Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Spasojević

Srđan Spasojević

Nova Srbija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani građani Srbije, podneo sam amandman na član 108. stav 3. sa željom da se premosti jedna nelogičnost, koja je apsolutno prisutna kod ovog zakona u članu 108, gde su predviđeni penali za korišćenje prioritetne turističke organizacija.
Potpuno sam iznenađen da Vlada nije prihvatila ovaj amandman s obzirom na to da suštinski ne bi promenio nešto što je Vlada želela ovim zakonom da postigne, ali sigurno bi uvela neki red kada je u pitanju ovaj zakon, a pre svega sprečila bi da ministar ima diskreciono pravo, praktično, da sa jednim strahovitim penalom od dva miliona evra može da utiče na celokupan zakon i da pravi neku nelojalnu konkurenciju, dakle, sve bi bilo u njegovim rukama.
U ime Nove Srbije sam podneo ovaj amandman u članu 108. stav 3. reči "2.000.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate" zamenjuju se rečima – "50.000.000 do 200.000.000 dinara".
Takođe, u vezi s tim dao sam obrazloženje. U zavisnosti od vrste objekta i lokacije gde se objekat nalazi u prioritetnoj turističkoj organizaciji postoji potreba da se penali drugačije iskažu, jer ih je važno izreći u određenom rasponu. Bilo bi svrsishodno da Ministarstvo donese poseban akt u vezi utvrđivanja penala za korišćenje prioritetnih destinacija.
Neprihvatljivo je da u zakonu Republike Srbije bilo koji novčani iznos bude iskazan u evrima. Nacionalna valuta je dinar i u svim zakonskim aktima svi iznosi moraju da budu iskazani u dinarskoj vrednosti.
Moj amandman predviđa raspon u tom penalu od 50.000.000 do 200.000.000 dinara, jer, poznata je stvar u pravu, da ukoliko neko pogreši uvek postoje olakšavajuće okolnost, pa se, recimo, može uvesti raspon od 50.000.000 do 200.000.000 dinara. Dakle, poruka kroz ovaj amandman jeste da to bude iskazano u dinarima.
Ministar, kako stoji u stavu 3, donosi rešenje kojim za to lice, s obzirom na penale, utvrđuje obavezu plaćanja penala na godišnjem nivou u visini od 2.000.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. S obzirom na ovakvu zakonsku mogućnost kako se predviđa, ukoliko ova skupština bude izglasala zakon, potpuno se uvodi, po meni, jedan nered na više nivoa.
Recimo, pre nekoliko dana doneli smo Zakon o sudskim taksama. Potpuno je neprihvatljivo, prvo, da su takse u ovom teškom periodu podignute za 50%. Zašto se onda, ako se ovakav princip uvodi svuda u dinarskoj protivvrednosti evra, to nije uradilo u evrima, pa bismo izbegli mogućnost da sledeći put ovde stalno menjamo?
Imali smo izgovor od predstavnika Vlade da su troškovi života u međuvremenu od poslednjeg podizanja taksi, kada su u pitanju sudske takse, 40%. Pitam, zašto još tih dodatnih 10% – da li da se nadoknadi ono što u međuvremenu nije urađeno?
Vlada uopšte ne razmišlja o tome šta će se desiti i kod ovako velikih sudskih taksi koje su bile velike do izglasavanja ovog zakona, ljudi su praktično onemogućeni da se sude, ali videli smo da pojedini nosioci izvršne vlasti pokušavaju da kroz sprečavanje da neko pokrene radni spor, da neko preduzeće uđe u stečaj, da utiču na sudsku vlast, mogu da rade sve. Mogu da rade sve i niko se ne pita šta ćemo ukoliko bude manje sudskih predmeta, šta ćemo sa tolikim brojem sudija u toj situaciji.
A, šta ćemo, za ono što je najopasnije za jedno društvo, ako neko ne može legalno da ostvari svoje pravo u sudskom postupku – ljudi uzmu stvar u svoje ruke, jer je za nekog neprihvatljivo da sudske takse budu toliko velike da to ne može da se izdrži, ako se tu uključe i advokatske usluge, onda ispada, što se često dešava, da ono što potražujete u ovim svim troškovima bude mnogo više, a kada jednog dana želite da naplatite ili su sudski izvršni organi jako spori i u principu se to nikada ne realizuje.
Mislim da je neprihvatljivo, da samo pričamo o evrima u zemlji u kojoj je dinar platežno sredstvo.
Postavljam pitanje, da li će neko sada u prodavnici, na benzinskoj pumpi, u nekoj trgovini, u nekom restoranu, ukoliko ponudi da plati evrima i ako inspekcija uhvati takvog čoveka, da li taj čovek treba da bude kažnjen?
Šta to znači ako u jednoj zakonskoj regulativi imamo da je ministar ovlašćen, da ima diskreciono pravo da nekoga kazni dva miliona evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu na dan isplate?! Ne možemo se igrati sa nekim stvarima na ovakav način! Neprihvatljivo je da su različiti aršini. Sve je to potpuno apsurdno. Zato sam zaista očekivao da će Vlada prihvatiti ovaj amandman, još uvek ima vremena da se to popravi, da ova skupština to izglasa.
Ono što je posebno neprihvatljivo, ne postoji raspon u kazni, jer nikada na ovaj način nećemo moći da ustanovimo da li je neko ipak imao neke olakšavajuće okolnosti zbog kojih je napravio neki prekršaj, pa sve i da treba da bude kažnjen, ali ne ovako diskreciono, da ministar može da kažnjava koliko hoće, nego da postoje neke ublažavajuće okolnosti koje bi omogućile da se neko ipak manje kazni i, eventualno, ovakvim kaznama mi ćemo oterati sve one koji žele da bilo šta ulažu u turizam. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani građani Srbije, u ime Poslaničke grupe Nova Srbija, podneo sam amandman na član 111. ovog zakona, koji glasi: ''U članu 111. stav 3. tačka 3) tačka 5) reč „nekategorisani“ briše se.'' Razlog zbog čega sam tražio da se briše ovaj amandman, obrazložio sam na sledeći način:  Neprihvatljivo je da se u ovom članu zakona govori o nekategorisanim ugostiteljskim objektima, tj. nekategorisanim objektima nautičkog turizma, jer se u članovima 68. i 69. ovog zakona, te reči ne pominju. Važno je poštovati pravila o razvrstavanju, minimalnim uslovima i kategorijama ugostiteljskih objekata.
Ukoliko se želi uvesti red u jednu ovakvu važnu privrednu delatnost kakva je turizam, onda se mora voditi računa o terminologiji, koja može neoprezno upotrebljena u zakonu dovesti do pogrešnog tumačenja zakona.
Još jedanput moram, na kraju, pošto nemam više amandmana na ovaj deo zakona i uopšte, na ovaj zakonski predlog, da izrazim nezadovoljstvo što resorni ministar nije ovde, jer sigurno, da bismo imali možda bolju mogućnost, da se kroz raspravu u pojedinostima približimo u nekim stavovima i, možda bi postojala mogućnost, da se u poslednji čas prihvate amandmani koji su dobri. To je još jedan nedostatak, kada imamo ovakve rasprave, da resorni ministri nisu tu, međutim, najmanje je za to kriva ministarka koja prisustvuje. Mislim da ovako nešto ubuduće, zaista, ne bismo smeli da dozvolimo. Hvala. (Aplauz.)
Želim da istaknem u okviru našeg vremena da podržavam amandman gospodina Radojka Obradovića, poslanika DSS-a, i želim da iskoristim priliku prisustva ministra finansija da ukažem na to da smo danas imali priliku da u sredstvima javnog informisanja vidimo da želite negde u julu da donesete novu stopu PDV-a.
