Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Biljana Hasanović-Korać

Biljana Hasanović-Korać

Socijaldemokratska stranka

Govori

Replika, pošto mi je ministar postavio pitanje.
Sigurno da se ne bih zalagala da se remeti mir i redovan životni tok dece, ali kad se u centru grada događaju neke stvari, pa iz iskustva znam, uvek ima neko kome se nešto ne sviđa i ko se buni iz ličnih razloga. Recimo, imali smo događaj u mom mestu gde živim da je u podne svirao jedan džez orkestar i jedan koji ne voli tu muziku prijavio je, jer je to slučajno bilo u centru grada. Prijavio je buku, a tu je bilo jedno trista ljudi okupljeno sa decom koji su uživali u tome i slušali po jednom lepom sunčanom danu. Zato i predviđamo da se prijavi i da ne može svako ko kad hoće i gde hoće, ali da se ipak na neki način reguliše da oni koji imaju šta da pokažu ljudima i da pruže neko uživanje građanima i neko zadovoljstvo, pa čak i edukaciju, da im se omogući da prijave istupanje na javnim mestima, da to bude regulisano da ih ne bi bilo ko maltretirao. Svakako jesam za zaštitu javnog reda i mira, jer ja u centru mesta stanujem i znam šta znači buka iz okolnih kafića, od saobraćaja i od svega.
Još bih samo rekla da ima lokalnih samouprava koje su to regulisale, ali većina lokalnih samouprava nema ni kadar, niti stigne da se bavi time i da to aktima reguliše.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Ovaj amandman se nadovezuje na ono o čemu smo već pričali i ovim amandmanom predlažemo da se menja stav 2. u članu 7. Suština je da predlažemo da „izvođenjem muzičkih i drugih sadržaja, korišćenjem muzičkih instrumenata“ ne bude tretirano kao prekršaj. Ukoliko je tako, to bi značilo potpuno uklanjanje uličnih umetnika, što je, složićemo se, vrlo štetno, jer benefiti od njihovih nastupa mogu biti višestruki. Ulični umetnici su atrakcija u svim svetskih metropolama, te ne vidimo razlog zašto bi kod nas bilo sprečeno njihovo postojanje.
Pored toga, poznat je i međunarodni festival uličnih umetnika u Novom Sadu, koji se tradicionalno održava svake jeseni. Ovakvim zakonskim rešenjima ovaj vid umetnosti se potpuno obesmišljava.
Objašnjenje zašto se amandman odbija je sličan kao i za prethodne amandmane, a o kojima smo pričali.
Ali, ja želim još jednom da istaknem da mi zaista predlažemo da razmotrite mogućnost da se ovo ugradi u Zakon o javnom redu i miru, jer bi to bilo okvirno normiranje koje bi dalo okvir i osnov i lokalnim samoupravama i obavezalo ih na neki način da to regulišu svojim aktima. Ovako je pitanje, to što ste rekli ko je gde na vlasti i ko je koliko sposoban, pa ja ne merim po tome lokalne samouprave, nego po tome kako ljudi žive.
Ali, toliko problema ima ekonomskih, socijalnih da zaista lokalne samouprave teško stignu da se bave i ovim problemima i ja nemam protiv, kod nas u opštini je na vlasti i SNS, ali ja zaista nisam videla da su stigli da skoro stave na dnevni red skupštine ovakvu neku odluku, zato što ima puno drugih životnijih, egzistencijalnijih problema. Ali, zato davanjem zakonskog okvira ovim zakonom bi ih podstakli da se bave i ovom problematikom.
Zahvaljujem.
Podneli smo amandman na član 3. i to intervencija u stavu 1. i u stavu 2.
Naime, član 3. reguliše pojam javnog okupljanja. U stavu 1. kaže – okupljanjem u smislu ovog zakona smatra se okupljanje više od 20 lica radi izražavanja ostvarivanja i promovisanja državnih, političkih, socijalnih i nacionalnih uverenja i ciljeva i drugih sloboda i prava u demokratskom društvu. Mi smo predložili da se reč: „socijalnih“ briše.
