Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Spasojević

Srđan Spasojević

Nova Srbija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, uvaženi ministre, poslanici NS podržavaju amandman koji je podneo Milorad Buha. Amandman je dobar i nije bilo razloga da se ne prihvati.
Dakle, uopšte sve ovo što se u predlozima zakona o državnim službenicima na položajima, koji datira iz nekog ranijeg vremena... Više puta je prolongiran, pre svega iz razloga što se ne sprovodi na najbolji način i stalnim pomeranjem rokova. Praktično se primenjuju neka rešenja koja su datirala pre nego što je stupio ovaj zakon.
Veliki je broj državnih službenika na položaju koji treba da se izaberu na ovaj način. To su razni direktori posebnih organizacija, njihovi pomoćnici, a znamo da je izuzetno veliki broj posebnih organizacija i, osim državnih sekretara, svi pomoćnici ministara treba da budu državni službenici na položaju.
S obzirom da je rok na koji se oni biraju izuzetno dug, pet godina, amandman Milorada Buhe je dobar jer, bez obzira što zakonskim rešenjem treba da se reši depolitizacija ovih funkcija, amandman govori o tome da državni službenici na položaju ne smeju da se opuste kada budu izabrani na taj rok, bez obzira na to da li će oni pripadati nekoj političkoj partiji ili ne.
Amandman Milorada Buhe sam shvatio u tom pravcu. Zaštitnik građana treba da prati njegov rad i da sugeriše, ukaže na sve one loše poteze koje on, eventualno, vuče. Naravno, takva kontrola državnih službenika na položaju je dobra.
Pre svega, znamo kako se biraju državni službenici na položaju. Sam taj čin (koji će nekada, kada zaživi, jer stalno pomeramo ove rokove) znači, bira se tako što se formira komisija od predstavnika npr. posebne organizacije odakle se vrši izbor, zatim tu je jedan stručni čovek iz, recimo, neke stručne institucije i, naravno, predstavnik kadrovske komisije, koji se takođe nalazi u toj komisiji. Onda se od velikog broja kandidata vrši selekcija.
Određeni su uslovi koji moraju da se ispune. Često su to položeni državni ili pravosudni ispit (ako je u pitanju konkurs gde konkurišu pravnici), kao obaveza, pa poznavanje kompjutera, pa još dosta uslova i onda od ta tri kandidata koja su predložena npr. u posebnu organizaciju, predsednik Vlade određuje ko će biti direktor.
Dakle, apelovao bih na ministra koji je tu, a mislim da sam se već jedanput javio po ovom pitanju, da oni konkursi koji su završeni, gospodine ministre, treba da se sprovedu na taj način, jer ako i dalje budemo na ta mesta gde su završeni konkursi postavljali direktno političke funkcionere, onda ćemo ovaj začarani krug stalno vrteti i nikada nećemo početi.
Rekao sam u svom izlaganju da je veliki broj državnih službenika na položaju koji se biraju na osnovu konkursa. Znači, jedanput mora da se započne sa tim. U nekom prethodnom kontaktu tražio sam da mi kažete koliko je tih konkursa obavljeno, koliko je sprovedeno i koliko je završeno, i da li će se u tim posebnim organizacijama sprovesti ono što je već u nekom periodu, mislim na konkurse. Dakle, tvrdim da postoje posebne organizacije gde su konkursi završeni još pre dve godine, a i dalje postoje v.d. direktora.
NS podržava ovaj amandman Milorada Buhe. Izuzetno je dobar. Činjenica je da je vrlo celishodan upravo za onaj period kada se budu postavljali državni službenici na položaju, jer njihova kontrola mora da postoji. Oni ne mogu da budu izabrani na pet godina i da se onda ponašaju kako god hoće - konkurs je završen, izabrani smo na pet godina i onda radimo šta hoćemo. Ne.
Državni službenici na položaju imaju jednu vrlo značajnu funkciju, vrlo odgovornu funkciju, i prema Vladi, i prema građanima i prema posebnim organizacijama. Kao što je poznato, svi pomoćnici ministara su u toj kategoriji. Dakle, oni moraju da odgovaraju kako ministru, tako i celom ministarstvu. Naravno, ministarstva su tu da bi bila u funkciji građana Srbije. Dakle, amandman je veoma dobar. Gospodine ministre, mislim da sam pročitao negde da ste predložili, ili vi ili neko drugi, ne mogu da budem potpuno precizan, da direktori, oni koje postavlja, ne mogu imati platu veću od 120.000 dinara. Ali, da li se to odnosi samo na javna preduzeća ili na sve posebne organizacije?
Rekli ste - gde postavlja Vlada. Ako direktore javnih preduzeća postavlja Vlada, onda je logično da se to odnosi i na posebne organizacije, na razne agencije. Jer, poznato je da se u tim agencijama izlazi iz okvira vrednosti čak i plata direktora javnih preduzeća.
Ako se to želi uraditi, onda... Samo ne znam kako ćete sve to sprovesti, pošto znamo da kod državnih službenika na položaju, dakle direktori su prva kategorija, a onda idu druga, treća i četvrta kategorija državnih službenika na položaju, pa mi nije baš jasno kako ćete te zakonske okvire, koje ste predvideli Zakonom o platama, uskladiti sada i na koji način ćete to uspeti da uradite.
Naravno, kod javnih preduzeća je to verovatno lakše, postoje upravni odbori, ali mislim da tu treba da budete mnogo oprezniji kada su u pitanju posebne organizacije i, naravno, pomoćnici ministara.
Želim da kažem još jedanput i apelujem na ministra da one konkurse koji su završeni i sprovedeni do kraja, bilo bi apsurdno da se u tim organizacijama nameću neki novi ljudi, da se vrši partijsko biranje, da se zadovoljavaju nečiji apetiti, stranački i bilo koji drugi, jer konkursi su završeni i treba izabrati najboljeg kandidata, ukoliko je želja da jednom krenemo sa sprovođenjem ovog zakona.
Ukoliko pomerimo to do 31. decembra naredne godine, pa još jedanput pomerimo, i još jedanput, i ne sprovodimo ga, taj zakon, gospodine ministre, teško da će zaživeti. Siguran sam vi želite da on što pre počne da se sprovodi. Ako smo krenuli sa konkursima, ako postoje takvi konkursi, jednom mora da se počne.
Naravno, zbog velikog broja tih ljudi koji treba da budu postavljeni, činjenica je da to ne može odjedanput da se uradi. Činjenica je da mora da prođe određeni period, moraju da se predlože najbolji kandidati. Ali, olakšaćete i sebi i građanima Srbije i svim tim posebnim organizacijama. Činjenica je da ih je veliki broj, što je veliko opterećenje za budžet Republike Srbije. Pomoći ćete i pokazati volju da želite da sprovodite zakon o državnim službenicima na položaju.
Dakle, još jedanput, podržavam ovaj amandman. Mislim da je jako dobar. Mislim da treba da postoji kontrola preko Zaštitnika građana, da preko njega ipak nešto što eventualno nije dobro može da se popravi.
Prema tome, neko mora da kontroliše taj rad. Ne možete me ubediti da premijer, koji ih postavlja na osnovu tog konkursa koji će se sprovoditi, može da vrši baš potpunu kontrolu svih tih direktora posebnih organizacija.
A videli smo da je veliki broj ministara izjavljivao da ne zna kolike su plate u javnim preduzećima ili posebnim organizacijama, pa je upravo ovaj amandman jedno od rešenja da se to spreči. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, gospođo ministre, poslanici NS podržavaju amandman poslanika DSS Zorana Nikolića. Međutim, mi ovde imamo problema sa onim amandmanima i koji se prihvate, jer se oni ne mogu sprovesti. Poslanik Nove Srbije, zamenik šefa Poslaničke grupe, Miroslav Markićević je podneo amandman, koji ste prihvatili.
Mi smo u petak veče ovde imali jednu malu diskusiju sa vama, gde ste vi prihvatili da se to apsolutno realizuje, ali današnji ishod svega toga je da je Udruženje invalida iz Kraljeva naišlo na zatvorena vrata u Ministarstvu za sport, gde im je rečeno da su rokovi istekli. Znači, kraj.
Kako ćemo mi da sprovedemo taj amandman? Molim vas, hitno tražim od vas da pozovete Ministarstvo za sport i da se ispuni ono obećanje koje ste nam dali. Nemojte da zatvarate oči pred istinom! Ljudi sa posebnim namenama, invalidi, imaju pravo, mi smo to za njih obezbedili u ovoj Narodnoj skupštini i želimo da se sprovede amandman u delo. Nemojte mrtvo slovo na papiru, vi pokažete dobru volju, prihvatite amandman i kada treba da se realizuje, od amandmana i od tog novca, koji tim ljudima život znači, nema ništa.
