija u ovoj zemlji koji su radili na odgovornim poslovima, jer sve to što se u Ustavu govori o nadležnostima, ocenama ustavnosti i zakonitosti, oceni ustavnosti zakona pre njegovog stupanja na snagu, ustavnih žalbi, obezbeđenja i izvršenja odluka, sastavu Ustavnog suda, sukobu interesa, imunitetu, praktično govori o vrlo ozbiljnom poslu, govori o ljudima koji moraju da imaju ogromno iskustvo u svom poslu.
Još jedanput, zaista se divim ljudima koji će ovo prihvatiti. Verovatno očekuju da će to tamo odrađivati neki stručni saradnici, da će oni tamo u Ustavnom sudu biti samo deo glasačke mašine, jer se odlučuje kako se odlučuje, i siguran sam da će njima biti teško da se nađu među postojećim sudijama Ustavnog suda.
Veoma je teško govoriti o ljudima koje ne poznate. Teško je govoriti o ličnostima koji su kandidati. Uvek sam se trudio da personalno nikog ne povredim, jer ne znam o kome se radi. Ni ovog puta to ne želim da činim. Želim da napravim, praktično, jedan stvarno veliki protest da se na ovakav način, sa ovakvim biografijama, izlazi pred Parlament i zaista mi je žao što poslanici pozicije ne podignu glas protiv ovakvih rešenja. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovani građani Srbije, nadovezao bih se na diskusiju mog prethodnika, gospodina Radulovića, jer su ovih dana takve elementarne nepogode zadesile grad iz koga dolazim, odnosno okolinu, da je prosto neverovatno da država ima takav odnos kakav ima prema individualnim proizvođačima.

Govorimo ovde već godinu dana o primeni SSP-a, o mnogim stvarima koje treba da realizujemo, da je poljoprivredna proizvodnja jedina naša šansa da se nađemo na svetskom tržištu i jedna velika šansa za opšti oporavak države. Ako u Kraljevu privreda odavno ne funkcioniše, poznato je to da su individualni proizvođači voća u Kraljevu poznati po svojoj proizvodnji, da svoje proizvode izvoze i da su takvu štetu pretrpeli u onim krajevima koji su poznati po voću, to su Roćevići, Vrdila, a konkretno ovoga puta sela Bukovica, Dedevci su pretrpeli takvu štetu da ne verujem da mogu da se oporave.

Nebitna je situacija da li će država ili bilo ko da pomogne tim ljudima da nadoknade štetu. Ali, ovde gubimo svi. Država mora da obešteti. Gubi se određeni novac koji može da služi kao stimulacija za neke druge stvari, ali će sigurno ti individualni proizvođači možda izgubiti tržište zbog neodgovornog ministarstva, kao što je rekao kolega Radulović, koga smo pre šest meseci ili malo više pokušali da ubedimo, pa su neki poslanici NS ismejavani kada su govorili o protivgradnoj zaštiti.

Pre mesec dana ministar poljoprivrede je u jednom raspoloženju potpune euforije dodelio šleper šećera narodnoj kuhinji. Postavljam prvo pitanje, da li je moguće da je šećer osnovni proizvod za jednu narodnu kuhinju, koji treba da se podeli? Taj šleper šećera ne može da se deset godina praktično potroši pošto šećer služi praktično samo kao neki dodatak. Narodnoj kuhinji je potrebna hrana u smislu pasulja, graška, mesa i drugih proizvoda.

Imamo situaciju da u nekim situacijama zaprašujemo komarce kada nije vreme, a kada je bila osnovna stvar da se individualnim proizvođačima pomogne, to nije urađeno.

Podsetiću vas, a verovatno se imali prilike da vidite samo šta se desilo sa domaćinstvom gospodina Predraga Perišića, uništeno je sve. Celokupni rod i njegova šteta je između 50 i 60 hiljada evra, kao i kod gospodina Bratislava Bežalca. Izvinjavam svim individualnim proizvođačima koji nisu mogli da se vide pred očima kamere, ali i njima i malim domaćinstvima potučeno je sve, uništeno, kukuruz, maline, šljive, jabuke.

