Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Spasojević

Srđan Spasojević

Nova Srbija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji jeste pokušaj podnosioca ovog zakona da se neke stvari u državi regulišu. Sigurno je da neki infrastrukturni objekti koji treba da se prave treba da budu na pravi način kanalisani, ali nadovezao bih se na priču gospodina Batića koji je jako dobro primetio da je denacionalizacija praktično prethodni postupak u odnosu na eksproprijaciju. Jer, budite uvereni da će se dešavati da će se nešto što nije denacionalizovano pojavljivati kod eksproprijacije i biće pravnog haosa tu. Mislim da će to biti nešto što će sigurno u budućnosti praviti velike probleme.
Korisnici su ovde Republika Srbija, autonomne pokrajine, grad, opštine itd. Mislim da se dosta vodilo računa o zaštiti tog javnog interesa kada su u pitanju javna preduzeća ili privredna društva, za koja potpuno ne mogu da prihvatim na koji način se u okviru tih javnih preduzeća formiraju. Tu se stiče utisak da će biti dosta zloupotreba. Malo se vodi računa o fizičkim licima i o toj vrsti eksproprijacije, kada je u pitanju njihova zemlja.
Vidite kako, gospođo ministre, jedan seljak u Srbiji ne može da bude tako dobro informisan o nekom planskom aktu kada je u pitanju infrastruktura. Kako će se rešiti onaj period kada on proda svoju zemlju misleći da je to prodao po nekoj tržišnoj vrednosti, što je u tom trenutku dobro za njega, ali uopšte ne predviđa mogućnost ili ne zna da će se u budućnosti nešto izgraditi na tom mestu? Sigurno je da će se pojaviti ljudi koji će kupovati tu zemlju, koji su jako dobro informisani i znaju da će se tu nešto graditi. Neki ljudi koji su vlasnici zemlje 50, 100 godina jednom kupovinom, koja je možda u tom trenutku dobra za njih, biće sigurno oštećeni ako budu videli za pet, šest ili sedam godina da se neko ko je kupio zemlju od njih enormno obogatio zahvaljujući samo tome što je bio bolje informisan.
Moja poruka je da se nije dovoljno vodilo računa o fizičkim licima, kako ih zaštititi od ovakvih stvari. Sigurno je da je tu bilo mesta da se nekim rokovima ti ljudi zaštite.
Dakle, što se tiče uređivanja eksproprijacije kao prinudne mere, tačno je da država mora da ima javni interes, tačno je da mora da se gradi, da se radi, ali za mnoge će taj vid eksproprijacije biti, u stvari, privremena mera.
Ne vodi se dovoljno računa, kao što sam rekao, o afekcionoj vrednosti stvari. Pravo svojine je, dakle, apsolutno pravo ljudi koji su vlasnici i imaju pravo fruktusa, abuzusa, uzusa, to su osnovni postulati prava. Sigurno je da će se mnogi naći u situaciji da to svoje osnovno pravo neće moći da zadovolje. Bio bih jako srećan kada bi na ovom primeru građani Srbije imali pravo i mogućnost zaštite i kod nepokretnih stvari.
Više puta sam rekao sa ove govornice, a i sada ću to reći, morate zaštiti ljude koji su vlasnici pokretnih stvari; konkretno, vlasnike automobila. Preregistracija automobila je, dakle, problem nekoga ko je ostvario pravo u ovoj zemlji koja je bila zajednička, Srbija i Crna Gora. On ne može da bude uskraćen za pravo da preregistruje vozilo, pogotovo u situaciji kada znamo koliko sada kuburimo sa sredstvima u državi, koliko je potreban novac.
Ovo je bio pravi trenutak da u momentu kada u jednoj fabrici praktično nema proizvodnje (nema proizvodnje "zastave", nema proizvodnje "juga", a kao što vidimo, sa "Fijatom" je još sve neizvesno) iskoristite taj vakuum, da zadovoljite ljude koji hoće i koji imaju pravo da preregistruju nešto što su ostvarili. Moj najdobronamerniji savet u ovom trenutku, kao opozicionog poslanika, jeste da omogućite ljudima preregistraciju automobila. S jedne strane, punićete budžet, a sa druge strane, ljudi će ostvariti svoje pravo.
Kada neko nema osnovno pravo na pokretne stvari, kako možemo da verujemo da ste potpuno iskreni kada je u pitanju apsolutno pravo na ovim stvarima koje su nepokretne? Tu se stvara pretpostavka da nema dovoljno iskrenosti u svemu ovome. Mislim da se ovo pravo mora izjednačiti kako za pokretne, tako i za nepokretne stvari.
Dalje, potpuno je neprimereno da se daju neki rokovi, više govornika je to ovde reklo, od pet godina. Rečeno je da nemaju pravo na deeksproprijaciju ukoliko se u roku od pet godina nešto ne ispuni. Mislim da to nije u redu i mislim da je te rokove trebalo produžiti ili jednostavno ne ostavljati takvu mogućnost da neko trpi zato što je neko izvršio eksproprijaciju, a onda je neki posao stao.
Dakle, apelujem na vas da se ovde neke stvari poprave. Mislim da će biti puno zloupotreba kada je u pitanju ovaj vid eksproprijacije. Još jedanput vam kažem da je prvo trebalo voditi računa o denacionalizaciji. To je suštinska greška kada pričamo o ovim izmenama. Naravno, vreme će pokazati ko je u pravu. Da ste sada pomenuli Harija Potera ne bih vam zamerio, jer ovde će zaista biti nekih stvari (ja se izvinjavam, ali ostaćete upamćeni po tome) koje će ličiti na crtane filmove. Nadam se da će država naći dovoljno mehanizama i načina da se svemu tome suprotstavi.
Osim toga, nejasna je vaša uloga kao Ministarstva finansija i nekih organa koji vrše procenu prenosa apsolutnih prava – koji su to organi, koja je to tržišna vrednost; to je trebalo zaista proširiti, jer nešto je tu ostalo nejasno itd.
Posebno me iznenađuje ono što je u članu 21. gde se kaže: "Postupak za eksproprijaciju nepokretnosti koji nije pravosnažno okončan do dana stupanja na snagu ovog zakona, a pokrenut je po predlogu javnog preduzeća za potrebe njegovog zavisnog privrednog društva, okončaće se po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona, u korist tog privrednog društva, ako ono može biti korisnik eksproprijacije po odredbama ovog zakona i ako je u smislu stava 4. ovog člana izvršena izmena rešenja o utvrđenom opštem interesu u korist tog privrednog društva."
U redu je, ali šta je sa fizičkim licima? Gde su oni? Molim? Ja vam kažem da vodite samo računa o privrednim društvima. Tu će se pojavljivati tajkuni, tu će se pojavljivati oni koji će praviti razne manipulacije. Ja govorim o zaštiti fizičkog lica kada je u pitanju eksproprijacija. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, razlog zašto je ovakav dnevni red pred nama i ovaj set zakona jeste, pre svega, bela šengen lista, ali je neprihvatljivo da se ovde pred nama ne nalaze ekonomske stvari, jer je država u velikoj krizi. Prosto je neverovatno da nema zakona o Narodnoj skupštini, jer je to ustavna obaveza.
Dakle, sve što možemo da poručimo građanima Srbije jeste da kažemo da ćemo doneti neke zakone gde će bela šengen lista svima popraviti život. Naravno, treba građani Srbije da putuju slobodno, bez raznih opterećenja i bez raznih viza, ali da li je to u ovom trenutku ipak prva stvar, to je pitanje na koje će odgovor biti u nekim narednim danima.
