Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Spasojević

Srđan Spasojević

Nova Srbija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, uvaženi ministri, imao sam problema sa karticom, to je razlog zašto se u momentu nisam prijavio.
Evo jednog amandmana, ministre, koji ide u prilog i vama i udruženjima. Valjda ćete njega da prihvatite. U članu 76. broj „90“ menja se brojem „180“.
Obrazloženje – amandman se ne prihvata jer je rok od 90 dana primeren i procenjen potrebnim za donošenjem propisa za izvršenje ovog zakona. S obzirom da se menja organizacija i način funkcionisanja poslova vođenja itd, itd.
Moje obrazloženje amandmana – ukoliko ovaj zakon bude izglasan, potrebno je ostaviti dovoljno vremena ministru da se donesu propisi za izvršenje ovog zakona, a ujedno bi se ostavilo i dovoljno vremena udruženjima da se organizuju u skladu sa zakonom. Rok od šest meseci, neka primena od Nove godine... Postoje neki ljudi, ministre, koji će se, s obzirom na ovakav predlog zakona, isključiti iz udruženja; pustite ljude da završe ovu kalendarsku godinu, pa od Nove godine - ko hoće hoće, ko neće neće, neka se ljudi odluče.
Apsolutno primeren amandman, ide naruku vama, udruženjima i ljudima koji rade u udruženjima, tako da se prilagode ovom predlogu zakona. Dakle, mislim da je bar ovaj amandman trebalo da prihvatite.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, prvo želim, na početku svog izlaganja, da istaknem primedbu predsedavajućoj koja mi nije dala reč kada sam se javio za repliku, jer sam direktno od strane ministra pomenut, naš poslanički klub i ja, kao i kolega advokat.
Meni je žao što ministra sada nema, pravo da vam kažem, vrlo mi je nezgodno da diskutujem, jer smatram da postoje određene primedbe na koje bi ministar u direktnom kontaktu mogao da odgovori. Ali, šta je, tu je, nije to prvi put, možda je čovek zaista sprečen i za momenat je morao da izađe.
Zakon o udruženjima koji je pred nama je zakon koji ima svojih dobrih strana, to mora da se kaže, ali ima i niz stvari s kojima Poslanički klub NS-a ne može da se složi. o tome je govorio predsednik poslaničkog kluba Velimir Ilić i te primedbe stoje. Žao mi je što smo protumačeni od koleginice iz G17 plus da se, možda, uopšte ne može složiti s nekim našim primedbama, ali to je stvar ocene svakog ko predlaže zakon i ko podržava ovaj zakon.
Velike su nelogičnosti kada je u pitanju odnos ovog maloletnog lica i njegovog zakonskog zastupnika, što je kolega Saša Dujović iz vladajuće koalicije, takođe, istakao kao primedbu. Nije sporno da deca mogu da budu članovi udruženja, nije sporno da u nekim situacijama mogu da budu i osnivači udruženja, ali je izuzetno sporan, pre svega, broj osnivača.
Član 10: "Udruženja mogu osnovati najmanje tri osnivača, s tim što najmanje jedan od osnivača mora imati prebivalište, odnosno sedište na teritoriji Republike Srbije". Hipotetički gledano, dete koje njegov otac podrži u tome da bude član, odnosno osnivač tog udruženja i, recimo, dva člana udruženja koja nisu sa teritorije Republike Srbije.
Mislim da je to vrlo neprecizno rečeno. Nije trebalo ostaviti ovu mogućnost. Smatramo da je bilo mnogo prihvatljivije, a Nova Srbija je i podnela amandman u tom pravcu, da je kod udruženja trebalo staviti 10 osnivača, bez obzira na one stvari na koje se pozivaju, kako se i u nekim drugim zemljama to stalno radi. Mi se stalno pozivamo na neke druge zemlje, dajemo te primere, pa odjedanput krenemo u nešto što je nama potpuno nepoznato, i to na ovakav način.
Podsetiću na to da je za osnivanje zadruge potrebno 10 osnivača. U čemu je ovde problem? Ako dete sa 14 godina može da osnuje, odnosno da bude jedan od osnivača, postavlja se pitanje odgovornosti. Naravno, dete ne može da odgovara za svoje postupke, ali je ovaj zakon predvideo nešto veoma opasno, i to moramo da istaknemo – kaznene odredbe i kaznene odredbe za privredne prestupe. To je poruka zašto se uopšte u ovom delu zakona pominje privredni prestup.
Odgovorno vam kažem, ako se pominje privredni prestup, onda mora da bude nadležnost trgovinskih sudova, a ne, kako zakon predviđa, opštinskih, odnosno osnovnih – u novoj teritorijalnoj podeli sudstva. Zna se da kada se o privrednom prestupu radi odlučuje trgovinski sud. Ako su ovolike kaznene odredbe predviđene za osnivače i za odgovorno lice, onda postoji osnovana bojazan u situacijama gde se deca pojavljuju kao osnivači, šta će biti s tim kaznenim odredbama, ko će to plaćati, uz pretpostavku da dete neće biti odgovorno lice, nego da će to biti neko drugi, ali se ono pojavljuje kao osnivač i može da dovede u problem čak i svog roditelja, koji je zakonski zastupnik.
Velika je opasnost za udruženja ovakva kaznena politika. Moram to više puta da kažem, jer kazne koje su predviđene i do 900.000 dinara dovešće u situaciju određena udruženja da će vrlo brzo da odu u stečaj. Zato je Nova Srbija podnela niz amandmana u tom pravcu da, ukoliko se predviđa kaznena politika, te kazne budu znatno manje.
Ovde se radi, praktično, o amaterskim društvima i bojimo se da će, u ovakvoj kaznenoj politici, ljudi koji žele da se udružuju, ljudi koji žele da vrše neke aktivnosti, doći u situaciju, mali broj dobrih i poštenih ljudi, koji nemaju direktnu korist od ovih udruženja, da se udaljavaju i da ne žele da se udružuju, jer kaznena politika može da pogodni njih lično, jer su kazne izuzetno velike.
Još jedanput skrećem pažnju, kada budemo govorili o pojedinostima, da ukoliko postoje privredni prestupi, treba prihvatiti amandman Nove Srbije koji kaže da je to nadležnost trgovinskog suda.
