Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Branko Ružić

Branko Ružić

Socijalistička partija Srbije

Govori

Poštovano predsedništvo, poštovani prvi potpredsedniče Vlade, poštovani ministre pravde gospođo Malović, dame i gospodo narodni poslanici, ovaj set predloga zakona koji imamo pred sobom je veoma značajan. Možda su i opravdane konstruktivne primedbe nekih opozicionih poslanika, ali takođe ta argumentacija govori upravo u prilog tezi da je bilo veoma važno da se ovi zakoni donesu u roku koji je jasno kalendarski definisan, jer ovo mora, praktično, biti završeno do 31. decembra ove godine.
Naravno, prva dva zakona, koja su usko vezana, a to su Predlog zakona o vanrednim situacijama i Predlog zakona o zaštiti od požara, jesu zakoni o kojima su Vlada Republike Srbije i resorna ministarstva, pre svega Ministarstvo unutrašnjih poslova ali i Ministarstvo odbrane, preduzeli mere još u martu ove godine, kada je donet zaključak o pokretanju ove aktivnosti, a zatim je u septembru donet i Akcioni plan za formiranje jedinstvene službe za vanredne situacije u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova.
Naravno, postojeća zakonska regulativa jeste neadekvatna, s obzirom na to da znamo da je zakon o elementarnim nepogodama iz 1977. godine, zakon koji tretira zaštitu od požara je iz 1988. godine i nisu predviđeni svi oni kapaciteti koji mogu da prate ove novonastale okolnosti i situaciju u kojoj se i mi kao država nalazimo u domenu rešavanja ovih problema.
Sama činjenica da je postojeća zakonska regulativa zastarela izaziva inertnost i nejasnoću po pitanju nadležnosti, u odnosu na to ko je taj koji treba da tretira ova pitanja, a ona su zaista od životne važnosti (ponekad dovode i do smrtnih ishoda).
Imali smo, nažalost, veoma skoro i poplave i požare, i sasvim je jasno da je ovaj integrisani sistem zaštite preko potreban kako bismo ne samo upodobili našu regulativu i harmonizovali je sa evropskim standardima, već i kako bismo zaštitili i naše građane i materijalna dobra i praktično se osposobili da rešavamo ova pitanja punim kapacitetom. Ono što je takođe razlog da se donese nov sistemski pristup jeste neravnoteža koja je nastala u klimatskim promenama, ne samo kod nas nego i u svetu, i ubrzani tehničko-tehnološki razvoj, koji dovodi do novih rizika u ovom domenu.
Zato je važno da su ova dva predloga zakona ugledala svetlost dana, da su vrlo nijansirano, mudro bili pripremani, da je postojala potpuna saradnja resornih ministarstava i da su, pre svega, na njima radili, kao što je i rekao ministar unutrašnjih poslova, upravo stručni ljudi, koji se ovom problematikom bave duži niz godina.
Naravno, intencija samog zakona jeste da ovaj sistem zaštite i spasavanja bude integrisan, jedinstven, da se sprovede efikasna zaštita građana i materijalnih dobara, a MUP dobija veoma važnu ulogu u ovom domenu i po pitanju akta koje treba da donese država ili sam ovaj dom. MUP predlaže nacrt nacionalne strategije za smanjenje rizika, zaštitu i spasavanje, kao što daje i nacrte za dugoročne, srednjoročne i kratkoročne planove u ovom domenu, koji se gradiraju po godinama za koje se ti planovi prave, dakle na deset, pet i jednu godinu.
Takođe je važno da MUP vrši nadzor nad primenom ovog zakona i nad radom onih privrednih subjekata koji su možda i najrizičniji u ovom domenu. Ono što jeste kompatibilno i uvodi nas u korespondenciju i korelaciju sa evropskim standardima jeste, pored toga što je deo sistema kao i ranije civilna zaštita, pre svega značajno formiranje službe osmatranja, obaveštavanja i uzbunjivanja, koju čine republički operativni centri i onaj famozni broj 112, koji će biti na raspolaganju svim građanima naše zemlje i stranim državljanima koji se nađu na teritoriji naše zemlje a nađu se u nekom problemu povodom ovih tema koje danas razmatramo.
Ono što je takođe veoma bitno jesu kaznene odredbe koje ovaj zakon tretira i definiše, koje po mom ličnom mišljenju treba da imaju preventivnu funkciju i da upute one koji krše ove odredbe da bi praktično trebalo mnogo više da povedu računa o tome šta može da bude ishod neodgovornog ponašanja u domenu poslova kojima se bave.
Četiri su najvažnija efekta ovog zakona o vanrednim situacijama. Prvi put se formira jedinstvena služba za vanredne situacije, što će umnogome olakšati neutralisanje svih negativnih efekata onoga što mogu da donesu elementarne nepogode, požari ili bilo šta drugo sa čim se sučeljavamo, praktično, dnevno, kao i svaka druga država.
Uspostavlja se i definiše jasno mesto lokalne samouprave i predsednika opština u ovom domenu.
U ranijim periodima bili smo svedoci da je bilo teško kada su nas pogađale elementarne nepogode, ali se, na sreću, vrlo brzo postizala koordinacija između lokalnih samouprava, Ministarstva odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova, koji su sanirali sve štete koje su se tada desile.
Uvodi se i nov način finansiranja. Pored budžeta Republike Srbije, budžeta teritorijalnih autonomija i budžeta lokalnih samouprava, tu imamo predviđen i budžetski fond za vanredne situacije, koji će se upravo puniti od naplate kazni koje će dobijati oni koji se budu neodgovorno ponašali prema ovoj sferi zaštite.
Što se tiče zakona o zaštiti od požara, rekao sam da je prethodni zakon bio donet 1988. godine, da se od tada (naravno, evolucija je u pitanju) dosta stvari izdešavalo i da je važno da i ovaj zakon, zajedno sa zakonom o vanrednim situacijama, bude donet.
Sam zakon afirmiše načela zaštite, prevencije, stalnosti, kontinuiranog rada na zaštiti od požara, jačanja svesti javnosti, dakle obaveze da se o svemu tome što se, ne daj bože, može desiti, obavesti javnost i da se afirmišu načela saradnje, kako lokalne tako i međunarodne, i afirmiše načelo odgovornosti.
Intencija primene ovog zakona jeste i osposobljavanje vatrogasno-spasilačkih i vatrogasnih jedinica i stvaranje uslova da one mogu mnogo efikasnije da se bave zaštitom ljudi i materijalnih dobara. Takođe je važno da ovaj zakon definiše da strategiju zaštite od požara donosi Vlada Republike Srbije, a da sanacione planove donose subjekti zaštite od požara, i zakon vrlo jasno i taksativno navodi koji su to subjekti zaštite od požara.
MUP obavlja veoma značajne poslove iz delokruga svog rada na ovom planu, kao što to čini i Ministarstvo odbrane, u skladu sa zakonom i svojom pozicijom.
Što se tiče ova dva zakona, naravno da će poslanička grupa SPS-JS podržati ovaj evidentno učinjen napor da se jedno ovako značajno pitanje razreši, pre svega od strane onih koji su stručni, kvalifikovani i vlasni da o tome donesu nacrt ili predlog zakona, a da ne uđemo u zamku da o ovom pitanju pričamo na politički način ili da ga politizujemo.
Što se tiče predloga zakona iz resora pravosuđa, svi oni su, mora se reći, preko potrebni i takođe vezani s određenim rokovima i upodobljavanjem sa određenim drugim zakonskim predlozima i zato je važno da se i oni donesu.
Verovatno najveću pažnju građana i svih koji su zainteresovani za to izaziva Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.
Imali smo ovaj zakon donet još 2003. godine, inoviran 2007. godine, i evidentno je da je ovo društveno nepoželjno ponašanje, pošast koja u kontinuitetu postoji u srpskom društvu i kojom se država mora pozabaviti ne na pojednostavljen, nego na sistemski način, koji će razrešiti ovo pitanje.
Zato je važna sistemska borba protiv nasilja, naravno i na sportskim priredbama i na stadionima, ali je ona takođe važna u svakom segmentu društvenog bitisanja kako ne bi to nedolično ponašanje i nasilje na stadionima bio praktično proizvod nečega na šta nismo kao društvo obratili pažnju na nekom drugom mestu.
Važno je da je intencija predlagača pozitivna, da se želi efikasnija borba na slamanju nasilja i huliganizma, koja će biti pre svega delotvorna i efikasna, ali je takođe važno da se ne može rešenje ovog problema staviti isključivo na pleća sportskim organizacija, sportskim klubovima i MUP-u, jer bi to onda bio pogrešan pristup.
