Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Judita Popović

Judita Popović

Liberalno demokratska partija

Govori

Hvala vam, gospođo predsedavajuća, poštovana gospođo ministarka, poštovani predstavnici Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, činjenica da je ovaj Predlog zakona o efikasnom korišćenju energije danas na dnevnom redu, govori o tome da je vlast shvatila jednu istinu, a to je da je Srbija siromašna zemlja. A siromaštvo prosto generiše političku nestabilnost. Dakle, to je poprilično za Srbiju krizno i zato treba da se krene sa štednjom. Dakle, krenuli ste od štednje energije i u njenom efikasnom korišćenju. Toliko o ovom zakonu.
Međutim, zaista je bitnije da se mnogo više kaže o ovom okvirnom ili krovnom sporazumu, kako ga vi zovete, gospođo ministarka. Međutim, zaboravili ste jednu isto činjenicu, jako bitnu činjenicu da napomenete, a to je onih 30 miliona dolara. Prosto, ovaj sporazum se neće primenjivati ukoliko se ne plati dug Srbije prema Rusiji, i to u visini od 30 miliona dolara. Dakle, to je nešto što je nedostajalo u ovom sporazumu da bismo znali kako će i kad će ovaj sporazum uopšte krenuti da se primenjuje.
Ne bih se složila sa vama oko toga da je potreban ovaj sporazum. Ovaj sporazum faktički predstavlja samo jedan kontinuitet sa sporazumima iz 1995. i 1996. godine. Faktički, 31. decembra 2010. godine, Sporazum o isporukama prirodnog gasa iz Rusije je prestao da važi i da se primenjuje i mi dve godine nismo imali krovni okvirni sporazum, pa je to nekako funkcionisalo. Dok smo imali taj okvirni krovni sporazum, podsetila bih vas na 2009. godinu kad smo imali onu strašnu krizu sa isporukom gasa, zbog nekih nesporazuma koji su postojali između Rusije i Ukrajine. Dakle, toliko o energetskoj bezbednosti koju obezbeđuje ovakva vrsta okvirnog sporazuma.
Još nešto što je jako karakteristično za ovaj sporazum, veoma kratak sporazum sa nekih devet članova, a to je da favorizujem monopol, i to favorizuje monopol ruske državne kompanije. Čim je monopol u pitanju, normalno je da će posledice biti takve da ćemo posledice, i to negativne posledice, trpeti svi mi.
Šta je još karakteristično za ugovor, odnosno za ovaj sporazum? To je da vi ovde navodite, jeste, navodite taj obim isporuke do pet milijardi kubika - okej, postoji tu ta reč "do". Međutim, šta predstavlja garanciju i sigurnost da kada se budu pravili pojedinačni godišnji ugovori, onaj koji bude pregovarao u ime nas građana Srbije, neće iskoristiti tu priliku da ugovori svih tih pet milijardi, koliko ovim okvirnim sporazumom može i ima prostora da se preuzme, odnosno ugovori količina isporuke gasa.
Ovde nema te neke garancije koja će nas štititi od toga, da će neki neodgovorni upravljački organ odlučiti u naše ime, da malo prekorači onu potrebnu granicu za uvoz ruskog gasa.
Šta je još karakteristično za ovaj ugovor? Veoma je bitno napomenuti da i dalje ostaje posrednik. Posrednik je taj, a podsetila bih vas gospođo ministarka, i zaista vas tu podržavam, da ste vi bili među prvima koji ste govorili da Srbiji zaista nije potreban posrednik kada govorimo o ruskom gasu. Međutim, ostaje kontinuitet i u vezi ovog posrednika. Taj posrednik je, takođe, u većinskom vlasništvu ruske državne kompanije.
Pogledajte samo kako to izgleda kada imate jedan sporazum koji u toj meri favorizuje jednu stranu. Faktički, po ovom sporazumu, iako se ne radi o pojedinačnom ugovoru i ne radi se o nekim konkretnim stvarima, ipak se konkretizuje jedna stvar, a to je da li će se obustaviti isporuka gasa za slučaj da Srbija ne plati povučenu tranšu, odnosno količinu gasa. Dakle, to jeste uneto.
Kada pogledate i pažljivo pročitate ovaj sporazum, naći ćete sve elemente jednog ugovora koji favorizuje jednu stranu, koja u prvi plan stavlja monopol nečiji i koji, u stvari, može da dovede do veoma ozbiljnih posledica po privredu Srbije.
Ne bih se složila sa vama da nemamo načina da izbegnemo takvu vrstu pozicije. Uvek postoji mogućnost izbora, uvek postoji jedna pregovaračka energija i, pre svega, vođenje interesa ove države Srbije. U ovom sporazumu, taj interes nismo videli.
Poštovana gospođo ministarko, hajde da krenemo od toga da li je Srbija ozbiljna država. Posumnjala bih u tu činjenicu, s obzirom na to da ste svi svedoci šta se dešava sa mlekom u poslednje dve nedelje. Država koja je za dve nedelje pokazala taj svoj pristup prema tom aflatoksinu, da li ga ima ili ga nema, da li je to 0,5 ili 0,05% količine. To govori dovoljno o tome koliko je ovo ozbiljna država. Ako to može da se desi sa mlekom, šta će se desiti sa ugovorenim količinama milijardi kubika gasa, koje takođe može neko da ugovori?
