Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Judita Popović

Judita Popović

Liberalno demokratska partija

Govori

Hvala vam gospodine predsedavajući. Pozvala bi se na čl. 27. i 107. Ponovo se ta dva člana krše. Zaista bih vam predložila da obratite pažnju kada uskraćujete poslaniku reč. Vi konstantno uskraćujete reč meni da se izjasnim za sve one netačnosti i one laži koje se ovde iznose baš u vezi moje diskusije. Moja diskusija je i te kako imala argumentaciju i te kako se odnosila na raspravu u pojedinostima i te kako se odnosila na član 4.
Da kažem da sam golim okom, prosto uvidom u stanje stvari na licu mesta konstatovala da su kartice i dalje ovde na mestu gde bi trebale da budu i poslanici. Međutim, poslanika nema. Da li to kartice predstavljaju poslanike tako što su u elektronskom sistemu ili na stolu na vidljivom mestu? Da li su oni poslanici umesto poslanika? Da li mi u stvari imamo poslanike ili imamo stolice? To je osnovno pitanje i bilo bi dobro da pročitate ceo član 128.
Hvala vam, gospodine predsedniče.
Ponovo reklamiram član 27. i reklamiram član 107. Dakle, zaista je potrebno bilo da predsedavajući u momentu prekine poslanika koji se pozivao na članove 283. i 284. kada je reklamirao Poslovnik. Stvarno bih upozorila i pozvala vladajuću većinu da malo prelista Poslovnik, da malo pročitaju Poslovnik i tada će videti da samo predsednik, odnosno samo predsedavajući može da krši Poslovnik.
Ovde su se citirale neke odredbe koje su se odnosile na prava i dužnosti narodnih poslanika. To prosto nije predmet reklamiranja Poslovnika. Dakle, mi ne dobijamo reč kada se javimo, kada repliciramo, ne dobijamo reč kada argumentovano ukazujemo na to da je povređen Poslovnik, a poslanik vladajuće koalicije dobije da reklamira Poslovnik za kršenje Poslovnika, što čak i nije predmet reklamiranja prema važećem Poslovniku. Zaista bi trebali da vodite računa o tome. Ako ćemo da govorimo već striktno o članovima ovog poslovnika, vodite računa o tome koji članovi mogu da se povrede prilikom reklamiranja.
Hvala vam, gospodine predsedniče.
Upravo ste malopre zapretili poslanicima, zapretili ste u tom smislu…
Normalno, član 107.
Nije ista radnja.
Gospodine predsedniče, članovi 27, 107. i ceo Poslovnik.
Hajde da se zaustavimo na članu 27, očigledno da ovde ima problema da se razume koliko puta može da se reklamira član 107.
Gospodine predsedniče, nama ne daju priliku predsedavajući, odnosno predsednik da repliciramo. Ne daje nam se prilika da reklamiramo Poslovnik. Šta više, preti se. Vi ste, gospodine predsedniče, malopre upravo izrekli jednu pretnju. Mi smo to tako razumeli. Jer, kada ste vi izrekli da ćete posebno da pratite za koje slučajeve se reklamira Poslovnik, a pri tome ste mislili da ćete na taj način ograničiti pravo na reč poslanika, vi jeste zapretili narodnim poslanicima. Šta je to, ako nije uvreda poslanika i šta je, ako nije uvreda celog parlamenta, kao i dostojanstva tog parlamenta? Vi to možete da radite na vašem glavnom odboru SNS, ali ne možete to usvojiti …
Hvala.
Poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u obrazloženju zašto nije usvojen amandman nas poslanika LDP stoji razlog da je usvojen amandman kolege Antića iz SPS. U čemu je poenta tog amandmana koji je poslužio kao razlog da se ne usvoji amandman LDP, odnosno da se naš amandman samo delimično usvoji?
Radi se o tome da se amandmanom kolege Antića u stvari kozmetički uređuje postojeći član koji je predložen od strane predlagača zakona i faktički se menja stav 1. onako kako smo mi iz LDP i predložili. Radi se o tome da se bespravna gradnja prihvata u tom smislu da se vlasništvo upisuje samo na objektu, ne i na zemljištu. Dakle, to je stav 1. i tako glasi i naš amandman.
Mi smo predložili da se ostali stavovi ovog člana jednostavno brišu, jer oni nisu mogli da se poprave. Meni je žao što nije prisutan kolega Antić i žao mi je što očigledno ni ministra ne interesuje šta ću ja reći povodom ovog našeg amandmana, ali javnosti radi, moram da skrenem pažnju na nekoliko bitnih činjenica.