Danas je to bilo u nekim sredstvima javnog informisanja, ali svejedno. Moja poruka će biti da se dobro razmisli, s obzirom na svetsku ekonomsku krizu i na otežano poslovanje mnogih preduzeća i firmi u Srbiji, da se dobro razmisli o realizaciji i načinu naplate PDV-a, gospođo ministre, s obzirom da realizacija PDV-a odmah je izuzetno pogubna za domaća preduzeća i firme koje inače teško posluju.
Imamo informaciju da je 60.000 firmi u blokadi i potpuno je neprirodno da se od njih potražuje PDV odmah u realizaciji, a da su njihova potraživanja, kako prema državi, tako i prema dužnicima u okviru poslovanja, vrlo neizvesna, i to dodatno opterećuje firme i uopšte celu privredu u zemlji.
Dakle, možda je imalo smisla dok privreda funkcioniše da sistem PDV-a može da se naplaćuje odmah, mada po meni i to apsolutno nije u redu, ali u ovom periodu kada privreda grca, kada je svima teško, mora se omogućiti način da firme prežive, jer u tim preduzećima je hiljade zaposlenih i bojim se da nastavkom ovakvog poreskog sistema mnoga preduzeća i firme će doći u situaciju da uđu u stečajeve, a to će značiti i otpuštanje velikog broja ljudi.
Želeo bih još da istaknem i to u ovom delu, s obzirom da nije bilo rebalansa budžeta, videli smo u oktobru, za sportske organizacije, budžetom su predviđena izuzetno mala sredstva za sportske organizacije, pa bih želeo da ukažem na to da povedete računa da praktično sportske organizacije i nacionalni savezi u zemlji ne dobijaju sredstva od početka godine. S obzirom na to da su imale otežano poslovanje i na kraju godine sve te sportske organizacije, a i četiri meseca su praktično bez dinara, vodite računa, jeste teško, jeste svetska ekonomska kriza, jeste veoma opasna situacija, ali bojim se da ovakvim načinom kako se sada radi ugasićemo potpuno sport i sportske organizacije, što je izuzetno opasno za mlade koji učestvuju u tim sportskim aktivnostima, naravno i za mnoge klubove u zemlji.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, uvaženi građani Srbije, reklamiram član 31. Poslovnika.
Želeo bih da ga pročitam: Potpredsednici Narodne skupštine pomažu predsedniku Narodne skupštine u vršenju poslova iz njegovog delovanja. Predsednika Narodne skupštine, u slučaju privremene sprečenosti, zamenjuje jedan od potpredsednika Narodne skupštine, koga on odredi, o čemu obaveštava sve potpredsednike i sekretara Narodne skupštine. Ako predsednik Narodne skupštine ne odredi koji ga od potpredsednika zamenjuje, u slučaju privremene sprečenosti zamenjivaće ga najstariji potpredsednik.
Gospođo Čomić, neću ulaziti u to ko je najstariji potpredsednik i da li imate posebno ovlašćenje od predsednika Narodne skupštine, ali je očigledno da kršite Poslovnik, iz razloga što odmažete predsedniku Narodne skupštine, jer Skupština ne može da počne da radi zato što se tumači nešto što je potpuno neprirodno.
Neko je ušao, tako da ove fotelje koje su građani Srbije skupo platili su trideset i nešto minuta potpuno prazne i postavlja se pitanje, kako nije sramota nekoga iz Vlade da ne dođe u ovaj dom? Valjda smo ovu salu radili tako da nas predstavnici Vlade gledaju u oči ovde, da ne sede kao nekada što su sedeli i potpuno je normalno da kod ovako važnog zakona bude neko iz Vlade ovde, da sa poslanicima raspravi o ovom važnom zakonu. Zaista bih vas molio i pridružio bih se svim poslanicima koji su na to upozorili. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, uvaženi građani Srbije, ispred Poslaničke grupe Nova Srbija podneo sam amandman na član 4. stav 3. da se posle reči "glasa" briše tačka i dodaju reči "preostalih 49% akcija mogu se izdati kao prioritetne".
Obrazloženje ovog amandmana je: "Pod prioritetnim akcijama podrazumevamo one akcije, što u prevodu znači da su to akcije bez prava glasa. Prihvatanjem ovog amandmana izbegla bi se mogućnost da u bilo kojoj prilici na politiku Fonda utiču manjinski akcionari."
Kada govorimo u pojedinostima, a i u načelu, mogli smo primetiti da kod ovog zakona padaju u oči dve nelogičnosti. Prva je da ministar, potpredsednik Vlade Mlađan Dinkić preuzima, praktično, upravljanje Fondom, jer oduvek je predsednik upravnog odbora bio predsednik Vlade. Ono što pada u oči jeste ukidanje Garancijskog fonda. Postavlja se osnovano pitanje, kroz ovaj zakon možemo da vidimo, ko je premijer u ovoj zemlji? Potpuno je nelogično da premijer dozvoljava da ovakve kompetencije ovim zakonom pripadnu potpredsedniku Vlade, odnosno ministru.
Vrlo je nelogično što se ukida Garancijski fond. Neprihvatljivo je da, eventualno, buduće obaveze po već izdatim garancijama od Garancijskog fonda padnu na teret izvora sredstava Fonda za razvoj, jer to može da dovede u pitanje poslovanje Fonda za razvoj.
Kao što vidimo, ministar Mlađan Dinkić se očigledno razume u sve u ovoj zemlji. Razume se i u besplatne akcije i razna obećanja koja su građane Srbije dovela u zabludu, rekao bih, da to više ne može da se istrpi.
Meni je, ministre, koji ste u ime Vlade danas ovde, potpuno nelogično to što ste vi danas tu, očigledno je da ste sve rešili u svom ministarstvu i da imate dovoljno vremena. Očekivali smo da se bar u raspravi u pojedinostima po ovom zakonu pojavi ministar ekonomije, jer je i u raspravi u načelu ovde bila gospođa Verica Kalanović, koja je čak nekoliko puta rekla da nije kompetentna za ovo.
Postavlja se pitanje da u ovom parlamentu, koji je ovakav kakav jeste, sa ovakvim poslovničkim mogućnostima, u smislu Poslovnika koji ograničava prava poslanicima u ovoj zemlji da na adekvatan način raspravljaju... Da sam na vašem mestu, zaista to ne bih prihvatio, bez obzira na sve, jer ne treba da dolazi ministar kome ovo nije u opisu poslovanja.
Dakle, imamo te dve nelogičnosti koje sam naveo, a zbog svega ovoga što se dešava sa zakonom o Fondu za razvoj Republike Srbije, koji stupa na snagu odmah po donošenju, i onoga što se dešava sa privrednim komorama – gde je takođe ministar ekonomije Mlađan Dinkić preuzeo stvari, ali, na sreću, to stupa na snagu tek 2013. godine, tako da će biti još vremena da se neke stvari koje nisu dobre promene – smatram da je očigledno intencija da ministar Mlađan Dinkić potpuno preuzme sve kada su u pitanju finansije u ovoj zemlji, što, u krajnjoj liniji, nije dobro za privredu, nije dobro za privrednike, a ni za sve građane Srbije.
U ime Poslaničke grupe NS-a podneo sam amandman, a on glasi: ''Agencija propisuje uslove, kriterijume, mere i definiše sertifikovane metode koje se mogu koristiti za analize nuklearne sigurnosti i bezbednosti stava 1. ovog člana''. Obrazloženje amandmana je – predlagač zakona o zaštiti od jonizujućih zračenja i o nuklearnoj sigurnosti je, u članu 13, predvideo uslove koje lice mora da ispuni da bi obavljalo radnje obuhvaćene ovim članom. Predloženim amandmanom definišu se potrebni uslovi i u oblasti nuklearne sigurnosti i bezbednosti.
