Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Muamer Bačevac

Muamer Bačevac

Socijaldemokratska partija Srbije

Govori

U ovom uvodnom delu, gospodine predsedniče, imam nešto da kažem bitno i mislim da je ovo što pričam jako bitno. Prema tome, očekujem i vašu podršku.
Možete, slobodno.
U redu. Bitno je da se koncentrišemo na sadržaj, a to je da skupština ima nadzornu ulogu, da je to jako bitna uloga i da je to uloga koju treba gajiti.

Ovi poverenici o kojima govorimo danas u savremenom svetu se uzimaju za četvrtu granu vlasti, gospodo. Znači, pored zakonodavne, pored sudske i pored izvršne vlasti danas se sve više govori i o četvrtoj grani vlasti, odnosno četvrtoj grani vladavine, a to su nezavisna regulatorna tela.

Zbog toga mi je jako drago što danas u plenumu, po prvi put, raspravljamo o njihovim izveštajima, prateći trendove u razvijenim demokratijama i praktično želeći da pokažemo svima da smo zainteresovani za javnost rada naše Vlade.

Želim na kraju samo da podsetim da smo mi, poslanici SDP-a, od formiranja ovih odbora, a pre svega Odbora za ljudska i manjinska prava 2012. godine, uzeli učešće u njegovom formiranju i rukovodimo radom ovog Odbora i za nas je zaista krucijalno pitanje ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava i ravnopravnosti polova. Na kraju, i predsednik, naš predsednik gospodin Rasim Ljajić, je bio prvi ministar za ljudska i manjinska prava u zajedničkoj državi Srbija i Crna Gora. Sve to ukazuje na pažnju koju mi dajemo ovome.

Želim da kažem i da završim sa jednom mudrom izjavom koju je rekao Vudro Vilson da vladavina parlamenta je vladavina odbora. Parlament u ovom plenarnom zasedanju je parlament na javnoj izložbi, a parlament u kabinetima svojih odbora je parlament na delu.

Grubo rečeno, jake skupštine imaju jake odbore, dok slabe skupštine imaju slabe odbore. Potrudićemo se da Odbor za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova bude jak odbor i da u koordinaciji sa resornim ministarstvom, koje je osnovano, da se poravnamo sa najrazvijenijim demokratijama Evrope na polju ljudskih i manjinskih prava i ravnopravnosti polova.

Ja vam zahvaljujem, a konkretno o izveštajima ću u ovom drugom delu govoriti.
Uvažene koleginice i kolege, uvaženi predsedavajući, uvaženi gosti, Odbor za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova je razmatrao izveštaj Zaštitnika građana i Poverenika za zaštitu ravnopravnosti.

Postupajući u skladu sa Poslovnikom, predložili smo zaključke povodom ova dva izveštaja koji sadrže i određene preporuke za unapređenje stanja u ovim oblastima.

Iako se postupci pred ovim organima okončavaju preporukom ili mišljenjem, činjenica je, i to pre svega pokazuju podaci samih izveštaja, da organi uprave kojima su preporuke izrečene u najvećem procentu postupaju po njima. Ovo je izuzetno bitno.

Iz Izveštaja Zaštitnika građana proizilazi da je procenat ukupno prihvaćenih preporuka 97,14%. U Izveštaju Poverenika takođe se navodi da je evidentno povećanje postupanje po preporukama i da na prošlu, odnosno u prošloj i na sve prethodne godine.

Taj procenat kada je reč o preporukama upućenim organima javne vlasti je takođe preko 90%.

Iako su savetodavno telo, iako daju samo preporuke, iako nemaju mehanizam kojim će ono što vide da nije u redu ispraviti, ovi organi su pokazali visoku efikasnost i to je nešto što želim da naglasim i to je nešto što ukazuje da se u ovoj državi puno radi i pokušava na svaki način da se podupru prava svih ljudi, ali i manjinskih pripadnika koji žive ovde.

Kao društvo koje teži daljem unapređenju ljudskih prava, tolerancije i poštovanju različitosti, važno je da smo uspostavili ove nezavisne državne organe.

Ja sam danas pričao malo o ovoj nadzornoj ulozi i značaju kompletne javnosti u savremenim demokratijama. Međutim, postoji potreba i daljeg jačanja njihovih kapaciteta i nadležnosti.

Tu obavezu smo preuzeli Akcionim planom za Poglavlje 23 – Pravosuđe i prava i osnovna prava u procesu pristupanja EU.

Šta to konkretno znači možemo videti iz samih izveštaja, jer su i Zaštitnik građana i Poverenica ukazali na potrebu izmena i dopuna postojećih zakonodavnih okvira koji reguliše njihov rad.

Od ministarke Čomić smo na sednici Odbora imali priliku da čujemo da će jedan od prioriteta ovog Ministarstva biti izmena i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije. Takođe, ona je kao prioritetnu aktivnost navela i rad na strategijama.

Izveštaj nezavisnih državnih organa treba da nam daju uvid u stanje u ostvarivanje ljudskih prava u različitim oblastima. Takođe, oni treba da nam ponude smernice kako da unapredimo zakonodavni okvir.

Veoma često govorimo da u pojedinim oblastima ljudskih prava moramo raditi na unapređenju svesti, na borbi protiv stereotipa i predrasuda.

Na primer, kada je reč o zabrani diskriminacije, ponekad nismo ni svesni da neko ponašanje ili nečinjenje predstavlja diskriminaciju, jer ono može da bude prikriveno ili posredno. Zato su veoma važne aktivnosti od Poverenika usmerene na obuku o primeni Zakona o zabrani diskriminacije.

U izveštaju možemo videti da se u obukama u prethodnoj godini bili obuhvaćeni policijski službenici, predstavnici lokalnih samouprava, poslodavci, savetnici Nacionalne službe za zapošljavanje, turistički radnici, zaposleni u socijalnoj zaštiti na lokalnom nivou itd.

Obuka i edukacija o ljudskim pravima je takođe jedan od važnijih uloga nezavisnih državnih organa.

Nažalost, diskriminacija je ponekad veoma otvorena i izlazi iz okvira diskriminacije i prelazi u ono što nazivamo govorom mržnje, pa čak i nasiljem.

Zato je veoma važno da ove institucije budu što jače, da dopru do svakog građanina.

U tom smislu, posebno podržavam osnivanje lokalnih kancelarija nezavisnih tela, kao što je Kancelarija Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, npr. u Novom Pazaru.

Isto tako, značajna je inicijativa Zaštitnika građana da održava kvartalne sastanke sa nacionalnim savetima nacionalnih manjina u njihovim sedištima i to je nešto što ću ja pohvaliti. Zaista jedna kvalitetna aktivnost, direktan kontakt sa nacionalnim većima, razgovor i pokušaji da se reše problemi koje oni imaju u tom svakodnevnom hodu ostvarivanjem svojih prirodnih prava koja imaju u ovoj državi.

Jako je dobar, gospodine Pašaliću, vaš predlog i slažem se s vama, nije bitan naziv, ali promovisanje onog što su nacionalne kulture dale ovom podneblju i sve ono što je pozitivno, a toga ima mnogo, što su pripadnici ovih nacionalnih manjina učinili za ovu državu je nešto što trebamo is… na najbolji mogući način.

Ja sam mnogo puta i to je praktično i politika socijaldemokrata Rasima Ljajića isticanje onih tačaka koji vezuju dva naroda, mislim na Bošnjake i Srbe, ali sve narode na ovoj teritoriji naše države, to je naš politički cilj, ali mislimo da ima mnogo toga da se pozitivno kaže.

Pa sam ovde mnogo pričao i pominjao nekakva imena o značaju Bošnjaka u odbrani Beograda i Srbije od Austrougarske najezde u Prvom svetskom ratu, pa pominjao ovde čuveno ime Šemsa Mijadovića, kapetana i drugih velikana koji su ostavili živote. Vi znate da se vrlo često govori da je ovaj spomenik „Neznanom junaku“ posvećen jednom od predstavnika Bošnjačkog naroda koji je branio ovaj grad i ovu zemlju.

Mnogo toga ima u kulturi, u književnosti u kompletnoj istoriji ljudi koji su zaista bili plemeniti i spajali sve narode na Balkanu i to je jedna dobra i kvalitetna inicijativa.

Želim da kažem da oba nezavisna državna organa konstatuju napredak u određenim oblastima, ali i ukazuju na probleme i izazove. Ako pogledamo Izveštaj Zaštitnika građana videćemo da se u njemu nalaze preporuke u odnosu na ranjive grupe, kao što su žene žrtve nasilja u porodici, u partnerskim odnosima, dece, osobe sa invaliditetom, starije osobe, pripadnici nacionalnih manjina, pre svega Romi, pripadnici LGBT, izbeglice i migranti.

Zaštitnik građana konstatuje da su im se građani najčešće obraćali zbog povreda ekonomsko-imovinskih prava, povreda načela i principa dobre uprave, socijalno-kulturna prava itd.

Što se tiče izveštaja Poverenika za zaštitu ravnopravnosti navodi se da je protekle godine najviše pritužbi bilo zbog diskriminacije na osnovu invaliditeta, na osnovu pola itd.

Odbor za ljudska i manjinska prava je prilikom razmatranja ovih izveštaja i nakon što smo čuli najvažnije nalaze i preporuke koji su nam izneli gospođa Janković i gospodin Pašalić, utvrdio zaključke kojima smo predložili Narodnoj skupštini na usvajanje. U tim zaključcima koji su danas pred vama smo želeli da ukažemo na najvažnija pitanja na kategorije naših građana koji imaju najviše problema u ostvarivanju prava na jednakost i drugih ljudskih prava iz najvažnije oblasti društvenih odnosa u kojima se ti problemi javljaju.

U predlogu zaključka Odbora povodom izveštaja Zaštitnika građana pošli smo od najosetljivije kategorije i siguran sam da se u tome svi slažemo, a to su deca. Ukazali smo na probleme sa kojima se, pre svega, susreću deca pripadnici Romske manjine, a to su dečiji rani brakovi, unapređenje položaja dece sa smetnjama u razvoju i obolele dece. Takođe, naše preporuke odnose se i na unapređenje sistema usluga i servisa podrške osoba sa invaliditetom i starijim osobama, zatim unapređenje položaja nacionalnih manjina, posebno Roma. Ukazali smo na potrebu veće efikasnosti mehanizama za rodnu ravnopravnost u lokalnim samoupravama itd.

Kada je reč o izveštaju Poverenika za zaštitu ravnopravnosti takođe smo pošli od onoga što i danas jeste veliki problem, a koji je usled pandemije Kovida 19 očigledno još dodatno povećan, a to je nasilje nad ženama u porodici, partnerskim odnosima. Poslednjih nedelja smo na žalost bili svedoci učestalijeg nasilja koje je imalo za posledicu smrtne ishode.

Ovom prilikom poziva Zaštitnika građana i Poverenicu i sve naš zajedno da u narednom periodu posebnu pažnju posvetimo ovom pitanju. Tu potrebu je konstatovao i sam Zaštitnik građana u posebnom izveštaju o aktivnostima Zaštitnika građana tokom vanrednog stanja.

Dalje, naše preporuke se odnose na jačanje položaja osoba sa invaliditetom. Skrenuli smo pažnju i na problem odlaska mladih iz zemlje i sa tim u vezi potrebu uvođenja novih mera aktivne politike zapošljavanja. Važno je raditi i na poboljšanju položaja starijih osoba, naročito u nepristupačnim područjima.

Verujem da će današnja rasprava u Narodnoj skupštini pokazati potrebu i spremnost da svi državni organi, uključujući i Narodnu skupštinu i njega radna tela rade što više, temeljnije, odgovornije na unapređenju ljudskih prava i sloboda. Usled raznih kriza koje pogađaju svet ljudska prava su pod sve većim izazovima koji imaju za posledicu kršenje ljudskih prava, netoleranciju i diskriminaciju. Upravo zbog toga moramo da budemo što spremniji u našem odgovoru na pojavu diskriminacije i na kršenju ljudskih prava.

Naši važni saveznici u toj borbi jesu nezavisni državni organi. Stoga se nadam da će Narodna skupština u danu za glasanje usvojiti predloge zaključka Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova povodom razmatranja izveštaja Zaštitnika i Poverenika za zaštitu ravnopravnosti.