Očigledno je da ovde postoji jedna potreba da se zamagli suština. Očigledno je da postoji potreba da se sakrije da je u stvari ostalo ono što se i htelo originalnim članom 4, a to je da se pored prava vlasništva nad objektom upiše i pravo vlasništva na zemljištu, iako je ono tuđe, sve u korist onog koji je već nešto bespravno izgradio. Pri tom, on bespravno dobija i građevinsko zemljište. Preskače se konverzija, pretvaranje prava društvene svojine i iz te društvene svojine u privatnu svojinu, što je predviđeno jednim drugim zakonom, Zakonom o planiranju i izgradnji.
Prosto, vi na mala vrata uvodite bespravnost kao način funkcionisanja. Stav 2, recimo, služi upravo toj svrsi, da se ne vidi šta radite. Kaže – pravo svojine na zemljištu biće upisano u korist vlasnika objekta, kada vlasnik objekta dostavi dokaz da je nekim pravnim poslom stekao pravo svojine na zemljištu na kome je objekat izgrađen. Znate kako, ako on ima neki pravni posao u vezi tog zemljišta, tu se više ne radi o gradnji na tuđem zemljištu.
Dakle, ovaj stav vam je bio potpuno nepotreban. Jeste da po mišljenju podnosioca amandmana kozmetički popravlja član, ali u suštini, ništa drugo i ne čini.
Kaže, do upisa u pravo svojine, to je u stavu 3, na zemljištu na kom je objekat izgrađen, vlasnik objekta ne stiče nikakva prava, osim prava prolaza i to vi njega ograničavate sve do sticanja prava svojine. Dakle, pretpostavlja se da će steći pravo svojine i već u stavu 4. objašnjavate kako se stiče pravo svojine, a to je u roku od dve godine ukoliko se ne postigne dogovor između vlasnika zemljišta i graditelja na tuđem zemljištu, u smislu imovinsko pravnih odnosa. To znači da vi eksproprišete zemljište u privatnom vlasništvu, u vlasništvu nekog na čijem zemljištu se gradi tuđi objekat.
Vi u privatnom interesu radite eksproprijaciju i niste promenili član 4, kako se to izvorno objašnjava i od strane poslanika Antića, a podržavaju i kolege iz vladajuće koalicije. Dakle, ostaje činjenica da se može graditi na tuđem zemljištu, da se ulazi u domen sudova, da više sudovi nisu ti koji utvrđuju određena prava, određene činjenice koje su vezane za gradnju na tuđem zemljištu.
Onda, da biste još više zamaglili stvari i pokazali koliko ste spremni da netačno interpretirate nešto što mi iz opozicije tvrdimo da ne možete da radite, a to je, kaže, u stavu 6. - bliže uslove, način i postupak za sticanje prava svojine na zemljištu, utvrdiće ministar nekim podzakonskim aktima. To, prosto, nije tačno. Ovim stavom 4. vi faktički radite tu eksproprijaciju i tu više nema podzakonskim aktima bilo šta da se uredi.
Kolega Antić je govorio nešto o tome da je dugo u sistemu. Vidi se da je dugo u sistemu, a Srbija, očigledno, ima sistemske probleme. Ovaj problem sa nelegalnom gradnjom, divljom gradnjom i 1.300.000 nelegalno izgrađenih objekata, u stvari su samo posledica upravo tog problematičnog sistema u kojem kolega Antić, očigledno, se veoma dobro snalazi. A i ovaj amandman upravo ukazuje na tu činjenicu da se ne odustaje.
Ne odustaje se od tog pogrešnog sistema koji je proizveo ovaj problem, za koji kažete da ni jedna vlada ne zna kako da je reši niti je znala da je reši. To vam i verujem, ali to ne znači da i te kako niste doprineli do nastanka problema i da i te kako niste još više pojačavali tempo takve vrste urbicida, jer to jeste urbicid, ta nelegalna gradnja. Ovakvim predlogom zakona, normalno da nećete popraviti situaciju.
Gospođo potpredsednice, javljam se da repliciram. Pogrešno me je razumela. Žao mi je, pogrešno me je razumela i moram da odgovorim.
Hvala vam, gospođo predsedavajuća. Javila sam se pre nego što ste prešli na sledeće amandmane, još dok smo bili kod amandmana poslanika LDP. Niste me videli, a posle sam jednostavno isključena iz sistema.
Htela bih samo da skrenem pažnju svim kolegama poslanicima i radi javnosti, imamo važeći Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, koji vrlo dobro reguliše građenje na tuđem zemljištu. Imamo zakone o parničnom postupku. Dakle, imamo validan sudski postupak koji reguliše kako se to utvrđuje kako neko stiče bilo kakvo pravo kada se radi o gradnji na tuđem zemljištu.
Problem sa ovim zakonom je što se jednostavno derogiraju odredbe nekog drugog zakona, i to na pogrešan način, na loš način, sa ozbiljnim potencijalima u smislu rasta korupcije.