Ako govorimo o setu zakona koji je pred nama, pre svega kada govorimo o krivičnopravnoj pomoći, sigurno da taj zakon treba da uspostavi neku uzajamnost među državama, neki reciprocitet. Gospođo ministre, poslanici NS imaće amandmane koje bi trebalo da prihvatite, naročito one koji se odnose na član 65, gde vi dajete saglasnost, mislimo da je rok od šest meseci predug i da ga treba smanjiti na tri meseca. Možda to nikome ne znači, ali često se dešavaju incidentne situacije pri kraju izdržavanja kazne i mislim da tu ima prostora da razmislite.
Ono što bih posebno želeo da istaknem vezano za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma odnosi se, pre svega, na advokaturu. Ovi predlozi su skandalozni.
Jedno od osnovnih načela advokature jeste držanje tajne klijenata i onih ljudi kojima je potrebna odbrana, a ovde se praktično advokati teraju da budu neki špijuni, neki detektivi države i to sve je neprihvatljivo.
Posebno bih istakao u članu 49, ovog zakona, da ukoliko neke stvari nemaju jasan karakter, praktično, da ako advokat nešto primeti treba pismeno da obavesti Upravu o razlozima zbog kojih nije postupao u skladu sa zahtevom Uprave.
Stav (3) kaže – ''Advokat nije dužan da Upravi dostavi podatke o gotovinskim transakcijama iz člana 37. stav 1. ovog zakona, osim ako u vezi sa licem ili transakcijom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili o finansiranju terorizma.''
Šta advokat praktično treba da bude u nečemu ovakvom? Da li istovremeno treba da bude i istražni sudija, da vodi postupak da li je neko u pranju novca, da li su svi advokati vični da procene da li se radi o pranju novca ili ne? Da li neki advokat zbog toga treba da snosi sankciju? Da li sutra advokatska komora zbog prekoračenja te sankcije treba da mu zabrani rad?
Gospođo ministre, o čemu se ovde radi? Sastavni deo pravosudnog sistema jeste advokatura, podsetiću vas da je Božidar Đelić 2001. godine bio zagovornik da se ograniči sloboda rada advokatima, da ne mogu istovremeno da primaju penziju i da obavljaju svoj rad. To je palo na Ustavnom sudu, gospođo ministre. Ovo će sigurno, takođe, pasti na Ustavnom sudu. Ovo je nešto što je neprimenjivo.
Nemojte zbog imaginarne buduće neizvesne okolnosti, kao što je bela šengen lista, da ovde unosite zabunu kada je u pitanju advokatura. Imamo saznanja, još nešto...
Dame i gospodo narodni poslanici, koristim ovo svoje pravo, zahvaljujem se gospodinu ministru koji je prepoznao iz mog izlaganja probleme koji mogu da nastanu. Pre svega, problemi bi nastali jer bi advokatska delatnost, gospodine ministre, potpuno bila dovedena u pitanje. To bi praktično značilo da bi advokati mogli da iznose i tajne, ako im se neko poveri za neko krivično delo, za neku odbranu, nastao bi totalni pravni haos i drago mi je da ste odmah posle mog izlaganja izašli. To je još jedan dokaz da su poslanici Nove Srbije korektni u svojim primedbama, i da žele da poprave zakone, da s pravom kritikujemo nešto što nije dobro.
Mislim da ste zaštitili advokaturu na ovaj način od mnogih nadripisara koji se pojavljuju u svim gradovima Srbije, jer svaki advokat, ako bi bio prinuđen da ovakve stvari istražuje u toku nekog postupka, pranja novca ili nešto slično, onda bi praktično advokati došli u situaciju da se sklanjaju od bilo kakvog kupoprodajnog ugovora, jer bi morali da se suoče sa nekim stvarima koje nisu u opisu njihovog posla.
Mislim da je to obuhvaćeno onom Varšavskom konvencijom. Treba biti izuzetno oprezan, gospođo ministre. Mislim da je advokatura sastavni deo, i jeste, pravosudnog sistema i ne treba ovakve stvari implementirati. To je opasno, kako za advokatsku delatnost, tako i za ukupan pravni sistem.
Još jednom se zahvaljujem i nadam se da ćemo vrlo brzo znati ishod ovog vašeg izlaganja ovde. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani građani Srbije, javljam se po Poslovniku, članova 225. i 226, a ima i povrede člana 104.
Zakazivanje na ovakav način ove sednice, da se pojedini članovi Poslovnika menjaju, zaista je skandalozno, neprimereno i potpuno neprihvatljivo. Ova sednica nije uopšte mogla da se zakaže na ovaj način, jer se, po članu 161, tačno zna šta može da se zakaže po hitnom postupku.
Mislim da je više poslanika na to upozorilo, kolega Batić je, takođe, govorio o tome i ne može da se shvati kako se vladajuća koalicija ponaša kada je kršenje Poslovnika evidentno, a onda se danima nama u opoziciji govori da opstruiramo rad.
Želim da podsetim građane Srbije da postoji redosled stvari i procedure. Ustav obavezuje da se donese zakon o Narodnoj skupštini, a onda, u roku od 30 dana, novi poslovnik. Radna grupa postoji i za zakon o Narodnoj skupštini, gospodin Novaković je predsednik te radne grupe, kao i radna grupa za izmenu Poslovnika, koju vodi Boško Ristić.
Odjedanput, ad hok, dobijamo da uradimo nešto, da promenimo nešto i onda se postavlja pitanje, zašto uopšte treba dalje da radimo u tim radnim grupama i šta da menjamo?
Neki delovi Poslovnika treba da se usklade sa zakonom o Narodnoj skupštini, treba da pređu u zakon o Skupštini, i onda dobijamo nešto što, očigledno, poziciju muči, neki članovi koji se žele na ovakav način promeniti. To je suština zašto se ovde ne može raditi na ovaj način, zašto se ne prihvata nešto što radna grupa radi već tri meseca.
Naravno, neprihvatljiva je situacija kakvu imamo. Neprihvatljivo je da, ako već govorimo o Poslovniku, član Zakonodavnog odbora nije prisutan, odnosno predsednik Zakonodavnog odbora, neprihvatljivo je i to da predsednik Administrativnog odbora nije prisutan. To što se pojavi na 15-20 minuta, nije suština stvari, to su teme dnevnog reda. Dakle, obavezno je prisustvo tih ljudi.
Građani Srbije treba znaju, rekao sam, gospođo Kolundžija. Imamo situaciju da predsednik Administrativnog odbora, zbog svoje dekoncentracije, napravi takvu grešku, kao što je gospodin Markićević rekao, da ga proglasi predsednikom Poslaničke grupe SNS-a. O tome se radi. Prema tome, ima mnogo problema.
Mislim da još jedan problem treba da se reši. Ako ta radna grupa bude radila, mora da postoji ograničenje i predsedavajućeg, bez obzira na to ko se tu nalazi; ako smo mi poslanici limitirani novim predlogom na po dva minuta po amandmanu, onda mora i predsedavajući da se ograniči u svojim objašnjenjima novim poslovnikom, inače ćemo imati manje vremena mi koji podnosimo amandmane nego predsedavajući koji daje velika objašnjenja.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, potpuno je besmisleno ovo što danas radimo. Nije mi uopšte jasno ko je taj koji je dao da se samo parcijalno delovi Poslovnika menjaju.
Član sam Radne grupe za izradu Poslovnika koju ste vi, gospođo predsednice, formirali, koja je tri meseca radila na novom poslovniku, koji je 7. marta prošle godine predat, dok je Oliver Dulić bio predsednik Skupštine. Odmah ću vam reći, da građani Srbije znaju, da smo mi došli do 111. člana tog poslovnika i dogovor je da radimo po njemu; Radna grupa je, od člana do člana, radila na tom poslovniku. Predsednik te radne grupe je gospodin Boško Ristić.
