Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vladimir Marinković

Vladimir Marinković

Socijaldemokratska partija Srbije

Govori

Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Dušan Petrović. Izvolite.
Zahvaljujem.
Uvaženi predsedniče, poštovani predsedniče Vlade, ministri, dame i gospodo narodni poslanici, postaviću pitanje prvom potpredsedniku Vlade i ministarki zdravlja. Pošto je ovo pitanje vezano za sektor borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, ali i za pitanje javnog zdravlja.
Naime, najnovija istraživanja su pokazala da u našoj zemlji ima negde oko 100.000 zavisnika od droge i nekoliko hiljada onih koji drogom trguju.
Nadam se i mislim da je jedan od glavnih prioriteta Vlade Srbije, a i Biroa za kontrolu službi bezbednosti borba protiv narkotrafikinga, jer 100.000 u najvećem procentu mladih ljudi, a znamo da su oni u najvećem problemu u našoj zemlji preko 50% mladih ljudi nije zaposleno, treba da predstavlja prioritet svake zemlje, pa i naše.
Znači, oko 100.000 mladih ljudi čije sposobnosti, mogućnosti znanja nije moguće utilizovati na tržištu, nije moguće utilizovati u okviru preduzetničkih inicijativa i razvoja društva i naravno ekonomije.
U tom smislu pitanje je upućeno prvom potpredsedniku Vlade, vezano je za jednu sveobuhvatnu akciju protiv narkomafije i narkokartela koja se odigrala pre dvadesetak dana, gde na preko 900 lokacija uhapšeno preko 220 dilera drogom, 118 njih je ostalo u pritvoru i zaplenjeno je negde oko 18 kilograma heroina i nekoliko desetina kilograma drugih opojnih droga.
Međutim, u javnosti se neki analitičari, imamo različite stavove prikazuju da ta akcija nije imala velikih efekata, da nije bila efikasna da je ponuda narkotika na tržištu ostala ista, da je potražnja ostala ista, a samim tim i cena narkotika, a naravno da je cilj svake akcije ovakve vrste, a mi verujemo da je ona imala prave efekte da smanji potražnju, da smanji ponudu i da smanji ponudu i na taj način da se taj problem na jedan kvalitetan način rešava.
Što se tiče ministarke zdravlja pitanje se odnosi – da li se radi nova strategija borbe protiv droge, pošto ova ističe krajem ove godine i da li imamo nove modele koji su prosto potrebni i možemo da vidimo na primerima drugih razvijenih zemalja na primerima SAD je predsednik Obama definisao plan u četiri tačke za borbu protiv droge, koja definiše prevenciju i edukaciju roditelja, dece, involviranje ovih modela i programa u obrazovne institucije kao jednu preventivnu akciju u borbi protiv ove pošasti. Hvala.
Zahvaljujem se na ovako iscrpnim odgovorima i konkretnim podacima koje sam dobio.
Ima jedna zemlja na Dalekom Istoku gde je 1.000 dolara kazna za bacanje pikavca od cigarete na asfalt, i nemaju nikakvih problema sa, ne nikakvih, ali imaju veoma malo problema sa narko-trafikingom. Naravno to je tema za jednu veću, širu diskusiju i na nivou Vlade i na nivou svih društvenih činilaca koje modele primeniti. Zemlja se zove Singapur. Ima približno stanovnika kao i Srbija.
Moje drugo pitanje se odnosi na borbu protiv korupcije i na borbu korupcije konkretno u javnom sektoru. Postaviću pitanje prvom potpredsedniku Vlade. Danas smo dobili informaciju da na kraju ove godine, kada su u pitanju javne nabavke je bilo revizijom pravilnosti poslovanja kod 56 revidiranih subjekata, utvrđeno je da su izvršene nabavke dobara, usluga, radova suprotno zakonom, ukupno iznosi od 31,5 milijardi dinara. Zakon jeste stupio na snagu 1. aprila i njegove efekte ćemo videti tek sedeće godine, ali svima nam je jasno da efikasnost u javnom sektoru i borba protiv korupcije u javnom sektoru predstavlja ključ rešenja problema razvoja zemlje, ekonomskog razvoja i podsticanja privatne inicijative za šta smo mi kao socijal-demokratska partija životno zainteresovani.
Moje kolege iz ogranka globalne organizacije parlamentaraca za borbu protiv korupcije, prvenstveno i šef te delegacije, gospodin Zoran Babić, na našim sastancima smo došli do ideje da predložimo i osnivanje posebnog odeljenja suda koji bi se bavio upravo zloupotrebama i korupcijom i borbom protiv korupcije u javnom sektoru, tako da eto apelujem da se malo razmisli o tome i o takvim inicijativama, kako bi sve ovakve vrste zloupotreba sprečili. Hvala vam.
Potpuno ste u pravu. Imajući uvid u izveštaj Transparensi internešnala za 2013. godinu, mi smo na 72.mestu sa skorom od 42. Samo Makedonija od bivših zemalja Jugoslavije je na boljem položaju i 34% korupcije je u odnosu na prethodne godine palo. Znači nivo korupcije je niži.
Apelovao bih ispred stranke kojoj pripadam da taj period borbe protiv sistemske korupcije ne bude baš nekoliko godina, nego da jednom munjevitom reakcijom, političke volje sigurno ima, rešimo taj problem, jer to je temelj ekonomskog, kulturnog i svakog drugog razvoja naše zemlje koji se reflektuje i na domaće i na strane investicije i na sve druge aspekte našeg razvoja. Hvala.
Zahvaljujem.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ovaj amandman je svojevrstan apel da se javne politike u našoj zemlji vode konzistentno, pogotovo kada je u pitanju politika u procesu obrazovanja.
