Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Branko Ružić

Branko Ružić

Socijalistička partija Srbije

Govori

Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, uvažena gospođo ministar, dame i gospodo narodni poslanici, iskoristiću na najbolji način ovo vreme da se osvrnem na čitav set ovih pravosudnih zakona, ukoliko mi to dozvolite. S obzirom na to da i u stručnoj i uopšte u javnosti Srbije postoji dosta kontraverzi koje treba da dobiju svoje objašnjenje, siguran sam da će u ovoj raspravi, koja će verovatno trajati, ta objašnjenja uslediti, pre svega, od resornog ministra, ali i od svih onih koji žele da se ovi pravosudni zakoni donesu i da se uvrste u tu reformu koju kao država moramo da sprovedemo.
Zakonopisci su imali težak zadatak da izrade zakone kojima se reguliše organizacija pravosuđa i tako osiguraju stvarnu nezavisnost i samostalnost sudova i stvarnu samostalnost javnog tužilaštva, kao i ličnu nezavisnost sudija i ličnu samostalnost javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca. Sam zadatak i težina tog zadatka je proizašla iz sadržine Ustava iz 2006. godine koji je, umesto opštih načela, detaljno normirao unutrašnje i spoljašnje uređenje sudova, javnog tužilaštva, način predlaganja i izbora predsednika sudova i javnih tužilaca, način izbora sudije i zamenika javnih tužilaca, kao i ovlašćenja pojedinih organa u odnosu na javno tužilaštvo i sve to na jedan relativno nesolidan način.
Drugim rečima, Ustav je predvideo nezavisnost sudstva i samostalnost tužilaštva, ali je modelom izbora predsednika sudova, izbora članova Visokog saveta sudstva, kao i modelom predlaganja izbora javnih tužilaca i članova Državnog veća tužilaca, donekle, otežao praktičnu ostvarivost nezavisnosti sudstva i Visokog saveta sudstva i samostalnost javnih tužilaca, zamenika javnih tužilaca i Državnog veća tužilaca.
U vezi sa tim trebalo bi kazati da predloženi zakoni u dobroj meri popravljaju Ustav, što je, pre svega, posledica spremnosti Ministarstva pravde Republike Srbije da prihvati jedan deo sugestija stručne javnosti, a iz čega proističe taj zaključak, da ovi zakoni popravljaju Ustav, iz prostog razloga što se ovim ustavnim dokumentom u ustavni sistem uvode dva nova organa – Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca. To su organi sa širokim ovlašćenjima u odnosu na sudstvo i tužilaštvo.
Visoki savet sudstva bira sudije na stalnu funkciju, utvrđuje razloge za njihovo razrešenje, a Narodnoj skupštini predlaže predsednike sudova i sudije koji se prvi put biraju na funkciju.
Državno veće tužilaca, s druge strane, ima ovlašćenje da bira zamenike tužilaca, koji se biraju na stalnu funkciju, i da predloži zamenike javnih tužilaca, koji se prvi put biraju na funkciju.
Povodom toga, članom 165. Ustava koji govori o položaju Državnog veća tužilaca, istina, na uopšten način, utvrđuje izvesno ovlašćenje Veća u odnosu na javne tužioce, kroz formulaciju da ovaj organ ima zadatak da osigura i obezbedi samostalnost javnih tužilaca.
Ustav, takođe, utvrđuje sastav ovih organa i to tako što većinu članova čine izborni članovi, to su sudije u Visokom sudskom savetu, odnosno javni tužioci i zamenici tužilaca u Državnom veću tužilaca. Problem je u tome što sudije, odnosno tužioce i zamenike koji ulaze u sastav ovog tela, po slovu Ustava, ne biraju same sudije, odnosno tužioci i zamenici, već ovaj dom, odnosno Narodna skupština, po ustavnom predlogu.
Na taj način se izigrava ideja sudskih, odnosno tužilačkih saveta, koja počiva na principu da većinu članova u tim savetima biraju sami predstavnici profesije. Suštinski gledano, Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca su samo po nazivu sudski i tužilački organi, u skladu sa slovom Ustava, jer iako u tim organima u pretežnom broju sede sudije i tužioci, zbog njihovog načina izbora u osnovi se radi, praktično, maltene, o organima Narodne skupštine.
