Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7770">Veroljub Arsić</a>

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, voleo bih da, barem poslanici, kada diskutuju se dobro pripreme za sednicu. Ako bude bio štampan novac, to će biti zbog povećanja bruto nacionalnog dohotka, a ne zbog toga da bismo održali finansijsku stabilnost, kao što se to do sada radilo i da bi dolazilo do rasta kursa evra, gde se neko drugi bogatio, a građani siromašili. Nisu čak ni privrednici tu zarađivali mnogo, zna se ko je tu zarađivao.

Barem dva potpisnika ovog amandmana su glasali za osnovni Zakon o Narodnoj banci, da se ova izmena unese u osnovni Zakon o Narodnoj banci. Takvo rešenje kakvo ste predložili, koliko mi je poznato, ne postoji ni u jednom rešenju bilo koje države. Možda negde postoji, ali u većini država – ne.

Kada su u pitanju ta saopštenja za javnost itd, ne vidim ništa drugo nego da je to prepisana histerija odlazećeg guvernera. On je svoju histeriju dostavio Narodnoj skupštini, dostavio bez Predloga zakona međunarodnim  finansijskim organizacijama, koje su reagovale na njegovo saopštenje, bukvalno ga prepisale.

Kada kažete da nigde u svetu viceguvernere ne bira skupština, u Hrvatskoj ih bira skupština, u Crnoj Gori ih bira skupština, u Makedoniji ih bira skupština, u Austriji predsednik države i Vlade, u Poljskoj skupština i u Mađarskoj skupština. Ovo je samo jedan deo. Da li to za Srbiju važe neki drugi kriterijumi ili to dokazuje baš ono što sam malo pre rekao, da saopštenja koja su neke međunarodne finansijske organizacije dale predstavlja histeriju odlazećeg guvernera, koji ih nije čak ni obavestio o suštini zakona?
Izneo bih samo nekoliko činjenica. Ovde bih guvernera, viceguvernere i sve funkcionere Narodne banke birala Skupština.

Hajde da vidimo kako to izgleda u zemljama koje imaju unaprađeniji bankarski sistem nego Srbija.

U Austriji savet ima 11 članova, šest imenuje savezno veće, Vlada i predsednik, a Skupština akciona pet. U Austriji generalni savet, predsednik, potpredsednik i još osam članova postavlja savezna Vlada, izvršna vlast. Tu nema politizacije, jel tako?

Upravni odbor Austrijske banke – guverner, viceguverner i još dva člana postavlja predsednik države na predlog savezne Vlade.

U Poljskoj guverner se bira na zahtev predsednika države od strane parlamenta. Članove izvršnog odbora imenuje predsednik države na zahtev guvernera, jedna od grana izvršne vlasti.

Niko ne može da ospori da je naš način izbora, odnosno način izbora funkcionera Narodne banke daleko pravedniji, daleko konkretniji kada se bira u parlamentu.

Svi koji se bave politikom, kada pokušavaju da rade kako treba, kada hoće da rade kako treba ne beže od javne debate, ne beže od rasprave u ovom parlamentu, nema šta da kriju od svojih kolega poslanika, a ako ćemo da idemo po principu da se nešto samo desi i za to saznamo iz novina kao narodni poslanici, e onda je ova skupština u problemu, onda ona ne opravdava svrhu svog postojanja. Mi smo ti koji treba da kontrolišemo izvršnu vlast.      Mi smo ti koji postavljamo sudsku vlast. Znači, nemojte da se parlament odriče tog prava, bez obzira koja je politička stranka na vlasti.

Naša bliža prošlost pokazuje da je vlast prvo promenjiva kategorija. Mi u stvari kroz izbor i guvernera i Saveta guvernera i Izvršnog odbora i Uprave za nadzor dajemo vama pravo da kontrolišete sadašnju većinu. Nemojte da se borite protiv tog prava. Treba da budete zadovoljni što možete da ga koristite.
Dame i gospodo narodni poslanici, u bližoj prošlosti, ne tako daleko, skoro 20 godina je prošlo, nažalost sećam se i toga da smo imali i ranije kada je Narodna banka u pitanju, određene potrese. Setite se 2003. godine, pa 2004. godine, pa 2010. godine, a sada je 2012. godina.

Kroz čitave ove rasprave i davanja saopštenja za javnost, bivši režim pokušava da prikaže da je ovaj zakon napravljen zato da bi se napravila primarna emisija novca. Više puta smo u proteklom periodu govorili da se vrši primarna emisija novca - baš kod ovog guvernera, kada nisu postojali dokazi, evidencije koje su državne hartije od vrednosti emitovane, kada je Registar državnih hartija od vrednosti menjan i državne hartije od vrednosti i hartije od vrednosti koje emituje Narodna banka su takođe novac, u drugom agregatnom stanju, ali novac. Na određen način jesu. Vi povećavate ukupnu količinu novca na tržištu – da li je ona u elektronskom obliku, u gotovom novcu ili u nekom drugom obliku, agregatu, to je novac.