Naime, Komisija za akreditaciju i proveru kvaliteta, koju tretira ovaj amandman, je najbitnija institucija pored Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje i koja predstavlja temelj određivanja budućnosti visokog obrazovanja u našoj zemlji.
Godine 2005. mi smo samo potpisali Bolonjsku deklaraciju i ušli u red slobodnog prostora obrazovanja u Evropi. Međutim, ulaskom Komisije za akreditaciju u ENQA ove godine, došli smo do tog stadijuma da je naša Komisija za akreditaciju ušla, jedinu u regionu pored Hrvatske, u red najkompetentnijih akreditacionih tela u EU, što znači da će se diplome naših studenata u budućnosti mnogo bolje tretirati u zemljama EU.
Prošle godine smo isto tako imalo problem u budžetu oko finansiranja Komisije za akreditaciju, koja je nezavisno telo, i intervencijom Odbora za finansije uvrstili smo ta sredstva za finansiranje Komisije za akreditaciju u iznosu od oko 60 miliona dinara. Ove godine, moram da upozorim da će se vršiti, pošto se proces akreditacije visoko obrazovnih institucija vrši ciklično na pet godina, vršiće se proces akreditacije fakulteta, visokih škola i univerziteta. Ministar jako dobro zna kakav je to proces, šta on iziskuje i izražavam bojazan da će to biti veoma malo sredstava, da bi ta komisija mogla da egzistira i da funkcioniše.
Zbog toga, ako želimo da imamo jedno ovako nezavisno telo, ako želimo da imamo jako i dobro obrazovanje, moramo da napravimo jasnu distinkciju između izvršne vlasti i ministarstva, Komisija ne treba da bude pod kapom ministarstva, i da obezbedimo sredstva kako bi temelj ekonomskog i svakog drugog razvoja naše zemlje mogao da bude utvrđen. Zahvaljujem.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da možemo da se složimo oko toga šta je ključna stvar i šta je suština ovog amandmana. Vi ste u vašem govoru malopre rekli da pod hitno moramo da donesemo novi zakon o javnim preduzećima. Mi to kao SDPS podržavamo i podržavamo da se u taj zakon unese i mogućnost raspisivanja međunarodnog tendera za dovođenje vrhunskih profesionalaca koji bi vodili ta preduzeća.
Na jedan način bih se nadovezao, ali bih i demantovao uvaženog kolegu Đurića, jer je upravo činjenica da u „Železnici“ postoji 28 sindikata koji su svi stacionirani u toj istoj zgradi, što je upravo problem menadžmenta. Dakle, to nije problem ni države, niti bilo koga. Ako hoćete da poštujete zakon, 15% je svakom sindikatu potrebno da bude reprezentativan. U najboljoj mogućoj varijanti njih šest ili sedam mogu da dobiju prostorije i sve ono što im po zakonu pripada, a ne može 28. Takva je situacija i u Ministarstvu unutrašnjih poslova, gde imate 14 sindikata koji podrazumevaju 500 ljudi koji rade za te sindikate, a ne rade na svojim radnim mestima i imate dva reprezentativna sindikata od tih 14. Znači, 500 ljudi, 14 automobila, 14 sekretarica, 14 kancelarija. Tu se upravo radi o tom problemu koji imamo, koji se tiče profesionalnosti menadžmenta i konačno upravljanja po nekim tržišnim i savremenim principima, kako u privatnom, tako i u javnom sektoru, što želimo da bude.
Naravno, za našu stranku je prihvatljivo sve ono što će iz budžeta da prebaci, kao što je socijalna zaštita, kao što su obaveze prema PIO fondu. Svaka mogućnost je za nas prihvatljiva, samo mi nije jasno zašto su baš „Železnice“ ovde u pitanju. Mogli smo da zatražimo da se umanje subvencije ili „Srbijagasu“ ili „Železari“ u Smederevu. To mi je samo upitno, ništa drugo. Inače, suštinski je ideja dobra i može se podržati. Hvala.
Zahvaljujem se.
Nije sporno. Naravno da se mi zalažemo da svi sindikati koji su relevantni učestvuju u socijalnom dijalogu. Ali, da bi se učestvovalo u radu Socijalno-ekonomskog saveta, u radu Upravnog odbora PIO fonda i Nacionalne službe za zapošljavanje, kao što moj uvaženi kolega jako dobro zna, sindikati i udruženja poslodavaca moraju biti reprezentativni.
Postoje jasne zakonske norme i odredbe i niko nema pravo da u taj proces uvede nekog drugog dok taj ne dokaže na osnovu zakona Odboru za reprezentativnost i resornom ministarstvu da ima tu reprezentativnost. Takav je zakon i u skladu sa tim moramo da se ponašamo. Ali, naravno, i treba i podržavam to da treba da razvijamo jednu praksu, kako da kažem, liberalne varijante socijalnog dijaloga i privlačenja svih u taj socijalni dijalog i više poslovnih asocijacija i više sindikalnih organizacija i centrala, pošto se i nalazimo u veoma teškoj ekonomskoj situaciji, tako da nam je taj opšti konsenzus jako potreban. Hvala.
Zahvaljujem, uvaženi predsedniče.
Poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, želim da se nadovežem na diskusiju dr Nenada Popovića i da kažem da je ideja o formiranju ovakve kancelarije za saradnju sa Ruskom Federacijom odlična. Imajući u vidu da se u Srbiji izveze šest miliona tona hrane samo u moskovsku oblast tokom godine, logično je i jasno da su mogućnosti za izvoz i za poslovne aranžmane širom Ruske Federacije veoma, veoma velike i mi to moramo da iskoristimo, a ovaj način je sasvim prikladan.