Kada imate mogućnosti da ogromnim diskrecionim ovlašćenjima nekog administrativnog radnika sistem ugrožavate tako što omogućavate da odlučuje o tome da li će ili neće upisati pravo svojine nečijeg objekta ujedno i na pravo svojine na zemljištu, u tom slučaju ste u velikim problemima. Sud ima jasan postupak kako utvrđuje činjenice, koji su dokazi potrebni i tu nema zbora, procedura je jasna.
U ovom slučaju, nemate jasnu proceduru, a pri tom veoma široka ovlašćenja imaju oni u čijoj nadležnosti je da utvrđuju da li su dokazi validni, da utvrđuju vrednost tog zemljišta a da, pri tom, vlasniku zemljišta onemogućavaju da se na bilo koji način pobuni protiv te činjenice da mu je neko izgradio objekat na zemljištu, da mu je cena određena po tržišnim uslovima od nekog tamo državnog organa, ako nije zadovoljan. To je eksproprijacija. Ako nekome oduzimate zemljište, to jeste eksproprijacija, ako to lice nije dalo saglasnost, ako to lice smatra da nema pravo neko da mu oduzme zemljište, prosto, ne može protivno zakonu koji ćete vi usvojiti.
Znate kako, Zakon o eksproprijaciji predviđa eksproprijaciju samo u javnom interesu. Sa ovim zakonom vi menjate Zakon o eksproprijaciji. Šta je to ako nije pravni nonsens? Mislim da su toga svesni svi pravnici koji su bar prošli pored pravnog fakulteta.
Hvala vam gospodine predsedniče, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, član 159. Poslovnika vam daje mogućnost da povučete iz procedure ovaj zakon pre okončanja rasprave o zakonu i zaista biste trebali da iskoristite tu mogućnost.
Rasprava u načelu i rasprava u pojedinostima pokazuje koliko ovaj zakon ima ogromne nedostatke, manjkavosti i ne mogu amandmani da poprave ovaj zakon da bude smislen i da da bilo kakav pozitivan rezultat. Zaista ne vidim šta ćete vi postići pozitivno sa ovim zakonom, čak i sa usvajanjem određenih amandmana, a da ćete napraviti jako veliku štetu to je apsolutno sigurno.
Ovim članom 3. vi predviđate konverziju iako je konverzija kao institut predviđeno jednim drugim zakonom koji tačno i jasno propisuje proceduru te konverzije bez naknade. Vi faktički ulazite u domen jednog drugog zakona i krojite jednu potpuno novu proceduru, tako se zakoni ne pišu. I ukoliko mi na ovako divergentan način budemo tumačili sve postojeće propise u tom slučaju mi ulazimo u jednu opštu pravnu nesigurnost.
Ovde ste rekli da imate u stvari tri bitna cilja, a to je, pod 1. da napokon uvedete red u milion i 300 hiljada nelegalizovanih objekata. Nešto ste pričali o jedinstvenom katastru u Evropi, valjda da se i Srbija nekako upristoji što se tiče njenog katastra i da se dovedu neki standardi i u katastar u Srbiji, kako bi mogao i ovaj katastar u Srbiji da postane deo jedinstvenog katastra u Evropi. Pretpostavljam da je to bio cilj. Treće, da se nešto učini ovoj sirotinji koja je izgradila tih milion i 300 hiljada bespravno izgrađenih objekata. Dakle, faktički to su ta tri cilja na koja se vi bazirate i upravo sam vam ja sad kroz ovaj amandman na član 3. objasnila koje su vam osnovne manjkavosti. Vi ne vodite računa o drugim zakonima koje već imamo. Vi ne vodite računa o rešenjima koja predlažete ovim zakonom, koja će direktno da se suprotstave postojećim rešenjima zakonskim i koji će samim tim da izazovu takvu konfuziju da će ovaj biti neprimenljiv.
Dakle, kako onda mislite da legalizujete nelegalizovane objekte na ovako jedan način koji je direktno suprotstavljen jednoj metodologiji poštovanja zakona? Zaista ne vidim i niste mi dali objašnjenje i argumentima niste potkrepili ništa što ste do sada rekli što bi promenilo moje mišljenje. Sa ovakvim stanjem stvari u Republičkom geodetskom zavodu prosto ne vidim načina kako će Srbija postati deo te neke evropske legislative i deo evropskog katastra.
Što se sirotinje tiče mislim da bi zaista trebali napokon da objasnite da sirotinja ovim dobiti neće ništa, da će ostati sve onako kako je već sadašnje stanje, što se tiče katastra nepokretnosti, upisaće se neko pravo sa zabeležbom, sa teretom neplaćene građevinske i upotrebne dozvole, a vi ste sami rekli da su te dozvole otprilike oko 20.000 evra, dakle ostaće upisane kao neka vrsta tereta na tim nepokretnostima i šta se onda postiže sa tom legalizacijom. Ja zaista ovde ne vidim da postižete taj cilj, da nešto učinite za sirotinju.