Kao posledicu toga imamo da je u protekle četiri godine evro skočio 50%. Bivši ste ministar, znate koliki je deficit u budžetu Republike Srbije bio predviđen za 2012. godinu. Znate koje sve kredite treba da vratimo u 2012. godini, na koje je Narodna skupština dala saglasnost. Samo po jednom kreditu dugujemo 700 miliona evra. Zamislite sada kada pričamo o građanima, da za jedan dinar kada ojača evro, to je 700 miliona dinara koje treba da vrati ova država, građani - samo po jednom kreditu, a to nije jedini kredit, nažalost, sa deviznom klauzulom. Zadužena su i javna preduzeća, kao što su EPS, Železnice Srbije, Putevi Srbije.

Da li je svrha postojanje i funkcionisanje Narodne banke i koji su njeni primarni i sekundarni ciljevi i koliko ih je ona ostvarila na ovakav način? Primarni cilj – ostvarena stabilnost cena. Gospodine Petroviću, bilo kog priznatog stručnjaka da pitate – ako evro skoči 14%, 15% ili 20%, a cene samo 4% ili 5%, to znači, to nije zasluga Narodne banke na prvom mestu, nego male i niske potrošnje. Nema ko da kupi ni po jeftinijim cenama. To znači da privredni subjekti jedu sami sebe da bi opstali na tržištu. To je problem.

Kako je sve to nastalo? Pričali smo, ne znam da li ste bili u sali. Prvo se stanovništvo zaduživalo po visokim kamatama. Narodna banka ih tada nije štitila. Posle toga, kada više stanovništvo nije počelo ništa drugo da radi, nije više imalo svoju potrošnju osim gole egzistencije, počela je da se zadužuje privreda. Kada privreda više nije imala resurse zbog manjeg priliva u budžet, počela je država da se zadužuje.

Narodna banka je morala da očuva stabilnost finansijskog sistema i sve učesnike u finansijskom sistemu i korisnike usluga finansijskog sistema. Tu je pao ovaj guverner i u tome jeste problem.

U poslednje dve godine smo potrošili tri i po milijardi evra deviznih rezervi. Od oktobra meseca 2008. godine je potrošeno preko pet i po milijardi evra. Znači da nešto nije funkcionisalo kako treba. Zašto taj finansijski sektor nije radio svoj posao, a to je pomoć privredi i stanovništvu, naravno uz neku zaradu, jer niko ne radi džabe, ali ne ekstra profite koji se ostvaruju visokim kamatama i veštačkim održavanjem visoke cene kapitala, tako što se sve što se zaradi, kupuje evro i iznosi iz zemlje?

Sada pričate o nezavisnosti finansijskog sistema. Mnogima je uzor Evropska centralna banka. Guverner Evropske centralne banke je spreman da kupuje državne obveznice od Italije i Španije, ali ne može dok mu ne daju saglasnost izvršne vlasti Nemačke i Francuske. Danas živimo u vremenu državnog intervencionizma, takva su vremena. Prepuštanje samim finansijskim učesnicima da rade šta god hoće pod izgovorom liberalnog učešća, suludo je u ovim trenucima. Narodna banka mora u narednom periodu da vuče poteze koji će stabilizovati finansijski sektor, staviti ga u okvire zakona i propisa koje sama Narodna banka određuje, da bi mogla nesmetano da funkcioniše privreda.

Danas živimo u vremenu državnog intervencionizma. Takva su vremena. I prepuštanje samim finansijskim učesnicima da rade šta god hoće pod izgovorom liberalnog učešća je suludo u ovim trenucima. Znači NBS mora u narednom periodu da vuče poteze koji će stabilizovati finansijski sektor, staviti ga u okvire zakona i propisa koje sama NBS određuje da bi mogla nesmetano da funkcioniše privreda. Ne može ni jedan privredni subjekat, bez obzira da li se bavi uvozom ili izvozom da funkcioniše kako treba, ako nema finansijsku stabilnost i koliku toliku stabilnost cena. Nema planova dugoročnog razvoja. Ne može strateške ugovore da zaključi. To su stvari zbog koji se donosi ovaj zakon.

Kroz upravu za nadzor finansijskih institucija povećava se kontrola finansijskih učesnika na tržištu. Evo, ta čuvena Agrobanka, pa to je 300, 350 možda i 400 miliona evra štete – većinski vlasnik država mora da nadoknadi svim deponentima. Akcionari, da ne pričam, ima i Austrijanaca, Slovenaca. Kakvu smo mi sliku njima dali? Tako što je naša NBS prihvatila lažan izveštaj revizora da je tačan. Onda smo u stvarno ozbiljnom problemu. To će rasterati investitore. Svi, znači političari u okruženju, političari u super silama, ekonomisti u zemljama u okruženju u ekonomskim gigantima, imaju samo jedno za cilj - stabilnost i političkog i finansijskog sistema sa zemljom koju smatraju svojim partnerom, ako to nije stabilno, nema ni saradnje sa njima.
Dame i gospodo narodni poslanici, hajde da vidimo ko je u sadašnjem savetu, i da mi objasnite da li vi to za šta hoćete nas da optužite, da mi hoćemo da radimo, a ne pada nam na pamet, već niste radili.