Istina je da je u budžetu predviđena kancelarija za reviziju IPA fondova sa budžetom koji je gospodin Popović već definisao i rekao, a imajući u vidu iskustva drugih zemalja IPA fondovi se kontrolišu i postoji mogućnost da ih kontrolišu nadležni odbori za finansije u republičkom parlamentu, što mislim da je bolja i praktičnija mogućnost. Imajući u vidu činjenicu da sam imao čast da budem u jednoj delegaciji koja je dočekala rusku delegaciju, koja je bila predvođena gospodinom Popovićem, oni su imali konkretne ponude za 2.500 radnih mesta, gde bi mogli da prime radnike iz naše zemlje. Dakle, ta saradnja bi mogla da bude multiplikovana. Pored povećanja izvoza, mogli bismo da nađemo mogućnost i prostor za našu kvalifikovanu radnu snagu, pogotovo za radnu snagu koja ima srednje stručno obrazovanje i zanate koji kod nas, nažalost, odumiru i to je jako važno.
Isto tako želeo bih da podržim i da napomenem da su za nas pored Ruske Federacije, Kazahstana, Azerbejdžana, veoma važna tržišta Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta sa kojima već imamo dobru saradnju, imamo potpuno otvorena vrata za sve vrste poslovnih aranžmana i saradnje na obrazovnom, naučnom i ekonomskom nivou.
Pre nekih mesec i po dana sam posetio i Južnu Koreju gde su kompanije iz njihove Silicijumske doline izrazili volju i želju da sarađuju sa Srbijom, da investiraju ovde, da prave određene „joint venture“ aranžmane, ali problem je u tome što nemamo ekonomskog diplomatu koji pokriva taj deo sveta, kao što nemamo ekonomske diplomate, recimo, u Africi, čije neke od zemalja predstavljaju veoma brzo i dinamično rastuća tržišta, tako da smatram da ovu ideju treba i te kako ozbiljno razmotriti i da je ona jako važna kako bi naš ekonomski razvoj bio propulzivniji, kako bi povećali naš izvoz. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, poštovani ministri, dame i gospodo narodni poslanici, prioritet SDPS kao i većine stranaka zastupljeni u parlamentu je novo zapošljavanje. S toga mi ne možemo u potpunosti biti zadovoljni restriktivnim budžetom koji danas imamo u okviru naše diskusije i smatramo da je moglo mnogo bolje da se radi na paralelnom aspektu rešavanja problema novog zapošljavanja i definisana razvojnih projekata.
Naravno, kada govorim o zapošljavanju, govorim o jednom velikom procentu zapošljavanja u privatnom sektoru, stvaranjem jednog kvalitetnog ambijenta za razvoj privatnog sektora, ali naravno i kroz one projekte koje država treba da radi, koje nije do sada uradila, imala je novac za to, a koji će moći i u budućnosti da uradi. Znači, odnosi se isključivo na građevinske i infrastrukturne objekte.
Temelj bilo kakve reforme, a mi smatramo da je reforma mogla da bude i sveobuhvatnija je poreska disciplina, poreska konsolidacija i u tom smislu katastrofalan rezultat od 73% naplate poreza na dodatu vrednost nam je dovoljno veliki alarm da morate maksimalno da uradite sve od sebe i da uvedete u red poreske obveznice. Daću vam primer Makedonije gde je naplata poreske stope, dakle, PDV 95%, da sam juče imao komunikaciju sa kolegama iz Hrvatske, oni su čak uveli jedan model kada se plaća račun u bilo kojoj radnji ili za bilo koju stvar, robu ili uslugu, ta transakcija ide u centralni server u Zagrebu i kada se odobri vraća se. Znači, traje malo duže, ali i na taj način rade, sve na tome da poreska disciplina bude što bolja i kvalitetnija.
Daću jedan kritički osvrt ovom budžetu, odnosi se na potencijalne reforme, o tome sam već pričao u prethodnim debatama javnog sektora. Odlična je stvar definisanje centralnog registra zaposlenih 770 hiljada. Uvođenje platnih razreda i reda u javni sektor. Mislim da je to epohalno iz jednog jedinog razloga. Kada smo razgovarali o ovom zakonu, bilo je mnogo poziva, svi su se uskomešali, svi su se uzbunili i to je dobro zato što smo doneli brzo i to je jedan reformski potez, to su reformske mere i mislim da će doneti prave rezultate u sređivanju stanja u javnom sektoru.
Ono što će SDPS da predloži i predlagala je da se, možda je trebalo razmišljati u tom domenu o tom potezu da se umesto povećanja donje osnovice PDV sa 8% na 10% uvede gradska renta, da oporezujemo rentijere, da na taj način po analizama ekonomskog instituta, relevantnih ekonomista i političara u našoj zemlji, smo mogli u prvoj polovini 2014. godine da inkasiramo 200 miliona evra, a u trećoj do milijardu evra i tako bi taj teret ove krize, fiskalne konsolidacije prevalili na one koji žive od lukrativnih poslova kao što je rentijerstvo, neutilizujući svoju imovini i svoja sredstva i rentirajući imovinu, potpuno bez aspekta i bez motivacije da ulažu u bilo kakvu privrednu delatnost, da ne govorim o proizvodnji.
Naravno, oni koji imaju lokale, stanove ili poslovne prostore u kojima rade privrednu delatnost, u kojima žive, ne bi bili oporezovani.
Takođe, predložićemo i zakon o zemljišnim fondovima. Podsetiću vas da samo u Beogradu po analizama, najnovijim, ima 50 milijardi evra vrednosti gradskog građevinskog zemljišta i podsetiću vas na to da je moglo da se izdvoji sredstava i da se raspiše konkurs za međunarodni menadžment, da se napravi grad Beograd, grad usluga, da izađe na Savu, da se napravi četiri miliona kvadrata i da na jedan kvalitetan način sa zemljišnim fondom koji bi imao profesionalni menadžment, koji bi se korporatizovao, izdajemo taj prostor i od koga bi Beograd i građani Srbije imali velike koristi.