Zato je važno da i svi nadležni pravosudni organi i čitava država i društvo i Vlada budu uključeni, kako bi se na adekvatan način izborili sa ovim, kako bismo uspeli da postavimo fetiš odlaska na sportska dešavanja, na utakmice, da mogu čitave porodice da odu tamo i osećaju se bezbedno i mirno.
Siguran sam da svi ovde jesu navijači nekog kluba. Važno je da razdvojimo armiju navijača, kojih je 90% ili 95%, siguran sam, časnih, čestitih zaljubljenika u sport i u klubove za koje navijaju, od huligana koji čine neka nedopuštena i krivična dela za koja moraju biti sankcionisani.
Zato je važno da povedemo računa da ovde nije samo suština da lečimo posledicu, nego da ustanovimo šta je uzrok svega ovoga što se dešava i na sportskim borilištima i da mnogo više računa povedemo o prevenciji, a da ta prevencija ne bude isključivo stroža kaznena politika, nego da se pozabavimo ovim problemom, kao što su se pozabavila mnoga razvijenija i modernija društva, koja su i pored toga što su moderna i razvijena, imala maltene i mnogo teže probleme u ovom domenu.
Što se tiče drugih tačaka u ovom setu predloženih zakona, moram da istaknem jedno tehničko pitanje koje je zaista tehničko, a odnosi se na zakon o izmenama i dopunama Zakona o BIA. Tretira jedno veoma osetljivo pitanje i zato je važno da ne dozvolimo da se stvori jedan vakuum u kome nećemo znati koji je nadležni sud koji će po predlogu BIA sprovoditi neke veoma osetljive aktivnosti, gde će se praktično odstupati od načela nepovredivosti tajnih pisama i drugih sredstava opštenja.
Zato je važno takođe, upravo u prilog onome što su opozicioni poslanici rekli, da se određene izmene zakona donesu u roku koji neće dozvoliti da se jedan ovakav vakuum stvori.
Na kraju, SPS, odnosno poslanička grupa SPS-JS, daće podršku svim predloženim zakonima iz ovog seta tačaka, kojih ima 11, koje možda izgledaju veoma brojno, ali mislim da je, ukoliko ne želimo da politizujemo ovu tematiku, vrlo lako i dovoljno je vremena da se kaže ono što svako misli o ovim konkretnim zakonskim predlozima.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedniče Vlade, uvaženi ministri, pred nama se nalazi jedan od, mogu reći, najvažnijih zakona na koji smo dugi niz meseci čekali, ali nikada nije kasno ukoliko se uloži napor da se jedan ovako značajan zakon upodobi i interesima građana, koji jesu nosioci suvereniteta naše zemlje i u skladu sa Ustavom RS, ali ukoliko se uskladi takođe isto i sa tim najvišim pravnim aktom, kako statut, tako naravno i ovaj zakon koji korespondira sa njim.
Autonomija i to suštinska da, ali ne država u državi. To je nešto što je maksima i poslaničke grupe SPS-JS, ali siguran sam i svih onih dobronamernih koji poštuju najviši pravni akt države u kojoj žive i države u kojoj se bave politikom.
Naravno, bilo je dosta kontroverzi, bilo je upodobljavanja teksta zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine i to će naići na kritiku nekih, ali smatram da je to mnogo bolje i mnogo ozbiljnije nego da smo ušli na jedan bespovratni put, da smo prihvatili onako nekritički i bez ikakve argumentacije ono što je bilo inicijalno predlagano.
Naše intencija jeste bila da našim amandmanima u Skupštini AP Vojvodine, koji su postali sastavni deo statuta, glasanjem svih onih koji su glasali za taj statut u parlamentu AP Vojvodine, da praktično i taj statut upodobimo sa Ustavom RS i iz tog razloga izražavamo i zadovoljstvo.
Što se tiče ovog zakona koji je danas na dnevnom redu, nema razloga za ekstremna gledišta, nema razloga za bilo kakav strah koji neki emituju ka građanima da će doći do nekog novog separatizma, da će doći do nekog otcepljenja, odvajanja itd, ali takođe, sa ovakvim stvarima, sa državnim ustrojstvom, sa teritorijom države koja je nedeljiva prosto se ne može trgovati.
Naravno, i mi smo protiv politikantstva, zato se i ozbiljno bavimo ovim pitanjem. Zato smo možda čekali do danas i do sutra, i ove nedelje, da ono što je propisano Ustavnim zakonom za sprovođenje Ustava koji smo svi zajedno doneli, dakle, da se ovaj zakon i ovaj statut, odnosno zakon usvoji, a statut potvrdi u ovom najvišem predstavničkom domu.
Definisano je da se do 31. 12. prethodne godine ovaj posao dovrši, ali takođe je definisano da se, na primer, i zakon o Narodnoj skupštini RS donese u istom terminu, a to još uvek nismo učinili, a nadam se da ćemo i to vrlo brzo završiti.
Naravno da je koncept evolucije postoji u svetu, kao što postoji i dijalektika. Normalno je da težimo reformama. Normalno je da u tim reformama idemo evolutivno i normalno je da, ako imamo neke nadležnosti koje smo preneli još od 2002. godine onim tzv. „omnibus“ zakonom, koji je ne odudara mnogo od onih nadležnosti koje ovim zakonom predviđamo da prenesemo AP Vojvodini, to možemo nazvati, da kažem, inicijalnom kapislom ka toj evoluciji, ka decentralizaciji, demetropolizaciji i regionalizaciji Srbije.
Naše društvo za sve ove procese mora da bude zrelo, da sazreva i vidi se da vremenom ono sazreva, i oni koji baštine evropske vrednosti, oni koji se plaše potpisivanja nekih regionalnih sporazuma ili saradnje regija koja je opšteprisutna u svetu, imate u Nemačkoj slučaj da sve savezne države imaju svoje predstavništvo u Berlinu i da mogu da sarađuju, da ostvaruju tu, da kažem, komunikaciju, zašto je onda sporno da neko ima pravo da isto to ostvaruje sa pozicije AP?
Ovo jeste jedno svojevrsno usklađivanje sa ustavnim rešenjima, jeste dosledno sprovođenje decentralizacije i priprema za neke dalje procese koji ne znače ni separatizam, ni secesiju, nego upravo ostvarivanje onoga što će nas dovesti do toga da građani Srbije budu praktično oni koji se pitaju i za uslove svoga života i za sve ono što se njih tiče i što ih tišti.
Mislim da ne stoji stav da ovde postoji bilo kakva opasnost, upravo iz razloga što su mnogi insistirali i na upodobljavanju ova dva akta sa Ustavom RS i važno je da svi oni koji imaju kritiku na taj račun imaće priliku i ovde danas da to iznesu i da ukažu zašto zakon o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine nije upodobljen sa ustavnim okvirom, odnosno najvišim pravnim aktom naše države.
Samo ću navesti neke od članova Ustava koji korespondiraju sa članovima Predloga zakona o utvrđivanju nadležnosti AP. Član 12. Ustava kaže – državna vlast je ograničena pravom građana na pokrajinsku autonomiju. Takođe, član 176. definiše to pravo na autonomiju i ta dva člana praktično korespondiraju sa članom 2. ovoga zakona o utvrđivanju nadležnosti AP.
Takođe, član 181. Ustava RS definiše da AP sarađuju, takođe i lokalne samouprave, ali ovde se, naravno, radi o AP, sarađuju sa odgovarajućim teritorijalnim zajednicama drugih država u okviru spoljne politike RS, uz poštovanje teritorijalnog jedinstva i pravnog poretka RS, korespondira sa članom 3. Dakle, ne vidim neusklađenost.
Na ono pitanje što je ovde moj uvaženi kolega Jovanović postavio, ukoliko se to ticalo priče o gradu Novom Sadu, moram da kažem da je totalno relevantno da li je neko u pravu ili ne. Mislim da član 4. predloga ovog zakona o utvrđivanju nadležnosti, stav 5, sasvim jasno daje odgovor na to pitanje ko je bio u pravu.
Mislim da ima mnogo suštinskih stvari koje su mnogo važnije od ovoga kako je definisan Novi Sad. On jeste definisan kao glavni administrativni centar i to je jedino što je za nas evidentno, prihvatljivo i moguće, i to na osnovu onog amandmana koji je praktično postao i sastavni deo predloga statuta AP.