Znači, član saveta izvesni gospodin Milojko Arsić, bivši savetnik Mirka Cvetkovića, zaposlen u "CES Mekon" na platnom spisku. Zalaže se za prodaju JAT-a, zalaže se za prodaju "Telekoma", zalaže se da se ne umanji porez na dodatu vrednost na bebi opremu i hranu za prehranjivanje odojčadi i dece mlađeg uzrasta, ili izvesni Kosta Josifidis koji radi u pokrajini.

Znači, nemojte, već vidite klasičan sukob interesa i hoćete da takvi ljudi određuju ko će da vodi i da budu viceguverneri. Morate da priznate da je Narodna skupština nešto, slažem se sa mnogim predlozima, diskusijama da vladajuća većina može da izglasa šta god hoće. To ste nam vi toliko puta dokazali. Nebrojano puta. Zato ste imali zakone koji su vam padali na Ustavnom sudu. Ali, nešto što odgovornu vladajuću većinu sprečava da bilo šta što nije dobro pusti u Skupštinsku proceduru jeste da rešenja budu loša, zbog javne debate koja ovde treba da bude.

Silom možete svašta da uradite, ali ako ste odgovorni, pazite šta radite, povećavam vam se stepen kontrole svih ljudi koji treba da budu predmet rada i ocene ovog parlamenta. U tome se razlikujemo mi od vas. Nećemo da se nešto dešava iza zatvorenih vrata, nećemo da se postavljaju ljudi koji ne zaslužuju da budu na tim mestima. To su razlozi zašto Parlament treba da preuzme ovu ulogu. Nema tu podele političkog plena.

Mi smo već više puta dokazali za kratko vreme da ovu vlast ne smatramo političkim plenom, i nudili smo mnogima, koji nisu članovi nijedne političke stranke koje sačinjavaju skupštinsku većinu, da preuzmu odgovarajuće državne funkcije. Zato što je Srbija danas u takvoj situaciji da su nam potrebni, ne nama, nego građanima, najbolji ljudi koje ova država ima, da zemlju izvuče iz krize.
Trudim se da ne mešam babe i žabe, ali bar jedno znam. Nije stvar Vlade poreska politika, odnosno izmene i dopune Zakona o porezu na dodatu vrednost, Vlada može samo da bude predlagač. To je stvar ovog parlamenta. Bar za ovo nekoliko dana, koliko ste narodni poslanik, to ste trebali da naučite.
Dame i gospodo narodni poslanici, pažljivo sam slušao kolegu iz bivšeg režima, ali nisam primetio reakciju - kako to da je jedan član saveta zavistan od bivšeg premijera Mirka Cvetkovića, i da je na platnom spisku CS Mekona? To nije bitno, to nikakvu ulogu ne igra.

Inače, prof gospodin Kosta Josifidis nije viceguverner. Imamo četiri i to su Bojan Marković, Ana Gligorijević, Mira Erić-Jović i Dijana Dragutinović. To je samo član saveta. Predaje na više fakulteta, slažem se sa tim, ali radi i razne projekte za pokrajinsku vladu – ne znam koliko je novca od tih projekata zarađeno, ali u svakom slučaju se pokazuje i njegova zavisnost od izvršne vlasti.

Voleo bih, pošto ste toliko vidoviti, da mi kažete, jer pričate kao da znate već ko će da bude u Savetu NBS i ko će da budu viceguverneri, da i meni to kažete. Voleo bih to da znam.
Volim kada moje drage kolege kritikuju zakon i neki put sami sebi skoče u stomak.

Ako vi već znate ko će da bude guverner, ako već znate i ime i prezime, da je stranačka ličnost, da će biti izabran za nekoliko sati itd, pa nas zbog toga kritikujete, a onda kažete – ovaj zakon smanjuje ovlašćenja guvernera, je li sad neko lud ako piše zakon za sebe, da sam sebi skrati ovlašćenja? Tako nešto ja ne poznajem.

Član 95. Ustava poznaje dva instituta – Narodnu banku i guvernera. Je li Narodna banka po tom istom Ustavu, po tom starom, odnosno važećem zakonu imala savet? Jeste. Je li imala izvršni odbor? Jeste. Je su li to ustavne kategorije? Nisu. Uprava za nadzor nije izopštena iz sistema NBS.

Ona je u sistemu Narodne banke novi organ, i ako pažljivije pročitate taj član, na koji ste podneli amandman, guverner je dužan da najmanje jednom u tri meseca Savetu dostavi izveštaj o sprovođenju monetarne politike, a to piše i u starom zakonu, važećem zakonu piše. Ništa nije promenjeno. Uprava za nadzor, takođe, dostavlja Savetu izveštaj. Znači, Savet ostaje najviši organ Narodne banke, a njega predstavlja guverner, kao i Narodnu banku i nema tu dvovlašća. Ništa više, o tome se radi. Ako je to politički zakon, kako vi to tvrdite, zašto onda nas kritikujete da nekom budućem guverneru, navodnom političaru, uskraćujemo ovlašćenje? To je protivno samo sebi.
Dame i gospodo narodni poslanici, zarad javnosti, tako nešto se nikad nije desilo na Administrativnom odboru. Takođe, zarad javnosti, mi iz poslaničke grupe i u ime predlagača ovog zakona ne brinemo o integritetu jedne funkcije u državi. Jeste, guverner je samo jedna funkcija u državi. Brinemo o integritetu čitavog organa, koji taj guverner treba da predstavlja, i štitimo taj organ od guvernerove samovolje. O tome se radi. Kao što je i predsednik Skupštine prvi među jednakima, tako i guverner ima samo jedan glas u Savetu i nema dvovlašća, kao što to uporno pokušavate da predstavite. I Izvršni odbor Narodne banke i uprava za nadzor podnose izveštaj Savetu i Savet taj izveštaj usvaja, a mi izveštaj Narodne banke kroz izveštaj Saveta. Nema tu dvovlašća.