Potpuno je nejasno zašto je stao rad te radne grupe. Jasno je bilo dogovoreno da se radi po svim članovima Poslovnika, a kada se završi rad, da ćemo dati tekst Poslovnika na usaglašavanje predsednicima poslaničkih grupa, da vide manjkavosti određenih članova Poslovnika koji su sporni; jednostavno je stavljen znak pitanja, da se ponovo Radna grupa vrati.
Nejasno je, zašto se ne poštuje Ustav? Zašto se prvo ne donese zakon o Narodnoj skupštini, a onda, u roku od 30 dana, da se donese novi poslovnik? Zašto se takve činjenice izbegavaju? Zašto ne postupamo po onome što ste vi formirali pre tri meseca?
Činjenica je da vrlo često nismo imali kvorum. Održano je nekih 10-11 tih sastanaka, sednica Radne grupe, nazovite je kako god hoćete. Možda se samo nekih desetak sati radilo i 21. januara je stavljena tačka na rad te radne grupe, iako je bilo predloga koji bi mogli da se prihvate, da se, eventualno, u danima kada Skupština ne zaseda, okupimo ovde, članovi Radne grupe, i da završimo Poslovnik.
Neke poslaničke grupe nisu učestvovale, sada vidimo – s pravom. Neke poslaničke grupe su dale svoje predloge u pisanom materijalu i ne možete reći da Radna grupa nije radila. Dakle, ne postoji opstrukcija iz redova opozicije, ali je potpuno suvislo da u ovom trenutku, kada imamo toliko gorućih problema u državi, menjamo samo neke članove.
Da li to znači, gospođo predsednice, da vi stavljate sve ono što je Radna grupa do sada radila ad akta? O čemu se tu radi?
(Predsednik: Vreme.)
Izvinjavam se, završavam. Zašto članovi te radne grupe nisu obavešteni da postoji neka podgrupa koja sada radi nešto za šta smo mi određeni, vašim potpisom, vi ste formirali tu radnu grupu? Ne može se prihvatiti ovakav način na koji se postupa.
Prema tome, prvo, zakon o Narodnoj skupštini, na šta obavezuje Ustav, pa onda, u roku od 30 dana, da se donese poslovnik. Zašto se vladajućoj većini toliko žuri? Zašto se sada želi, na jedan surov način, teret prebaciti na opoziciju, da mi vršimo opstrukciju? Ovo je nešto što je neverovatno, nezabeleženo je da se ovako postupa prema narodnim poslanicima. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, sve je ovde povređeno kada je u pitanju Poslovnik. Zakazivanjem ove sednice Narodne skupštine, potpuno se pridružujem konstataciji Vladana Batića, prekršen je član 161. Poslovnika, gde se jasno kaže kada se može sazvati sednica po hitnom postupku. Ono što je apsurdno, jeste da jedan deo toga hoćete da stavite i da se pozovete na član 161, a za onaj deo obaveznosti da se Zakonodavni odbor izjasni smatrate da nije potreban, da je dovoljan, možda, Administrativni odbor.
Ako već tumačite da može da se zakaže ova sednica, onda morate da se pridržavate svih onih obavezujućih zahteva iz Poslovnika. Naravno, problem je što Zakonodavni odbor ne može da se skupi, ne može da napravi sednicu na kojoj bi se izjasnili o amandmanima koje su određene poslaničke grupe podnele.
Moramo da znamo jednu činjenicu koja je, praktično, mnogim poslanicima koji su članovi Zakonodavnog odbora nepoznata, koju smo mi saznali u kuloarima Skupštine. Član sam Zakonodavnog odbora i, verujte, niko me nije obavestio da su određeni članovi Zakonodavnog odbora i Odbora za pravosuđe na putu u Španiji, na nekim susretima, od 9. do 16. februara.
Dakle, neprihvatljivo je da član Zakonodavnog odbora ne zna za takav put. Postavljam pitanje predsedniku Narodne skupštine – ko je odredio da ti članovi odu na taj put, a verovatno se među njima nalaze i određeni članovi Zakonodavnog odbora, pa je to razlog zašto ne može Zakonodavni odbor da se zakaže?
Naravno, vi ste mislili da se odvija ovako ova rasprava u načelu, da će biti ovakvih reakcija opozicije i da će se iza 16, pošto je 16. neradni dan, zbog praznika, izjasniti Zakonodavni odbor.
To nije korektno. Pre svega, nije korektno da članovi Zakonodavnog odbora ne budu obavešteni o tome. Nemojte shvatiti da bih, kao član Zakonodavnog odbora, imao nameru da putujem u Barselonu i Madrid, ali je potpuno neprimereno da se, zbog amandmana koji su podneti, prikriva ova činjenica da ne možemo da sastavimo Zakonodavni odbor. Nekorektno je, nije u skladu bilo s kakvim lepim ponašanjem u Narodnoj skupštini. Potpuno je neverovatno.
Postavljam pitanje i tražim odgovor od predsednika Narodne skupštine, ko je odredio i ko su članovi? Zašto ostali članovi Zakonodavnog odbora, među kojima sam i ja, nisu obavešteni o ovakvom putovanju? To je razlog zašto se Zakonodavni odbor ne sastaje.
Još jedanput ponavljam, samo na osnovu priča iz kuloara, uopšte nisam obavešten o tome, pretpostavljam da su članovi Zakonodavnog odbora na putu i da nema kvoruma da se sastane Zakonodavni odbor.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući uvaženi ministre, podržavam amandman Zlate Đerić i gospodina Martinovića o svemu ovome što su pričali. Javio sam se da iskoristim mogućnost vašeg prisustva da vam postavim nekoliko pitanja i da vam ukažem na određene probleme koji postoje kod individualnih proizvođača.
Verujte, primena SSP će biti izuzetno bolna za građane Srbije, a posebno za individualne proizvođače. Pre nekoliko dana govorio sam o tome koliko je muke pred individualnim proizvođačima niz Moravu, od Trstenika ka Kruševcu, kada je u pitanju proizvodnja paprike, izuzetno loša godina koja je bila. Sada ću vam reći koliko problema imaju individualni proizvođači u brdsko-planinskim predelima, a pre svega planina Kopaonika, Rudna, Goča odakle dolazim, a naravno planine Golije.
Radi se, pre svega, o proizvodnji mlečnih proizvoda, pre svega sira. Više građana sa tog područja mi se javilo, a i lično sam obišao te krajeve od Duge Poljane, ka Sjenici, sela Štavalj, Brnjica, Stup i druga mesta. U tim selima Srbije žive izuzetno stari ljudi, koji poslednje atome snage koriste ne bi li obezbedili egzistenciju kroz proizvodnju sira.
Kada uđete u te mlekare, nadam se da znate šta je mlekar, jedna izuzetno poražavajuća stvar je da su po hiljade kilograma sira trenutno na lageru, da ljudi na minus 20, minus 30, koliko je u tim područjima, jednostavno izuzetno teško održavaju taj sir da se ne pokvari, a to im je jedina egzistencija.
Naravno, jedini izlaz za njih je da se pojavi neki prekupac, nakupac, a koji dođe sa kamionima ili kako se to popularno kaže, na poček odvozi taj sir i posle šest meseci do godinu dana dođe ili ne dođe. Javljaju se česte prevare i nikada se ne vrate ni one kace u kojima stoji sir, niti ti ljudi dobiju svoj novac. Veliki je to problem.