Dakle, još jedanput, u ime Poslaničke grupe NS, molim vas da hitno reagujete, kako bi ono što smo za ovom skupštinskom govornicom, kao poslanici NS, uspeli da izborimo, moglo da se sprovede i da se tim ljudima koji imaju ogromne probleme izađe u susret. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovani građani Srbije, uvaženi ministre, naravno da podržava Nova Srbija ovaj amandman Dragana Stevanovića, amandman sigurno treba prihvatiti, amandman je celishodan.
Naravno da moramo da se složimo i sa tim što je poslanik SRS Vjerica Radeta rekla, da ove leteće izmene koje se dešavaju u Skupštini Srbije poslanici ne mogu da prihvate. Apsolutno je neprihvatljivo da praktično u jednom danu ili iz časa u čas se ministri ovde smenjuju, kao da su bogom dani, kao da su potpuno stručni za sve ovo što je na dnevnom redu.
Imali smo prvo ministra Dragutinović, pa ministra Vericu Kalanović, evo sada gospodina Čiplića, ali u svemu lošem ima i ponešto dobro. Pošto je ministar za ljudska i manjinska prava, želim da podržim ovo što je zamenik šefa poslaničke grupe NS gospodin Markićević ovde rekao.
Gospodine ministre, mi smo ovde krajem oktobra imali, kada je bio rebalans budžeta, jednu zaista borbu da našim amandmanom podržimo ljude sa invaliditetom, ljude koji imaju oštećenja, kako urođena, tako i oni koji su povređeni u saobraćaju, stradali u ratovima i naravno prihvatili smo tada, pošto juče niste bili, da ponovim, da smo u jednom delu amandmana pogrešili, iako mislimo da nismo, ali smo prihvatili da je greška možda bila iz jednog jedinog cilja da tih 12 miliona ostvarimo za te ljude.
Uspeli smo kao poslanički klub, i izuzetno smo zadovoljni, uspeli smo da 12 miliona obezbedimo za te ljude.
Pošto su na dnevnom redu ovde danas javne nabavke, potpuno je neprihvatljivo da smo početkom decembra dobili tek jedno obaveštenje da to jednostavno mora da se sprovede do 12. decembra.
Ostaje nejasno kako neko može za devet dana tako nešto da sprovede.
Pošto ste ministar za ljudska prava, zaista vas kao čovek, kao građanin Srbije, kao čovek kome su se obratili invalidi iz Kraljeva, iz Raškog okruga, naravno obratili su se invalidi i iz Moravičkog okruga, i iz drugih delova Srbije, veoma zadovoljni ovim što smo uspeli da uradimo, da malo pokažemo ljudskog duha, topline, jedne brige o tim ljudima, i postavili smo pitanje juče ministru finansija, a danas postavljamo i vama: Molim vas, izađite za govornicu, jer tražimo da ove pare ne bude mrtvo slovo na papiru, da se nađe bilo kakvo rešenje da ovaj novac ne propadne. Dakle, tražimo da nam odgovorite da će ova sredstva biti iskorišćena.
Mi moramo misliti na te ljude. Tim ljudima su dovoljne njihove muke, dovoljno je da neko ovde u ovoj državi misli na te ljude. Gledali ste sigurno onu paraolimpijadu u Kini, koja je održana posle one zvanične olimpijade, i videli ste koliko je volje u tim ljudima, koliko postoji želje da se uključe u sve ono što mi, koji nemamo takvih problema, svakodnevno praktično radimo.
Gospodine ministre, mislim da je osnovni red da nam kažete kao predstavnik Vlade da će ta sredstva biti iskorišćena. Mora se naći modus za to. Tu, na šest nekih terena ako se podeli, to su male javne nabavke, praktično, i veoma brzo ćemo sigurno sve probleme rešiti i poslanici NS sigurno po ovakvim stvarima više neće izlaziti.
Ali, od vas tražimo da ovde izađete i sve ovo što je gospodin Markićević rekao, svi poslanici NS neće odustati sa ove govornice dok nam Vlada na adekvatan način ne odgovori šta će biti sa ovim novcem, jer je neprihvatljivo, ponavljam još jedanput, da u roku od sedam dana se nešto završi, da praktično ceo novembar propadne.
Mi smo se usaglasili. Mi smo prihvatili da smo jedan deo amandmana čak možda i pogrešili, ali sav nismo pogrešili sigurno, ali, eto, da ne bismo imali problema, da ne bi propao ovaj novac, prihvatili smo deo greške.
Naravno, ovde je postignut potpun konsenzus. Mi se zahvaljujemo potpredsedniku Skupštine, Gordani Čomić, koja nas je podržala u ovome. Dakle, ovde nema stranačke priče, ovde je priča ljudska, ovde je nešto što moramo da uradimo za ljude koji imaju takve probleme. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, NS je podneo amandman, u nadi da će se prihvatiti ovo racionalno rešenje. Dakle, u članu 7. stav 1. tačka 1), na kraju teksta, posle zapete, dodaju se reči: "s tim što Odeljenje u Kragujevcu može imati sudske jedinice u Kraljevu, za područje prekršajnih sudova u Kraljevu, Čačku, Kruševcu, Novom Pazaru, Gornjem Milanovcu, Raški, Trsteniku i Sjenici, a u Užicu, za područje prekršajnih sudova u Užicu, Požegi i Prijepolju".
U istom članu, u tački 2), na kraju teksta, posle zapete, dodaju se reči: "s tim što Odeljenje u Nišu može imati sudsku jedinicu u Zaječaru, za područje prekršajnih sudova u Zaječaru i Negotinu, i sudsku jedinicu u Leskovcu, za područje prekršajnih sudova u Leskovcu, Vranju, Kosovskoj Mitrovici i Prokuplju".
Obrazloženje. Predloženim dopunama navedenog člana, smatram da će ažurnost odeljenja Višeg prekršajnog suda u Kragujevcu i Nišu biti znatno bolja, s obzirom na to da su u gradovima Kraljevu, Zaječaru i Leskovcu i do sada postojala veća za prekršaje koja su odlučivala u drugostepenom postupku. Posebno treba imati u vidu da je područje koje pokriva Veće za prekršaj u Kraljevu veliko, zatim, da je na ovo područje doseljen veliki broj raseljenih lica s područja Kosova i Metohije, kao i veliki broj izbeglica iz drugih delova bivše SFRJ. Na kraju, napominjem da je istim nacrtom zakona za osnovne sudove predviđeno da mogu imati sudske jedinice u pojedinim gradovima, pa zato i ne vidim razlog da to isto ne bude s odeljenjima višeg prekršajnog suda.
Dakle, imali smo danima ovde raspravu o osnovnim, višim, apelacionim sudovima, kakva su rešenja nađena.
Mislim da, po sistemu automatizma, isto želi da se uradi sa prekršajnim sudovima. Mislim da je predlagač zakona doneo ishitreno rešenje kada su u pitanju prekršajni sudovi, iz prostog razloga što su prekršajni sudovi, tj. sporovi koji se vode, životni, svakodnevni, što je njihov broj izuzetno veliki pa, prema tome, nema potrebe da se ovakva mreža sudova uvodi kada su u pitanju prekršajni sudovi.
Kompletna centralizacija sudstva primenjuje se i na mrežu ovih prekršajnih sudova, što je potpuno pogrešno. Mislim da u Srbiji treba da se borimo za decentralizaciju vlasti, a nikako da i kroz ovakve stvari uvodimo centralizam, jer to nije dobro, kako za samo Vladu, tako i za građane Srbije, koji će zbog ovoga svega imati određenih poteškoća kada budu branili svoje interese, dakle, kada budu prekršajno odgovarali. Imaće problem – kako to sve da se dešava, s obzirom na to da je i ovde udaljenost prekršajnih veća izuzetno velika i potpun je apsurd da se na ovakav način to iskazuje.
Dakle, ovakva organizacija višeg prekršajnog suda nije dobra, što će se ubrzo pokazati u praksi. Ovo tim pre što za formiranje odeljenja višeg prekršajnog suda istim zakonom nije određeno koju teritoriju pokrivaju ta odeljenja, odnosno koje prvostepene sudove za prekršaje će pokrivati. To znači da će svi predmeti koje budu rešavali prvostepeni sudovi za prekršaje, po izjavljenoj žalbi, bilo od strane okrivljenog ili, pak, od strane podnosioca zahteva za pokretanje prekršajnog postupka, biti upućivani za Beograd, a potom će se distribuirati prema odeljenjima.
