Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Spasojević

Srđan Spasojević

Nova Srbija

Govori

Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, uvaženi građani Srbije, na član 10. stav 1. podneo sam amandman: „Udruženje mogu osnovati najmanje deset osnivača, s tim što najmanje tri od osnivača mora imati prebivalište, odnosno sedište na teritoriji Republike Srbije“. U članu 10. stav 3. briše se.
Ovo je prvenstveno značajno zbog toga da bi se omogućilo da nesmetano funkcionišu organi udruženja. Cilj udruženja je poštovanje volje većeg broja lica, kako pravnih, tako i fizičkih, koja imaju interes udruživanja. Održavanje ovako malog broja osnivača ne bi imalo za svrhu da se ovim podrži učešće većeg broja lica radi izražavanja osnovnog cilja ovog zakona.
Maloletno lice može i treba da bude član udruženja, ali je nelogično i neprihvatljivo, s obzirom na nivo odgovornosti koji zakon predviđa za osnivače i članove, da maloletno lice može biti osnivač. Status maloletnog lica regulisan je članom 19. ovog predloga zakona.
Gospodine ministre, vrlo je interesantno i posebno bode oči da predlagač zakona i Vlada od ovolikog broja amandmana koji su opozicione stranke podnele... Nova Srbija je podnela 25 amandmana i nijedan amandman nije prihvaćen. Gospodin Šami je takođe izneo tu primedbu, i gospodin Krasić.
Konkretno, ovaj član o kome govorimo je izuzetno važan. Mogu se podržati sva tri rešenja, koja su i gospodin Krasić i gospodin Šami istakli, a i Poslanički klub Nove Srbije takođe ima istu primedbu.
Da li je moguće da vama ili vašim saradnicima koji rade ovaj zakon nije problem čak ni da maloletno lice, ako treba, bude i osnivač, iako sam ja to amandmanom žestoko napao? U situaciji kada imamo tri osnivača, od kojih jedan osnivač može da bude maloletno lice sa svojim zakonskim zastupnikom i dva koja nemaju prebivalište u Republici Srbiji, gospodine ministre, imate hipotetičku situaciju, s obzirom na priprećene privredne prestupe i velike prekršaje, da će ta dva osnivača da „zapale“ iz ove zemlje, narodski rečeno. Ko će da bude odgovoran u toj situaciji? U situaciji kada imate deset osnivača, pet ili trideset, imate mogućnost da odgovorno lice u tom udruženju ne bude to maloletno lice, nego njegov zakonski zastupnik.
Zato mi je neprihvatljivo što ne možete da prihvatite nešto gde se tačno vidi naša namera da popravimo zakon. Kod zemljoradničke zadruge imate deset osnivača, gospodine ministre. To je ono što u principu predlagač želi da nama, opozicionim strankama, kaže – eto, vi niste za to da se deca mogu pozivati na raznorazne povelje. Ali, ovde je problem u broju osnivača i u odgovornosti.
Da li građani Srbije mogu da pretpostave šta će se desiti posle primene ovog zakona, kada su u pitanju kaznene odredbe? O tome ćemo govoriti kasnije, ali je trenutak da se kaže da će ljudi masovno izbegavati, gospodine ministre, da se uključuju u bilo kakva udruženja, jer predviđate kazne za privredne prestupe od 300.000 do 900.000 dinara i predviđate prekršaje koji su takvi da ne da neće ući u udruženje, nego će zaobići kilometar od udruženja.
Imamo velike probleme, kao što vidite. Kada sve ovo bude stupilo na snagu, i priprema se zakon o sportu, mi ćemo totalno da uništimo našu mladost. Ali, o nekim pojedinačnim rešenjima biće reči u daljoj raspravi u pojedinostima. Ukazaću još jedanput, poruka ovog amandmana je da je neprihvatljiv broj osnivača, s obzirom na to da jedno maloletno lice uz svog zakonskog zastupnika može da ostane u zemlji, a da dva, koja ne moraju da budu sa teritorije, mogu da odu iz ove zemlje. Ko će odgovarati u takvoj situaciji? Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, uvaženi građani Srbije, na član 12. podneo sam amandman u ime Poslaničkog kluba NS. Pročitaću početak člana 12: „Statut je osnovni opšti akt udruženja.“ U stavu 2. stoji: „Drugi opšti akti, ako ih udruženje donosi“, naglašavam, ako ih udruženje donosi, „moraju biti u saglasnosti sa statutom“.