Jednostavno izmenama i dopunama Zakona hoćemo da poboljšamo kontrolu nad finansijskim tržištem od strane Narodne banke. Ništa više. Jednog čoveka, ko god to bio, u ovakvim vremenima, može neko da učini zavisnim. Jedan organ mnogo, mnogo teže. U tome i jeste cilj i svrha donošenja ovog zakona. Kad shvatite da oni treba da budu ti koji treba da donose odluke, a ne pojedinac, onda možemo da pričamo da idemo ka boljoj državi. Evo pogledajte, u svakoj političkoj stranci, organi donose odluke. Hoćete u Narodnoj banci da to radi pojedinac, e, pa ne može. Organ je taj koji donosi odluke. Pojedinac može da se složi sa njima, može da se ne složi, ako je rukovodilac mora da potpiše rešenje svidelo se to njemu ili ne, to je razlog za pokretanje postupka za razrešenje. I da to rešenje sa kojim se ne slaže da ga sprovodi. Tako valjda funkcioniše državna uprava. Ipak, Narodna banka je samo jedan organ. Ništa više.
Dame i gospodo narodni poslanici, ipak želim da se ozbiljno bavim ovim poslom i javna podgovaranja za ovom govornicom me ne interesuju.

Znaću ko će biti kandidat a ne guverner, pod dva uslova – kada to dobijem pismeno od skupštinske službe od strane predsednika Republike, ili ako mi on to pre toga u nekom usmenom razgovoru ne kaže. Kad spominjete taj član 14. i to dvovlašće, član 14. menja se član 26. odnosno, dopunjuje se član 26 koji reguliše kako guverneru, viceguvernerima, direktoru uprave za nadzor i članovima Saveta prestaje mandat u organima u kojima rade. Ništa više. Nema ovde nikakvog dvovlašća.
Dame i gospodo narodni poslanici, izgleda mi da kada je pisan Zakon o Narodnoj banci, da je malo radila i resavska škola. Prepisivan je Statut Evropske centralne banke i neprihvatanjem, odnosno kritikovanjem ovog dela izmena i dopuna zakona vi, u stvari, ništa drugo ne radite nego devastirate Narodnu skupštinu.

Ne može ni jedan sud, osim Ustavnog suda, da ceni odluke koje donosi Narodna skupština. Ne postoji taj mehanizam. Ako pogledate malo pažljivije način funkcionisanja Evropske centralne banke, videćete da je to nacionalna organizacija sastavljena od više država, članica EU, koje imaju monetarnu uniju. Među tim članicama, odnosno EU ima jedan organ koji se zove Evropski parlament. U Evropskom parlamentu sede kao i ovde narodni poslanici, ali se oni ne udružuju na nacionalnom nivou, nego po političkoj pripadnosti, pa tamo imate i konzervativce, i stranke zelenih i narodnjake, imate čak i poslanike koji su protiv EU i Evropskog parlamenta.

Tako on funkcioniše.

Sada zamislite da najveći kapital u Evropskoj centralnoj banci imaju Nemačka i Francuska, da stranke koje su na vlasti u Evropskom parlamentu, a u opoziciji u nacionalnim parlamentima, smenjuju guvernera Evropske centralne banke. Zato je uspostavljen taj zaštitni mehanizam. Reč je o nadnacionalnoj banci. Ovde je reč o nacionalnoj banci.

Sasvim je iluzorno, možda će neko da napadne i taj deo priče, da može Ustavni sud ovo da obara zato što nije u skladu sa Zakonom o upravnom postupku ili nekom drugom postupku. Takođe mogu da vam kažem da Ustavni sud Ustavom Republike Srbije nije ovlašćen da usklađuje koji je zakon u suprotnosti jedan sa drugim, Ustavni sud usklađuje zakone sa Ustavom, i da na to stavimo tačku. Nema, jednostavno devastiranje Narodne skupštine, ako sud odlučuje, menja, preinačuje odluke Narodne skupštine. To gubi svaki smisao.
Dame i gospodo narodni poslanici, Kancelarija EU nije dala ni saglasnost za reformu pravosuđa, pa vidite kakve sada imamo posledice, a koliko znam pravosuđe je posebna grana vlasti.