Kada govorite o tome da sam rekla da može obustavi isporuka gasa, ona može, ali to piše u članu 4. i to bez opomene. Prosto, ovaj sporazum omogućava ruskom partneru da jednostavno obustavi ukoliko smatra da je došlo do nekog problema oko plaćanja.
Kada govorimo o tome da li smo siromašna zemlja, i te kako jesmo. Da li je potrebno da se i energija štedi, jer nemamo takve prirodne resurse koji mogu da pokriju sve potrebe koje se iskazuju? Jeste. Da li siromaštvo generiše političku nestabilnost? Jeste. Vi ste o tome govorili gospođo ministarka na jednom skupu. Srbija jeste siromašna zemlja i ona jeste politički nestabilna zemlja.
Gospođo ministarko,to je upravo onaj gas, to je upravo onaj odnos prema ruskom partneru o kojem ste vi govorili sve dok niste postali ministar u ovoj vladi. To je činjenica da se ovaj sporazum zaključuje na 10 godina. To je činjenica da 10 godina će Srbija ovaj sporazum morati da poštuje. Šta sve može da se desi u tom vremenskom periodu? To je ono što u stvari dovodi do monopola. To je ono što Srbiju onemogućava na pravo izbora. Postavila bih vam to pitanje – da li ste razmišljali o planu B i da li ste razmišljali o nekim alternativnim mogućnostima? To je u stvari vaš zadatak kao ministarke i to je zadatak Vlade da onemogući svaku vrstu štetnih posledica nakon zaključenja ovakve vrste okvirnih sporazuma.
Gospođo ministarska, ovo prosto nije glavni odbor SNS. Ovo je parlament. Kao poslanica imam pravo da vam postavljam pitanja i imam pravo da komentarišem Predlog zakona koji ste vi ovde predstavljali i koji branite. Nemate pravo da osporavate bilo kom poslaniku da iznosi svoje političke stavove, svoje stručne stavove o ovakvoj vrsti sporazuma o kojem danas razgovaramo. Činjenica jeste i to niste porekli da je ovaj sporazum koji će trajati 10 godina i da smo dve godine bili bez okvirnog sporazuma. To ne možete da negirate i govorite neistinu kada kažete da sam spominjala neke druge vrste mogućnosti uvoza gasa. Nije tačno. Samo sam govorila da treba učiniti sve da se onemogući monopol, a monopol između ostalog vi omogućavate i tako što pravite tako dugotrajni okvirni sporazum u okviru koga možete svašta da ugovorite, za koje ugovore ovaj parlament ne daje saglasnost i verifikaciju.
Hvala.
Gospođo ministarko, stvarno bih vam preporučila da vi pitate gospođu Zoranu Mihajlović, opozicionarku, šta je mislila o takvoj vrsti pravnih poslova u vezi sa ruskim partnerom, ruskim gasom, ruskom naftom, prodajom NIS itd. Izvolite, pročitajte ovaj sporazum koji ste danas doneli ovde u parlament, pročitajte pažljivo svaku odredbu i mislim da ćete na kraju shvatiti sve ono što sam vam govorila malopre.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Poštovana gospođo ministarko, na vama je da radite u tom Ministarstvu za energetiku, na vama je da iznađete rešenja i na vama je da pronađete najbolja rešenja, a sve probleme, koji su nastali sa prošlom Vladom, mislim da možete da rešite u ovoj vladi sa ministrima kojih je bilo jako puno i u prošloj i u sadašnjoj vladi. Tu vam je i premijer, gospodin Dačić, tu vam je i ministar finansija, gospodin Dinkić. Dakle, imate ključne ljude iz prethodne Vlade sa kojima možete da se konsultujete i sa kojima možete da napravite jednu dobru strategiju baš u vezi i energetske efikasnosti i u vezi sporazumevanja sa ruskim partnerima. Podsećam vas na Južni tok 2009. godine. Zaista se sećam koliko ste bili protiv tog Južnog toka i of-šor kompanije u pretežnom vlasništvu strane države.
Hvala vam, gospođo predsedavajuća, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, da krenemo od pravne sigurnosti koja je bila jedan od argumenata,  gospodine ministre, koji ste ovde isticali kada ste govorili o potrebi da se napravi obavezna forma za sklapanje ugovora kojima se raspolaže u vezi nepokretnosti. Evo kakva je to pravna sigurnost u jednoj državi kada se negira jedan jezik jednog naroda, nekada bratskog, nekada dela SFRJ, jedne zajedničke države, dakle, jedne susedne države sada, koja nam je i te kako potrebna, ukoliko zaista želimo da nastavimo taj put prema evropskim integracijama. Oni nam i nude pomoć u formi nekih dokumenata koje će nam ustupiti, koje su oni već preveli i prosto da nam izađu u susret i da nam pomognu.
Dakle, to je ta pravna sigurnost na koju ste vi, gospodine ministre, mislili, a između ostalog, u to spada, pretpostavljam, i garancija svake privatne svojine. Između ostalog, i Ustav garantuje zaštitu privatne svojine. Međutim, kakva je to pravna sigurnost u vezi privatne svojine, kada ovaj parlament izglasava, recimo, jedan zakon kojim se derogiraju odredbe Zakona o eksproprijaciji, a sve u korist jedna of šor kompanije u većinskom vlasništvu jedne strane državne kompanije? Dakle, to jeste elemenat pravne sigurnosti. U tu pravnu sigurnost spada i to da vi imate jednu jasnu evidenciju nepokretnosti, a kakva je to sigurnost, ukoliko ta evidencija više nije u nadležnosti sudova, već je u nadležnosti Republičkog geodetskog zavoda, kada više o uknjižbi stvarnih prava ne rešavaju sudije, nego rešavaju administrativni radnici.