Amandmanom se predlaže da se u drugom stavu reči „ako ih udruženje donosi“ brišu.
Obrazloženje: udruženja, osim statuta, moraju da imaju i pravilnike o radu organa. Oni su neophodni radi pravilnog funkcionisanja udruženja. Iz tog razloga je neodrživo i neprihvatljivo da bude na dispoziciji udruženjima da ne donose akte koji su im potrebni radi pravilnog funkcionisanja.
Sve ovo što smo prethodno rekli – broj osnivača, koji je sveden samo na tri, od kojih, ponovo ću naglasiti, jedno može biti maloletno lice a dva strani državljani i ovakva mogućnost da u udruženju nije obaveza donošenje akata koji su ispod statuta, koji direktno uređuju kako će jedno udruženje da funkcioniše – jeste pravi uvod u kaznene odredbe i sankcije, koje su rigorozne u ovom zakonu.
Poruka amandmana je dobronamerna i ne vidim razloga da predlagač jedan ovako smislen amandman ne usvoji, iz svih ovih razloga. Jer, od prvog trenutka do zadnjeg člana, gospodo iz vladajuće koalicije, bez obzira na to što ministar kritikuje da je neko nekada ovaj zakon možda i podržao, ne slažu se ni svi ovi ljudi sa ovim zakonima koje donosite, 50%; u kuloarima oni nama kažu – pa i mi mislimo isto to. Prema tome, to ne može biti opravdanje za donošenje jednog ovakvog zakona, pogotovo kada imamo dobru želju da amandmanom nešto popravimo. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, u ime Poslaničkog kluba NS podneo sam amandman na član 19. stav 3. da se iza reči „u skladu sa zakonom“ dodaju reči „a prava i dužnosti maloletnog člana zastupa roditelj ili staratelj do punoletstva“. Obrazloženje – učešće maloletnog lica u radu organa udruženja mora zastupati njegov roditelj da bi isti lično bio upoznat sa radom udruženja gde se njegovo dete nalazi, a da bi ujedno prihvatio sve obaveze proistekle iz ovakvog udruživanja.
Dakle, kao što vidite, Poslanički klub NS u nekoliko amandmana, kao što je ovaj na član 19, koji slede iza člana 10, koji je u suštini izuzetno važan i gde smo bacili poseban akcenat, pokušava da popravi nešto što nije u redu.
Dakle, dete tek sa 16 godina stiče delimičnu poslovnu sposobnost. Ovo je sve povezano jedno s drugim. Ukoliko su predviđene strahovite kaznene odredbe, građani Srbije treba da znaju, treba da čuju roditelji, koji će možda nekada lakoverno ili olako dati takvu saglasnost i garantovati da će njihovo dete postupati tako da se zadovolji zakonska forma iz ovog zakona itd., da je to veoma osetljivo kada se dođe do kaznene politike.
Ponoviću još jedanput, jedan osnivač je sa teritorije Republike Srbije, a dva nemaju prebivalište u Republici Srbiji. U toj situaciji odgovorno lice, od tri osnivača, kada dva odu, narodski rečeno „zapale“, biće taj roditelj. Zato tom roditelju mora precizno ...
(Predsedavajuća: Vreme.)
... i jasno da se kaže koja su njegova prava i obaveze u situacijama kada zastupa svoje maloletno dete. Hvala.
Na član 20. stav 1. Poslanički klub NS je podneo amandman da se reči „osnovnim“ zameni rečju „trgovinskim“.
Obrazloženje – u slučaju spora između članova društva, zasnovana je zakonska nadležnost trgovinskog suda. Analognim tumačenjem, trebalo bi utvrditi i ovde nadležnost trgovinskih sudova, pogotovo imajući u vidu činjenicu da će pretežni deo udruženja obavljati i privredne delatnosti. Iz tog razloga je logičnije da se ovom problematikom bave trgovinski, a ne osnovni sudovi.