Kao što se vidi, u zakonu o zaštiti od jonizujućih zračenja i o nuklearnoj sigurnosti postoji niz zabrana, u članu 2, koje moraju da se ispune. Zabranjeno je obavljanje delatnosti s izvorima jonizujućih zračenja i svako istraživanje i delatnost, zabranjen je uvoz na teritoriju Republike Srbije radioaktivnog otpada i isluženog nuklearnog goriva inostranog porekla, zabranjena je ugradnja radioaktivnih gromobrana na teritoriji Republike Srbije, zabranjena je ugradnja jonizujućih detektora dima koji imaju izvor jonizujućih zračenja u gasovitom stanju ili izvor jonizujućih zračenja čiji su produkti raspada u gasovitom stanju.
Dakle, poruka i ono što smo tražili ovim amandmanom jeste da se delokrug Agencije koji postoji u članu 13. ovog zakona proširi i na član 47, gde se jasno definiše šta sve Agencija radi.
U članu 13, pod 1, 2, 3. i 4, predviđeno je šta su uslovi za vršenje merenja sadržaja radionuklida i jasno stoji, kao i u stavu 5. i 6 – da Agencija propisuje bliže uslove koje mora da ispunjava pravno lice koje vrši poslove iz stava 1. ovog člana. Radi se o tome da se u članu 47. prihvate sertifikovane metode, jer se ne vidi razlog, ukoliko u prvom delu ovog zakona Agencija propisuje sve sertifikovane metode, zašto se to ne provlači kroz ceo zakon, nego se parcijalno, samo u jednom delu zakona, govori o tome, a kasnije se sertifikovane metode isključuju.
Mislim da je Vlada trebalo da prihvati ovaj amandman, jer bi se kroz ceo ovaj zakon provlačile sertifikovane metode, što je u interesu građana Srbije i, uopšte, zaštite od svih ovih štetnih delovanja od jonizujućih zračenja. S ministrom Dulićem smo pre nekoliko dana govorili o tome da se u celom tekstu zakona ne provlače sertifikovane metode. Još jedanput kažem, očekujemo da do donošenja ministar, ipak, reaguje na ovo i da podrži da se sertifikovane metode provlače i kroz član 47. i kroz druge članove gde sam podneo amandmane, tj. da se i oni prihvate. Hvala.
Da izrazim zadovoljstvo što se ministar Dulić vratio u salu baš kada je potrebno, s obzirom na to da smo, gospodine ministre, na onom zajedničkom sastanku u prošli ponedeljak razmatrali pojedinačno amandmane. U principu, Nova Srbija je zahvalna na tome što ste ga organizovali, ali i tada sam imao na član 71. dosta toga da vam ukažem, nažalost, bili ste sprečeni. To sada nije važno, pa bih vas zamolio da posebno obratite pažnju na član 71. To su mere za otkrivanje i sprečavanje nedozvoljenog prometa radioaktivnih i nuklearnih materijala.
Pročitaću član 71, da bi građanima Srbije bilo jasno o čemu se radi. S obzirom na ovakvu proceduru brzog čitanja, verovatno nisu u stanju da dovoljno prate ovakav poslovnik, koji je apsolutno neprihvatljiv.
"Radi otkrivanja i sprečavanja nedozvoljenog prometa radioaktivnih i nuklearnih materijala preko granice Republike Srbije, na graničnim prelazima postavljaju se monitori za merenje jonizujućih zračenja (u daljem tekstu: monitori).
Agencija će propisati proceduru korišćenja monitora i postupak za intervenciju u slučaju nedozvoljenog prometa radioaktivnih i nuklearnih materijala preko granice Republike Srbije."
Naravno, nabavka svega toga ići će iz budžeta Republike Srbije.
Na član 71, u ime Poslaničke grupe NS-a, podneo sam amandman da se stav 2. menja i glasi: " Agencija će propisati proceduru korišćenja monitora, uslove za vršenje merenja sadržaja radionuklida i postupak za intervenciju u slučaju nedozvoljenog prometa radioaktivnih i nuklearnih materijala preko granice Republike Srbije".
Obrazloženje – imajući u vidu značaj mera za otkrivanje i sprečavanje nedozvoljenog prometa radioaktivnih i nuklearnih materijala, smatram da je važno da se precizno definišu uslovi za obavljanje ovog odgovornog zadatka, kao što je predviđeno članom 13. ovog zakonskog predloga.
Gospodine ministre, opet se vraćamo na član 13. ovog zakona, gde je jasno propisano da Agencija ima jednu proceduru, a u kasnijem tekstu zakona se, praktično, gubi značaj te agencije, odnosno nepotpuno je to šta Agencija radi.
S obzirom na veoma važan član 71, gde, praktično, štitimo da bilo šta može da uđe od ovog materijala, koji je jako opasan za građane Srbije, smatram da je ovaj amandman trebalo prihvatiti, jer bismo obavezali Agenciju koja će biti formirana da pojačano nadzire ono što se dešava prilikom ulaska na granicu, tako da ne vidim razlog zašto je ovaj amandman odbijen. Mislim da je izuzetno dobar i da imate još vremena da prihvatite amandman Nove Srbije, jer, čemu formiranje tih agencija, gospodine ministre, ukoliko u samom zakonu gubimo njen identitet i smanjujemo neke ingerencije?
Inače, potpuno je neprihvatljivo da permanentno uvodimo neke nove agencije, gospodine ministre, u ovom kriznom trenutku u kome se nalazi država i ceo svet, gde se mnoge stvari objašnjavaju tom svetskom ekonomskom krizom. To je dalje gomilanje administracije, sve su to neke nove funkcije direktora, zamenika, pomoćnika, sve su to državni službenici na položaju prve kategorije, s ogromnim platama, i mislim da je došlo vreme da se dobro razmisli i o nekim drugim agencijama koje funkcionišu, a, praktično, još nisu ni počele da donose neke podzakonske akte ili da usaglašavaju neke propise.
Mnogo je državnog aparata, kao što je i mnogo ministara u ovoj zemlji, 25, što je neprihvatljivo. To je jedna glomazna vlada.
Ovog puta, apelovao bih na samu vladu da povede računa o ovoj krizi u kojoj se Srbija nalazi, da hitno reaguje da se broj ministarstava smanji na neku racionalnu meru i, takođe, da razmisli o broju agencija i zadrži samo one koje su zaista potrebne.
Ima toliko agencija koje nešto donose, a mnogi zakoni će se primenjivati čak kada budemo ušli jednog dana u Evropsku uniju, ako uopšte budemo ikada ušli u nju.
Dakle, moj apel je da u ovom članu Agencija ima kontinuitet kroz ceo zakon, a ne samo do člana 13, jer je veoma važno za građane Srbije da se na samoj granici obezbedi da ne može nedozvoljno da uđe radioaktivan i nuklearni materijal, odnosno, još jednom ću ponoviti, da postoje uslovi za vršenje merenja sadržaja radionuklida, praktično, kroz monitoring. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, građani Srbije, pred nama su zakoni o Fondu za razvoj Republike Srbije i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama. Kao što se može videti, ne postoji saglasnost u vladajućoj koaliciji. Primetne su pukotine kada su ovi zakoni u pitanju. Naravno, posebno iritira to što će se jedan od ova dva zakona primenjivati tek za četiri godine.