Predloženim zakonima, koliko je to moguće, otklanja se ova ustavna protivurečnost i predlozima zakona o Visokom savetu sudstva i o Državnom veću tužilaca određuje se da se za izborne članove ovih organa Narodnoj skupštini predlažu kandidati iz reda sudija i tužilaca koji su prethodno na izborima unutar sudstva i tužilaštva dobili najviše glasova. Tačnije, Narodna skupština će se izjašnjavati o kandidatima koji su dobili poverenje kolega da u njihovo ime vrše poslove u Visokom savetu sudstva, odnosno Državnom veću tužilaca.
Kao što je rečeno, time se otklanja protivurečnost u karakteru ovih organa i njihova pravna priroda saobražava sa njihovim zadatkom, tj. Visoki sudski savet i Državno veće tužilaca postaju, barem jednim delom, sudski organi, odnosno tužilačke samouprave.
Navešću i neka druga rešenja koja ukazuju na nameru zakonodavca da zakonima popravi Ustav.
Recimo, zakonima se detaljno normiraju disciplinski postupci, utvrđuje sistem disciplinskih kazni i predviđa formiranje posebnih disciplinskih organa. Uvodi se i sistem periodičnog ocenjivanja, kao institut koji ima zadatak da uspostavi pravila u pogledu napredovanja sudija i tužilaca.
Zakon o javnom tužilaštvu predviđa da Vlada predlaže javnog tužioca za izbor, na osnovu predpredloga Državnog veća tužilaca, dakle, u pretežno politički proces izbora tužilaca uvodi se Državno veće tužilaca kao stručni organ koji, na osnovu stručnih kriterijuma, utvrđuje prvu listu kandidata za javne tužioce.
Naravno, postoje i rešenja kojima nismo zadovoljni, na koja imamo određene primedbe. Na primer, način i predlaganje prvog sastava Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca.
Smatramo da bi prilikom izbora prvog sastava Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca trebalo da članove ovih organa predlažu same sudije, tužioci i zamenici tužilaca. Prvi sastav ima vanredan zadatak da izvrši opšti izbor sudija i zamenika javnih tužilaca na trajnu dužnost i da predloži izbor predsednika sudova i javnih tužilaca, odnosno sudija i zamenika javnih tužilaca koji se prvi put biraju na funkciju.
Vanredni zadaci zahtevaju vanredni legitimitet ovih organa, tako da je sasvim nelogično da izborne članove prvog sastava predlaže sadašnji sastav Visokog saveta pravosuđa.
Bilo bi bolje rešenje da se izborni članovi prvog sastava Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca biraju na način koji je zakonom o Visokom savetu sudstva i zakonom o Državnom veću tužilaca određen kao stalni model izbora.
Naravno, sa druge strane, razumemo i kontraargument o deficitu vremena da se ova procedura, koja je, inače, složena, sprovede u delo u nekom razumnom vremenskom roku.
Dobronamerne kritike na predloženu mrežu sudova i javnih tužilaštava odnose se, pre svega, na nedostatak transparentnosti postupka koji je prethodio odluci da se predloži ukidanje pojedinih sudova.
Zakonom je predloženo ukidanje nekih sudova i javnih tužilaštava, da stručna javnost prethodno nije bila dovoljno upoznata sa kriterijumima, pre svega, na osnovu kojih bi trebalo doneti odluku o smanjenju broja sudova i tužilaštava.
Kriterijumi za uspostavljanje nove mreže pravosudnih institucija mogu se naslutiti, ali u tom slučaju imamo problem da se može zaključiti da kriterijumi nisu bili primenjivani jednako prema svima, što se vidi, naravno, u Predlogu ovog zakona.
Verzija Predloga zakona o sedištima i područjima sudova i tužilaštava predviđa smanjenje broja sudova i tužilaštava. Tom verzijom se menjaju nazivi sudova, tako da će sada imati drugačije nazive, odnosno osnovne, a umesto dosadašnjih okružnih imaćemo više sudove.
Nismo sigurni da li će ozbiljnije negativne posledice imati ideja da se stvore glomazni sudovi, kao, recimo, prvi osnovni sud u Beogradu, sa više stotina sudija ili ideja da se promene nazivi sudova, pa da se tako stvore novi sudovi. Kada kažemo negativne posledice, mislimo, pre svega, na to da će biti neophodno da se izvrši nova raspodela predmeta u nove sudove, dakle, fizički, praktično.
Sama raspodela može trajati mesecima, posebno zato što nova organizacija sudova podrazumeva i fizičko premeštanje pojedinih sudova, samim tim i sudskih spisa, gde se javlja objektivan rizik da se negde neki spisi i predmeti zagube.