Ima još dosta stvari, nažalost, vreme je izuzetno kratko. Kada se radi o upisu u registar – upis u registar vrši se u roku od 30 dana od dana podnošenja uredne prijave za upis, a već član 33. kaže – udruženje je dužno da registratoru prijavi svaku promenu podataka koji se upisuju u registar, u roku od 15 dana. Zašto bi u ovom članu 32. državni organ bio privilegovan rokom u odnosu na ove ljude koji su u udruženjima – da su oni u 15 dana dužni da prijave promene, a da se o tome odlučuje u roku od 30 dana?
U članu 35. Vlada propisuje visinu naknade za upis. Mislim da je to nepotrebno, da je potrebno da se nadležni ministar ovim bavi, jer zašto, na kraju krajeva, Vladu uvlačiti u neke poslove koji su u nadležnosti ministra?
Kada govorimo o načinu sticanja imovine udruženja, predviđa se jedna dobra stvar, nešto o čemu se govori godinama, a to je da fizička i pravna lica koja daju priloge i poklone udruženjima mogu biti oslobođeni odgovarajućih poreskih obaveza, u skladu sa zakonom kojim se uvodi odgovarajući javni prihod. Tu smo kao poslanički klub podneli amandman da a priori stoji – mogu biti, biće.
Ako zaista želimo da ljudima u udruženjima pomognemo da stiču određenu dobit za subvencionisanje tih udruženja, onda je potrebno da stoji – ''biće'', jer će to biti stimulativno kako za donatore, tako i za udruženja da se bore za svaki dinar.
Ovako kako je u Predlogu zakona – ''mogu biti'', praviće selekciju kako se kome svidi, neko će biti oslobođen, neko neće, i odmah se javlja nelojalna konkurencija.
Prema tome, smatramo da je ovaj deo zakona dobar, ali s ovom izmenom – da će biti.
Kada govorimo o mogućnostima da stranci osnivaju svoja udruženja, treba obratiti pažnju na to da li je princip reciprociteta u toj situaciji zadovoljen.
Ovaj zakon ima niz nepreciznosti, koje treba otkloniti. Zato je Poslanički klub Nova Srbija podneo dovoljan broj amandmana, za koje smatramo da treba da budu prihvaćeni u raspravi o pojedinostima, naročito oni o kaznenoj politici, jer su kazne predviđene ovim zakonom izuzetno velike.
Kod prelaznih i završnih odredaba, što ide u prilog ministru, podneli smo amandman. U zakonu stoji da, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, ministar donosi propise za izvršenje ovog zakona, a mi smatramo da je potrebno 180 dana, kako bi primena ovog zakona počela od iduće godine.
Nije ovo samo zbog ministra, već zbog udruženja, da se priviknu na jedan ovakav način udruživanja. Zato ovaj rok treba produžiti, jer su mnoga udruženja započela aktivnosti. Možda neka udruženja ne žele pod ovim uslovima i dalje nastave rad. U tom smislu, i u članu 90. bi se promenio rok – rok od tri meseca zamenio bi se rokom od šest meseci. Hvala.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, pozivam se na član 104. Poslovnika. Smatram da je zaista povređeno dostojanstvo narodnih poslanika ovakvim načinom vođenja sednice. Praktično smo povređeni svi ovde iz opozicije, jer smo prozvani da ne radimo.
Gospodine predsedavajući, poslanici i kolege pre mene su vam jasno, pogotovo vam je gospodin Aligrudić lepo rekao da mora da se održi sednica Odbora, a vi ste pauzu i jednu normalnu komunikaciju u parlamentu nazvali neradom.
Grubo se krši dostojanstvo narodnih poslanika i iz tog razloga što za bilo koji zakon za koji treba ovlašćeni predlagač i onaj sa kim poslanici treba da uspostave komunikaciju, a to je u konkretnom slučaju gospodin Jeremić, nije tu i mi stalno prelazimo preko toga da nam za određene zakone šaljete ministre koji ne mogu da naprave komunikaciju s narodnim poslanicima.
Imali smo Fond za razvoj Privredne komore i poslali ste nam ministra telekomunikacija. Permanentno i namerno, iz dana u dan, danima i mesecima pravite takav problem u Narodnoj skupštini da nam šaljete nekompetentne ministre za pojedine tačke dnevnog reda. Ovo je već postalo uobičajeno.
Praktično nijedanput na sednici nisu bili kompetentni ovlašćeni ministri po određenim zakonima.
Molim i vas i predsednicu Narodne skupštine da ubuduće ne radite to. Gospođa Dragutinović je ovde očigledno silom prilika. Kolege su i rekle da ima prečih poslova u zemlji nego danas ovde da se raspravlja o zakonu za koji sigurno gospođa Dragutinović…
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, poštovani predsedniče Vlade, uvaženi ministri, veoma je teško postaviti pitanja kada nisu tu baš oni resorni ministri kojima sam želeo da ih postavim, ali premijer je tu, a mislim da će i ministar finansija delimično moći da odgovori na moje pitanje.
Pitanje se odnosi konkretno na grad Kraljevo, na problem vodosnabdevanja. Grad Kraljevo godinama ima problem sa vodom, poznati su veliki problemi koji su bili sa fenolom. Nekako se to saniralo, ali imamo veliki problem sa kapacitetom i proizvodnjom vode.
Svi znate da je Kraljevo grad koji je dobio još 30.000 raseljenih i izbeglih lica i potpuno neprihvatljivo se desila situacija da se, kada grad, u kome je privreda praktično stala, odvoji 15 miliona dinara i kada Direkcija za vode odvoji 22 miliona dinara, NIP iznenada povuče sa 18 miliona dinara.
Pitanje je bilo za ministra Vericu Kalanović – zašto je to uradila u gradu u kome je veliki problem leti, čitava naselja kao što su Grdička kosa, Ratarsko imanje, Jarčujak, Kovači, Žiča, Čibukovac nemaju vode. Molio bih premijera da interveniše u ovoj situaciji, jer dodatni problem je, kao što sam rekao, veliki problem raseljenih i izbeglih lica.
Drugo pitanje je za ministra spoljnih poslova, nadam se da će premijer odgovoriti. Svedoci smo danas da su u poseti Francuskoj predsednik Republike Boris Tadić i ministar spoljnih poslova, na koga se odnosi pitanje, i videli smo da su prisutni na turniru Rolan Garos, ali bi bilo bolje da, kada su već u Francuskoj, odu do Liona jer je u planu da se ukine konzulat u Lionu.