To ništa nije neuobičajeno u Srbiji, jer znamo da će mnogi drugi zakoni koji su doneti kao Zakon o teritoriji sudova, biti odlagani, a što sam više puta rekao sa skupštinske govornice. Vlada i sudovi i sve institucije nisu spremne da neka zakonska rešenja koja stupe na snagu primene, onda će se donositi zakoni da se praktično produži i da njihovo stupanje na snagu bude sa odloženim uslovom.

Naravno, odmah je primetno da kod Fonda za razvoj ingerencije kroz upravni odbor će uzeti ministar. Nekada je to po funkciji bio predsednik Vlade, potpuno je neprihvatljivo zašto se sada ide za ovakvim rešenjem. Zašto se jednom ministru daju ovolike ingerencije? Brzo će se pokazati da to nije u redu.

Kod ovog predloga zakona o Fondu za razvoj, pre svega, iritirajuće je to u članu 4. da nije precizirano šta će biti sa preostalih 49% akcija koje se mogu izdati kao prioritetne.

Pod prioritetnim akcijama podrazumevamo one akcije što u prevodu znači da su to ''akcije bez prava glasa'' i na taj način ako bi se u tom članu dodalo šta je tačno tih 49% omogućilo bi se da se u bilo kojoj prilici na politiku Fonda utiču manjinski akcionari. Naravno, praksa je pokazala da se takva mogućnost može desiti. Nova Srbija je podnela amandman u tom pravcu. Mislim da bi bilo prihvatljivo da Vlada prihvati amandman Nove Srbije.

Ono što još posebno u ovom predlogu zakona o Fondu za razvoj iritira jeste zašto se ukida Garancijski fond. Neprihvatljivo je da eventualno buduće obaveze po već izdatim garancijama od Garancijskog fonda padnu na teret izvora sredstava Fonda za razvoj, jer može da se dovede u pitanje poslovanje samog Fonda za razvoj. Na ovaj član 24. podneli smo amandman i mislimo da će taj amandman biti prihvaćen, jer zaista je pre svega u interesu države, a onda i samih građana Srbije, a i samih korisnika Fonda za razvoj.

Kada govorimo o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama, istaći ću to da Zakon o privrednim komorama iz 2001. godine spada u red sistemskih zakona. Postojala je obaveza da se o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama sprovede javna rasprava, da se o Zakonu izjasne privredni subjekti, oni na koje se Zakon odnosi. To nije urađeno. Predlog zakona su uradili ''eksperti'', iz Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja i to verovatno većina koja nema ni dana radnog iskustva u privredi, jer kako drugačije objasniti predlog za urušavanje i ukidanje jedine reprezentativne institucije privrednih subjekata.

Predlog zakona nije u potpunosti usaglašen sa Ministarstvom trgovine i usluga, što je bila obaveza Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja. Predlogom zakona se urušava jedinstvo komorskog sistema uspostavljenog Zakonom iz 2001. godine, urušava se strateški model jedinstvenog sistema i obaveza članstva koja se sada primenjuje u najrazvijenijim zemljama EU: Austriji, Nemačkoj, Francuskoj, Italiji, Grčkoj i drugim. Naša zemlja je u tranziciji, pa je veoma važno da komorski sistem u Srbiji bude usklađen sa zakonskim rešenjima evropskih zemalja. Dakle, veoma je važno da komorski sistem u Srbiji bude usklađen sa zakonskim rešenjima evropskih komorskih sistema, najznačajnijih privrednih parametara Nemačke, Italije, Austrije, Francuske, Grče i Španije, što ovaj predlog zakona ukida.

Predlogom se ne uvažava činjenica da je u zemljama tranzicije, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, primenjen model koji ovaj predlog zakona sadrži i da se posle nesagledivih posledica po privredu pristupilo povratku na evropski model. Da li mi treba da platimo cenu ekspertima Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja?

Predlogom zakona razgradio bi se jedinstveni komorski sistem, eliminisao bi se institucionalni legitimitet privrednih komora da predstavljaju i zastupaju interese svih privrednih subjekata, bez obzira na pravni oblik njihovog organizovanja, delatnosti kojim se bave, veličinu, svoj, neki, oblik i sedište.

Predlogom zakona otvara se mogućnost preovladavanja partikularnih interesa malog broja privrednika. Dakle, hoću reći da je Predlog zakona u interesu 50 najznačajnijih preduzeća koji bi model komorskih sistema iskoristili da samo svoje interese istaknu kao interes cele privrede, a ostalih preko 100.000 preduzeća i preduzetnika ne bi imali mogućnosti da svoje interese kanališu i ostvaruju kao do sada, jer Predlog zakona ukida komoru kao reprezenta privrede i partnera vlasti.

Predlog zakona narušava i odnose sa inostranim komorama, uključujući i članstvo u Međunarodnoj trgovinskoj komori, Uniji evropskih komora i dr. Dakle, slabo se vladajuća koalicija osvrće i na veliki broj primedbi Regionalne privredne komore Valjevo i nekih drugih regionalnih privrednih komora. Veliki je broj primedbi i Privredne komore Srbije.

Gospodo iz vladajuće koalicije, kada donosite zakone, morate malo da pitate i one koji će da sprovode taj zakon, koji će da ga koriste, praktično na terenu da sprovode taj zakon. Neprihvatljivo je to da, kao što sam već rekao kada smo pričali o sudovima, bilo je više intervencija i Društva sudija i advokatskih komora i mnogih drugih institucija koje se bave problematikom, vi jednostavno zatvarate oči i nećete da kažete da ne želite da komunicirate sa onim koji treba da sprovodi ovaj zakon.

Na sreću ovaj zakon će stupiti tek za četiri godine. Moram reći da je to sreća, jer će se sigurno u nekom periodu koji je pred nama videti sva pogubnost jednog ovakvog zakona i praktično će imati vremena da se donesu nova zakonska rešenja.

Iskoristiću priliku, na kraju svoje diskusije, da se obratim pošto je ovde prisutan ministar gospođa Kalanović. Gospođo ministre, dolazim iz Kraljeva iz grada u kojem je privreda potpuno stala. Ne radi „Magnohrom“, ''Fabrika vagona'' je, takođe, na izdisaju. Inače, to je privatizacija koja je loše odrađena. Mnogi privatni preduzetnici uopšte ne rade. Mala i srednja preduzeća su u kolapsu i biće tu nesagledive posledice. Sve ovo vam govorim, gospođo ministre, sa željom da vam ukažem koji su kriterijumi ili, narodski rečeno, aršini po kojim ste Kraljevu dodelili samo 67 miliona dinara iz Nacionalnog investicionog plana.

Podsetiću vas da moraju kriterijumi za vas da budu to što je Kraljevo grad koji je izuzetno opterećen, kao što sam rekao, lošom privredom, firme su na izdisaju, a teret veliki predstavlja i to što je u Kraljevu 30.000-40.000 ljudi došlo kao raseljena i izbegla lica.

Naravno, Kraljevo je otvorilo dušu kao i uvek što je to radilo i primilo te ljude koji su se našli u muci, ali prisustvo tog velikog broja ljudi sa strane koji trenutno žive i rade u Kraljevu jeste da se infrastruktura u Kraljevu zadovolji.