Kada već dajete nečija saopštenja, čudi me da znate za sadržaj saopštenja, a ne znate da je Adrijano Martins gospodin, a ne dama, kako ste to maločas rekli.
Dame i gospodo narodni poslanici, nama kao predlagaču nije bio cilj da se troše devizne rezerve na kupovinu državnih hartija od vrednosti.

Nije samo Odbor za finansije prihvatio amandman, već i predstavnik predlagača i on postaje sastavni deo zakona, kao što je to malo čas kolega rekao. Devizne rezerve, tačno je, služe za kreditni rejting zemlje. Ne samo devizne rezerve, nego i sredstva koja su građani Srbije deponovali kod banaka, poslovnih banaka na štednju, itd.

Međutim, mogu da kažem da je, ne krivicom predlagača ili ovog zakona, naš kredit doveden u ozbiljno pitanje. Sećam se vrlo dobro, mislim da je bio novembar ili decembar, kada je data saglasnost na jedan kredit od 700 miliona evra. To je bilo tada milijardu dolara, mislim da je bio baš u dolarima, sada je to verovatno više, zato što je evro pao u odnosu na dolar i taj kredit se zvao – kredit iz predostrožnosti. Taj kredit je potrošen.

Mi kao narodni poslanici tada, a ni vi sada, nismo znali za namenu tog kredita - da li je on za pokrivanje budžetskog deficita, da li za neke druge projekte Vlade, da li za finansiranje izborne kampanje. I svaki kredit koja god Vlada da podiže i koji uvećava kreditnu zaduženost zemlje, utiče na kreditni rejting zemlje.

Mi smo taj kredit dobili po kamatnoj stopi, čini mi se, od 7,7% na godišnjem nivou i tad je to bila hvala da je to jedan mnogo dobar kredit, a građani u EU mogu sami da podižu takve kredite. U Italiji i Španiji, koje se smatraju prezaduženim zemljama, ako stopa prirasta na godišnjem nivou pređe 6%, ulaze u crvenu zonu da traže pomoć Evropske centralne banke za dalje zaduživanje.

Sva ta vaša želja, smatram, predlagača svih ovih amandmana, pa čak iz sadašnjeg režima i, kako vi to volite da kažete, narodnih poslanika iz bivšeg režima, bila u jednom dobrom smeru i sa jednom dobrom željom. Prihvatili smo ovaj amandman.

Ne želimo nikakvu sumnju da izazivamo kod građana da će devizne rezerve da budu trošene za pokrivanje budžetskog deficita. Ne želimo da damo bilo kome povoda da govori da će, zbog usvajanja ovog zakona, da bude hiperinflacije i štampanja novca. Zna se pod kojim pravilima, pod kojim uslovima i na koji način dolazi do takvih trenutaka. Znači, ako se poveća bruto dohodak, ako se povećaju devizne rezerve da bi se obezbedila finansijska stabilnost. Nije samo finansijska stabilnost, u smislu da evro više ne raste. Stabilnost monetarna jeste kada evro i ne pada i ne raste. I to su sasvim normalna ekonomska pravila koja se koriste.

To je razlog zašto smo prihvatili ovaj amandman. Ne želimo bilo kakvu sumnju da izazivamo kod građana, a još najmanje, pošto je, čini mi se, bila želja da se izaziva i panika, da se građani plaše - šta ako se ovaj zakon usvoji. Imamo primer iz prošlosti da se kod građana pravila panika - šta ako ne bude izabran Boris Tadić za predsednika, šta ako ova stranka ne bude na vlasti i šta ako neko drugi bude izabran za predsednika i neka druga vlast dođe. Vlasti odlaze i dolaze i imaju obavezu prema građanima, ne prema sebi. Verujem da svaka stranka koja tako bude razmišljala i koja dođe u poziciju da bude na vlasti, zaslužiće poverenje na narednim izborima. Oni koji su dobili priliku, žao mi je, ali nisu je iskoristili.
Dame i gospodo narodni poslanici, čudi me što to moj kolega, iz sada već bivšeg režima, govori. Zato što se mnogo dobro sećam kada su moji amandmani ili amandmani poslanika SNS bili odbijani, a u istovetnom tekstu prihvatani njihovi i to ne jednom, nego više puta. Ovde to ne može da se desi. Ovde su oba amandmana od predstavnika bivšeg režima. Došlo je samo do jedne male tehničke greške i ja kao predstavnik predlagača prihvatam amandman, koji je grupa narodnih poslanika podnela na član 23. S tim da će Narodna skupština morati posebno da se izjasni o njemu u danu za glasanje, ali kao predstavnik predlagača prihvatam amandman koji su podneli narodni poslanici Nataša Mićić, Judita Popović, Radmila Gerov, Žarko Korać, Ranka Savić, Miljenko Dereta i Kenan Hajdarević na član 23. Predloga zakona.
Ne bih više da po tom pitanju mnogo polemišemo. Prvo, ovo je poslanički zakon. Nemamo mi, vi dobro znate, iza sebe čitave kabinete koji će da napišu zakone i usaglašavaju tekstove, nego poslanici sednu, pa listaju stranu po stranu, član po član, red po red.