Ovog puta tražim od resornog ministra i postavljam pitanje – šta je učinjeno da se obezbedi adekvatna protivgradna zaštita? Od ovih ljudi sam informisan da su te protivgradne zaštite delovale toliko slabo, čak neke rakete nisu uspele ni da se aktiviraju.

U ovoj situaciji, kada imamo izuzetno rodnu godinu, seljacima i individualnu proizvođačima u Kraljevu i drugim gradovima Srbije, u Valjevu i drugim mestima, uništeno je sve. Mi se ovde bavimo nekim perifernim stvarima. U Kraljevu se trenutno sprovodi neviđena diktatura da se preuzme vlast. Sprovodimo zakone i odluke koje su možda iznad Ustava. Bavimo se nekim potpuno nevažnim pitanjima u smislu neke vlasti, koja da li je ovakva ili onakva potpuno je nebitno.

Bitno je da mi svi zajedno ovde treba da imamo jedan zajednički cilj da pomognemo nešto što je apsolutno prioritet, a to je poljoprivredna proizvodnja. Dakle, tražimo od predsednika Vlade da preispita odgovornost resornog ministra za ovakve elementarne nepogode koje su ovih dana pogodile Kraljevo i druge krajeve u Srbiji.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, poštovani građani Srbije, poslanički klub Nove Srbije je podneo amandman na član 6.
Moram u svojoj uvodnoj diskusiji da kažem da sam u potpunosti saglasan s kolegom Krasićem koji je ovde izrekao jednu stvar, da ovaj stav 2. potpuno devalvira ovo sve što je prethodno urađeno. Ne znam izvor za ovaj stav 2, prethodni nacrt do koga sam došao mnogo je bolji i bila je mnogo bolja polazna osnova da se sve ovo prevaziđe.
Naime, u tom predlogu bile su određene četiri kategorije, lica koja imaju srednju stručnu spremu – prvi rang, lica koja imaju višu stručnu spremu – drugi rang, lica koja imaju visoku stručnu spremu – treći rang, i lica koja imaju magisterijum, specijalizaciju, doktorske studije – četvrti rang. Gospođo ministre, ne mogu da prihvatim ovako dvostruke standarde.
Naime, teoretski može da desi, a ovde ste rekli u stavu 2, da pojasnimo građanima Srbije, izuzetno od stava 1. ovog člana, za veštaka može biti imenovano lice koje ima najmanje završenu srednju školu, ako za određenu oblast veštačenja nema dovoljno veštaka sa stečenim visokim obrazovanjem.
Hajde da pođemo od jedne teoretske mogućnosti. U jednom gradu od 30.000 ljudi imamo veštake sa visokom stručnom spremom, ali niko se ne prijavi da bude veštak na području tog suda. Jeste li predvideli takvu mogućnost? Da li možemo da podrazumevamo da u tom gradu nema kompetentnih veštaka sa visokom stručnom spremom, jer može da se desi da iz nekog razloga, zauzetosti, jednostavno ne žele ljudi da veštače, da se na rang listi, odnosno na spisku sudski veštaka, ne nađe ni jedan veštak.
Da li mi u toj sredini onda imamo veštake ili nemamo i da li možemo da prihvatimo da u toj sredini, u kojoj žive ljudi sa visokom stručnom spremom, neko onda može da veštači sa srednjom stručnom spremom?
Mislim da sam dao jedan plastičan primer, to ovaj zakon apsolutno ne reguliše. Postavlja se pitanje, gde su te male sredine u kojima postoji jedan osnovni sud, kada smo ukinuli veliki broj osnovnih sudova, praktično postoje one teritorijalne jedinice, odnosno ti sudovi kao izmešteni područni, a meni to ni dan-danas i nikada neće biti jasno šta to znači. Recimo, Raška ili Vrnjačka Banja, da li mi uopšte tamo imamo sud ili nemamo sud i da li neko može iz tog područja da veštači ili ne može? Da li ima visoke stručne spreme ili nema?
