Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Ivan Jovanović

Ivan Jovanović

Demokratska stranka

Govori

Dakle, nisam interpretiran kako treba. Rekao sam… (Isključen mikrofon.)
Poštovani predsedavajući, poštovana ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, danas na dnevnom redu Skupštine Srbije je Zakon o zaštiti i održivom korišćenju ribljeg fonda. To je novi zakon koji menja postojeći, koji je u primeni od 2009. godine.
Rekli ste u obrazloženju ovog zakona da je on korak unapred i da predstavlja poboljšanje postojećeg rešenja, ali mi se čini upravo suprotno, mislim da je korak unazad, a objasniću i zašto.
Ukoliko se zaista poveruje u bombastične naslove, izjave ministra Vulina, da je zaposlenost i talas zaposlenosti neverovatan i da se zaista to dešava u Srbiji, onda može da se kaže da građani Srbije nemaju vremena za ribolov i da ribolovaca ne treba ni da bude. Ali, ako pogledamo realno stanje i činjenice, dolazimo do velikog broja zainteresovanih, 55.000 njih koji su kupili dozvolu u ovoj godini, doduše, taj broj se smanjuje iz godine u godinu, ali je svakako veliki broj. Ako imamo tri zainteresovane strane, imamo državu, imamo korisnike ribarskih područja i imamo ribolovce, nejasno je zašto je iz javne rasprave isključena jedna strana. Zašto u javnoj raspravi nisu učestvovala udruženja ribolovaca, Savez ribolovaca? Zašto nijedna njihova primedba nije prihvaćena? Zašto je jedina ključna izmena ta koja se odnosi upravo na Udruženje ribolovaca koja su potpuno isključena iz ovog zakona? Ona se pominju samo u definicijama, a pri tom, nikakav drugi član se ne bavi udruženjima, niti savezom, a imamo savez koji je priznat i u svetu i koji ima svog člana u upravnom odboru Svetskog udruženja ribolovaca. Potpuno je nejasno zašto je to učinjeno.
Imamo situaciju da država pooštrava kaznenu politiku prema korisnicima. To je možda jedan od načina. Ali, čini mi se da je edukacija i pravilan nadzor daleko bolji. Potpuno je na neadekvatan način ekologija prisutna u ovom zakonu i to je posledica isključenja ribolovaca iz ovog zakona, jer je potpuno poznato na koji način oni učestvuju u ovoj delatnosti i kako su u prethodnim godinama učestvovali. To ne nešto što je loše i što neće doprineti ekologiji na rekama.
Zašto se dodatno birokratizuje procedura? Možda vi kao predlagač smatrate da će to doprineti boljitku ribljeg fonda, većim prihodima države, ali mislim da sveukupni rezultat neće biti bolji, nego će biti lošiji.
Dosta su nejasna pojedina rešenja kada se radi o kaznenim odredbama. Ja sam podneo amandman. Mislim da zakon ne može da se ispravi amandmanima, jer je generalno pogrešna koncepcija, isključena cela jedna grupa koja je bila zainteresovana. Ali, podneo sam jedan amandman koji se odnosi na član 15, gde se preti korisnicima kaznama koje su i milion dinara i pri tom, jedan stav koji je u sledećem tekstu – korisnik je dužan da izvesti ministarstvo a za ribarsko područje na teritoriji autonomne pokrajine i nadležni pokrajinski organ o promenama na ribarskom području koja su od značaja za korišćenje ribarskog područja.
Ovde se ostavlja puno prostora za administriranje inspektorata, ministarstva. Ne postoji jasan stav o tome koja je to promena koju korisnik treba da evidentira i da obavesti ministarstva. Ostavlja se mogućnost da se vrši pritisak na korisnika, ostavlja se mogućnost za korupciju, direktno. Takve stvari u zakonima treba izbegavati. Ne treba ostavljati ni zrno prostora za administriranje. Ako već imate 12 stavova u ovom članu koji se bave obavezama korisnika, zašto nisu mogla da budu navedena još tri koja će jasno opisati navedene promene koje treba da registruje korisnik i da onda izvesti ministarstvo?