To je ono što sam ja i kao predlagač hteo da kažem obzirom da smo mi kao dva odbora predlagača ovih preporuka, a u prvom delu sam rekao šta mi socijaldemokrate mislimo i da na svaki način pokušavamo da podupremo ove institucije jer mislimo da su od ogromnog značaja za naš put ka EU, ali i za jedan bolji život koji želimo svim građanima Srbije, a bogami i samima nama. Hvala.
Uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, uvaženi ministri, uvaženi građani Republike Srbije, pred nama su jako bitni zakoni i krenuću redom da o svakom po nešto kažem.

Pre svega, imamo Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Republike Srbije i Saveta ministara Republike Albanije. Devetog novembra u Beogradu je potpisan jedan bilateralni sporazum između Republike Srbije i Republike Albanije o tome da se građani slobodno kreću preko granica, između granica naših zemalja samo sa ličnim kartama. Takav jedan sličan ugovor, odnosno Sporazum Srbija je potpisala i sa Republikom Makedonijom.

Sporazum je zaključen jer je postojala obostrana volja dve države da se omogući lakši i jednostavniji prelazak i ljudi i roba, čime će se unaprediti i olakšati kretanje građana, ali i ekonomije u obe države. Istovremeno je održan i mini samit na kome su učestvovali premijeri. Bila je naša premijerka, gospođa Brnabić, kao i ministri zdravlja triju zemalja.

Ono što je najbitnije Srbija, Albanija i Severna Makedonija potpisale su Memorandum o razumevanju o stanju Kovida i borbi protiv Kovida 19, čim je uspostavljen osnov za zajedničku saradnju protiv korone, koja bi se pre svega odnosila na oblast medicinske saradnje, odnosno na dobavljanje, zajednička saradnja u oblasti dobijanja vakcina, kao i do formiranja tzv. „zelenih transfernih linija“ kojima bi mogli da građani Republike Albanije ili Severne Makedonije se leče u našim bolnicama i obrnuto, što je zaista ne samo plemenito već izuzetno važno, funkcionalno i istovremeno jedna poruka da i u teškim vremenima, sigurno i u lakim vremenima ove zemlje mogu i moraju sarađivati na najbolji način.

Za nas u SDP-u je veoma važno da smo se dogovorili da jedni drugima, naravno, nikako ne zatvaramo granice, već da se zajednički borimo protiv pandemije i da nastavimo da unapređujemo našu trgovinsku razmenu dodatnim uprošćavanjem procedura, olakšanjem protoka robe i kapitala možemo da učinimo mnogo za rast naših ekonomija.

Srbija će podržati i Tiranu i Skoplje u njihovim nastojanjima na evropskom putu i tražiti od EU da krene u pregovore za članstvo i sa Albanijom i sa Severnom Makedonijom. Time mi pokazujemo našu ozbiljnost, time mi pokazujemo iskrene želje da ne samo mi, nego kompletan region i svi naši susedi budu deo EU, onoga čemu i kulturološki i civilizacijski pripadamo.

Mini šengen. Naravno, reč je o odličnim inicijativama, ali smatram da za njihov potpuni uspeh je neophodno učešće i uključivanje svih država zapadnog Balkana. Mini šengen bi u praksi trebalo da ostvari one četiri velike evropske slobode -kretanje ljudi, kapitala, roba i usluga. To bi bila velika korist za sve građane, ne samo za privrednike, ne samo za ekonomiju, jer kada se govori o benefitu uglavnom se govori samo o ekonomskoj koristi.

Povezivanje sa Republikom BiH, Republikom Crnom Gorom za mene zaista ima poseban značaj jer je od izuzetne važnosti i olakšava komunikaciju i jača povezanost sandžačkih Bošnjaka koji žive sa jedne i sa druge strane ovih granica.

Želim da kažem da su Bošnjaci bili i da će Bošnjaci biti faktor povezivanja i zbližavanja naroda na Balkanu. Lakšim protokom ljudi i roba ostvariće se i ekonomska dobit za ovaj kraj, a podsetiću da je glavna privredna grana u Sandžaku trgovina, transport i u novije vreme turizam, tako da ovo olakšano prelaženje granica od izuzetnog je značaja za kraj iz kojeg ja dolazim.

Naravno, mislim da je to jako dobro i za Republiku Bosnu i Hercegovinu, tu nema dileme, kao i za Crnu Goru. Nadam se da će oni što skorije ući i potpisati ovakve ugovore i biti integralni deo ovog mini šengena, obzirom da se otvara mogućnost da i Bosna pokaže svoju konkurentnost, dobiće sigurnije tržište na jednom prostoru koje bi bilo teže osvojiti ako ne bi bilo olakšanog prelaza i olakšanog transporta.

Takođe, Crna Gora, kojoj je verujem to neophodno iz razloga što veliki deo svog nacionalnog dohotka baštini na turizmu, a tradicionalno olakšavanje tradicionalni turisti su iz ovih zemalja. Najčešći turisti u Crnoj Gori i olakšavanje prelaza, roba i usluga su od velikog interesa i za Republiku Crnu Goru i mislim da je ovo trenutak da se ujedinimo oko zajedničkih interesa i dobrobiti svojih građana i mislim da je to zaista jedna dobra inicijativa. Bitno je da je to jedna autohtona, regionalna inicijativa i da nije nametnuta spolja. Na taj način bi sve ove zemlje pokazale se kao izuzetno dobar partner EU, kojoj sve ove zemlje zajednički teže.

Zajednički nastup bi svakako bio bolji od pojedinačnih nastupa, mala tržišta nemaju šta da traže na velikom jedinstvenom evropskom tržištu. Benefiti ovog vida saradnje svakako postoje, međutim često nailazimo i na neka osporavanja i zamerke, jer se mini šengen neretko doživljava, doživljava i kritike. Na kosovskoj političkoj sceni, na primer, ta buduća zona slobodne trgovine i prometa podrugljivo se naziva „mini Jugoslavijom“, i veruje se da bi omogućila srpsku ekonomsku dominaciju u regionu.

Smatram da ovakve kritike nisu osnovane, da dolaze, pre svega, zbog nedostatka poverenja i zbog predrasuda.

Ekonomski niko nema šta da ospori ovoj inicijativi, a predrasude i nepoverenje najbolje se otklanjaju ako se korak po korak ide u ostvarivanju onoga što je dogovoreno. Mini šengen bi trebalo da bude nešto što CEFTA nije uspela da ostvari, jer se videlo da CEFTA kada se pojave nekakvi bilateralni nesporazumi, ne može da ih reši, već se traži neko ko mora da rešava ove sporove.

Socijaldemokratija svakako podržava otvaranje država, kao i pospešivanje bolje saradnje, pre svega sa susedima u regionu. Konkretan primer dobre saradnje, kvalitetne saradnje i praktično ovih dogovora u mini šengenu je ukidanje naknade za roming koje bi među Zapadnobalkanskim zemljama trebalo da se postepeno ukine do kraja 2021. godine. Eto, jednostavne, jasne ali konkretnog boljitka i za sve građane koji žive u ovim zemljama.

S toga ćemo podržati ovaj sporazum. Mislimo da je jako kvalitetan i dobar. Mini šengen podržavamo i prihvatamo ne kao neku stanicu na koju ćemo čekati, već kao poseban kolosek koji će dati dodatno ubrzanje svim zemljama regiona ka punopravnom članstvu u EU.

Imamo takođe i Zakon o utvrđivanju garantne šeme, kao mera podrške privredi ublažavanjem posledica pandemije protiv Kovida 19. O tome je već govoreno, prethodnici pre mene su rekli nekoliko značajnih stvari. Povećanje, zaista, likvidnosti privrednih subjekata je nešto što je ovoj Vladi bio fokus i očuvanje radnih mesta, tako da je jedan od koraka, prvih koraka koje je Vlada započela u ovom teškom vremenu pandemije bilo i to praktično garantovanje za kredite koje će obezbediti firmama likvidnost i to je nešto što je jako dobro.

Ove mere su aktivirane sa samim početkom pandemije. Imali smo u junu, kao što sam video, negde 24. juna izveštaj gde su zaista, odziv privrede je bio jako velik na ovakve kredite i da je već u tom trenutku, samo do kraja juna u bankama je stigao zahtev za oko milijardu evra kredita u okviru garantne šeme kojom država obezbeđuje pomoć i likvidnost i obrtna sredstva preduzetnicima, mikro i malim preduzećima usled pandemije korona virusa.

6/3 DJ/CG

Prema ovim zahtevima, jasno se videlo da je najviše izazova sa kojim se suočavaju preduzetnici, mala i mikro pravna lica i da je ovo vid pomoći koji je njima najpotrebniji i koji i najbolje stabilizuje biznis. Cilj Vlade je bilo da osigura njihovo poslovanje.

Usvajanje ovog zakona treba da inicira sve druge preduzetnike, koji se još uvek razmišljaju o ovoj vrsti pomoći, da se prijave i iskoriste ovu šansu, jer je zaista reč o jako dobrim kreditima, povoljni su, jeftin novac koji je već u opticaju, period otplate je 36 meseci, a grejs period od 12 meseci, dok država garantuje do 80% iznosa zaduženja.

Mi socijaldemokrate imamo zaista senzibilitet za probleme zaposlenih kako u javnom, tako i u privatnom sektoru, te jasno prepoznajemo i podržavamo značaj podrške privredi, posebno u ovim teškim vremenima. Pre svega, ono što je za nas socijaldemokrate najbitnije, očuvanje radnih mesta, to je imperativ, jedan težak zadatak u ovom teškom vremenu, ali zaista ovakvim potezima Vlade možemo da na tom polju učinimo boljitak.

Najvažnije da mi kao ozbiljna i stabilna država, koja je u prvom kvartalu pokazala izuzetno visoku stopu rasta, bili smo među najboljima u Evropi, pomognemo našoj privredi na pravi način. Jačanjem privrednog sektora jačamo i finansije države, kreiramo bolje uslove za poslovanje, ali i život naših građana. Stvaramo povoljno tlo za uvećanje plata i penzija.

Mi želimo da gledamo unapred, u bolje sutra i to možemo samo ako smo stabilni na svim poljima, pre svega na poljima ekonomije. Naravno, sa onim velikim imperativom i onim što je obećano i onim na čemu ćemo mi insistirati da prosečna plata bude 900 evra, a prosečna penzija 430 evra u jednom kratkom periodu. Stoga ćemo mi ovakvu podršku Vlade privatnom preduzetništvu zaista podržati.

Mislim da je za nas jako značajno nešto više reći o ovom zakonu o projektu, odnosno potvrđivanju kredita, usvajanju zakona o kreditu za projekat „Povezane škole“.

Mi smo kao država 2018. godine započeli ovaj projekat „Povezane škole“ kako bi sve škole u Srbiji dobile brzi internet. Postojanje bežičnog interneta je zaista preduslov u školama za uvođenje digitalnih nastavnih sadržaja i primenu potpuno nove metodike u svim nastavnim predmetima, koji će dovesti do razvoja digitalne pismenosti učenika i nastavnika, boljem pripremanju mladih za zanimanja budućnosti.

Projekat „Povezane škole“ započet je, pre svega, sredstvima Vlade Republike Srbije i prošao je kroz dve faze do sad. Praktično, u 400 matičnih školskih objekata je već uspostavljen brzi internet, tako da su ove faze prepoznate od Evropske banke koja je to i prihvatila kao nacionalno kofinansiranje projekta i odobrila nam jedan zaista povoljan kredit od 65 miliona evra koji će omogućiti da bude izgrađena lokalna računarska mreža u još 930 školskih objekata. To znači da u Srbiji neće biti škole bez lokalnog interneta, odnosno bez dobre lokalne vajles mreže.

Mi u SDPS podržavamo snažno reformu obrazovnog sistema kako bismo pripremili mlade za digitalne veštine koje dolaze za 21. vek, ali i kako bi sam ekonomski sistem zemlje bio spreman da odgovori na izazove koje nam donosi ova digitalna era u kojoj se trenutno nalazimo.

Ovo je način kako mi investiramo u budućnost. Divno je rečeno da je obrazovanje najmoćnije oružje koje možete upotrebiti da bi promenili svet.