To je dug i nepotreban put, pogotovo kada se ima u vidu da se i važećim i novim zakonom o prekršajima predviđa da se rešenje o prekršaju, u određenim slučajevima, može izvršiti i pre njegove pravosnažnosti. Kada prvostepeni organ odluči da se rešenje o prekršaju ima izvršiti pre pravosnažnosti, dužan je da žalbu okrivljenog, zajedno sa spisima predmeta, dostavi drugostepenom sudu, višem prekršajnom sudu, u roku od 24 časa, računajući od sata kada je žalbu primio.
Viši prekršajni sud je dužan da po žalbi odluči i svoje rešenje dostavi prvostepenom organu za prekršaje u roku od 48 sati, računajući od sata prijema spisa, da se, slanjem predmeta u viši prekršaji sud, pa odatle u neki od formiranih odeljenja, ispoštuju rokovi propisani navedenim zakonskim odredbama, a sigurni smo da neće.
Ovakva organizacija drugostepenog organa za prekršaje, odnosno višeg prekršajnog suda, prekršajni postupak će znatno usporiti, što će se, u krajnjem slučaju, odraziti na ažurnost i efikasnost rešenja predmeta višeg prekršajnog suda i njegovih formiranih odeljenja. Ovo tim pre, kada se ima u vidu da su važećim zakonima propisani kratki rokovi zastarelosti, jedna godina – za relativnu zastarelost i dve godine – za apsolutnu zastarelost.
Veće za prekršaj u Kraljevu, konkretno, u svom dugogodišnjem radu, iskazivalo je izuzetne rezultate, pa se opravdano postavlja pitanje, imajući u vidu ogroman priliv predmeta – u 2005. godini primljeno je 5.458 predmeta, u 2006. godini, 6.758 predmeta, u 2007. godini, 6.944 predmeta, zatim, činjenicu da ovo veće pokriva 15 opština Raškog i Rasinskog okruga, ne čini li se postojećim rešenjem greška? Smatramo da treba dati predlog u pravcu izmene i dopune Zakona o sudovima itd.
Dakle, još jednom, kada su u pitanju prekršajni sudovi, ovakvim rešenjima će se otežati umnogome dostupnost sudova građanima. Kažem, svakodnevni su prekršaji kako u saobraćaju, tako i neki drugi prekršaji, i bez ikakve potrebe se, po automatizmu, pristupilo rešenjima kakvo je za osnovne, više i ove redovne sudove, kao i trgovinske sudove.
Na kraju, smatram da ovakvo rešenje nije racionalno, ekonomično i ne obezbeđuje veću ažurnost u rešavanju drugostepenih predmeta. Osim toga, Veće za prekršaje u Kraljevu ima određeni poslovni prostor, a treba imati u vidu i činjenicu da ovo veće pokriva i opštine, odnosno sudove za prekršaje sa višenacionalnim sastavom stanovništva.
Bojim se da će se sve to izgubiti formiranjem odeljenja samo u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu, a naročito će se sve to loše odraziti kada je u pitanju efikasnost suda. Smatram da su ministar i Vlada morali da imaju razumevanje za jedan ovakav amandman, jer je amandman podnet da bi popravio ovaj zakon, da se, bar kad su u pitanju prekršajni sudovi, napravi jedno razumno rešenje, a ne, kao što sam rekao, da se nastupa po automatizmu. Ipak je bilo više mesta za toleranciju, a ne da se, neprihvatanjem ovog amandmana, jedno ogromno područje dezavuiše, da se otežava postupak, zbog rokova zastarelosti koji su u prekršajima izuzetno kratki. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre, podržavam amandman gospodina Zorana Nikolića.
Gospođo ministre, ne mogu da se složim s vama i s onim što ste malopre diskutovali, kada ste objašnjavali i narodnim poslanicima i građanima Srbije da će ovo, praktično, biti kozmetičke promene. Ne mogu da shvatim da ovde danima ubeđujete Parlament Srbije i građane Srbije da je zakon koji je pred nama dobar. Zakon nije dobar. Ako se stručna javnost u Srbiji složi s tim, ako Društvo sudija non-stop kritikuje ovaj predlog zakona, naročito ovaj koji se odnosi na teritorije, ako svi narodni poslanici iz struke, iz opozicije, kritikuju ovo, ako nemate argumenata da je dobar, osim vas koji branite ovakvu podelu na teritorije, to je neshvatljivo.
Pre nekoliko dana sam bio u Loznici. Mogu da vam kažem da je narod iz Ljubovije i Krupnja, kao i stručna javnost, očajan zbog ovoga šta će se desiti. Ne može se reći da će potpuno sve biti isto kao ranije i da neće niko ići 50 km na suđenje.
Postavljam vam konkretno pitanje – kako će viši sud, koji će biti u Kraljevu, a sudska jedinica u Raški, to je 80 km, odakle će biti delegirane sudije koje će suditi u Raški?
Više puta sam vam ovde postavio pitanje – kako će se revizioni sporovi od preko 800.000 dinara suditi u višim sudovima? To će biti prvostepeni sud. Dakle, za neke stvari, apelacioni sudovi biće drugostepeni sudovi. Objasnite mi kako će neko iz Negotina ići do apelacionog suda udaljenosti 200 km? Kako će neko iz Ivanjice ići u Beograd u Apelacioni sud? Da li je to blizu i da li to poskupljuje ili ne poskupljuje troškove građanima Srbije koji hoće da ostvare svoja prava?
Ono što je NS predložila svojim amandmanom, da se obriše ovaj treći član, bilo je apsolutno konstruktivno. Nije bilo nikakvog razloga da ukidate imena – opštinski, okružni, i da ih zamenjujete vrlo nepopularnim – osnovnim i višim. Ako hoćete, iz psihološkog razloga je bilo bolje da ostanu opštinski sudovi, jer u svakoj opštini postoji zakonodavna, izvršna i sudska vlast.
Ako pogledate bilo šta u istoriji Srbije, u svakom gradu, grad je bio poznat po lekaru, svešteniku i po sudiji. To je tradicija u Srbiji. Ne možemo mi sada zbog neke Evrope, u koju, naravno, želimo da idemo, tako ishitreno da menjamo život u Srbiji. Shvatite, ovde će imati problema svi. Jednostavno će građani uzeti stvari u svoje ruke. Gospođo ministre, imaćete porast krivičnih dela kada vam sud nije dostupan, kad nije na dohvat ruke.
Više puta sam s ove govornice rekao da imamo, apsolutno, situaciju kao u onom filmu "Maratonci trče počasni krug" – bioskop ponovo radi. To će biti naši sudovi. To će biti jedan sudeći dan u tom gradu. Morate da shvatite da to nije dobro rešenje.
Postoje neke stvari u ovom setu zakona koje su zaista korektne. Ali, konkretno, ovaj deo ne valja. Ne postoji nijedan sudija koji je neutralan, koji ne pripadaju političkim strankama, bar većina njih. Nema čoveka iz pravosuđa u Kraljevu, Čačku, u bilo kom delu Srbije, koji će reći da je ovo dobro.
Prema tome, nemojte ovde uporno, pred građanima Srbije, iznositi nešto kao da se ništa ne dešava. Tvrdim vam da će biti takva konfuzija, toliko problema. Kada se jedan sud u Srbiji izuzima, pa kada delegirate iz drugog suda, taj spor ne može da se završi godinama. Praktično, mi ćemo imati delegaciju u svakom sudu u Srbiji. Biće totalna nesigurnost u pravosuđu. Građani će biti pod takvim pritiskom, toliko će biti problema. Kažem vam da je to nešto neverovatno.
Jedina nada za pravosuđe i za građane Srbije je da ovaj zakon, kao i mnoge druge koji ne mogu da se primene, odložimo godinu, dve i više dana, jer, videćete da će biti trenutak kada ćemo morati da menjamo ovo, jer neće biti dobro.
Prema tome, još jednom vam kažem da će biti dosta problema, da građani Srbije ne žele ovo, da advokatska struka u Srbiji ne želi ovo, da sudije koje će primenjivati ovaj zakon i zakone o pravosuđu ne žele ovakvu teritorijalnu organizaciju.
Dakle, imate Društvo sudija, kao što sam rekao, koji se ne slaže s ovom teritorijalnom podelom u Srbiji.