Dakle, zato je moguće gospodine ministre da se dešavaju višekratne prodaje nepokretnosti i to što država ne radi ono na šta je obavezna, dakle, ne štiti pravni poredak i ne štiti pravnu sigurnost, to ne mora da znači da loše posledice treba da trpe građani.
Prema tome, to prosto nije argumentacija za to da vi više raspolaganje nepokretnostima ne dozvoljavate da obavljaju građani sami po sopstvenoj volji, po slobodnoj volji, da li tako što će angažovati advokata ili će to uraditi sami.
Vi kada govorite o tome da je i ekonomska održivost bitna za funkcionisanje javnih beležnika i da je to takođe razloga zašto više ugovori ne mogu da se sklapaju slobodno, nego samo putem javnobeležničkih zapisa, to je takođe, prenošenje svih obaveza i svog tereta na građane, odnosno na poreske obveznike. Dakle, vi mislite da gradite javnobeležnički sistem tako što ćete sav taj teret preneti na građane.
Niste sposobni da omogućite i da unapredite legalizaciju, niste sposobni da završite pitanje evidencija nepokretnosti putem katastra nepokretnosti, odnosno RGZ, niste sposobni da napravite jednu jasnu transparentnu i tačnu evidenciju svih nepokretnosti. Evo, i zakon koji će uskoro stići na dnevni red ove Skupštine, koji predviđa legalizacije za 100 evra, upravo pokazuje tu komičnost i tu neozbiljnost koju vi generalno imate prema privatnoj svojini, a jeste ovim članom predloženog zakona, vi ugrožavate i privatnu svojinu i slobodu raspolaganja građana sa svojim nepokretnostima.
Hvala gospođo predsedavajuća. Poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ovim članom onemogućavate jednu slobodu oko toga da li ćemo da se pridržavamo zakona i u skladu sa postojećim pozitivnim propisima da zaključimo taj ugovor, ili ćemo da odemo kod javnog beležnika i tu neku formu javnobeležničku da učinimo sastavnim delom našeg pravnog posla.
Ova odredba ukazuje na to da se zakon pisao, a da se nije vodilo računa o tome da li će zakon moći da se primenjuje. Zakon o prometu nepokretnosti ne predviđa formu koju vi sada činite obavezujućom. Faktički brišete tu neobavezujuću formu iz člana 83. osnovnog zakona. To nije jedino što vi radite, a da pri tom kršite neku vrstu podjednake važnosti svih zakona pozitivnih propisa koji su aktuelni na teritoriji ove države.
Predviđate nešto što drugim zakonima nije predviđeno. Ovaj zakon o beleženištvu se naslanja na odredbe, sam gospodin ministar je rekao, nekih dvadesetak zakona. Pre nego što su ti zakoni promenjeni, donet je ovaj zakon. Jeste da nije još u primeni, ali to ne znači da neće biti ukoliko održite reč da ćete za godinu dana i zaista ne sumnjam u to, da ćete izglasati zakon u formi u kojoj ste ga predložili i da ćete za jedno godinu dana krenuti sa primenom zakona.
To znači da ćete morati za sledećih godinu dana da izmenite najmanje 20 zakona. To su zakoni kao što je Zakon o nasleđivanju, Porodični zakon, Zakon o prometu nepokretnosti i još mnogo zakona koji su i te kako bitni, jer bez tih zakona ne može da funkcioniše pravni poredak ove države.
Ukoliko se neki zakon primenjuje, a u suprotnosti je sa odredbama tih zakona, onda dolazimo u neku vrstu kolizije. Dolazimo u tu situaciju da ugrožavamo pravni poredak države.
Uprkos tome što od avgusta meseca skoro ništa niste uradili da ovaj zakon zaista počne da se primenjuje, tražite od nas poverenje u to da ne samo što ćete sve podzakonske akte, već sve potrebne radnje da sprovedete i realizujete da bi zakon mogao da se primenjuje i da ćete i sijaset drugih zakona da promenite da bi ste ih uskladili sa ovim zakonom. To je ogromno poverenje koje tražite od opozicije i od javnosti i građana Srbije.
Mislim da je to pomalo neodgovorno zato što tu svoju neodgovornost i neozbiljnost prikazujete na taj način što niste spremni da uopšte razgovarate sa poslanicima iz opozicionih stranaka. Niste spremni da saslušate dobre argumente i niste spremni da promenite onu političku volju koja predstavlja jednu generalnu liniju celog ovog predloga zakona.
Dakle, ako ste već toliko želeli nešto da promenite u ovom članu 83, mogli ste prosto da promenite neke članove, odnosno neke stavove i tačke i u tom slučaju ne bi imali tu obavezu da za godinu dana napravite tako veliki posao izmene i dopune nekih drugih dvadesetak zakona. Prosto biste brisali određene tačke, odnosno stavove u ovom članu 83, umesto ove tačke 1. što sada predlažete i na taj način biste vi u stvari doveli u neki sklad ovaj zakon o beležništvu sa drugim zakonima. To je jedna logika i to je racionalno.