Sa druge strane mislim da vi baš iz DS nemate pravo da prigovarate. Na ovo nemate pravo. Od vas sam doživljavao da podnosimo amandmane, da ih listom odbijate, sve do jednog, a onda posle tri ili četiri meseca imamo izmene i dopune tog zakona gde se nalaze naši amandmani. Tu nema slučajnosti. To je bila namera. Apsolutna namera da se prikaže opozicija kao nesposobna. Prihvatili smo amandman. Greška je otklonjena, a znate i sami kao pravnik šta se čita, predlog zakona, obrazloženje ili pojedine odredbe.

Svašta sam viđao u svojoj karijeri, da su neke kolege čak pisale amandmane na obrazloženje. Pogreši čovek, pa šta. Ništa nije strašno dok se ne objavi u "Službenom glasniku". Takav ste poslovnik napravili koji je sada vama kamen oko vrata. Takve ste stvari radili da, jednostavno, ovde u Narodnoj skupštini, da vaše domete u razvoju demokratije kroz jedan ovakav poslovnik, a ja sam bio u radnoj grupi koja je radila na izradi ovog poslovnika, i na kraju, kada sam video da to ne vredi, da to guši i ograničava prava narodnih poslanika, izašao iz te komisije. Vi to dobro znate. Sada vam je taj poslovnik kamen oko vrata. Ne bojte se. Promenićemo ga. Daćemo opoziciji, ili bivšem režimu veća prava ovde.
Dame i gospodo narodni poslanici, već duže vreme u javnosti se špekuliše oko Narodne banke Srbije i prikazuje se NBS i njen guverner kao žrtve nove vlasti u Republici Srbiji. Međutim, sam predlog zakona ne zadire u to ko će biti guverner, već postavlja određene druge uslove pod kojima NBS treba da funkcioniše.
Mnogi su se bunili zbog načina sazivanja sednice i hitnosti postupka, a obično hitnost postupka i način sazivanja ovakve sednice se obrazlažu time da mogu da nastupe štetne posledice ukoliko određeni zakon ne bude donet. Mogu da kažem da zbog načina vođenja NBS, njenog činjenja ili ne činjenja, štetne posledice po državu Srbiju su već nastupile. Pod izgovorom samostalnosti i nezavisnosti, postavlja nje pitanje – da li onaj ko donosi pogrešne odluke ima i odgovornost za te pogrešne odluke? Mnogi od mojih kolega poslanika kritikovali su ovaj zakon. Pravo opozicije je da kritikuje, ali postavlja se jedno drugo pitanje odgovornosti poslaničke funkcije koju obavlja. Mi smo ti kojima su građani poverili pravo da vodimo državu kroz sistem zakonodavne vlasti. Mi smo ti koji treba da kontrolišemo Vladu, mi smo ti koji treba da vršimo nadzor nad NBS.
Prethodnim izmenama i dopunama Zakona o Narodnoj banci, kao da se želelo da se NBS otme, izopšti iz ustavnog poretka Republike Srbije. Zato sad imamo ove probleme kakve imamo. Prema postojećem Zakonu o Narodnoj banci, nezavisnost Centralne banke predstavljena je kao osnovno načelo koje je samo po sebi cilj, iako je princip, pre svega, funkcionalna nezavisnost i sredstvo za ostvarivanje cilja Centralne banke. Održavanje stabilnosti cena, iako je po Ustavu deo izvršne vlasti, gotovo da je učinjena nosiocem posebne grane vlasti. Samostalnost i nezavisnost, u odnosu na izvršnu vlast je jedan od uslova da Centralna banka efikasno ostvaruje svoju ulogu, ipak ne može da dovede u pitanje nadzor koji zakonodavna vlast, kao prvi predstavnik građana, nosilaca suverenosti, mora da ostvaruje nad celokupnom izvršnom vlašću, uključujući i Centralnu banku.
Dame i gospodo narodni poslanici, u Ustavu Republike Srbije, članu 95, to je naše pravo kao narodnih poslanika, ali i obaveza da to rade. Zbog toga su nas građani i birali.
Često je izgovor da je ovaj zakon, odnosno Predlog izmena i dopuna Zakona, nije usklađen sa sistemom kontrole i nadzora centralnih banaka u EU. Mogu da kažem da je u velikom delu baš korišćen njihov model sistema i nadzora nad centralnim bakama. Ključne novine koje donosi ovaj predlog zakona su sledeće – vraćanje nadzorne funkcije Narodnoj skupštini, izbor svih funkcionera Narodne banke Srbije od strane Narodne skupštine, obrazovanje uprave za nadzor finansijskih institucija u okviru Narodne banke Srbije, proširivanje nadležnosti Saveta Narodne banke, ograničavanje ovlašćenja guvernera i izvršnog odbora, izmena mandata članova Saveta, povećanje odgovornosti funkcionera, ograničenje naknade po prestanku funkcije, preciziranje zabrane kreditiranja države, regulisanje interne revizije, propisivanje prekršaja i zaštitnih mera za nepoštovanje zakona.
