Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Branislav Blažić

Branislav Blažić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo, ispred Srpske radikalne stranke podneo sam amandman na član 32. U stavu 2. glasi - republika, odnosno autonomna pokrajina, može da osnuje posebnu ustanovu, vežbaonicu, koja je nastavna baza univerziteta, u skladu sa ovim posebnim zakonom.
Ono što je karakteristično, to je obrazloženje zašto je amandman odbijen. U tekstu obrazloženja stoji - amandman ne treba prihvatiti jer nije u skladu sa koncepcijom predloga zakona, koji između ostalog predviđa poboljšanje kvaliteta obrazovanja nastavnog kadra. Ovde se u suštini ne radi o nastavnom kadru. Ovde se radi o vežbaonicama koje su pripremljene za nastavu van redovnog programa.
Te vežbaonice mislim da su nepotrebne jer su programom već predviđene vežbe na univerzitetima ili u srednjim školama, posebno kad imamo u vidu i događaj iz bliske prošlosti, želim da podsetim na događanje u sličnoj vežbaonici u Sremskoj Mitrovici, u kojoj se radilo o orgijama koje su se sprovodile u toj vežbaonici u Sremskoj Mitrovici, a trebali su da služe neki poseban program za slobodno obrazovanje mladih, gde su mladi u toj vežbaonici pod pritiskom autoriteta svojih nastavnika bili spremni da rade razne radnje, koje se svakako ne uklapaju u neku nastavu ili neki program vaspitanja i obrazovanja, i gde su ti mladi kada napuste takav jedan kamp, ili neku vežbaonicu ostaju sa nekim trajnim psihičkim posledicama kada se vrate u stvarnost.
Mislim da su te vežbaonice, koje izlaze iz okvira nastavnih programa vrlo štetne. Posebno treba obratiti pažnju na razano-razne ustanove, centre. Nama se pre nekoliko dana desio jedan nemio događaj na koji niko nije reagovao. Nije reagovalo Ministarstvo za prosvetu, nisu reagovale mađarske stranke, da je u Senti prilikom otvaranja kulturnog centra srušen spomenik Stevanu Sremcu. Rušenje spomenika Stevanu Sremcu od strane mladih koji su se učlanili u kulturni centar Mađarske u Senti je i dokaz o kakvoj kulturi se tu radi, dokaz koliko se prati obrazovanje i vaspitanje mladih, dokaz da sve što se organizuje, nešto što izlazi iz sistema, više je u funkciji štete koja se nanosi ovoj državi i više je u funkciji manipulacije mladim ljudima od strane pojedinih politika, stranaka, a da ne govorim o nekim ljudima koji više zagovaraju separatizam ili otcepljenje od ove zemlje, nego žele dobro Srbiji i građanima Srbije uopšte.
Kada se govori o tim vežbaonicama, u stvari to predstavlja mogućnost da se stvaraju ustanove koje će služiti pojedincima, ili dnevnim politikama, da sprovode neke svoje ideje. To će sigurno biti ovde, tako je napisano, u autonomnoj pokrajini, i može samo izlaženjem iz sistema obrazovanja Srbije da posluži pojedinim zaluđenim autonomašima da sprovode neke svoje političke ideje.
Dame i gospodo, u ime SRS podneo sam amandman na član 3. u kome se govori o ciljevima obrazovanja i vaspitanja. U prvom stavu imamo jednu rečenicu koja je vrlo problematično skrojena, gde se govori o delatnosti vaspitanja i obrazovanja, i kaže - obavlja se radi obezbeđivanja iznalaženja optimalnih uslova za formiranje individualnih i socijalnih svojstava dece, učenika i odraslih, kojim se doprinosi njihovom ukupnom razvoju, razvoju demokratskog društva, kao i svetu koji se menja.
Mislim da je to rečenica koja svakako u cilju vaspitanja i obrazovanja ne bi trebalo da stoji, pogotovu što je skrojena tako da se priča da će doprineti u osnovnoj školi razvoju demokratskog društva. Gospodo, razvoju demokratskog društva treba da doprinese pre svega vlast. Od 1990. godine, kada je uveden višepartijski sistem, mi smo imali prenos skupštinskih zasedanja, a sada sa razvojem demokratskog društva, čak i takav vid informisanja građana je ukinut.
Ne možemo nikako govoriti o nekim načelima demokratskog društva kad ukidamo osnovna građanska prava za informisanje, a pogotovo je smešno govoriti o razvoju, da će deca u osnovnoj školi doprineti razvoju sveta koji se menja. To su tako nakaradno napisane rečenice, tako da u svom amandmanu predlažem da ovaj stav 1. nije ni potreba, kada se govori o ciljevima obrazovanja i vaspitanja.