U stavu 2. kaže – okupljanjem u smislu ovog zakona smatraju se i drugi oblici okupljanja kojima je svrha ostvarivanje verskih, kulturnih, humanitarnih, sportskih, zabavnih i drugih interesa. E sad, zato što smo u stavu 1. brisali ono: „socijalnih“, ovde smatramo da je logičnije da se posle reči: „verskih“ dodaju reči: „sindikalnih, socijalno-ekonomskih“. Smatramo da je potrebno posebno naglasiti pravo na izražavanje sindikalnih i socijalno-ekonomskih interesa građana, te smo u tom smislu predložili da se izvrši izmena u ovom članu 3.
Zahvaljujem.
Očigledno da većina nas ima slično gledanje i što se tiče ovog člana 6. amandmani su nam slični.
Naime, naša poslanička grupa je podnela amandman kojim predlaže da se u stavu 2. u članu 6. – pravo na okupljanje može se ograničiti samo ukoliko je to potrebno zbog bezbednosti ljudi i imovine, javnog zdravlja, morala, prava drugih i bezbednosti Republike Srbije. To je regulisano članom 8. Predloga zakona. Zabrana javnog okupljanja ispred zdravstvene ustanove ili škole, ili predškolske ustanove je u direktnoj suprotnosti sa pravom na štrajk, na primer.
Zatim, nije jasno kako tačno bi javno okupljanje ispred ovih ustanova moglo da ugrozi bezbednost ljudi i imovine, javno zdravlje, moral, prava drugih ili bezbednost Republike Srbije, što predstavlja osnov za zabranu.
Što se tiče druge intervencije u članu, u Predlogu zakona u stavu 3. predviđeno je da je okupljanje zabranjeno na mestima na kojima se održavanjem okupljanja krše ljudska i manjinska prava i slobode drugih, ugrožava moral. Smatramo da je ova odredba uopštena i da je neodređena i da vrlo široka za tumačenje.
Zatim, nije jasno koja su to mesta i ko ih određuje. Pored toga, kršenje prava i sloboda ili ugrožavanje morala nije posledica mesta na kome se vrši okupljanje i na kome se organizuje okupljanje, nego načina na koji se organizuju ta okupljanja, što je potpuno odvojeno pitanje. Iz tih razloga smo predložili da se izmeni član 6.
Zahvaljujem.
Član 13. reguliše ko ne mora da prijavljuje skup. Mi smo amandmanom intervenisali na ovaj član u cilju preciziranja, i to naročito tačke 3. u stavu 1.
Prema rešenju predlagača zakona nijedan državni organ nema obavezu da prijavi javno okupljanje koje ima karakter državne svečanosti, jubileja ili drugog okupljanja. Problem koji ovo rešenje nosi je taj što je lista državnih organa veoma dugačka, a pored toga nije jasno šta se podrazumeva pod drugim okupljanjima.
Zbog toga smatramo da oslobađanje od obaveze treba da se odnosi samo na najviše državne organe, a druga okupljanja treba da su u vezi sa nadležnošću državnih organa. Pored toga, amandmanom intervenišemo i na tačku 4. istog stava, predviđajući da se pod spontanim, mirnim okupljanjem, koji predstavljaju reakciju na neki događaj, mogu smatrati i okupljanja u toku tog događaja, a ne samo nakon događaja, kako je predviđeno u Predlogu zakona. To bi u praksi moglo da bude npr. okupljanje više od 20 ljudi na određenom mestu radi praćenja određenog sportskog događaja, jer sportski događaji traju određeni vremenski period, u toku kog može da dođe do okupljanja, a ne da se čeka da se završi.
Amandman je odbijen sa obrazloženjem da su predlogom koji je dat u Predlogu zakona obuhvaćeni svi organi koje smo mi naveli u amandmanu. Pa, oni jesu obuhvaćeni, u tome jeste problem, što je lista koja je data u Predlogu zakona mnogo duža od one koju mi predviđamo u amandmanu. Mi predviđamo da se ona suzi.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.

Uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, naša poslanička grupa Boris Tadić - Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju i Zeleni Srbije podnela je amandmane na Predlog zakona o policiji u želji da poboljšamo tekst zakona. Tokom ove diskusije videćemo, dosta amandmana je i prihvaćeno. Međutim, amandman na član 1. koji smo podneli nije prihvaćen.

Naime, član 1, koji reguliše predmet zakona, glasi: „Ovim zakonom uređuju se unutrašnji poslovi, organizacija i nadležnost Ministarstva unutrašnjih poslova, u daljem tekstu Ministarstvo, policijski poslovi, organizacija i nadležnost policije, kao i druga pitanja od značaja za rad policije i Ministarstva“. Mi smo predložili da se ovaj član preformuliše tako da se izmeni i da glasi: „Ovim zakonom uređuju se policijski poslovi, organizacija i nadležnost policije, unutrašnji poslovi, organizacije i nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova, u daljem tekstu Ministarstvo, kao i druga pitanja od značaja za rad policije i Ministarstva“.

U obrazloženju smo naveli, kao što sam već rekla, da se članom 1. Predloga zakona uređuje predmet zakona. Kako je ovo zakon kojim se uređuje policija, smatramo da je rešenje koje smo dali o amandmanu pravno-tehnički i logički primerenije i u skladu sa materijalno-pravnim rešenjima i sistematikom zakona. Amandman je odbijen sa obrazloženjem da ga Vlada ne prihvata iz razloga što je policija uža unutrašnja organizaciona jedinica MUP-a.

Međutim, mi predlažemo da još jednom razmotrite amandman i da ga usvojite iz razloga što je nadležnost Ministarstva regulisana Zakonom o ministarstvima, a ovo jeste Zakon o policiji i prevashodno je težište na regulisanju rada policije kao jednog dela MUP-a. To treba da se vidi i iz člana 1, da je težište regulisanja ovog zakona i osnovni predmet regulisanja policija.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.

Naša poslanička grupa je podnela amandman na član 3. koji reguliše nadležnost, obim i vrstu poslova policije kao unutrašnje organizacione jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova.

Amandmanom smo predložili da se reči na kraju člana – uz mogućnost zakonite upotrebe prinude; zamene rečima – uz mogućnost na Ustavu i zakonu zasnovane upotrebe sredstava prinude.

Amandmansko rešenje koje smo ponudili i koje je na naše zadovoljstvo prihvaćeno smatramo da je više u skladu sa načelima Ustava, prikladnije za odredbe zakona koje predstavljaju definiciju policije, načela i ciljeve delovanja policije. I iz razloga navedenih u obrazloženju je prihvaćen amandman.

Ja samo želim da izrazim zadovoljstvo što je od 50 amandmana koje je podnela naša poslanička grupa 12 prihvaćeno. Ali, istovremeno i da ukažem na to da na Predlog zakona koji ima 259 članova ukupno, podneto 339 amandmana od kojih su 104 prihvaćena.

Mislim da to govori o kvalitetu Predloga zakona ako je u proseku skoro na svaki drugi član prihvaćen amandman, znači da zakon nije dovoljno temeljeno pripremljen, Predlog zakona koji je stigao pred nas, ali na sreću bilo je dovoljno sluha za amandmane i smatramo da će se ovim amandmanima popraviti tekst zakona.

Zato još jednom apelujem da obratite pažnju kada razmatramo i amandmane koji su odbijeni, jer ima amandmana koji jesu tehničke prirode, ali amandmani koje je podnela naša poslanička grupa su svi suštinske prirode i još jednom kažem, apelujem da razmotrite one koji su odbijeni i da eventualno još neki prihvatite, jer zaista ima dobrih amandmana.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.

Podneli smo amandman na član 9. koji reguliše organizaciju ministarstva. Predložili smo da se preformuliše stav 2. u članu 9. Amandmanom predlažemo preciznije definisanje elemenata pravilnika o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta. Smatramo da je potrebno da se precizno definiše da će pravilnik regulisati ko rukovodi organizacionim jedinicama, koja su ovlašćenja i odgovornosti rukovodilaca, zatim, da moraju biti predviđeni uslovi koji moraju biti ispunjeni prilikom zasnivanja radnog odnosa, kao i ukupan broj službenika, policijskih i državnih, kao i nameštenika koji mogu biti zaposleni na određenim radnim mestima.