Nadam se da ćete kao resorni ministar nešto učiniti da pomognete tim ljudima. Mislim da država treba da zaštiti te ljude koji žive u izuzetno teškom položaju. Mnogo je tamo mladih ljudi, a oni mladi ljudi koji se vrate, a to je veoma sporadično, susreću se sa istim teškoćama.
Verujte da je to izuzetno bolno, poražavajuće, da pored države koja može da pomogne tim ljudima pojavljuju se šverceri koji najčešće prevare te ljude. Ljudi se obraduju kada se oni pojave posle šest meseci da bi uzeli novu nabavku i kada donesu novac koji su im uzeli. To je nešto što je neprihvatljivo. Hoćemo u Evropu, a ne možemo da organizujemo da pomognemo individualnim proizvođačima.
Gospodine ministre, nemojte samo biti ovde u Beogradu. Prošetajte malo i vi tim krajevima Rudna, Goča, Golije, ivanjičkog kraja, da vidite s koliko muke ti ljudi dolaze do tog proizvoda. Oni su najčešće ljudi preko 70 godina, iako na izdisaju i praktično na kraju svog životnog veka, trude se da obezbede neke proizvode elementarne za život.
Mi iz NS možemo donekle da budemo zadovoljni i izuzetno smo uradili puno za te ljude u tim krajevima izgradnjom puteva i mogućnošću da ti ljudi lakše svoje proizvode eventualno dopreme do gradova. Sigurno da smo u tom segmentu pomogli. Ne možemo da budemo zadovoljni resornim ministrima iz poljoprivrede i trgovine koji jednostavno ne vode brigu apsolutno o ljudima koji žive u tim krajevima. Slično je i sa selima u ravničarskim krajevima. Ipak, dostupnost pijace i velikih gradova je nešto povoljnija situacija za te ljude. Verujte, svi istu muku muče.
Prema tome, molio bih vas da u što kraće vreme, s obzirom da ide nova sezona, nova rodna godina, ti ljudi jednostavno će doći u situaciju da prosipaju mleko, jer više neće imati gde da ga stave, jer proizvode od ove i prošle godine apsolutno nisu u mogućnosti da plasiraju na tržište zbog svih ovih problema koje sam ovde rekao.
Zaista sam izašao dobronamerno u ime tih ljudi, koji se javljaju i koji mole da se sa ove govornice apeluje na državu preko resornih ministarstava da pomognu.
Mislim da je to vaša dužnost da uradite, da obiđete i da vidite kakvi su to problemi. Ne samo da je njihova egzistencija ugrožena, već apsolutno njihova kupovna moć za bilo šta će biti ugrožena, jer svoje proizvode neće moći da plasiraju. Prema tome, molio bih vas da što pre reagujete i pomognete tim ljudima koji žive u izuzetno teškim okolnostima.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovane kolege, poštovani građani Srbije, zaista sam iznenađen  obrazloženjem predsednice Slavice Đukić-Dejanović, koju inače izuzetno cenim. Ne mogu da prihvatim da možete da kažete da Josipa Broza neko u ovoj zemlji treba da poštuje. Gospođo Dejanović, dolazimo iz grada, reći ću u ime moga grada, da je politika Josipa Broza moj grad Kraljevo prepolovila, da je ubijeno 6.000 ljudi, streljano pogrešnom politikom Josipa Broza, a nešto slično se desilo i u vašem gradu. Šest hiljada barjaka je bilo crno u Kraljevo, u 6.000 kuća su propatili politiku Josipa Broza.
Zaista nije korektno da na Srpsku novu godinu, gde vas je moj kolega, zamenik šefa poslaničke grupe, Miroslav Markićević, upozorio na nešto što je sasvim normalno, vi ste odreagovali tako kako ste odreagovali.
Osim toga, nije tačno da je Zakonodavni odbor zasedao, Zakonodavni odbor nije imao kvorum i nije počeo da radi, zato smo odložili početak ove skupštine. Član sam Zakonodavnog odbora i to mogu apsolutno da kažem da je tako. Znači, nije na vreme počeo da radi kada je bio prvi put zakazan, to je druga stvar.
Treća stvar, kada smo sve već pričali na Odboru za Ustav, toplo sam vas zamolio da ako je već takva situacija, pošto mi zaista proslavljamo Srpsku novu godinu, pravoslavnu, svake godine, da bar današnju sednicu počnemo u 15 časova. Šta smo postigli? Ni to niste uvažili. Prema tome, nemojte bar u ovom srpskom parlamentu da veličate Josipa Broza Tita, zaista nije korektno.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi predsedavajući, gospodine ministre, sigurno da ne možemo biti oduševljeni što se ovoliko često, kada govorimo o budžetskim zakonima, ovde menjaju ministri jedan po jedan. Verovatno je u pitanju neka edukacija da imamo ministre opšte prakse, da premijer pošalje sve ministre da se upoznaju i sa ovakvim stvarima.
Ovako nešto leteće sigurno možemo da vidimo samo u jednom sportu, on se zove hokej, kada imamo jednu, drugu, treću postavu, ali to je tako. O tome treba da razmišlja onaj ko odlučuje ko će da zastupa ovde Vladu kada govorimo o vrlo važnim zakonima, kao što su ovi zakoni na dnevnom redu, danas konkretno u pojedinostima.
Podneo sam amandman ispred poslaničke grupe NS. U članu 2. mislio sam da je potrebno da se izmeni stav 3. tako da glasi: Za nepokretnost izgrađenu, odnosno stečenu u toku godine, za koju se utvrđuje i plaća porez na imovinu, osnovica poreza je tržišna vrednost odgovarajuće nepokretnosti, u zakonu stoji ''na dan 31. decembra godine koja prethodi godini za koju se utvrđuje porez na imovinu'', a mislim da tu treba promeniti i da umesto "31. decembar" treba da stoji "dan overe kupoprodajnog ugovora u sudu".
Obrazloženje zašto se ne prihvata ovaj amandman je u tome da postoji bojazan da će doći simulacije ugovora, da je to nešto što može dovesti do jednostavne neke neusklađenosti prilikom plaćanja poreza. Mislim da to ne može da bude tako.
Ovde u obrazloženju stoji da postoje i ostali načini sticanja osim kupoprodajnog ugovora, orginarni itd. i neki drugi. Međutim, moj amandman konkretno se odnosi na kupoprodajni ugovor. Ne znam ko je obrazlagao ovaj deo zašto se ne prihvata amandman, ali to ne može da stoji i ne može da bude prihvatljivo za mene kao podnosioca ovog amandmana i mislim da to nije dobro.
Šta to znači? Ako neki čovek u toku godine, ovde jasno stoji, još jednom da preciziram, za nepokretnosti izgrađene, dakle, ne govorimo o nepokretnostima koje je neko stekao na osnovu sudske presude ili nekog ostavinskog rešenja, svi znamo da su mogući takvi načini sticanja svojine, da jednostavno kod ostavinskog rešenja sa oca na sina ne plaća se porez na prenos apsolutnih prava. Tamo je porez na imovinu, recimo, ostavioca utvrđen i nema potrebe sada ponovo da se utvrđuje neka tržišna vrednost.
Dakle, konkretna moja primedba je na to da se ovde govori o stanovima, dakle, o ljudima koji su kupili stanove u toku izgradnje. Jasno to stoji u zakonu.
Potpuno je neprirodno da neko ko je u januaru platio cenu stana, recimo, od 800 evra, na kraju godine bude suočen sa tim da mora da plati, recimo, 1.100 evra po kvadratu, jer je to neko procenio.
Ko je tu na šteti? Na šteti je onaj čovek koji je kupio i ukalkulisao je svoje mogućnosti po 800 evra po kvadratu. Dakle, on ne može da bude žrtva nečega što se zove procena tržišne vrednosti.