Neprihvatljivo je, gospođo predsedavajuća, pošto ministra nema i nemam kome da se obratim, dakle, gospodine ministre, da u situaciji gde se pominju privredni prestupi u kaznenim odredbama osnovni sudovi budu nadležni za vođenje sporova. U takvoj situaciji moraju da budu nadležni trgovinski sudovi, jer kažnjavamo udruženja. Ne možemo sporove voditi pred osnovnim sudovima u situaciji kada imamo privredni prestup. Ne mogu da prihvatim da je predlagač ovako nešto mogao da ima u vidu. Neću ni da gledam obrazloženje, pravo da vam kažem, jer su ta obrazloženja toliko suvoparna da prosto iritiraju, ali osnovna stvar je da se kod privrednih prestupa pojavljuje trgovinski sud kao nadležni sud. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, poštovani građani Srbije, član 28. vezan je za upis u registar i odnosi se na sadržinu samog registra. Postoji tu niz stvari – u registar se upisuju naziv i skraćeni naziv udruženja, sedište i adresa udruženja itd. Moj amandman je, u stvari, želja da se ovaj član proširi. U članu 28. posle stava 1. dodaje se stav 2. koji glasi: „Udruženje ima obavezu da jednom godišnje ažurira upisano članstvo i podnese registru promene podataka vezano za brisanje i upis novih članova.“
Obrazloženje: „Validnost odluka skupštine udruženja može se utvrditi jedino ako udruženje redovno vrši upis brisanja i upis novih članova u registru koji se vodi. Zato je neophodno da takva evidencija postoji i u registru ažurirana makar jednom godišnje u periodu kada je obaveza udruženja da održava godišnju skupštinu.“
Naravno, stoji činjenica da možda ne postoji obaveza da registar vodi tu evidenciju. Postavlja se pitanje, što je gospodin Krasić govorio, ko u stvari treba da vodi registar? Nije isto kada se privredno društvo registruje i kada se udruženje registruje. Ministarstvo je našlo jedan dobar način, modus da se izvuče iz priče o registraciji. Ali, mi zakone ne možemo da posmatramo tako da će apsolutno sve da piše; zakoni se donose i menjaju da bi se neke stvari popravile.
Biće tu više udruženja, veliki broj udruženja. Bojim se haosa koji će da nastane u udruženjima iz svih razloga, da ne ponavljam, o kojima smo govorili na početku, od člana 10. preko kaznenih odredaba, kada se neki ljudi koji nisu obavešteni budu uključili u neko udruženje i kada vide da postoji jedna dosta velika prekršajna odgovornost. Verujte, ministre, biće tu čestih izbornih skupština, biće tu dolazaka, odlazaka itd.
Ukoliko udruženje nema obavezu da se kod nadležnog državnog organa na pravilan način evidentira, doći će do velikih problema, doći ćete u situaciju da u nekim udruženjima u toku godine bude do pet-šest ljudi koji će se menjati na čelu tih udruženja, što sigurno nije interes predlagača zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovani ministri, uvaženi građani Srbije, pred nama je, kao što se vidi, Predlog zakona o udruženjima. Nova Srbija je podnela veliki broj amandmana u želji da popravi zakon.
Na član 37. stav 3. podnosimo amandman da se iza reči „obavljaju“ dodaju reči „a tek nakon dobijene saglasnosti nadležnog opštinskog organa“.
Obrazloženje ovog amandmana: „Udruženja nemaju kao prioritetni cilj privrednu delatnost, ali je neophodno da u određenom domenu rade i poslove kojima bi obezbedila dodatan prihod od ovih delatnosti, radi pokrivanja fiksnih troškova i potreba udruženja. Potrebno je da postoji kontrola od strane nadležnih opštinskih organa da li je navedena delatnost saglasna cilju samog udruženja i da li ove delatnosti služe lakšem obavljanju osnovne svrhe udruženja.“ Amandman je jasan. Nije jasno zašto Vlada i predlagač ne reaguju, gospodine ministre, na sve amandmane koje opozicija podnosi da bi popravila zakon. Ne reagujete čak ni na amandmane koji idu vama na korist.
Gospođo Čomić, uz izvinjenje, koristio bih vreme koje imam jer sam bio odsutan kada je prošao amandman na član 36, pa bih vas zamolio da, ako mogu, kažem nešto i o njemu, jer je izuzetno važan za udruženja. U članu 36. stav 2. reči „mogu biti“ zamenjuju se rečima „biće“. Član 36. govori o načinu sticanja imovine udruženja i u stavu 2. zakon kaže: „Fizička i pravna lica koja daju priloge i poklone udruženjima mogu biti oslobođena odgovarajućih poreskih obaveza u skladu sa zakonom kojim se uvod odgovarajući javni prihod“.