Istovremeno, podržavamo i modernizaciju administrativnih postupaka u školama kako bismo uštedeli vreme ljudima koji rade sa decom, praktično profesorima i nastavnicima, dali više vremena za učenike, za nastavu, za pripremanje nastave i na taj način obezbedili kvalitetnu nastavu.

Zakon koji je pred nama omogućava nam da ovaj posao završimo, da uzmemo 65 miliona evra za realizaciju ovog projekta. Reći ću da ukupan budžet za ovaj projekat iznosi 111 miliona 290 hiljada dinara. Zaista je reč o jednoj ozbiljnoj cifri. Naravno, dobićemo je i od zajmova, ali i iz sredstava budžeta Republike Srbije, jer, svako ulaganje u znanje je investicija i investicija u znanje donosi zaista najbolje kamate.

Projekat je podeljen u nekoliko komponenata, ja ću samo navesti da obuhvata obuku nastavnika, mentorstvo, monitoring kojim se predviđa obuka 250 trenera i 50 hiljada nastavnika, digitalno opremanje koje podrazumeva obezbeđivanje oko 50 hiljada laptopova, opremanje i uvođenje velan mreže u preko 1.900 škola, nadogradnja akademske mreže u smislu stvaranja uslova za povezivanje i opsluživanje ovih mreža u ovih 1.900 škola. Znači, jedan obiman posao, ali izuzetno vredan.

Ovo vreme pandemije kada je nastava na daljinu ili onlajn nastava realnost i svakodnevnica pokazalo nam je na koliko smo bili dobrom putu, ukazalo nam je da smo imali dobru viziju da na pravi način modernizujemo svoje školstvo i da u ovom jednom teškom trenutku sprovodimo onlajn nastavu na jedan kvalitetan način i naravno to nam je dokaz da treba da insistiramo i nastavimo na ovom polju jer bez digitalizacije, bez digitalnog društva, informatičkog društva, nešto u čemu Srbija lider, mi možemo ravnopravno učestvovati u ekonomiji budućnosti.

Želim na kraju da kažem da cilj ovog projekta je jasan, jeste unapređenje obrazovanja, uspostavljanje kvalitetnih uslova za nastavu i učenje, dostupnost znanja svima i potpuna primena novih tehnologija u školi.

Socijaldemokratski pogled na svet oduvek je počivao na shvatanju obrazovanja u funkciji stvaranja slobodnih, solidarnih ljudi koji u društvu uživaju jednake mogućnosti.

Na kraju ću spomenuti još jedan projekat koji sprovodi Ministarstvo za trgovinu i telekomunikacije, a obzirom da je ono jedan od nosilaca i ovog projekta „Povezivanja škola“, a to je da je u ovo pandemsko vreme ovo Ministarstvo trgovine i telekomunikacija nastavlja sa projektima izgradnje infrastrukture. Tu pre svega mislim na jedan jako dobar projekat izgradnje širokopojasnog interneta u ruralnim područjima naše zemlje. Šta to znači? Ovaj projekat će omogućiti da se u preko 600 naselja u ruralnim delovima Srbije, u seoskim delovima Srbije u kojima ne postoji komercijalni interes izgrade mreže, informatičke mreže i da ti ljudi na selima u ruralnim područjima dobiju fiksni telefon, brz i kvalitetan internet, kvalitetan televizijski signal.

Gospodo, danas je internet veza sa svetom i izvor svih potrebnih informacija. Hiljade mladih na selu u ruralnim oblastima dobiće mogućnost savremenog obrazovanja, ali i kvalitetno provođenje slobodnog vremena, dok će privrednici u tim oblastima moći da unapređuju svoj rad i uspešnije posluju. Ovaj projekata omogućava i razvoj preduzetništva u oblasti poljoprivrede, usluga, ali i domaćeg turizma i kulturne baštine.

Stalno pričamo da su nam sela prazna. Ovo je još jedan potez Vlade kojim se olakšava i povećava kvalitet života na selu, ali i daje oruđe, odnosno daje alata ljudima na selu da su stalno informisani i da su stalno uključeni u procese novih poljoprivrednih saznanja, ali i u modernizovanje i ubrzavanje onoga što je kod nas započelo, a to je seoski turizam, to je nešto što ima jako veliku perspektivu jer će naš turizam i ove godine biti okrenut seoskom turizmu, odnosno turizmu koji se obavlja u našoj državi i kvalitetan internet i u selima je imperativ za nastavak tog razvoja. Stoga ćemo mi zaista podržati sve ove zakone koji su danas pred nama.
Jako me raduje ovo što čujem, uvažena ministarko, jer mi insistiramo na tome da je ulaganje u kulturu investicija, nije potrošen novac i da kako da je mnogo vrednije za mene svako ulaganje u kulturu, duhovnost, bez toga nema jednog naroda, bilo koji da je narod u pitanju i to što će više od milijardu i dvesta dinara biti više u vašem budžetu me zaista raduje. Pomenuli ste značajan projekat, eto nisam se spremio da pričam o tome, ali me raduje i to da ćete povesti računa u kulturnom smislu o lokalnim sredinama, a vi znate da Srbija nema svoj Dubrovnik. Dubrovnik Srbije je Novi Pazar. To je mesto, odnosno mjesto gde se susreću dve centralne kulture na Balkanu i religijski i na svaki drugi način i s toga bih vas zamolio da jednom mestu kao što je Novi Pazar pridate posebnu pažnju, jer on zaista zaslužuje da bude metropola u kulturnom smislu u Republici Srbiji, a bogami i u ovom delu Evrope, to je istovremeno najmlađi evropski grad, itd.

U svakom slučaju, očekujem da ćete vi biti naš gost i da ćemo nastaviti saradnju koju smo imali, videćete koliko mi u Novom Pazaru ulažemo u kulturu, imamo mi i svoje pozorište, koje zaista baštini jednu multikulturalnost, igraju se i bosanski i srpski velikani, reprezentujemo sve ono što je zajedno zbližavalo ova dva naroda kroz istoriju, a imamo mnogo toga čime se trebamo pohvaliti.

Ne samo jedni drugima, nego mnogim narodima na Balkanu u Evropi i u tom smislu me zaista raduje ovo povećanje.

Vi znate da smo naiconalnim većima morali da smanjimo nekih 20 posto, jer to trpe svi, pa će trpeti i manjine i nije to nikakav problem, jer svi smo mi ravnopravni građani ove države, ali vidim da ćete vi u budžetu imati više novca pa vas molim da i tu, iako zaista ministar finansija ima jedan pojačan senzibilitet za sve programe koji se tiču kulture i tradicije manjinskih naroda, tu bi mogli i vi da date doprinos i da finansijski u ovom teškom vremenu pomognete sve ono što se tiče kulture nacionalnih manjina i naroda koji su, reći ću, poseban kvalitet države Srbije.

Što se tiče drugih tema, moram se vratiti na medicinu i zdravstvo, jer sam ipak i na početku i na kraju lekar. Čovečanstvo nije samo žrtva pandemije, već sam rekao, već je zaista, gospodo njegov i uzročnik, pre svega, ministre, jednom nemarnošću koju smo kao ljudi posvetili svojoj okolini, prirodi, sa jedne strane.

Meni je drago što je ovaj budžet jako okrenut ekologiji i rešavanju ekoloških problema koje naša država ima. Vi ste već nekoliko puta ponovili šta će ova država uraditi i šta je predviđeno budžetom, za moj kraj ono što je ministarka obećala jeste rešavanje gasovoda i rešavanje deponija.

Vidimo da je i Stanjevina izbudžetirana i da će biti kao što je rekla premijerka, biti ovaj problem rešen i to je zaista jedan veliki korak.

Na žalost, nije samo nebriga prirode, već jedno neadekvatno usmerenje koje smo imali u zdravstvenoj zaštiti, ne kod nas, nego u svetu, i dovelo je do nekakvog neadekvatnog reagovanja i ono što imamo danas tu, to je pandemija koja uzima dana, jer većina zapadnih zemalja, Amerika, pre svega prednjači u tome da ima, reći ću, zdravstvo koje nije okrenuto svakom čoveku, nego je posebno okrenuto bogatijem stanovništvu.

Na sreću građana Srbije i na sreću svih nas, mi imamo zaista dobro razvijeno javno zdravlje. To je jedan model kojim smo se mi mogli pohvaliti da smo 70-ih godina bili pioniri u celom svetu i da je Finska taj model preuzela od nas. Danas Finska zaista ima najbolji odgovor na kovid reakciju.

U svakom slučaju, kažem da je čovečanstvo delimično i uzročnik onog stanja koje imamo danas. Drago mi je što ovaj budžet na jedan sveukupan i temeljit način pokušava da odgovori na zahteve današnjeg vremena.

Raduje me što je budžet investicioni, infrastruktura će rasti, raduje me nastavak Koridora 11, raduje me izgradnja svakog metra puta u državi Srbiji. To je dobro i za građane Sandžaka, dobro je i za građane Vojvodine, dobro je za sve građane Republike Srbije. Ja ću lakše da dođem do mog kolege Voje u Vrnjačku banju, živim u centru Novog Pazara, očekujemo Moravski koridor, itd.

Ono što je bitno je da je u zdravstveni sistem uloženo, ili se predviđa ulaganje 32,1 milijarde dinara, za rekonstrukciju zdravstvene infrastrukture 11,9 milijardi dinara i mene jako raduje da će biti obnovljeni klinički centri u Srbiji. Gro tih investicija će otići na rekonstrukciju ovih tercijalnih ustanova, Kliničkog centra u Beogradu, koji je rastao i izrastao u jednu reprezentativnu instituciju. Jasno je da bez jakih tercijalnih ustanova mi nemamo i ne možemo imati vrhunsku medicinu. Tu se rade najkompleksnije intervencije, ali istovremeno i naučno-nastavnička baza, odakle možemo unapređivati svoje medicinsko znanje i medicinske veštine.

Sa druge strane, vi ste, gospodine ministre, spomenuli da će se jedna svota novca uložiti u zdravstvene institucije u unutrašnjosti Srbije. Ja sam tražio tamo u budžetu, to je verovatno tamo uvršteno pod stavkom 4007 i 4009 – razvoj zdravstva i dodatno finansiranje, gde se opredeljuje 154 miliona 930 hiljada plus 475 miliona 800 hiljada dinara.

Već ste u svom govoru na početku današnje sednice naveli nekoliko gradova, zdravstvenih centara i bolnica u Srbiji. Međutim, među nabrojanima ja nisam čuo ni jedan grad u opštini Sandžak, odnosno u Sandžaku, ni Novi Pazar, ni Tutin, ni Sjenicu, ni Priboj, ni Prijepolje, ni Novu Varoš. Ako imate informacije da ima neki od ovih nabrojanih institucija koje će biti rekonstruisane, zamoliću vas da ih podelite sa nama.

Mi smo u 2019. godini zaista u Novom Pazaru imali jedno enormno i ulaganje u zdravstveni sistem, u pravu ste. Dobili smo i angio stalu, ja rukovodim njome, dobili smo Zavod za javno zdravlje, dobili smo moderne skenere i sve ono što ste naveli, dosta toga, ali moram da vam naglasim da je grad uložio 60 miliona dinara u prethodnoj godini i da smo uradili, 36 miliona smo dali za projektnu dokumentaciju za renoviranje izgradnje novih odeljenja Opšte bolnice itd, praktično smo uradili projekat kojim bi naša Opšta bolnica prerasla u kliničko-bolnički odnosno klinički centar.

U julu je predsednik Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, gostujući u Dnevniku RTS-a najavio investiciju za Opštu bolnicu Novi Pazar u visini od 30 miliona evra i istakao da će ovim ulaganjima Novi Pazar imati de fakto klinički centar. Vreme u kojem živimo i ovo vreme korone nam je pokazalo koliko je bitno da taj kraj odnosno da Novi Pazar dobije klinički centar. On de fakto i jeste ne samo kulturološki, industrijski i ekonomski centar, jer vidite da mi praktično u Novom Pazaru saniramo skoro pola miliona pacijenata, i to ne samo iz Novog Pazara, nego i iz Tutina, Sjenice, Raške i, naglašavam, sa severa Kosova, od Leposavića, Zubinog Potoka, pa u sezoni tu nam je i Kopaonik i Golija, kao veliki turistički centri i uglavnom sve povrede koje se dese sanira Opšta bolnica u Novom Pazaru.