Zato sam podneo amandman i smatram da je overa kupoprodajnog ugovora tapija na sve. Dakle, stečeno je neko pravo, jednostavno u tom trenutku je i to obavezujuća cifra za porez na imovinu.
Ako su se neki uplašili da će država biti oštećena zbog simulovanih ugovora, neka država juri one ljude koji takvu simulaciju vrše, postoje inspekcijski organi, ali je neprirodno da ljudi koji u današnjoj eri, recimo, podižu ogromne kredite da bi došli do stana, sa vrlo nepovoljnim kamatama, pogotovo sada kada je kurs evra izuzetno nestabilan, a klauzule su vezane za evro, tako da je tu potpuno jedna nesigurnost kod tih ljudi koji kupuju nepokretnosti.
Zbog čega ovaj amandman nije prihvaćen zaista mi nije jasno, jer mislim da je apsolutno imalo mesta da se prihvati. Naravno, možda će se neko zapitati šta ćemo ako slučajno cena u toku godine padne, recimo sa 800 na 600 evra. Ništa nećemo. Onaj ko se obavezao u tom trenutku, to je ta tržišna vrednost u momentu sklapanja kupoprodajnog ugovora i šta tu ima loše.
Evo jedan konkretan primer, ali u ovoj državi je jako retko da nešto pojeftini, to je gotovo nemoguće, bez obzira što cene nekretnina u celom svetu padaju, a u Srbiji naravno niko se ne odriče enormne zarade, svi žele da zarade.
Videli smo pre nekoliko dana u onoj krizi sa energentima da su uljni radijatori prodavani umesto za 3.500 dinara, koliko je cena u Novom Sadu, za 5.000 dinara.
Onda, gradonačelnik Novog Sada izađe i kada mu konkretno reporter postavi pitanje šta će on kao gradonačelnik preduzeti da se sankcionišu takvi ljudi koji koriste muku građana, on je preko te teme jednostavno preskočio i potpuno otišao u drugu temu.
Naravno, nije to jedini način kada cene ne padaju. Da li je neko u ovoj državi postavio pitanje da smo letos imali duple, gospodine državni sekretaru, cene nafte u odnosu na sada, da li je iko iz države postavio pitanje autoprevoznicima da li je neko spustio cenu prevoza? Kakav je odgovor? Nisu spustili cenu. Dakle, oni nisu spustili cene i država se i dalje tu ne oglašava.
Znači, kada naftni derivati poskupe, brže-bolje autoprevoznici dođu, podnesu zahteve i država izlazi u susret. Šta ćemo sa onim ljudima koji imaju dvoje, troje ili četvoro dece na školovanju u prigradskim naseljima i plaćaju mesečne karte za decu u školama, studentima ili oni radnici koji moraju da dođu na posao? Oni su oštećeni, oni plaćaju nešto što je potpuno neosnovano.
To nije tako malo, to je na ovu duplu cenu bar 1.000 dinara, a to je na budžet tih građana izuzetno opasno, a da ne pričamo za individualne proizvođače koji moraju svoje proizvode autobusima sa planinskih destinacija da doturaju do gradova da bi ih prodavali.
Dakle, gospodine Iliću, pokušao sam da vam kažem da država mora da vodi računa o tome u odnosima, kao što sam sada objasnio. Ne mogu samo da se podižu cene, a kada se nešto desi ovako kako se desilo, što je u principu dobro, da cena nafte padne, da cene ostanu iste. To ne može da pojeftini proizvode. Naravno, cene su onda i za ostale proizvode koji su dotureni do gradova iste, a kada bi se cena autobusa i tih karata smanjila, onda bi se i cene proizvoda, verovatno, smanjile.
Prema tome, ne znam odakle bojazan u objašnjenju da će ''uređenje osnovice poreza na imovinu na tim nepokretnostima na način kojim se amandmanom predlaže upravo bi doveo do neuređenosti osnovice poreza na imovinu, pre svega iz razloga što se pravo koje je predmet oporezivanja može steći zakonom dozvoljenim načinom'' i onda se kaže - ona može biti nerealno utvrđena, a pre svega kada su u pitanju simulovani pravni poslovi.
Ne vidim razloga zašto neko ko čini simulovane pravne poslove ne bi bio kažnjen, on nešto prikriva, ali ne možemo mi na osnovu tako paušalne tvrdnje kažnjavati ljude koji su sa teškom mukom podigli npr. kredite, žele da kupe stan, žele da smeste svoju porodicu. Naravno, porez na apsolutna prava, idemo sa 5% na 2,5%. Poslanici Nove Srbije će predložiti amandmanom da to bude 1,5%.
Dakle, mi moramo da kroz ovakav način realnog oporezivanja, kroz poresku stopu od 1,5% da zaštitimo građane od enormno skupih kredita, vrlo nepovoljnih kredita, najčešće. Banke izuzetno profitiraju. Šta će se u jednom trenutku desiti? Ako ih opteretimo s jednim, drugim i trećim porezom, jednostavno ima velika opasnost, kao što sam rekao, skok kursa i devizne klauzule koje su u tim kreditima, da ljudi, recimo, rate koje su do sada bile po 24.000 dinara, da su sad već 35.000 dinara, a plate i primanja ostaju iste.
Prema tome, mislim da je dan overe kupoprodajnog ugovora realan. Ako želimo u tu Evropu, ako želimo da se ponašamo tržišno, mi jednostavno moramo da se oslobodimo toga da će neko stalno nešto simulovano praviti u ovoj zemlji.
Naravno, kao što sam rekao, ko koristi te simulacije treba da odgovara.
Meni nije poznato kakva je mogućnost da neko simuluje ugovore, jer kupovina tih stanova trenutno ide preko računa tih preduzeća. Ukoliko se plaća tim preduzećima na ruke, mora da se uplati na račun.
Prema tome, ne znam kako će neko, ako mislite da kupi stan za 400 evra, a da razliku da, to mi baš ne ide. Te nerealne cene su lako uhvatljive. Ne možete vi da odstupate za duplo. Moguće je sitno odstupanje, ali kroz ovo, ako vi kupite, recimo, po 800 evra, a prodate po 1.000, a onda oporezujete po 1.100 ili po 1.200 evra, tu se u tom trenutku, po meni, država neosnovano bogati. Kako ćete sprečiti te ljude koji vrše procenu da ne rade na štetu tih kupaca?
Prema tome, mislim da je amandman logičan i da je ovo trebalo prihvatiti. Međutim, kao što često biva, neke stvari se ne prihvataju, iako je potpuno utemeljeno ono što se traži.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, uvaženi ministre, pred nama je set zakona koji smo danas objedinili kao zajednički načelni pretres.
Naravno, prateći zakoni vezani za sprovođenje budžeta, koji je u zadnjem sekundu prošle godine donet i mnogo toga ostaje nejasno, kako će se budžet puniti, šta će se sve primenjivati, i u svim ovim tačkama koje su spojene imamo dosta nepoznanica, dosta stvari koje će opteretiti građane Srbije na najdrastičniji način.
Kada govorimo o Predlogu zakona i dopunama o carinskoj tarifi, ovo je već svima nepoznanica jednostrane primene SSP-a, da li je neko u vladajućoj koaliciji, gospodine ministre, vi ste danas ovde predstavnik Vlade, razmišljao šta će se desiti sa poljoprivrednim proizvođačima u Srbiji.
Zaista mi je jako žao što ovde sada trenutno ne sedi gospođa Kalanović, da je pitam, pošto je iz tih krajeva, šta je sve sa proizvođačima u okolini Trstenika, u Ribniku, Donjem i Gornjem, Počekovini i u svim tim krajevima, proizvođačima koji su toliko poznati širom zemlje i one stare Jugoslavije po proizvodnji paprike.