Moj predlog i predlog NS-a je da ovaj član treba brisati i da treba zadržati stari način – podelu na opštinske i okružne sudove. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, Nova Srbija podržava amandman Nikole Lazića. Amandman je dobar, amandman je u duhu svih ovih amandmana koje je opozicija podnela povodom teritorijalne organizacije sudova u Srbiji, predviđene ovim zakonom. Naravno, ima tu mnogo problema. Biće tu velikog osipanja u pravosuđu.
Godine 1992. i 1993, zbog ogromne inflacije, veliki broj dobrih sudija je otišao u advokaturu, u neke druge poslove, a organizacijom kako se ovde predviđa, bojim se da ćemo imati, takođe, odliv kadrova, jer je sigurno da neke sudije, najverovatnije, neće moći da podnesu teret ovakvih putovanja, izvinjavam se branši putujućih cirkusa, naročito među ženama koje sude, koje su majke i koje sada treba da putuju iz grada u grad, da troše po nekoliko sati u putu, a onda, kao što sam već isticao, da se vraćaju svojim porodicama. Sigurno je da će to biti jedna otežavajuća okolnost.
Meni je žao što ministar trenutno nije tu, jer sam želeo da se nadovežem i da pitam – da li je ministar nekad bio u opštinama Tutin i Sjenica, da se uveri lično kako izgledaju ta područja, kako će se suditi u tim sudskim jedinicama, u tim planinskim područjima, gde, praktično, svake zime čujemo da je neprohodan put Novi Pazar-Duga Poljana, Sjenica-Novi Pazar-Tutin.
Sigurno je da će u tom periodu biti nemogući ti sudski dani, da se obavljaju suđenja koja su predviđena u udaljenim sudskim jedinicama, što će usporiti bilo koji proces koji se pred tim sudovima vodi. Naravno, uliće se velika pravna nesigurnost u mnogim mestima u Srbiji, građani će imati otežanu komunikaciju sa pravosuđem, i to nije ništa novo. Neprihvatljivo je da građani Srbije ne mogu neka svoja prava ni sada da ostvare, a kako će ostvarivati svoja prava kada se ovakav način bude primenio u Srbiji?
Imamo jednu paradoksalnu situaciju. Poslanici NS-a su više puta isticali s ove govornice da je neprihvatljivo da građani Srbije ne mogu da ostvare, evo, reći ću, jedno pravo, pravo preregistracije vozila. Da li je tu nešto sporno, da jedno državinsko pravo na pokretnoj stvari postane svojina kod ljudi koji poseduju te automobile i već godinama ne mogu da ostvare pravo svojine, što znači, jedno neotuđivo pravo, da mogu da prodaju svoje automobile, da raspolažu svojim stvarima, već se iz godine u godinu odlaže to sve?
Građani imaju državinu, država nema nikakve prihode od preregistracije vozila, a evo, ovih dana svi kažemo da fali novac u budžetu. To je, prosto, neverovatno. Gube svi, gube građani Srbije, koji ne mogu da ostvare svoje pravo, gubi i država, koja ne može da puni budžet.
Kada tako nešto kažete nekom bilo gde u Evropi, u nekoj državi, da građani ne mogu da ostvare svoje pravo, iz prostog razloga, što su žrtve jedne stvari koja se desila, a to je razdruživanje državne zajednice, i sada su taoci jednog takvog stanja, ne može da veruje.
Još jedanput, amandmani su dobri, naročito ovaj gospodina Nikole Lazića koji govori o teritorijalnoj udaljenosti. Svi gradovi u Srbiji, sve opštine u Srbiji imaće isti problem, imaće isti problem građani, imaće problem domicilni advokati, imaće problem sudije i prosto je neprihvatljivo da to ne može da bude jasno podnosiocu ovog zakona. To, jednostavno, nije dobro.
Videli ste da je pre nekoliko dana, čak, i u Strazburu bilo reči o tome da ovaj zakon, koji će biti u setu zakona, ima dosta problema i da nije u skladu s nekim evropskim principima. Međutim, ne uvažava se nešto što je očigledno, ne uvažava se nešto što je svima jasno, i Društvu sudija, i kompletnoj sudijskoj branši, svim građanima Srbije, potpuno sam siguran da je jasno i mnogim poslanicima pozicije, znači, vladajućih stranaka – da ovde ima mnogo problema, i neshvatljiva je ovolika tvrdoglavost koja se javlja kod predlagača zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, uvaženi ministre, podržavam amandman gospodina Dejana Mirovića koji je podneo na član 3. Mislim da je terminološki veoma dobro da se upotrebljava reč "područje", a ne "teritorija". Naravno, poslanik SRS Dejan Mirović je to adekvatno objasnio.
Sve ovo što je vezano za područja sudova, kako je Dejan Mirović rekao, i moj amandman koji je ovde juče dugo objašnjavan, govori o tome da rešenja koja su data ovim predlogom zakona nisu dobra. Mi ne slušamo građane Srbije, ne slušamo struku, ne slušamo praktično sve one ljude koji će primenjivati sutra ovaj zakon. To nije dobro. Mi smo ovde, pre svega, zato da donosimo zakone koji su u interesu građana.
Evo jednog primera zbog čega sve ovo nije dobro, a odnosi se, pre svega, na Konsultativno veće evropskih sudija koje je održalo sednicu 14. novembra 2008. godine u Strazburu.
Želeo bih da pitam ministra pravde – da li ste obavešteni o ovoj sednici, o ovoj deklaraciji? Jer, saglasno zaključku iz Deklaracije, vi ste obavešteni da je potrebno da se Konsultativnom veću evropskih sudija praktično uputi pisani poziv za sastanak na kome će se raspravljati pitanja naznačena u samoj deklaraciji. Predloženo je da se do tada odloži izglasavanje pravosudnih zakona, pošto je hitnost njihovog donošenja motivisana, pored drugih razloga, i potrebom što bržeg priključenja EU, ali u tom cilju neophodan je i njihov kvalitet, odnosno njihova usaglašenost sa evropskim standardima, na šta ukazuje i navedena deklaracija.
Ovo je jedan od mnogih apela Društva sudija. O čemu se ovde radi? Donosimo zakone pod plaštom toga da je to sve u interesu ulaska u EU, a na sednici Konsultativnog veća evropskih sudija dobijamo preporuku, koja ne obavezuje, ali sigurno sugeriše da smo mi ovde na lošem putu, da je potrebno da ovi zakoni koje donosimo budu kvalitetni, jer neće nas EU prihvatiti, neće nam otvoriti vrata ukoliko donosimo neke parcijalne zakone, neke zakone koji nisu životni, na šta su poslanici Nove Srbije ovde više puta u svojim amandmanima ukazivali.
Gospođo ministre, lako je reći sa ove govornice ili iz Beograda da će se taj "putujući cirkus", kako sam to juče nazvao, kada su u pitanju te posebne sudske jedinice, dobro organizovati. Dobro znate da će to biti izuzetno teško. Vi znate, kad imate jednu delegaciju suda u nekom drugom gradu, zbog nekog izuzeća, koliko se dugo rasteže takav jedan postupak, koliko je to teško, pa se promeni veće; to je samo u nekim pojedinačnim slučajevima izuzetno teško, a praktično mi ovim zakonom delegiramo sudije iz nekog drugog grada da idu da sude na ta područja.
Potpuno sam siguran, kao što sam više puta sa ove govornice rekao, kada bude došao 1. januar 2010. godine, da ćemo ovde ponovo odlagati primenu ovog zakona. Tako je i sa Zakonom o državnim službenicima, tako je i sa nekim drugim zakonima koje donosimo. Ako mislite da je to što poslanici opozicije ukazuju na nešto samo u duhu toga da mi napadamo, što je naša uloga prilikom donošenja nekih zakona, onda mi odgovorite o čemu se radi kada je u pitanju Konsultativno veće evropskih sudija koje dobronamerno, sigurno, kaže da neke stvari nisu u skladu sa evropskim standardima?
Reći ću vam da je u članu 144. Ustava rečeno da predsednik vrhovnog kasacionog suda može biti biran na period od pet godina i da više ne može biti biran. Takođe, u članu 146. Ustava kaže se da je sudijska funkcija stalna. Tu je tačka.
Prema tome, kompletan ovaj set zakona, kada govori o području sudova, na elegantan način govori o reformi pravosuđa. Vi ćete kroz ovu reformu pravosuđa napraviti takav reizbor sudija koji nije u skladu sa Ustavom, a na drugi način favorizuje neka rešenja koja nisu dobra.