Mislim da ovaj član govori o jednoj koncepciji koja je loša, da imamo korisnike s jedne strane, imamo državu s druge strane, koja kod sebe drži i nož i pogaču, a onda smo jednu grupu koja je bila zainteresovana i bila u komunikaciji sa jednom i sa drugom stranom, a to su ribolovci, potpuno marginalizovali i sklonili u stranu. Mislim da je to loše.
Govorili ste o tome da je predloženi zakon u skladu sa evropskim integracijama, sa zahtevima evropskog zakonodavstva. Mislim da je i prethodni bio i da to u principu ništa ne znači. Ali, mislim da su pojedinačna rešenja, koja su dobra, a odnose se na poseban račun koji ste pomenuli, to je moglo da se uradi izmenama i dopunama, ali bi sačuvali onda udruženja ribolovaca i ribolovce u jednom malo boljem obliku u sadržaju ovog zakona.
Mislim da ste mogli da se ugledate i na primere u Hrvatskoj i Sloveniji, koji imaju daleko bolje stanje i na rekama i u ekološkom smislu i da su ti njihovi zakoni i njihova primena mogli da budu reper i za naše ministarstvo. Zaista je nejasno zašto je to potpuno drugačiji koncept nego što je kada se govori o ovim dvema zemljama, koje su dosta približne našoj, u smislu neke tradicije i prethodnog zakonodavstva, kada smo bili u zajedničkoj državi.
Na kraju, mislim da ovaj zakonski predlog nije dobar, da treba da se povuče, da se napravi jedna potpuno celovita koncepcija koja će od početka uključiti i ovu veliku grupu od 55.000, da kažem, zainteresovanih građana, koji na neki način koriste svoje slobodno vreme, bave se sportskim ribolovom, a nisu adekvatno ispoštovani ni u javnoj raspravi, niti su adekvatno zastupljeni u ovom zakonu. Mislim da zakonsko rešenje nije dobro i ako smo želeli da nešto unapredimo, da reformišemo, onda valjda to treba da se reformiše da bude bolje, a ne da bude lošije. Hvala.
Ako narodni poslanici u svom govoru koriste neke teme da ukažu na značaj zakona ili neki kontekst, ne možete dozvoliti da se povreda Poslovnika koristi za repliku. Pomenuo sam pitanje zaposlenosti, upravo iz razloga da skrenem pažnju na temu koja je važna. U tom smislu, gospodine Babiću, kada …
Nije replika, ali ako kažem…
Gospodine Bečiću, ne možete dozvoliti da narodni poslanik govori tako o svom kolegi. Ja govorim o pitanju zaposlenosti po osnovu pokazatelja koji su stvar matematike iz osnovne škole. Ako padaju prihodi po osnovu doprinosa na zarade, onda je to matematika za osnovnu školu. (Isključen mikrofon.)
Hvala vam poštovani predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, moj amandman govori o tome da je to u stvari novi stav koji predviđa da se ukupna sredstva za kampanju za parlamentarne izbore ograniče na pet hiljada prosečnih mesečnih zarada. To je negde oko dva miliona evra po stranci.
U kampanji martovskoj stranke su potrošile sledeći iznos: SNS – 942.000.000 dinara ili oko 9.000.000 evra, SPS – 341.000.000, DS – 174.000.000, LDP – 165.000.000. Ukupno je potrošeno 2,1 milijarda dinara ili oko 20.000.000 evra.
U slučaju prihvatanja mog amandmana uštede koje će biti učinjene po osnovu manjeg trošenja poreskih prihoda i novca građana Srbije biće oko 8.000.000 evra samo za stranke koje sam pobrojao. To je duplo veća ušteda od one koju predlagač nudi.
Pozivam predlagača, ako mu je stvarno stalo do ušteda, da prihvati ovaj amandman i da dođemo do suštinske uštede.
Govorio je predlagač kada je obrazlagao zakon da se troši novac na more bilborda, na skupocene kampanje. Osamdeset posto ovog novca je potrošeno na marketinško predstavljanje, na medijsko predstavljanje. Čemu sve to?