Ti ljudi su imali katastrofalnu godinu, nikada goru, a bojim se da će ovakva jednostrana primena SSP-a uskoro imati za njih, i kada bude rodna godina, velike posledice, jer će se uvoziti bez ikakve kontrole, primenjivaće se nešto što će sigurno ugroziti, kako poljoprivredne proizvođače, tako i one koji proizvode, mala i srednja preduzeća itd.
Trenutno u Kraljevu svi veliki giganti ne rade, ne radi "Magnohrom", ne radi Fabrika vagona, ne radi "Jasen", i moram vam reći da su polako na izdisaju i oni proizvođači, mala i srednja preduzeća, pre svega u drvnoj industriji, jer ste neprirodno držali jednu cenu sirovine balvana, konkretno po 85 dinara, a kurs je bio 75.
Ti ljudi su trenutno u potpunom haosu, nemaju nikakvu podršku države i to je jedan veliki problem. Ljudi su uložili ogromna sredstva. Tamo radi 50, 100, 150 ljudi, puta četiri porodice, znači ugroženo je po 500 ljudi od svakog tog malog proizvođača.
Neću ovde imenovati te ljude, ne bi bilo korektno zbog njihove proizvodnje, jer ipak nije korektno govoriti o tome, ali ću vam reći da oni svakog dana praktično otpuštaju, neki po 50, 60 do 100 radnika. Naravno, pre svega su ugroženi oni koji su na određeno vreme i oni preko omladinskih zadruga itd, ali doći će red i na one koji su na stalnom radu.
Na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezima na imovinu Nova Srbija je podnela amandmane. Pokušaćemo da kroz raspravu u pojedinostima popravimo nešto što je trebalo u samom Predlogu zakona pokazati. Nova Srbija vrlo često podnese amandmane i na kraju ispadne, prihvatanjem tih amandmana, da smo od početka u pravu i nadamo se da će i ovoga puta predlagač zakona imati u vidu.
Naravno, pre svega mislimo da na prenos apsolutnih prava pri kupoprodaji nepokretnosti porez treba smanjiti na 1,5%. Mislim da je to uradila i SRS, a i kod poreza na imovinu neprihvatljivo je da se godišnje, na kraju godine paušalno određuje ta cena, nego to treba da se uradi prilikom same overe kupoprodajnog ugovora u sudu.
Pošto vreme polako ističe, gospođo predsedavajuća, samo nekoliko rečenica. I na ostale zakone koji su na dnevnom redu, koji su objedinjeni ovde, imaćemo šta da kažemo, podneli smo amandmane, tako da ćemo i u raspravi u pojedinostima pokušati da popravimo ove zakone koji nisu dobri i naravno nećemo zbog svega ovoga što sam izneo moći da podržimo i da glasamo za njih.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, evo samo u par rečenica da kažem da kada imamo neke ovakve hitne zakone, od kojih mnogo toga u državi zavisi, u ovom konkretnom slučaju pravosuđe, mora se ranije reagovati, ne treba čekati cajtnot, finiš, kada može da se desi da nešto ovako ne možemo da stignemo da usvojimo, pa da su onda potrebne inicijative ka Ustavnom sudu itd, da bi se neka primena zakona odložila.
Mislim da ovo nije jedini slučaj kada se to dešava. Uopšte, loš manir ove vlade jeste da zakone, kao što su zakoni o putnim ispravama, o osiguranju depozita, ne treba zatrpavati u tačke dnevnog reda, na primer, kao što smo uradili kroz set pravosudnih zakona, pa neka 13, 14, 15. tačka i te tačke koje život znače budu uslovljene praktično nečim što treba u jednoj mirnoj atmosferi da se radi, jer set pravosudnih zakona je nešto što je izuzetno bitno i onda se pravi jedna velika nervoza u Skupštini, jedna presija, pa ne može adekvatno da se radi.
Mislim da treba da povedete računa kada bude stupio na snagu set pravosudnih zakona, dakle 2010. godine, mnogo toga u Srbiji će u sistemu pravosuđa da se promeni, nova teritorijalna, praktično, podeljenost sudova, tužilaštava, traže jedan veliki posao. Pravosuđe će da uđe u jednu funkciju gde se sudije, tužioci i advokati neće baš najbolje snaći. Meni je jako drago da ste vi prihvatili onu sugestiju da pomerite primenu zakona na 31. decembar 2010. godine i da je potreban jedan period kada će primena Zakona o krivičnom postupku da se odvoji od tih silnih izbora i svega onoga što će se dešavati. U principu, zakone treba donositi one koji žive, koji su živi, koji mogu da se primene, koji jednostavno dišu sa građanima, a nikako one zakone koji će ostati mrtvo slovo na papiru.
I ovoga puta moram da vam kažem da po svaku cenu ne treba donositi zakone pod jednim izgovorom - želimo u EU, i onda čitav set zakona iz bilo koje oblasti života donosimo i onda stalno ulazimo u situaciju da moramo njihovu primenu da pomeramo zato što oni ne mogu da zažive. Mislim da je to neozbiljno prema građanima Srbije, neozbiljno prema državi i zaista apelujem da ubuduće tako nešto, kada je bilo koji zakon u pitanju, ne činite. Još jedanput, drago mi je da ste prepoznali ono što je htela Nova Srbija, pre nego što smo povukli, pa smo vratili ovaj zakon u proceduru, prepoznali zaista dobru želju da se zakon popravi i mislim da je sasvim logično da njegova primena počne 31. decembra 2010. godine, jer znamo da su u pravosuđu, u svim sudovima su godišnji rasporedi, da se mnogo toga početkom godine dešava i mislim da je to potpuno logično što ste uradili. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, poslanički klub NS podneo je ovaj amandman sa željom da se apsolutno na jedan korektan način obratimo da bi se prihvatio i da bi se budžet popravio. Dakle, veoma često imamo prave, konkretne razloge i puno puta smo uspeli da ubedimo Vladu i resorne ministre da te naše amandmane prihvate.
Naravno, imamo jedan veliki problem kada je kod rebalansa budžeta, opet ću se osvrnuti na to, gospođo ministre, praktično prihvaćeno da se za lica sa posebnim potrebama odobri da se naprave sportski tereni za te ljude i da se kvalitet života tih ljudi popravi.
Naravno, moram da istaknem da ste vrlo korektno postupili kada je sve to u pitanju, ali smo naišli na zatvorena vrata, praktično, u Ministarstvu sporta, gde su nam dali neke rokove koji nisu primereni. To je neki 12. decembar. Naravno, ono što smo uspeli za ovom skupštinskom govornicom, dakle poslanici NS da ubede Vladu i vas da se to prihvati, ne ispunjava se.
Dakle, naša dalja namera će i ubuduće biti, nećemo odustati od tog zahteva, želimo da tih 12 miliona, ako se prenesu u novu godinu, odu namenski.
Predsednice, izvinjavam se, velika je buka.
Dakle, da tih 12 miliona budu namenski, da ti ljudi ne budu oštećeni. Svi imamo ovde obavezu da kvalitet života tih ljudi popravimo. Nije to, gospođo ministre, mnogo što tražimo. Samo želimo da se to realizuje. Mislim da je to izuzetno korektno, humano, dobronamerno, ništa tendenciozno, već da sprovodimo ono što se dogovorimo.