Još jednom ću reći da poslanici Nove Srbije ne mogu podržati ovakav zakon i, kako je rekao gospodin Aligrudić pre nekoliko minuta odavde, sa zadovoljstvom ćemo pritisnuti crveni taster. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, uvaženi ministre, amandman poslaničke grupe NS, u čije ime sam podneo ovaj amandman, jasno govori da poslanici NS nisu zadovoljni ovakvim načinom na koji je predložen zakon o sedištima i područjima sudova.
Amandman je sledeće sadržine: da se član 3. kompletno briše. Ne možemo da prihvatimo da je ovakav način organizacije pravosudne mreže (osnovni, viši sudovi) u redu. Danas je bilo više reči o tome iz kojih razloga nije dobro da se na ovaj način urede sudovi u Srbiji. Pre svega, mislim da je izostala javna rasprava, koja je bila izuzetno važna kada je predlog ovog zakona došao u skupštinsku proceduru.
Konačna verzija ovog zakona je 28. 10. ove godine objavljena na sajtu Ministarstva pravde, jedan dan pre završetka javne rasprave, i nije moglo da se na adekvatan način reaguje. Pre svega, pravosudna javnost u Srbiji, oni ljudi koji će primenjivati zakon, koji će voditi sudske postupke nisu zadovoljni.
U više navrata Društvo sudija Srbije je apelovalo na podnosioce ovog zakona, koji su ovaj zakon praktično stavili u skupštinsku proceduru, da je trebalo... još jednom ponavljam, principijelna primedba jeste nedostatak javnosti i neadekvatna javna rasprava.
Šta to u životu građana Srbije tačno znači videćemo u primeni ovog zakona, ali očigledno je da će biti dosta pometnje kako među građanima Srbije, tako i kod nosilaca pravosudnih funkcija, naravno i onih ljudi iz advokature koji zastupaju građane pred sudovima. Biće tu dosta problema.
Videli smo danas, pominjana je udaljenost od nekih sudova od više stotina kilometara. Uglavnom je bilo reči o onim područjima Srbije gde su izuzetno teški vremenski uslovi, pa smo pominjali Novi Pazar i Tutin, ali ništa nije bolje kada je u pitanju, recimo, udaljenost Opštinskog suda, do sada, u Raškoj i Kraljeva, to je 80 km, jer će praktično u Raškoj biti samo sudske jedinice.
Zaista bih pitao ministra pravde u jednoj direktnoj komunikaciji kako će se jedan revizioni, u prvom stepenu, predmet koji se bude sudio (recimo, neki čovek sa Kopaonika ili Golije) u višem sudu u Kraljevu, gde je vrednost spora preko 800.000 dinara...
Dakle, imaćemo situaciju da će ljudi u prvom stepenu, kada bude izmenjeno, a ja mislim da još nije, gospođo ministre, sada govorim o trenutnoj situaciji, koji budu morali da idu 80 km da štite neko svoje pravo biti u situaciji da toliki put pređu, da angažuju advokate, da troše svoje vreme.
Bojim se, gospođo ministre, da kada ste ovakav jedan predlog zakona stavili u proceduru niste razmišljali da postoji opasnost da će građani, na šta upozoravam, preuzeti stvari u svoje ruke. Bojim se, kada se ovaj zakon bude primenjivao, da će biti porast krivičnih dela u Srbiji, a to je ono što je najopasnije kada je u pitanju bezbednost građana. Jer, ako neko da bi štitio svoje pravo mora da putuje 100 i više kilometara, pa kada bude otišao jedanput, drugi put, treći put i kada vidi da mu je em daleko sud, em daleko pravda, em izuzetno skupo, ljudi će, opet ponavljam, bojim se, preuzeti stvari u svoje ruke, pa ćemo od nečega što smo želeli da bude bolje u Srbiji imati porast krivičnih dela.
To je izuzetno opasno i apelujem na vas da se nađe jedno dobro rešenje kako bismo ovakve stvari zaista izbegli i kako bi bezbednost i sigurnost građana bila adekvatna.
Naravno, ne može niko biti srećan zbog činjenice da u nekom gradu gde sud postoji dugi niz godina, a pomenuli smo Gornji Milanovac, Rašku, Mionicu, Brus, Vrnjačku Banju... Godinama smo ulagali u neke sudske zgrade.
Ponoviću da je, to sam i u raspravi u načelu govorio, Opštinski sud u Vrnjačkoj Banji jedna izuzetno lepa zgrada koja se nalazi na jednom praktičnom mestu koje je praktično razglednica Vrnjačke Banje. Mi ćemo od tog opštinskog suda napraviti sudsku jedinicu.
Postavlja se pitanje čemu će služiti te sudske jedinice. Dakle, neke delegirane sudije će iz nekog drugog grada dolaziti da sude u neki drugi grad.
Jedno od objašnjenja za skupštinskom govornicom onih koji su predlagali ovaj zakon jeste i to da se spreči uticaj na lokalne sudije, da su pod velikim uticajem u malim sredinama.
Gospođo ministre, ja sam potpuno siguran da prvo nosioci pravosudnih funkcija treba da budu takvi ljudi koji moraju da budu nedodirljivi, da ne mogu da sude ni po babu, ni po stričevima, već onako kako nalaže zakon.
Siguran sam da nećete tu mogućnost sprečiti, ukoliko neko ima loše namere, da neka stranka ne ode u drugi grad, pa da ne potraži kod tih sudećih sudija određene veze. Siguran sam da će u tim drugim sredinama pre doći do onih ljudi koji su podobni za takve stvari, nego kod onih sudija koji sude u jednom malom gradu i koji svakog dana moraju da žive među onim ljudima koji su stranke u postupku.
Osim toga, u tim gradovima postoje advokati kako jedne tako i druge strane i nije baš logično da tako može nešto da se izmanipuliše. Osim toga, postoji žalbeni postupak, postoji neki sud, recimo, kada je u pitanju Opštinski sud u Vrnjačkoj Banji ili Raškoj u drugom stepenu odlučuje Okružni sud u Kraljevu, pa ako je neko baš toliko moćan da može da utiče, postoji neko veće koje će takvu sudsku odluku da ukine. Prema tome, ne vidimo da je to jedno od obrazloženja za podnošenje jednog ovakvog zakona.
Ovde se pravi jedna potpuna centralizacija. Ovde se ne razmišlja ni o strankama u postupku, ni o građanima Srbije. Moram da kažem i to da će domicilni advokati u sredinama u kojima se ovakvi sudovi prave kao sudske jedinice, viši sudovi, biti oštećeni i da će neki od njih (poznato je da u nekim ovakvim gradovima ima 40, 50, 60 advokata) biti ugroženi, imaće problema sa poslovanjem i moraće možda da potraže neki drugi posao i da se bave nečim drugim.
Niste razmišljali ni o tome, takođe sam u raspravi u načelu govorio, da će možda i za najbolje sudije koje sada imamo u nekim malim gradovima, koji će biti na području nekog drugog višeg suda, pa će onda ići da sude u neke sudske jedinice, to biti jedan veliki napor. Poznato je da u pravosuđu ima izuzetno puno žena sudija koje su majke, koje imaju po dvoje ili troje dece.
Takve vrste opterećenja – putovanje po dva ili tri sata u jednom pravcu, pa jedan sudeći dan koji je izuzetno naporan, vi znate kako to izgleda, vraćanje, možda čak više desetina puta, da bi se jedan spor završio – verovatno će neke ljude koji su odlične sudije oterati iz pravosuđa. To su neki dodatni napori i ljudi koji su konkurisali za sud nisu znali da će se jednog dana suočiti sa ovakvim zakonom.
Isti problem postoji sa funkcionisanjem apelacionih sudova, jer su neki viši sudovi i po 200 km udaljeni od sedišta apelacionih sudova (Negotin, Užice i neki drugi gradovi), tako da ćemo, bojim se, ja se izvinjavam branši i svim nosiocima pravosudnih funkcija, u Srbiji imati praktično jedan "lutajući cirkus" koji će na neki način tumarati od grada do grada i imaćemo jedno potpuno nedefinisano stanje.
Ponavljam da u svakom gradu postoje nosioci zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, da je sud oličenje jednog grada, da nije bilo nikakvog razloga da se, bar u nazivu, ukidaju opštinski i okružni sudovi i da se prevode na osnovne i više sudove.