Mislim da je SNS mogla na mnogo bolji način građanima Srbije da se predstavi sa mnogo manje novca. Vi ste potrošili 9.000.000 evra da objasnite penzionerima kako neće biti smanjene penzije i u tome ste uspeli. Nažalost, građani Srbije, penzioneri nisu uspeli u tome da sačuvaju svoje penzije. Ne vidim razlog zašto je to činjeno?
(Poslanici poslaničke grupe SNS: Vreme.)
Mi treba tokom parlamentarne kampanje da sukobimo ideje sa što manje…
(Poslanici poslaničke grupe SNS: Vreme.)
Predsedavajući, molim vas.
Političke partije treba da predstave svoje ideje i dela koja su proizašla iz tih ideja. Ne vidim zašto je problem SNS da predstavi kanal do Soluna, Mercedes u Srbiji ili fabriku čipova… (Isključen mikrofon.)
Mi treba da građanima Srbije predstavimo svoje ideje, da njih ponudimo tokom kampanje, dela proistekla iz tih ideja. Ja sam pomenuo neka dela koja su ostvarena. Ja čitam u režimskim novinama da mi od 2016. godine živimo bolje. Dakle, potpuno je jasno da ne treba 9.000.000 SNS da bi ostvarila rezultat koji očekuje i da je potrebno manje novca.
Dobro, ja razumem vašu potrebu.
Poštovani ministre, poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, kad god neki reformski zakon stupi na snagu i počne njegova primena, ono što je zadatak svih nas političara, naročito vas iz Vlade, gospodine ministre, je da primena tog zakona bude u korist građana, da građani osete konkretni benefit od te reforme, tog reformskog zakona i njegove primene.
Nažalost, u poslednje dve godine građani ne osećaju puno koristi od reformi koje im pruža Vlada Srbije. Niste vi usamljen slučaj. To se dešava od finansija do legalizacije. Desi se požar, sukobi Vlade sa određenom društvenom grupom i onda ide izmena i dopuna zakona i to na svakih šest meseci.
Ono što je meni posebno zanimljivo u ovoj izmeni i dopuni zakona je član 5. i način na koji je Vlada došla do, ili vi došli do 30% nagrade koja ide državi, odnosno sudovima. Na osnovu kojih podataka ste došli do tih 30%? Imate li evidenciju o prihodima javnih beležnika?
Podneo sam amandman gde kažem da ovaj iznos treba da bude 50%. Možda ja nisam u pravu, ali vi trebalo kao vlast da nas razuverite, da se prekine diskusija sa opozicionim poslanicima i da se od njih traži da kažu koliki su ti iznosi. Ne morate da kažete jednog notara, kažite koliki je to iznos za sve notare u Srbiji, za 92 notara recite koliki su prihodi, pa da onda možemo da procenimo prosečno da li je prikladno da oni imaju takve prihode u danima kada se smanjuju plate, u danima kada se oduzimaju stečena prava penzionera, jer građani Srbije svakog dana mogu da dođu do različitih podataka, koji ne moraju biti tačni, o tome koliki su prihodi notara.
Hajde da nam vi, kao predstavnik Vlade, a kažete da Vlada drži konce u svojim rukama, kažete koliki su ti prihodi i da prekinemo raspravu koja nikuda ne vodi.
Pomenuli ste primer Francuske i da je tamo 90% nagrade prihod države, 80%, izvinjavam se. Rekli ste da postoje mnoga javna ovlašćenja notara u Francuskoj i javnih beležnika koja nisu ovlašćenja javnih beležnika u Srbiji. Samo niste pomenuli da u Francuskoj ima preko osam hiljada notara, a u Srbiji ih ima 92.
Mislim da je bliže Srbiji, približnije, da se uporedimo sa Hrvatskom. U Hrvatskoj je prilikom prometa nepokretnosti dovoljno da se overi potpis kod javnog beležnika. Nije potreban javno-beležnički zapis. To iznosi sedam evra. Kakav je život i standard u Hrvatskoj, a kakav je u Francuskoj i kakav je u Srbiji? Mislim da prema tome treba da se vodi Vlada, kada predlaže ovakva rešenja.