U lionskoj oblasti je 25 do 30 hiljada građana Srbije iz dijaspore, za koje taj konzulat vrši razno-razne usluge, koji osećaju pripadnost državi i ljudi u Lionu i okolini su potpuno iznenađeni takvim potezom ministra spoljnih poslova. Molio bih odgovor na to pitanje.
Iskoristiću vreme da postavim i predsedniku Vlade direktno pitanje, koje muči opoziciju ovde. Gospodine predsedniče, kada su zakoni u proceduri, molim vas da ubuduće pošaljete resorne ministre. Opoziciju iritira to što nam stalno dolaze ministri koji nisu nadležni za zakon koji je u proceduri i ne možemo adekvatno da radimo. Hvala.
Gospodine predsedniče, na početku svog izlaganja rekao sam da je problem što određeni ministri nisu tu. Zahvaljujem na tome što ćete proslediti ovo moje drugo pitanje gospodinu Jeremiću, ali bih se vratio na prvo pitanje – problem vodosnabdevanja.
Ako vam kažem da su kapaciteti kraljevačkog vodovoda 300-325 litara u sekundi, problem jednog ovog, kako stručnjaci kažu – A1 sa galerijom bunara, apsolutno bi rešio problem vodosnabdevanja u Kraljevu. Jako sam dobro razumeo da ste i sada spomenuli štednju, ali problem je u tome što ova sredstva nisu otišla daleko, za neke stvari koje su neophodne, nego se upravo tu negde oko Kraljeva vrše marketinški potezi sa tim parama koje su potrebne da ljudi piju vodu.
Praktično sam vam sada rekao, nisam malopre stigao da obrazložim, radi se o tome da se neke manje bitne stvari u Kraljevu sa tih 18 miliona dinara završavaju, pa bih vas molio da hitno reagujete, jer je ljudima u Kraljevu potrebno da u letnjem periodu imaju apsolutno zadovoljavajući protok vode kroz svoje česme. Takođe je problem i u visokim soliterima, što malopre nisam rekao, pa vas još jedanput molim da ispitate ovu situaciju i hitno reagujete, jer nemojte da zbog ovih 18 miliona, a četrdesetak miliona je obezbeđeno, trpe i grad i građani Kraljeva. Hvala.
Zaista je, dame i gospodo narodni poslanici,  mučno slušati ovakva obrazloženja kolege Radovanovića. Podržavam gospodina Martinovića, koji vrlo jasno obrazlaže, kao vrhunski pravnik, da se ovakve stvari ne mogu prekršajnim sankcijama rešavati. Treba jasno praviti razliku između krivičnog i prekršajnog postupka. Očigledno je ovaj zakon toliko loše urađen, da ga ne treba ni komentarisati. Podržavam gospodina Martinovića koji ste trudi da stvarno velikom argumentacijom pokuša da ubedi, ali ne vredi.
Poslanički klub Nove Srbije je od početka ove rasprave praktično shvatio da je podnosilac ovog zakona praktično promašio temu. Jednostavno mi ovo liči, gospođo predsednice, na to da i onaj koji je ovu temu aktivirao i vi koji ste pustili ovo u proceduru uopšte niste u temi. Ovo me jednostavno podseća na ono kad, evo sada je jun došao, maltene će leto, u školi učitelji treba da daju temu za četvrti pismeni zadatak ''Došlo je leto'', a daju npr. ''Jesen u našem gradu''.
Znači, ovo je jedna potpuno deplasirana tema i apsolutno ne vidim razlog da je ovaj zakon uopšte trebalo da uđe u proceduru. Ako je trebalo, sigurno nije na ovakav način. Zaista mislim da treba imati dobar želudac da se ovako nešto proguta i da se glasa za ovakav zakon. Hvala.
Moje metaforično izlaganje, gospođo predsednice, nije bilo sa namerom da vas uvredim. Govorio sam o tome da je ovde promašena tema i dao jednu dobru sugestiju, ako ste me shvatili, da je ovo, jednostavno, neka tema koja je potpuno van teme. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani ministre, moj kolega Miroslav Markićević ispred poslaničke grupe NS podneo je amandman na član 61. stav 4.
Poruka iz ovog amandman jeste da resorno ministarstvo, prilikom korišćenja i mogućnosti da neko iz strane zemlje dođe i vrši delatnost na našoj teritoriji kada su pčele i pčelarska društva u pitanju, suština jeste da zaista budu velike mere opreza i nadzora, da se ne dese stvari koje mogu da budu pogubne za domaće pčelare.
Poruka iz amandmana jeste da se sistem kontrole tako podesi da se isključi bilo kakva mogućnost prenošenja zaraznih bolesti, naročito bakterijskih, one poznate truleži, sa parazitskim bolestima naravno lakše je, lakše se leče ako dođe do toga. Naravno, sigurno da će Ministarstvo povesti računa da prilikom ulaska takvih pčelinjih društava u zemlju se izvrši određeni veterinarski inspekcijski nadzor, pregled. To verovatno i podrazumeva saglasnost Ministarstva.
Naravno, bilo bi izuzetno poželjno da zemlje iz koje dolaze određeni pčelari takođe obave sistem pregleda tako da bi se usaglasili, a mogućnost da i u našoj zemlji i tamo budemo apsolutno sigurni da neće prilikom takvih aktivnosti doći do zaraznih bolesti koje mogu da odnesu hiljade i hiljade društava.
Ovo je trenutak da kažem i to da sistem reciprociteta sigurno da mora da postoji i u ovoj oblasti, sigurno da, kada su naši pčelari u pitanju i kada je njihov izlazak iz zemlje, nije isti tretman kao sa nekim drugim zemljama, recimo samo da u svoj toj aktivnosti pčelari u trenutku jednog ili dva dana se odluče da li će da presele svoje društvo ili ne.
Dakle, sistem viznog režima je takođe veliki problem za naše pčelare jer moraju da u celoj toj aktivnosti, a znamo da je period od mesec - dva rok da se pozabave time, tako da bih uputio apel ministarstvu da u takvim situacijama izađe u susret i pomogne pčelarima koji se odluče iz naše zemlje da odu u neku drugu zemlju. Ovo je trenutak da kažem i to da lokalno ministarstvo treba da povede računa, da pomogne te ljude koji se bave pčelarstvom, ne samo one velike i organizovane grupe, već i male individualne proizvođače koji se hobijem praktično bave.