Ono što je suština, to je tačka 5), u kojoj piše: "Razvijanje svesti o državnoj pripadnosti i negovanju tradicije i kulture". Ponovo se vidi da vama nikako ne može da padne na pamet reč: "nacionalno". Govorite o tradiciji, govorite o kulturi, a nacionalno, to je za vas nešto strano. Bukvalno dobijate alegrgiju od reči: "nacionalno". Kako možemo govoriti o kulturi i tradiciji, ako ne govorimo o nacionalnoj kulturi i tradiciji? Za vas je bitno ovo: "o državnoj pripadnosti". O kojoj to državnoj pripadnosti učite vi decu ove godine, a o kojoj ćete učiti decu za dve godine? Danas imamo neku državu, zajednicu koja verovatno kroz dve godine više tavka država neće biti. Ono što je sigurno i prirodno, to je nacija. Ono što je prirodno, to je da treba učiti decu tradiciji i kulturi srpskog naroda.
Tačka 6): "Omogućavanje uključivanja u proces sveopšteg povezivanja". Ponovo je interesantno. Govori se o omogućavanju uključivanja u proces evropskog povezivanja, samo evropskog. Gospodo, ako vaspitamo i obrazujemo decu, ipak se ne možemo vezivati samo za Evropu. Valjda je sveopšte povezivanje značajnije nego evropsko povezivanje. Evropsko povezivanje će imati neko svoje vreme trajanja, a posle toga ćemo se, očigledno, ponovo kretati prema kompletnom svetu.
Na kraju, tačka 9): "Uvažavanje pluralizma vrednosti". Da se isključi pluralizam vrednosti, a posle se govori o svojstvim ai sistemima vrednosti pojedinca i jačanju sopstvenog sistema vrednosti i vrednovanja svega vrednog u društvu.
(Predsednik: Upozoravam vas na prekoračenje dozvoljenog vremena.)
Zahvaljujem na upozorenju. Mislim da su ovo dobronamerni predlozi koji, svakako, treba da se uključe u zakon.
Dame i gospodo, ispred Srpske radikalne stranke podneo sam amandman da se član 3. briše.
U članu 3. stoji: "Ljudska prava u smislu ovog zakona jesu prava predviđena Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, koji je potpisala i ratifikovala SFRJ, prava i slobode čoveka i građanina predviđena Ustavom SFRJ iz 1974. godine, Ustavom Savezne Republike Jugoslavije iz 1992. godine i Ustavom Republike Srbije iz 1990. godine".
Ovde vidimo da je svuda SFRJ, FNRJ, KPJ, SKJ, vas ovde nigde nema. Gde je ta 2000, 2001, 2002, 2003. ili su za građanska prava - onaj mračan period neke naše istorije - bili možda više zainteresovani nego današnja vlast.
Posebno je čudno da se pominje Ustav iz 1974. godine. To je jedan ustaško-balistički ustav, kojeg je i pisala ustaško-balistička bratija, ustav koji je uništio srpske nacionalne interese i on sada ovde predstavlja osnov za ljudska prava.
Prava srpskog naroda na Kosovu i Metohiji su 1974. godine bila uništena. Srbi na Kosovu i Metohiji su mogli da se zaposle jedino ako se osam ljudi prima u jednoj firmi, tek osmi može biti Srbin, a sedam Šiptara pre toga. Ako se prima manje od osam, ni jedan Srbin nikada nije mogao da dobije posao. Da li mi o tim ljudskim pravima, u tom periodu, uopšte pričamo?
Da li pričamo možda o periodu ključa, kada se po ključu zapošljavalo, kada se po ključu određivalo? Ili su to bila neka ljudska prava iz tih godina te SFRJ, FNRJ, ili tih godina - 1974, itd? Gde je ovde 1945. godina? Gde je 1948. godina? Gde je 1968. godine? Gde je 1974. godina? Gde su te godine? Zašto se uzima 1976. kao osnova?
Kažete da nećete da ovaj zakon bude retroaktivan, pa vi ste 50% zakona koje ste doneli doneli retroaktivno, a sada odjednom ovaj, koji bi možda najviše mogao da se osloni na ono vreme "ćoravih kutija", kada su "ćorave kutije" uništavale i uništile budućnost do današnjeg dana, kada smo ostali slepi 60 godina zbog tih "ćoravih kutija", taj period očigledno nikoga više ovde ne interesuje.
Da li će pod ovaj zakon pasti oni koji su dugim cevima upadali u Narodnu banku, carine, škole, vrtiće, da li će oni ili njihovi podstrekači, nalogodavci odgovarati za kršenje ljudskih prava, što se automatskim oružjem upadalo i oduzimala državna imovina? Da li će se možda pod udarom ovog zakona naći oni koje ste oslobodili tužbe što su nas protiv međunarodnog prava bombardovali 78 dana?
Samo u jednom mestu u Banatu, gde je bombardovan jedan most, četvoro ljudi - radnika koji su sekli ogradu posle bombardovanja su umrli od raka za ove tri godine. Ako je u našem interesu bilo da bacaju bombe po našim glavama i to bila ljudska prava po Međunarodnom paktu, onda sigurno nije u našem interesu bilo da nas ozrače osiromašenim uranijumom.