Taj projekat bi, verovali ili ne, bio isplaćen u roku od pet godina, jer kada su ovakve kapitalne investicije upitanju, samo od izdavanja, predstavlja jedan ogroman pomak i to je država sa profesionalnim menadžmentom i procesom korporatizacije, definitivno mogla da uradi.
Kada je upitanju reforma javnih preduzeća, podsetiću vas na primeru „Telekoma Srbije“, koji je 500 miliona evra u proteklih 14 godina dao samo na rentiranje prostora, mi treba da se odredimo jasno, da li smo u stanju da upravljamo javnim sektorom, efikasno, efektivno i produktivno ili da raspišemo, promenimo zakon, međunarodni tender i damo imovinu i resurse koje imamo, kako bi mogli da ostvarujemo profit i dobit na osnovu resursa koje imamo.
Naravno, podržavamo razvoj privatnog sektora i privatnih preduzeća, podržavamo Venčer fond i smatramo da je moglo da se krene i sa cifrom od milijardu dinara, a ovde su predviđene četiri milijarde i smatram da je to odlično za pokretanja novih inicijativa, starta, biznisa i definisanja ovako poslovnog procesa u tom domenu, u privatnom sektoru u našoj zemlji.
Celokupna naša ekonomska politika, finansijska politika treba da se zasniva na procesu socijalnog dijaloga, dijaloga između poslodavaca, sindikata i države.
U Danu za glasanje, SDPS će podržati Predlog budžeta, iako ima puno manjkavosti i nadam se da ćete u narednom periodu to ispraviti. Zahvaljujem se.
Uvažena predsedavajuća, poštovani ministre, članovi tima ministra, dame i gospodo narodni poslanici, i juče i danas raspravljamo o setu budžetskih zakona u svetlu velikog fiskalnog deficita koji je projektovan na 7,1% ogromnog javnog duga i nedovoljne privredne aktivnosti u našoj zemlji, potrebe za povećanjem stranih, ali i domaćih direktnih investicija.
Socijaldemokratska partija Srbije će u tom domenu na jedan realan analitički način da da osvrt na ovaj set zakona pogotovo na poreske zakone i zakone koji podrazumevaju reforme u javnom sektoru. Mi smo to i na Odboru za finansije, budžet i trošenje javnih sredstava i rekli da smatramo da ovi reformski potezi su iznuđeni, da je ministarstvo prosto moralo da donese ovakve mere, pogotovo koje se tiču poreske politike i da SDPS smatra da je moguće i da je bilo moguće uraditi, predložiti još mera koje bi podrazumevale ono što se zove sveobuhvatne reforme.
Počeću od mera povećanja donje stope poreza sa 8% na 10% i naravno da SDPS kao levičarska partija, partija koja podrazumeva i brani interese zaposlenih, radnika, nezaposlenih ljudi ne može da gleda na to kao na popularan potez. Ali, smatramo da je to u ovom trenutku jedna iznuđena mera koja u 2015. godini može da dovede našu zemlju da u set drugih reformskih mera izvede našu zemlju kako se to kaže na zelenu granu.
Ono što nas u SDPS više brine je 2015. godina. Dug koji po osnovu kamata će iznositi 114 milijardi dinara i kako ćemo u 2014. godini uraditi ono što se zove „rolover“, da li ćemo uspeti da smanjimo taj dug za 2015. godinu. Ono što nas isto tako brine je naplata poreza koja je u 2013. godini smanjena sa 79% na 73% kada je u pitanju PDV i ostali indirektni potezi, što je složićete se jako malo i na taj način država u svakom slučaju ne može da obezbedi kvalitetno funkcionisanje.
Ako imamo u vidu da je u Makedoniji naplata poreza 95%, to nam je jasan signal da izvršimo hitnu reformu poreske uprave, kompletnih inspekcijskih službi, kako bi taj domen rada državne uprave, pogotovo poreske uprave i poreske policije, doveli do jednog visokog nivoa koji je potreban da bi izvršili kvalitetnu fiskalnu konsolidaciju i da bi doveli do bespoštedne fiskalne discipline koja je konačno u ovoj zemlji potrebna.
Ono što smatramo, da je dobar potez ministarstva, to je što se odustalo od povećanja PDV od čak 150% na hotelsku industriju. Zašto smatramo da je to dobro? Možda će neko reći, pa Socijaldemokrate brane interese poslodavaca, da, kao što branimo interese radnika, branimo interese domaćih porodičnih firmi, malih i srednjih preduzeća, zanatlija.
Zašto je ovo dobar potez? Zato što u industriji radi 25 hiljada ljudi, zato što je u ovoj industriji najniži prosek zarada u zemlji, samo 23 hiljade dinara i veoma je malo potrebno, kada su opterećenja u pitanju da kompletna industrija ode u sivu ekonomiju, imajući u vidu strateško opredeljenje naše zemlje u ekonomskom aspektu da razvijamo hotelijerstvo, da razvijamo turizam.
Podsetiću vas da je hotelijerstvo jedan ozbiljan privredni multiplikator, a pored njega, njegovim razvojem razvijaju se, građevina, prerađivačka i prehrambena industrija, saobraćaj, transport.
Dakle, ima višestruke kvalitativno pozitivne efekte na zapošljavanje i na razvoj privrede.
Smatramo da je u ovom domenu i tu je ministarstvo pokazalo da je spremno na dijalog i razgovaralo sa nadležnim strukovnim poslodavačkim organizacijama, razgovaralo sa sindikatima. Smatram da je došlo vreme i čuli smo juče diskusije naših kolega da su iz LDP pozvali na socijalni dijalog, pozvali na konsenzus, između sindikata, poslodavaca, najviše između njih, ali i države, tamo gde je država poslodavac.
