Zahvaljujem se, gospodine Marinkoviću.
Slažem se najvećim delom sa izlaganjem gospodina Komlenskog, ali sam dužan da zbog javnosti dam nekoliko napomena koje se odnose na sednicu Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, koja je održana 4. februara i vidim da je to izazvalo popriličnu buru u javnosti, posebno u onom delu javnosti koji nije naklonjen SNS.
Pre svega, želim da kažem, gospodine Komlenski, da SNS nije i ne želi da bude u sukobu sa Visokim savetom sudstva, to su ljudi koji obavljaju vrlo odgovoran i težak posao i oni su uradili jedan posao koji je dosta težak, dakle, predložili su više od 70 kandidata za predsednike osnovnih i prekršajnih sudova u Republici Srbiji. Svi mi koji smo članovi Odbora za pravosuđe znamo koliko je to jedan mukotrpan i odgovoran posao, koji i dugo traje, ali sa druge strane mi smo došli u situaciju da jednostavno moramo da reagujemo na određeni broj kandidata koji apsolutno, po informacijama koje smo mi imali, ne mogu da budu izabrani na funkcije predsednika sudova.
Primera radi, a takvih primera je nažalost bilo u velikom broju slučajeva, ja sam naveo, ako se ne varam, tri primera gde prosto nemate uslova da izaberete takvog kandidata za predsednika suda. Jedan kandidat je dolazio iz suda gde je dobio samo jedan glas svojih kolega, drugi kandidat je, i to se manje-više zna u sredini u kojoj on živi, član glavnog odbora DS, a treći kandidat, to je za mene bilo najdrastičnije, bio je na merama tajnog nadzora od strane Bezbednosno-informativne agencije, utvrđen je čak u jednom izveštaju i broj telefona te osobe i u kojom ugostiteljskim objektima se sastaje sa predstavnicima lica protiv kojih se vodi krivični postupak, kolike sume novca traži od tih lica da bi doneo odgovarajuće presude u korist njihovih, uslovno rečeno, klijenata itd.
Na takve slučajeve ne možete da ostanete nemi. Ja znam da je to sad jedna neprijatna situacija i da neko može da kaže – evo, SNS ugrožava nezavisnost pravosuđa ili SNS ima nešto protiv bilo koga iz Visokog saveta sudstva. Nemamo apsolutno protiv bilo koga bilo šta i ovo ne shvatamo apsolutno lično, ali ne možete da za predsednika suda izaberete osobu koja ne da ne može da bude starešina nekome, pogotovo ne starešina drugim svojim kolegama sudijama, nego joj je biografija takva i dela su joj takva da treba da bude krivično procesuirana, ne sme da bude sudija, a kamoli predsednik suda i po onome što smo imali u materijalu, ona treba da bude krivično gonjena.
U tom smislu, moj apel je za Visoki savet sudstva, pošto vidim da se po novinama skoro svakog dana provlače različite dezinformacije sa te sednice Odbora za pravosuđe, ovde se ne radi o ličnom ratu SNS protiv Visokog saveta sudstva, predsednika Visokog saveta sudstva, bilo kog člana Visokog saveta sudstva itd. Mi znamo da su to ljudi koji rade jedan naporan i delikatan posao, ali neke stvari jednostavno ne mogu da prođu, ne mogu da prođu. Ne može neko da bude predsednik suda, pa da je član glavnog odbora SNS, a ne DS. Moj utisak je da je DS više prisutna u pravosuđu nego što je prisutna u političkom životu Srbije. Ona u političkom životu ne postoji, ali kadrovi njeni u pravosuđu i te kako postoje.
U kakvu situaciju mi dolazimo, kao država, kao građani? Ovde se radi o vrlo ozbiljnim stvarima i neke kolege ovde u Narodnoj skupštini su o tome govorile, naravno, u kontekstu politike koju oni zastupaju. Ne može da se desi, ja sada govorim, ne samo kao pravnik, nego i kao građanin ove zemlje, da predsednik Republike izađe na konferenciju za novinare i kaže – imamo čvrste dokaze protiv tog Kosmajca, da je glavni narko diler u Srbiji, i policija prikupi sve moguće dokaze i tužilaštvo podnese optužnicu, tj. podigne optužnicu i sud kaže – sve to možete da bacite u mutnu Maricu, sve to nije ništa, taj čovek nije kriv. Pa, to je smejanje u lice građanima Srbije, to je smejanje u lice državi Srbiji. Takve stvari ne smeju da se dešavaju.
Ovo što je rekao i gospodin Petar Jojić, ja se sa tim potpuno slažem. Dakle, Visoki savet sudstva mora da uvede praksu, verujem da oni to rade, ali u nekim slučajevima, čini mi se da im je to promaklo. Nešto što se zove bezbednosna provera. Ne može osoba koja je na merama trajnog nadzora, snimanja razgovora i na tim merama se otkrije da je u svakodnevnom kontaktu sa ljudima iz kriminalnih krugova da bude predložena za predsednika suda.
Takve greške jednostavno ne smeju da se dese, a ako se dese Odbor za pravosuđe je dužan da na te greške ukaže. Ja znam da to nije prijatno i ja znam da jedan deo ljudi to ne razume, i da kaže – evo ovi sada atakuju na nezavisnost pravosuđa, ali na takve stvari morate da reagujete, zbog građana, zbog države, pa na kraju krajeva i zbog samog integriteta sudija, koje sude u ovoj državi. Najveći deo sudija su pošteni i časni ljudi koji žive od svoje plate, ne žive od mita i od korupcije, ali u svakom žitu ima i kukolja, a mi kao narodni poslanici smo dužni da na to ukažemo.