Amandman nije prihvaćen iz razloga što je članom 165. stav 4. propisano da će se o sticanju čina, zvanja, karijernom razvoju i svim drugim pitanjima od značaja za upravljanje ljudskim resursima doneti posebna uredba, a kojom će svakako biti obuhvaćen i predmet uređenja naveden u ovom amandmanu. Mi smo proučili ceo zakon, pa smo proučili i član 165. stav 4. On kaže: „Način sticanja čina, zvanja u ministarstvu i druga pitanja u vezi sa njihovim korišćenjem, odnosno karijernim razvojem, propisuje Vlada u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.“ Iz ovoga proizilazi da obrazloženje uopšte nema veze sa našim amandmanom, jer se ne podudara ono što mi predlažemo da se precizira pravilnikom, da zakon propiše šta pravilnik treba da sadrži i ono što će sadržati uredba koju će doneti Vlada. Ovo pokazuje da ili niste dovoljno precizno i detaljno razmotrili amandmane, ili da je jednostavno bila volja da se ne prihvate amandmani opozicije i da se prihvatanje svede na minimalnu meru, jer ovo su zaista suštinski amandmani koji će omogućiti lakšu primenu zakona. Kada su precizniji, kada su detaljniji, onda nema dileme oko primene i ne može da bude ni zloupotreba ni propusta.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.

Podneli smo amandman na član 11, koji reguliše nadležnost Ministarstva i tu smo predvideli amandmanom tri intervencije. Organizovanje poslova i stvaranje uslova za rad u Ministarstvu, odnosno norme o delokrugu i nadležnosti Ministarstva, sadržane su pre svega u Zakonu o ministarstvima.

Kako je ovo Predlog zakona o policiji, kao što sam govorila i povodom prvog amandmana našeg, smatramo da u enumeraciji poslova Ministarstva, treba da na prvom mestu postaviti poslove u odnosu na policiju.

Takođe, smatramo da obaveštenja javnosti za sprovođenje programa i plana rada Ministarstva, mora biti najmanje jednog godišnje. Amandmanom smo intervenisali i na izradu predloga, tako što smo označili da se radi o predlogu akta pored sprovođenja i praćenja realizacije strateških akata.

Amandmanom intervenišemo i na tačku 3) ovog člana, kojim se postiže obaveza Ministarstva da obezbedi saradnju, predlažemo da se predvidi obaveza Ministarstva da obezbedi saradnju sa nezavisnim regulatornim telima, kao što je Zaštitnik građana, Poverenik za zaštitu podataka ličnosti, Poverenik o zaštiti ravnopravnosti, itd, imajući u vidu ustavni i zakonski značaj ovih institucija, kontroli zakonitosti rada organa izvršne vlasti.

Treće, u Predlogu zakona u članu 11. definisana je nadležnost Ministarstva i sporna je po nama tačka 13), koja predviđa da je nadležnost Ministarstva da obezbeđuje smeštaj i ishranu. Iz navedene odredbe nije jasno ni kome, ni kada, ni za koje potrebe se predlaže obezbeđivanje smeštaja i ishrane, pa smo mi predložili da se ta tačka briše.

Amandman nije prihvaćen iz razloga što Ministarstvo ne sarađuje samo sa nezavisnim regulatornim telima već obezbeđuje redovnu saradnju i sa drugim organima i telima koji su zakonom ovlašćeni za spoljnu kontrolu policije.

Ovo je opet toliko šturo i toliko kratko obrazloženje, dužina obrazloženja ne znači da je i kvalitetno, ali ono ne obuhvata ni deo onoga što smo mi predvideli amandmanom. To opet pokazuje koliko su površno amandmani analizirani.