Mi trenutno u Opštoj bolnici imamo 131 pacijenta kovid, od koga većina nije iz Novog Pazara. Veliki broj pacijenata je iz Raške, oni su dobrodošli, i upravo zbog toga moramo insistirati da ono što je obećao predsednik ove države što pre dobijemo. To zaslužuju svi građani i ja ću to ovde ponavljati milijardu puta ako treba, jer mislim da je to zaista imperativ i mislim da ćemo na taj način zaista napraviti veliku stvar, ne samo za građane Sandžaka već i za celu našu državu.

U svakom slučaju, decenijama se nije ulagalo u zdravstvo. Prethodne dve vlade su mnogo učinile i pomaci se zaista vide. Eto, dobili smo i veliki broj medicinskih radnika, ja sam pohvalio ministra, 182 medicinska radnika je u prethodnih par meseci primljeno, što se nikad nije desilo. To su uglavnom mladi ljudi koji će nositi zdravstveni sistem tog dela naše zemlje.

Ponoviću još jedan podatak koji ste vi, ministre, rekli, bez obzira koliko smo mi siromašna zemlja, mi smo u odnosu na sve zemlje EU imali najveći broj hospitalizacija. Vi ste rekli i ponoviću taj podatak – do 32% javljenih u jednom trenutku, što pokazuje snagu i vitalnost naših zdravastvenih radnika, njihovu gorljivost i želju za radom.

I na kraju, još jednom i završiću s time, velika je stvar to što ste povećali medicinarima 5% njihova primanja, ne samo u finansijskom smislu, nego je to jedan motiv, jedna nagrada, to je jedno priznanje za samopregor i zaista veliku borbu koju ovi naši medicinari čine i rade.

U svakom slučaju, nadam se da ćemo imati kvalitetnu saradnju u ovom mandatu i da ćemo sve probleme naših građana rešiti korak po korak, na putu ka jednom evropskom razvijenom društvu.
Uvažene koleginice i kolege narodne poslanice i narodni poslanici, uvaženi predsedavajući, gospođo Janković, na početku da rešimo jednu dilemu i jednu nejasnoću. Danas imamo pred nama izbor Poverenika za zaštitu ravnopravnosti ili Poverenice za zaštitu ravnopravnosti, tačnije Poverenik za rodnu ravnopravnost, nego ravnopravnost uopšte, što vrlo često čujem da neki greše ili mešaju ili ne znaju ili ne shvataju u stvari suštinu ove institucije.

Borba protiv diskriminacije, razumevanje i poštovanje različitosti temelj su ljudskih prava i sloboda i svako demokratsko društvo teži u ostvarivanju ovih ciljeva. Međutim, činjenica je da pojava diskriminacije i netolerancije postoji u svakom društvu. Zato je naš zadatak da se protiv ovih pojava borimo i reagujemo uspostavljanjem zakonodavnog okvira i jačanjem nezavisnih institucija naše države.

U Srbiji je zabrana diskriminacije ustavna kategorija. Ustavom Republike Srbije jamče i ljudska i manjinska prava, a jedno od tih prava jeste i pravo na jednakost i zabrana diskriminacije po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu pola, rase, nacionalne pripadnosti, veroispovesti i drugih ličnih svojstava.

Prvi sveobuhvatni antidiskriminacijski zakon je Zakon o zabrani diskriminacije. Usvojen je 2009. godine i u ovom zakonu je predviđeno i formiranje Poverenika za zaštitu ravnopravnosti kao samostalnog i nezavisnog državnog organa.

Naravno da su u našem pravnom sistemu i drugi zakoni kojima se garantuje pravo na jednakost, a pre svega Zakon o ravnopravnosti polova, Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom.

Brojni posebni zakoni sadrže odredbe o zabrani diskriminacije u određenim oblastima, kao što su Zakon o radu, Zakon o socijalnoj zaštiti, Zakon o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama, Zakon o pravima pacijenata itd.

Ja sam gledao u uporednom pravu kako je stanje i u drugim evropskim zemljama i u zemljama u okruženju i nezavisni organ, odnosno tela za zaštitu ravnopravnosti video sam da ima većina razvijenih demokratskih zemalja, pri čemu njihov oblik nije uvek isti. Negde su to komisije, negde su parlamentarni poverenici, negde su posebni ombudsmani ili pak oblik posebnog parlamentarnog odbora.

Naravno, postoje brojni dokumenti, pre svega odluke Evropske komisije. Zatim, ima ona opšta preporuka broj 2 iz 1997. godine Evropske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije Saveta Evrope, članicama Saveta Evrope sugerisano je da ustanove specijalna tela za borbu protiv rasizma i diskriminacije na državnom nivou.

Evropska komisija u junu 2018. godine usvojila je preporuku o standardima za tela za ravnopravnost kako bi se osigurala nezavisnost i efikasnost nacionalnih tela za ravnopravnost. Hoću da kažem da postoje brojni dokumenti, evropske povelje, povelje UN i brojni su pravni osnovi za formiranje ovakvog jednog tela koji samim tim naglašava i značaj za svako demokratsko društvo, kao i nezavisne institucije kao što ove ima u razvijenim zemljama Evrope.

Oni se različito zovu, to ćemo nekom drugom prilikom, ali mislim da smo mi našli jedan najprikladniji oblik i najprikladniju formu dajući ovim zakonom iz 2009. godine zaista posebnu pažnju i pocrtavajući ovu instituciju, njen značaj i njenu ulogu u savremenom društvu.

Moram još navesti da smo jednoglasnom odlukom Skupštine evropske mreže tela za ravnopravnost EKVINET 17.11.2010. godine Poverenik za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije postaje punopravni član ove jako ugledne organizacije.

Vršeći kontrolnu ulogu funkcija Narodne skupštine i njena radna tela ostvaruju značajnu saradnju sa Poverenikom za zaštitu ravnopravnosti. Redovni godišnji izveštaji Poverenika, kao i posebni izveštaji koji sadrže određene nalaze i preporuke ukazuju nam u kojim oblastima treba da radimo na daljem unapređenju zakona i primene usvojenih zakona.

Zbog toga razmena iskustava i saznanja o pojavama kršenja ljudskih prava je bila tema brojnih aktivnosti kako Narodne skupštine, tako i njenih radnih tela, posebno Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova. Pitanja koja su se razmatrala odnosila su se na različite osetljive grupe, kao što su unapređenje položaja Roma i Romkinja, zaštita osoba sa invaliditetom, unapređenje rodne ravnopravnosti, unapređenje položaja starijih osoba, itd.

Jedna od najtežih posledica diskriminacije po osnovu pola jeste nasilje nad ženama. Zato bih podsetio da je upravo juče počela i započela svetska kampanja 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama koja se širom sveta obeležava svake godine, a 25. novembar je Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

Značajne korake u sprečavanju nasilja nad ženama smo učinili usvajanjem Zakona o sprečavanju nasilja u porodici i izmenama našeg Krivičnog zakonika. Nadležna ministarstva ovom pitanju posvećuju posebnu pažnju, pre svega Ministarstvo unutrašnjih poslova, ali i organi kao što su tužilaštva, centri za socijalni rad, zdravstvene ustanove, itd.

Međutim, dosta toga nas čeka u narednom periodu, pre svega u cilju daljeg usaglašavanja sa međunarodnim aktima u ovoj oblasti, posebno Istambulskom konvencijom. To je konvencija Saveta Evrope za sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Nažalost, u Srbiji i u Srbiji kao i u drugim zemljama širom svega, nismo postigli ono što je naša težnja, a to je nulta tolerancija na nasilje nad ženama i stoga ovo i dalje treba da bude naš prioritet.

Verujem da će i Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, ali i novoformirano Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog ovom pitanju posvetiti još veću pažnju i da ćemo zajedničkim aktivnostima doći do najboljih zakonskih rešenja.

Nas očekuju izmene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije. To je zaista jako važan posao, jako važan zakon koji nas očekuje u predstojećem periodu. Mi smo tu obavezu preuzeli u procesu pristupanja EU, a u skladu sa Akcionim planom za Poglavlje 23 – pravosuđe i osnovna prava. Vi znate da su poglavlja 23 i 24 pod posebnim skriningom, da se prva otvaraju i zadnja zatvaraju. Reći ću da su ona ugaoni kamen naših evropskih integracija i nešto što će biti pod posebnom lupom.

Njihov cilj je i dalje jačanje institucije Poverenika, to naglašavam još jednom. Znači, jačanje institucije Poverenika, njegovih kapaciteta i nadležnosti. Takođe, očekuje nas i usvajanje novog zakona o rodnoj ravnopravnosti.

Verujem da će gospođa Janković na mestu Poverenice za zaštitu ravnopravnosti svojim angažovanjem u okviru delokruga rada Poverenika doprineti tome da se svi propisi efikasno primenjuju i da naši građani osete efekte njegove, odnosno njihove primene.

Verujem da će gospođa Janković na mestu Poverenice za zaštitu ravnopravnosti svojim angažovanjem u okviru delokruga rada Poverenika doprineti tome da se svi propisi efikasno primenjuju i da naši građani osete efekte njegove, odnosno njihove primene.

Gospođa Brankica Jovanović, Janković, izvinjavam se, se i za vreme svog prethodnog mandata na čelu institucije Poverenika veoma trudila da ova institucija bude vidljiva i aktivnosti poverenika su doprinele napretku u jačanju svesti o tome da su svi ljudi jednaki i da je diskriminacija zabranjena.

Siguran sam da će u narednom mandatu ova praksa biti nastavljena i najavljujem da će moja poslanička grupa, odnosno SDPS Rasima Ljajića sa zadovoljstvom glasati za vaš izbor, naravno i ja kao predsednik Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova i Odbora kojem vi podnosite godišnje izveštaje, ću podržati vaš izbor za Poverenika za ravnopravnost. Hvala.
Mi u SDPS Rasima Ljajića veliku pažnju pridajemo energetskoj efikasnosti i zdravom i čistom vazduhu.

S druge strane, mi smo zemlja koja, nažalost, najveći deo svoje energije dobija sagorevanjem uglja i drugih fosilnih goriva.

Vlada je u januaru usvojila Predlog pregovaračke pozicije za Poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promene u kojoj je definisana promena kursa energetske politike sa oslanjanjem, pre svega, na obnovljive izvore energije.

Naravno, ne možemo kao neke zapadne evropske zemlje, na primer kao Nemačka, da potpuno ukinemo ugalj kao osnovni resurs za dobijanje električne energije, ali svakako naš fokus mora da bude na odsumporavanju, odnosno na pročišćavanju dima iz naših termoelektrana i toplana.

Moram da pohvalim to što je u martu ove godine u Ministarstvu energetike potpisan jedan ugovor o izgradnji nove toplane u Novom Pazaru na biomasu. To je ugovor vredan 5,8 miliona evra, čime će Novi Pazar dobiti jednu modernu toplanu.

Podsećam da danas u Novom Pazaru toplana je u samom centru grada i da koristi mazut, koji zaista mnogo zagađuje vazduh građana Novog Pazara.

Ova toplana će imati ekološku proizvodnju i cena grejanja će biti znatno niža, a obezbeđivaće duplo veću količinu energije.

Ono što je jako bitno za građane mog kraja jeste da se trenutno razvija projekat razvodnog gasovoda od Aleksandrovca koji će povezivati Kopaonik, Novi Pazar i Tutin. Gasifikacijom se otvara mogućnost da se toplani doda još jedan toplotni kotao sa četiri megavata, što će Novom Pazaru omogućiti potpunu energetsku sigurnost.

U Tutinu i Novom Pazaru je započeto sa procesom eksproprijacije zemljišta na trasi gasovoda koji prolazi kroz ove opštine. U Novom Pazaru je predviđeno da oko 810 parcela bude eksproprisano, odnosno neki njeni delovi. U gradskoj upravi su već za više od 300 uradili projektnu dokumentaciju.

Obzirom da ovde nije ministarka rudarstva i energetike, želim da, pre svega, apelujem na predsednicu Vlade, koja je ipak glava ove kuće, da što pre započne sa izgradnjom ovog gasovoda. On je nužan i neophodan i omogućiće da se smanji zagađenje gradova, kao što je Novi Pazar.