U nekim slučajevima nova mreža sudova mogla bi da podrazumeva započinjanje postupaka iznova, recimo, u slučaju da nova mreža za posledicu ima promenu sastava sudskog veća. Povrh toga, samo ukrupnjavanje sudova, po sebi, nosi opasnost dezorganizacije i mogućeg urušavanja sudskog sistema u situaciji kada sudska uprava nije dovoljno razrađena i normirana.
Ukidanje sudova i uspostavljanje sudskih odeljenja ili sudskih organa može imati i druge vrste negativnih posledica. Naime, sud u malim gradovima ili opštinama nije samo organ sudske vlasti, već i jedan poseban lokalni društveni fenomen. To je institucija koja okuplja u tim malim sredinama najuglednije i najobrazovanije ljude. Može se pretpostaviti da bi se odlazak sudija, visokoobrazovanih, uglednih ljudi sa stabilnim mesečnim primanjima, na drugi način negativno odrazio na lokalnu sredinu, ali smatram da ovom prilikom nije potrebno ovo posebno obrazlagati, da intencija zakonopisca nije ni bila da se ovaj segment društvenog bitisanja zanemari ili da bude ugrožen.
Dalje ukrupnjavanje sudova imaće za posledicu i uvećavanje tužilaštva. Ta činjenica, takođe, može da ima negativne posledice po efikasnost rada ovog organa, jer se Ustav opredelio za monokratski sistem uređenja tužilaštva i to znači da je u tužilaštvu jedna osoba nosilac, posebnog zvanja, dakle, javni tužilac, dok su svi ostali tzv. instant tužioci, odnosno osobe koje postupaju u ime tužioca, zamenici javnog tužioca. Takav tip organizacije naročit je problem u tužilaštvima sa velikim brojem zamenika, jer kada imate 20 ili 30 zamenika koji imaju ovlašćenja da postupaju u ime tužioca, imate situaciju da, sa druge strane, javni tužilac ipak predstavlja jedinog pojedinca koji odgovara za rad tužilaštva, pa samim tim i za rad zamenika, premda realno nije u mogućnosti da ostvari efektivan uvid u stručnost i savesnost svojih zamenika.
Sve iznete rezerve su sublimirane u amandmanima koje je Poslanička grupa SPS-JS podnela na ovaj set pravosudnih zakona. Izražavam nadu da će većina tih amandmana biti prihvaćena, jer kvalitativno poboljšavaju tekst ovih zakona, a samim tim olakšavaju i primenu ovih zakona, ukoliko oni budu usvojeni.
U načelu, mi možemo, kao Poslanička grupa SPS-JS, da pružimo uslovnu podršku ovim zakonskim rešenjima, uz potrebu i očekivanje da će predlagač u dobroj meri i vrlo ozbiljno uzeti u razmatranje one naše amandmane koji, zaista, imaju za intenciju da poboljšaju ova zakonska rešenja. Zahvaljujem.
Poštovana potpredsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, pomenut sam ovde od strane jednog narodnog poslanika i koristim pravo na repliku, kao i to da ukažem na činjenicu da se već dva sata govori po Poslovniku, da inicijatori ovog akta koji se tiče rasprave o izglasavanju nepoverenja Vladi žele da nas ubede, kao legalisti, da mi kršimo Ustav, što, prosto, nije tačno. To i oni vrlo dobro znaju. Žele da nas ubede da mi izdajemo Kosovo.
Setite se Fljore Brovine, setite se šiptarskih terorista, setite se te 2001. godine. Žele da nas ubede da možemo da se vratimo, nekim vremeplovom, u vreme pre 11. maja, što, opet, nije moguće. Ukoliko ronite toliko suze nad KiM-om, zašto niste preuzeli odgovornost, izbora ne bi ni bilo. Imali ste mandat, imali ste većinu. Vladu ste mogli da formirate upravo vi koji ste inicirali ovu raspravu. Međutim, to niste učinili.
Dakle, prosto vas molim, gospođo predsedavajuća, da u skladu s Poslovnikom, imajući u vidu da je već prošlo 14 časova, omogućite i predstavnicima parlamentarne većine da se malo odmore od ovog zamarajućeg javljanja po Poslovniku od strane onih koji su inicirali raspravu o izglasavanju nepoverenja Vladi Republike Srbije.
Inače, ta inicijativa je vrlo dobrodošla, bar što se tiče nas iz SPS-a. Jedva čekamo da, u skladu s procedurom koja je definisana Ustavom i Poslovnikom Narodne skupštine, krene ta rasprava na prvoj sledećoj sednici i da ukrstimo argumente. Naravno da je to obaveza i vas iz opozicije i nas iz parlamentarne većine da se argumentima borimo za ono što iniciramo. Vreme, podsećam vas, ne možemo da vratimo unazad. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika, čl. 103. i 104. Već skoro sat i po vremena ne držimo se tačke dnevnog reda, koja je izuzetno važna i zbog orijentacije Vlade ka evropskim integracijama i zbog onog posla koji u tom domenu treba da uradi MUP.