Moglo se razmišljati o nekim nadležnostima, da se to umeri na neki način, jer uvodimo apelacione sudove; a nemam ništa protiv termina kasacionog vrhovnog suda. Mislim da je to moglo na jedan bezbolniji način da se prevaziđe i sigurno da bi to bilo bolje i za nosioce pravosudnih funkcija, za građane Srbije i, naravno, za administrativne radnike koji će biti izuzetno pogođeni ovakvim jednim zakonom.
Moram da napomenem i to da će se za te sudove koji samo na nivou pisarnice praktično ostaju u životu, sa nekim sudećim danima u njima, kada se bude uveo onaj sistem notara, odnosno javnih beležnika, postaviti pitanje i tih pisarnica, koju će funkciju imati. Mislim da mi idemo ka Evropi i da će taj dan vrlo brzo doći u Srbiji.
Ponavljam još jednom, nije bilo nikakvog razloga da se nazivi opštinskih i okružnih sudova ukidaju i da se daju nazivi osnovni i viši sudovi. Naravno, da li sam ja u pravu, da li su poslanici Nove Srbije u pravu, vreme će pokazati, ali budite sigurni da ovakav način na koji će se primenjivati zakon i na koji će suditi sudovi u Srbiji neće biti dobar, ponavljam, zbog nekih teritorijalnih, veoma loših, rešenja. Najgora stvar bi bila, a to je moguće da se desi, naravno, niko od nas ne želi da se to desi, porast krivičnih dela.
Naravno, kada bude ovaj zakon zaživeo i kada počne da se primenjuje, videćemo ko je u pravu.
Još jedanput ponavljam, poslanici Nove Srbije na vreme upozoravaju da ovakvi zakoni nisu dobri, da ovakav zakon, koji će se verovatno doneti u ovoj skupštini, nije dobar, kako za građane Srbije, tako ni za kompletan pravosudni sistem u državi. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici amandman koji je podnet na član 21. Poslaničke grupe Nova Srbija izuzetno je dobar. Po meni, rok od šest meseci koji se daje da se naprave neke izborne radnje, kada je Visoki savet u pitanju, jeste izuzetno dug. Mi smo amandmanom tražili da se smanji rok za tri meseca, iz razloga što postoji mogućnost da imamo prilikom izbora jednog ovako visokog tela, koje će imati veoma glomazna ovlašćenja u svom radu, jedan dualizam funkcije. Dakle, procedura traje šest meseci i imamo neki Visoki savet koji odlučuje, a onda se šest meseci, praktično, preklapa  kandidatura za nove članove.
Mislim, gospođo ministre, da je taj rok dug. Potpuno je smisleno da taj rok bude tri meseca, a onda bi automatski i ovaj rok u poslednjem stavu ovog člana trebalo smanjiti na 45 dana da bismo, uopšte, u našom pravnom sistemu prilikom izbora nekog organa smanjili nepotrebno odugovlačenje od šest meseci – tačno znamo uslove, tačno znamo ko treba biti biran, dakle, znamo iz kojih se redova sve to bira. Meni je neprihvatljivo da neki proces treba biti tako dug.
Bilo bi izuzetno celishodno da ste prihvatili ovaj amandman. Smatram da je dobronameran i mislim da bi umnogome popravio zakon. I samo obrazloženje koje ste dali zašto se ne prihvata ovaj amandman je neprihvatljivo. Da li mi želimo da imamo nešto što je efikasno u našem pravnom sistemu, nešto što funkcioniše ili nešto što je na tako dugom štapu – neke pripremne radnje od šest meseci da se nešto promeni?
Apsolutno smatram da ovaj amandman Nove Srbije treba prihvatiti. Zaista mi nije jasno koje su to pripremne radnje od šest meseci za jedan Visoki savet sudstva. Po meni, to je toliko dug period, da je suvišno da se u jednoj pravnoj državi zabavljamo tako dugim rokovima. Naravno, kao što sam već rekao, imalo bi onda mesta da se ovaj rok u stavu 4. smanji na 45 dana. Smatram da bismo apsolutno popravili efikasnost, pokazali bismo da Visoki savet sudstva dobro funkcioniše, da znamo šta hoćemo. Ovako, to je na nekom drugom štapu.
Zamislite, imaćemo situaciju da jedan Savet sudstva odlučuje u nekom periodu od šest meseci, a onda, kada praktično istekne mandat tog saveta, polako će da se pojavljuju neki drugi kandidati. Pitanje je, kako će u tih šest meseci funkcionisati neki odlazeći savet. Mislim da je taj period izuzetno dug, pripremaju se novi kandidati, a ovi još uvek odlučuju. Mislim da će se u tom periodu od šest meseci osnovna funkcija tog saveta izgubiti. Hvala. (Aplauz.)
Gospođo predsedavajuća, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u više navrata smo imali ovaj amandman. Nemam ništa protiv toga što je i gospodin Petković, poslanik DSS-a, predlagao. To je jedan od načina da se ovaj član, praktično, uredi. Ako polazimo od toga da se stavljaju neki rokovi, neke godine radnog iskustva onda je amandman Nove Srbije izuzetno celishodan i po našem mišljenju trebalo ga je prihvatiti.
Duže iskustvo je sigurno jedan epitet, jedna pretpostavka da će se neki posao bolje završiti. Ne vidim razlog zašto je ovde dat rok od sedam godina, kada je u pitanju Visoki savet i izbor kandidata. Naime, povezano sa prethodnim što sam rekao, nigde u samom kandidovanju, kada govorimo o sudijama, ne postoje ovakvi rokovi. Dakle, ili je šest godina za više sudove ili je deset godina sada, pošto je prihvaćen amandman Nove Srbije za apelacione sudove, sa osam na deset godina, a za Kasacioni sud uslov je dvanaest godina.
Prava poruka iz ovog amandmana Nove Srbije jeste da ko može više, može i manje. Dakle, ukoliko se bira neko od sudija ili predlaže neki kandidat za sudiju, sigurno da treba pomeriti prag godina radnog iskustva u pravosuđu, gospodin Aligrudić je već o tome nešto rekao. Sigurno je najprihvatljiviji ovaj predlog najmanje od deset godina, koji smo dali u amandmanu, jer biraće se sudije za apelacione sudove i pomalo ispada nelogično da neko sa sedam godina radnog iskustva učestvuje u izboru nekog gde je potreban uslov od deset godina. Možda bi prava mera ovde bila dvanaest godina, onda bismo izbegli svaku mogućnost da neko sa deset godina radnog iskustva, koliko smo predložili, bira nekog od dvanaest godina radnog iskustva, ali sigurno da je ovo jedno dobro rešenje, ukoliko se stavljaju godine radnog iskustva kao uslov.
Dakle, Visoki savet sudstva čine oni koji se biraju po funkciji, to su: predsednik Vrhovnog kasacionog suda, ministar i jedan član Parlamenta, predsednik Odbora za pravosuđe.
Neprihvatljivo je da ove izborne članove, šest sudija, jednog predstavnika Advokatske komore i jednog predstavnika iz reda profesora, bira neko ko ima manje radnog iskustva, odnosno da u njihovom izboru učestvuje neko ko ima malo radnog staža u pravosuđu, dakle, na sudijskoj funkciji. Nije imalo nikakvog razloga, gospođo ministre, da ne prihvatite ovaj naš amandman, upravo iz svih ovih razloga koje sam naveo. Kažem, nigde nema taj rok od sedam godina i ne znam zašto je baš taj rok dat.
Međutim, moguće je sve kada je u pitanju ovaj set pravosudnih zakona, ima mnogo nelogičnosti, naročito ćemo o tome govoriti kada budemo govorili o sedištima sudova i nekim stvarima koje su uzburkale kako javnost Srbije, tako kompletno građane Srbije. Visoki savet sudstva će sigurno imati jednu zapaženu ulogu, dakle, bilo je tu puno kritika i od samog Društva sudija na sve ovo.
Mislim da treba da donosimo zakone koji su u interesu građana Srbije, koji su u interesu pravne sigurnosti građana Srbije, ali, kao što sam rekao, u Srbiji je sve moguće. U Srbiji je moguće da obećate besplatne akcije, pa da od toga ne bude ništa, u Srbiji je moguće da pet miliona ljudi stane u red i da čeka nešto što neće dobiti. Postavlja se veliki broj pitanja u tom pravcu, da li je moguće da je neko tako proizvoljno mogao da kaže da će biti besplatne akcije, a da od toga neće biti ništa?!
Takođe, ponosni smo sada na jednu stvar koja je na dugom štapu, znamo da je kompletna automobilska industrija u celom svetu u krizi, a mi se sada bavimo samo time, kako je to jedna krucijalna stvar, da će nešto zaživeti, a gasimo nešto što je godinama funkcionisalo i sve su to neke nelogičnosti.