Vi znate da je Novi Pazar u jednoj kotlini, da je zagađenje izuzetno veliko obzirom da se apsolutno svi greju na fosilna goriva, na drvo, na ugalj, na mazut. Lokalna samouprava je učinila puno, čini i na tome da i toplana dobije novi izvor energije, ali…
Ali, naglašavam, izuzetno je bitno da se ovaj gasovod završi i za Kopaonik, koji je turistički centar, kome je to preko potrebno, a, Boga mi, i za Novi Pazar, koji je centar kompletnog regiona tog dela naše zemlje.
Meni je jako drago što ona politika koju ja zastupam, a to je rešavanje osnovnih problema građana u ovoj državi, bez obzira koje su nacionalnosti, iako sam ja Bošnjak, daje rezultate i rešavamo svakodnevne probleme ljudima.

Uopšte nije upitno da je identitet važan, ali gradimo ga sami. U crti mog identiteta možda je najvažnije što sam lekar, u crti nečijeg drugo identiteta je možda najvažnije to što je verski pripadnik određene organizacije ili određenog verovanja, ali politika koju SDP jeste najteži put, politički put, borba za građane, borba za gasifikaciju, borba za uklanjanje deponije. Hvala vam.

Verujte mi da Novi Pazar i Valjevo i Bor biju istu bitku i da su jako zagađeni u određenim trenucima u zimskom periodu. Gasifikacija je jedino rešenje, apsolutno jedino rešenje. To pričam za Novi Pazar, ali se borim i za Kopaonik. Boriću se i za Goliju. To je sve ono na čemu insistira ova politika.

Naravno da raduje zaista Stanjevine. Nekako sa imenovanjem nove ministarke došla je i nekakva nova energija, ali i sa imenovanjem novog rukovodstva u samoj opštini Prijepolje. To su časni ljudi, novi ljudi puni nove energije koju čine, slobodno ću reći, SDP i SNS, isto preslikana koalicija, kao i na državnom nivou, dala je jednu novu energiju sa novom ministarkom i, evo, ja sam zaista prezadovoljan što će se rešiti ovaj višedecenijski problem. Jedna ekološka bomba će biti praktično sanirana, a taj kraj će zasijati u svom punom kapacitetu i turistički i ekonomski i u proizvodnji zdrave hrane itd.

Hvala još jednom.
Uvažene koleginice i kolege narodne poslanice i narodni poslanici, uvaženi predsedavajući, Vlada Srbije pridaje veliki značaj energetskoj efikasnosti u našoj državi, te je poslednjih godina jako puno učinjeno na tom polju.

Pre svega, usvojen je Zakon o efikasnom korišćenju energije, ali je 2015. godine usvojena jedna zaista opsežna i kvalitetna strategija razvoja energetike u Republici Srbiji za period do 2025. godine, sa projekcijama i do 2030. godine i ona naglašava potrebu za povećanjem udela energije iz obnovljivih izvora. Naravno da nam je osnovni cilj, ono što možemo učiniti, rehabilitacija sistema daljinskog grejanja u Republici Srbiji, pre svega kvalitetnim održavanjem distributivnih mreža, smanjivanjem gubitaka u distributivnim mrežama, ali sa druge strane modernizacijom ovih distributivnih mreža.

Upravo nam aranžman koji naša država ima sa Nemačkom omogućava to i zaista ulaganje velike količine novca u različite projekte, pri čemu moram naglasiti da je sam dogovor načelno između SR Nemačke i Srbije uspostavljen još 2013. godine, pa kroz 2014. godinu, a 2015. i 2017. godine se došlo do krajnjih dogovora. Mogu sa zadovoljstvom reći da je do danas u sistem programa rehabilitacije daljinskog grejanja u Srbiji plasirano 130 miliona evra, od čega su 88,7 miliona donacije, a 57 miliona je razvojni zajam sa subvencionisanom kamatom jako povoljnom, sa kamatom manjom od 1% na godišnjem nivou, oko 0,9% i 14,75% je udeo Srbije u samom projektu.

Ovim projektima je izvršena modernizacija i rehabilitovanje preduzeća u 22 grada, od Beograda, Bora, Valjeva, Zrenjanina, Jagodine, Kragujevca, Kraljeva, Niša, pa i Novog Pazara. Time je zaista učinjena velika stvar. Omogućeno je da se uglavnom u ovim gradovima koje sam naveo snabdevaju biomasom oni koji nemaju gas, a eliminisana je mogućnost dobijanja energije iz najčešće mazuta, odnosno iz fosilnih goriva, što je i najveći zagađivač u samom tom polju energetike. Na taj način je povećana i produktivnost za nekih 15%, povećani su kapaciteti u svim tim gradovima, a istovremeno je smanjeno, mislim da je za nas to izuzetno bitan podatak, i zagađivanje u datim gradovima.

Sve ovo pričam sa željom da svi zajedno podržimo ova dva predloga zakona o potvrđivanju, pre svega Okvirnog sporazuma o zajmu za rehabilitaciju daljinskog upravljanja u Srbiji. To je faza pet. Ove četiri faze iza nas su već prošle, u kojoj tražimo odobrenje za zajam od 30 miliona. Opet jedan veliki deo će biti donacije, manji deo kredit, nešto što svakako trebamo usvojiti, kao i predlozi o potvrđivanju Sporazuma o zajmu za energetsku efikasnost u zgradama centralnih vlasti. Znači, drugi pravac i druga želja je ono što već ova Vlada radi, jeste da ono što proizvedemo od energije štedimo na pravi način.

Moram vas podsetiti da Srbija spada u grupu zemalja koja izuzetno mnogo troši električnu energiju, među zemljama je sa najvećom potrošnjom električne energije u Evropi. Mislim da na ovaj način ćemo smanjiti tu potrošnju, ali i smanjiti ukupno zagađenje, obzirom da se veliki deo Srbije greje na fosilna goriva. To je naša obaveza i nešto što posebno radimo, obzirom da sam ja član Odbora za evropske integracije. Mi pripremamo i pripremljena je i predata je Platforma za pregovor, odnosno o tački 27. koja se bavi ekologijom i zaštitom životne sredine. Jasno nam je da Srbija vrlo brzo mora da smanji proizvodnju električne energije iz uglja, a da prelazimo sve više na čiste izvore, obnovljive izvore, ekološki zdrave izvore i na taj način učinimo ovu zemlju zdravijom za njene građane. Hvala vam.
Uvažena predsedavajuća, uvaženi ministre sa pomoćnicima, koleginice i kolege narodni poslanici, uvaženi građani Republike Srbije, 29. aprila u ovoj istoj Skupštini, govoreći upravo o aktuelnoj epidemiji korona infekcije, pozvao sam sve, posebno političare na suzdržanost i poštovanje struke, a sve nas na odgovornost prema svom zdravlju i prema zdravlju drugih ljudi.

Tada sam predstavio jednu u tom trenutku jako frišku studiju italijanskih eksperata koji su upoređivali broj umrlih od 2015. do 2019. godine u martu i aprilu i broj umrlih u tekućoj 2020. godini, u ova dva meseca, u šest država, žarišta korona infekcije u Evropi. Tu spadaju Španija, Italija, Holandija, Francuska, Švedska i pridodata Švajcarska.

Studija je pokazala, to sam i tada rekao, da je procenat umiranja ili mortaliteta za 38% veći u 2020. godini, nego u proseku za ove tri godine nazad, ili ti 322.720 ljudi je bilo više umrlo u ova dva meseca u 2020. godini.

Upravo tim čistim brojkama, koje su frapantne, želeo sam da ukažem na ozbiljnost pandemije, jer su se i tada, kao i sada, javili mnogi glasovi koji su potcenjivali ovu bolest i ponašali se jako ležerno i neodgovorno.

Istine radi, diljem zemljinog šara, bilo je onih koji su potcenjivački, populistički, bez ikakvog predznanja, potcenili i potcenjivali ovu bolest. Nekako je moj glavni utisak, u ovoj ukupnoj pandemiji do sada, zapravo želja velikog broja pojedinaca da ima svoj stav o koroni. Neverovatno je koliko imamo mudraca i eksperata po svim stručnim pitanjima, iz bilo koje oblasti medicine.

Nažalost, i u razvijenim demokratijama je bilo mnogo sličnih primera. Najbolji primer je, valjda, odlazeći predsednik SAD, Donald Tramp, koji je skoro dva meseca ratovao sa stručnjacima, predviđajući da će virus nestati, kako on kaže, poput nekog čuda. Njegov neodgovoran pristup prema pandemiji, kao i početno odbijanje nošenja maske, zbunio je Amerikance, tako da je trenutno Amerika najteže pogođena pandemijom, potvrđeno je 9,9 miliona zaraženih, a broj smrtnih slučajeva je prešao 230 hiljada.

Paradigmatičan je njegov populistički pristup nošenju maske, iako je veliki infektolog Entoni Fauči, glavni američki epidemiolog i infektolog koji vodi SAD u borbi protiv Kovida, više puta isticao da svi trebaju nositi maske u javnosti i da to, pod navodnicima, kako on kaže, ne bi trebalo biti političko pitanje. Gospodin Tramp je isprva javno i glasno odbijao nositi masku, potom na Foks biznis TV početkom jula kazao da ne nosi masku, budući da se svi kojima je okružen testiraju, da su negativni, i da bi on nosio masku ako ne bi mogao držati fizičku distancu, kao i da nije za nacionalnu naredbu nošenja maski, jer postoji, kako on kaže, u SAD gde ljudi žive i gde ljudi obavljaju poslove jako daleko jedni od drugih.

U ponedeljak, međutim, 21. jula, Tramp je objavio na Tviteru fotografiju dok nosi zaštitnu masku, uz poruku: „Ujedinjeni smo u nastojanju da porazimo nevidljivi kineski virus. Mnogi kažu patriotski je nositi masku kada se ne možete socijalno distancirati. Nema većeg patriota od mene, vašeg najdražeg predsednika.“ Potom je sledeće jutro otišao korak dalje, rekavši novinarima u Beloj kući da, sviđale se maske nekom ili ne, one imaju uticaj, učinkovite su i trebamo iskoristiti sve što možemo.

Eto kako se ponašao jedan populistički nastrojen, neodgovoran predsednik, reći ćemo danas najmoćnije zemlje na svetu, i do čega je tako neodgovorno političko delovanje dovelo u jednoj Americi, koja je u novinama medicinskim, u medicinskoj bioindustriji lider trenutno u svetu. Vidimo sa kakvim problemima se oni sreću i šta je značilo ovakvo ponašanje. Međutim, novi, budući predsednik, Džo Bajden već je najavio da će promeniti način borbe sa epidemijom, da će imenovati novi stručni tim itd.

Naravno, bilo je još gorih primera u ovoj kratkoj istoriji iza nas. Na primer, u svetu je bilo neodgovornih lidera, kao što je npr. meksički predsednik Manuel Lopez Obrador, levičarski populista, čija je vlada štampala postere na kome je pisalo da je ovaj virus neozbiljan i neodgovoran. Brazilski predsednik Bolsonaro, koji je vršio pritisak na savezne države da ukinu mere ostajanja kod kuće.

Nažalost, i u našem javnom medijskom svetu je bilo čak i političara koji su negirali postojanje ili opasnost ove bolesti, s jedne strane, ili su pak iznosili neverovatne priče o teorijama zavere kojima se želi smanjiti populacija u svetu ili uvesti 5G mreža itd, itd.

Nažalost, živimo u vremenu teškog poraza savremene civilizacije, bez obzira na velelepnost naučnih dostignuća. Čovečanstvo nije samo žrtva pandemije, već i njen uzročnik i saučesnik. Ključ za rešavanje ove, ali i svake pandemije, jeste znanje, dobro organizovan zdravstveni sistem, nove tehnologije, gde mislim na lekove, antivirotike i na vakcinu, kao i, naravno, verujem najbitnija, sveprisutna odgovornost pojedinca.

Odgovor na pandemiju nemačke kancelarke Angele Merkel, norveške premijerke Erne Solberg, novozelandske premijerke Džasinde Ardern, te predsednice Tajvana Caj Ingven druga je strana medalje i model odgovornog rukovođenja krizom trasiranom savetima medicinskih stručnjaka. Gde smo tu mi? Srbija je na pandemiju odgovorila odgovorno i pored svih teškoća u prvom i u drugom talasu pandemije. Bilo je kritičnih trenutaka u nekim delovima, ali smo ipak izbegli italijanski scenario i prošli, kao što je već i ministar rekao, možda i najbolje u okruženju, to svakako, ali i među zemljama u EU, a neke od njih imaju daleko razvijeniji i bogatiji medicinski sektor.