Stvarno ne vidim razloga zašto ste primenili taj radikalni rez u pogledu nadležnosti za formu ugovora kojima se raspolaže u vezi nepokretnosti. Nema tu argumenata, ni što se ekonomske održivosti tiče, ni pravne sigurnosti, to smo objasnili, ali postoji jedan jasan način da se na ovaj način vi opredeljujete za monopolizaciju u domenu raspolaganja nepokretnostima. Vi dovodite, u stvari, građane u tu situaciju da će jednog dana imati velike probleme ukoliko budu želeli da raspolažu sa svojim nepokretnostima.
Vidimo, koliko teško ide da se položi javnobeležnički ispit. Vidimo kako je teško da se u stvari napravi onaj magični broj od 100 javnobeležničkih kandidata. To znači da čak i ako se stigne do 100 notara i u tom slučaju to je tri puta manje od onih 300, koji po zakonu predstavljaju jednu potrebu ove države, što se broja notara tiče. To znači, da vi nećete imati notara na 25.000 stanovnika. Vi ćete imati jednog notara na 75.000 stanovnika.
Vi predviđate, recimo, u ovom pravilniku koji prati Zakon o javnom beležništvu da na području osnovnih sudova, Prvog i Drugog u Beogradu, bude ukupno 24 notara. Sada zamislite celu tu teritoriju Beograda sa 24 notara koji će imati isključivu nadležnost za sklapanje ugovora kojima se raspolaže u vezi nepokretnosti.
Evo pogledajte Zrenjanin. Zrenjanin će imati pravo, to je grad od preko 100.000 stanovnika, na tri notara, dva notara sam grad, a jedan Novi Bečej. Dakle, zamislite sad Zrenjanin sa dva notara, a toliki grad. Trenutno ima 100, 150 advokata, koji svi umeju, znaju i pišu ugovore i sastavljaju ugovore. Imate građane koji znaju, zašto ne bi znali da napišu neki ugovor, ako smatraju da će preuzeti taj rizik i slobodno ga preuzimaju. Dakle, kakav je to monopol da će vam dva notara obavljati taj posao u vezi nepokretnosti? To jeste monopol. Monopol, normalno, neizbežno dovodi do određenih problema, a to smo i napomenuli.
Kada vi jednom malom broju državnih službenika omogućavate da raspolažu sa ogromnim pravima, sa ogromnim zahtevima građana, u tom slučaju prosto otvarate prostora za mnoge buduće greške, pa i korupciju.
Hvala lepo.
Gospođo potpredsednice, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u Pravilniku, kojim je predviđeno na koji način će da se sprovede javnobeležnički ispit, navedeno je šta se sve smatra pravnim izvorom za polaganje tog ispita. Tu spada 14 zakona i predviđeni su i procesni postupci, parnični postupak, vanparnični, postupak izvršenja obezbeđenja, kao i vansudski postupci za namirenje zaloge.Dakle, to je veoma široka pravna oblast.
Pravnici koji vam se javljaju na konkurse su diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom. To su pravnici sa određenim radnim stažom u pravnoj struci i to su uglavnom sudije, advokati, tužioci. Dakle, veoma ozbiljni i stručni pravnici. To su ljudi koji u praksi koriste, primenjuju ove zakone, koje ste vi predvideli kao materiju za polaganje javnobeležničkog ispita.
Sad ta ispitna komisija broji, prema vašem predlogu, pet članova. Naveli ste da, pored pravnika sa položenim pravosudnim ispitima, članovi komisije su i profesori pravnih fakulteta. To možda ne bi bio problem, ukoliko ne bismo malo pogledali kakvo je iskustvo sa komisijom koja je do sada radila i koja je, u stvari, doprinela do toga da, posle više od godinu dana, Srbija nema više od 55 pravnika koji su položili javnobeležnički ispit.
Dakle, nije tu problem ,po mom dubokom uverenju, u kandidatima, to su sve kvalitetni kandidati. Ne bih se složila sa vama, gospodine ministre, kada vi osporavate njihovu odgovornost i njihovu ozbiljnost. Zaista ne mogu da vas podržim u vašem mišljenju, da je javnobeležnički ispit daleko značajniji, daleko stručniji i daleko na višem nivou od onog ispita koji polažu sve buduće sudije, advokati i tužioci, a to je pravosudni ispit.
Dakle, svi ti ljudi su položili pravosudni ispit. Položili su pred komisijom koja sprovodi taj pravosudni ispit. U toj komisiji su mogli da budu i svi ti profesori, eminentni profesori Pravnog fakulteta.
Zašto sad ponoviti sve to i dozvoliti tu mogućnost da se tako jedna delatnost, kao što je notarska, ponovo dovede u pitanje zbog neke mogućnosti da se previde stvari koje su konkretne, koje se primenjuju u praksi, a sve iz razloga da bismo dali značaj nekim profesorima Pravnog fakulteta?
Vidite, u toj komisiji se nalazi i gospodin Oliver Antić, aktuelni pravni savetnik predsednika Republike. To je taj gospodin i predsednik…
(Predsedavajuća: Gospođo Popović, molim vas da se vratite na temu dnevnog reda.)
Prosto moram da govorim o članovima ispitne komisije…
(Predsedavajuća: Nema potrebe, to nije na dnevnom redu.)
Kako da ne? Dakle, to jeste tema - ko je član ispitne komisije, kog Pravnog fakulteta i koji profesor, zato što i te kako generiše problem kada se radi o tome da li ćemo mi sutra imati sto javnih beležnika koji će moći da jednostavno rade taj posao koji je zakonom predviđen i da li će ovaj zakon moći da se primenjuje od 1. marta 2014. godine.