Jasno je da ovo nije sednica Svetske banke ili MMF. Mislim da svi oni koji su stručni u svojim domenima treba da se bave svojim poslom. Ne treba da se bavimo dramaturgijom ili izazivanjem panike, prosto postoje nadležni organi, a siguran sam da i Vlada i Narodna banka Srbije već preduzimaju mere po pitanju koje jeste pitanje svih pitanja danas u svetu.
Ali, naše tržište koje je, uz dužno poštovanje u odnosu na svet, veoma malo, moramo povesti računa o tome da u finansijama psihološki efekti mogu da proizvedu samo negativne trendove.
U tom smislu zaista nije potrebno izazivati bilo kakvu paniku, ali smatram da je već krajnje vreme da posle sat i po vremena pređemo na dnevni red, da razgovaramo o onome što jeste na dnevnom redu i da ustrojimo rad Skupštine kao što smo to učinili i juče, bez obzira, naravno, što svi imate legitimno pravo da za ovom govornicom iznesete one teme za koje vi smatrate da su od velikog interesa, kako bi dobili određene političke poene.
Tema finansijske krize će naći svoje ishodište na Odboru za finansije. Nakon toga možda i na nekoj sednici Skupštine, ali dajte ono što je na dnevnom redu radimo danas, a da kada to dođe na dnevni red, naravno, raspravljamo i o tome. Hvala vam.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine ministre, reklamiram povredu člana 104. Ukoliko crnogorska vlada večeras nije sačuvala dostojanstvo, smatram da bi ovaj dom barem trebalo da sačuva dostojanstvo i da se na jedan ozbiljan način opredeli prema činjenici da je sinhronizovano, ne samo Vlada Crne Gore, i to jednoglasno, već i Vlada Makedonije u isto vreme priznala tzv. nezavisnost Kosova.
Poštapanja između radikala ni na koji način neće pomoći utvrđivanju činjenica ko je bio na čijoj inauguraciji i da li je dr Šešelj nudio nekada dobrovoljce Amerikancima za rat u Zalivu. To prosto nisu teme koje danas i večeras ovde možemo da razmatramo, ali smatram da, kao što je Vlada Srbije, shodno Akcionom planu, rešila da vrati ambasadore i u ostale zemlje, iz prostog razloga što je diplomatska aktivnost potvrdila svoju svrsishodnost juče na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, tako i mi, poslanici SPS, očekujemo da će Vlada Srbije povući adekvatan potez povodom ovog čina, u skladu sa Akcionim planom, da će se to odnositi i na diplomatske predstavnike Crne Gore i Makedonije u Beogradu.
A ono što će možda najviše zaboleti taj režim Mila Đukanovića, a ne narod koji većinski ne podržava ovu suludu odluku Vlade Crne Gore, to je da se na neki način oduzme kapital koji je preseljen iz Crne Gore, a vrlo sumnjiv, i to na Terazije, ovde u Beogradu. Smatram da će to biti ono što će ih najviše zaboleti i nadam se da će i vladajuća većina i opozicija imati zajednički stav tim povodom, i molim vas da o ovom pitanju ne pričamo putem zgrtanja političkih poena, nego na jedan vrlo ozbiljan način.
Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, poštovana gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, zaista bih vas zamolio, reklamiram član 101. Poslovnika.
Želeo bih da repliciram, kao i uvek, kumulativno, s obzirom na to da je u više navrata pominjan SPS od strane više predstavnika, pre svega, opozicionih partija. Takođe, čisto iz civilizacijskih razloga i zbog kućnog vaspitanja, molim one koji pominju zamenika šefa Poslaničke grupe SPS - Jedinstvena Srbija da kritike koje imaju iznesu ili na konferenciji za štampu, ili za ovom govornicom, ali u trenutku kada se gospodin Marković nalazi u sali.
Takođe, zahvaljujem i predstavnicima, tj. predstavniku DSS-a, koji je dao jednu analizu kako je to SPS uspeo da se izbori i kako je sada u situaciji da će neka bogomoljka da ga pojede.