Smatram da je ovo taj trenutak u kojem se nalazimo, gde nam je to potrebno kako bi mogli da izvršavamo dalje kvalitativne reforme.
Što se tiče povećanja ovog poreza, naravno da je negativna stvar što će on usporiti produktivnost, što neće uticati dobro na konkurentnost i zapošljavanje.
S toga će SDPS predložiti ministarstvu da se ne oporezuju faktori proizvodnje, da se ne ide samo na indirektne poreze, nego da se razmišlja o tome da se oporezuje ono što se zove državna imovina, da se oporezuju rentijeri, da se uvede porez na zauzeće prostora, ne kako je to sada utvrđeno, nego po kubaži, da rentijeri, da ljudi koji imaju velike poslovne prostore, velike stanove, koji imaju po pet ili šest stanova, da moraju da plaćaju porez po zauzeću.
Mi smo jedina zemlja u Evropi, u kojoj rentijeri imaju mnogo veće zarade od lekara, advokata, profesora univerziteta. Zašto?
Zato što smo do sada svojom poreskom politikom podsticali to da rentijeri „neutilizuju“ svoju imovinu i svoj novac, nego mogu lepo da žive od rente, ne moraju da se bave nikakvom privrednom delatnošću, što je loše za državu.
Naravno, naš predlog se odnosi na to da ne oporezujemo ono gde ljudi žive i gde ljudi vrše privrednu delatnost, ali tamo gde imaju viška, ono što rentiraju, a ne možemo na jedan kvalitetan način iskontrolisati, ni plaćanje poreza na takve transakcije, kada je renta u pitanju, to i te kako možemo visoko da oporezujemo.
Druga stvar koju ćemo predložiti i to je u svetlu donošenja zakona o planiranju i izgradnji, zakona o radu, zakona o privatizaciji i zakona o stečaju, da se donese jedan novi zakon o zemljišnim fondovima. Zašto?
Svedoci smo da imamo čitav niz raznoraznih direkcija, za koje ne znamo ni u kakvom su statusu. Želimo i naša ideja je da te direkcije korporatizujemo, da napravimo zemljišne fondove.
Podsećam vas da je jasnim analizama utvrđeno da samo u gradu Beogradu 38% je zauzeća gradskog građevinskog zemljišta. Na teritoriji Srbije je to 9%. Analize su pokazale da je u državnom vlasništvu 50 milijardi evra imovine.
Ono što je jako važno, da veliki investitori koje hoćemo da privučemo, ne zanima mnogo kupovina imovine i zemljišta i prostora, zanima ih renta. Ti zemljišni fondovi koji bi bili korporatizovani, koji bi imali profesionalni menadžment bi upravo imali tu ulogu da to zemljište urede, srede i da ga po jednoj tržišnoj ceni iznajme direktnim stranim ili domaćim investitorima, po sistemu – ključ u ruke.
Na taj način bi država mogla da inkasira ogromna sredstva.
Predlažemo gradsku rentu, imajući u vidu projekte koje će u narednom periodu doći na dnevni red, imajući u vidu da se govori o Beogradu na vodi.
Da li možete da zamislite koliko bi ta državna direkcija, taj državni fond koji bi imao kvalitetan i profesionalni menadžment, mogao da inkasira novca, kada bi imao priliku da uredi to zemljište, da pripremi i da napravi jedan portfolio i da na taj način ponudi stranim direktnim investitorima. Ono što smatramo kao veoma važno je i Zakon o budžetskom sistemu i ovo jeste prava reformska mera, potpuno stopiranje zapošljavanja u javnoj upravi, u javnom sektoru.
Ne bih se složio sa tim da će to dovesti do toga da se kvalitetni ljudi ne mogu zapošljavati u istom javnom sektoru. Ovo je reformski rez.
Hajde prvo da napravimo presek stanja, da vidimo koliko ljudi radi, da napravimo po sektorima šta nam je potrebno, jednu jasnu analizu, da napravimo platne razrede, napravimo analizu radnih mesta, dizajn tih radnih mesta, da vidimo šta nam je potrebno, gde nam je višak, da paralelno razvijemo i podstaknemo privatni sektor i da na taj način izvršimo reformu javnog sektora.
Ako dozvolimo dodatno zapošljavanje, mi ćemo samo gomilati radna mesta u državnoj upravi, a sa postojećim radnim mestima, nećemo moći da izvršimo jasnu reformu, nećemo moći te ljude da otpustimo. Naravno, one koji su višak, nego ćemo morati da napravimo jasne programe.
S toga SDPS će podržati u danu za glasanje set ovih budžetskih zakona sa jasnim apelom Ministarstvu finansija i celoj Vladi da razmišlja o tome da reforme budu sveobuhvatnije i da se naprave direktno ovakvi rezovi kao što su rezovi kada je u pitanju Zakon o budžetskom sistemu. Zahvaljujem se i izvinjavam se što sam prekoračio vreme.
Uvažena predsedavajuća, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, meni je žao i poslaničkoj grupi SDPS, kojoj pripadam i u čije ime govorim, što su povučeni zakoni o izmeni i dopuni Zakona o državnim službenicima i o državnoj upravi.
Smatram da će u tom setu zakona koji će, nadam se, doći ponovo u proceduru u naš parlament u vrlo skorije vreme, trebati da se nađu i izmene i dopune Zakona o javnim preduzećima. Zašto?