Takođe, ono što je veoma važno, za one koji su skeptici po ovom pitanju, mogu da pročitaju član 9. ovog predloga zakona i da vide da postoji jedan kontrolni mehanizam ukoliko se desi da neko krene nekom stranputicom u sprovođenju zakona ili krene da narušava, ne daj bože, integritet, suverenitet ili nešto drugo što je definisano Ustavom.
„Vlada može, u skladu sa Ustavom i zakonom, pred Ustavnim sudom pokrenuti postupak za ocenu ustavnosti ili zakonitosti odluke AP Vojvodine pre njenog stupanja na snagu. U tom slučaju, Ustavni sud može do donošenja svoje odluke odložiti stupanje na snagu osporene odluke AP Vojvodine, u skladu sa Ustavom i zakonom. Vlada, odnosno drugi ovlašćeni predlagač, može pokrenuti postupak za ocenjivanje ustavnosti i zakonitosti opšteg akta AP Vojvodina, u skladu sa Ustavom i zakonom, izvršenje pojedinačnog akta ili radnje organa AP Vojvodina koja je preduzeta na osnovu opšteg akta organa AP Vojvodine, čija se ustavnost ili zakonitost ocenjuje, može biti obustavljena u skladu sa Ustavom i zakonom. Nema razloga za bilo kakvu histeriju, strah itd.
Što se tiče člana 183. i onih 15 navedenih sfera društvenog bitisanja, člana 183. Ustava RS, tih 15 sfera društvenog bitisanja su definisane u Ustavu RS.
U zakonu o utvrđivanju nadležnosti se one samo do detalja razrađuju, ali se pored svake stavke govori da će AP Vojvodina, preko svojih organa u oblasti prostornog planiranja regionalnog razvoja, u skladu sa zakonom, a znamo da i po Predlogu statuta Skupština AP Vojvodina ne donosi zakone, nego donosi skupštinske odluke.
Dakle, u skladu sa zakonom, koje ćemo donositi, naravno, mi ovde u ovom domu, tako da ni u tom pogledu nema razloga za bilo kakva strahovanja.
Što se tiče novih tačaka poput zapošljavanja, zdravstvenog osiguranja, jasno je da se ovde radi o organizacionim jedinicama, bilo Nacionalne službe za zapošljavanje po pitanju zapošljavanja ili Fonda za PIO, kada govorimo o PIO-u.
Mislim da je veoma važno da se ova tema, bez obzira koliko je ona dugo bila predmet pažnje javnosti, koliko god je bila predmet nekih demagoških pokušaja da se na ovoj temi sada neki, koji su se zalagali za regionalizaciju Srbije u šest regiona još 2001. godine, pa se zatim zalagali da Vojvodina ima zakonodavnu, pa i sudsku vlast, sada praktično na njoj „seire“ i da govore o tome da je ovo separatizam i da će doći do nekih turbulentnih potresa u državi Srbiji. Naravno da neće, ali ćemo donošenjem ovog zakona i potvrđivanjem statuta, ukoliko do toga dođe, pokazati stepen zrelosti i spremnosti koliko smo spremni da idemo napred.
Kada je neko ovde govorio o tome da prvi potpredsednik Vlade i predsednik SPS-a govori nešto i verbalizuje ovu temu na način koji je jezik 90-ih, to prosto nije tačno. Kada je rekao da je neko doživeo poraz, etiketirajući autonomaše. Autonomaš je pežorativan pojam za one koji su možda bili skloni nekim, da kažem, secesijama itd, u ranijem periodu, ali ne mogu da kažem da je bilo ko autonomaš ko sedi u vladajućoj koaliciji. Ne može to biti ni gospodin Čanak, siguran sam, jer upravo su svi ti ljudi radili zajedno na upodobljavanju ovog teksta predloga zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine, kao i statuta AP Vojvodina.
Ono što je takođe važno, mi iz Socijalističke partije Srbije iz Jedinstvene Srbije, kao što sam i rekao, nećemo nikada dozvoliti i valjda sada i građanima Srbije jasno da nismo dozvolili, kada su naši amandmani usvojeni, da postoji trunka sumnje da je prekršen Ustav Republike Srbije po bilo kom pitanju, a naročito po pitanju ovog kalibra, koje je veoma važno i od državnog interesa. I ono na čemu ćemo uvek insistirati, na čemu jesmo insistirali kao državotvorna partija, jeste upravo to da ne može u Srbiji da postoji država u državi. Ali, ne možemo se protiviti uvažavanju specifičnosti, ne možemo se protiviti tome da ustavno pravo na autonomiju građana neko treba sada da spreči, to prosto nije bila naša politika ni ranijih godina.
Naravno, sazrevanjem društva i podizanjem nivoa političke svesti, ne kod nas političara nego i kod građana Srbije, sazreva i mogućnost da tim evolutivnim promenama dođemo do te demotropolizacije, decentralizacije i regionalizacije, ali koja neće odisati nekim secesionističkim zahtevima, nego upravo zahtevima da oni naši građani, kao nosioci suvereniteta na teritorijama u kojima žive, urede svoj život na način koji će biti pre svega u funkciji racionalizacije i troškova, ako hoćemo i o tome da pričamo, ali u funkciji države, države u kojoj žive, dakle države Srbije.
Ustav sasvim jasno definiše šta je teritorija Srbije, da je ona nedeljiva i takođe, oni koji su umnogome doprineli da se i Crna Gora otcepi, mislim da nemaju ni moralno pravo da sada praktično postavljaju neka poređenja sa ovim aktom. Naravno, ne mislim na određenu poslaničku grupu, koja je imala svog predstavnika danas ovde, bilo je nekih koji su se zaklinjali u mnogo toga, pa su na kraju doveli do dezintegracije, radi se o jednom periodu nakon 5. oktobra 2000. godine.
Dakle, što se tiče Socijalističke partije Srbije – Jedinstvene Srbije, bilo bi zaista iluzorno da, nakon više meseci rada na predlogu ovog zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine, sada mi izlazimo sa nekim rezervama na sam tekst ovog zakona, jer i mi smo učestvovali u njegovoj izradi, u njegovom popravljanju, kao i svi naših koalicioni partneri. Ono što je nekima sada postalo interesantno, a tiče se Novog Sada, kao glavnog administrativnog centra, dakle za nas je jedino i moguće i prihvatljivo ono što piše u članu 4. ovog zakona i što piše u članu 10. predloženog statuta. To je nešto što je neminovnost, nešto što je sasvim jasno.
Mislim da ta tema, koliko god ona bila interesantna i percipirana sa različitih strana na različite načine, nije suštinska tema ovog zakona. Suštinska tema ovog zakona i samog Predloga statuta jeste boljitak i za građane Srbije, samim tim za građane Vojvodine, što su oni preko svojih predstavnika potvrdili praktično i u Skupštini AP Vojvodine.
Nama je najvažnije da je naših šest amandmana, poslaničke grupe u pokrajinskom parlamentu SPS-a, PUPS-a i Vršačke regije, da je tih šest amandmana inkorporirano u sam tekst statuta i da su time praktično otklonjene sve sumnje i mogućnosti da se na neki način može prekršiti Ustav.
Legitimno je pravo da i opozicione stranke ukažu na neke stvari na koje mi možda nismo obratili pažnju, ali postoji instance u ovoj državi, koje mogu da utvrdi da li je Ustav prekršen ili ne, a za politikantstvo i za političko delovanje legitimno je da se koriste jake reči, a da u suštini ne znače ništa, jer nemaju uporište u tekstovima ova dva akta.
Na kraju vam se zahvaljujem i želim da kažem da će poslanička grupa SPS-JS u danu za glasanje glasati za ovaj zakon.
Zaista, gospodine Jovanoviću, nemam nameru da ulazim u polemiku s vama. Nesporno je vaše htenje i doprinos reformama u Srbiji, to uopšte ne dovodim u pitanje.
Prosto, želim da ukažem na činjenice. Predsednik SPS i prvi potpredsednik Vlade nikada nije rekao da je pobedio nekog svog koalicionog partnera, a ono što je mnogo važnije, to je da morate da znate da pokrajinski odbori ne glasaju u Skupštini, bilo AP, ili Narodnoj skupštini Republike Srbije, kao i što znate da je pokrajinska Skupština samo tada glasala.
Ono što je finalna i konačna instanca jeste ovaj dom ovde i ovde ćemo glasati i o ovom zakonu i o statutu.