Trebalo je, gospodine ministre, kada ste krenuli u primenu ovog zakona da obezbedite veći broj javnih beležnika. Danas u Srbiji i građani i investitori čekaju po nekoliko meseci da bi dobili uslugu koja im je potrebna kako bi prodali ili kupili određenu nekretninu.
Dolazim iz Raškog okruga. U Vrnjačkoj Banji se čeka četiri meseca, na primer, a znate da je turističko mesto i da postoji potreba investitora da to bude što pre. To svakog dana mi narodni poslanici dobijamo od građana. To nije podatak koji dolazi iz bilo kakvih medija, koji su negativno nastrojeni prema Vladi.
Ovakvom primenom zakona, gospodine ministre, građanima se stvaraju samo novi problemi. Nema novog benefita za građane, nema boljeg standarda, nema bolje administracije koja će da olakša život građanima Srbije. To je zadatak svih nas u parlamentu, vas u Vladi naročito. Vlada zbog toga trpi ozbiljne kritike koje su, naravno, argumentovane, jer ne dajete nijedan podatak koji bi takve kritike pobio. Hvala.
Zahvaljujem na odgovorima, ali mislim da nisu bili potpuni. Ja ću vama uputiti dopis koji sam imao od investitora, odnosno ono što sam od njega dobio.
Ne znam zaista ko je notar, i ne ulazim u to, govorim vam o tome kakve probleme građani imaju. On kaže da je ranije završavao za 15 minuta, a sada mu se zakazuje za daleko veći neki period, zakazuje mu se da prosto završi tu uslugu. O tome govorim, da to treba da bude vreme koje frontno, kao što je bilo u sudu, a ne da se toliko čeka, jer prosto mislim da svako čekanje na neki način građane dovodi u sumnju.
Nisam iz Vrnjačke Banje, ja sam iz Kraljeva, ali je to taj isti region. Zaista ne znam ni ko je notar, niti o tome govorim, govorim o tome šta su problemi građana na terenu.
Kažete da možemo da dobijemo na osnovu Zakona o dostupnosti informacija o tome koliki su prihodi. To su javna ovlašćenja, kao i u slučaju advokata, s tim, što sada imamo situaciju i sami ste to rekli, da jedan notar odnosno javni beležnik je zadužen za područje koje pokriva preko 150.000 građana. To je problem. Zato što mali broj javnih beležnika treba na neki način da opsluži veliki broj zainteresovanih građana. To je problem koji postoji i to je nešto što mora da se rešava. Ne može onda ta situacija da se izjednači. Kažem da bi kao odgovorna vlast trebali da imate te podatke. To ne treba da bude nikakva tajna, kao što nije tajna ni koliki su prihodi bili sudova za te iste usluge. Sada bi trebalo da imamo neku informaciju, barem okvirnu koliki su prihodi notara i da onda možemo da uporedimo i da znamo koliki deo nagrade treba da ide državi i sudovima.
To je ono što je potrebno da se uradi i to je bilo potrebno da se konačno utvrdi kako ne bi nailazili na ovakve situacije, da ide rasprava sa poslanicama opozicije koji tvrde jedno i imaju jedne informacije, kao i građani, a da vi tvrdite drugo, a pri tom da nemamo prave informacije. Trebalo je kao predstavnik Vlade da imate tu informaciju i mislim da bi na taj način prevazišli probleme. Hvala.
Po amandmanu.
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, poštovani narodni poslanici, amandman koji predviđa razduženje povoljnije prethodnih kredita je svakako dobar i pozitivan. Mislim da će to da se desi i da će to Vlada prihvatiti.
Kada razgovaramo o ovakvoj temi, mislim da ne treba da se bavimo dalekom prošlošću, a ni bliskom previše i da unosimo žuč. Ono što treba i čime treba da se bavimo je sadašnjost. Sadašnji težak ambijent u kome posluje naša privreda, ministre, i vi to znate.