Mere koje je donosio Krizni štab dale su rezultate i mi smo do pre neki dan bili zemlja sa najnižom stopom oboljevanja u odnosu na većinu evropskih zemalja. Međutim, jučerašnja brojka od 3.536 obolelih i 21 preminuloj osobi jako zabrinjava, kao i podatak da smo za samo nedelju dana u našoj zemlji registrovali više novozaraženih nego u celom prvom talasu.

Mi smo danas u praktično apsurdnoj situaciji, pored stalnih i svakodnevnih poziva i molbi od strane ministra i Kriznog štaba, od svih odgovornih političara, odgovornih ljudi, odgovornih lekara, najpriznatijih lekara iz struke, i dalje imamo neodgovorno ponašanje pojedinaca. Dobro je rekao ministar, 95% ljudi se pridržava ovih mera, ali 5%, možda i manje, neodgovornih ljudi pravi ozbiljne probleme i može da zaista eksponencijalno podigne epidemiju i da ugrozi mnoge živote u ovoj državi. Maske se ne nose, kazni nema. Okupljanja su zabranjena, ali, kako čusmo, okupljamo se. Klubovi ne smeju da rade, ali rade posle 23.00 sata itd.

Zaista, jedino moguće rešenje koje imamo jeste ovo danas, kao prvi korak i čini mi se jedno otrežnjenje koje će nam svima pomoći da malo bolje porazmislimo o trenutnoj situaciji, a to je ovaj novi predlog zakona koji će omogućiti i proširiti delokrug onih koji mogu da kontrolišu, a to mi se čini da je glavni problem, da će sad za sprovođenje protivepidemijskih mera, pored sanitarnih inspektora, biti nadležna i komunalna inspekcija i komunalna policija.

Kao novine u ovom zakonu, kao što smo čuli, definišu se određeni pojmovi, pojmovi kućne izolacije, kućnog karantina i to je jako bitno, da ljude koji su pozitivni, a imaju lakšu kliničku sliku, stavimo u kućnu izolaciju, a one koji su bili u kontaktu sa njima stavimo u kućni karantin, uz stalni kontakt sa njima telefonski, uz ordiniranje terapije da pomognemo tim ljudima, ali na pravi i jedini ispravni medicinski način zaustavimo širenje ove infekcije u našoj državi.

U zakonu se navodi da, ako postoje razlozi hitnosti kada je ugrožen život ili zdravlje ljudi u slučaju nepoštovanja propisanih mera u vreme trajanja epidemije širih razmera, kada se okupi više ljudi nego što je propisano, komunalni inspektori i policajci mogu usmeno da narede određene mere kako bi se takvo ponašanje sprečilo.

Moram naglasiti, i to podvlačim, da smo mi zemlja koja među zadnjima uvodi ovakav vid sankcionisanja protiv onih koji ne poštuju protivepidemijske mere i svojim činjenjem ugrožavaju zdravlje drugih. Gospodo, u Francuskoj, koja ima jednu od najtežih situacija u Evropi, na snazi je karantin koji bi trebao da bude do 1. decembra. U poslednja 24 sata zabeležen je 271 smrtni slučaj, a od početka epidemije je preminulo 40.439 ljudi. Zbog ubrzanog rasta broja novozaraženih, u susednoj Mađarskoj uvodi se delimičan karantin, od utorka će biti zatvoreni restorani, nastava u srednjim školama i fakultetima biće on-lajn, a u toku noći biće uveden policijski čas. U Rumuniji će od ponedeljka biti uveden policijski čas, nastava će biti isključivo on-lajn, a nošenje maske je obavezno i na otvorenom. Dok je u Engleskoj na snazi četvorodnevno zatvaranje, dotle u Velsu se okončava sedamnaestodnevni karantin i oni već počinju sa normalnim životom.

To je upravo ono na šta je apelovao ministar, dovoljno nam je dve nedelje odgovornog ponašanja da zaustavimo ovaj trend eksponencionalnog rasta ove infekcije. Samo dve nedelje ozbiljne odgovornosti i samokontrole. To je ono što treba medicinskim radnicima i medicinskim institucijama u ovoj državi.

Zato apelujem na vas, pre svega kao lekar, na građane naše Republike, da probamo da budemo maksimalno obazrivi i da sprovodimo mere koje donosi Krizni štab i struka ove države.

U Italiji je u poslednja 24 sata umrlo od posledica infekcije 425 pacijenata, u Iranu 423. Ja mnogo puta ponavljam da mi nismo doživeli italijanski scenario. Neki opozicionari me često i kritikuju. Možda ste i videli, ali treba da pogledate na internetu sliku iz Napulja pre jednog dana, gde Italijani u automobilu u Napulju pored plaže daju kiseoničnu terapiju čoveku, dok se masa ljudi u kafićima relaksiraju a bolnice su im potpuno prebukirane. To je nešto što mi nismo imali. Jednostavno, to se nije desilo u kliničkim centrima. Bojim se da, ako ne budemo ozbiljno shvatili ovo što danas radimo i ono na šta stalno apeluje struka i lekari pre svega, da ćemo i mi doći do trenutka kada će svi naši kapaciteti biti prebukirani.

Što se tiče kazni za nepoštovanje, gospodo, one su na snazi u najvećem broju zemalja u Evropi i u drugim delovima sveta već mesecima. U Španiji je predviđena kazna za nenošenje maske 100 evra, i to i na javnom i u zatvorenom prostoru. Kazne su obavezne u zatvorenim prostorima u Portugaliji, Italiji, Nemačkoj, Austriji, Belgiji, Francuskoj. U Belgiji se maska mora nositi i napolju. U Francuskoj je kazna 135 evra, a ako se prekrši i ponovi ovaj prekršaj, onda se može popeti do 3.750 evra ili čak neodgovorno lice može dobiti šest meseci zatvorske kazne. Italijani su u određenim delovima zemlje ovu kaznu podigli na čak 1.000 evra. U Turskoj su od juna na snazi kazne od početnih 100 evra. U BiH se takođe nose maske i kažnjavaju se sa 100 konvertibilnih maraka. U susednoj Hrvatskoj za svaki objekat je zadužen vlasnik objekta ili onaj koji je odgovoran u objektu. On mora organizovati sprovođenje svih zaštitnih epidemioloških mera u svom objektu i mora osigurati da i osoblje i gosti nose masku. Ukoliko oni to ne čine, on će snositi odgovornost i biti kažnjen.

Naglašavam još jednom i želim da ponovim ono što smo nekoliko puta do sada čuli, da mi ne donosimo zakon da bi bilo koga kažnjavali, već ovo činimo zarad edukacije i podizanja odgovornosti svih nas, da se ponašamo onako kako se trebamo ponašati, u skladu sa donetim protivpandemijskim merama, da bi zaštitili i sebe i druge.

Kazne nisu cilj, kazne su mehanizam da podstaknemo sve nas da se ponašamo u skladu sa epidemiološkim preporukama.

Ovo nije vreme niti problem koji dozvoljava da se slobodno opredeljujemo kojim ćemo putem ići, birajući prema sopstvenoj savesti, znanju ili neznanju i uverenjima koje gajimo. Shvatimo da posle ovih tektonskih poremećaja izazvanih pandemijom sigurno nećemo biti isti, ni kao pojedinci, ni kao zajednica. Jednostavno, možemo biti ili bolji ili gori.

Očuvanje zdravlja svih nas moguće je ukoliko se i praktično i deklarativno pridržavamo struke i nauke.

Mi danas, gospodo, već mnogo znamo o ovom virusu. Žao mi je što nisu tu neki, da čuju nešto o tom virusu, i o samom virusu korone i uopšte o virusima gripa. Već 1580. godine opisane su 33 pandemije gripa i to nije nešto sa čim se nije civilizacija srela.

U bazi podataka američke Nacionalne medicinske biblioteke može se naći preko 69 hiljada publikovanih radova o virusu korone. Stečeno je i veliko praktično iskustvo lečenjem više hiljada i stotina hiljada bolesnika, što nam je dalo podatke i o vremenu inkubacije, i o načinu širenja i o pravcima lečenja.

Posebno ističem nestvarno brz razvoj molekularne biologije, genetskog inženjeringa, IT tehnologije, virusologije, što je sve omogućilo da već 10. januara 2020. godine imamo dešifrovan genom virusa i da ćemo u sledećoj godini dobiti efikasnu i bezbednu vakcinu, evo, već oko nove godine, što se nikada u istoriji humane medicine nije dogodilo.

Prekjuče je u medijima odjeknula informacija da je vakcina protiv Kovida 19 koju razvija američka kompanija „Fajzer“ i nemački „Biontek“ učinkovita i da sprečava infekciju u 90% slučajeva. U kompaniji veruju da će moći da obezbede 50 miliona doza do kraja ove godine. Znači, vidimo svetlo na kraju tunela.

Drago mi je što je na današnjoj konferenciji predsednik ove države najavio da će nabaviti ozbiljnu količinu ovih vakcina jako brzo i da ćemo one najosetljivije grupe ljudi zaštititi, kao i one ljude koji su na prvom udaru u borbi protiv korone.

Zbog toga apelujem na sve, kao lekar pre svega, da budemo još malo strpljivi, odgovorniji, jer ovo je trenutak kada možemo pridržavanjem mera i strogim samoprimerom zaustaviti širenje virusa.

Neće samo nošenje maske u potpunosti zaustaviti širenje virusa, ali su sva nedavna istraživanja pokazala i dokazala da je nošenje maske najučinkovitiji način da se zaustavi prenos.

Najbrži put i za ekonomsku stabilizaciju i za zdravlje nacije je zapravo kontrolisanje širenja virusa. U tome se nedvojbeno slažu i naučnici i ekonomisti, mislim na medicinske naučnike.

Sa Univerziteta „Kolumbija“ naglašavaju da postoji lažna tenzija između javnog zdravlja i zdravlja ekonomije. Upravo je kontrolisanje pandemije najbolji vid očuvanja kompletne ekonomije. Ako ne uspemo u tome, neće stradati samo uslužni sektor i turizam, već kompletna ekonomija i mi ćemo, što je najgore, izgubiti veliki broj ljudskih života.

Gospodo, ovo je zajednička borba svih nas, u kojoj gubimo ili spašavamo sve. Hvala.
Odgovorna i prava politika je uvek skupština, uvek sluškinja ekonomije. Tamo gde nema političke stabilnosti, tamo gde nema pravne države, tamo gde je minimum korupcije, nulta korupcija, tamo nema razvoja, tamo nema zadovoljnog građanina, tamo nema bogatog građanina, a to je naš cilj.

Gospodo, svi koji vas vraćaju u prošlost, svi koji vas vraćaju u političku nestabilnost, svi koji vam otvaraju ljute rane iz bliske prošlosti, oni ne misle dobro vama. Oni ne misle dobro građanima Srbije, oni ne misle dobro nama, oni misle na svoj rejting i preko nacionalnih manjinskih pitanja da su prisutni u medijima. To je lak put, a težak je put briga za radnikom, borba protiv korupcije, ulaganje u obrazovanje, dobro zdravstvo. To radi SDP. Mi smo brana nacionalizmu.

Gospodo, nema integriteta kod ljudi koji se mnogo nacionalno busaju, nema tu velikog obrazovanja, nema tu želje da drugom i drugačijem bude bolje. Ne interesuje građane ni Sandžaka, ni Srbije ni autonomija Vojvodine, ni autonomija Šumadije, interesuje ih bolji život. To je imperativ i to je naša borba.

Potaknut sam govorima prethodnika ovih dana i bilo mi je često neprijatno što se na takav način zloupotrebljavaju nacionalna, manjinska, ljudska pitanja. Srbija je zemlja u kojoj su ljudska prava zadovoljavajuća. Ja to tvrdim. Ima problema, ali verujte… Da li je čuo neko od vas da je neko zbog nacionalne pripadnosti uvređen, gurnut? Pa, to je svedeno na minimum. Pa, ovo je zemlja koja treba time da se hvali. To je nešto čime se mi ponosimo.