Izuzetno je malo 67 miliona. Ako mi budete sada rekli da je to zbog toga što je ekonomska kriza, svesni smo toga, ali postoje gradovi, gospođo ministre, koji su sedam do osam puta dobili više novca, a nema realne potrebe za tim. Ne osporavam to što će u drugim gradovima da se uloži neki novac, građanima Srbije je potrebno da se razvije infrastruktura, ali ću vam reći da je Kraljevo grad koji nema zatvoren bazen, koji nema halu sportova, škole, osnovna škola „Dimitrije Tucović“ u Kraljevu nema fiskulturnu salu, možda samo još poneka u Srbiji to nema. To je sramota i bruka. Deca treniraju u neuslovima, noću u klubovima u vrlo lošim salama koje su potpuno ruinirane.

– Kraljevo je srpska Bolonja sa dva košarkaška prvoligaša, odbojkaškim klubom. Dakle, vaterpolisti i rukometaši ulaze u više rangove, ali ne mogu zbog toga što nema infrastrukture da učestvuju u ligama.

Koristiću malo vremena koje inače imamo. Dakle, gospođo ministre, ovakvim ponašanjem i ovakvim neprepoznavanjem problema, ostaje mi nejasno koga vi kažnjavate u Kraljevu. Da li kažnjavate građane Kraljeva koji su izuzetno u velikim problemima? Da li kažnjavate one ljude koji su do pre 20 dana bili na vlasti u Kraljevu ili kažnjavate sad ove vaše koji su na vlasti? Trudili ste se svim silama da promenite vlast i kakva je sada pouka? Bila je poruka da će teći ''med i mleko'' u Kraljevu kada dođe ova garnitura, da će izuzetno bili uloženo. Ako sve ovo spojimo sa besplatnim akcijama o kojima ste u predizbornoj kampanji govorili, ako sve ovo bude na ovaj način sprovođeno, Kraljevo će doživeti potpuni kolaps.

Moram vam reći da je u prethodne četiri godine Vlada dr Vojislava Koštunice i ministra za infrastrukturu i kapitalne investicije, Velimira Ilića, prepoznala ovaj problem o kojem ja govorim o Kraljevu. Toliko je toga urađeno da su građani Kraljeva u jednom trenutku odahnuli. Urađena su dva mosta i više puteva na teritoriji opštine Kraljevo. Malo je vremena, a trebalo bi mi možda još ovoliko da nabrojim šta je sve urađeno.

Ovakvim tempom, gospođo ministre, sedamdeset godina je potrebno da stignemo ono, koliko smo uložili u prethodne četiri godine.

Na ovaj način želim da apelujem i na narodne poslanike iz Kraljeva da se oglase. Ne može partijska disciplina da bude preča od grada koji ih je delegirao da sede ovde. Kraljevo mora dobiti bolja sredstva, jer je to grad koji je u velikim problemima.