Gospodin Pastor je u jutrošnjem izlaganju ukazao na činjenicu da je ovo uvedeno u zakon praktično u decembru, kada je njihova poslanička grupa sugerisala. Ovo je sada ušlo u ovaj zakonski predlog, ali, gospodine ministre, bilo bi jako dobro da u momentima kada mnogi klubovi, savezi, udruženja grcaju sa prihodima, nisu dovoljna budžetska sredstva za njihovo postojanje... Evo, konkretno ću vam reći da u sportskoj organizaciji, gde sam i sam član, u šahovskom savezu (evo, danas imate u „Politici“), određeni klubovi u Beogradu napuštaju učešće u prvoj saveznoj ligi, konkretno „Vodovod“ Beograd. Da li je moguće da potencijalne donatore takvih udruženja (ili za bilo koje druge klubove u zemlji) ne možemo da potpuno oslobodimo poreskih obaveza?
Ovaj imperativ, odnosno ovaj dispozitiv „mogu biti“, to je jedna selekcija koja je neprirodna. Dakle, ili nema toga ili ima. Zašto bismo odvajali određene donatore koji mogu da kažu – ovaj mi se sviđa, njega ću da oslobodim, ovoga neću; javlja se opet nelojalna konkurencija, prostor za manipulaciju, gospodine ministre.
Dakle, da bismo motivisali ljude koji hoće da ulažu u sport, u mladost, u decu, oni treba da budu oslobođeni. U krajnjoj liniji, rasteretićemo budžet, jer će donatori davati sredstva i u nekom konačnom godišnjem pregledu videćemo da ako smo nekom udruženju davali određena sredstva iz budžeta, to može proporcijalno da se smanji, s obzirom na to da oni imaju aktivnost oko donacija.
Ne vidim nijedan razlog, ako ste u zakonu predvideli „mogu biti“, zašto niste prihvatili amandman „biće oslobođeno“. Možete da napravite neke prelazne odredbe ili da se nešto tu... Ali, verujte, ovakav amandman bi dao podsticaj sportskim klubovima, mladima, raznoraznim udruženjima. Bojim se da ćemo u ovakvoj ekonomskoj situaciji, u kojoj se izuzetno smanjuje budžet udruženjima, klubovima, savezima i ostalima, uskoro imati jako mali broj udruženja, jer neće imati od čega da se finansiraju. Nemojte da rečima „mogu biti“ oterate potencijalne donatore, jer to nije garancija da će oni biti oslobođeni poreskih obaveza. Hvala.
Poslanički klub NS je na član 38. stav 3. podneo amandman da se iza reči „brige o deci“ dodaju reči „i porodiljama“. U članu 38. stav 5. iza reči „lokalne samouprave“ dodaju se reči „udruženja mogu konkurisati po istom programu na svim nivoima, kako iz budžeta Republike Srbije, tako i iz budžeta autonomne pokrajine i lokalne samouprave“.
Obrazloženje ovog amandmana – u članu 38. stav 3. propušteno je da se u ovom okviru posebno skrene pažnja na problem rešavanja statusa porodilja, što je izuzetno važno naglasiti i precizirati, a sve u cilju ukupne brige o podsticaju rađanja.
U članu 38. stav 5. bliže se objašnjava da udruženja mogu imati programe koji su od interesa za lokalnu ili širu zajednicu. Ukoliko se ostvaruje prihod iz budžeta RS, a to nisu dovoljna sredstva za realizaciju programa udruženja, ne treba ograničavati mogućnost da se sredstva po istom osnovu pribavljaju i od organa lokalne samouprave.
Ovo je amandman na član 38. Kada se govori o sredstvima za realizovanje programa od javnog interesa, poslanički klub NS bi želeo da se ovim amandmanom u niz onih koji se navode pod programom od javnog interesa obavezno uključe i porodilje. Problem rađanja u Srbiji je izuzetno veliki. Jednim ovakvim predlogom i prihvatanjem ovakvog amandmana sigurno bi se status porodilja na adekvatniji način zaštitio. Kada govorimo o stavu 5, jasno je da ne treba ograničavati mogućnost da udruženja konkurišu i kod budžetskih i kod lokalnih samouprava za sredstva potrebna za njihovo funkcionisanje. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, podneo sam amandman na član 45. da se posle stava 2. dodaje stav 3. koji glasi: „Statusne promene moguće je izvršiti ukoliko o njima odluku donese najmanje 51% članova udruženja ili 51% predstavnika u skupštini udruženja“.