Veoma je interesantno da se tim ljudima pomogne i oko prevoza, da se izvrše određene subvencije, naročito u godinama koje su sušne, kako kažu pčelari. Tim ljudima treba pomoći prilikom hranjenja onog jesenjeg, naravno i puno toga, jer ako je godina loša, verujte, ti ljudi su u velikim problemima jer su troškovi izuzetno veliki.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani građani Srbije, na član 22. stav 1. podneo sam amandman da se reči "500.000" menjaju brojem "1.000.000" dinara.
Obrazloženje ovog amandman je da je, s obzirom da je briga o zdravlju stanovništva na prvom mestu prioriteta, potrebno je učiniti strožom ovu zakonsku odredbu i na taj način smanjiti raspon između minimalne i maksimalne kazne.
S obzirom na sve ovo što smo danas govorili kada je u pitanju ovaj predlog zakona, predlagač je po stavu Nove Srbije dao jedan veliki raspon između kazni. Ovaj amandman se pre svega odnosi na kaznenu politiku i s obzirom na sve to, potrebno je smanjiti raspon kazne, iz prostog razloga što je 500.000 zaista malo ukoliko neko hoće neki proizvode recimo uveze, da on bude takvog kvaliteta da ugrožava zdravlje ljudi. Ne vidim razloga da opseg kazne praktično bude od 500.000 do 3.000.000 dinara.
Mislim da Vlada treba da prihvati ovaj amandman iz svih ovih razloga koje sam naveo. Pre svega, nekoga ko želi da neki proizvod koji je izuzetno opasan uključi i time ugrozi zdravlje naših građana treba apsolutno sankcionisati većim kaznama, to je pre svega u duhu bolje primene ovog zakona i još jednom pozivam ministra da prihvati ovaj amandman, jer neko će za 500.000 rizikovati, može da uveze nešto, ali kazna od milion dinara pa naviše, pitanje je da li će se neko usuditi.
Po meni je trebalo tu razliku između minimalne i maksimalne kazne još više smanjiti, ali sam ipak išao sa ovakvim predlogom iz prostog razloga što bi to sigurno imalo nekakvu generalnu prevenciju kada je u pitanju primena i kaznena politika kod ovog zakona.
Ne ostavlja se mogućnost da neko bude kažnjen od 500.000 do 3.000.000 dinara. Dakle, ostavlja se velika mogućnost onome ko odmerava kazne da praktično vodi jednu politiku različitih aršina i nije jasno po kom osnovu stavovi 1, 2. i 3. će se primeniti. Ne pravi se razlika šta je teže, da li jedan, dva ili tri. Prema tome, trebalo je za svaku ovu odrednicu stava 1, 2. i 3. ovog predloga zakona jasno razdvojiti i praktično napraviti selekciju koji je to deo ove kaznene politike, da li je to ko stavi opasan proizvod, da li je to ko proizvode uveze ili izveze, stavi na tržište obmanjujući proizvod ili tri – ne preduzme aktivnosti da povuče.
Mislim da je tu trebalo napraviti jednu selekciju i pravilnije, praktično, ove raspone kvalifikovati. Ipak, nosio sam se idejom da prihvatanjem ovog amandmana bi se dosta toga popravilo u zakonu.
U članu 23. stav 1. podneo sam amandman na Predlog zakona o opštoj bezbednosti proizvoda, da se reč "300.000" menja brojem "500.000".
Sve ovo što sam rekao vezano za prethodni amandman odnosilo bi se i na ovaj amandman koji sam podneo.
Dakle, odgovornija i stroža kaznena politika ovog zakona učinila bi se da se posebno povede računa pri uvozu i izvozu kvalitetnih proizvoda, a bitno je da se menja raspon između minimalne i maksimalne kazne, što će dodatno obezbediti pravna lica na odgovornost prilikom obavljanja delatnosti.
Dakle, Predlog zakona o opštoj bezbednosti proizvoda je ustavna obaveza. Predlagač je, shodno članu 97, tačka 6. Ustava Republike Srbije, uveo u proceduru ovaj zakon. Ovim zakonom se obezbeđuje stavljanje na tržište isključivo bezbednih proizvoda i onemogućavaće se proizvodnja, uvoz i stavljanje na tržište obmanjujućih proizvoda, ali i njihov izvoz.
Ovde imamo praktično dve stvari. Ono što trenutno muči apsolutno ovu zemlju kada je u pitanju i ekonomija i privreda, jeste da se u našoj zemlji mnogo više uvozi nego što se izvozi proizvoda i praktično će se, kada je u pitanju ova kaznena politika, isključivo svoditi na ovo što budemo uvozili, jer jasno je da ne može da se izveze nešto, kriterijumi prilikom izvoza su apsolutno takvi, da je praktično nemoguće izvesti nešto što nije u standardima i kvalitetu proizvoda, ali se prilikom uvoza dešavaju stvari da se uvoze takvi proizvodi koji ugrožavaju i zdravlje i bezbednost stanovništva.
Prilikom prethodnih nekih rasprava, Nova Srbija je jedan vrlo kvalitetan amandman podnela i imali smo velikih problema i muku praktično sa Odborom i sa ministrom, nešto smo čak malo morali i da promenimo, ali taj amandman je prihvaćen kada je u pitanju uvoz dugmastih baterija, izuzetno toksičnih stvari, i prihvatanjem našeg amandman, bar u tom segmentu ćemo izbeći da jasno moraju proizvodi da budu obeleženi kolika je to količina žive koja je u tim dugmastim baterijama.
Možda stanovnici Srbije i ne znaju koliko su opasne te dugmaste baterije ukoliko se prilikom njihovog otklanjanja, odnosno posle njihove upotrebe, na pravilan način ne odstrane. Na svu sreću, prihvatanjem našeg amandmana ubuduće neće biti više u mogućnosti da se ugrozi zdravlje stanovništva, bar kada je taj proizvod u pitanju.
Mi ćemo imati velikih problema u funkcionisanju naše ekonomije i privrede, jer vidimo da smo i primenom ovog SSP-a, koji je jednosmeran, ugrozili veliki broj naših ljudi koji se bave izvozom. U ovoj zemlji se uvozi sve i svašta, ugrozili smo apsolutno naše dobre proizvođače tom primenom, jer će se dodatno napraviti jedna velika konkurencija, a siguran sam da su naši proizvodi mnogo puta bolji nego to što uvozimo, ali to neke uvozničke lobije ne interesuje, njih interesuje samo profit od svega toga.