Nemojte se brinuti za SPS, a nadam se da ste svi zajedno svesni činjenice da je, bez obzira na to što je predsednica Parlamenta iz redova SPS-a, ona prva među jednakima, među svima nama, i da je predsednik Parlamenta i predsednik svih nas ovde. U tom smislu, ona ne predstavlja predsednika parlamentarne većine, niti oponira parlamentarnoj manjini, već, upravo, teži da na jedan civilizovan i kulturan način, što je imanentno nama socijalistima, pruži svima priliku da, čak, i kršeći Poslovnik, iznesu svoje političke stavove.
Što se tiče mandata u Skupštini grada Beograda, to, naravno, nije tema za ovu govornicu, kao ni sve ostale teme koje ste ovde pominjali u prethodna četiri sata. Gospodin Milisav Petronijević je sasvim jasno rekao, činjenično, šta se desilo u Skupštini grada Beograda i za nas postoji isključivo zakon, a to je nešto što je definisano zakonom i Ustavom. Situacija u Narodnoj skupštini Republike Srbije je nešto različita i, takođe, usklađena sa zakonom i Ustavom.
Molim vas, zaista, da pređemo na dnevni red. Dajte argumente, dajte kritiku, kritikujte sve ove zakone, sve objedinjene i neobjedinjene tačke, ali dajte da pređemo da razgovaramo o onome što nas vodi napred. Ako i dalje budemo razgovarali o 1991. godini, koliki je ko doprinos dao Srpskoj radikalnoj stranci, možda ćemo se vratiti u vreme kada je Srpska radikalna stranka nudila dobrovoljce za ''Zalivski rat'' SAD-a.
Dakle, dajte da budemo u 21. veku i da se bavimo 21. vekom. Hvala vam.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine Jankoviću, uz ovoliko muka ipak smo došli do mogućnosti da raspravljamo o ovoj tački dnevnog reda koja je izuzetno važna za sve građane Srbije. Ono što je  bilo nedopustivo u prethodnom periodu to je da ovi zamenici nisu imali priliku da budu izabrani.
SPS je, zajedno sa svojim koalicionim partnerima, sada omogućila da ovo bude na dnevnom redu i da se zamenici zaštitnika građana izaberu.
Ono što je veoma važno da bi građani imali svog advokata, svog zastupnika, ombudsmana, potrebno je da taj isti pojedinac ima i svoje saradnike kojima bi delegirao određeni deo posla kojim bi se oni bavili i na taj način zadovoljili interes svih građana, bez obzira na političku pripadnost bilo koje od stranaka koje će na ovaj ili onaj način tumačiti ovaj izbor ili tumačiti ulogu zaštitnika građana.
Ovo je jedan vrednosni sistem koji usvajamo i na putu evropskih integracija.
Bez obzira što se ovde ova tačka, kao i sve ostale tačke, koriste za nove detalje o brakorazvodnoj parnici koja traje u SRS, prosto mislim da je važno da zbog građana shvatimo da postoje mnogo ozbiljnije stvari koje ovde u parlamentu treba da izglasamo i da oni koji praktično zaustavljaju rad parlamenta ili ga usporavaju, što je sada pozitivna tekovina, ranije su zaustavljali, sada usporavaju, treba da budu svesni činjenice da bez obzira na ono što tvrde ovde i daju ponekad ispravnu argumentaciju, jednostavno građani koji su glasali za njih nisu i suviše srećni tom činjenicom da će isključivo da se bave time da kao homogena, jaka, najjača i vrlo dobra, čak i odlična politička organizacija, sebi dozvoli da im nestanu blanko ostavke.
Prema tome, u svakom slučaju mislim da je veoma važno, i po ko zna koji put da to istaknem sa ove govornice, da pređemo na tačke dnevnog reda, da pređemo na ono što jesmo obećali, i oni koji su opozicija i oni koji su pozicija, građanima Srbije pred izbore 11. maja, da pređemo na izglasavanje zakona koji će nam stvoriti uslove da Srbija krene napred i da počnemo da se bavimo poslom za koji smo svi ovde plaćeni upravo od poreskih obveznika, odnosno od građana Srbije, odnosno od nosilaca suvereniteta po važećem Ustavom, a to su upravo građani Srbije.
Jedna ovakva cirkusijada koja traje u Skupštini, a za koju nas optužuju neki iz opozicionih stranaka, pa čak i neki novi parlamentarni robovi, da smo krivi mi iz parlamentarne većine, prosto ne mogu da budu u pravu i nemaju ispravnu argumentaciju.