Obrazloženje – potrebno je da zakon odredi kvalifikovanu većinu za donošenje ovakvih odluka udruženja da bi se izbegle mogućnosti različitog tumačenja ovih odredaba.
Član 45. govori o tome da je statusna promena promena pravnog položaja udruženja izvršena na osnovu odluke nadležnog organa u skladu sa statutom i ovim zakonom. Statusne promene su pripajanje, spajanje i podela udruženja.
Žao mi je što ministar nije ovde u sali, jer smo u jednoj neformalnoj diskusiji imali zajednički stav da ovaj amandman treba prihvatiti. Možda je zaboravio, ali jako mi je žao zato što sam mislio da će ovaj amandman sigurno biti prihvaćen.
Amandman koji je podnela Nova Srbija je dobar i uveo bi pravni red, praktično, kod svih udruženja, vezano za statusne promene. Otuda nije jasno zašto se dobri amandmani kada raspravljamo o pojedinostima ne razmatraju na pravi način. O amandmanima najčešće odlučuju ljudi koji nisu dovoljno kompetentni da raspravljaju o ovakvim stvarima i, naravno, najčešće je pred ministrom servirana stvar. To nije dobro, jer ukoliko na ovakav predlog zakona bude podneto ovoliko amandmana, mislim oko 165, a samo jedan ili dva su prihvaćena, to nije dobar signal…
(Predsedavajuća: Dva minuta.)
… samo da završim, to nije dobar signal za rad ove skupštine. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, u članu 59. stav 2. posle reči „drugačije utvrđeno“ dodaju se reči „uz obavezno poštovanje principa reciprociteta“.
Poslanički klub Nove Srbije je podneo ovaj amandman u cilju da se princip reciprociteta ovde jasno definiše. Obrazloženje za ovaj amandman je – naši građani treba da imaju mogućnost da pod istim uslovima osnivaju udruženja u onim zemljama iz kojih dolaze osnivači udruženja sa sedištem na našoj teritoriji.
Šta je svrha ovog amandmana? Praktično, u članu 59, u završnom delu se govori da se odredbe ovog zakona koje se odnose na upis u registar i rad udruženja primenjuju i na upis i rad predstavništva, kancelarija i drugog organizacionog oblika stranog ili međunarodnog nevladinog nedobitnog udruženja koje ima sedište na teritoriji Republike Srbije (u daljem tekstu: predstavništvo stranog udruženja), ako zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije utvrđeno.
Obrazloženje Vlade zašto ovaj amandman nije prihvaćen je da se princip reciprociteta može primeniti samo u slučajevima kada određeno pitanje nije uređeno domaćim ili međunarodnim propisima, odnosno zaključenim bilateralnim ili multilateralnim ugovorima. Takođe, Evropska konvencija o priznavanju pravnog subjektiviteta međunarodnih nevladinih organizacija, kao ni obavezujuće preporuke Saveta Evrope ne postavljaju reciprocitet kao uslov za registraciju predstavništva stranog udruženja u drugoj državi.
U zadnjem stavu ovog predloga zakona se pominju i međunarodni ugovori i zakoni. Ne vidim ni jedan jedini razlog zašto se ne bi uspostavio princip reciprociteta, tako da naši građani imaju mogućnost, po istom principu, da se pojave kao osnivači udruženja. To je smisao amandmana i trebalo je ovaj amandman prihvatiti. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, jako je teško, gospođo predsednice, da poslanici iznose ono što su amandmanima predložili, a da predlagač zakona, odnosno ministar koji brani zakon, nije prisutan. Svrha ove naše rasprave o pojedinostima jeste da pokušamo da ministra ubedimo, a nije retka praksa da na samoj sednici ministar prihvati amandman.
Na član 62. podneo sam amandman da se posle stava 1. doda novi stav 2, koji glasi: „Strano udruženje ima obavezu da jednom godišnje ažurira upisano članstvo i podnese registru promene podataka vezano za brisanje i upis novih članova.“
Obrazloženje ovog amandmana: „Validnost odluka skupštine udruženja može se utvrditi jedino ukoliko udruženje redovno vrši upis brisanja i upis novih članova u registru koji se vodi.
Zato je neophodno da takve evidencije postoje i u registru ažurirano makar jednom godišnje u periodu kada je obaveza udruženja da održava godišnju skupštinu.“
Mislim da je ovaj amandman koji je podneo poslanički klub Nove Srbije trebalo prihvatiti. Ako već nije prihvaćen onaj u kome se radi o strogo domaćim udruženjima, onda je bilo mesta da se prihvati amandman u kome se radi o stranim udruženjima.