Naravno, više puta su poslanici NS sa ove govornice davali predlog, kao i drugi poslanički klubovi i stranke koje su u ovom opozicionom delu, da je apsolutno, pre svih ovih zakona, trebalo staviti na dnevni red Zakon o osiguranju depozita, jer vidite koliko traje ova rasprava, vidite da ćemo i sledeću nedelju provesti u ovom ambijentu, a građani su u velikoj panici, veliki broj deviznih depozita je podignut, to stvara jednu kompletnu nesigurnost kod ljudi.
Gospođo ministre, još jedanput bih vas zamolio da ovaj amandman NS prihvatite, mislim da je u duhu upravo i onog prihvaćenog amandmana kada smo govorili o apelacionim sudovima. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, reklamiram članove Poslovnika 27. i 104. Gospođo Čomić, neprihvatljivo je da se na ovakav način vodi sednica. Narodni poslanici su ovde u jednoj dobroj atmosferi počeli da rade po tačkama dnevnog reda, po amandmanima; bilo je nekih sedam-osam amandmana, Vlada nešto prihvata, nešto mi iznosimo što niste prihvatili, sve ide jednim dobrim tokom, a vi ste nas ovde odjedanput uveli u jedan totalni haos i nerad. Naravno, kada se izađe iz ove sale u sredstvima javnog informisanja i u mnogim TV emisijama za sve se okrivljuje opozicija, za kašnjenje zakona, za nerad, za opstrukciju. Nije tako.
Građani Srbije, imate tačnu sliku kako funkcioniše ovaj parlament, videli ste jutros: otvorili smo sednicu, počeli da radimo, a predsedavajućem se to ne sviđa; krenemo jednim dobrim tempom, dobrom brzinom i onda počinje polemika sa poslanicima u direktnoj komunikaciji.
Još malo, gospođo Čomić, pa ćete početi da nas šaljete u ćošak da se okrenemo, kao da smo nedisciplinovani, kao što se radilo u neka davna vremena, a to je sada zabranjeno u školama; kada nisu dobri đaci odu u ćošak i okrenu leđa, pa kada se to dopadne učitelju on kaže – hajde, vrati se na mesto. Ovo zaista nema smisla. Ovo je neprihvatljivo.
Imamo jedan vrlo važan set zakona pred nama, počeli smo raspravu u pojedinostima veoma korektno i, naravno, vi dajete reč po vašem nahođenju. Ja ću vam reći da ste pogrešili pre sedam-osam minuta, opet ste prekršili Poslovnik: dali ste reč gospodinu Draganu Stevanoviću iz SRS, prozvali ste mene kao sledećeg govornika, a onda, nemam ništa protiv toga što je Momir Marković pre mene govorio, dali ste reč njemu, pa ste ponovo dali meni. Ipak se malo koncentrišite, ovo je parlament Srbije, ovde se donose zakoni, ovde se ipak kontroliše izvršna vlast. I, molim vas, prekinite sa tom stalnom potrebom da opstruišete ovaj parlament jer se to tako vama sviđa.
Dakle, imamo mnogo toga da uradimo, imamo neke tačke dnevnog reda koje su pred nama, poverenje Vladi, budžet, nešto što je izuzetno važno za ovu državu i nemojte vi da kočite sve to. Da li je to zbog toga što niste spremni da raspravljate o tim tačkama dnevnog reda? Da li je to zato što budžet još nije gotov? Takav se utisak ovde stiče, da je vama želja da ne radimo po dnevnom redu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi predsedavajući, gospođo ministre, Nova Srbija u potpunosti podržava amandman Donke Banović, poslanice DSS-a. Potpuno je neprihvatljivo da vladajuća koalicija ne može da shvati da se u ovakvim situacijama mora poštovati konkurs prilikom izbora nekoga ko ima status državnog službenika na položaju. Dakle, ne mogu da budu direktna postavljenja. Imali smo sličnu situaciju: kada smo birali direktora Agencije za borbu protiv korupcije, kada smo donosili zakon, zamenika je u tom slučaju isto trebalo da postavlja direktor, pa ste prihvatili amandman Nove Srbije da to mora da bude po konkursu.
Gospođo ministre, da bi neko stekao status državnog službenika na položaju mora da se obavi konkurs. Ovde nigde ne vidimo u ovom članu 49. da će biti konkursa. Kaže: "Sekretarijatom rukovodi sekretar suda, koga na predlog predsednika suda postavlja opšta sednica." Moglo je da stoji – sekretarijatom rukovodi sekretar suda, koga na predlog predsednika suda po završenom konkursu bira sednica veća. To je potpuna nepreciznost i nemoguće je da ne možete već jedanput da shvatite; ukazali smo vam na to kada smo birali direktora, uvažili ste amandman Nove Srbije, prihvatili ste amandman da se zamenik direktora takođe bira po konkursu. Ovo je neprihvatljivo.
Takođe, ne vidi se koji je to status državnog službenika na položaju, koja je to kategorija, da li je to prva kategorija, druga kategorija, treća kategorija, četvrta kategorija. Ne vidimo to. Doći ćete u situaciju, ukoliko bude prva kategorija državnog službenika na položaju, da će ovaj sekretar suda imati veću platu od samog predsednika suda. To su nelogičnosti i to je apsolutno neprihvatljivo, tako da mislim da je trebalo prihvatiti amandman Donke Banović. Nova Srbija ne može da se složi sa ovim, tako da ćemo sigurno podržati ovaj amandman. Mislim da je amandman dobar, celishodan i treba izbrisati ovaj drugi stav dok se stvari ne usklade. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre, pred nama je zakon o izmenama i dopunama Zakona o državnim službenicima. Mislim da nije dobro da ovoliko prolongiramo neke zakone koje smo doneli.
Poslanička grupa Nove Srbije neće moći da podrži ovaj zakon. I prilikom seta zakona o pravosuđu, o Agenciji za borbu protiv korupcije i drugih zakona, više puta smo s ove govornice upozoravali da će se uvek, kada dođe dan da treba da se primeni zakon, od Vlade doći predlog da se prolongira primena zakona.
Postala je praksa da se tako radi, a to je sve zbog toga što se, jednostavno, trči s nekim zakonima koji su dosta loši, brzopleti, nije bilo javne rasprave. Verovatno, i sudije u Srbiji treba da budu mirne, jer se neće primeniti do 2010. zakoni; kada dođe dan da treba da se primene, to će se, takođe, odložiti.
Ne znam kako ćete rešiti, po meni, jednu paradoksalnu situaciju kada je ovaj zakon u pitanju. Imate državne službenike na položaju na koji su izabrani po Zakonu koji sada prolongiramo i imamo postavljenja koja ćemo za godinu i po dana imati. Do 2007. godine, ili početkom 2007. godine, bilo je dosta konkursa. Vlada dr Vojislava Koštunice je počela primenu ovog zakona. Bilo je postavljenja, sigurno nekih 50-ak postavljenja, i onda se stalo. Zašto se stalo?
Neprihvatljivi su izgovori da su bile dve tehničke vlade u međuvremenu. Ako je bilo tehničke vlade, to ne znači da život u Srbiji treba da stane.
Znamo kako se konkurs obavlja. Konkurs se obavlja tako što služba za upravljanje kadrovima raspisuje konkurs. U tom konkursu učestvuje neko iz službe za upravljanje kadrovima, neko iz neke stručne organizacije, recimo, ''Kirilo Savić'', i jedan predstavnik organizacije gde se bira direktor. Ako je to tako, s pravom možemo da smatramo da je želja da nosioci vlasti postave svoje direktore, a onda će ti direktori da budu postavljena lica i oni će određivati ko će ih kasnije birati u službi za upravljanje kadrovima.
Mislim da je to neprihvatljivo, ukoliko želimo profesionalizaciju, ukoliko želimo nešto što je dobro u ovom zakonu, da potpuno odvojimo od partijskih postavljenja neke stručne ljude koji će vršiti posao nezavisno od izvršne vlasti koja će biti.
Dakle, imamo jedan veliki problem. Problem je veliki, i juče sam vam to rekao, kada smo imali konsultacije, problem zamrzavanja funkcija.
To je veliki problem. Imaćete ljude koji su izuzetno stručni, kao što su neki inženjeri, lekari, advokati itd., koji neće moći da prihvate da budu ovakvi službenici na položajima, zato što ne mogu da zamrznu status, jer kada nešto prođe, oni moraju da se vrate, a nemaju gde da se vrate, jer neće imati zamrznuti status.