Što se tiče ove vladajuće koalicije, možda vama prosto nije prihvatljivo i verovatno zato niste u njoj, ali ona jeste i odiše jednim jedinstvom različitosti, ali smo se okupili oko onih tema koje jesu važne za Srbiju i mislim da u tih pet tačaka imamo u velikom delu i vašu podršku. Mislim da je ta vaša podrška izuzetno dragocena, ali da se ne bismo sada bavili politikantstvom, neću više vama odgovarati.
Zaista se izvinjavam koleginicama i kolegama, s obzirom da sam oduzeo vreme koje inače ne oduzimam. Gospodine Martinoviću, moram da vam kažem da ste se pogrešno prepoznali. Ako ste se prepoznali da plašite građane Srbije, onda je to vaše pravo. Nisam svoju diskusiju uopšte usmeravao ka SRS. Takođe, znate da postoji samo jedna SPS i samo jedna DS. Važno je da ovakva SRS, verovatno je vama važno, ostane jedna, a da vam se ne desi ono što vam se dešavalo prethodnih meseci.
Što se tiče ovog pitanja koje ste postavili, ovde je pitanje tako postavljeno da ste vi jednom manipulacijom hteli da kažete da sam pričao da je prethodni tekst statuta, praktično, bio uvod u neku nezavisnu državu.
Mi nikada nezavisnu državu nismo pominjali, pominjali smo princip države u državi, ali kada bismo to sada razložili do detalja na ono što se i dešavalo, moram da kažem da su naši amandmani upravo išli u prilog da se do perfekcije dovede upodobljenost sa Ustavom Republike Srbije. Ako je to nešto što je loše, ako je to nešto što ne valja, ne znam zašto bi to bio problem.
Dakle, postoji jedna SPS, naši pokrajinski poslanici tada jesu glasali za taj statut i to nije sporno. Takođe, nije sporno da jednim procesom evolucije, za koju vi verovatno ne znate, s obzirom da ste se ušančili u svoje političke šančeve, vremenom utvrdite da nekim nijansama treba, praktično, doprineti da taj zakon i sam statut bude upodobljen sa Ustavom. U tome ne vidim ništa sporno.
Taj statut nije došao do ovog doma, a i vi i ja se slažemo da, shodno Ustavu Republike Srbije, ovaj dom donosi zakone, a onaj tamo dom donosi skupštinske odluke, ovaj dom potvrđuje ili ne potvrđuje taj statut i donosi zakon o utvrđivanju nadležnosti, kao što je ovaj dom doneo i tzv. omnibus zakon, kada smo preneli veliki broj nadležnosti u ono vreme, kada ni vi ni mi nismo bili na vlasti, a bili su neki koji sada kritikuju ovaj zakon o utvrđivanju nadležnosti.
Takođe, ni vama neću više odgovarati, jer ne želim da oduzimam vreme.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, danas imamo na dnevnom redu Predlog izmena i dopuna Zakona o putnim ispravama, jedno pitanje koje je, pre svega, tehničkog karaktera, koje treba da pomognem građanima naše države koji su podneli zahtev za izdavanje biometrijskog pasoša.
Kao što smo čuli i od ministra unutrašnjih poslova, ovo se odnosi, pre svega, na one naše državljane i građane koji borave u inostranstvu i čiji zahtevi ne mogu biti procesuirani u onom roku koji je bio definisan prethodnim zakonskim predlogom. Radi se o više od 45 hiljada takvih zahteva.
Ono što imamo u ovom predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o putnim ispravama jeste i jedna vrsta racionalizacije, s obzirom na to da se omogućava da lica do 3 godine starosti dobiju pasoš na vremenski period od tri godine, da lica od tri do 14 godina starosti dobiju pasoš u vremenskom trajanju od 5 godina, a da oni od 14 godina pa nadalje imaju pasoš na deset godina, što jeste izuzetna racionalizacija i smanjenje troškova, kako za same građane Srbije, tako i za državu Srbiju.
Ono što je impozantan pokazatelj, to je da je u ovih godinu dana, praktično, više od milion i dvesta hiljada pasoša izdato, da su svi biometrijski uslovi bili ispoštovani i da to jeste jedan od razloga koji nas dovodi u predvorje te vizne liberalizacije. To je jedan od benefita koji građani Srbije očekuju od ovog puta evropskih integracija, a, pre svega, potvrda rada resornog ministarstva, odnosno Ministarstva unutrašnjih poslova i svih onih ljudi i službenika u nadležnoj službi koji su čitavo vreme, od osam ujutru do 20 časova, čak i subotom, primali te zahteve za izdavanje novih pasoša.
Paralelno s tim, izdato je više od milion i sto hiljada ličnih karata i, u tom smislu, zaokružuje se jedan proces koji predstavlja tehnički preduslov koji je stavljen pred nas kada je ova vlada počela da funkcioniše, koji je zadovoljen i dovodi nas u poziciju da već sada, 12. ovog meseca, poslanici Evropskog parlamenta razmatraju temu vizne liberalizacije za zemlje zapadnog Balkana.
Nakon toga, 30. novembra, ako se ne varam, Savet ministara pravde i unutrašnjih poslova zemalja članica EU treba da donese konačnu odluku o viznoj liberalizaciji i tzv. belom šengenu za zemlje zapadnog Balkana, što se odnosi i na naše državljane.
Neko će reći da je to, možda, psihološka satisfakcija. Smatram da je ovo samo prvi korak ka daljem procesu evropskih integracija.
Naravno, pokazali smo da ispunjenjem zahteva i preduslova koji su našoj državi postavljeni kako bismo taj proces evropskih integracija zaokružili, ona dobija i određenu korist, ne kao država, već, pre svega, u vidu činjenice da će građanima biti olakšan odlazak u sve zemlje EU.
Ono što je predmet Predloga izmene i dopune Zakona jeste činjenica da postoji određeni broj naših državljana kojima bi ovaj biometrijski pasoš trebalo da posluži kao identifikacioni dokument u zemljama gde borave, van naše zemlje.
Zato je sasvim racionalno da se ovaj rok produži još godinu dana, kako bi svi oni koji su zainteresovani da ostvare pravo na izdavanje lične putne isprave, to pravo i ostvarili, punim kapacitetom. Takođe je važno da je Ministarstvo spoljnih poslova, koje je resorno zaduženo za ovu problematiku, uspelo da u 17 zemalja u diplomatsko-konzularnim predstavništvima omogući prikupljanje tih biometrijskih podataka.
Mislim da građani i mi ovde, svi zajedno dugujemo zahvalnost MUP-u, jer je zakonski rok koji su definisan u zemlji za izradu putne isprave 30 dana, a u praksi se pokazalo da se to rešava, u proseku, za 15 dana. Što se tiče zahteva koji dolaze iz inostranstva, od strane naših građana, očekivani broj dana je 60 i u retkom broju slučajeva se taj rok probija, tako da smo u ovom segmentu našeg puta ka EU pokazali, pre svega, visok stepen odgovornosti, visok stepen adaptibilnosti, visok stepen moći da se ono što se stavi pred nas kao zahtev učini na najbolji mogući način. Govorim o Vladi Republike Srbije, o resornom ministarstvu i ministarstvima koji su zaslužni za ovaj put.
Zato sam siguran da će i Evropski parlament i Savet ministara pravde i unutrašnjih poslova zemalja članica EU doneti adekvatne odluke, koje će omogućiti taj prvi, da kažem, manifestacioni korak, koji je veoma važan i za naše građane i za našu državu, kako bismo taj put ka EU i dalje nastavili. Zato vas pozivam, naravno, govorim u ime Poslaničke grupe SPS-JS, i želim da istaknem da ćemo glasati za Predlog izmena i dopuna Zakona o putnim ispravama. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, poštovani ministri, dame i gospodo narodni poslanici, danas je pred nama Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu za 2009. godinu, sa setom pratećih poreskih i drugih zakona, kojima se zaokružuje politika i mere Vlade u oblasti javnog bilansa Republike.
Ovaj predlog je praktično refleksija trenutne ekonomske situacije u kojoj se nalazi država, ali i objektivnijih negativnih okolnosti prouzrokovanih svetskom ekonomskom krizom.
Rebalans i mere koje Vlada predlaže pokazuju mobilnost i htenje Vlade Republike Srbije da na velike izazove odgovara na adekvatan način, kako bi se upravljalo krizom koja je evidentno prisutna.
Dakle, suočeni sa realnim problemima u funkcionisanju naše privrede, koji se direktno odražavaju pre svega na punjenje budžeta Republike, pokrajine, opštine i gradova, logično je da se najpre rebalansom budžeta mora reagovati u cilju prilagođavanja obima javne potrošnje novonastaloj situaciji, koju naravno još više usložnjava i prisutna svetska ekonomska kriza.