Između ostalog, u prethodnoj diskusiji sam rekao da je potrebno da se poštuje reciprocitet, jer evidencija prisutnosti stranih lica u našoj zemlji se vrši i u MUP-u, a kada govorimo o udruženjima smatram da je, zbog raznoraznih mogućih zloupotreba, ovaj amandman trebalo da prihvatite. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, poštovani građani Srbije, došli smo do kaznenih odredaba kada je ovaj zakon u pitanju. Ono što se ovde predviđa sankcionisanjem kroz visine kazni praktično je nešto što će mnoga udruženja dovesti do stečaja, jer ona to neće moći da plate, a odgovorna lica u tim udruženjima takođe će dovesti u situaciju da dobro razmisle kada se budu hvatali nekog ovakvog posla.
U članu 72. stav 1. broj „300.000“ zamenjuje se brojem „50.000“, a broj „900.000“ menja se sa brojem „200.000“.
U članu 72. stav 2. broj „30.000“ menja se brojem „5.000“, a broj „90.000“ menja se brojem „30.000“.
Obrazloženje: „Potrebno je umeriti kazne koje je predvideo predlagač za privredne prestupe, kako za udruženja tako i za odgovorna lica u udruženjima, jer se radi o udruženjima koja nemaju privrednu delatnost u cilju sticanja profita. Ako ostane ovakva kaznena politika, samo jedna kazna će biti dovoljna da se udruženja oteraju u stečaj, što svakako nije cilj zakonodavca, a delovalo bi i destimulativno za one koji se bave amaterizmom, a oni nemaju mogućnost da angažuju profesionalna lica, pravnike i ekonomiste, kako bi se izbegla mogućnost kažnjavanja.“
Gospodine ministre, još jednom apelujem na vas da razmislite i da povedete računa o visinama ovih kazni. Još jedanput izražavam veliko nezadovoljstvo.
Niste bili danas tu kada sam govorio o članu 20. Smatram da bi, ukoliko pominjemo privredne prestupe, apsolutno morala da bude nadležnost Trgovinskog suda. Hvala.
Pokušaću da u ovih minut i trideset sekundi, mada imam i druge amandmane... Gospodine ministre, nemojte tako selektivno da određujete. Niko od poslanika koji su podneli ove amandmane... Praktično ste rekli da mi hoćemo da zaštitimo sekte. Ne radi se o tome.
Ovde ima mnogo udruženja koja su totalni amateri i koja se bave nekom pozitivnom društvenom delatnošću: sportski klubovi, raznorazna udruženja, ribolovačka ili bilo koja druga udruženja.
Nemojte pod tim plaštom sekti da objasnite građanima Srbije kako poslanici SRS ili NS brane te sekte. Zašto niste uveli jedan poseban član u Predlog zakona i posebno naglasili to što ste sada rekli? Onda niko ne bi reagovao.
Pričamo o tome da postoji niz amaterskih udruženja i odgovornih lica u tim udruženjima koja će pobeći kilometar daleko od bilo kakvog udruživanja, s obzirom na visinu kazni. Niko od nas nije pričao o sektama. Mogli ste da unesete jedan član u Predlog zakona i da konkretizujete ovu visinu za te ljude koji se bave raznoraznim zloupotrebama, a da normalne ljude koji se bave pozitivnim aktivnostima, korisnim za društvo i građane Srbije, oslobodite ovakvih nameta.
Gospodine ministre, imao sam sreće da je moj amandman odmah iza vašeg izlaganja, pa nemam potrebu za replikom.
Gospodine ministre, ne možemo se baviti pretpostavkama da li tamo neko, kako ste sada lepo objasnili, ide po kafanama. Pričamo o pozitivnim propisima.
Želim samo nešto da vam kažem, ovde se radi i priča o nekoj generalnoj prevenciji, vašoj, da visokim kaznama sprečimo da dođe do nekih loših aktivnosti, kako to navodite. Slažem se sa vama, niko od nas nije za kršenje zakona. Ali, moram da vam kažem da u Srbiji postoji niz udruženja totalnih amatera, ljudi koji se iz ljubavi bave nekim aktivnostima.