Ako je vama predsednik Republičke komisije za odlikovanje čovek u ovoj komisiji, čovek koji je predložio za odlikovanje jednog predsednika koji je pod evropskim sankcijama, a predsednik Belorusije jeste pod evropskim sankcijama zbog kršenja ljudskih prava, je li tako, on kompromituje ovu državu koja ima neki plan i program, ima neku politiku evropskih integracija – šta mi da očekujemo od takvog člana ispitne komisije, na notarskom ispitu, ako on prosto ne vidi koji je interes ove države u evropskim integracijama? Da li će on prepoznati interes ove države da sutra ima sto ili 300 javnih beležnika? Teško.
Hajde onda da se fokusiramo na to da ispitnu komisiju čine pravnici koji imaju položen pravosudni ispit, koji su i te kako stručni i sposobni da procene da li kandidati na javnobeležničkom ispitu mogu da polože taj ispit. To je od krucijalne važnosti, da politiku izmestimo iz pitanja izbora javnih beležnika, jer time što na tako rigidan i rigorozan način se odnosite prema polaganju javnobeležničkog ispita, vi u stvari onemogućavate širem krugu ljudi da učestvuje, da položi i da može da sutra konkuriše za mesto javnog beležnika.
Ostavlja se na volju ponovo političkoj eliti da kreira čak i javno beležništvo, da kreira ceo taj sistem raspolaganja nepokretnostima, da ga monopolizuje. Nije poenta u tome da postoje evidencije zaključenih ugovora o prometu nepokretnosti, poenta je u tome da vi imate javne knjige koje će voditi računa o tome koja su stvarna prava evidentirana i kako može da se raspolaže sa tim stvarnim pravima. Na ovaj način to sigurno nećete postići. Hajde da racionalizujemo stvari.
Hvala gospođo predsedavajuća.
Gospodine ministre, samo neke stvari da pojednostavimo. Nije problem u profesorima. Nije problem u njihovoj stručnosti. Problem je u javnobeležničkom ispitu onako kako je on koncipiran, kako je organizovan i kako se sprovodi. Tu nedostaje jedna analiza – zašto se dešava to što se dešava da od maja prošle godine nismo mogli da dobijemo 100 notara koji bi omogućili da se ovaj zakon primenjuje? Sami ste naveli da to jeste razlog, obrazložili ste da je ovaj zakon potrebno doneti iz tog razloga. Možda je tu neki problem sa tom komisijom koja je bila dominantna prilikom odlučivanja o tome da li će neko položiti ili neće položiti.
Zato se postavlja pitanje – kako se taj ispit sprovodio? Da li je problem između ostalog što se možda previše insistira na teoriji, a premalo na praksi? Nemamo vremena da se previše bavimo teorijom. Nama su potrebni praktičari. Nama su potrebni stručni javni beležnici.
Prema tome, pogledajte i analizirajte, procenite rad svakog člana te ispitne komisije, procenite nezavisno od toga kojoj stranci pripada, na kom fakultetu radi, nezavisno od toga koja su mu politička opredeljenja ili zvanja. Navela sam gospodina pravnog savetnika predsednika Republike jer je on prva figura koja se stalno pojavljuje kada se govori o ispitnoj komisiji.
Hvala lepo.
Gospođo predsedavajuća, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u razlozima za donošenje zakona naveden je samo jedan razlog jer je nedovoljan broj lica položio javnobeležnički ispit. To je osnovni razlog zašto je ovaj predlog zakona podnet. Zašto su baš ove izmene predložene koje su predložene? Zašto je ovde glavna tema da od sada samo javni beležnik može da sastavlja ugovore? Ni građanin, ni advokati, dakle niko drugi, samo je to u nadležnosti javnog notara, po predlogu vašeg zakona.
Zašto te izmene? Da li je to šargarepa za buduće notare? Da li ste razmišljali o tome da se sudovi finansiraju iz budžeta Republike Srbije, da se neke nadležnosti, po Zakonu o javnom beležništvu, prenose na notare? Zašto se onda ne prenose i određena sredstva iz budžeta na javne beležnike? Zašto teret svakih izmena, svakih promena koje ste toliko nagoveštavali, u stvari prenosite i svaljujete na građane i poreske obveznike?
Hvala vam, gospođo predsedavajuća.
Poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, 404 pravnika je izašlo na ispit. Od toga 249 nije položilo ispit. Preko 20 miliona dinara je ovih 404 pravnika platilo da bi uopšte steklo pravo da izađe na ispit. To nije mali novac u današnjim uslovima u Srbiji. Onda vi kažete – treba da se odloži primena zakona, zato što nema 100 javnih beležnika, što je preduslov da se počne sa primenom zakona.
Gospodine ministre, vi ste pali na popravni, jer vi ste avgusta meseca produžili, takođe, prolongirali rok za početak primene zakona i sada ste ponovo došli u tu situaciju da tražite prolongiranje roka. To, ako nije pad na ispitu, ili bar na popravni, ne znam šta je.