Ni u obrazloženju u odbijanju nema govora ni o prvom delu gde smo predvideli da se stavi akcenat na to pravo Zakona o policiji da se prvo predvidi sve što je vezano za policiju, zatim, mi nismo predvideli, nismo stavili samo obavezu saradnje sa nezavisnim regulatornim telima ali smo i njih naveli pored drugih organa i tela koji su zakonom ovlašćeni za spoljašnju kontrolu policije, što piše i što ostaje da piše, nema ni reči o tački 13) koja je po nama sporna.
Zahvaljujem.
Kao što sam već rekla, naša poslanička grupa Boris Tadić – SDS, ZZS, ZS podnela je ukupno 50 amandmana od kojih je 12 prihvaćeno. Ovo je jedan od tih 12 amandmana koji smo uložili na član 31. koji obrazlaže cilj obavljanja policijskih poslova i kaže – policija obavlja policijske poslove sa ciljem i na način da svakome obezbedi jednaku zaštitu, bezbednosti, prava i sloboda, primeni zakon i podrži vladavinu prava.
Mi smo predložili da se ove reči – primeni zakon i podrži vladavinu prava, zamene rečima – primenjujući zakon i ustavna načela vladavine prava. Odredbe ovog člana 31. su deklarativne prirode i one govore o ciljevima obavljanja policijskih poslova i načinima na koje se oni obavljaju, a to je da svakome bude obezbeđena jednaka zaštita bezbednosti prava i sloboda.
Primena zakona ne može biti cilj već sredstvo da bi se proklamovani ciljevi ostvarili, te iz tih razloga smo i podneli ovaj amandman i smatram da je korektno što je Vlada imala sluha i što je prihvaćen ovaj amandman.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Naša poslanička grupa podnela je amandman na član 40. koji reguliše dužnost policijskih službenika. Mi smo predložili da se posle stava 3. doda novi stav 4. koji glasi: „Izuzetno od stava 3. ovog člana, na osnovu odluke suda, u skladu sa propisom kojim se uređuje krivični postupak, policijski službenik može biti ispitan u svojstvu svedoka i bez prethodnog oslobađanja obaveze čuvanja podataka.“
Amandman smo, mislim, vrlo detaljno obrazložili i pozvali smo se na to da Zakonik o krivičnom postupku u članu 93, koji kaže – isključenje od dužnosti svedočenja, propisuje da je od dužnosti svedočenja isključeno lice koje bi svojim iskazom povredilo dužnost čuvanja tajnog podatka, dok nadležni organ, odnosno lice organa javne vlasti ne opozove tajnost podataka ili ga ne oslobodi te dužnosti. Dalje propisuje da izuzetno od ovog stava sud može, na predlog okrivljenog ili njegovog branioca, odlučiti da ispita lice koje je isključeno od dužnosti svedočenja.
Prema tome, u cilju stvaranja koherentnog pravnog sistema i usklađivanja Zakona o policiji i Zakona o krivičnom postupku, smatramo da je potrebno prihvatiti ovo amandmansko rešenje. Amandman je odbijen sa obrazloženjem da je policijski službenik dužan da postupa u skladu sa odredbama Zakona o tajnosti podataka sve dok ga ministar ili lice koje on ovlasti, u skladu sa navedenim zakonom, oslobodi obaveze čuvanja tajni. Ovo kratko obrazloženje ne može da nas ubedi u ispravnost da se amandman odbije, upravo pozivajući se na obrazloženje koje smo mi izneli uz amandman, da je neophodno uskladiti Zakon o policiji sa Zakonom o krivičnom postupku.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Kao što je već i koleginica rekla, članom 5. Predloga zakona predviđeno je da osnovicu poreza na zarade lica koja su upućena na rad u inostranstvo predstavlja iznos zarade koju bi ostvarili u Republici na istim ili sličnim poslovnima.
Mi smatramo da je ovo neprihvatljivo. Porez na dohodak plaća se na sve prihode, osim na one koji su izuzeti Zakonom o porezu na dohodak, pri čemu oporezovani prihod predstavlja razliku između bruto prihoda koji je ostvaren i troškova koje je imao pri njihovom ostvarivanju i očuvanju.
Dakle, mi predlažemo da se oporezuje prihod koji je stvarno ostvaren, a ne prihod koji bi bio ostvaren pod navedenim uslovima.
Amandman se ne prihvata iz razloga što predloženo rešenje ima za cilj uređenje poreske osnovice za fizička lica rezidente Republike koji su upućeni u inostranstvo radi obavljanja poslova za pravna lica rezidente Republike.Ovo obrazloženje nema ni reči o suštini našeg amandmana.
Mi smo amandman podneli na osnovicu koja se uzima za obračun poreza, a ne na to ko je obveznik poreza. Tako da moram i ovog puta da stavim primedbu na način obrazlaganja zašto se amandmani ne prihvataju. Očigledno je da se i ne ulazi baš u suštinu amandmana.
Zahvaljujem.