Dakle, to je jedna demagoška priča u pogledu sva tri proklamovana cilja. I u toku raspravljanja o ovom zakonu samo se još više produbljuje ta zamisao da je zakon jedna katastrofa. Ovaj zakon direktno ugrožava odredbe Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, Zakona o prometu nepokretnosti, Zakona o planiranju i izgradnji, a da se vratimo na konverziju.
Vi ste veoma lako mogli da promenite član u Zakonu o planiranju i izgradnji koji reguliše pitanje konverzije bez naknade. Sa tim izmenama ste mogli da izbegnete ovakvu vrstu jednog pravnog nonsensa samo tako što biste predvideli da se konverzija bez naknade radi po službenoj dužnosti kao što je nekada urađena nacionalizacija sa jednim pečatom državnog organa u katastru nepokretnosti bez ičijeg zahteva bez ičijeg obraćanja nadležnom organu. Vi biste završili pitanje konverzije. Zašto ste morali u ovakvom Predlogu zakona da ulazite u domen konverzije koji je problematičan već u samom Zakonu o planiranju i izgradnji i samo dodatno stvorili konfuziju po pitanju stvarnog prava i denacionalizacije?
Nažalost, ovde nema političke volje da se uredi država, a u uređenje države spada i to da se napravi jedna pravna sigurnost.
Hvala vam gospođo potpredsednice.
Poštovani gospodine ministre, predstavnici Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, evo mi danas razgovaramo o četiri sporazuma i dva ugovora. U pitanju je ugovaranje i sporazumevanje sa tri države, sa Kuvajtom, Rusijom i Arapskim Emiratima.
Kao prvo, da istaknem da mi iz LDP možemo samo da podržimo svaku vrstu međunarodne saradnje. Mi smo za jednu maksimalno otvorenost ove države, otvorenost prema drugim državama, otvorenost prema susedima, susednim državama, otvorenost prema stranim investicijama. Mi oko toga nemamo problema da li treba ili ne treba sklapati međunarodne ugovore, privlačiti što više stranih investitora, to je za nas u stvari recept kako ova država da prevaziđe krizu u kojoj se nalazi. To nije problem sa nama.
Međutim, gospodine ministre, meni je bilo drago da čujem koliko ste vi optimistički raspoloženi. Ja ne znam i ne verujem da taj optimizam ima neku podlogu u svemu onome što se dešava danas u Srbiji, kao i u ovim predlozima zakona. Vi faktički, kada ste predložili ove zakone na ratifikaciju od strane ovog parlamenta, vi ste kao Vlada zatražili od parlamenta, od nas poslanika da damo podršku. Vi ste tražili od nas poverenje.
Danas je neko rekao i spominjao i neku sabornost, spomenut je i javni interes, spomenuto je koliko je potrebno da i vlast i opozicija rade nešto zajednički u javnom interesu, pa između ostalog i kada se govori o ovakvoj vrsti zakona koji su na dnevnom redu.
Krenula bih recimo, i mislim da je to jedan od najznačajnijih sporazuma koji su danas na dnevnom redu, o ovom sporazumu o saradnji između Vlade Republike Srbije i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata. Dakle, mi nemamo ništa protiv saradnje i sporazumevanja sa Emiratima. Nismo protiv sklapanja poslova, defnitivno, nismo protiv pravljenja okvirnih sporazuma i to je takođe u redu.
Međutim, već ovde u obrazloženju ovoga zakona, naišli smo na jednu nelogičnost. Naime, Vlada je donela zaključak 9. januara 2013. godine i usvojila tekst Sporazuma u vezi ove saradnje sa Emiratima. Međutim, već 11. februara je došlo do određenih izmena tog teksta sporazuma. Iz obrazloženja se ne vidi da li se Vlada ponovo sastala, da li je Vlada ponovo o tome razgovarala. Došlo je do izmena teksta. Kaže se – to je neka tehnička greška, i to možemo da prihvatimo. Kažete – suštinski sporazum, tekst sporazuma nije izmenjen, i to možemo da prihvatimo, ali samo možemo zato što se opet oslanjate na to da tražite od nas poverenje, da tražite od nas podršku da vam verujemo.
Kako mi da verujemo ovoj vladi? Kako da joj damo tako potrebno poverenje koje se traži od nas, kada predsednik Vlade javno izjavljuje da se decenijama laže da je Kosovo naše, a službeno niko nije govorio istinu? Dakle, ako službeno niko nije govorio istinu i ako predsednik Vlade, Vlade u kojoj vi sedite kao ministar, tvrdi da se već više od deceniju laže o Kosovu, o svetoj srpskoj zemlji, šta mi da očekujemo, koliko ćete vi biti iskreni u vezi nekih beznačajnijih, minornih stvari u odnosu na tako veliko nacionalno pitanje, kao što je pitanje Kosova.