Želim da kažem da tamo gde nemamo ljude sa visokom stručnom spremom praktično i nemamo sudove. Može da se iz nekog razloga i tamo vode određeni sporovi i može sud da izlazi na lice mesta i to je meni sve jasno. Da li je to vezano za područne sudove ili samo za ta mesta na kojima su određeni da nešto rade?
Nova Srbija je nudila jedno elegantno rešenje, zaista korektno, da izađete iz ovog problema, ukoliko već u stavu 2. predviđate mogućnost srednje škole. Nemojte da ostanemo bez ljudi, a njih u Srbiji nije malo, mislim da je to cifra od 700-800 veštaka.
Mi smo kroz ovaj naš amandman nudili jedno elegantno rešenje da dokazani veštaci koji nemaju visoku stručnu spremu mogu, uz preporuku suda, gde vi direktno odlučujete, gde postoje kvalitetni veštaci, da ostanu u jednom periodu i dase prirodnom selekcijom napravi kasnije ovo što se želi zakonom i praktično da se ljudi sa srednjom ili višom stručnom spremom eliminišu.
Ne mogu to da prihvatim i ne mogu to da prihvate ni mnoge sudije koje znaju da u tom sudu određeni veštaci uvek priteknu u pomoć kada se desi situacija da neki veštak i sa visokom stručnom spremom preuzme predmet, drži ga dva-tri meseca, a onda ga vrati iz nekog razloga i onda sudije najčešće zovu, jer stranke trpe, ministre, stranke su tu ugrožene.
Meni je potpuno svejedno sutra u praksi ko će da veštači, uopšte me to praktično ne pogađa. Mislim da ovo nije dobro i mislim da ovaj stav 2. potpuno je standard dvostruk. To sam u raspravi u načelu i rekao, ako nema u nekoj sredini veštaka, a ne mogu ni da shvatim da će se ovakva situacija desiti, onda jednostavno treba dovesti veštake sa strane koji će izveštačiti u nekom gradu.
Ako ovoliki broj sudija putuje po celoj Srbiji, pa u nekim situacijama neki veštak neka ode jednog dana i neka to izveštači i neka se vrati i neka da svoje mišljenje. Nisu to tako veliki troškovi, a onda biste potpuno bili jasni. Mi ovim zakonom želimo da bude visoka stručna sprema i tačka.
Ako se predviđa bilo kakva mogućnost srednje stručne spreme, onda nemojte ovako brutalno kažnjavati one ljude koji žive u nekoj sredini i to sam prošlog puta rekao, moram ponovo da ponovim, da budu kažnjeni, i koji su obični veštaci i što žive samo u jednom gradu gde možda ima dva ili tri veštaka sa visokom stručnom spremom i oni se praktično eliminišu na taj način.
Ministre, mislim da ovo stvarno nije dobro. Ovo ne govorim da sada nešto ne napadam i nemam nameru da kada su stručne stvari napadam nešto što pripadam opozicionoj stranci. Verujte, napraviće veliku pometnju ovo u pravosuđu.
Ministre, pošto se praktično bliži kraj ovog zasedanja i letnjeg itd, verovatno se nećemo videti malo duže, nije dobro u pravosuđu. Predmeti se zakazuju od marta za oktobar, a sada se zakazuju za novembar i decembar. Ovo vam najdobronamernije govorim.
Isplate po službenim dužnostima advokatima kasne po sedam-osam meseci. To isto nije dobro. Ne možete da prihvatite situaciju da jednostavno toliko predmeta, a prošlog puta, neću da se ponavljam, rekao sam u izvršenjima, konkretno u Kraljevu ima 5.000 izvršenja, dvoje sudija rade samo taj posao. Ne može u sudu gde pripadaju predmeti iz Raške, pa čak i sa Kosova i iz drugih mesta, Vrnjačke Banje, ne može da tu radi dvoje sudija na toliki broj predmeta.