Dakle, 249 pravnika, koji imaju položeni pravosudni ispit, po vašem mišljenju jesu odgovorni za to što nisu položili ispit. Dakle, 249 pravnika, po vašem mišljenju, nisu dovoljno stručni, nisu dovoljno učili, nisu dovoljno sposobni da polože jedan javnobeležnički ispit i to je u stvari razlog zašto ste podneli ovaj predlog zakona. Pri tom niste objasnili zašto samo ove izmene, jer u ovom zakonu ima jako puno članova koje biste trebali da menjate i ovaj zakon su pisali i članovi ispitne komisije, a ti članovi ispitne komisije ne snose posledice, kao što to snosi 249 stručnih pravnika u ovoj državi. To su sudije, to su advokati, to su tužioci, to su ozbiljni ljudi koji su imali razloga da veruju da ako su položili pravosudni, ako su radili kao pravnici, moći će da polože i ovaj vaš javnobeležnički ispit.
Hvala vam gospođo potpredsednice.
Poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ja bih prvo da istaknem jednu stvar. Gospodine ministre, vi ovde predstavljate Ministarstvo pravde, predstavljate i Vladu, ali vi ujedno predstavljate i političku elitu koja je na vlasti i zato koju god kritiku da vam kažemo, u stvari tu se odnosi na račun te vlasti koju vi ovde predstavljate i samo u tom kontekstu mi danas možemo da razgovaramo, čak i o ovom zakonu, kojim imate ambiciju da menjate neke odredbe Zakona o javnom beležništvu.
Dakle, da krenemo od početka. O samom Predlogu zakona govori ne samo ono što se predlaže kao izmena i dopuna, nego govori i sve ono što ne menjate u postojećem Zakonu o javnom beležništvu. Kada se osvrnemo na to šta je ovde najdominantniji problem koji ste vi, očigledno, uočili, to je da zakon ne može da se primenjuje od 1. marta ove godine. Drugi put vi već predlažete da se menja Zakon o javnom beležništvu u tom smislu što će se prolongirati rok početka primene zakona.
Od avgusta meseca kada ste poslednji put tražili to prolongiranje, imali ste šest meseci vremena da nešto uradite, da donesete potrebne podzakonske akte, da izmenite 20 zakona, tako ste vi danas rekli na Odboru za pravosuđe, koje treba promeniti, da bi ovaj zakon mogao da se primenjuje. U međuvremenu, da konstituišete tu komoru javnobeležničku nakon izbora 100 javnih beležnika.
Dakle, za šest meseci vi niste uradili ništa, jer da jeste vi biste rezultate pokazali. Rezultat je taj da je na dnevnom redu Skupštine danas ovaj predlog zakona kojim tražite odlaganje još za godinu dana da bi počeo da se primenjuje zakon o notarima.
Šta to govori o vama? Da li ste vi odgovorni, da li ste vi ozbiljni kada ste avgusta meseca prošle godine mislili da ćete moći za šest meseci da obavite jedan veliki posao, da li ste vi sebi oprostili tu neodgovornost i neozbiljnost, time što u obrazloženju ovog zakona kažete da je glavni razlog što je predložen zakon, taj što nema dovoljno pravnika koji bi mogli biti javni beležnici.
Dakle, 12. mart je datum kada je zakon stigao u Skupštinsku proceduru.
To je manje od mesec dana od 1. marta, od kada bi zakon trebalo da stupi na snagu. To samo govori o tome koliko ste i tu bili neozbiljni, kada niste vodili računa o tome da ukoliko već ne možete neke stvari da uradite, ne želite, nemate politički interes, da ste mnogo ranije prionuli na posao, pa tražili odlaganje ovog zakona o notarima.
Kada govorimo o članovima ovog predloga zakona, mogli bismo reći da tu ni jedan član nije pravno adekvatan u smislu da poboljšava postojeći zakon o javnom beležništvu.
Mi smo podneli pet amandmana na sedam članova ovog zakona i smatramo da je najbolje da se ovaj zakon povuče iz procedure.
Znamo da vi to nećete uraditi i svesni smo toga da ćete vi verovatno ovaj zakon usvojiti, imate skupštinsku većinu, izglasaćete ga.
Jedan od argumenata zašto ćete to uraditi, vi ste već nagovestili, bila bi velika bruka i sramota da počne da se primenjuje zakon koji je neprimenjiv.
Mislim da to nije bruka opozicije, da je to bruka vlasti koja nije bila u stanju da stvari upodobi na taj način, da jedan bitan zakon može da se primenjuje.
Zašto je taj zakon o javnom beležništvu toliko bitan? Zato što, dok ne počnete da ga primenjujete, nećete znati koliko sudija vam je potrebno u sudovima, nećete znati obim mreže sudova u Srbiji i onda možete samo da pričate o tome da želite da reformišete reformisano pravosuđe, stavljajući to sve u neki ironični kontekst.
To samo govori o tome na koji način vi mislite bilo šta da promenite u ovoj zemlji, to samo govori o tome da ozbiljne promene nema, jer da je ima, vi biste vodili računa i o ovom zakonu koji je toliko bitan za oživljavanje i poboljšanje kvaliteta pravosuđa u Srbiji.
Da krenemo od članova koji su ovde bitni za današnju raspravu, dva ili tri člana su ovde najbitnija, a jedan je taj kojim prolongirate rok početka važenja zakona, a druga dva člana se odnose na munopolizaciju, odnosno za prevođenje jedne nejavne isprave u javnu ispravu, u smislu da vi dajete solemnizaciju ugovorima koji su predviđeni za raspolaganje nepokretnosti.
To znači da vi isključujete bilo kog učesnika u pravljenju ugovora, u kreiranju ugovora. Ugovori o raspolaganju nepokretnostima prelaze u isključivi monopol javnog beležništva.