Dakle, kako možemo verovati vama da će ovaj okvirni sporazum zaista da bude najpozitivniji, najbolji i da će doneti najviše benefita Srbiji, ako vi već na prvom koraku pravite ovakvu vrstu grešaka? Prosto, pitanje kredibiliteta gde mi to možemo da pronađemo neku zajedničku tačku kada vi zaista imate problem oko toga da nas ubedite da ste pošteni, da nećete slagati, da niste lagali i da u budućnosti nećete lagati.
Postoji jedna izreka u narodu - "Ko laže taj i krade". Šta ćemo onda, gospodine ministre, ako predsednik Vlade kaže da je lagao? Šta ćemo da kažemo i šta možemo da očekujemo za ubuduće od te iste Vlade i od istih ministara koji sede u toj Vladi, a po rečima premijera, službeno niko nije govorio istinu o tom Kosovu? Dakle, to je zaista problem. Nećemo govoriti o tome da li je to dobar ili loš pravni posao.
Vi ste spominjali i klaustrofobiju i humanizam i atruizam ove druge strane. Ugovarač, investitor, on nije ni humanista, nije ni autruista. Prosto hoće neki svoj interes da pronađe u jednom pravnom poslu. To je njegovo legitimno pravo. Pitanje je samo koliko se Srbija potrudila oko toga da zaista poštuje upravo i ta legitimna prava građana Srbije, da im se prava, pravo na život i pravo na napredak ove države poštuje kroz ovakve vrste sporazuma i ugovora.
Hajde da nastavimo sad ovaj razgovor u vezi "Železnice". Ovde imamo i jedan ugovor koji se upravo odnosi na "Železnicu". Gospodine ministre, šta se dešava sa svim onim podzakonskim aktima koji su trebali biti doneti baš u vezi Zakona o javnim preduzećima kako bismo ta javna preduzeća unapredili? Da li se uradilo sve to da se izbegnu svi ti potencijalni izvori korupcije koji su trenutno aktuelni u javnim preduzećima, a "Železnica" je takođe i te kako ozbiljno javno preduzeće sa ozbiljnim dugovima, koja te dugove samo povećava iz godine u godinu?
Zaista je pitanje šta se dešava sa Zakonom o javnim preduzećima, da li se ozbiljno mislilo, kada se taj zakon donosio, da će se i primenjivati i da li se uradilo sve da se taj zakon u stvari realizuje upravo kroz te podzakonske akte kako bi ta "Železnica" napokon bila na neki način uvedena u pravne okvire, uvedena u neke procedure koji generalno nedostaju Srbiji kad god se povede reč o ekonomiji, o finansijama.
Vi ste ministar finansija. Dakle, vi ste neko ko bi trebao da bude maksimalno objektivan, maksimalno pragmatičan, pa bi bilo dobro da povedete računa da baš u vezi tog zakona koji ste vi promovisali, koji ste vi branili, koji ste vi predlagali, koji ste se toliko zalagali i toliko naših amandmana usvojili pošto ste prepoznali u nama baš neko ko želi da popravi te zakone, da u stvari povedete računa da taj zakon napokon i zaživi. Dakle, to je strašno bitno.
Ponovo bih se vratila na tu činjenicu da vi od nas tražite poverenje i tražite od nas tu neku saglasnost. Prosto nismo spremni da budemo saučesnici u svemu tome što se danas radi u Srbiji. Nismo spremni, jer kada neko postane saučesnik, faktički postaje isto u toj meri odgovoran za sve one stvari koje se trenutno rade, a koje nikako nisu u interesu Srbije.
Još jednom bih vas pitala, gospodine ministre, na čemu gradite kredibilitet ove Vlade da izađete ovde pred parlament i zatražite… Pretpostavljam da će poslanici vladajuće koalicije glasati za ove predloge zakona, ali kako ćete zatražiti od opozicionih poslanika da vas podrže za ove predloge zakona? Kako ćete nas ubediti da ovi zakoni na kraju neće biti njihova sušta suprotnost od onog optimizma koji ste danas iznosili? Ne bi bilo prvi put, gospodine ministre, ni od strane ove Vlade, ni od vas, koji ste dugo godina već u raznim Vladama. Možda ćete reći promenjene okolnosti, kriza, ovako ili onako, možda ćete naći krivca na nekoj drugoj, trećoj, petoj strani i to je u stvari najveći problem Srbije, što se uvek krivci traže tamo negde na drugom mestu. To je problem i premijera koji danas govori koliko je Ustav veliki teret Srbiji. To je premijer. To je predsednik SPS koji je onoliko glasao za Ustav. To je onaj čovek, član SPS, koji je znao da se kralo na Ustavu, da je referendum bio maksimalno nelegalan, a uprkos tome je podržao u ovom parlamentu taj Ustav. Danas je taj Ustav je teret i danas se spominje da je u stvari sve to bila jedna velika laž. Kako onda da vam poverujemo da to nije ni u ovom slučaju.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Poštovani gospodine ministre vi ste mene slušali 11 minuta, a ja sam vas slušala 11 godina. Svako poštovanje Emiratima, zaista maksimalno poštovanje. Mi nemamo problema sa Emiratima. Nisu nas Emiraćani lagali o Kosovu.