Kao i kod svakog rebalansa kojim se menja raspored utvrđenih sredstava, naročito ukoliko su smanjena prethodno bilansirana sredstva, i ovom rebalansu se može iz mnogo razloga prigovarati. Ali, ukoliko smo politički odgovorni ljudi moramo biti svesni situacije u kojoj je zbog izuzetne recesije u privredi, pre svega, ostvarivanje prihoda budžeta znatno ispod planiranih iznosa za ovu godinu.
Vlada je u okviru svojih nadležnosti predložila ukupno smanjenje javne potrošnje u okviru rashoda budžeta Republike i budžeta lokalnih samouprava. Imajući ovo u vidu važno je istaći nekoliko bitnih činjenica koje utiču na ovakve mere u Vladi.
Pogoršanje stanja u privredi, prevashodno u prvom kvartalu ove godine, posebno zbog pada tražnje odnosno potrošnje i smanjenja priliva stranog kapitala nužno uslovljava da Vlada hitno reaguje i smanji javnu potrošnju, kako bi upravljanje javnim finansijama Republike obezbedilo osnovne uslove za funkcionisanje državnih i drugih organa koji su budžetski korisnici.
Rebalans budžeta je polazište Vlade za prilagođavanje ukupnog obima javne potrošnje aktuelnoj situaciji u privredi Republike i ekonomskom stanju stanovništva, koji su takođe poreski obveznici ove zemlje.
Pitanje uštede u budžetu odnosno umanjenje rashoda budžeta nije nimalo jednostavno, imajući u vidu da neminovno uzrokuje određene posledice, bilo po budžetske korisnike ili indirektno po privredu, koja očekuje određene poslove vezano za usluge koje pruža državi i na taj način ostvaruje dohodak iz koga plaća troškove i poreze državi.
U tom smislu uveren sam da je Vlada dobro procenila sve aspekte smanjenja planiranih sredstava, kako ne bi došlo do kontraefekata ovih mera. Nakon Vladinog programa mera za ublažavanje negativnih efekata svetske ekonomske krize u Srbiji, rebalans budžeta je samo očekivani potez u ekonomskoj politici Vlade u segmentu koji se tiče javnih finansija.
Evidentna je namera Vlade da ovaj rebalans bude od ključnih elemenata sprovođenja mera borbe protiv recesije, a pre svega kroz smanjenje troškova državne administracije, a na drugoj strani, podsticanje privredne aktivnosti kako bi se obezbedili uslovi za očuvanje makroekonomske stabilnosti u Srbiji.
Imajući u vidu trenutne potrebe u ovoj situaciji treba prepoznati šansu da Vlada u okviru svojih ovlašćenja nastavi i intenzivira aktivnosti u pogledu daljeg smanjenja i racionalizacije ukupne potrošnje, kako bi se nakon donošenja ovog rebalansa u upravljanju javnim finansijama u sistemu državne uprave maksimalno obezbedio princip efikasnosti i ekonomičnosti u trošenju javnih sredstava.
Sledstveno tome potrebno je da se u pogledu kontrolnih funkcija državnog aparata posebno u naplati javnih prihoda, povećanim i efikasnijim nadzorom nad poreskim obveznicima poboljša finansijska disciplina i smanji obim sive ekonomije i izbegavanja plaćanja poreza, što kao rezultat takođe može da ima značajno povećanje prihoda budžeta.
Naravno, da bi ovo bilo realno Vlada mora preduzeti u ovoj oblasti one mere koje će biti u funkciji oživljavanja i održavanja kontinuiteta privredne aktivnosti, jer je to isključivi način kojim se obezbeđuje i kontinuitet u prilivima prihoda budžeta i postepenom prevazilaženju krize.
Izuzetno važna tema za državu i za naše građane jeste funkcionisanje javnih finansija u izmenjenim uslovima, na lokalnom nivou, gde su sredstva sada raspoloživa u mnogo manjem obimu i gde smanjenje plana je mnogo izraženije u pogledu posledica po ostvarivanje ustavnih i zakonskih funkcija lokalnih organa.
Iz tog razloga je obaveza Vlade da konstantno prati funkcionisanje javnih finansija na lokalu i da interveniše u skladu sa postojećim kriterijumima za dodatna sredstva, odnosno transfer iz budžeta Republike. Vlada u ovom segmentu ne sme imati selektivni pristup. Mora imati u vidu diskrepancu razvijenosti određenih regiona. U Srbiji ne sme biti nekima majka, a nekima maćeha.
Postoji jedna mera i mogućnost koju Vlada u ovakvoj situaciji treba da pospešuje i podrži u stručnom i normativnom smislu, a to je izdavanje opštinskih, odnosno tzv. municipalnih obveznica. To je način da se aktiviraju raspoloživa sredstva zainteresovanih domaćih i stranih investitora i da su u direktnoj komunikaciji, bez posrednika, znači banaka, tj. da se finansiraju određeni projekti na opštinskom nivou, na primer – izgradnja vodovoda, toplovoda, obdaništa i druge infrastrukture.
Na ovaj način bi se pod povoljnijim uslovima obezbeđivala inicijalna sredstva za pokretanje važnih projekata u opštinama koje sada imaju još manje mogućnosti da ih finansiraju iz sopstvenih sredstava. Garant za ovakvu meru, prema potencijalnim investitorima, bi morala da bude Republika Srbija po postojećoj zakonskoj regulativi.
Vladin program mera za ublažavanje negativnih efekata svetske ekonomske krize, ovaj predlog rebalansa i set pratećih zakona, govori o tome, na primer, da Vlada nije posegnula za privatizacijom nekih javnih preduzeća, u trenutku kada cena tih javnih preduzeća ne bi bila ni blizu na tržištu njihove realne vrednosti, a i popunjavanje budžeta nerezonskim privatizacijama bi praktično značilo samo trošenje supstance naše države. U tom pogledu SPS i Jedinstvena Srbija smatraju da je ovaj izbor politički i ekonomski odgovoran.
Takođe, jedan od načina da se borimo protiv recesije u privredi i protiv nezaposlenosti jeste i realizacija strateškog projekta, kome se nažalost od 2000. do prošle godine u Srbiji ćutalo, jer je tom projektu davana ideološka konotacija. Radi se naravno o Koridoru 10 iza koga je stala Vlada Republike Srbije, predsednik Republike, a nosilac projekta je Ministarstvo za infrastrukturu, na čijem čelu je inženjer Milutin Mrkonjić. Obaveza je Vlade da stepen i mogućnosti finansiranja ovog projekta usklađuje sa potrebama države i njenih građana, bez obzira na limitirana finansijska sredstva. U Srbiji se radilo i gradilo i u mnogo težim okolnostima i u tome se uspevalo kada postoji sistematičan pristup, dobra kadrovska baza i kvalitetna operativa.
To Srbija ima i danas. Važno je da svi učinimo napor, bez obzira na limitirana sredstva, stepen realizacije ovog projekta u ovoj i idućoj godini dovedemo do maksimuma.
Bez obzira što će neki pokušati da ovu temu, rebalans i prateći set zakona, politizuju, Vlada je prepoznatljivo u okviru raspoloživih mogućnosti, ovim predlogom rebalansa i ranijim predlogom mera iskazala nameru da smanjenjem javnih rashoda i upravljanjem javnim finansijama očuva makroekonomsku stabilnost i stvori uslove za približavanje javne potrošnje javnim mogućnostima privrede i stanovništva.
Poslanička grupa SPS-JS će glasati za predlog rebalansa budžeta i set pratećih zakona. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministri, trajanje važećeg Zakona o političkim strankama dokazuje da se pre dve decenije, kada je donet, našla prava mera za obnavljanje višestranačkog sistema i političkog pluralizma, gde je dragocen doprinos upravo dala SPS. On je konstituisan na veoma liberalnim kriterijumima koji su omogućili jednostavno korišćenje prava na političko organizovanje, a  još je važnije da on nijednim rešenjem nije bio prepreka za formiranje ili formatizovanje stranačkog sistema i funkcionisanja stranaka.
Današnje prilike su bitno drugačije od onih od pre dve decenije. U Srbiji je u registru političkih stranaka bilo upisano više od 650 stranaka, 440 u registru Srbije i 150 iz preuzetih registara bivše federalne države. Za mnoge od tih stranaka građani nikada nisu čuli, a ni njihovi osnivači više im se ne sećaju imena.