Kada govorimo o sadašnjosti i narodni poslanici to treba da znaju, a i javnost da je od početka godine gubitak privrede povećan za 77,5%. Ne znam na koji način Vlada planira da ostvari prihode koje je projektovala, ali ti prihodi se neće desiti, kao što se nisu ni desili ove godine, pa neće ni sledeće i pitanje je da li će biti nula taj rast ili će biti recesija. To sigurno znate.
Pojavili su se ulični prodavci deviza. To sigurno znate. To je jasan znak gde se Srbija vraća. Nenaplativi krediti u ovoj godini sa 16% su povećani na 24,5%. To su činjenice, a sve drugo su prepucavanja, floskule, optužbe koje svaki dan gledamo u raznim tabloidima koje kreira jedna stranka.
Pre tri dana država je prodala državne zapise sa kamatom sa prinosom od 10,5%. Sa 10,5%, a mi pričamo o tome da su nepovoljni neki krediti od 6% kamate. Mislim da to jasno govori na koji način ova država vodi svoje finansije i ne možete samo za period od kada ste vi ministar preuzeti odgovornost kada se radi o politici ove Vlade zato što ta odgovornost traje od početka formiranja ove Vlade. Ta rekonstrukcija za nas i građane uopšte nije bitna.
Na kraju, gospodine ministre, ako se već pozivate na Nemačku i njihovu finansijsku i privrednu politiku i mere, poznato je da je Nemačka socijalno tržišna privreda koja ima dve komponente. Jedna je tržište, a druga je socijalni aspekt, građani i oštri pregovori oko minimalne cene rada. Ne možete, sa jedne strane, zatezati dok ne popustite sa druge i ne možete zatvarati potpuno ventil građanima. Ne možete podizati PDV i omogućavati povećavanje cena inflacije i istovremeno snižavati plate, terati privredu u sive i crne tokove i onda opet su na kraju građani na gubitku. Bez potrošnje ne može privreda da funkcioniše.
Replika, javio sam se na izlaganje ministra.
Gospodinu Arsiću, takođe.
Prvo, mislim da treba opet da se vratimo na temu, jer nadam se, da se Snežana probudila iz dvogodišnjeg sna, od kada je došla na vlast i da možemo da počnemo da razgovaramo na način na koji treba da se reše problemi koji postoje u privredi.
Ovih dana, odnosno ovih meseci sve je veća represija na one privredne subjekte koji iole mogu da posluju, pre svega poreske uprave kako bi se popunili prihodi države. Zato danas imam 53.149 privrednih subjekata u blokadi. To je još jedan podatak koji je delo ove Vlade.
Ne treba da pričamo o prošlosti, kolega sjajno zna da dramatizuje, i da uveličava. Ali, ako govorimo o poljoprivredi treba da kažemo da je ova vlada smanjuje u ovom budžetu subvencije za tri milijarde, da je afera aflatoksin koštala nekoliko milijardi, koju ste napravili, sve to košta, građane Srbije, privredu Srbije i košta ovaj budžet, o tim temama treba da razgovaramo.
Treba da razgovaramo o tome kakvi su modeli i kakva su rešenja, a ne da optužujemo lažno, i da pravimo od raznih podataka koji se pojavljuju po tabloidima nekakve informacije o kome treba da se govori u Skupštini Srbije. Mislim da nigde nećemo otići ako budem ona taj način razgovarali, gospodine ministre.
Što se tiče onog vašeg odgovora, drugi deo nisam dobio, a radi se o socijalnoj i tržišnoj privredi, jer nema te socijalne komponente ako se povećava PDV 2%, ako se uvodi solidarni porez, to će koštati građane Srbije 1,5 %, 6% BDP. To je negde u dinarima za prosečnog građanina oko 3000 hiljade dinara za prosečnu porodicu, toliko će to koštati. Jer, nije samo one osnovne namirnice, potrošačka korpa za koju se povećava niža osnovica PDV, nego su tu i komunalni troškovi, to su i ostali režijski troškovi.Bukvalno svaka porodica u Srbiji troši 1,5 platu na te najosnovnije potrepštine za koje porez se povećava za 2%. Sigurno je, kažem, da će mnogo više koštati građane sve to nego 250 dinara o kojima ste vi govorili. Hvala.