Zašto otvarati te teme koje ne donose dobrobit našim građanima? Malopre čujem da su nezadovoljni neki iz mojih krajeva, prethodni govornici, zdravstvenom zaštitom u državi Srbiji. Gospodo, nama se nije desio italijanski scenario. Gospodo, mi smo primili svakog pacijenta u Kliničkom centru u Beogradu. To vam kaže neko ko se zarazio u bolnici od korone i ko je 31 dan bio pozitivan i ko je sada došao iz Kliničkog centra iz sale za kateterizaciju.

Veliko hvala ministru zdravlja, 180 novih mladih medicinskih radnika je zaposleno u Novom Pazaru. Želim da nastavite na tome. Hvala vam za angio-salu, to je rezultat. Hvala vama, a rezultati našeg političkog angažmana i našeg medicinskog usavršavanja videće građani Sandžaka koja je blagodat toga i budućeg kliničko-bolničkog centra koji smo isplanirali i obezbedili sredstva za njegovu gradnju.

Na kraju želim da podvučem, pošto mi već ističe vreme, a imao sam mnogo toga da kažem, reagujući samo na ono što čujem, da mi hoćemo kontinuitet, da mi hoćemo, dobru, razvijenu državu i da će Socijaldemokratska partija Srbije, a i mi, sandžački predstavnici u njoj, raditi mnogo na tome i, pre svega, ja kao predsednik Odbora za ljudska i manjinska prava, za podizanje tih prava, jer na njima treba stalno raditi, ali i za ravnomernu zastupljenost nacionalnih manjina u Skupštini.

(Predsedavajuća: Kolega, ja vas molim da privedete kraju.)

Želeo bih da završim sa jednom zahvalnošću što ste imali pažnje i što ste me saslušali.
Uvažene koleginice i kolege, narodne poslanice i narodni poslanici, uvaženi predsedavajući, pre svega, želim vama da čestitam to imenovanje i da vam poželim da radimo dobro u interesu svih građana Republike Srbije i nastavimo napredak i naš put ka EU.

Nema sumnje da su dva krucijalna problema sa kojima se danas susreće Srbija, pre svega, fenomen nedovoljnog rađanja u Srbiji i sa druge strane, izraženo iseljavanje ljudi iz naše zemlje.

Nažalost, u Republici Srbiji već duže vreme broj umrlih premašuje broj novorođenih u toku jedne godine. Sa druge strane, udeo mladih je sve više, odnosno nizak, a udeo starijih postaje sve veći u našoj populaciji.

Broj novorođenih u 2019. godini po onome što je objavio Zavod za statistiku iznosi 64.399 novorođenih, dok je umrlih bilo 101.458. Znači, postoji negativan priraštaj i praktično gubitak od 37.059 ljudi svake godine.

U modernom svetu teži se povećanju fertiliteta pozitivnim, podsticajnim, s podsticajima, što je jedini održivi odgovor na ovaj zaista značajan problem. Stručnjaci projektuju da za prostu zamenu generacija u Srbiji je potrebno da od ukupnog broja žena koje rađaju na kraju reproduktivnog perioda 11% bude onih koji imaju samo jedno dete, 44% bude onih sa dvoje, a 45% bude onih koji imaju troje živorođene dece.

Za rezultate uz sve podsticajne mere zaista je potrebno vreme i to je jedino u čemu se stručnjaci slažu. U decenijama se računa samo procena onih pozitivnih stvari i podsticaja koje jedna država čini.

Jedina svetla tačka u ovom problemu jeste upravo pominjani region Sandžaka koji, moram naglasiti, sa svojim gradovima kao što je Novi Pazar i Tutin, predstavlja najmlađu populaciju i najmlađe gradove u Evropi sa prirodnim priraštajem od 14,6% što je najviše u Evropi i zaista taj veliki ljudski resurs jeste ogromno blago koje ova država ima u vrednim mladim, obrazovanim ljudima koje ova država treba da uposli i iskoristi na pravi način.

Upravo je to i jedan od političkih principa političke partije koju ja zastupam i koju pokušavam da ostvarim u ovoj Vladi i koju mi rešavamo korak po korak, a to je ravnomerna zastupljenost Bošnjaka, Albanaca i drugih nacionalnih manjina u državnim institucijama i to je nešto na čemu se radi.

Mi smo, gospodo, kao parlament Zakonom o finansijskoj podršci porodicama sa decom omogućili jednu od najvažnijih stimulativnih mera koju može jedna država dati jednoj porodici, a to je finansijska nadoknada gde smo izdvojili nadoknade za prvo dete od 240 hiljada dinara ili deset hiljada godišnje za treće dete, milion i 440 hiljada ili 12 hiljada mesečno i za četvrto dete dva miliona i 160 hiljada ili 18 hiljada mesečno, što moramo se složiti su ozbiljne cifre. To je uz zagarantovanu nadoknadu zarade porodiljama od dve godine dok su na bolovanju.

Potom, jednokratnu pomoć od 100 hiljada dinara pri rođenju prvog deteta, pet hiljada dinara koje dobijaju za kupovinu opreme detetu kao paušal, jedan od najvećih vidova pomoći koju daje jedna država svojim stanovnicima bilo gde u svetu na zemljinom šaru.

Mi u SDP smo još u programu iz 2007. godine naglasili da se imperativno zalažemo za proširenje brige o deci i jednakim mogućnostima svakog deteta, za obezbeđivanje punog iznosa neto plate tokom trudničkog bolovanja, za obezbeđivanje sigurnog sticanja stana porodicama mladih, za kreiranje paketa podrške samohranim roditeljima, za zbrinjavanje žrtava nasilja u porodici i razvijanja sistemskog odgovora na ovaj problem, za uvećanje dečijeg dodatka za veći broj dece, za pospešivanje hraniteljstva dece bez roditeljskog staranja itd. U svom glavnom političkom programu SDP još 2007. godine smo jasno zacrtali ove ciljeve i na njima insistiramo u našoj koaliciji i čini mi se da smo puno toga od ovog nabrojanog uradili i ostvarili.

Naravno, moramo da naglasim, sve smo ovo uradili uz jednu dobru saradnju, nekada i inicijativu našeg najvećeg koalicionog partnera u sadašnjoj vlasti, vladajućoj vlasti, tako da formiranje ministarstva koje će se brinuti o porodici, demografiji vidimo kao izuzetan nastavak jednog ozbiljnog rada koji trebamo nastaviti i umnogostručiti.

Trend iseljavanja iz Srbije. Zaista veliki problem. U poslednje vreme po masovnosti podseća na ono iz devedesetih godina prošloga veka i tada su ljudi iz Srbije bežali zbog ratova, sankcija, hiperinflacije, međunarodne izolacije iz zemlje.

Međutim, danas ništa od toga ne postoji, čak šta više, Srbija je kandidat za članstvo u EU, Srbija dobija stalne pohvale o ekonomskoj stabilizaciji i ekonomskim reformama, ali iseljavanje se i dalje nastavlja.

O razlozima zbog kojih ljudi napuštaju Srbiju, ali reći ću ne napušta se samo Srbija, već i sve zemlje u okruženju, rađeno je mnogu studija i one su nam dale odgovore i na razloge. Međutim, neke studije su čak postavljale pitanja i ljudima koji su iseljenici, našim zemljacima, a procenjuje se da ih ima šest miliona iz čitavog regiona Balkana, pa su i oni dali odgovor zbog čega su radije tamo nego ovde. I to nam zaista ukazuje na rešenja i na ono šta trebamo činiti, kako kreirati politiku da bi zadržali stanovništvo ovde i sa druge strane, uspeli da vratimo one koji su već otišli.

Moram da kažem da i naši emigranti, da tako kažem, ljudi koji su na privremenom radu, najbolje tako reći, jesu određeni potencijal za našu zemlju. Međutim, sigurno jesu i veliki gubitak za ono što mi planiramo kroz reforme i jačanje naše ekonomije i svih naših sektora.

Odliv mozgova i obučene radne snage Srbiju košta godišnje 1,2 milijarde, znači, 1,2 milijarde dolara godišnje ili 3% do 4% ukupnog bruto nacionalnog budžeta. Rekoh, slična je situacija i u drugim zemljama, u Hrvatskoj, u Albaniji. U Rumuniji je znatno gore stanje, ali nažalost, mi im se približavamo.

Frapantno je, odnosno glavni uzrok za napuštanje ljudi iz Srbije, gde moram reći da je skoro jedna petina našeg stanovništva rekla da ima želju da ode negde da živi i da radi i većina njih navodi da je glavni razlog praktično to što nemaju posla ili su malo plaćeni za svoj posao. Znači, apsolutno ekonomski uzroci, želja za boljim životom, želja za većim cenjenjem svoga rada, jesu razlog i mogu da kažem da to je apsolutno legitimno.

Frapantan je zaista podatak da 22% ljudi u Srbiji pokazuje želju da ode ili bi otišlo u inostranstvo, što je u apsolutnim brojevima milion ili 200 hiljada ljudi i to iz svih starosnih grupa. Još je gora situacija među mladima, znači, negde od 19. do 29. godine, oni koji žele to učiniti, otići, je 34 i više procenata mladih.

Međutim, u odgovoru na pitanje zašto su otišli, naših iseljenika sigurno se vidi rešenje, još jednom kažem, trase koju mi trebamo formirati, našu politiku, naravno, kroz ovo ministarstvo, koje ja snažno, i moja politička grupa, podržavam, njegovo osnivanje, a to je, naši ljudi tamo uglavnom kažu da oni tamo žive zbog toga što je bolji kvalitet života, bolja primanja, bezbednost, nulta korupcija, uređen sistem, vrednovanje znanja i rada i, pre svega, izvesnost, podvlačim ovu reč izvesnost, koju su oni mnogo puta ponovili, da planiraju svoj život, da planiraju svoje buduće poteze, znači, izvesnost za njihov život i planove je nešto što je za njih izuzetno značajno.

Naši građani koji žive u inostranstvu žele izvesnost, to žele, naravno, i naši građani koji žive ovde, da znaju da ako završe srednju školu ili su keramičari, dobiće toliku platu, da ako završe pravni fakultet, dobiće toliku platu i biti toliko vrednovani, ako završe kvalitetan fakultet, da će dobiti sigurno zaposlenje. To je ono na čemu oni insistiraju.

Gospodo, znači, izvesnost, sigurnost i vrednovanje rada, a nisu li to osnovni postulati SDPS Rasima Ljajića, nije li to ono na čemu mi insistiramo sve ove godine i kroz programska rešenja, kroz programe, kroz nastupe. To je nešto što je rešenje, jedna real politika, pragmatična politika, politika sitnih koraka u rešavanju velikih problema naših ljudi, to je ono što naši građani žele da vide i to je ono što ova Vlada, nadam se da će nastaviti da čini, a prethodne dve su radile zaista dobro u teškom vremenu svetske krize, sada već i zdravstvene krize Kovida itd.

Mi ove principe u našoj koaliciji čvrsto podržavamo i promovišemo. Mi svoju političku aktivnost fokusiramo ka, reći ću pod navodnicima, malom čoveku, ka svakom čoveku naše države, ka onima koji su većina, koji žive od svog poštenog rada, od svojih plata. Naš su fokus oni. Da kažem, naš smo fokus mi.

Mi insistiramo i gradimo politiku prema njima sve ove godine i takav pristup je za nas imperativ, a od glasača, znači, to je, želim da kažem još jednu formulaciju, politika koju mi često zastupamo, politika uz nulti populizam i uz nulti nacionalizam. A od glasača dobijamo najbolju potvrdu da smo na pravom putu, da radimo kako treba i to pokazuju najpre rezultati glasanja u Sandžaku, gde smo mi najjača politička partija i gde svaki put u dva najveća grada i u drugim delovima dobijamo apsolutno veću i veću apsolutnu brojku u podršci.

Za razliku od konkurentskih lokalnih partija koje sa jedne strane eksploatišu nacionalne teme i otvaranje nerešenih statusnih pitanja, sa jedne strane, ili sa druge strane, zloupotrebljavaju tradicionalne i verske institucije Bošnjaka, mi pobeđujemo real politikom, rešavanjem svakodnevnih teških problema naših građana. I to je model političkog delovanja kojim možemo jedino zadržati naše građane na svojim ognjištima i na svom vatanu. Sa mnogo rada i sa mnogo malih koraka, još jednom kažem, stići do cilja itd.