Još jedanput, Nova Srbija ne može podržati ove zakone. Zakoni nisu dobri. Pokušaćemo da kroz amandmane, koje smo predali, ukažemo na greške koje zakonski predlozi imaju i nadamo se da će Vlada prihvatiti amandmane. Bez obzira na to, ne možemo podržati ovaj zakon, jer želimo zakone koji su dobri za građane Srbije, a ovi predlozi zakona to nisu. Hvala.
Izvinjavam se, da li mogu, ne bih da govorim o povredi Poslovnika, nego nam je ostalo još malo vremena?
Na kraju želim da istaknem to da poslanici Nove Srbije neće podržati set ovih zakona koji je pred nama. Svedoci smo danas da je izuzetno bilo mučno ovde u skupštinskoj sali. Jasno je da se pre nekoliko dana jedna poslanička grupa iz vladajuće koalicije, takođe, usprotivila protiv ovih zakona, da su dobili jedne druge vladajuće koalicije, odnosno poslaničke grupe, ako ne moraju i neće da glasaju, neka izađu iz Vlade.
Očigledno građani Srbije treba da vide kako funkcioniše vladajuća koalicija. Dakle, istovremeno imamo dva zakona, jedan koji stupa na snagu odmah posle donošenja i jedan zakon koji će stupiti za četiri godine.
Očigledno je da želja predlagača ovog zakona jeste da se napravi jedan dobar lobi preko Fonda za razvoj, a da se onda pod kontrolom drži kompletno i Privredna komora Srbije.
– To je, gospodo poslanici iz vladajuće koalicije, poruka koju građani Srbije treba da znaju.
Na kraju ove moje diskusije želim da se još jedanput osvrnem da je moja poruka gradu iz koga dolazim i trenutno vladajućoj koaliciji u njemu upravo ta da je nedovoljno za Kraljevo 67 miliona iz Nacionalnog investicionog plana. To su izuzetno mala sredstva, gospođo ministre. Grad koji ima 30-40 hiljada raseljenih lica iz svih krajeva one Jugoslavije grca u problemima, stalno su problemi u Kraljevu. Imamo privredu koja ne radi, imamo infrastrukturu koja treba da se hitno obnavlja.
Prema tome, želim da kažem, ko je nesposobna vlast u Kraljevu, to će građani Kraljeva na sledećim izborima proceniti, a sigurno će ceniti ono što je u prethodnom periodu vlada Vojislava Koštunice i resornog ministra Velimira Ilića uradila za Kraljevo. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, pred nama su spojene tačke dnevnog reda –predlozi kandidata za izbor članova prvog sastava Visokog saveta sudstva, koje su podneli ovlašćeni predlagači, kao i predlozi kandidata za izbor članova prvog sastava Državnog veća tužilaca.
Neću komentarisati da li je ovde trebalo da budu ljudi koji su predlagali ove kandidate ili neko iz Vlade. Dobili smo neko obrazloženje s kojim se ja ne slažem, ali u svakom slučaju bio je osnovni red bar da nam neko od vladajuće većine pročita ko su ovi ljudi, da nemamo samo ove biografije. Ne sumnjam da su ovi predloženi kandidati ispred institucija koje ih predlažu dobri kandidati, sigurno da se ne bi našli na ovoj listi da to nisu, ali mislim da ih čeka izuzetno težak posao u jednom pravnom sistemu koji je potpuno ušao u jedan ćorsokak.
Kao što znate, više puta smo ovde kada smo razgovarali o teritoriji sudova i o svemu onome što nas očekuje od 31. januara 2010. godine, rekli da će biti mnogo problema, kao što znamo...
(Predsednik: Gospodo poslanici, ometate govornika i zamolila bih vas da budete tiši. Gospodine Markoviću, upravo vas molim da budete malo tiši, ne samo vi, nego svi mi da budemo tiši.)
... dakle, stupiće osnovni, viši apelacioni sudovi koji su uvedenim tim zakonom, kao i kasacioni sudovi i, naravno, za sve ovo što danas treba da glasamo ...
(Predsednik: Gospodine Markoviću, molim vas, gospodin Spasojević je rekao da mu smeta to što razgovarate i ja vas molim da budete tiši.)
...ne, nisam rekao da mi vi smetate!
Biće dosta problema da se Visoki savet sudstva i Državno veće uključi u adekvatan rad kada su u pitanju nosioci pravosudnih funkcija, jer znamo da će sudije praktično kompletno ići na izbor.
Dakle, kao što smo videli u Zakonu o Visokom savetu sudstva mnogo toga je nedorečeno. Mislim da su izuzetno kratki rokovi za ovaj savet koji će da se bira, s obzirom na to da je 90 dana samo preuzimanje nekih papira, akata, od prethodnih nadležnih za izbor sudija itd.
Prvu primedbu koju bih imao na sam Zakon o Visokom savetu sudstva, jer je to uvezano sa izborom, po mom mišljenju i mišljenju Nove Srbije, potpuno je neprirodno da u Visokom savetu bude poslanik koji je predsednik Odbora za pravosuđe, kao što nije u redu da bude i ministar pravde. To apsolutno nije u redu. To je direktan uticaj i zakonodavne, praktično kroz poslanika, predsednika Odbora za pravosuđe, i izvršne vlasti, sutra, na izbor sudija u našoj zemlji.
Dakle, to je najveći problem. Apsolutno nije isto kada imamo jedan kompletan izbor sudija, jer će ova vlast postaviti sudije i ko zna kada će se oni ponovo birati. To će biti sigurno jednopartijske sudije, što nije dobro. Takođe, nije u radu da sudije koje će biti izabrane za ovaj visoki savet, praktično, zamrznu svoju funkciju, jer bi trebalo da budu predložene najbolje sudije za koje treba ovde da glasamo, a oni će biti van sudijske funkcije, što, takođe, nije u redu, jer ćemo na taj način izgubiti neke sudije koje su sigurno dobre, čim su se našle u ovom izboru.
Mislim da je to moglo da se reši na taj način da se tim sudijama koje su u Visokom savetu smanji broj predmeta, tako da ostanu aktivni i da učestvuju u sudijskom poslu. Mnogo toga je sporno. Kada smo imali i Zakon o teritorijalnoj organizaciji sudova nije se dovoljno pitala ni struka, ni Društvo sudija, ni advokati, nego, videli ste kako smo žureći u Evropu doneli sve te zakone i naći ćemo se pred velikim problemima jer mnogo toga ne uvažavamo. Ne uvažavamo mi ni same poslanike ovde, jer imamo dosta problema, kao što vidite, sa ovim poslovnikom Narodne skupštine, koji je potpuno apsurdan.
Prvi apel Nove Srbije, gospođo predsednice, jeste da se hitno radi na izmeni tog poslovnika. Daću jedan primer. Kao što smo videli juče, mnogi poslanici nisu ni stigli da razmatraju svoje amandmane u raspravi. To je potpuno neprimereno. Danas je izglasan Zakon o zabrani diskriminacije, a npr. Nova Srbija, konkretno ja sam imao jedan amandman na član 45, gde sam ukazao da ukoliko tužilac učini verovatnim da je tuženi izvršio akt diskriminacije, teret dokazivanja da usled tog akta nije došlo do povrede načela jednakosti, odnosno načela jednakih prava i obaveza snosi tuženi.
Po mom amandmanu, to moram da kažem, apsolutno je sporno učiniti verovatnim, trebalo je da stoji „smatra“.
Vidite, gospođo predsedavajuća, gospodo narodni poslanici, može se desiti da građani Srbije koji su pisali svoje akcije, njih je pet miliona, ako žele da zatraže sudsku zaštitu, da podnesu tužbu, to je pet miliona tužbi. Šta će se desiti sa sudovima? Biće zatrpani poslom. To je pravo svakog građanina kojem je lažno obećano, a nije ispunjeno, da se akcije realizuju. Zašto je to problem? Problem je u tome što je vladajuća koalicija upravo možda baš na ovim lažnim obećanjima i napravila većinu. Dakle, građani Srbije nemaju razlog da učine verovatnim, na primer, veliki redovi usred leta, a oni su bili po bankama, poštama itd, oni smatraju da su oštećeni i sigurno da imaju pravo.
Nije u redu, prvo, Poslovnik i to će sigurno u budućem radu biti veliki problem i, još jedanput, gospođo predsednice, nema radne grupe za zakon o Narodnoj skupštini, ona ne zaseda, i nema radne grupe za dovršetak Poslovnika koji smo svi zajedno otpočeli. Sa nekoliko članova ovde vi ste uradili šta ste hteli i sada je sve stalo i više toga nema.
Prema tome, molim vas, a i pre 20 dana sam vas zamolio, da se o tom pitanju povede računa.
Nova Srbija je sa amandmanima pokušala da popravi Zakon o teritorijalnoj organizaciji sudova. Naišli smo na razumevanje ministra pravde, tužilačka istraga je pomerena, što je dobro, pomerena je za 1. januar 2011. godine. Zašto je to dobro? Dobro je što će od stupanja na snagu Zakona o teritorijalnoj organizaciji sudova, od 1. januara 2010. godine, imati jedan raspon da se bar ovaj visoki savet koji se bude birao snađe i uspe da uradi nešto dobro.