Proizvodnja novih stranaka je svake godine donosila po tridesetak novih, a sve ovo vreme iz registra je izbrisano jedva manje od 60 i to: 38 iz Republičkog registra i 21 iz Saveznog. Pored toga stranački sistem se konsolidovao. Stranke su prošle niz izbornih testova, a stranačka scena se u suštini polarizovala.
Na jednoj strani su stranke koje su učestvovale na izborima i prošle status stranaka na vlasti ili stranaka u opoziciji, a na drugoj strani je veliki korpus stanaka koji je u suštini postojao samo na papiru, odnosno u registru.
Njihov učinak u političkom životu nije se osećao, nisu predstavljale građane, nisu promovisale svoje programe. One su više smetale i zbunjivale biračke nego što su doprinosile kvalitetu stranačke scene.
Stranke su u protekle dve decenije postale nezaobilazni činilac u stabilizaciji demokratije, bez obzira da li se o njima misli pozitivno ili ne. Njihovo pozicioniranje u normativnom smislu treba dograditi tako da se naglasi odgovornost i važnost stranaka za funkcionisanje političkih institucija.
Smatramo da je Predlog zakona dobar i da sadrži niz poboljšanja i preciziranja koja će uneti više ozbiljnosti na partijskoj sceni, omogućiti veći uvid javnosti u rad stranaka.
Intencija zakona je da se ne zadire u autonomiju stranaka ali da se čvršće formira okvir za osnivanje, registraciju, organizovanje i funkcionisanje stranaka na način koji će podići kvalitet političkog organizovanja na jedan viši nivo i same stranke obavezati na minimum organizacionog i programskog uređivanja, što po pretpostavci onima koje tako nisu urađene može pomoći da unaprede svoju unutrašnju organizaciju i rad.
Upravo je to kvalitet ovog zakona, kompleksnije uređena pitanja stranačkog organizovanja i primerena potrebama institucionalnih reformi našeg sistema. To bi trebalo da bude bar normativna garancija za veću odgovornost stranaka pred građanima, za ulogu koju imaju u sistemu. Pored ove opšte karakteristike nekoliko novina zaslužuju posebnu pažnju. Prva je broj osnivača. Predlog zakona je 50 puta podigao važeći limit sa 100 na pet hiljada potpisnika i to je veliko povećanje.
Međutim, taj broj predstavlja manje od jednog promila biračkog tela u Srbiji. Ima li ozbiljne političke ideje u Srbiji koja ne može okupiti promil građana u stranku i kakav je to ekskluzivni program koji ne može da prikupi potpise manje od promila birača. Kakva je svrha takve stranke ako se ne radi o nekoj vrsti političkog egzibicionizma i nekoj vrsti privredne delatnosti da se približi budžetskim fondovima za finansiranje izbora, jer izvesno, oni koji se koriste na osnovu parlamentarnog statusa, za takve stranke je neostvariv. Ovaj broj nije prepreka za relevantne stranke, ni za stranke manjina. On može biti isključivo problem samo za regionalno orijentisane stranke i to sam one koje su okrenuti biračima u području na primer jedne opštine.
Treba razmotriti mogućnost podizanja tog broja na 10 hiljada potpisa, jer je taj broj potreban na primer za predaju izborne liste na republičkim izborima. Bilo bi dobro, takođe, da se precizira zakonom da li su pet hiljada potpisnika ujedno i članovi stranke. Mislim da to nije potrebno. Zakon u članovima na početku i to 8, 9. i 12. govori o osnivačima i utvrđuje taj broj na pet hiljada, a kasnije u članu 30, koji reguliše ponovnu registraciju, traži se pet hiljada članova. Ovu nedoumicu treba otkloniti iz dva razloga. Prvo, teško je da neko za kratko vreme učlani nekoliko hiljada građana. Drugo, tendencija u razvijenim demokratijama pokazuje da se broj članova stranke smanjuje i sve manje je relevantan za poziciju stanke na izborima. Ovo preciziranje je nužno, ne samo zbog stranaka, nego da bi se izbegle nedoumice kod registracije, odnosno kod naknadne registracije.
Druga stvar koja proizilazi iz ovako strožije određenog kriterijuma, koga u zakonu nema, jeste da li će dostizanje tog limita važiti za druge postupke i legitimisanje stranaka u političkom životu.
Mislim da bi bilo potpuno primereno u logici ovog rešenja da se stranke registrovane po novim pravilima oslobode prikupljanja potpisa za izbore poslanika i odbornika, ili da imaju manje limite od onih koji na izborima učestvuju, a nisu registrovane kao stranka. Ako to ne može biti materija ovog zakona onda je to ideja koju svakako treba imati u vidu u reformama izbornih zakona.
Drugi aspekt na koji skrećem pažnju je propisivanje obaveze stranke da njen rad bude javan. To nije sporno, jer stranke i žele što više da budu u javnosti. Međutim, član 16. nije dovoljno precizan. Traži se da se objave podaci o osnivačima, konkretno imena. Ovde možda treba precizirati da se ne mogu objavljivati drugi podaci kao jedinstveni matični broj građana i adresa stanovanja, jer se zadire u lične podatke i ti se ljudi mogu dovesti pod udar raznih neprijatnosti. Opet, ako objavite samo ime, sam taj spisak, neće govoriti mnogo.
Ove odredbe treba precizirati, ili navođenjem saglasnosti članova da se to uradi ili eventualno izostavljanjem te obaveze. Isto važi i za objavljivanje drugih opštih akata ako ih stranka donese. To je širok pojam kojim se može lako zaobići namera zakonodavca da rad stranaka učini transparentnijim. Bolje je na primer pobrojati program, statut, pravilnik, uputstva ili se samo ograničiti na program i statut.
Ovakav predlog zakona o političkim strankama je vidan pomak u normativnom regulisanju ove problematike i Poslanička grupa SPS - JS će podržati ovaj zakon, kao i konstruktivne amandmane koji bi usavršili ovaj zakon. Zahvaljujem. (Aplauz.)
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa SPS-JS će glasati za ovaj zakon o izgledu i upotrebi grba, zastave i himne Republike Srbije. Mi izražavamo zadovoljstvo da nakon praktično 18 godina, sada već 19, Srbija ovim činom dobija zakon o upotrebi državnih znamenja, a državno znamenje mora i treba, bez obzira na atmosferu u kojoj smo počelu ovu sednicu u prethodna tri dana, da bude faktor jedinstva, dakle, državno znamenje i državni simboli treba da budu ono oko čega ćemo se okupiti, bez obzira na političku pripadnost bilo kojoj partiji.
Dakle, kada imate situaciju da se intonira vaša himna, da nastupate sa određenim državnim znamenjem, da gledate u grb svoje države ili u zastavu, to naravno kod svih nas izaziva najviša osećanja i zato je važno da se barem oko ovog pitanja ujedinimo, objedinimo i da, nadam se, svi u danu za glasanje glasamo za Predlog ovog zakona.
Donošenjem ovog zakona praktično će biti ispoštovan i član 7. Ustava Republike Srbije, stav 5. Dakle, zaokružićemo i formalno regulisanje upotrebe držanih simbola države Republike Srbije. Ovo pitanje ne treba da izaziva nikakve kontraverze, ono prosto treba da bude formalizacija trenutnog stanja. Nije bilo primereno da preporukom uređujemo upotrebu državnih simbola, ali je i to bilo bolje nego da uopšte nemamo neki akt koji bi to regulisao. Ovim činom postajemo, hvala Bogu, ozbiljna država i nadam se da će upravo ta najviša osećanja biti prisutna kod svih građana države Srbije kada budu videli svoju zastavu, slušali svoju himnu i budu videli svoj grb.
Zahvaljujem. (Aplauz.)
Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana ministarka, zaista želim da iskoristim član 101. stav 2. da repliciram, u ime Poslaničke grupe i u ime SPS-a, i da s indignacijom odbijem i demantujem ovo što je ovde izrečeno o pitanju koalicija, pre svega, na KiM-u.
Nikakav nalog SPS nije dao da se bilo koja koalicija rastura u lokalnim samoupravama na Kosovu i Metohiji. Neki mediji su to objavili i zloupotrebili nešto što nije činjenica. U tom smislu, želim da primirim i one građane koji iskreno veruju u SPS, ali i u koalicije koje je ova partija napravila na lokalu i sa SRS-om i sa DSS-om. Mislim da nije korektno da se to iznosi za ovom govornicom.