Ono što je bio zahtev i SRS, a to je da se reši pitanje odbora u kojima predsednikovanje ima opozicija. Taj dogovor moraju da postignu oni, i to ponavljam po ko zna koji put, moraju da postignu oni koji su za to vlasni, a to su upravo predstavnici opozicije, jer je upravo taj džentlmenski sporazum takav da one odbore za koje se opredeli opozicija da ima svog predsednika, opozicija upravo i dogovara, i stranku iz koje dolazi taj predsednik, i personalno ta stranka daje svoj predlog.
Što se tiče jedne i druge sukobljene strane, da li se ovde radi o grupi građana ili o predstavnicima SRS, postoje neki drugi organi koji će, nadam se, zaista o tome odlučivati i odlučiti na meritoran način, kako bi se odblokirao rad ovog parlamenta. Ko je koliko doprineo vašem broju glasova na izborima, to neka građani utvrde.
Ponavljam, nećemo zbog vas raspisivati nove izbore. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, javljam se po članu 101 - replika.
Zaista zahvaljujem gospodinu Todoroviću na svemu ovome što je uputio i mislim da ćemo to uzeti u obzir kada budemo donosili određene odluke na našim stranačkim organima.
U svakom slučaju, želim vam, naravno, da imate još više glasova na sledećim izborima, a za glasove SPS-a nemojte vi da se brinete. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se po Poslovniku, član 101. S obzirom da je u više navrata ili u par navrata pominjana SPS, a i zbog javnosti Srbije, veoma mi je važno da i građani i juče a i danas shvate i vide šta je u stvari pozadina neotpočinjanja ove sednice na način koji je propisan poslovnikom o radu Narodne skupštine.
Mislim da građani Srbije, glasači SRS, ali i nas iz parlamentarne većine, zaslužuju mnogo viši stepen odgovornosti od svih nas ovde. Mislim da je veoma važno da time što radite vi iz SRS budite uvereni da će građani umesto to da vrednuju i da se shodno tome i opredeljuju.
Ukoliko vam je stalo do države toliko, a znam da to uvek govorite da vam je država na prvom mestu, ukoliko želite da država krene napred, ukoliko želite da date jedan konstruktivan doprinos kao argumentovana i jaka opozicija, onda treba da prekinete sa opstrukcijom rada ovog parlamenta, jer građani Srbije od nas očekuju nešto više.
Očekuju da krenemo napred. Očekuju da krenemo u budućnost. Očekuju da vi pružite pun doprinos i da, kritikujući nas, popravimo i našu politiku koju smo plasirali a ne da se ovde, kao neke žene preko plota, iza tarabe, prepucavate ko i koliko ima mandata, koje proporcije i koje kvote kome pripadaju itd.
Juče sam rekao da ne možemo da raspišemo izbore da bi utvrdili ko ima više mandata od dve suprotstavljene struje unutar ove grupacije koja se zove SRS, jer hipotetički gledano da se desilo da je gospodin Nikolić, na primer, što naravno ne bih tada voleo, a ni sada, pobedio na predsedničkim izborima, da li biste možda tražili od njega da vrati mandat predsednika Republike.
To su sve hipotetička pitanja koja zamaraju, ne nas ovde, nama je posao da sedimo ovde i da, ako treba, i trpimo ono što vi činite, ali prosto to zamara građane Srbije. Mislim da ste i vi toga svesni i mislim da je zaista potrebno da dođemo do jednog višeg stepena razumevanja, barem političke situacije u kojoj se Srbija danas nalazi, a ne da pričamo dva dana uporno o tome šta će biti sa mandatima na mestu koje za to nije vlasno da uopšte opredeljuje.
Dakle, ukoliko treba da se utvrdi da li je neko ukrao vaše blanko ostavke, neka se utvrdi, postoje istražni organi. Ukoliko se utvrdi, mi ćemo to pozdraviti. Što se tiče Administrativnog odbora ...
Privešću kraju. Izvinjavam se, predsednice, ali s obzirom da se javljam jednom dnevno, pokušaću za jedno 15 sekundi da kažem šta sam želeo.
Zamolio bih vas da mi oduzmete ovih 15 sekundi koje ste mi uzeli.
Dakle, ukoliko smo na toj temi juče bili i danas, i ukoliko svi znamo da kvote koje pripadaju opoziciji određuje opozicija i u personalnom i u partijskom smislu.
Dakle, na vama je bilo da se dogovorite ko će biti predsednici određenih odbora.