Tu je još jedan veliki problem – što su izuzetno male plate i velike razlike između direktora posebnih organizacija i službenika, nameštenika itd. Imate paradoksalne situacije da su kadrovi, npr. dobri inženjeri, u nekim poslovnim organizacijama, potpuno obeščašćeni malom platom od 30 hiljada dinara, ili 40 hiljada dinara, a pri tom direktor posebne organizacije ima veću platu, maltene, i od premijera, platu od 150 do 200 hiljada dinara.
To su nelogičnosti za koje morate da nađete načina da ih ispravite, jer i prilikom nekog usaglašavanja i povećanja, isto kao što imamo problem sa penzijama, ako se povećava na isti način, s istim procentom, ispada da direktor dobije platu koja je, praktično, u nivou plate tog zaposlenog srednjoškolca u nekoj posebnoj organizaciji.
Dakle, mora se ići ka tome da se ljudi sa srednjom stručnom spremom, dobri stručnjaci, samostalni savetnici, približe, upravo, ovim velikim platama, da se tu napravi pomak. Ukoliko budete na isti način, po istoj stopi povećavali, usklađivali cene, imaćete jednog dana, kao što danas kažete – raspone devet ili šest puta, i do 20 puta veće razlike.
Dakle, to je neprihvatljivo. Evo, doći će i taj 31. decembar 2009. godine, a ništa se neće pomaći. Sigurno je da ćemo opet tražiti zakone, opet ćemo tražiti prolongiranje primene ovog zakona.
Nemate nikakav razlog da ne krenete sa konkursima. Kadrovska komisija i služba za upravljanje kadrovima treba da radi svoj posao i treba da bira ljude koji su potpuno van politike, jer to je osnovna ideja ovog zakona, a nikako, kada dođe do primene tog zakona, da radimo nešto što nije u redu.
Dakle, za mene je potpuno neprihvatljivo da, praktično, imamo apsolutno dvovlašće, ljude koji su izabrani po važećem zakonu, i neke ljude koji uopšte nisu izabrani.
Samo bih vas zamolio, gospodine ministre, ako možete da mi kažete, viđaćemo se ovih dana u Parlamentu, koliko je stopirano završenih konkursa?
Znači, služba za upravljanje kadrovima je završila posao, predložila kandidate, a ljudi ni dan-danas u tim preduzećima, poslovnim organizacijama, nisu izabrani. Ista je situacija i s pomoćnicima ministara. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, svi smo se složili da je dobra želja i da je zakon dobar. Nemojmo sada malo da iskrivljujemo nešto što sam ovde rekao.
Rekao sam da je ovaj zakon, sprovođenje ovog zakona, apsolutno, zaživelo, nekih 50 postavljenja je bilo i to je završeno pre godinu dana, a onda smo uleteli u nekoliko odlaganja. Moje pitanje i sugestija je, upravo – zašto ne nastavimo normalno s konkursima? U tom slučaju, ne bismo danas odlagali ovaj zakon za neko buduće vreme.
Dakle, to je osnovna primedba i vrlo argumentovano sam vam rekao šta je želja, kada sam rekao da se postavi neko iz vladajuće većine, da se na taj način dođe do ove komisije i da se obezbedi da ti ljudi budu sigurno izabrani. Nisam stigao da kažem da se i zamenici nekih direktora i pomoćnici na isti način biraju.
Prema tome, jasna je stvar da se ovde želi napraviti, praktično, jednopartijski sistem. To je vrlo opasno. Zato vas upozoravam, kao dobrog pravnika, kao uvaženog ministra, da tako nešto, ukoliko želimo da sprovedemo depolitizaciju ovih organa, ovih ljudi koje treba ovim zakonom da biramo, ne činimo.
Nemojte me ubeđivati da, ukoliko neko bude izabran, posle pet godina, i ako je neko imao neku želju, kada dođe neka druga vlast, verovatno će neko nekom reći – povuci se s tog položaja.
Moramo da iščistimo svest o tome da bismo ovaj zakon mogli da primenimo. To je sigurno. Nebitno je koja je stranka na vlasti. Dakle, moja apsolutna poruka je da smo dobro zamislili ovaj zakon, on je dobar, ali ne valja to što se primena više puta odlaže.
Dakle, ako ne uradimo ovo što je jednostavan posao, u odnosu na ono šta ćemo imati prilikom primene zakona u pravosuđu i izbora sudija, onda ćemo to sigurno odlagati do 2020. godine, pa neka sudije slobodno budu mirne; ništa od ovog zakona koji ćemo doneti, ako ovako prostu stvar ne možemo da rešimo. Ovo se vrlo lako rešava. Potpuno je jasna procedura, potpuno je jasan zakon.
Zakon je dobar, ali ne valja to što se konkursi odlažu, primena se stalno odlaže. Imamo nesklad između ljudi koji su izabrani. Po ovom zakonu, recimo, u jednom ministarstvu, ili doministarstvu, neko je izabran po konkursu, a neko će biti postavljen. To su nelogičnosti i to je moja poruka, a nemojte prebacivati na neke ranije vlade da, u suštini, tu nešto nije dobro.
Zakon je dobar, ali počnite da ga primenjujete, a ne da ga stalno odlažemo radi svih onih stvari zbog kojih sam vam rekao. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, javljam se po članovima 225.i 226. Poslovnika. Danima raspravljamo o setu zakona o pravosuđu. Želja je svih nas da se pravo u ovoj zemlji poštuje. Međutim, svakodnevno se flagrantno krši zakon, ne poštuju se sudske odluke. To je tako trenutno u zemlji Srbiji.
O čemu se radi? Kolega Dimitrijević je rekao već dosta o tome, ali reći ću neke pojedinosti. Dakle, opština Voždovac mesecima izaziva pažnju javnosti. To je klasična samovolja, ono što se dešava u toj opštini, jer odbornička manjina - DS, SPS, LDP i G17 plus pokušava da vrši vlast, a objektivno ne može, jer nema većinu.
Odbornik LDP-a Isidora Injac, kojoj je Okružni sud ustanovio prestanak mandata, imenovana je za člana Opštinskog veća. Bez obzira na odluku Okružnog suda, ona konstantno obezbeđuje kvorum i učestvuje u glasanju na sednicama Skupštine opštine Voždovac, iako to po zakonu nije dozvoljeno.
Danas za skupštinskom govornicom postavljam pitanje: kako je moguće i zašto nadležni organi tolerišu nepoštovanje zakona? Kako je moguće da se nadležno Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu ne oglašava i ne daje mišljenje na pismene zahteve odborničke grupe DSS-NS? Kako je moguće da se Ministarstvo za lokalnu samoupravu selektivno oglašava i da reaguje u slučajevima gde očigledno postoji interes vladajuće koalicije, a da se u opštinama poput Voždovca mesecima zatvaraju oči pred kršenjem zakona?
Sa druge strane, da li je gradonačelnik Beograda saučesnik, jer je dužan da posle usvajanja Statuta grada Beograda uvede privremene mere u opštini Voždovac?
Molim ovaj dom da konstatuje i molim da se pozove ministar Milan Marković u Narodnu skupštinu da odgovori na pitanje zašto šest meseci posle izbora opština Voždovac nije konstituisana i nije izabran sekretar Skupštine opštine?
Podsećam da su sve odluke nakon izbora odbornice LDP-a u Opštinsko veće pravno sporne i zato pitam gradonačelnika Beograda zašto toleriše nepoštovanje zakona, bahatost i samovolju vladajućih stranaka? Smatram da i tužilaštvo treba da reaguje zbog toga što funkcioneri DS-a u ovoj opštini preko medija javno govore da za sprovođenje odluka u opštini nije nadležan sud. Ponavljam, pozivaju i kažu da nije nadležan sud.
Odbornička "nevećina" je odlučila da ponovo održi sednicu, četvrtu po redu, nelegalnu, sutra, 14. novembra, iako su svi apsolutno svesni da postoji validna sudska presuda koja nije osporena nijednom drugom presudom.
U ime poslaničke grupe Nove Srbije, tražim da se sa ovim nepoštovanjem zakona i pravnim nasiljem prekine i da se po hitnom postupku, bez odlaganja, Ministarstvo za lokalnu samoupravu oglasi i da svoje mišljenje, kao i da gradonačelnik Beograda na sednici Gradskog veća donese odluku o uvođenju privremenih mera u ovoj opštini. Izvinjavam se zbog prekoračenja vremena.