Što se tiče vaših vapaja da neko brani SRS, da govori za ovom govornicom, pa, ja nisam primetio da bilo ko ovde govori u toku današnjeg dana sem vas. Prema tome, koristite vrlo dobro izmene i dopune Poslovnika koje smo usvojili. Vidim da vas je to dovelo u red i da pričate o temi. Mislim da ćete, zaista, time izaći u susret biračima koji su glasali za vas, da biste ovde branili argumentovano vašu politiku i iznosili argumentovane kritike na svaki zakonski predlog. Zato smo i usvojili ove izmene i dopune Poslovnika o radu Narodne skupštine. Mislim da ste sada i vi shvatili da je to bilo dobro i za vas i za građane Srbije. Hvala.
 Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, zaista ne želim da polemišem s uvaženom gospođom Pop-Lazić.
Hvala predsedavajućoj što je iskoristila diskreciono pravo da i meni da pravo na repliku, s obzirom na to da sam pomenut u prethodnom izlaganju.
Zahvaljujem se Gordani Pop-Lazić na dociranju i mislim da nema više mesta za bilo kakve polemike ovim povodom. Samo sam izneo činjenično stanje.
Molim vas da ne trošimo vreme na polemike, da razgovaramo o onom što jeste tema dnevnog reda, jer ako se vraćamo na to, na prethodnog govornika, koji je govorio o nekim opštinama gde se koalicije ruše, pa je pomenut Zemun, reći ću da imate selektivan pristup, pa ne pominjete Voždovac. Dakle, nemojte da sami upadate sebi u reči.
Mislim da je nepotrebno da više, gospođo Pop-Lazić, ovde polemišemo, barem ja vama više neću odgovarati na bilo šta što budete rekli. Vi slobodno recite, čak vas molim za jedan aplauz iz protesta, ako nije na odmet. Nisam zaslužio? Hvala.
Ovde ću stati i zahvaljujem. Meni je bilo najvažnije da javnost Srbije sazna da SPS nigde ne inicira rušenje koalicija, a naročito ne na KiM-u. To, molim vas, da uzmete za ozbiljno. Hvala.
Pozivam se na član 100. i član 101.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, zaista ne razumem šta je gospodin Todorović hteo da kaže kada je pomislio da predsednik Parlamenta, kao prvi među jednakima, treba da svoje članove partije poziva da prisustvuju nekim sednicama odbora. Dakle, obaveza gospođe Đukić-Dejanović je da obezbedi rad svih radnih tela, rad u plenumu, i to je ono što ona čini kao predsednik Parlamenta, a ne kao pripadnik SPS-a.
S obzirom na to da sam ja taj koji je član Administrativnog odbora ispred Poslaničke grupe SPS-JS, tog dana sam već imao ranije dogovoren put i objektivno bio odsutan, dakle, bio sam u Jagodini.
Što se tiče same sednice Administrativnog odbora, ona je pre 15 minuta završena. Epilog je takav kakav je. Što se tiče SPS-JS, mi smo principijelno glasali na način kako smo i najavili i uvek smo se držali tog principa.
Gospodine Todoroviću, zaista nemate moralno pravo da to pominjete, a molim i vas i sve ostale da, kada je ta famozna sednica Administrativnog odbora završena, omogućite svima nama da pređemo na dnevni red i da razmatramo izmene i dopune Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije, kako ne bismo dalje blokirali rad Parlamenta, trošili novac poreskih obveznika, odnosno građana Srbije, i usporavali sve naše dalje integracije, bile one evropske, ili neke druge, i omogućili građanima Srbije da dobiju ona zakonska rešenja koja će doprineti njihovim životima, i životima onih građana koji su glasali za SRS i za opozicione partije, i onih koji su glasali za vladajuće partije.
Dakle, molim vas još jednom da pređemo na raspravu o onom što jeste dnevni red, da one nemile scene koje su se juče desile u ovom domu, prosto, zaboravimo, da oni koji su zaslužili sankciju, tu sankciju i dobiju, i da to bude nauk za ubuduće da ne obesmišljavamo rad Parlamenta. Jer, ovo je ipak najviši predstavnički dom naše države i to će umeti građani da cene na nekim sledećim izborima, ali, do tada, pokušajmo da na civilizovan način međusobno sučelimo argumente i razgovaramo o svim onim temama koje su od životnog interesa, pre svega, za građane Srbije, jer su oni nosioci suvereniteta ove zemlje. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu člana 100. i člana 101. Poslovnika. Koristim pravo na repliku nakon izlaganja kolege Maraša.
Dakle, proces obesmišljavanja rada Parlamenta, koji traje već duži niz, može se reći, meseci, jeste proizvod jedne podele koja je nastala u SRS-u i to niko ne može da pobije. Kompromitacija predstavničke funkcije, koja jeste jedna od vitalnih funkcija ovog doma, u međunarodnim
organizacijama, odnosno parlamentarnim skupštinama, bilo Saveta Evrope, NATO-a, OEBS-a, Zapadnoevropske unije, takođe je nešto što nije potrebno ni ovom domu, ni državi Srbiji, ni građanima Srbije, bez obzira na to za koga su oni glasali, da li za DS, SPS, SRS, jer oni nisu glasali za to da se ovde raspravlja o nekim tehničkim pitanjima, trivijalnim pitanjima, o kojima se u parlamentarnoj praksi nikada nije raspravljalo u Srbiji, nego su sve odluke bile donošene konsenzusom.
I opozicione i pozicione stranke su, na osnovu predloga, parametara i kvota koje su prethodno utvrđene, davale svoje predstavnike i u RIK i u parlamentarne delegacije i nakon toga smo samo imali, praktično, 15 minuta da tehnički sprovedemo glasanje.
Sada smo došli u situaciju da, zbog poznatih nesporazuma unutar SRS-a, dođemo do toga da, čak, imamo jedan vokabular između predstavnika te dve opcije koji ne priliči ovom domu, a mislim da ne priliči ni onima koji su tada, inicijalno, za tu političku odluku glasali. Siguran sam da građani ovo umeju da prepoznaju, siguran sam da će to umeti da vrednuju i kada uslede neki novi izbora, ali, takođe, i vi iz SRS-a i SNS-a, budite sigurni da izbori neće biti raspisivani da bismo sada utvrdili ko je od vas u pravu.
Što se tiče Zakona o izboru narodnih poslanika, jasno se navodi kada nastupa mogućnost da nekome prestane mandat. Što se toga tiče, jasno je i gospođa Nada Kolundžija rekla da će, nadam se, gospodin Konstantinović zakazati sednicu Administrativnog odbora o tom pitanju, jer je SRS predala određene ostavke, i da će se doneti adekvatna odluka na toj sednici Administrativnog odbora.
Mislim da je to sasvim dovoljno, ukoliko svi budemo poštovali Poslovnik o radu Narodne skupštine, i mislim da nema razloga da dalje zloupotrebljavate i vreme građana i novac poreskih obveznika, jer svaki radni dan ovog doma košta poreske obveznike u Srbiji pet miliona dinara. Ako želite da se borite protiv finansijske krize, a puna su vam usta toga, ukoliko želite da ukažete na sve probleme koji nas očekuju, onda barem pokušajte da štedite novac građana Srbije na način koji bi bio normalan i moralan.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 104. Poslovnika.
Ovde je zaista nejasno kako to Vlada Republike Srbije, po percepciji gospodina Halimija, nema pravo da se bavi onim što joj je i posao, a to je da se bori protiv zločina i kriminala. Ne postoji druga Vlada u Srbiji, gospodine Halimi, nego jedna jedina Vlada Republike Srbije.
Takođe, nejasno koji to psihološki i fizički bol su pretrpeli oni koji jesu, baš iz tog razloga koji vi ovde implicirate, snimljeni u toku jučerašnje akcije, a da ne pomenete, s druge strane, psihološki i fizički bol onih koji su pobijeni od strane tih koji su juče ujutru pohapšeni.
Kada govorite o tome da su sedam ili osam godina ti isti zločinci bili na slobodi, naravno da Vlada Srbije, kao ozbiljna Vlada, i njeni organi neće hapsiti nekoga bez dovoljno dokaza. Sada je nastupio momenat kada se to desilo i zato su oni pohapšeni. Snimljeni su upravo, da ne bi neke organizacije, poput juče Nataše Kandić na jednoj televiziji u dnevniku, govorili o tome kako su prekršena ljudska prava ili prekoračena ovlašćenja.