Prema tome, neki naši ljudi koji proizvode u drvnoj industriji, koji su godinama bili zatočenici razlike kursa od nabavke onog balvana koji služi kao repromaterijal do finalnog proizvoda, često su bili u izuzetnoj disproporciji između kursa koji je bio 7,5, a znamo da je nabavka tog balvana iz kojeg se proizvodnja obavlja obračunavana po kursu od 8,5. Ljudi su mnogo izgubili. Ti ljudi su trenutno u velikim problemima.
Sve se to odnosi i na poljoprivredne proizvode. U više mojih diskusija sa govornice često sam se obazirao na to da država jednostavno mora da pomogne kada su neki teški momenti da se subvencioniše poljoprivreda.
Imali smo velikih problema prošle godine u trsteničkom kraju sa proizvodnjom njihovog tradicionalnog proizvoda – paprike, gde je bila katastrofalna godina, gde su ljudi katastrofalno izgubili na tim proizvodima, ali država nije reagovala na adekvatan način da stimuliše te ljude da se u ovoj godini ne ponovi.
Sve ovo govorim u vezi sa zakonom, da mora da se stimuliše izvoz tih proizvoda jer znamo da su konkretno ti proizvodi, paprika, paradajz, šargarepa iz tog kraja često završavali izvan granica naše zemlje.
Podnošenjem ovog amandmana na član 26. poslanički klub Nova Srbija je želeo praktično da se reči „tri godine“ menjaju rečima „dve godine“.
Obrazloženje ovog amandmana je da je rok od tri godine predugačak i zato je celishodnije i opravdanije da rok bude dve godine. Istovremeno, predloženi rok od dve godine će naterati državne organe koji vode prekršajni postupak da budu ažurniji i efikasniji.
Naravno, nisam zadovoljan, odmah da kažem, obrazloženjem Vlade.
Dakle, Vlada je obrazložila da se amandman ne prihvata iz razloga što je celishodno skraćivanje roka zastarelosti, imajući u vidu necelishodno skraćivanje roka zastarelosti, imajući u vidu značaj oblasti koju reguliše ovaj zakon i činjenicu da je u pitanju relativno nova oblast u domaćem pravnom sistemu.
Nema razloga za ovom rečju „relativno nova oblast“. Praktično, ovaj amandman bi naterao državne organe da brže reaguju. Dakle, rok od dve godine je jedan rok koji je u prekršajnom postupku rok zastarelosti.
U brojnim situacijama danas na drumu imamo hiljade raznoraznih prekršajnih postupaka i naravno nepokretanje tog prekršajnog postupka u roku od dve godine dovodi do zastarelosti. Ako u tom velikom obimu tih predmeta državni organi, odnosno prekršajne sudije mogu da vode računa, prolazak kroz crveno svetlo, raznorazne kazne, pojasevi, neki događaji, potpuno je apsurdno produžiti rok na tri godine za nešto što ugrožava bezbednost stanovništva.
Dakle, rokom od dve godine se apsolutno državni organi obavezuju da brže reaguju na propuste koji su izuzetno opasni, dakle, nešto što se tiče zdravlja ljudi konkretno.
Ne vidim razloga za ovo obrazloženje „relativno nova oblast“. Jednostavno je trebalo vezati za opšti princip zastarelosti kod prekršajnog postupka i tu nema nikakvog problema. Ne vidim razloga zašto ovaj amandman nije prihvaćen.
Imalo je apsolutno mesta da on bude prihvaćen i prihvatanjem ovog amandmana, još jedanput ponavljam, državni organi koji vode postupak naterali bi se da brže rade, što bi dovelo do jedne pravne sigurnosti i u zemlji i naravno nateralo bi sve ove ljude koji se bave uvozom i izvozom robe da budu praktično brže obavezujući, kako bi se to reklo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani građani Srbije, pred nama je tačka dnevnog reda o kojoj se govori – o prestanku dužnosti zamenika tužioca. Ta tačka dnevnog reda govori o onome što će se učestalo dešavati u Srbiji. Svesni smo činjenice da je jesenas usvojen takav set pravosudnih zakona, da će, praktično, sve sudije i nosioci sudijskih i tužilačkih funkcija morati ponovo da idu na izbore. Znamo da je, teritorijalno, sudstvo potpuno redefinisano – postoje osnovni sudovi, apelacioni, i, naravno, kasacioni sudovi. Sve to doprinosi pravnoj nesigurnosti, naročito kod nosilaca pravosudnih funkcija, od kojih će neki biti izabrani, ali će se veliki broj nosilaca pravosudnih funkcija naći na belom hlebu.
Poslanička grupa Nove Srbije je više puta ukazivala, kada smo govorili o teritoriji sudova, da nije na najbolji način sve to urađeno i da će to dovesti do haotičnog stanja u pravosuđu, iz prostog razloga što će neki nosioci pravosudnih funkcija morati više stotina kilometara da putuju do mesta gde će im biti ponuđeno radno mesto, odnosno gde će biti izabrani za nosioce sudijskih funkcija.
Nije jasno kako će se sve to sprovesti, da li će se sprovesti na ustavni i zakonit način, jer će, očigledno, kao što sam i juče govorio, institucija Visokog saveta sudstva, koja će biti formirana, imati velike ingerencije. Parlament će samo ono što Visoki savet bude definisao ovde staviti na glasanje.
Sinoć sam u svom izlaganju govorio o tome da nije prirodno da neki od poslanika, koji su predsednici Odbora za pravosuđe, budu u Visokom savetu, iz prostog razloga što je, po mišljenju Poslaničke grupe Nova Srbija, to određeni sukob interesa.
Nema nikakve veze to sada s konkretnom ličnošću koja vodi Odbor za pravosuđe. Ništa tu nema lično. To principijelno pričam i isto bih pričao da smo i mi u vladajućoj koaliciji. Neke slične stavove smo iznosili i kada smo bili u vladajućoj koaliciji, za razliku od drugih.
Sigurno je da postoji veliki broj nosilaca pravosudnih funkcija koji su izuzetno kvalitetni, ali zbog promenjenih okolnosti, odnosno zbog teritorije, moraće da putuju po stotinak kilometara, naročito mislim na nosioce pravosudnih funkcija ženskog pola, koje su i majke, koje su u ogromnim i porodičnim obavezama.