Ne možemo mi kao parlamentarna većina da se mešamo u to jer smo sve te odluke donosili konsenzusom na svim odborima i to vrlo dobro znate. Zašto onda očekujete da mi rešimo vaš problem. To prosto nije moguće. Ako ćemo opet da pričamo o kvotama, upravo sam malopre saznao, sada ako budemo morali da menjamo kvote zato što je valjda još jedan srpski radikal prešao u drugu stranku, pa sada moramo opet sutra da pravimo novu kvotu, ne znam šta će građani misliti o vama.
Molim vas da se dozovemo svi zajedno pameti i da radimo na dnevnom redu koji je jasno definisan i oko koga su se svi šefovi poslaničkih grupa dogovorili. Zahvaljujem se.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram Poslovnik, član 101.
U više navrata je ovde pominjan, u raznoraznim kontekstima, SPS. Nakon pokušaja da otpočnemo raspravu o tačkama dnevnog reda oko kojih su se šefovi poslaničkih grupa u prethodnoj nedelji dogovorili da su nesporne, da možemo, mirne duše, da ih raspravimo i izglasamo na način na koji žele poslanici, došli smo, napokon, do jasne situacije da shvatimo šta je, u stvari, pozadina čitave ove priče.
Jutros je to bio Izveštaj Ministarstva unutrašnjih poslova, zatim razlike i nijansiranje radikalske politike između dve opcije koje su se sada razmimoišle, a sada, na kraju, dobili smo konačnu potvrdu od predstavnika SRS-a šta je, u stvari, tema čitavog ovog dana i šta znači ovo zamajavanje, pre svega, građana Srbije.
Nama je, naravno, kao predstavnicima parlamentarne većine, u interesu da imamo jednu argumentovanu, jaku, konstruktivnu opoziciju, koja će nam pomagati da vođenjem ovog parlamenta, samim tim, vođenjem države, doprinesemo da se država razvija i da krene napred. Međutim, došli smo u situaciju da zbog toga što postoji jedan očigledan problem, koji, izgleda, po mišljenju nekih, može jedino da se reši na izborima, sad, valjda, treba da raspišemo, zbog sukoba u SRS-u, izbore da bismo ustanovili ko je u pravu, ko će dobiti više, ko će da dobije mandate.
Parlamentarna većina se nikada nije mešala, niti će se mešati u ono što je princip, a princip je da se, kada dogovorimo kvote za predsednike određenih odbora u Skupštini, mi iz parlamentarne većine, ni personalno, ni stranački ne mešamo u izbore koji dogovori opozicija. Na tom principu insistiramo i zbog toga ne želimo ni da arbitriramo u onome što se zove taj sukob, koji kod njih ne da tinja, nego je već, evidentno, prisutan.
U svakom slučaju, očekujemo, bez obzira na to što svi mi ovde znamo da to tako funkcioniše, da i građani od nas čuju šta je, u stvari, pozadina ovog problema, da problemi nisu ni miting, ni nesrećni slučaj koji se desio na mitingu, da problemi nisu neke druge prirode, nego se koriste i zloupotrebljavaju te teme kako bi se ...
Izvinjavam se, samo još deset sekundi.
... kako bi se ovde nadgornjavali ko je u pravu iz te dve opcije SRS-a.
Nije naš problem što nemate te blanko ostavke. Vi ste, ipak, jedna ozbiljna politička stranka i, s obzirom na to da ste na tome uvek insistirali, to je vaš problem i nemojte zamajavati nas, nemojte gubiti ...
Lopove, prosto, ne utvrđuje Skupština, nego postoje organi koji se time bave. Ako želite, možemo i u Odboru da razrešimo to pitanje, ali mislim da je mnogo bolje da na korektan, demokratičan način, na sastancima šefova poslaničkih grupa, dogovorimo ono što je trenutno evidentno. Sigurno nećemo raspisivati izbore da bismo utvrdili koja opcija u SRS-a je u pravu.
Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, upravo na liniji onoga što su rekli moji prethodnici, gospodin Jovanović i gospođa Kolundžija, svi mi koji smo sedeli na konsultacijama sa predsednicom parlamenta bili smo svesni činjenice da po pitanju ove teme jeste potreban što viši stepen konsezualnog pristupa Predlogu rezolucije o kontinuitetu državne politike na Kosovu i Metohiji.
Rezolucija koju je ovlašćeni predlagač predložio na neki način nije odgovarala delu opozicionih stranaka i upravo iz tog razloga u više navrata smo istakli potrebu da se obave dodatne konsultacije kako bismo izbegli situaciju u kojoj se preglasavamo o pitanju koje je državno pitanje par ekselans, a upravo se ta politika kontinuiteta države Srbije na polju očuvanja integriteta i suvereniteta Kosova i Metohije odslikava u tome da što veći broj poslanika, bili oni u poziciji ili opoziciji, daju podršku jednom takvom tekstu.