Nas su lagali predsednik Vlade i članovi Vlade. Vlast nas je lagala. Ujedinjeni Arapski Emirati su priznali nezavisnost Kosova. Toliko od toga u koga možemo da imamo poverenja. Govorila sam o kredibilitetu, ne o tome da je ovaj sporazum loš ili ne. To je okvirni sporazum, gospodine ministre, i ovaj okvirni sporazum ne govori o milijardu evra o kojima ste vi govorili sa puno entuzijazma i optimizma.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Govorila sam o laži. Tema je laž o Kosovu. Jeste premijer priznao da je lagao, ali premijer se nije izvinio i premijer se nije izvinio zbog desetina izgubljenih godina za ovu državu i za sve građane Srbije.
To što je on sada priznao, ne može da ga amnestira od odgovornosti za sve laži koje predugo traju. To je suština, laž i nedostatak volje da se zatraži bar izvinjenje zbog te laži.
Hvala vam, gospodine predsedavajući.
Poštovani gospodine ministre, poštovani predstavniče Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, kao prvo, ja bih da se pridružim svima onima koji su danas čestitali Međunarodni dan žena i želela bih da se zahvalim onima koji su nam čestitali ovaj veoma bitan praznik za žene.
Htela bih da vas podsetim sve, da se nisu pre 100 godina neke žene, hrabre žene borile za prava i ravnopravnost polova, mi danas ovde ne bismo sedele u ovom parlamentu, mi danas ne bismo imale to pravo da izađemo na birališta, ne bismo imale pravo da budemo kandidovane i birane i ne bismo mogle da sedimo u Skupštini Republike Srbije.
Dakle, jako je bitno da ovaj dan obeležimo u tom smislu, da pre svega istaknemo jednu solidarnost sa svim ženama, a posebno one žene koje su napravile neku karijeru, koje su na neki način ostvarile neki uspeh u životu, da imaju u vidu da ima jako puno obespravljenih žena, da ima jako puno žena kojima je potrebna pomoć, kojima je potreban podstrek, kojima je potrebno nešto malo da se ostvare takođe u svojim karijerama i u svojim životima.
Da se vratimo na temu dnevnog reda. Gospodine ministre, pažljivo sam slušala vaše izlaganje kojim ste predstavili ovaj zakon i branili sve ove odredbe koje čine sadržinu Predloga zakona. Pre svega sam shvatila da je osnovna intencija zakonodavca ta da se uvede jedan red u haotično stanje bespravno izgrađenih objekata, vi ste naveli broj - milion i 300 hiljada objekata. To je zaista zaprepašćujući broj i to je jako veliki teret za ovaj pravni sistem i uopšte za promet nepokretnosti. Tu bih se složila sa vama.
Međutim, kada pročitamo obrazloženje koje postoji u ovom predlogu zakona, ono glasi na sledeći način. Samo ću jednu rečenicu da citiram koja je jako bitna. Kaže – naime, predloženim zakonskim rešenjima stvaraju se uslovi za upis prava vlasništva bespravno izgrađenih objekata, a time i pravna sigurnost u eventualnom prometu, obezbeđenju hipotekarnih kredita i slično.
Dakle, kako ste vi u stvari predvideli da neutrališete pre svega bespravnost? To je jako bitno. Ako je nešto bespravno, prosto moraju neki uslovi da se ispune da bi se ta bespravnost otklonila. U Predlogu zakona nisam našla zaista ni jedno rešenje koje uvodi pravnu sigurnost tako što tu bespravnost na neki način legalizuje i uvodi u pravne tokove. To prosto nije tačno.
Vi ste ovde izrekli jednu krucijalnu stvar, a to je da onaj koji je gradio bespravno, ko nema građevinsku dozvolu, ne bi trebalo da ima ni građanska prava. Jer, ukoliko nema građevinsku dozvolu, on nema uopšte prava da na bilo koji način reaguje ukoliko se njegovo pravo poseda ugrožava od strane nekog drugog koji ima tu građevinsku dozvolu.