Na kraju, hteo bih da kažem da suština načela legaliteta leži u vladavini objektivne volje izražene u Ustavu i zakonima, koji unapred propisujući pravila ponašanja nosilaca vlasti, isključuju samovolju pojedinaca i voluntarizam. To načelo znači da se građani ne pokoravaju ličnoj volji drugih ljudi, nego bezličnim pravilima koja važe za sve građane podjednako.
Svaka vlast mora biti ograničena pravom. Još je Aristotel u ''Politici'' postavio pitanje da li je bolje ono uređenje u kojem su ljudi potčinjeni najboljem čoveku ili najboljim zakonima. Aristotel se odlučuje za bezličnu vladavinu zakona, odnosno prava, pa kaže – ''Zahtevati da vlada zakon, znači zahtevati da vlada Bog i um, a zahtevati da vlada čovek, znači dopustiti i životinji da vlada, jer požuda je nešto životinjsko, a strast kvari i najbolje ljude kada su na vlasti, stoga zakon predstavlja um bez požude.''
Načelo legaliteta je nervni sistem unutrašnjeg javnog prava. Prema mnogima, ono je suština pravne države. Sudovi su ipak samo ''usta zakona'', kaže Monteskje. Stoga, načelo podređenosti uprave i sudstva zakonu znači istovremeno prvenstvo zakonodavne vlasti u državi. Nezavisnost Ustava znači i nezavisnost sudija, koja se obezbeđuje posebnim sistemom izbora i samostalnošću sudija.
Sudije bi u skladu sa načelom nezavisnosti sudstva trebalo da biraju nezavisni stručni sudijski kolegijumi. Zakonodavna i upravna vlast ne mogu se mešati u specifičan rad sudstva, tj. odlučivati o pojedinim sudskim predmetima. Bitno je da i zakoni, kao upravni akti, podležu sudskoj kontroli.
Dakle, još jedanput, mislim da je sve ovo trebalo prepustiti struci, dakle, da sudije predlažu svoje najbolje kadrove, sudijski kolegijumi u sudovima, jer oni najbolje znaju ko su nosioci u određenim gradovima, ko su najbolji kandidati, ko su stručni ljudi, ko su bili dobri stručni saradnici, pripravnici, svi oni koji se biraju za sudijsku funkciju.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, naravno da je ustavna obaveza da se to uradi, ja sam to i pomenuo, rok je 90 dana i potpuno je normalno da se krene u ovaj izbor, da se ispoštuju ustavni rokovi, ali, gospođo Kolundžija, osvrnuću se opet na sedišta i teritorije sudova. Jedan od razloga zbog čega smo uveli sudske jedinice, ispremeštali i ukinuli neke sudove, jeste taj pod izgovorom ministara pravde i drugih predstavnika Vlade da su u malim gradovima sudije pod velikim pritiskom, a po meni i po mišljenju Nove Srbije to smo potpuno nelegitimno uradili, pa će sudije iz drugih gradova biti delegirane u nekoj sudskoj jedinici. Dakle, govorili smo o uticaju na pravosuđe. Da li je trebalo i da li je moguće, kada sutra naš predsednik Odbora za pravosuđe bude uticao na izbor kandidata, pošto je on aktivan advokat, da se u toj situaciji njegov status zamrzne? To je čist sukob interesa. To je moje mišljenje, kolega Konstantinoviću, ja pripadam advokaturi.
Postavljam pitanje – kada predsednik Odbora za pravosuđe bude direktno uticao na izbor sudija, da li će svi, prvo advokati, biti u istom položaju, da li će on imati možda nagomilani broj predmeta u svojoj kancelariji, jer će stranke i klijenti direktno pohrliti u tu kancelariju, u kancelariju onoga, koji bira sudije u ovoj zemlji. O tome sam ja govorio. Po mom duboko profesionalnom mišljenju, to nije u redu.
Ako se neko prihvata, pa se čak i tom sudiji koji je u Visokom savetu zamrzava status, a imao sam mišljenje da to nije trebalo uraditi, već možda sudijama da se smanji broj predmeta, priliv predmeta, da ne izlazi iz struke, onda to isto mislim i kada su u pitanju advokati, mi pripadamo istom, prema tome, sudskoj organizaciji, praktično, nema bez sudija, advokata i tužilaca sudskog postupka, tako da je moj apel bio u tom pravcu.
I dalje stojim kod toga, možda je to i protiv nekog mog interesa i nekih drugih kolega advokata, ali je to činjenično stanje, da postoji određeni sukob interesa.
Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre, gospodine predsedavajući, prekršili ste član 27. Poslovnika, jer posle izlaganja narodnog poslanika Radiše Ilića mi niste dali mogućnost da se o ovom amandmanu, u okviru vremena poslaničkih grupa, a podigao sam ruku, niste mi dozvolili da se povodom ovog amandmana javim. Mislim da to nije korektno. Razumem potrebu da vi trčite kada su u pitanju ovi amandmani.
Em je, što bi narod rekao, ovim poslovnikom poslanicima uskraćeno pravo da diskutuju o amandmanima i potpuno je nekorektno da, ako se neko javi po amandmanu, a činjenica je da neke poslaničke grupe zbog obilja amandmana i skraćenog vremena neće ni stići da komentarišu i diskutuju o ovim amandmanima.
Dakle, zaista vas molim da ubuduće obratite pažnju na salu, da je podignuta ruka, jer sam povodom amandmana Radiše Ilića hteo da se javim. Ovo je zaista presedan. Potpuno je neprihvatljivo ovakvo ponašanje. U Srbiji se stvarno dešavaju čudne stvari. Čudo neviđeno je sve ovo što se dešava sa apelima sudovima da se radni sporovi, gospodine predsedavajući, jednostavno stave po strani.
Šta ćemo sa sudskom zaštitom? Šta ćemo sa radnim pravom? Šta ćemo uopšte sa ljudima koji će ostati bez posla? Ovo je poruka za ljude koji su pravosnažnim presudama ostvarili svoje pravo, a i velika poruka svim budućim radnicima, koji će sigurno u ovoj krizi ostati bez posla, da nemaju šta da traže u sudskoj zaštiti.
Prema tome, molim vas, ako se ne poštuju prava radnika, ako se ne poštuju prava građana, ako se ne poštuju prava narodnih poslanika, o čemu mi pričamo ovde, gospodine ministre, o diskriminaciji? Diskriminisani su svi ljudi u Srbiji koji neće imati pravo na sudsku zaštitu i narodni poslanici koji ne mogu da dobiju reč.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, poštovani predsedavajući, da li se slučajno ili već više puta u ovoj Narodnoj skupštini kada govore poslanici NS dešavaju ovakve stvari da se prekida prenos. Imali smo situaciju kada je naš predsednik stranke, Velimir Ilić, govorio, takođe se ovo desilo. Više puta se dešavalo upravo kada poslanici NS govore i zaista želimo da verujemo da je to slučajnost.
Imali ste priliku da slušate briljantno izlaganje Aleksandre Janković, koja je klinički psiholog, koja je upozorila građane Srbije na štetnost zakona koji je pred nama i vrlo je nekorektno da se to njeno izlaganje u odloženom prenosu, gospođo predsednice, izlaže i da se pokaže. Nije to isto. Nije isto živi prenos i odloženi prenos, kada se Skupština završi.
Gospođo predsednice, vi ste u pet minuta do pet mogli da uđete u ovu salu i da po članu 98. odredite pauzu. Takođe, mogli ste da upozorite da se napravi kompromis, pošto ima prijavljenih iz vladajuće koalicije, da neko govori, pošto je ionako svejedno, vi ćete podržati ovaj zakon. Ali, nikako se nije smelo desiti da predstavnik opozicije kada ovde govori, i to vrlo stručno lice, napravite ovakav izuzetak.
U toku izlaganja Aleksandre Janković ušli ste u salu. Aleksandra Janković upravo zbog svega ovoga morala je da završi svoju diskusiju do kraja, jer je prekidana i ometana, jer je gospodin Dragan Todorović vrlo korektno ovde rekao da je prenos prekinut.
Još jedanput vas upozoravamo da ćemo izuzetno burno reagovati ukoliko se još jedanput ponovi da ne budemo obavešteni, a da se neko od poslanika NS bude našao za govornicom.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, predsedavajući, amandmani koje su podneli poslanici DSS, Miloš Aligrudić i gospodin Petković su izuzetno korektni. Napisani su tako da ih je apsolutno trebalo prihvatiti. Mislim da su celishodni, pravno jasno obrazloženi i kada pogledamo sve ove amandmane koji su bili iza nas, jasno se vidi da stvari nisu potpuno jasne kada je u pitanju ovaj zakon koji je podnela Vlada, jer građani Srbije, titulari apsolutnih prava, prava svojine, pojedinci, biće sigurno oštećeni.