Ne možete vi... Malopre ste rekli da će možda neko to nehatno uraditi, pa će se ublažavati, ali vi propisujete kaznu od 30.000 do 90.000 i kažete... Pa, kazna od 30.000 hiljada je praktično prosečna plata u Srbiji, a neko se bavi amaterizmom. O tome se radi, kada govorimo o privrednim prestupima kod odgovornih lica.
Vi niste bili danas tu u jednom trenutku kada je na član 10. više opozicionih stranaka... DSS je predložio pet osnivača, SRS trideset osnivača, Nova Srbija deset osnivača. U situaciji kada je jedan osnivač sa teritorije Republike Srbije, a dva, hipotetički rečeno, iz inostranstva, nemaju prebivalište u Srbiji, pitam vas argumentovano – šta će se „zapaliti“, narodskim jezikom rečeno, ako dođe do privrednog prestupa? Ko će biti odgovorno lice ako ti „zapale“ i ne možete da ih nađete? Hoće li maloletno lice... Slažem se s vama da ne može da odgovara, ali njegov zakonski zastupnik je otac.
Prema tome, pitanje je da li je dobro... Upravo kad dođemo do kaznenih odredaba vidi se kolika je ispravnost predloženih amandmana gde se predlaže veći broj osnivača.
Gospodine ministre, pokušaću u dva minuta, jer nemamo više vremena. Zaista bih vas molio da pročitate članove 74. i 73.
Konkretno, udruženje se kažnjava sa 50.000 - 500.000 i u jednom i u drugom slučaju, ali ako pođemo od društvene opasnosti dela, pogledajte, pročitajte članove 74. i 73, objektivno, u članu 73. je društveno opasnije delo, ako uzmemo da su prekršaji vrsta društvene opasnosti. Potpuno su identične kazne. Budite fleksibilni, bar u članu 74. prihvatite ovaj amandman, jer ne može da bude isto. Uzmite, molim vas, pogledajte sada na licu mesta.
Želeo bih samo još nešto da vam kažem, gospodine ministre. Ne možete se baviti pojedinačnim slučajevima i generalizovati stvari da svi u udruženjima praktično manipulišu. Tvrdim da u Srbiji 95% najmanje, 99% ljudi poslove u udruženjima radi iz ljubavi, u kulturno-umetničkim društvima, sportskim klubovima itd. Ako neko vrši takvu vrstu zloupotrebe, neka reaguje nadležni tužilac, neka se on goni krivično. Nemojte generalno svim udruženjima ovakve visine kazni da predvidite.
Moja osnovna poruka odavde jeste da ćete ljude koji se bave amaterizmom, ljude koji rade za lični dohodak od 30.000 - 40.000 dinara i koji svoj smisao života imaju kroz neko udruženje, da neku decu kanališu da nisu na ulici, da budu u nekom sportskom klubu... Nemojte njih podvoditi pod pojedinačne slučajeve ljudi koji očigledno vrše krivična dela u tim udruženjima. Nemam ništa protiv da se takvi ljudi gone, ali vas molim, nemojte generalizovati stvari, jer, ponavljam, mnogi ljudi u udruženjima rade iz čiste ljubavi. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, još jedanput ću preko ovog svog podnetog amandmana pokušati da vam objasnim, vezano za čl. 73. i 74. Niste me pažljivo saslušali, zaista bih vas zamolio.
Nivo društvene opasnosti kod članova 73. i 74. nije isti. Ne možete onda da kažnjavate potpuno isto. Propisana je kazna od 50.000 do 500.000 dinara i nije isto ako neko ostvaruje aktivnost. Hajde da se složim sa vama da je 73. u redu, ali ne mogu da se složim da je 74. u redu, jer su ovde očigledni neki propusti. Postoji neka namera, postoji neki umišljaj da se nešto uradi, ali propusti kakvi su u članu 74 – ako ne omogući javnost rada na način kao što je utvrđeno statutom ili ukoliko u roku od 15 dana ne prijave registratoru promenu podataka, ne može to da bude osnov za 500.000. Smatram da tu treba da ublažite, da pokažete malo fleksibilnosti, da nisu isti čl. 73. i 74.
Razumeo bih vas da ste stavili u čl. 73. od 100.000 do 1.000.000 dinara, onda bih mogao da razumem ovo, ali ova gradacija kazni kako ste uradili nije u redu. Nije ista društvena opasnost u članu 73. i 74. Molim vas, uvažite nešto, jer zaista mislim da sam potpuno u pravu kada vam iznosim ovu primedbu.