Šta to znači po građane Srbije? To znači da će javni beležnik, a na 25.000 stanovnika vi ćete imati jednog javnog beležnika. U jednom gradu od 100.000 stanovnika, četiri javna beležnika koji će imati isključivu nadležnost da sačinjavaju i overavaju sve ugovore koji se tiču raspolaganja nepokretnostima.
Dakle, nema više to da građani sami sačinjavaju svoje ugovore, nema više to da advokati rade taj posao, sve to prelazi u nadležnost javnog beležnika. Vi ste to, gospodine ministre, obrazložili sa dva argumenta.
Jedan je taj da je potrebno da se uvede jedna pravna sigurnost i da je potrebno da se osnaži ekonomski javni beležnik. Ekonomski može da se osnaži tako što će država da ojača pravnu sigurnost, a pritom će nadležnost u smislu raspolaganja nepokretnostima, sve što se tiče sačinjenja tih pravnih poslova, da se prenese na javne beležnike.
Dakle, ja bih postavila vama pitanje – pa kako to vi mislite, da notari štite javni interes, da budu od javnog poverenja, da imaju javni značaj, ukoliko vi to sadržinski ne potkrepljujete na drugi način, nego tako što proširujete nadležnost na neke pravne poslove, koje jednostavno više neće moći niko da obavlja, bez javnobeležničkog monopola?
Vi tu pravnu sigurnost opravdavate time što je u Evropi javni beležnik najjači, najstručniji pravnik, stručniji, vi to kažete i od sudije i od advokata, i od tužioca. Ja mislim da je to jedno vređanje i advokata, i sudija, i tužilaca. Zašto bi javni beležnik bio najjači, najbolji, najstručniji, najpoštovaniji pravnik u jednoj državi? Da li je to vaš subjektivni osećaj, da je takva to situacija u zemljama Evrope, ili prosto ste čuli neku argumentaciju koja bi to potkrepila? Zaista bih volela to da čujem, ali za sada nisam čula ništa o tome.
Kada govorimo o činjenici da mi nemamo sto pravnika koji su podobni da budu javni beležnici, nužno se postavlja pitanje – pa kako je to moguće, kada već na sam javnobeležnički ispit mogu da izađu samo diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom, sa određenim brojem godina radnog staža, dakle, po svemu sudeći, mogu da izađu na ispite advokati, sudije i drugi pravnici, sa položenim pravosudnim ispitom i određenim stažom?
Ako je to tačno, od maja 2012. godine, do kraja ove godine, od 404 prijavljena kandidata, položilo je samo njih 55. Dakle, postavljam vam pitanje – da li ste vi svesni toga da kandidati koji su polagali imaju već ogromna znanja i iskustva u pravosuđu, a pritom padaju na javnobeležničkom ispitu skoro u 90%? Da li ste vi analizirali zašto je to tako? U pravilniku o javnobeležničkom ispitu tačno su navedeni zakoni koji će biti predmet tog ispita i to su zakoni sa kojim se svaki pravnik svakodnevno susreće, kao što je Zakon o obligacionim odnosima, osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, Zakon o založnom pravu na pokretninama i nekretninama, Zakon o hipoteci, Zakon o državnom premeru i katastru, itd, pritom, ti isti pravnici nisu u mogućnosti da polože taj ispit.
Vi ste to argumentovali na taj način da kandidati nisu dovoljno ozbiljno shvatili taj ispit. Dakle, kandidati su neozbiljni, kandidati su neodgovorni za razliku od ispitne komisije koja je i te kako odgovorna, ali se radi o strogom ispitu, i o ozbiljnom ispitu.
Vidite, tu postoji jedna mala problematika koju bi bilo dobro da raspravimo, a to je da kažemo nešto o tome na koji način se sproveo onaj prvi javnobeležnički ispit, gde se u stvari pojavilo najviše kandidata, oko 260, s tim da je na drugom i trećem bilo mnogo manje kandidata, 119 i 26? Dakle, shvatilo se da je problem veliki sa ispitima.
Dakle, na prvom ispitu su između ostalog, članovi komisije bili i profesori Pravnog fakulteta u Beogradu, kao što je dr Oliver Antić i kao što je dr Dragor Hiber. Dakle, to je onaj Oliver Antić, koji je danas pravni savetnik predsednika Republike, to je onaj koji je bio nosilac i akter one afere "indeks", koja se nije zaboravila, iako su uglavnom svi bili oslobođeni ili su krivični postupci obustavljeni, protiv onih koji su krivično gonjeni.
Dakle, to su članovi komisije, kao između ostalog i predsednik Ustavnog suda Srbije, dakle, to je onaj dr Dragiša Sljepčević, koji je u periodu 2009. do 2012. godine, tri puta menjao stav o ključnim momentima reforme pravosuđa, što je u stvari izrodilo i ovo pravosuđe i ovo stanje u pravosuđu u kojem se trenutno nalazimo. Dakle, to su članovi komisije, od toga dva člana su i učestvovala u pisanju zakona o javnom beležništvu. To su ta dva profesora Pravnog fakulteta u Beogradu.
Onda, imamo problematiku sa ovim zakonom, jer član 26. nije usaglašen sa članom 153, pa imamo problem sa članovima 82. i 83. koji prosto zanemaruju činjenicu da ne postoji forma zaključenja ugovora o nekretninama, niti može da se prizna očinstvo u onoj formi koja je predviđena ovim zakonom o javnom beležništvu.