Tu nešto mora da se uradi. Ako gravitiraju predmeti iz nekih drugih područnih jedinica, to treba apsolutno pojačati. Ne mogu stranke da se naplaćaju više taksi za tužbu, taksi za presudu, taksi za izvršenje i od toga da nemaju apsolutno nikakvu korist, jer stane izvršenje. To jednostavno nije dobro. Tu nema vladavine prava, nema pravne države ako vi ne možete da izvršite jedan predmet po četiri, pet, šest, sedam godina.
Nešto što mi potpuno nije jasno, vratio bih se sada i ne želim zaista da kritikujem samo, želim da upozorim da neke stvari tu ne štimaju. Ovo je prilika da kažem jednu stvar, ovih dana u sredstvima javnog informisanja kaže – uštedeli smo na 700, 800 sudija u budžetu tu stavku. To jednostavno nije tačno.
Sve te sudije koje nisu izabrane u decembru, one do 1. jula u ovoj zemlji primaju onu obaveznu stavku od šest meseci, pa ako se o tome govori uštedećemo od 1. jula, kada oni praktično prestanu da imaju taj obavezni, da ga nazovemo, funkcionerski dodatak ili kao postavljena ili izabrana lica itd, koja zakon reguliše.
Ne znam šta ćemo sa svim tim ljudima. U mnogim sredinama se postavlja pitanje njihove dostojnosti, ako nisu bili dostojni da budu izabrani za sudije, to mora da se pojavi za mnoge ljude, oni će ostati socijalni slučajevi. Mnogi od njih ne žele to da prime i mnogo toga ima što je bilo u nekim obrazloženjima, gde su ljudi u vrlo neprijatnom položaju.
Prema tome, mislim da nije dobro, možda je dobro zamišljeno, ali ovo je primer ovakvog odnosa Vlade, gde se nudi jedno konkretno i elegantno rešenje, da se prevaziđe problem.
Ovom prilikom, pošto se više verovatno neću javljati, samo ću još jedanput pročitati šta je napisano u članu 6. stav 2. Hajte, možemo da pričamo da je mogao i u stav 2. da se doda i ovaj amandman, da ne kvarimo ovo što ste predvideli kao mogućnost, možda je trebalo i tako.
U članu 6. stav 2. menja se i glasi: Izuzetno od stava 1. ovog člana, za veštaka može biti imenovano lice koje ima najmanje završenu srednju školu i 15 godina iskustva na poslovima veštačenja, pod uslovom da nadležni sudovi za koje su obavljena veštačenja daju preporuku uz mišljenje ministru, koji donosi konačnu odluku".
Obrazloženje – razlozi za prihvatanje ovog amandmana leže u tome da se ne eliminišu vrhunski veštaci koji su svojim dosadašnjim radom, znanjem i iskustvom pokazali vrhunske rezultate. Njihova eliminacija bi donela veliku štetu sudstvu, a to potvrđuje i dosadašnja praksa. Iskustvo u poslu je veoma važno i posebno je značajno u sudskom veštačenju. Neprihvatanje ovog amandmana može imati dalekosežne posledice.
Još jedanput, kao što je kolega Krasić rekao, ako se predviđa u onom drugom stavu, koji potpuno devalvira sve ono, onda ima mesta prihvatiti i ovo, jer na ovaj način sačuvaćemo veštake koji su odlični veštaci u nekim sredinama, a jedini greh je zato što žive u nekom gradu gde postoje, navodno, verovatno bolji veštaci sa visokom stručnom spremom.
Ovo nije favorizovanje nečega, ovo nije želja da kažemo da je bolje imati srednju školu, višu, nego fakultet, ovo je jednostavno nešto što se uklapa u ono što ste vi predložili u članu 2, a kroz ovo biste elegantno izašli iz problema.