Smatram da u ovim izmenama i dopunama Krivičnog zakonika, koje je predložila poslanička grupa SNS, nema ničega spornog, da kada je u pitanje kažnjavanje ovakvih krivičnih dela teških krađa, da tu država treba da zavede red, da zavede disciplinu i da sankcije maksimalno dovedu do toga da taj rezultat bude u interesu i u korist same države, naravno, prvenstveno javnog sektora i javnih preduzeća, a samim tim i onih čemu one služe i zbog kojih rade i funkcionišu, a to su građani Srbije, a i sama naša zemlja.
Osvrnuo bih se i na neke druge suštinske probleme koje je potrebno rešavati paralelno u domenu izmena i dopuna Krivičnog zakonika i na situaciju koju trenutno i u proteklih nekoliko decenija imamo kada je u pitanju ova problematika.
Moramo se zapitati zašto se ovako teške krađe, ovakvo narušavanje imovine i integriteta javnih preduzeća koja su pomenuta, a to su „Elektromreže“, „Elektrodistribucija“, „Elektroprivreda“, „Železnice Srbije“, zašto se tako nešto ne događa privatnom sektoru? Zašto se to ne događa velikim multinacionalnim kompanijama?
Zalagaćemo se u narednom periodu i smatramo da je jedan veoma veliki deo odgovornosti u profesionalizaciji menadžmenta i u usaglašavanju sa novim uslovima savremenog poslovanja, a svi u ovoj sali dobro znamo da je menadžment bezbednosti, upravljanje rizicima jedan od glavnih aspekata upravljanja imovinom i resursima svakog preduzeća i svake organizacije.
Napomenuću kao primer da preduzeće „Železnice Srbije“ ima oko 2000 zaposlenih u sektoru bezbednosti. Isto to ima i „Elektroprivreda“ i „Elektrodistribucija“. Moram da naglasim da u „Elektrodistribuciji“ i „Elektroprivredi“ čak imaju i visoke zarade, doduše u „Železnicama Srbije“ te zarade su veoma niske i da i tu treba da tražimo jedan od izvora problema, kada je u pitanju narušavanje i kada je u pitanju materijalna šteta koja se svakodnevno, već decenijama događa u takvim preduzećima.
Možda je izvor svega toga u tome kada je u pitanju sam upravljački proces u tim preduzećima, on je usaglašen sa svetskim standardima i standardima razvijenih kompanija u javnom sektoru, u razvijenim zemljama koje funkcionišu u okviru tržišnih privreda. Možda je uzrok tome što još uvek javna preduzeća imaju te čitave sektore tzv. opštih poslova koji predstavljaju relikt starih vremena, a ne sektore razvoja i upravljanja ljudskim resursima u skladu sa savremenim modelom regrutovanja i selekcije najkvalitetnijih i najboljih kadrova.
Danas gotovo svaka kompanija ima sektor, ima službu, ima direkciju koja se bavi obezbeđenjem, vođenjem računa o bezbednosti kompanije i njene imovine, kako materijalne, tako finansijske, ali i obezbeđenjem i ljudskih resursa koje svaka kompanija ili organizacija ima.
Možda treba da tražimo rešenje u tome da iz raznih agencija, fondova, komisija da izvršimo tu određenu redistribuciju u budžetu kako bismo mogli da pojačamo kapacitet sektora bezbednosti i upravljanja rizicima u javnim preduzećima ili da se odlučimo u skladu sa potrebama i u skladu sa mogućnostima da se takve usluge, kako bi se sada moderno reklo „aut sorsuju“ ili se angažuju neke druge kompanije koje su profesionalizovane i koje su stručne da obavljaju taj posao.
Mi smo od uvaženog kolege Babića čuli da je materijalna šteta ogromna, enormna i smatramo da će izmene i dopune Krivičnog zakonika i te kako pomoći da se materijalna šteta koja direktno ugrožava i naš budžet i funkcionisanje javnog sektora, javnih preduzeća, dakle, u vlasništvu ili u većinskom vlasništvu Republike Srbije, da će to doprineti da se to više ne događa u tom obimu. Ali, moramo razmišljati u tom pravcu da i kroz ljude i upravljački proces uradimo sve što je moguće i upregnemo pun kapacitet kako bismo se zaštitili i kako bismo planirali, kako je neko malo pre od kolega rekao – kako bismo preventivno delovali i kako bismo sveli taj nivo štete na najmanji mogući procenat i najmanji mogući nivo. To se zove strateško planiranje.
Ne možemo iz godine u godinu, iz petogodišnjeg perioda u petogodišnji period govoriti o tim posledicama. Imali smo štetu toliku i toliku, moramo da vidimo koji je uzrok, isplanirati, jasno definisati šta nam je potrebno, koji su nam resursi potrebni, šta je potrebno da implementiramo kako se to više ne bi dešavalo. To je osnovna razlika između privatnog i javnog sektora. U privatnom sektoru je titular jasno određen ka tome da maksimalno čuva svoju imovinu. Mi treba kao sve poslaničke grupe i kao Vlada Republike Srbije, koja nas predstavlja, da uradimo sve na tome da na tim pozicijama i na pozicijama koje su odgovorne u sektorima za bezbednost imamo najkvalitetnije i najsposobnije ljude koji će na jedan društven i odgovoran način štititi državnu imovinu.
Isto tako, želim da upoznam moje uvažene kolege sa tim da razvijene zemlje, ne samo da investiraju, ne samo da ulažu, nego razvijaju sopstvene softvere, dakle, informacione tehnologije kojima je moguće pratiti sve promene i preventivno delovati na mogućnost bilo kakve zloupotrebe i oštećivanje materijalne imovine. To se događa i u sektoru energetike, u sektoru elektro-privrede i kada su „Železnice“ u pitanju. Dakle, bukvalno sa jednim kvalitetnim informacionim sistemom i softverom, ljudima koji to nadgledaju, vrše monitoring, možete da pratite bukvalno svaki pedalj, svaki santimetar nekog gasovoda, železničke pruge, širokopojasne mreže kablova, bilo čega što postoji kao materijalni resurs.