Za njih će biti izuzetno teško da se prilagode na novi način, onako kako je to predviđeno, i bojim se da će neki vrsni nosioci pravosudnih funkcija, koji imaju odlične rezultate, koji imaju završene predmete u rekordnom broju, koji ispunjavaju sve norme za jednog dobrog nosioca pravosudnih funkcija, zbog takve otežavajuće okolnosti, nažalost, napustiti pravosuđe.
Siguran sam da ćemo imati veliki odliv kadrova u pravosuđu, kakav se desio početkom devedesetih godina.
Sve ovo pričam u vezi s ovom tačkom, gde ćemo sigurno imati veliki broj razrešenja i nosilaca pravosudnih funkcija i nosilaca tužilačkih funkcija. Jednostavno, ti ljudi će biti primorani ili da pronađu neki drugi posao u struci, ili da odu u advokaturu.
To nije dobro za pravosudni sistem, nije dobro za državu, jer odlični kadrovi, koji su godinama radili posao, umesto da napreduju, da budu nosioci pravosudnih funkcija u svom gradu, moraće, nažalost, da pravdu dele u nekom drugom gradu, u nekom višem sudu, uz sve ove otežavajuće okolnosti koje sam rekao.
Konkretni razlozi zbog čega je sve to urađeno, jedan od velikih razloga, ovde je to i ministar navodio, tobože, moram narodski da kažem, jeste da će se na taj način sprečiti uticaj onih ljudi koji su u parnici ili u nekom krivičnom postupku u toj sredini gde trenutno sudija sudi.
To ne može nikako da bude razlog. Nosioci pravosudnih funkcija su najčešće vrlo časni, pošteni i odgovorni ljudi.
Naravno, ima izuzetaka i ukoliko ministar, pre svega, ili bilo ko drugi misli da će nekoga ko je podložan nekoj korupciji, time što neće biti u svom gradu, nego će suditi u drugom gradu, na taj način sprečiti u korupciji, nisam siguran u to. Taj koji želi da bude korumpiran, njega će stranka pronaći, pa može da sudi bilo gde; radi se o karakteru ličnosti, radi se o profesionalnoj ličnosti i svako odgovara za svoje postupke, bez obzira na to gde radi, gde živi, da li živi u svom gradu, ili se nalazi u nekom drugom mestu.
No, vreme će pokazati ko je u pravu. Siguran sam da će građani Srbije osetiti velike posledice ovakvih rešenja u pravosudnom sistemu, jer će neki ljudi, koji su više stotina kilometara udaljeni, morati za najobičnije sporove, recimo, za sporove gde je predviđena revizija, morati da putuju po stotinak kilometara ne bi li isterali pravdu, a veoma je logično i dobro bilo kada su u svojim sredinama mogli više takvih stvari da završe.
Ono čega se najviše pribojavam, jeste da će u takvim situacijama biti pojačan, kako pravnici kažu, priliv predmeta u krivičnom postupku, jer će građani uzeti stvari u svoje ruke. Jer, kada morate da putujete, odnosno kada ste u obavezi da odete stotinak kilometara i da platite skupe advokatske usluge i ogromne sudske takse, a videli smo da smo ih, bez ikakvog razloga, podigli za 50%, šta će se onda dešavati? Ljudi će preuzimati stvari u svoje ruke i bojim se da će biti porast krivičnih dela.
Građani će osetiti sve to na svojoj koži, ali ni država ne može da bude zadovoljna ako budem u pravu, jer će to unositi dodatnu nestabilnost i nesigurnost. Naravno, najveća primedba je to da u Visokom savetu sudstva, a juče smo videli kod ove agencije, predstavnici Parlamenta, iako sam i ja predstavnik Parlamenta, ne treba da budu članovi nikakvih odbora koji direktno odlučuju, jer oni, na kraju, predlažu, a onda ovde i glasaju za to. Videli smo i sa RIK-om kakva je situacija. Digla se velika prašina oko toga da li su određeni ljudi u sukobu interesa ili ne, tamo gde se odlučuje o glasovima, a ovde se odlučuje o ljudskim sudbinama.
Bojim se da će Agencija za borbu protiv korupcije, koja preuzima ingerencije Odbora za sprečavanje sukoba interesa, prvo morati tim unutrašnjim pravilima da se pozabavi, pa tek onda da krene da radi posao od 1. januara 2010. godine.
U svemu tome bih želeo da pročitam jedno pismo nevladine organizacije porodica nastradalih i unesrećenih lica, jer se i kroz ovo vidi kako funkcioniše država i kako funkcionišu sudovi …
Potrudiću se da na kraju nešto uvežem, ako ne, u svakom slučaju, Poslanička grupa NS-a će ovo pismo pročitati, jer se radi o vrlo nesrećnim ljudima, koji svoju pravdu ne mogu ni dan-danas da dobiju, a izgubili su svoje najmilije. Ovde se, upravo, radi o pravosudnim organima koji ne reaguju na sve to.
Gospođo Čomić, ako vi tako smatrate, ovog trenutka ću odustati od čitanja pisma. Verujte da ljudske sudbine o kojima govorim, nevođenjem krivičnih postupaka protiv odgovornih lica koja su skrivila ovo što u ovom pismu stoji, treba da budu poruka svim javnim tužiocima i kompletnom pravosudnom sistemu u zemlji, jer se radi o ljudima koji su izgubili svoju decu u ratovima koji su zadesili ovu zemlju. Biće vremena da se ovo pročita.
Kao što sam rekao, pred nama je jedan dug period u kome će se, tokom leta, birati i sudije i tužioci. Ono čime NS može da bude zadovoljan jeste da su, brojnim amandmanima koji su prihvaćeni, zakoni popravljeni u određenim segmentima, pre svega – odloženi momenat kod nosilaca tužilačke funkcije, veza sa vođenjem istrage, što je naišlo na opšte zadovoljstvo kod nas, jer tužilačka funkcija je rok kada oni treba da preuzmu istragu. Dakle, amandmanom NS-a će se napraviti određeni red, pa će se poklopiti izbor sudija i tužilaca, a da nije prihvaćen taj amandman, istrčali bismo korak pre, što bi dodatno dovelo do konfuzije.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsednice, poštovani građani Srbije, pred nama je predlog predsednika Republike za člana Odbora Agencije za borbu protiv korupcije. Iz biografije koju imamo za prof. dr Radmilu Vasić zaista možemo da konstatujemo da je to jedan korektan predlog i personalno NS nema ništa protiv ovog predloga.