Mi smo videli da je ovde bilo i amandmana gde se čak nude i industrijski parkovi i veoma je opasno da se javni interes, videli smo koje su razlike između opšteg i javnog interesa, koristi tako da se pravi jedna fama praktično u društvu, da sve ono što će biti urađeno je u tom javnom interesu, ali se zaboravlja na individualizaciju, šta je u stvari pravo svojine, šta je pravo koje je apsolutno svojinsko pravo, koje je i nepovredivo i koje je praktično jedno pravo koje je Ustavom garantovano.
Zato je potpuno nejasno kako će se ovo sve odraziti, ali vreme će pokazati. Svi ovi oblici, pre svega, javnog interesa, praktično pokušavaju da se konvalidiraju kroz jednu sliku da sve treba to tako da bude i da je to nešto što će pomoći državi. Opet ponavljam, ne sme se dirati u privatnu svojinu.
Videli smo ovde više amandmana koje su, kao što sam rekao, podneli poslanici DSS. Imalo je mesta da se prihvati, naročito ovaj amandman gospodina Aligrudića, koji jasno govori o svrsi i govori o tome da će biti dosta toga što će biti nejasno.
Ne možete praviti od opština ekspoziture centralne vlasti. Ne možete donositi zakone od kojih će samo pojedinci imati veliku korist.
Poslanici NS su u raspravi u načelu i ovde sada u pojedinostima jasno rekli da će se praviti velika nekorektna razlika, da će ljudi koji su vlasnici privatne svojine biti sigurno oštećeni primenom ovog zakona, iz prostog razloga što će se napraviti takva zemlja koja će se proglasiti za javni interes, da će izuzetno biti oštećeni cenom i da će se kasnije, kao što se predlaže sa nekim industrijskim parkovima ili nekim sjedinjavanjem biti mnogo veća vrednost te zemlje nego što je individualno bilo kada su oni tu zemlju prodavali, a sve pod plaštom javnog interesa.
Ponavljam još jednom, biće vrlo nekorektno prema pojedincima ako se ovakav zakon bude primenjivao. Bilo je mnogo korektnije i za vreme arondacije i za vreme neke nacionalizacije nego što će biti kada se ovaj zakon prihvati.
Ovaj zakon nije dobar. Mislim da je vrlo korektno da podnosilac zakona još neke odredbe usaglasi sa stvarnim stanjem, sa stvarnom situacijom, sa stvarnim životom, jer biće izuzetno teško, kao što je gospodin Aligrudić rekao, kada se budu pojavili neki koji bi trebalo da naslede nešto, a već se u ostavinskom rešenju nisu pojavili, a znate da je u takvim situacijama korektno da oni koji imaju pravo, ne korektno nego jednostavno tako zakon nalaže da su oni nosioci i prava i obaveza onog koga nasleđuju, a dopunskim rešenjima u sudovima sigurno da mogu da ostvare to pravo. Hvala.
Poštovani građani Srbije, amandmanom koji sam podneo u ime Poslaničke grupe Nove Srbije na član 65. stav 2. smatrao sam da je celishodno da se rok od šest meseci zameni rokom od tri meseca. Mislim da je to povoljnije i nisam zadovoljan obrazloženjem koje je Vlada dala.
Pre svega, Vlada se tu poziva na troškove postupka, da je izuzetno skupo ako se vrši premeštaj osuđenih lica i pominje se i to da je minimalna kazna od četiri meseca u tim slučajevima. Međutim, kazna može da bude i mnogo veća i smatram da građani imaju pravo da u svakom trenutku, a najmanje tri meseca pre isteka kazne, budu pušteni, odnosno da se premeste u državu Srbiju, ukoliko žele da izdržavaju kaznu. Ne vidim razlog zašto je ovaj amandman odbijen kada je, po meni, moguće da se ovako nešto prihvati, iz razloga koje sam naveo u obrazloženju.
Izuzetno je teško u ovom vremenskom periodu, mada ću iskoristiti mogućnost dužeg izlaganja, reći i prihvatiti ove stavove Vlade. Ne može se sve podvoditi pod troškove postupka, postoje osnovna prava koja ima osuđeno lice koje želi da se premesti u državu izdržavanja kazne, da mu se izađe u susret.
Dakle, država, pre svega, mora da zaštiti svoje građane i takav jedan zahtev ne treba odbijati zbog troškova postupka. Nisu to tako česte situacije, ali Vlada nije prihvatila, mada je bilo očekivano da se ovaj amandman prihvati.
(Predsednik: Gospodine Spasojeviću, vaše vreme za amandman je isteklo, ali imate još deset minuta i osam sekundi, nastavite.)
Iskoristiću vreme, gospođo predsednice, da postavim u ovom trenutku i neka pitanja koja su izuzetno važna za funkcionisanje ovog parlamenta.
Gospođo predsednice, kao član Radne grupe za izradu zakona o Narodnoj skupštini i Poslovnika, moram da iskažem svoje veliko nezadovoljstvo zato što se ne ispunjava ustavna obaveza donošenja zakona o Narodnoj skupštini.
Ta radna grupa je potpuno prekinula rad još pre Nove godine, a i Radna grupa za izradu novog poslovnika je prekinula rad.
Zbog čega je to tako? Da li je izmena ovih nekoliko članova, praktično, presuđena stvar ovde i taj poslovnik je sada Sveto pismo? Šta znači sada, ono što ste vi potpisali da poslanici iz različitih partija ovde mogu da učestvuju u radu, to da nema Radne grupe ni za izradu zakona o Narodnoj skupštini, a u roku od 30 dana, i donošenje novog poslovnika?
Meni se čini da ste postigli svoj cilj. Radna grupa, apsolutno, nije učestvovala u izmenama ovog poslovnika, ovih članova. Tačno je da je Parlament to prihvatio, ali, praktično, mimo Radne grupe, mimo bilo kakvog dogovora i to je pravno nasilje u Narodnoj skupštini. Ovo što je učinjeno time da se amandmani obrazlažu dva minuta, nešto je što ne postoji ni u jednoj zemlji u Evropi, u bilo kom parlamentu. To je nešto što će se sigurno jednog dana preispitati – ko je to uradio, ko je učestvovao u donošenju ovakvog poslovnika, procedure, mimo Radne grupe i mimo bilo kakve osnove.
Podsetiću još jedanput, mora da se donese zakon o Narodnoj skupštini, a onda, u roku od 30 dana, i novi poslovnik. Rokovi su odavno, gospođo predsednice, prekršeni. Moram da vam kažem da vi kršite Ustav RS koji jasno predviđa da se mora doneti zakon o Narodnoj skupštini.
Pošto ministar nije ovde, naravno, tu je državni sekretar, iskoristiću to da vas upozorim da Visoki savet sudstva ne funkcioniše, da od nove godine mora da se primeni novi zakon o sudovima, ono što smo jesenas u Narodnoj skupštini doneli. Potpuni je haos, gospodine državni sekretaru, u sudovima. Nama je trenutno u v.d. stanju predsednik Vrhovnog suda, tužilac, određeni sudovi u Nišu i Kragujevcu su u v.d. stanju. Veoma je velika zabrinutost i u drugim područnim, okružnim i opštinskim sudovima, totalna neizvesnost oko reizbora sudija i mislim da to nije dobro.
Mi donosimo ovde neke zakone, pod plaštom toga da ćemo u Evropu, ali nismo uredili našu pravnu državu i nemojte misliti da ćete za nekih pet-šest meseci sve to uspeti da uradite. Potpuno sam siguran, evo, u martu vam kažem, da ćemo na jesen prolongirati sve te zakone, odnosno njihovu primenu, jer nećemo biti u stanju, kao što nismo ni sa državnim službenicima na položaju uspeli to da uradimo. Ponovo vam kažem da se ne poštuju konkursi ni kod državnih službenika na položaju, jer se ljudi postavljaju po partijskoj liniji, a bojim se da ćete tako uraditi i sa sudovima.
Dakle, ovde sam dobronameran. Želim da vam ukažem na to, da vam preporučim da hitno krenete u realizaciju onoga na šta nas obavezuje zakon koji smo smo ovde doneli.
Ono što se pokušava ovim sledećim zakonom, gde se advokati stavljaju u jednu vrlo nezahvalnu ulogu, molim vas da povedete računa o tome, jer advokati imaju svoje diskreciono pravo za odbranu, diskreciono pravo, kojim su stranke zaštićene nečim što u advokaturi prenesu, i kada je odbrana u pitanju, i kada je u pitanju ovo što pokušavate, da, ako je sklapanje nekog ugovora, praktično, treba da istražujemo poreklo imovine, što je potpuno neprihvatljivo.
Mislim da advokatska delatnost mora da bude zaštićena. Kao što nas advokate, odnosno advokate u Srbiji, obavezuje kodeks advokature, tako molim i državu da vodi računa o tome kakav je odnos prema advokatima, pre svega, kada su u pitanju zakoni.
Još jedanput podsećam da je Poslanička grupa Nove Srbije podnela ovaj amandman u cilju da se prihvati. Apelujem na vas da ovaj amandman, ipak, prihvatite jer je dobar za stranke. Prema tome, ne mogu da prihvatim da ste tako olako, pod plaštom troškova postupka, ovaj amandman odbili. Hvala.