Članom 1. zakona precizira se funkcija Narodne banke Srbije u vezi sa platnim prometom u prethodnim izmenama i dopunama Zakona o Narodnoj banci. Nekom je valjda u želji da izbegne odgovornost. Ukinuo je pravo Narodne banke da kontroliše platni promet privrednih lica i finansijskih organizacija u zemlji prema inostranstvu. To je prebacio pozivajući se na Zakon o Vladi na Ministarstvo nadležno za poslove finansija.
Oni koji su makar malo imali dodirnih tačaka sa platnim prometom znaju da ne može ni jedan cent, ni jedan evro, ni jedan dolar da izađe iz zemlje bez znanja i saglasnosti Narodne banke, a to izbegavanje odgovornosti ogleda se u tome da Ministarstvo finansija treba da šalje devizni inspektorat od privrednog subjekta, do privrednog subjekta, da utvrdi da li su kršene odredbe Zakona o deviznom poslovanju, ili da zatraži izveštaj od Narodne banke, ali da se razumemo izvršna vlast ne može da traži tako nešto od Narodne banke i to je jedna od novina u ovom zakonu.
Članom 2. – vraća i potvrđuje nadležnu funkciju Narodne skupštine u skladu sa Ustavom. Predviđeno je da Narodna skupština potvrđuje Statut Narodne banke Srbije. Budući da se mnoga važna pitanja njime regulišu, a to iz razloga, zato što zakonska rešenja ne mogu biti sva uneta u sam zakon, nego se i podzakonskim aktima to rešava.
Ranijim Predloga izmena i dopuna Zakona Narodna banka je donosila statut sama po sebi, niko nije proveravao usklađenost statuta Narodne banke sa Zakonom o Narodnoj banci i drugim zakonima koji funkcionišu u pravnom sistemu zemlje i samo ga je objavljivala u "Službenom glasniku".
Naše prirodno pravo jeste, da jednoj ovakvoj finansijskoj organizaciji, centralnoj banci, dajemo saglasnost na njen statut. Dajemo i mnogo manje važnim organima državne uprave, a kamoli da ne smemo ili ne treba da damo saglasnost na Statut Narodne banke i proverimo na taj način da li je on usklađen sa zakonodavnim i ustavnim poretkom u državi.
Članom 3. dodaje se novi član koji predviđa obrazovanje posebno organizacije, Uprave za nadzor nad finansijskim institucijama, koja treba da obezbedi veću nezavisnost u vršenju funkcije nadzora i kontrole Narodne banke nad poslovanjem banaka, Društava za osiguranje, dobrovoljnim penzijskim fondovima i drugim finansijskim institucijama.
Dame i gospodo narodni poslanici, Narodna banka je ta koja određuje bonitet svim finansijskim organizacijama na teritoriji Republike Srbije, koja posluju u skladu sa zakonom i dozvolom za rad Narodne banke. Na osnovu kontrole tih finansijskih izveštaja određuje se taj bonitet. Tu je čini mi se Narodna banka najviše zatajila, do te mere da će država morati iz džepa poreskih obveznika, da zbog loše kontrole koja je vršena od strane Narodne banke izdvoji u narednom periodu od 350 do 400 miliona eura. Članom 3. dodaje se novi član koji predviđa obrazovanje posebno organizacije, Uprave za nadzor nad finansijskim institucijama.
Članom 4. se pored odgovornosti guvernera izvršnog odbora, uvodi i odgovornost uprave za nadzor za poslove koje obavlja.
Članom 5. se utvrđuje sastav Izvršnog odbora, pored guvernera i vice guvernera, članova Izvršnog odbora i direktor Uprave za nadzor.
Članom 6. se utvrđuje donošenje strategije upravljanje deviznim rezervama, odvaja se od vođenja politike deviznih rezervi. Potrebno je da umesto Izvršnog odbora, Savet Narodne banke donosi strategiju upravljanja deviznim rezervama kao poseban dokument u okviru kojeg će se kretati politika koju utvrđuje i vodi izvršni odbor. Na ovaj način se smanjuju široka ovlašćenja Izvršnog odbora, vrši podela odgovornosti, ostvaruje kontrola i mogućnost pravovremenog reagovanja.
Članom 7. predviđa se da propis u oblasti nadzora nad finansijskim institucijama donosi Izvršni odbor na predlog Uprave za nadzor. Odredbe su pojednostavljene, budući da je data definicija finansijskih institucija. Osnivanjem uprave za nadzor, davanje preliminarnih odobrenja prelazi u njenu nadležnost, kao i sva druga ovlašćenja u vršenju nadzorne kontrole nad finansijskim institucijama, za koje je nadležna Narodna banka Srbije, a u nadležnosti Izvršnog odbora ostaje izdavanje i oduzimanje dozvola na predlog Uprave za nadzor.
Članom 8. menja se član 20. Zakona kojim se popisuju ograničenja u izboru guvernera, a koja se primenjuju i na druge funkcionere. Povezana lica su šire, ali preciznije definisana. Unete su izmene koje omogućavaju i povezanom licu da otuđi akcije, odnosno udele. Odredbe su pojednostavljene u skladu sa definicijom finansijskih institucija.