Naravno, moram da se osvrnem i na to da u rebalansu budžeta nismo predvideli sredstva za sportske organizacije. Vrlo odgovorno i argumentovano ću vam reći da su mnogi sportski savezi u zemlji ugroženi, kako bi narod rekao trenutno grcaju, jer je ovo praktično po prvi put da se na kraju godine ne ispunjavaju neke stvari, na šta su sportske organizacije računale, a to je sportski dinar u rebalansu budžeta. Mnogi zbog toga su trenutno u dubiozi.
Međutim, kako radimo, tako će nam i biti. Svi smo mi ponosni kada se, posle nekih velikih takmičenja, okupimo na trgovima, dočekamo naše sportiste sa pregrštom medalja. Međutim, zadnjih godina izostaju takve stvari.
Gospođo ministre, Srbija je poznata u svetu po sportistima - odbojkašima, košarkašima, vaterpolistima i mnogim drugim sportovima gde smo našem narodu, našim građanima Srbije, ulivali jedno poverenje. Naši sportisti su se praktično odužili ovoj državi kroz svoje rezultate.
Ali, kažem, zadnjih pet-šest godina nema takvih rezultata. Reći ću vam da za sve to možemo jednog dana možemo i mi da budemo krivi ovde, odnosno Vlada, koja ne razmišlja o sportistima i sportskim organizacijama. Nebitno je da li smo pozicija ili opozicija, ali svi volimo uspeh, volimo da naša zemlja bude prva u svetu, i da nam nije sada tenisera koji, na neki način, uspevaju da održe taj trend, mislim da bismo polako bili u sportskom svetu zaboravljeni.
Dakle, gospođo ministre, pre mesec i po dana sam prisustvovao Odboru za omladinu i sport, gde sam upozorio ministarku sporta, kada je bio u pitanju ovaj rebalans, nismo uspeli u tome. Reći ću vam nešto drugo, vi morate da uspostavite dobru komunikaciju i sa ministrom sporta, i sa ministrom prosvete, da se jedna pojava u Srbiji hitno otkloni.
Da bismo dobili sportiste, moramo da uložimo u njih. Sportisti ne dolaze slučajno. Sportista se godinama stvara u ovoj zemlji. Veoma odgovorno ću vam reći, voleo bih da me saslušate...
(Predsednik: Gospodo poslanici, već drugi put molim, prekidate gospodina Spasojevića.)
Gospođo ministre, stao sam tu da vam još jednom kažem da napravite komunikaciju sa ministrom prosvete i ministrom sporta da se školske sale u svim gradovima Srbije vrate deci. Dakle, koja je moja poruka? Da bismo dobili dobrog sportistu, mora da postoji izvorna komunikacija između sportskih klubova u jednom gradu, nebitno koji je, i da se sportske sale otvore za decu.
Daću primer Kraljeva, a siguran sam da je tako u svim drugim gradovima. Neprihvatljivo je da za decu, koja su iz tih osnovnih škola, roditelji plaćaju određene svote novca za iznajmljivanje sportskih sala tih osnovnih škola u gradovima.
Dakle, ako uđu u organizaciju nekog kluba, pošto su pretesne hale sportova, pošto ima mnogo prvoligaša, drugoligaša, naša deca u osnovnim školama dobijaju termine u 23.00, 12.00, jedan sat noću i tada treniraju. Mnogi roditelji ne mogu da plate to što klubovi potražuju, jer oni potražuju da bi iznajmili sale osnovnih škola da bi deca iz tih osnovnih škola trenirala u tim salama.
Mi pravimo jedan apsurd. Postoji mnogo roditelja koji ne mogu da prihvate da plate, i šta smo onda dobili. Dobili smo da neko dete, koje je možda budući Kićanović, Slavnić, Divac ili neki fudbaler ili rukometaš, u kome se krije jedan veliki talenat, zbog toga što njihovo dete ne može da ode na taj trening da bude prepoznatljivo, možda je u startu oštećeno.
Nećemo valjda praviti kod dece u četvrtom, petom i šestom razredu jednu takvu situaciju da se neko oseća poniženim, da bude uskraćen za nešto što je, pre svega, dečije pravo, pravo svakog čoveka da se u nečemu oproba. Ne mogu samo da treniraju deca bogatih. Dakle, moraju da se otvore sale osnovnih škola za decu i za klubove, da tu nema nadoknade. Država mora da nađe sredstva kako će neke troškove ovde da snosi.
Još jednom vas molim, u ime mnogo roditelja iz Kraljeva, a siguran sam da je takvih situacija u Srbiji previše, da hitno reagujete i da sportske sale osnovnih škola za decu, koja su pri klubovima, oni su praktično deca tih škola, ne plaćaju nadoknadu za to. To je nešto na šta bi nam se svako u svetu nasmejao.
Zar želimo decu na ulicama ili kanalisano preko sportskih organizacija da budu na pravi način angažovana, da dobijemo nove sportiste. Kada sve to uradimo, siguran sam da će trgovi za nekoliko godina ponovo biti prepuni građana Srbije kada budu dočekivali sportiste sa velikih svetskih takmičenja, olimpijada, svetskih i evropskih prvenstava. Tako se pravi jedan dobar sportista.
Dakle, nemojte da deca u startu budu hendikepirana, jer roditelji ne mogu da plaćaju neke izdatke koji su potpuno smešni.
Što se tiče drugog dela amandmana, mislim da poslanici NS zaista, na jedan vrlo korektan način, žele da sredstva NIP-a završavaju kanalisano ka gradovima koji imaju probleme.
Ovde smo naveli Niš, Kragujevac, Obrenovac i Bor. Molim vas, kako se u tim gradovima živi? Kako se živi u Boru? Zagađenost je neverovatna. U Obrenovcu? Evo, kolega Batić je tu. Mi tražimo za te građane da se popravi kvalitet njihovog života.
Takođe, pričamo o "fijatima", pričamo o akcijama, pričamo o mnogim stvarima, a u Kragujevcu i Nišu fekalne stvari teku po gradu. Nismo osnovne elemente higijene u tim gradovima uspostavili i nekog zdravog života, a pričamo o velikim projektima.
Naravno, ima još mnogo toga da se kaže. Moramo se osvrnuti na životne stvari, moramo se osvrnuti na naše građane, moramo brinuti o realnim problemima koji Srbiju muče. Prestanimo sa nekim velikim obećanjima.
Stavili ste u red pet miliona ljudi da čekaju nešto što možda nikada neće doći. Imamo problem sa punjenjem budžeta. Dajte jedanput da rešimo tu preregistraciju vozila, da građani jednu svoju državinu na pokretnoj stvari mogu legalno da pretvore u svojinu.
Molim vas, mnogo toga je problem. Nemojte samo da se bavite, vi iz vladajuće koalicije, potkusurivanjima, da ispunjavate želje po kabinetima, da ispunjavate koalicione dogovore, dajte da pređemo na stvar. Međutim, bojim se, reći ću jednu stvar, kada se Vlada sastavlja na ovaj način, narod je to odavno rekao, "mnogo babica, kilava deca".
Poštovani narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, gospođo ministre, zaista mi je žao što je poslanik iz G17 plus na ovakav način shvatio ovu poruku koju smo slali sa ove govornice.
Dakle, NS je podnela amandman koji se nije sproveo u delo. Jako mi je žao što ste vi tek posle dva meseca izašli ovde i rekli u čemu je problem. Samo ste pokušali da kažete u čemu je problem. Nije tačno da mi želimo bilo šta politički da profitiramo ovde. Imali smo sa gospođom Čomić dobru saradnju i rekao sam sa ministrom finansija, koji je vrlo korektno rekla kako to može da se uradi.
U jednom delu amandmana smo napravili ispravku, eto, iako smo mislili da nismo pogrešili, svi zajedno, da li je tako, gospođo ministre, napravili smo ispravku da bismo ljudima koji imaju problema, osobama sa invaliditetom, pomogli.