Opet je tu na potezu Vlada Republike Srbije u tom smislu da pokuša. To su dobri primeri kompanija iz Singapura, Južne Koreje, iz drugih razvijenih zemalja koje su veoma zainteresovane da prave zajedničke aranžmane sa domaćim kompanijama, sa univerzitetima, sa fakultetima, da idemo u korak i da svoje poslovanje, upravljački proces, upravljanje imovinom, upravljanje finansijama konačno uskladimo sa nekim svetskim standardima i da pratimo te trendove koji se u modernom i razvijenom svetu događaju.
Zar neko misli da možemo ručno, ili na neki manuelni, pešački način da kontrolišemo nekoliko stotina kilometara gasovoda ili železničkih pruga u 21. veku? Nemoguće je. Zato je vrlo važno što Vlada Republike Srbije radi na projektima razvoja IT industrije, ulaganja kako u ljudske resurse, tako i u privlačenje investicija koje će pomoći da pomognemo te kapacitete, da kako javnu, državnu upravu, tako i imovinu koju država ima što bolje i što kvalitetnije kontrolišemo i na što bolji i kvalitetniji način iskoristimo.
Smatram da su kolege potpuno u pravu da je nedopustivo da se isto tako u 21. veku skrnave spomenici, kolike god da su vrednosti. Država je za to najviše odgovorna. Međutim, i tu moramo voditi računa o sistemu bezbednosti u našoj zemlji, o položaju 46000 policajaca koji rade u MUP-u i koji su zaduženi za bezbednost, kako materijalnu tako i za bezbednost ljudi i građana Republike Srbije.
Poslednjih dana čujemo određene primedbe i sugestije kako policija ne sa pravom dobija onih čuvenih 10.000 dinara socijalne pomoći. Podsetiću vas samo da policija dobija 10.000 dinara socijalne pomoći upravo zato što je napravila ustupak našoj državi zbog ekonomske krize i recesije u kojoj se država nalazi i ne ostvaruje pravo iz Posebnog kolektivnog ugovora koji je potpisan 2011. godine, koji da se poštuje u punom kapacitetu bi za policiju i za policajce pojedinačno značio mnogo, mnogo više novca u sumi nego što je to 10.000 dinara po svakom zaposlenom u MUP.
Tako da ako želimo i tu vrstu bezbednosti, a svi se slažemo i tu nesporno imamo konsenzus, moramo da vodimo računa o opremi naših policajaca, o njihovom statusu, o njihovom standardu, o sredstvima koje oni koriste za svoj rad i za ono za šta su oni plaćeni, za šta postoje, a to je da obezbede život, bezbednost i slobodu građanima i da zaštite materijalne vrednosti naše zemlje.
Još malo ću govoriti, podržaću u ime poslaničke grupe SDPS, o Sporazumu sa Belorusijom. Trgovinska razmena, ono što je najinteresantnije našoj poslaničkoj grupi je da iz godine u godinu beleži rast od nekih 30 miliona dolara 2010. godine došli smo do 150 miliona u 2012. godini. Naša je želja da se trgovinska razmena poveća u naredne dve, tri godine za oko pola milijarde dolara. Smatramo da imamo velike mogućnosti za to, ogroman potencijal. Imamo potpisane ugovore o slobodnoj trgovini, o izvozu i uvozu robe određenih bez carine. U prethodnih nekoliko meseci gospodin Ljajić, inače ministar trgovine i telekomunikacija u Vladi Republike Srbije, je pregovarao i razgovarao da se u tu listu proizvoda i roba koje mogu da se izvoze iz Srbije bez carine uvrste i automobili i sir i neki drugi prehrambeni proizvodi. Nadamo se da će to uroditi plodom, da će rezultat biti povećanje trgovinske razmene, ali i smanjenje deficita koji Srbija ima u toj trgovinskoj razmeni sa Belorusijom, koji iznosi faktički negde oko 50 miliona dolara. Moramo da radimo na tome.
Ono što predstavlja pravu priliku kada je u pitanju sporazum sa Belorusijom i ono što je drugi korak u odnosu na ovaj sporazum, koji ćemo nadam se izglasati u ovom cenjenom i visokom domu, je Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Srbije i Republike Belorusije o pravnoj pomoći o građanskim i krivičnim stvarima. To nam daje prostor i mogućnost da kao država, da kao Vlada izvršimo inicijativu i apel i formiramo jednu kancelariju za saradnju sa Rusijom, Belorusijom i Kazahstanom, sa državama sa kojima imamo potpisane ugovore o slobodnoj trgovini i da na taj način maksimalno iskoristimo potencijale koje imamo u toj trgovinskoj razmeni, ali i u zajedničkom procesu istraživanja tržišta, formiranja zajedničkih preduzeća.
Samo ću vas podsetiti kada je ekonomska oblast u pitanju da Belorusija ima za razliku od Srbije jako razvijen mašinski i metalski sektor, da su preduzeća i velike kompanije iz Belorusije veoma raspoložene i zainteresovane za kupovinu ili strateška partnerstva za određena preduzeća koja se nalaze u procesu restrukturiranja, a svi znamo da njihovu sudbinu moramo da rešimo do juna 2014. godine. Konkretno, radi se o „14. oktobru“, o Fabrici vagona iz Kraljeva. Čak je i iskazano određeno interesovanje za Železaru iz Smedereva za koju svi znamo u kakvoj se situaciji nalazi i prosto smatramo da je pod hitno potreban strateški partner.