Dakle, prosto to se protivi osnovnim načelima Ustava. Dakle, zaista je nedopustivo da se zakon na ovaj način definiše, da nedostatak jedne građevinske dozvole automatski vodi i do ugrožavanja građanskih prava te osobe koja nema građevinsku dozvolu.
U naslovu zakona, vi ste istakli da se ovde radi o posebnim uslovima za upis prava svojine na objektima izgrađenim bez građevinske dozvole. Dakle, vi faktički ste mogli ovaj zakon i da nazovete legalizacija za 100 evra, jer na taj način ste propagirali ovaj zakon. Dakle, legalizacija za mali novac i oprostiće se svima ono što nisu uradili po pozitivnim propisima Srbije, jednostavno će postati vlasnici tih nelegalno bespravno izgrađenih objekata. To nije tačno. Ovaj zakon neće to rezultirati.
Bilo bi dobro da se građanima objasni da se ovde radi o prividnoj nameri da se legalizuju objekti u korist onih građana koji prethodno nisu pribavili građevinske dozvole. Zašto?
Vi ste i do sada u katastarima imali evidenciju i posednika, a imali ste evidenciju i faktičkog stanja. Faktičko stanje vam je to kada je neko izgradio neki objekat, bespravno ga izgradio, ali ga nije prosto legalizovao, u smislu pribavljanja građevinske dozvole, upotrebne dozvole i upisa prava vlasništva, što je mogao da uradi, ukoliko je objekat istakao. To je i do sada moglo da se radi.
Međutim, u čemu je problem? Problem je u tome što ste očigledno jednom obećali, možda i više puta, da će sve ono što je haotično, što je anarhično, u domenu izgrađenih, a nelegalizovanih objekata, to biti uvedeno u pravne tokove, bez imalo napora, bez imalo troškova svih onih koji se prethodno nisu potrudili da pribave određene dozvole, na šta su bili obavezni po zakonima.
Dakle, ovo je politički zakon. Ovaj zakon je takođe za jednokratnu upotrebu, kao što je slučaj sa mnogim zakonima o kojima mi danas ovde raspravljamo. To se dešavalo i sa Zakonom o Narodnoj banci Srbije, to se dešavalo i sa Zakonom o amnestiji, to se dešavalo i sa zakonom koji je derogirao odredbe Zakona o eksproprijaciji, evo i Zakon o beležništvu, koji je bio prošle nedelje tema ove Skupštine. Dakle, faktički samo se nastavlja u kontinuitetu urušavanje pravnog poretka, urušavanje pravne sigurnosti. Sa ovim zakonom nema pravne sigurnosti.
Agencija za borbu protiv korupcije dala je svoje neke primedbe. Mi se zaista slažemo sa tim primedbama i slažemo se da se ostavilo prevelikog prostora za zloupotrebe diskrecionog prava, da nedostaje određena procedura koja je potrebna za tako ozbiljnu materiju, da ima dosta nepreciznosti, da nema jasno definisanih kategorija koje bi činile, u stvari, srž ovog zakona. Međutim, nažalost, i Agencija za borbu protiv korupcije se nekako zadržala samo na prvom članu Zakona, potpuno propustivši da komentariše ostale članove, a i u ostalim članovima Zakona, a ima ih još 13, pored ovog prvog, takođe predstavljaju izvor moguće korupcije, i to ne malog obima.
Hajde da krenemo od člana 2, da nastavimo sa članovima 3. i 4. Jako je bitno što vi ovde, recimo, predviđate konverziju i prava zemljišta, iako Zakon o planiranju i izgradnji jasno propisuje na koji način se konverzija može raditi, a vi prosto to u paketu sa legalizacijom, da upotrebim vaš termin, objekta koji je izgrađen na tom zemljištu dozvoljavate konverziju. Dakle, to je u direktnoj suprotnosti sa drugim važećim zakonom.
Vi ovde, ukoliko se radi o izgradnji na tuđem zemljištu, pravo svojine dozvoljavate da se dokazuje i nekim uplatnicama, priznanicama o plaćenim komunalnim uslugama, o plaćenoj električnoj energiji i slično, to je, kako da vam objasnim, pravnički nonsens. To se ne radi u ozbiljnim državama koje žele da imaju ozbiljan i jak pravni sistem i pravni poredak.
Vi ste ovde zaista predvideli rešavanje jedne situacije koja je nastala dugo godina, i to nije nastala za godinu dana, ona je postojala i u to vreme kada ste i vi, gospodine ministre, bili deo vlasti. Ona sigurno traje 10, 20, možda i više godina. Ne možete na osnovu ovakvog zakona sa 14 članova, koji su u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, sa Zakonom o prometu nepokretnosti, sa osnovnim ustavnim načelima, da ispravite u celosti, niti čak možete i neki deo tog haosa da promenite.