Članom 9. menja se telo koje bira vice guvernera. Budući da su vice guverneri članovi Izvršnog odbora, organa koji ima najveće ovlašćenje u okviru Narodne banke Srbije i da po broju mogu da preglasaju guvernera, neophodno je da vice guvernere bira Narodna skupština Republike Srbije. Ovakvo rešenje prihvaćeno je u zakonima svih zemalja u okruženju.
Članom 10. definiše se ovlašćenje Uprave za nadzor iz pravno tehničkih razloga, ovde se definiše i nadzor nad finansijskim institucijama. Određeno je da Uprava za nadzor obavlja sve poslove vezane za nadzornu i kontrolnu ulogu Narodne banke. Osim donošenja propisa u toj oblasti, a koja donosi Izvršni odbor na predlog Uprave za nadzor i izdavanje oduzimanja dozvola, o čemu odluku takođe donosi Izvršni odbor na predlog Uprave za nadzor. Na ovaj način obezbeđuje se bolja kontrola boniteta finansijskih izveštaja i poslovanja banaka i drugih finansijskih institucija, i bolja zaštita korisnika finansijskih usluga. Direktora Uprave za nadzor bira Narodna skupština na predlog Odbora za finansije, i on je pored guvernera i vice guvernera član Izvršnog odbora. Način izbora ovlašćenja, kao i nespojivost ove funkcije sa funkcijom vice guvernera, treba obezbediti već u personalnu i funkcionalnu nezavisnost Uprave za nadzor koja će biti odgovorna za obavljanje nadzorne i kontrolne funkcije Narodne banke Srbije. Mandat direktora odgovara mandatu guvernera i vice guvernera.
Član 11. predviđa da mandat člana Saveta traje do pet godina, uz mogućnost ponovnog izbora.
Članom 12. proširuje nadležnosti ovlašćenja Savetu. Nadležnosti Saveta preneti su i sledeći poslovi – na predlog Izvršnog odbora donosi strategiju upravljanja deviznim rezervama, odlučuje o članstvu međunarodnim finansijskim organizacijama i institucijama, vrši izbor rukovodilaca u organizacionoj jedinici Narodne banke za poslove interne revizije. Na ovaj način Savet će imati proširenu ulogu, u odnosu na čisto kontrolnu i nadzornu, a da je to potrebno pored prethodno navedenih obrazloženja, govori činjenica da zakoni većine zemalja u okruženju koji su bliže priključenju Evropskoj uniji od Srbije, i čiji su zakoni rađeni po ugledu na evropski.
Članom 13. predviđa obavezu da guverner da kao predsedavajući Izvršnog odbora tromesečno dostavlja Savetu izveštaj o sprovođenju monetarne politike, dok je Uprava za nadzor dužna da Savetu dostavi izveštaj o nadzoru nad finansijskim institucijama, uključujući i izveštaje o datim i izdatim dozvolama finansijskim institucijama. Radi obavljanja poslova iz svoje nadležnosti, propisano je da Savet može od Izvršnog odbora, guvernera i Uprave za nadzor zahtevati da mu dostavi odgovarajuću dokumentaciju.
Članom 14. vrši se dopuna kojom se kao funkcioner Narodne banke Srbije određuje direktor uprave.
Članom 15. vrši se izmene, kako bi postojeći član 27. uskladili sa ostalim izmenama zakona. Svi funkcioneri Narodne banke podnose ostavku Narodnoj skupštini koja ih je izabrala.
Članom 17. se definiše period zabrane radnog angažovanja za funkcionere Narodne banke.
Članom 21. vrši se usklađivanje odredbi Zakona o izmenama i dopunama Zakona koje se odnose na obrazovanje Uprave za nadzor.
Dame i gospodo narodni poslanici, jedan od razloga za donošenje jednog ovakvog zakona jeste baš to da Narodna banka nije ostvarila svoju primarnu funkciju, a to je finansijsku stabilnost na tržištu i kontrolu finansijskih organizacija. Ako jedna državna banka, odnosno sa većinskim kapitalom u državnom vlasništvu, falsifikuje izveštaj uz pomoć revizorske kuće i Narodna banka joj da saglasnost na taj izveštaj, čak i odobri isplatu dividendi, a onda se dobit za samo tri meseca od 428 miliona dinara pretvori u gubitak od dve milijarde i 270 miliona dinara, a do dana današnjeg desetostruko je uvećana, postavlja se pitanje – kako to funkcione Narodna banka? Kroz uvođenje ovih novina u samoj kontroli, finansijskoj kontroli finansijskih subjekata i nadzorom obavljanja delatnosti finansijskih subjekata i prenošenje više ovlašćenja na više činilaca, smanjuje se i sprečava mogućnost da do ovakvih kasnijih slučajeva dođe.
Tako da ovaj zakon nikako, ni u jednom svom delu, ne zadire u samostalnost Narodne banke, jer samostalnost se ogleda u tome da niko nema prava, pa čak ni narodni poslanici, ni bilo ko iz izvršne vlasti, da zadire u način donošenja odluke i odluke koje donosi guverner i organi Narodne banke Srbije. Međutim, sama samostalnost ne znači da oni koji donose pogrešne odluke ne odgovaraju nikome za te pogrešne odluke i to je svrha donošenja jednog ovakvog zakona.