Isto tako tu saradnju je moguće proširiti u domenu poljoprivrede, ali veoma važan aspekt saradnje treba da bude visoko obrazovanje i nauka i model koji se primenjuje u domenu smanjenja nezaposlenosti, jer ću vas podsetiti da je nezaposlenost u Belorusiji na nivou od 1,6%.
Veoma važan aspekt u okviru te saradnje i ono što po našem mišljenju SDPS će predstavljati jedan dodatni impuls je saradnja ne samo sa Belorusijom nego i Ruskom Federacijom i Kazahstanom, prisustvo „Zber banke“ u Srbiji, banke koja predstavlja u prošloj godini drugi bankarski brend u Evropi, koja je imala rast od preko 14 milijardi dolara u prethodnoj godini, koja može da bude da podstakne kako izvoz domaćih preduzeća tako i prisustvo preduzeća iz Belorusije koja su zainteresovana za „Džoint fenčer aranžmane“, za strateška partnerstva, ali i za realizovanje grinfild, braunfild i drugih investicija.
Poslanički klub SDPS će u danu za glasanje podržati ovaj sporazum, podržaće konvencije i podržaće izmene i dopune Krivičnog zakonika, sa zadrškom da pored toga što ćemo promeniti zakon, što ćemo pooštriti kazne moramo da radimo na reformi javnog sektora, na profesionalizaciji javnih preduzeća, jer mi kao poslanička grupa smatramo da je to osnovni i glavni uzrok generisanja nelikvidnosti, neefikasnosti, neproduktivnosti, a samim tim generisanja onoga što se događa i u tom sektoru koji je zadužen za bezbednost i upravljanje rizika i zalagaćemo se u narednom periodu i za izmene Zakona o javnim preduzećima i za što dinamičnije promene kada je u pitanju profesionalizacija javnog sektora. Zahvaljujem se.
Mogu da konstatujem da se mi sa gospodinom Babićem u većini stvari i u velikom procentu slažemo. Ali, za rešenje ovakvog problema – upravo ste vi govorili o tome, Železnice Srbije imaju 2.000 zaposlenih koji rade na problemima bezbednosti. Znači, faktički, svaki metar, sada malo parafraziram, pruge može fizički da bude pokriven u ovim okolnostima i u ovim uslovima u kojima danas funkcioniše železnica.
Ali, ja sam upravo govorio o tome da povećanjem efikasnosti i primenom novih tehnologija, povećavamo efikasnost, bezbednost i kontrolu nad imovinom koju ista ta javna preduzeća imaju. Znači, naš predlog je bio samo proaktivan i u skladu sa vremenom u kojem živimo.
Živimo u 21. veku, veku novih tehnologija i slažem se, kao i poslanička grupa kojoj pripadam, da nam u ovom trenutku ne treba toliki broj radnika, a samim tim u tom domenu nemamo efikasnost. Da imamo punu efikasnost da zaštitimo imovinu, da sačuvamo resurse i finansijska sredstva, to bi bilo sasvim u redu. Ali, pošto to nismo u stanju, naši predlozi su upravo usmereni ka tome da kroz primenu novih softvera, novih tehnologija, radimo na tome. Naravno, to će kreirati nova radna mesta u istim tim železnicama, u istoj toj elektroprivredi, elektrodistribuciji, ali nova radna mesta koja podrazumevaju visoko obrazovanje, IT inženjere, administratore, ljude koji će da prave softver. To će podstaći i kreativne tehnologije, inovacije itd. Mi smo na taj način mislili da povećamo tu efikasnost i smanjimo problem bezbednosti. Hvala vam.
Ja ću se uvaženom kolegi Đuriću obratiti, naravno, kako i procedura nalaže, preko vas.
Ja nisam primetio da Vlada Republike Srbije ima bilo kakvu intenciju i nameru da pravi bilo kakve političke saveze sa bilo kojom drugom zemljom, pa bila to Belorusija, Ruska Federacija, Kazahstan ili bilo koja druga zemlja. Ali, i te kako i snažno podržavamo ekonomske integracije i ono što Vlada Republike Srbije radi u tom domenu da diversifikuje saradnju, da je proširi i da bude dobrodošao ko god je sposoban, ko god želi da sarađuje na ekonomskom planu, ko god želi da investira u našu zemlju i ko je spreman da kupuje robe, usluge, proizvode iz naše zemlje.
Prema tome, podržavamo saradnju i sa Belorusijom, podržavamo potencijal koji može sa 40 miliona dolara iz 2010. godine da se realno pospeši i podigne na 500 miliona dolara, podržavamo saradnju sa UAR, sa Južnom Korejom, sa svakom zemljom sa kojom možemo da uspostavimo i bolju ekonomsku saradnju iz koje mogu da dođu investicije. Svi su dobrodošli.
Što se tiče procenta nezaposlenosti od 1,6%, mi možemo da otvorimo sada jednu stručnu raspravu i naravno, vi ste u pravu. Slažem se. Oni su primenili jedan model da je inflacija povećana, samim tim, kako vi to dobro znate, smanjen je nivo nezaposlenosti, ali ja bih voleo da se naš nivo nezaposlenosti na taj način smanji.
Da li imam još 15 sekundi, izvinjavam se?
Što se tiče novih tehnologija, to sam dužan da kažem i da odgovorim kao neko ko je dužan i ko mora da obezbedi 30 plata svakog meseca, neko ko dolazi iz prakse. Ja sam primenom novih tehnologija u Južnoj Koreji, kada je upitanju upravo kontrola nad gasovodima, upravo imovinom javnih preduzeća, video i uverio se kako to funkcioniše. Dakle, nisam to pročitao ni u jednoj knjizi, nego sam to lično video, a naravno možemo da otvorimo diskusiju po tom pitanju.