Zaboravio sam da pomenem još jedan podatak, a to je da, gospodo, 85% ljudi koji idu iz naše zemlje, navode da idu u zemlje zapadne demokratije, odnosno EU i SAD, a da samo 2% ide u Rusiju. Ja ću reći da moje Sandžaklije 100% idu u Nemačku, i to nije loš izbor.

Želim da kažem da je upravo ovo insistiranje na evropskom putu nešto što mi promovišemo i nešto što je najjači cement i veza SDPS, SNS i drugih političkih opcija koje se zalažu za evropski put i nešto na čemu su, čini mi se, manjine bile i biće, a i verujem sve socijaldemokrate i svi levo orijentisani političari tog smera, jer Evropa zaista daje model brige, socijalne zaštite i brige o radnicima na pravi način.

Vlade u kojima mi sa našim koalicionim partnerima učestvujemo grade stabilno i sigurno društvo u Srbiji, insistiraju na pravnoj državi, na državi jednakih šansi, pri tome smo mnogo učinili na ekonomskoj stabilizaciji, ali i na podizanju kvaliteta života. Stoga većina povratnika u našu zemlju navodi da ukupan kvalitet života, a to je dovoljan broj vrtića, a izgradili smo ih puno, dovoljan broj škola, kvalitetno školovanje, kvalitetno organizovanje ličnih života, kvalitet ličnog života, dnevnog, prijateljstva, porodične veze, to je nešto što oni nemaju i što je mnogo bolje u državi Srbiji i što mi moramo podupreti i na čemu moramo raditi i što treba da bude smernica rada ovog ministarstva koje će se baviti porodicom, decom, demografijom i koje je jako bitno ministarstvo koje ćemo imati.

Neophodno je povećati motivaciju mladih da ostanu u Srbiji, jer će migracije biti povećane kada Srbija postane punopravni član EU. Verujem da je sada pravi momenat da se ljudima daju adekvatni razlozi da ostanu. U Srbiji postoje, gospodo, mnoge stvari koje se mogu nadograditi, a jedna od njih je oblast digitalizacija, oblast u kojoj Srbija beleži najveći ekonomski rast i nešto na čemu treba i dalje insistirati.

Ono što želim da kažem jeste da ćemo zdušno podržati osnivanje ova tri ministarstva. Vi znate da je gospodin Ljajić bio i prvi ministar za ljudska i manjinska prava u onoj zajedničkoj državi, tako da za nas poseban značaj ima insistiranje na uspostavljanju ljudskih prava, manjinskih prava, ravnopravnost polova i pre svega društveni dijalog koji će kao dodatnu temu dobiti ovo novo ministarstvo.

Moram da naglasim da su ljudska prava u mnogo boljem, da kažem, stanju i da ostvarivanje ljudskih prava danas i pre 20 ili 30 godina u Srbiji na jednom potpuno različitom nivou, da danas svi i pojedinačno i nacionalne manjine i većinski narod zaista konzumiraju, reći ću, sve ono što drugi narodi u Evropi u jednom savremenom svetu imaju. Eto, postoje mali problemi kao što je neravnomerna zastupljenost manjina koji se trebaju rešavati i trebaju instalirati.

Još jednom kažem, kraj iz kog ja dolazim, koji je prebogat mladim ljudima treba da bude riznica i blago ove države. Gospodo, problem je što nam se iseljavaju iz Srbije, iz većeg dela Srbije uglavnom ljudi koji su visokoobrazovani. Na sreću, iz Sandžaka idu ljudi, trenutno, koji su radnici, koji usavršavaju svoje veštine. Verujte mi da kompletnu građevinsku industriju u Nemačkoj drže ljudi iz mog kraja, to su vrhunski građevinski radnici. Trebamo ostvariti uslove da se ti ljudi ovde vrate i da ubrzamo našu građevinsku industriju. Mi to dobro činimo u Beogradu, fantastično, ali trebamo nastaviti i u drugim delovima naše zemlje.

U svakom slučaju, treba da naše mlade ljude motivišemo i ovo jeste način i ovo jeste put kojim to buduća Vlada treba da čini.

U svakom slučaju, mi, socijaldemokrate Rasima Ljajića, ćemo snažno podržati ova nova rešenja i buduću Vladu. Zahvaljujem vam se na poštovanju i pažnji.
Zahvaljujem.

Uvažene koleginice i kolege, narodne poslanice i narodni poslanici, uvažena premijerko, uvaženi ministri, ljudi na celom šaru ove planete zaokupljeni su borbom sa virusnom infekcijom izazvanom Korona virusom koji je, pojavivši se pre par meseci, zaista preplašio stručnu javnost i najavio kataklizmu, obzirom da nismo mnogo znali o njemu i obzirom da nismo znali kako će se ponašati. Znali smo da je izuzetne virulentnosti, da je jako patogen, ali nismo znali da li će mutirati i da li može dovesti čovečanstvo do kataklizme.

Na našu sreću priroda je obavila jedan deo posla i patogenost ovog virusa je ograničena, a sa druge strane, odgovorne vlade i odgovorni vladari su mogli puno toga da učine i da svoje stanovništvo zaštite, pre svega, staro stanovništvo.

Odmah ću na početku reći da je ova Vlada sa jednom energičnom i odlučno borbom i merama koje je donela zaista zaštitila svoje stanovništvo, a to najbolje pokazuje činjenica da je smrtnost ili letalitet od virusa 1,9%, što je, još jednom ćemo ponoviti, rečeno je mnogo puta, ali ćemo ponoviti, jedna od najnižih stopa u okruženju, pa i od onoga što smo knjiški do sada znali, jer se procenjuje da je 3% nekakva najmanja granica do sad bila, a vidimo da u nekim zemljama to čak i prevazilazi ovu brojku.

Dobrom organizacijom zdravstvenih službi, formiranjem Kovid ambulanti i Kovid bolnica, brzim testovima, potom nabavkom opreme i, pre svega, socijalnom distancom došli smo do ovog rezultata.

Moram da se predsednici Vlade ovde zahvalim na tome da je dopustila i da je inicirala osnivanje privremene Kovid bolnice u Novom Pazaru i na taj način zaista uvažila naše kulturološke i verske posebnosti i na taj način ohrabrila ljude Sandžaka i tog kraja Srbije da se leče, jer smo bili u velikoj opasnosti da nam se veliki broj inficiranih ljudi skrivao i praktično izbegavao da dođe u Beograd, jer im je to bila nekakva nepoznanica. Imali su probleme sa verskim obredima, sa ishranom, itd. Još jednom vam se zahvaljujem što je Pazar nakon četiri velika centra dobio ovu bolnicu, što je velika stvar.

Gradski štab, na čelu sa gradonačelnikom Novog Pazara, zaista je puno uradio na promociji i upoznavanju ljudi sa opasnošću ovog virusa, koja je, još jednom ponavljam, zaista velika i uspeli smo da stabilizujemo stanje. Danas u Novom Pazaru je stanje jako stabilno, slično je i u Sjenici, u Tutinu, pa mogu reći i u Raškoj. Imamo, na primer, juče jednog pacijenta koji je bio pozitivan od 65, čini mi se, koliko je bilo ispitano.

Međutim, jako me zabrinjava i izuzetno je neodgovorno od strane neodgovornih političara koji često govore, čujemo, pre svega opozicioni političari, da Korona virus nije opasan i da je, pre svega, ono što čujem, da kažu i naglašvaju da je smrtnost u zemljama koje su žarište Korone i u drugim zemljama praktično nije ništa veća ili jednaka sa onom koja je i za vreme epidemije.

E, nije tako, gospodo. Italijani su uradili pre par dana statistiku i ja ću vam je pokazati, dostupna je na internetu, u kojoj su uporedili smrtnost koja je postojala u zemljama žarištima u Evropi, pre svega Španiji, Italiji, Holandiji, Francuskoj i Švedskoj, i pridodatoj Švajcarskoj, gde su upoređivali smrtnost od 2015. do 2019. godine u martu i aprilu i to poredili sa procentom smrtnosti u martu i aprilu 2020. godine. Ukupna smrtnost je veća za 38% globalno, a u nekim zemljama, kao što je Španija, čak 70% je više ljudi umrlo nego što inače umire u ova dva meseca.

Gospodo, ako je 38%, to vam je u apsolutnom broju 322.720 ljudi je više umrlo i to je siguran dokaz da je ovaj virus izuzetno letalan na određene grupacije ljudi.

Mi smo, i to mi se svidelo juče, nacija, mi smo, da kažem, svi balkanski narodi imaju jedno visoko poštovanje prema svojim starijima i na ovaj način smo zaista pokazali posebnu brigu prema njima.

Nije korektno da se ovakva infekcija zloupotrebljava za političko delovanje. Eto, vidite, jedan Tadić kaže i kritikuje integritet i stručnost ljudi iz Kriznog štaba. Ja ću vas podsetiti da su isti ti ljudi činili njegov krizni štab. To je u najmanju ruku nekorektno. Ali, neodgovorni političari kažu još nešto, i to je meni, kao nekom ko dolazi iz struke, izuzetno loše da čujem, izuzetno negativno, da smo mi jedina zemlja koja je uvela policijski čas i stroge mere, što nije istina.

Juče sam došao do informacije koja je apsolutno sigurna da u Velikoj Britaniji u zadnjih šest nedelja samo jedan sat je dozvoljen ljudima da izađu u kupovinu, a u kupovini mogu da kupe određen broj artikala, dva hleba, dva litra mleka itd. Da vam ne govorim o medicinskoj opremi, oni sanjaju o medicinskoj opremi u broju koliko mi imamo. Broje po jednu rukavicu ili masku, što je dokaz da je ova Vlada sa ovim timom, slušajući struku, zaista uradila mnogo i sačuvala ovaj narod od zaista opasne bolesti kakva je ova infekcija.

U Francuskoj premijer je zbog ozbiljnosti situacije najavio i najavljuje da će predložiti parlamentu da izglasaju zakon kojim će se mere produžiti u ovom obimu do 23. jula. Sad sam pročitao na internetu novu informaciju, gde praktično Nemci najavljuju da bi mogli da pooštre mere iz kojih su blago izašli zbog toga što im je stopa reprodukcije virusa porasla sa 0,7 na 1%. To vam je ono što mi zovemo u medicini broj R, odnosno koliko jedna osoba može da inficira drugih. Oni su se strašno uplašili.

Ovo nije kraj u borbi sa ovim virusom, gospodo. Shvatite, slušajte ljude od struke i integriteta, kao što je jedan Kon i kao što su drugi naši epidemiolozi i infektolozi. Ovo nije mesto za politiku i, molim vas, nemojte da dozvolite da ste zloupotrebljeni. Nema mesta protestima, nema mesta još u ovom trenutku kad smo još roviti i kad ne znamo šta nam sledi. Možda nam sledi novi pik. Malo strpljenja je neophodno. Pomislite na medicinske radnike koji su na udaru. Pomislite na one mlade radnike. Pohvaljujem ministra koji je angažovao najmlađe radnike, tek svršene medicinare, specijalizante i molim ga, ovom prilikom, da te ljude nagradi po završetku ove infekcije, jer su bili dostojni na tom braniku borbe protiv ove opake bolesti i da im se omogući brža edukacija, specijalizacija itd.

Želim da završim da u teškim trenucima čovečanstva, kao što je ovaj, oni su plodan humus i za dobre i za loše ljude. Dobrih ljudi je bilo, pogotovo u mojem kraju, i skoro svaki dan ćete na vestima čuti da se u Novom Pazaru i u njegovoj okolini javlja ogroman broj mladih ljudi koji pomažu, doniraju ne samo muslimanima, i ne samo Novom Pazaru i Sandžaku, nego celoj opštini, pre svega Kraljevačkom regionu. Ne izbrojana je količina paketa pomoći koju su ti mladi ljudi, samoorganizovani, donirali, a da kažem da je i sam grad preko 10.000 paketa pomoći dao drugima. Ovo je zaista svetla tačka, jedan primer velikog altruizma i, da kažem, solidarnosti koje su ljudi iz mog kraja učinili prema ljubavi, prema svojoj zemlji i njenim stanovnicima i zdravlju kompletne naše nacije. Hvala vam.