Hvala, gospodine predsedavajući.
Cilj podnošenja ovog amandmana jeste da se pitanje službene upotrebe manjinskog jezika, naročito pri izradi izbornih lista, bude obavezan, ne fakultativno, kako je postavljeno rešenjem koje se nudi.
Samo ću da citiram obrazloženje koje je ministarka dala prilikom podnošenja izveštaja o zakonu, koji kaže dosledno i sasvim jasno sprovede koncepciju nacionalnih saveta kao instrumenta kulturne autonomije nacionalnih manjina. Znači, to je cilj nacionalnog saveta.
Mislim da rešenje koje nudi zakon jeste u suprotnosti sa članom 11. stav 4. i članom 10. osnovnog zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, koji predviđa da službena upotreba jezika nacionalnih manjina podrazumeva naročito izdavanje javnih isprava i vođenje službenih evidencija i zbirke ličnih podataka na jezicima nacionalnih manjina i prihvatanje tih isprava na tim jezicima kao punovažnih, upotreba jezika na glasačkim listićima i biračkom materijalu, upotreba jezika u radu predstavničkih tela. Takođe, ovo pitanje je regulisano i članom 10. stav 1. Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina, koja obavezuje ugovornice da obezbede pravo svakog pripadnika nacionalne manjine na nesmetano korišćenje svog manjinskog jezika.
Ja ću da citiram samo još jedan dokument koji još nije obavezujući za Srbiju, a radi se o članu 2. Ugovora o EU, koji kaže da se Unija zasniva na vrednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokratije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika nacionalnih manjina. Mislim da svi ovi citirani dokumenti apsolutno ne predviđaju faklutativnu primenu manjinskog jezika, već oni to postavljaju na obavezujući način, tako da se i amandman odnosi upravo na to.