Ono što je dobro, što smo čuli od vas ovde, to je da valjda svi delimo istu politiku, a to je da se borimo protiv zločina. Zločinac ne može imati etički okvir, ne može imati to ograničenje. Bilo da se radi o Albancu, Srbinu, o bilo kome drugom, Rusinu, Mađaru, mora da odgovara. Mislim da ovu diskusiju i polemiku treba prekinuti, uz razumevanje vaše lične pozicije zbog mesta odakle dolazite, zbog vaših komšija i sunarodnika s kojima živite.
Ipak, siguran sam da podržavate borbu protiv zločina i kriminala i siguran sam da će nadležni organi na pravi način procesuirati ove zločince i nemate pravo, jer time kršite Ustav, da govorite o tome da su neki pripadnici državnih organa počinili zločine, a da to ne javite tužilaštvu. Učinite to i onda će Vlada i njih procesuirati.
Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, poštovana gospođo ministar, dame i gospodo narodni poslanici, danas je pred nama Predlog zakona o budžetu za 2009. godinu, koji u skladu sa čl. 92. i 97. Ustava Republike Srbije definiše prihode i rashode kojima se finansiraju nadležnosti naše države.
Ovaj predlog je izazvao dosta kontroverzi u javnosti i pre samog ulaska u skupštinsku proceduru. Činjenica je da se iz objektivnih razloga kasnilo sa predlogom budžeta, ali je za građane Srbije mnogo važnije da u ovom domu usvojimo zakon o budžetu za iduću godinu i na taj način redovnim putem izvršimo svojevrsnu preraspodelu ukupnog dela društvenog proizvoda.
Struktura ovog predloga zakona sadrži opšti deo – ukupna primanja po izvorima prihoda, dakle poreske i neporeske prihode, ukupne rashode, strukturu rashoda i razliku između prihoda i rashoda, odnosno deficit budžeta.
Poreski obveznici, koji u stvari jesu osnovni izvor prihoda kojima se budžet puni, često su u pravu kada su veoma kritični prema budžetu, pre svega u pogledu obima sredstava koja se izdvajaju za funkcije države.
Međutim, ako se u ekonomskoj politici Vlade prepoznaju namere da se sredstva budžeta upotrebe na optimalan način koji omogućava podsticaje privredi, koji ima razvojnu funkciju, onda se može reći da i sam budžet ima razvojnu funkciju, a ovaj budžet tu funkciju ima.
Ovakav pristup odslikava realna očekivanja da budžetska sredstva dovedu do pozitivnih efekata, kao što su povećanje zaposlenosti, povećanje vrednosti stvorenih materijalnih dobara i, sledstveno tome, povećanju sredstava koja se vraćaju budžetu kroz nove poreze i druge javne dažbine.
Struktura rashoda budžeta ima u pogledu subvencija značajan obim, što pokazuje nameru Vlade da se kroz subvencije doprinese održavanju i razvoju privrednih tokova, čime bi se poboljšala stabilnost u uslovima mogućih negativnih uticaja svetske finansijske krize koja, nažalost, jeste realnost, a ne tema kojom se treba manipulisati i kojom mnogi, nažalost, žele da manipulišu.
Činjenica je da je u okviru raspoloživog ukupnog bilansa javnih prihoda na nivou Republike bilo veoma teško udovoljiti svim zahtevima budžetskih korisnika koji su tražili obezbeđenje sredstava za svoje aktivnosti u 2009. godini, upravo zbog ove specifične situacije u kojoj se našla naša ekonomija, ali takođe i svetska.
Međutim, uočava se da je Vlada učinila napor da u procenjenim uslovima krupnih makroekonomskih kategorija, pre svega stope inflacije, privrednog rasta, uticaja svetske ekonomske krize, predloži jedan budžet u kome ima elemenata i podsticaja privredi u vidu subvencija i namere Vlade da se postojeći obim ukupnih sredstava rasporedi na pojedine funkcije države u okviru budžetskih korisnika kojima se u neophodna sredstva za sprovođenje nadležnosti za koje su i osnovani kao budžetski korisnici.
Veoma je značajno da je u okviru raspoloživog obima sredstava budžeta deo rashoda raspoređen za krupne infrastrukturne projekte, a pre svega za projekat Koridor 10, koji je ocenjen kao kapitalni nacionalni poduhvat u sklopu kojeg će se sigurno pokrenuti više grana naše privrede, obezbeđenjem poslova i angažovanjem raspoložive operative i domaćih resursa. To će se zasigurno višestruko odraziti na ukupan razvoj i poboljšanje uslova i za prihodnu stranu budžeta, ne samo u 2009. godini, nego i u narednim godinama. Značajno je da se realizacijom ovog budžeta u 2009. godini očuva socijalno ekonomska stabilnost, što je veoma težak zadatak u uslovima u kojima se trenutno nalazimo, i da se iz tekućih rashoda optimalno pokriju realne potrebe, pre svega u segmentu socijalne zaštite, obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja i penzijskog i invalidskog osiguranja.
To je za koaliciju SPS-JS i PUPS jedan od veoma važnih elemenata projekcije ovog budžeta. Smatramo da je to nešto što ovaj predlog budžeta u najvećoj meri i garantuje. Veoma je važno, takođe, da iz ovakve projekcije budžeta u praksi proistekne čvrsta ekonomska i fiskalna politika koju će Vlada voditi i to je ono što očekujemo i nadamo se da će biti u praksi primenjeno.
Naravno da je moguće stavljati razne primedbe i kritički posmatrati ovaj, kao i svaki drugi budžet, ali smatram da je najcelishodnije da se budžet usvoji i da se time pošalje građanima Srbije, srpskoj javnosti, ali i svetskoj javnosti, jasna poruka da smo stvorili osnovni uslov za funkcionisanje države u 2009. godini, čime ćemo na izvestan način poslati poruku investitorima, odnosno potencijalnim investitorima, koji su zainteresovani za ulaganja u projekte u našoj zemlji. Shodno tome, poslanička grupa Socijalistička partija Srbije-Jedinstvena Srbija će u Danu za glasanje podržati u načelu ovaj predlog zakona o budžetu za 2009. godinu i sve prateće zakone koji su inače i predmet ove objedinjene rasprave. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, reklamiram povredu Poslovnika, član 103. stav 1: "Govornik može da govori samo o pitanju koje je na dnevnom redu". Apelujem da se vratimo na dnevni red i da raspravljamo o setu pravosudnih zakona.
Što se tiče kršenja skupštinskih rezolucija, neke tajne politike koju vodi Vlada Republike Srbije, jasno je da je u Generalnoj skupštini UN doneta rezolucija o potrebi da Međunarodni sud pravde da mišljenje o protivpravnom aktu samoproglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije i to se mora oceniti kao diplomatska pobeda ove države.
Predsedničko saopštenje Saveta bezbednosti UN, u kojem među pet stalnih članica sede i Narodna Republika Kina i Ruska Federacija, jednoglasno je prihvaćeno i u njemu takođe stoji šest tačaka na kojima je insistirao zvanični Beograd, Vlada Republike Srbije. To je bio preduslov da se prihvati misija Euleks i isključivo je i jasno definisano šta ta misija znači.
Ali, ono što je mnogo važnije, u međunarodnom pravnom poretku postoji subjekt međunarodnog prava. Subjekt međunarodnog prava je država Srbija. Nisam primetio, a niste ni vi, koji želite da ovim manipulišete, pre svega emocijama ljudi sa Kosova i Metohije, da je Kosovo postalo subjekt međunarodnog prava. Takođe, kao subjekt međunarodnog prava država Srbija crpi iz Rezolucije 1244 jedini međunarodno-pravni okvir koji definiše status Kosova i Metohije, a u njoj jasno piše da je Kosovo i Metohija integralni deo države Srbije.
Tačno je da je 75.000 potpisa prikupljeno na Kosovu i Metohiji, ali vodimo računa u kom periodu je to učinjeno i da li je to učinjeno pre prihvatanja ovih šest tačaka zvaničnog Beograda, ili posle.
Oni koji su vodili računa o Kosovu i Metohiji u prethodnom periodu imali su šansu da ponesu tu odgovornost, bez potrebe da raspisuju izbore, mogli su da formiraju vladu zajedno DSS, Nova Srbija i SRS. Niste to smeli da učinite i nemojte da živite u vremeplovu, jedanaesti maj je završen. Vodite računa o onome što dobija legitimitet i u Ujedinjenim nacijama i o tome da borba ili boj za Kosovo traje, kako je rekao gospodin Ilić, više od šest vekova, trajaće još dugo, ali svi zajedno ste odlučili da put bude diplomatskim sredstvima, a ne nekim drugim. Ako imate alternativu, ponudite je i nemojte da zamajavate građane Srbije. Hvala.