Naša poslanička grupa je podnela amandman kojim predlažemo da se u članu 65a u stavu 2, kojim predlagač zakona definiše da je oporezivi deo prihoda zakupnine u koju se uračunavaju izvršene obaveze i usluge na čije izvršenje se zakupac obavezao, osim troškova nastalih tokom zakupa, a koje zavise od obima potrošnje zakupca. Smatramo da ovako definisan prihod nije dobro definisan.
Naime, u troškove nastale tokom zakupa ulaze i računi za određene komunalne usluge, čije visine uopšte ne zavise od obima potrošnje zakupca. Na primer, računi za centralno grejanje u Beogradu gde se određuje cena prema kvadratnom metru, zatim računi za fiksni telefon prema pretplati koja je ista za mesec, plus potrošnja i pretplata za RTS npr, kao i još drugih troškova.
Pored toga moguće je da nastane određeni vanredni troškovi koji prema opštim pravilima padaju na zakupce, jer ih je on sam prouzrokovao. Kao što na primer se desi da se polomi prozor, da se isprlja ili ošteti zid, pa mora da se kreči i to je usled nepravilne upotrebe da se pokvare kućni aparati itd. Smatramo da ovakvi troškovi ne smeju da ulaze u osnovicu za obračun poreza na prihod od nepokretnosti, niti da smeju biti oporezovani na teret zakupodavca.
Naš amandman je odbijen pozivajući se na obrazloženje za ostale amandmane koji su sasvim drugačiji i kaže – amandman se ne prihvata, s obzirom na to da se članom 20. Predloga zakona uređuje porez na prihode od nepokretnosti, kroz novo dodate zakonske odredbe kojima se uređuje oporezivanje prihoda od nepokretnosti s obzirom da ta vrsta prihoda više neće biti deo ulaganja koji se odnosi na prihod od kapitala.
Izvinite, ali ovakvo obrazloženje je vređanje naše inteligencije. Da nismo pročitali i da nismo videli da je porez na prihode od nepokretnosti sada posebna glava, ne bismo mogli ni da pišemo amandmane, a još jednom ističem da smatramo ovi troškovi ne bi smeli da uđu u osnovicu za obračun poreza na prihode od nepokretnosti. Jer, moram da podsetim da imamo veliki broj građana koji su prinuđeni da izdaju nepokretnost, zato što nemaju drugi izvor prihoda ili zato što nemaju dovoljno prihoda za život i već plaćaju porez na imovinu za tu nepokretnost koja je enormno povećana poslednjih godina, tako da bi morali da imamo obzira kada se ovaj porez obračunava šta u taj porez ulazi u osnovicu, a šta ne.
Prva država nema odnos savestan, odnos prema svojim nepokretnostima a nema ni evidenciju svog vlasništva, nema ni evidenciju šta je izdato u zakup, izdaje se bez konkursa, izdaje se po zakupninama koje su utvrđene mimo svih kriterijuma. Ja jesam za to da se uvede red, ali ne možemo da krenemo od malih zakupodovaca, da njima oštrimo zakone i da njima sprovodimo prve najteže mere. Država prvo mora da uvede red u svoje poslovanje.
Zahvaljujem.
Podneli smo amandman na član 24. stav 1, koji se menja i glasi, a time se interveniše na član 83. stav 4. Naime, sada član 83. stav 4. kaže: „Porez na dobitke od igara na sreću ne plaća se na pojedinačno ostvarene dobitke iz st. 1. i 2. ovog člana do iznosa od 11.000 dinara, ostvarene dobitke od igara na sreću koje se priređuju u igračnicama, kazinima i na automatima“.
Mi smo predložili da se ovaj stav preformuliše i da glasi: „Porez na dobitke od igara na sreću ne plaća se na pojedinačno ostvaren dobitak iz st. 1. i 2. ovog člana i od igara koje se priređuju u igračnicama, kazinima i na automatima, do iznosa od 11.000 dinara“.
Predloženim amandmanom smo faktički predložili da se briše postojeća tačka 2. u stavu 4. člana 83. Zakona o porezu na dohodak građana, koji predviđa da se na dobitke od igara na sreću koji se priređuju u igračnicima, kazinima i na automatima ne plaća uopšte porez na dobitke od igara na sreću. Mislimo da i ove dobitke treba obuhvatiti opštim pravilima oporezivanja igara na sreću.
Amandman je odbijen i u obrazloženju se poziva na obrazloženje za odbijanje amandmana koje su podnele kolege na isti član, a njihov amandman se sasvim razlikuje od našeg i kaže – amandman se ne prihvata jer se zakonskom odredbom vrši pravno-tehničko preciziranje.
Mislim da je ovo zaista omalovažavanje od strane ministarstva i Vlade da ovako obrazlažu odbijanje naših amandmana. Mi smo dostavili amandmane u najboljoj nameri da, po našim shvatanjima, utičemo na poboljšanje teksta zakona. Ovakav odnos i davanje obrazloženja zašto se ne prihvataju amandmani, zaista nema smisla, jer totalno omalovažava poslanike koji se trude da napišu amandmane i da prouče predloge zakona.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.