Mislim da ćemo uspeti da iz ove situacije izađemo ukoliko imamo dobru volju. Mislim da je veoma važno i zbog javnosti, izvinjavam se što na početku nisam rekao da se javljam po članu 101. Poslovnika, želim da repliciram, jer je u više navrata pomenut predsednik SPS-a i prvi potpredsednik Vlade gospodin Ivica Dačić.
Dakle, po unutrašnjem ustrojstvu Vlade Republike Srbije gospodin Dačić je neko ko potpisuje akta koja dolaze ovde u Skupštinu. Može se reći da je to jedina objektivna okolnost ili objektivna krivica koja ga povezuje sa ovim tekstom koji znači da se povlači iz procedure Predlog rezolucije o kontinuitetu državne politike na Kosovu i Metohiji.
Mislim da je ovo čin koji ide u prilog novim dogovorima i daljim konsultacijama upravo sa predstavnicima opozicionih stranaka, kako bismo ponovo – jer, imali smo niz rezolucija u ranijem periodu kada je Socijalistička partija Srbije kao opoziciona stranka uvek davala podršku tim rezolucijama – na jedan ozbiljan, seriozan način pristupili ovom problemu i izglasali taj usaglašeni tekst rezolucije o kontinuitetu državne politike na Kosovu i Metohiji.
Ono oko čega možemo da se sporimo je Euleks, tretiran na ovaj ili onaj način. U ovom predlogu koji je dala Vlada on je jasno definisan i jasno je definisana intencija Vlade Srbije i smatram da nije potrebna neka šira politizacija ovog problema, bez obzira na to što je to legitimno za predstavnike opozicije. Smatram da je mnogo važnije da privedemo kraju raspravu o ovim tačkama dnevnog reda, o kreditnim aranžmanima koji su od izuzetnog značaja za građane Srbije, ne u tom nivou koliko je značajno Kosovo i Metohija, ali da bismo prešli na temu Kosova i Metohije mislim da je mnogo važno da i ove tačke dnevnog reda privedemo kraju. Zahvaljujem se.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, na ovoj liniji koju je iznela koleginica Vjerica Radeta, preostalo vreme za govornike poslaničke grupe SPS-JS nećemo koristiti, s obzirom da smo, i naš ovlašćeni predstavnik Dušan Bajatović i svi mi izneli sasvim dovoljnu argumentaciju i ukazali na sve prednosti ovog sporazuma za koji će poslanička grupa SPS-JS glasati. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 101. Poslovnika i želim da iskoristim poslaničko pravo na repliku, s obzirom na to da je u više navrata u poslednjih sat vremena SPS stavljana u negativan kontekst.
Bez obzira na lucidnost, visprenost i akademsku elokvenciju gospodina Šormaza i još nekih, molim vas da se vratimo ipak, ako je moguće, na dnevni red o kome smo započeli raspravu, na tačku dnevnog reda na kojoj treba zaista da ukrstimo koplja i argumente, da ukažemo i na manjkavosti i na prednosti Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, da ukažemo građanima Srbije na to šta nam je činiti, šta oni mogu da očekuju nakon usvajanja ovih tačaka dnevnog reda, a ne da se bavimo demagogijom, populizmom i zgrtanjem nekih političkih poena. Naravno, taj manir jeste legitiman i imanentan nekim od poslaničkih grupa, ali u svakom slučaju ne proizvodi neki veliki politički efekat.
Zato zaista koristim priliku da apelujem na vas da ne pominjete sposobnost ili nesposobnost nekog od ministara, pa ni ministra unutrašnjih poslova. Prihvatili smo činjenicu, svi zajedno, da ćemo dobiti iscrpan izveštaj od MUP zbog onih događaja vezanih za 29. jul, kao što smo primili k znanju i da će svi oni koji su, i ukoliko se utvrdi da su, prekoračili ovlašćenja biti najstrože sankcionisani.
Mislim da je gospodin Šormaz, koji je takođe imao problema sa saobraćajnim propisima, poslednji koji može da govori o resoru unutrašnjih poslova. Takođe vas molim, jer želim da podignemo nivo diskusije ovde na jedan zaista civilizacijski viši nivo, da izađemo sa argumentima i ne pričamo o temama koje nisu na dnevnom redu. Ukoliko želite da nastavite, to je vaše pravo, ali mislim da ima mnogo važnijih tema o kojima treba danas ovde raspravljati.