Želeo bih da kažem povodom svih ovih dešavanja, zakona koje donosimo, kao što moja koleginica pre mene reče – praktično su neprimenjivi. Potpuno je nelogično da se posebne organizacije, u ovom slučaju Agencija za borbu protiv korupcije... Praktično, u samoj njenoj strukturi i organima koji će da je vode imamo izvesni sukob interesa, a ta agencija treba da se bavi sukobom interesa. Neprihvatljivo je, a na to je Nova Srbija više puta ukazala kada smo donosili ovaj zakon, da članovi Administrativnog odbora budu u ovom odboru, da predsednik Republike daje jedan predlog, i Vlada.

Suština bilo koje posebne organizacije jeste da je to državno regulatorno telo, kao posebna organizacija koja, tačno, polaže račune Vladi, ali mora apsolutno da bude nezavisna. Postavljam pitanje, kako će ta agencija biti nezavisna kada apsolutno vidimo da članove odbora, koji sutra bira direktora te agencije, praktično postavljaju oni koji vrše izvršnu vlast, a naravno, i zakonodavnu?

Treba primeniti princip kao kada se biraju sudije – ne možete da birate sudije koji su članovi partije. Jer, ako je neko član Administrativnog odbora, on je član neke partije. Slična situacija će sutra biti i kod Visokog savet sudstva, a takođe smo ukazivali na to da oni koji sede ovde, koji odlučuju i koji biraju, ne treba da sede u Visokom savetu sudstva, jer oni direktno odlučuju o izboru sudija, a znamo da nas zbog zakona koji smo doneli čeka praktično cela rekapitulacija i jedan potpuno novi izborni sistem kada su sudovi u pitanju.

Drugi problem jeste gomilanje državnog aparata. Praktično imamo situaciju da na osnovu svakog zakona koji donesemo odmah nikne jedna agencija. Imamo Zakon o saobraćaju – opet agencija; imamo bilo koji zakon – druga agencija. Imaćemo toliki broj agencija u ovoj zemlji da će, jednostavno, oni sami sebe da pojedu.