Naša poslanička grupa Boris Tadić - Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju i Zeleni Srbije podnela je Predlog zakona o predlaganju zakona i ja sam predložila ponovo da se stavi na dnevni red. Već po ko zna koji put predlažem da se ova tačka uvrsti u dnevni red, zato što smatram da je neophodno da se donese ovaj zakon kako bi na zakonski način bio regulisan postupak predlaganja i donošenje zakona. Pogotovo imajući u vidu praksu koja je prisutna poslednjih tri-četiri godine, od kada je ova vladajuća većina na vlasti i od kad predlaže zakone.

Ova materija je sada regulisana uglavnom podzakonskim aktima, Poslovnikom o radu Vlade i Poslovnikom o radu Skupštine i ima par članova u Ustavu Republike Srbije i u Zakonu o Narodnoj skupštini. Nema zakonske regulative koja bi striktno regulisala, pa zato imamo situaciju da se većina zakona donosi po hitnom postupku, bez dovoljno vremena da se poslanici upoznaju, da amandmanski reaguju i da mogu da se pripreme za kvalitetnu raspravu.

Zatim, nedostatak javne rasprave u postupku donošenja skoro svih zakona, retko kad se održi javna rasprava i kada se održi ona je u užem krugu, tako da se ne daje mogućnost relevantnim faktorima koji imaju znanja i iskustva iz tih oblasti da daju svoja mišljenja i predloge.

Ono što je još veoma bitno, jeste da se ne poštuje Rezolucija o zakonodavnoj politici i uz predloge zakona se ne dostavljaju predlozi podzakonskih akata, pa imamo slučaj kao na poslednjoj sednici kada je bio Zakon o rudarstvu, gde je dat rok od dve godine da se donese podzakonski akt. To su suviše dugi rokovi i zato je i doneta Rezolucija o zakonodavnoj delatnosti. Jer, dok se donesu podzakonski akti, zakon uglavnom ne može da se primenjuje u praksi i ostaje mrtvo slovo na papiru.

Da bi se sve ovo izbeglo i da ne bi došli u situaciju da predsednik Republike odbije da potpiše zakon koji je izglasala ova Skupština ili ga potpiše, a ostavi Ustavnom sudu da proceni da li je u skladu sa Ustavom, predlažem da se ovaj predlog zakona uvrsti u dnevni red i da Skupština donese zakon o predlaganju zakona, kako bi ta materija bila zakonski uređena i kako bi je primenjivali.