Zaista bi bilo potrebno da se ova vlada uozbilji i kada predlažete zakone, vodite računa o tome da je potrebno da razmislite šta želite ovim zakonom, šta možete da ostvarite ovim zakonom, šta možete da realizujete ovim zakonom. Zaista morate da razmislite o svojoj politici. Da li je ta politika ta da jednom demagoškom pričom, jednim zakonom, koji prosto neće moći da se realizuje u praksi, ostvarite određene političke poene, a da vas ne interesuje haos koji će nastati ukoliko se zaista bude ovaj zakon primenjivao?
Vi ne možete jedan haos, jednu bespravnost, da rešavate pravnim nonsensima, nekim rešenjima koja će otvoriti nove probleme. Vi ne možete jednim zakonom da otvarate takve mogućnosti nastanka korupcije, jer svako diskreciono pravo, svaki nedostatak procedure, svaka nejasnoća i nedefinisanost, u stvari, predstavljaju mogućnost da se ta korupcija, u stvari, i desi.
Ukoliko zaista, kao Vlada, kao ova vlast, imate ozbiljne namere da zaustavite korupciju, da zaustavite organizovani kriminal, ukoliko zaista mislite da unapredite građevinsku industriju, ukoliko zaista želite investicije, ovaj zakon povucite iz procedure. Ovaj zakon ne da neće privući investitore, nego će samo da ih odbije, jer svaki ozbiljan investitor, svaka ozbiljna banka će dobro da razmisli da li će da uđe u bilo kakvu pravnu proceduru, u bilo kakvo poslovanje sa onim koji će da mu pokaže jedan list nepokretnosti u kojem će da piše svašta, između ostalog, i da objekat nije legalizovan.
Znate, u ozbiljnim pravnim sistemima se poštuju zakoni. U ozbiljnim pravnim sistemima je neplaćanje poreza, neplaćanje dažbina, neplaćanje nekih obaveza koje se podrazumevaju, kao što je i plaćanje građevinske dozvole i upotrebne dozvole, predstavlja ozbiljnu sumnju u ozbiljnost onoga koji u stvari nije poštovao zakon. Nema tu ni poštenja, ni ozbiljnosti, ako neko zaista misli da će ovakvim zakonom da ostvari određene privilegije, u odnosu na sve one ostale građane koji su poštovali zakone.
Dakle, šta će sutra onaj koji je na ovaj način navodno legalizovao svoj objekat da misli ukoliko želi da nastavi sa adaptacijom tog svog nelegalizovanog objekta. Reći će – ako sam prvi put mogao, zašto ne bih i drugi i treći put. To je prosto jedna poruka svim budućim graditeljima bespravnih objekata. To je da kada jednom vi otvorite tu pandorinu kutiju nelegalnosti i dozvolite da se nešto što ne može na ovaj način da se reši, vi ste u stvari omogućili da može sve da se očekuje u budućnosti.
Vi ste mogli i na neki drugi način da rešite pitanje 1.300.000 nelegalizovanih objekata. Mogli ste pojednostavite proceduru, mogli ste ljudima da obezbedite da građevinske dozvole i da sve ostale dozvole i upotrebne između ostalog, zatim sprovođenje prava vlasništva, mogu da ostvare po mnogo povoljnijim uslovima i po manjim cenama. Vi ste danas izrekli jednu stvar da opštine ne smeju i nemaju pravo da dobiju daleko više od onoga što su uložili za privođenje tog zemljišta nameni. Kako ćete onda utvrditi koliki je trošak bio te opštine? Kako vi mislite to da utvrđujete? To je jedna priča, jedna priča bez osnove i bez baze u nekom racionalnom pristupu legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.
Još nešto da vam kažem. Dakle, u katastru ste vi i do sada mogli da imate upisane istaknute građevinske objekte. Vi ćete sada isto to uraditi ovim zakonom. Imaćete zabelešku da onaj koji je upisao vlasništvo nije platio sve one obaveze koje se podrazumevaju za pribavljanje građevinske ili upotrebne dozvole. U čemu ste vi u stvari promenili položaj tih vlasnika bespravno izgrađenih objekata? Ni u čemu.
Dakle, legalizacija za 100 evra, to je u stvari samo jedna priča da bi se mnogi ponadali, ušli, skupili nekako tih 100 evra i očekivali da su završili evidenciju svog prava vlasništva. Nije tačno i zato vas još jednom molim, bilo bi najbolje da povučete ovaj zakon iz procedure. Mi smo napisali nekoliko amandmana. Prosto, ovaj zakon ne može da se poboljša, ali imali smo tu obavezu da pokažemo da jeste, mislimo da trebaju neke stvari da se promene, ali ne na ovaj način kako ste vi predložili zakonom.