Nemojmo sada da igramo ovde možda neku igru reči u kojoj možda ipak, kada govorimo o ovim licima, ne možemo baš da budemo potpuno neemotivni. Prosto začuđuje da se na više dopisa koje je ministar finansija uputio Ministarstvu sporta da se ovaj problem reši, niste se oglasili. Vi ste sada našli rešenje.
Upravo je u tome i problem. Upravo je problem u tim feudima koje vi pravite i vi hoćete, gospodo iz G 17 plus, da profitirate na nečijim problemima. Ovde smo vrlo korektno, dobronamerno, ljudski postupili, ponavljam, u saradnji sa potpredsednicom Skupštine, gospođom Gordanom Čomić, sa gospođom Dragutinović koja je deo vladajuće koalicije i koja je prepoznala problem. Dogovorili smo se da ne želimo da bilo ko ovde profitira.
U tome i jeste problem što vi uvek hoćete da profitirate na bilo čemu. Ne bih više u ovom delu da se suprotstavljamo. Žao mi je što se ne sprovodi. Ako je NS prepoznala problem, onda treba da se realizuje, ako je to uradila LDP, treba da se realizuje, ako je to DS, treba da se realizuje. Nemojte sada ovde da pričate da je jedna poslanička grupa, pa to upravo govori sve o vama, vi ste jednostavno nezadovoljni što smo mi kao NS prepoznali problem.
Mislim da je to sramota. Ponavljam još jedanput, veoma korektno je bilo od ministara finansija i od potpredsednice Skupštine, našli smo problem, našli smo mogućnost kako da se amandman prihvati i evo posle dva meseca čujemo da se realizacija sprovodi. To je ono u čemu je problem. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, uvaženi ministri, ovaj predlog zakona koji je u skupštinskoj proceduri, praktično o odlaganju nečega što je doneto, jeste još jedna poruka da se u Skupštini ishitreno zakoni usvajaju, mislim na zakone o teritoriji i sedištima sudova, koje smo juče-prekjuče usvojili.
Evo jedne izmene koja je mogla da zaživi u pravosudnom sistemu ove zemlje, koja pokazuje koliko je teško napraviti veliku reformu.
Mislim da ćemo 1. januara 2010. godine, kada bude stupio zakon koji smo izglasali pre dva dana, ponovo ovde zasedamo i da njegovu primenu odlažemo.
Najbolji primer za to je upravo ovaj predlog zakona o izmeni Zakonika o krivičnom postupku. Dakle, nismo sproveli da tužilačka istraga zaživi i pomeramo je za godinu i po dana. Poslanici NS u raspravi u načelu i u pojedinostima pokušaće da jednom blagom sugestijom, kroz amandman, utiču na to da se ova izmena prolongira za još šest meseci, dakle da stupi 31. decembra 2010. godine.
Razlozi za to su, pre svega, u tome da presek ovakvog zakona u toku godine nije dobar i da ga treba prolongirati za kraj godine. Znamo da u našim sudovima postoje godišnji izveštaji, znamo da se početkom godine vrši preraspodela u svim sudovima u Srbiji, ko će od sudija u toj godini voditi krivični postupak, istražne radnje, vanparnične, parnične postupke itd.
Tako da, iz razloga celishodnosti i opravdanosti, bitno je da ovako nešto, ukoliko se prolongira, bude na početku godine, a ne na sredini godine. Uz to, ako je to 1. jul, praktično pred sezonu godišnjih odmora u sudovima, nešto ovako menjati nije dobro.
Dakle, apelujem na Vladu i na podnosioca ovog zakona da ima u vidu, kada bude odlučivao o amandmanu NS, da taj amandman prihvati, jer taj amandman je sigurno dobar i popraviće ovaj predlog.
Ovaj zakon o sedištima i teritorijama sudova treba da zaživi 1. januara 2010. godine, jedan veliki, ogroman, komplikovan poso. Biće mnogo zabune u pravosuđu. Neki sudovi se ukidaju, uvode se teritorijalne jedinice, sudske jedinice. U svemu tome, za šest meseci od stupanja tog zakona, treba da primenimo nešto kada je u pitanju istraga, dakle da tužioci krenu da vode istragu.
Naravno, bilo je ovde reči o tome da je to komplikovan posao, da tužioci nisu spremni za prihvatanje ovakvog jednog veoma teškog posla, praktično, da nemaju sredstva. Neću da se ponavljam, već su poslanici pre mene ukazali na to. Mislim da je suština ovde da, ako uopšte zaživi ovaj zakon o sedištima i područjima sudova, treba bar godinu dana od tog dana prolongirati stupanje na snagu ovog zakona.
Ne znam, ali sam potpuno uveren da ćemo sesti i 1. januara 2010. godine i prolongirati odlaganje tih zakona. Sa tog aspekta, mislim da nosioci pravosudnih funkcija treba da budu mirni i da taj zakon, potpuno sam siguran, neće zaživeti 1. januara 2010. godine. Kao što sam siguran da ćemo ovde sesti i prolongirati Zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije, prolongiraćemo verovatno i onu famoznu direkciju o oduzimanju imovinske koristi proistekle iz krivičnih dela. Šta je moja poruka? Moja poruka je da treba donositi zakone koji će se primeniti, koji će zaživeti, koji će biti u funkciji građana Srbije.
Ne treba stalno da donosimo neke zakone koji ne mogu da opstanu i onda parlament Srbije, umesto da se bavi pitanjima građana, suštinskim pitanjima, mi se ovde bavimo i često gubimo vreme prolongiranjem zakona koji treba da stupe na snagu.
Još nešto, ovakve zakone treba staviti bez ovakvih dnevnih redova. Ovde danas treba da raspravljamo o budžetu, o veoma važnom državnom pitanju, a uvek nam se provuče nešto ovako što treba da rešimo u jednom danu. Nužna je izmena, nužno je da se ovo prolongira. Tako isto i o setu pravosudnih zakona, umesto da osiguranje depozita, putnih isprava i ovakav zakon stavimo i u jednom danu rešimo, mi ih uguramo u jedan veliki dnevni red i onda se dešava to da su poslanici iznuđeni da ovakva rešenja prihvataju. To nije dobra poruka, to nije dobro za građane Srbije.
Još nešto, videli smo pre neki dan izjavu da će problem putnih isprava, ukoliko ne prođu ovde u parlamentu, da se reši uredbom. Za ovaj zakon već danas u dnevnom štampi imate da će biti inicijativa pred Ustavnim sudom da se ovo prolongira, ukoliko ne budemo ovde stigli da uradimo posao. To zaista nema smisla.
Parlament je institucija gde se takve stvari rade, gde se donose zakoni. Nemojte stalno da imamo neku alternativu, nemojmo pred svršeni čin da stavljamo građane Srbije sa uredbama, inicijativama, jer znamo da je parlament ključan za takve stvari i nemojmo sami sebe da dezavuišemo i da pravimo cirkus.
Još jedanput, poslanici NS su podneli amandman koji popravlja ovaj zakon. Nužno je da se primena ovog zakona odloži za 31.12.2010. godine. Nemojte presek praviti u toku godine, to nije dobro. Napominjem, imaćemo ponovo zahtev za odlaganje, jer na početku svake godine se u sudovima radi plan rada, raspoređuju se sudije za poslove koje će obavljati u toku godine i godišnji plan.
Dakle, očekujemo da u raspravi u pojedinostima Vlada prihvati ovaj amandman, apsolutno je u duhu zakona i mislim da će Vlada i ministar, koja, nažalost, nije ovde i nije čula ovo što sam rekao, imati to u vidu i da će reagovati.