Vrši se veliki atak na parlament, traži se smanjenje na 150, 120 poslanika. Postavljam pitanje – šta je sa ovolikim brojem agencija, šta je sa ovolikim brojem ministara? To je jedan toliko glomazan aparat da je to praktično neizdržljivo za bilo koju zemlju, a kamoli za zemlju kao što je Srbija.

U određenim zemljama Evrope, pošto se svi borimo da uđemo u tu Evropu, imamo situaciju da i kad postoji veliki broj ministarstava, agencija ili posebnih regulatornih tela, ona su bar ravnomerno raspoređena na teritoriji te zemlje. Postavljam pitanje – ako već imamo ovoliki broj agencija, zašto izvestan broj agencija ili posebnih organizacija ne spustimo u Niš, Kragujevac, Kraljevo, Čačak, Valjevo, Sombor, Suboticu, odnosno približimo ih struci? Ako imamo mašinsku industriju u Nišu, onda treba neku agenciju koja je srodna da profilišemo tamo, jer u tom gradu imamo kadar koji će se baviti tom problematikom.

Ovako imamo situaciju da besomučno gomilamo ogroman državni aparat u Beogradu. To je nešto što sigurno nije dobro, jer znamo da imam veliki problem kada se bilo koja agencija ili organizacija formiraju, problem sa prostorom i da počnu da funkcionišu. Znate kako bi bilo lepo kada bi neka agencija otišla u Suboticu, Novi Sad, Niš ili bilo koji grad u Srbiji. Tamo bi lokalne samouprave jedva čekale da daju prostor da nešto zaživi u tom gradu i da možda pedesetak ljudi nađe posao u ovim agencijama.

To je jedna ozbiljna zamerka i predlažem da se dobro razmisli o tome, ukoliko se već ovoliki broj agencija gomila, a najčešće se zakoni primenjuju od 2012, 2014. godine. Jednog dana kada uđemo u EU treba razmisliti o mom predlogu, a imamo situaciju da razmišljamo ovih dana, da vršimo regionalizaciju Srbije, da je delimo. Nemojmo da delimo Srbiju, Srbija treba da bude jedinstvena; hajde da državni aparat bude ravnomerno raspoređen. Više je problema i kasnimo sa mnogim stvarima. Kasnimo sa izborom pet sudija Ustavnog suda. Sudije u Ustavnom sudu su praktično u nekompletnom sastavu; rade samo oni koje smo izabrali u parlamentu i oni koje je predsednik Republike, ali one koje struka treba da izabere još nismo izabrali.

Vidimo danas da predsednik Republike ima potrebu da se meša u izvršnu vlast – predsednik je Saveta za infrastrukturu, otvara koridore... Sve je to u redu, ali bih predložio predsedniku Republike da hitno osnuje jedan visoki savet za poljoprivredu. Evo iz kojih razloga – videli smo u sredstvima informisanja da se danas predsednik Republike javno pohvalio da će našeg gosta koji je danas u Srbiji, gospodina Bajdena, ugostiti tradicionalnim srpskim proizvodima, projom, gibanicom, kajmakom, sirom, pršutom.

Odlično, to je sve srpski brend, to je nešto što je Srbija spremna da ponudi, ne samo da ugosti, nego i da izveze iz Srbije, ali da bi se sve to uradilo, treba neko da ima i sluha.

S obzirom na to da je predsednik ovih dana izuzetno aktivan, kao što sam rekao, obilazi koridore, vodi ovaj veliki Savet za infrastrukturu, najtoplije mu preporučujem da se prošeta sa premijerom i resornim ministrima poljoprivrede i trgovine po brdsko-planinskim područjima Srbije, da obiđe kopaonička sela, sela na Goliji, sela u Gledićkim planinama, Rudnu, na Zlatiboru, da vidi šta se tamo dešava sa ljudima, sa seljacima koji u poznim godinama teškom mukom proizvode svoje proizvode, na tone moraju da bace jer nemaju kome da prodaju.

To je bruka i sramota. Znamo da se pohvalimo da ćemo da ugostimo našim tradicionalnim proizvodima, a nemamo sluha da tim ljudima pomognemo, pa makar ako ne mogu da prodaju... Kao što smo videli u sredstvima javnog informisanja, oni imaju ogromnu muku da odnesu daleko od svog sela, da ne bi zagadili životnu sredinu, i da u neke škrilje bace taj sir.

To je bruka i sramota, baca se hrana u Srbiji, a mnoge porodice nemaju od čega da žive i gladuju. Još jednom, voleo bih da predsednik Republike sa resornim ministrima obiđe ova područja da vidi kako ljudi teško žive, u kojim godinama su spremni da naprave nešto, da proizvedu nešto. Ionako su u tim brdsko-planinskim područjima ostali stari ljudi. I u ravničarskim krajevima sve je više starijih ljudi, jer mladi ne žele da žive na selu i da proizvode, jer nemaju kome da plasiraju.

Na kraju želim da kažem da Nova Srbija nema ništa personalno protiv ovog predloga, kandidat je sigurno kompetentan, ali ostajemo pri tome da je bruka i sramota za Srbiju da u danima krize pred kojima je Srbija, a i ceo svet, gomilamo ovoliki državni aparat sa ovolikim brojem agencija, sa ovolikim brojem činovnika, i to ide unedogled. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani građani Srbije, želeo bih da ukažem na povredu Poslovnika, člana 27.
Gospođo Čomić, mi smo se s ovog mesta obratili, u želji da gospođa Janković dovrši svoje izlaganje; ostalo je vremena od zamenika šefa Poslaničke grupe, koji nije iskoristio sve vreme koje je imao. Zato smo želeli da ona nastavi.
Ovog puta bih, veoma korektno, želeo da kažem, nemoguće je da ne čujete kada je Nada Kolundžija, pre nekoliko dana, dobacila s mesta i kada su se svi poslanici opozicije stavili u zaštitu šefa Poslaničke …