Dakle, imamo problem sa članovima 86. recimo, koji predviđa i osnivačku skupštinu akcionarskog društva, kao jedan od instituta u tom članu 86, iako osnivačke skupštine akcionarskog društva više nema ni u Zakonu o privrednim društvima, a inače to predstavlja i materiju ovog notarskog ispita, koji je naveden, koji i te kako treba da se zna na ispitu, a kreatori samog zakona su propustili činjenicu da toga više nema u zakonu, zato što postoje samo ugovori i prosta izjava volje, da bi se jedno akcionarsko društvo osnovalo.
Tu vam je i član 86, u vezi sa članom 93. koji diže na nivo javne isprave, prostu overu potpisa predsedavajućeg na sednici, koja je u stvari održana i doneta odluka od strane organa upravljanja pravnog lica.
Dakle, dovoljno je da se digne na nivo javne isprave, prosta overa potpisa, a vi uvodite pravnu sigurnost, tako što iz nadležnosti advokature i svih građana premeštate zaključivanje kupoprodajnih ugovora na nivo javnog beležnika i javnog beležništva.
Zatim, tu su vam, recimo, ostali članovi, kao što je ovaj 153. koji nekako protivreči članu 26. u pogledu roka kada prestaje nedostojnost, da bude bitna za konkurisanje na mesto javnog beležnika, dok je u članu 26, tri godine, u članu 153. radi se o pet godina. Dakle, čak ni u samom zakonu nema jedne harmonizacije, što se članova tiče.
Dakle, ovaj zakon je slika i prilika ove vlasti koja jednostavno ne ume, neće, ne želi da se izbori sa problemima. Najjednostavnije joj je da stvari odlaže, da gurne pod tepih, da okrivi drugog, kandidate koji su pali na notarskom ispitu, da okrivi prethodnu vlast koja nije donela potrebne podzakonske akte, a pritom sama u proteklih šest meseci nije bila sposobna bilo šta da uradi.
Prema tome, bilo bi dobro da kada predlažete zakone vodite računa o tome da i drugi čitaju zakone i da drugi takođe mogu da pravilno protumače vaše namere koje ste možda hteli u nekom momentu i da sakrijete. Prenošenje u nadležnost javnog beležništva, raspolaganje imovinom, iako vi tvrdite da se radi o pravnoj sigurnosti to neće biti. Sigurno je ustvari to da vi prenosite monopol na javnog beležnika, da vi ustvari uskraćujete slobodu ugovaranja građanima Srbije, da vi ustvari širom otvarate vrata korupciji, jer monopol pre ili kasnije dovodi do korupcije.
Prema tome, nije borba protiv korupcije ta da vi to marketinški ispravite nego između ostalog i da pišete dobre zakone, dobro ih obrazložite i da zaista date prave razloge zašto ste te zakone predložili i doneli.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Gospodine ministre, niste me razumeli, ali ste me uvredili. Uvredili ste me u tom smislu što kažete da sam rekla nešto iz neznanja. Ne, postavila sam vam pitanje da ova država nema 100 pravnika koji su podobni da budu javni beležnici, a nema ih zato što nije 100 pravnika položilo notarski ispit. Tu nema dileme i oko toga ne treba da raspravljamo. Ali, treba da raspravljamo o tome da šest meseci niste bili sposobni da neki posao završite, realizujete i da ovaj zakon počne da se primenjuje od 1. marta 2013. godine. Očigledno ste pogrešno procenili svoje snage ili ni tada niste mislili ozbiljno da će ikada ovaj zakon početi da se primenjuje. Dakle, to su dva pitanja.
Sa druge strane, treba otvoreno da kažete građanima da ukoliko se ikada bude ovaj Zakon o javnom beležništvu primenjivao neće više moći samo da overe svoje ugovore o prometu nepokretnosti kod javnog beležnika, nego će morati da ugovore prave javni beležnici u formi beležničkih zapisa. To je drastična razlika, s obzirom u kakvom materijalnom stanju danas žive i rade građani, kada je svaki treći nezaposlen, a svaki drugi od onih koji su zaposleni ne primaju redovnu platu, a onaj ko prima, prima minimalac.
Pogledajte samo koji će to biti udar na egzistenciju tih građana, a vi sada teoretski tu pričate o nekoj egzistenciji ili ekonomskoj opravdanosti bavljenjem javnobeležničkog posla.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Gospodine ministre, kada se laž više puta izrekne, ona postane istina. Tako kada vi više puta naglašavate to da sam ja postavila pitanje zašto niste formirali komoru, pa normalno, znam da ne može komora da se osnuje ukoliko nemate 100 pravnika koji su položili notarski ispit. To se podrazumeva, gospodine ministre, ali kažem, mnogo je jednostavnije da se više puta ponovi jedna laž.
Dakle, ukoliko je laž uvredljiva, izvinjavam se, ali kada kažete neznanje, za mene je neznanje još veća uvreda. Prema tome, vodite računa kako se ponašate, jer u smislu član 116. Poslovnika, a to je trebala predsedavajuća da vas upozori, vi takođe morate da se držite odredaba ovog poslovnika, pa da se sa dužnim poštovanjem odnosite prema poslanicima.
Znam da istina boli i znam da kritike bole, ali kako da vam kažem, ono što sam rekla, to jeste tačno i to sam potkrepila argumentima. Uostalom, evo vam Zakon o javnom beležništvu i evo su vam vaše izmene koje predlažete u vezi tog zakona.