Neko je juče pomenuo dosijea, to je vrlo interesantno, to bi bilo najbolje da se pronađe. Ko su ti ljudi? Govore - muž - žena u istočnom bloku, žena cinkarila muža, to bi bilo dobro da znamo, ako je mene moja cinkarila, odmah da je skratim za glavu.
(Predsednik: Ovo je peti minut.)
Dobro hvala.
Dame i gospodo, stigli smo do poglavlja o komisijama ili, u stvari, o organima za ispitivanje odgovrnosti za kršenje ljudskih prava. Da vidimo koji su to organi. Ispostavlja se da to nisu organi, nego da je to jedan organ - komisija, koja je samostalan i nezavisan organ. Organ je deo nečega. Prema tome, komisija kao takva ne može biti niti samostalna, niti nezavisna.
Građanski savez je deo DOS-a i moglo bi se reći, on je organ DOS-a, jedan mali organ, ali koji očigledno dosta uticajno deluje u ovoj Srbiji. Ko će pisati i ko će sastavljati spiskove ljudi koje će komisija da analizira, procenjuje i da donosi sud o tome da li su kršili ili nisu kršili ljudska prava? Ti spiskovi su već napravljeni. To su spiskovi juče objavljeni u Americi, to su spiskovi po koje će se odlaziti kod Mongomerija da se pokupe i to su, u stvari, spiskovi koji se ne prave ovde, nego negde van ove zemlje.
Očigledno, ova vlast ima dva morala. Jedan moral koji propoveda, a ne drži se njega i drugi moral kojeg se drži, ali ga ne propoveda. Komisija će raditi kao i do sada neke komisije koje je DOS nezavisno formirao, a trebalo je da okrive i osude sudije koje su sudile po zakonu, da okrive ljude koji su se bavili biznisom po zakonu i da sude i osuđuju ljude samo zato što je to bilo po volji ili nije po volji ove vlasti.
Mi smo imali prilike za ovom govornicom da čujemo gospodina Batića kad je rekao - neka bude pravde, pa svet neka propadne. To je jedna stara filozofska izreka koju on često citira. To kaže, a onda oduzme mandate mnogim poslanicima i uvede u Skupštinu stranke koje čak nisu ni učestvovale na izborima.
U stavu (3) piše - sedište komisije je u Beogradu. To u Beogradu, u političkom uticaju više ništa nije. Ovo četvrto, to je možda i najvažnije - sredstva za rad komisije obezbeđuje se iz budžeta Republike. To će biti jedino sigurno u ovom zakonu. I pored svog siromaštva i bede u kojoj se zemlja nalazi, još će se izdvajati sredstva za neke komisije, pored nevladinih organizacija, raznih drugih komisija i ova će biti plaćena od ljudi koji žive u ovoj državi sve teže i teže.
Svakako, svaka vlast donosi zakone za koje je sposobna. Svaka vlast se i bavi problemima za koje je i sposobna. Ova vlast, očigledno, nije sposobna da se bavi problemima siromaštva, ekonomije, progresa i razvoja ove zemlje. Mentalni sklop ove vlasti je da se bavi samo ovakvim i sličnim stvarima: progonima, proganjanjima, isterivanjem neke prošlosti, neke samo njima znane pravde.
Dame i gospodo, mislio sam da je vreme 1945-1948. godine prošlo, vreme progona, hajki, vreme maltretiranja ljudi i njihovih porodica. Mislio sam da je prošao boljševički način obračunavanja sa političkim protivnicima po onoj staljinističkoj, mi ne znamo da li ste krivi, ali se nadamo da ćete se vi toga setiti.
Dostojevski je rekao da je đavo tako crn samo zato što može da izgleda kao beo, kao Beli anđeo, i stvarno u istoriji mnogi diktatori su se predstavljali kao demokrate ili kao beli anđeli, ali su u stvari nosili zlo, mržnju, teror, sve ono što je uništavalo budućnost njihovih naroda.
Koji su razlozi da vlast posle tri godine vladavine donosi ovakav zakon i ko je predlagač? Predlagač je Građanski savez, koji spada u grupu tih patuljastih stranaka, na izbore ne izlaze sami, jer ne bi mogli da naprave cenzus, ali imaju toliko vlasti, akumulaciju vlati u ovoj zemlji da se otprilike ponašaju kao civilni administratori, kao civilni administrator na Kosovu i Metohiji ili civilni administrator u Republici Srpskoj, to je Građanski savez u Srbiji. Otprilike toliko glasova bi i dobili kada bi izašli na izbore koliko i civilni administratori na Kosovu i Metohiji i u Republici Srpskoj.
Ovde smo čuli da je predlagač zakona rekao da su u zemljama istočnog bloka, realsocijalizma, građani tražili da se donese zakon o lustraciji. Možda je to tamo tako i bilo, ali ovde to sigurno nije tako, jer sam siguran da ovde građani ne traže ni predlagača da bude na vlasti. Očito se radi o nečemu drugom. Radi se o tome da su izbori prilično blizu i da je jasno malim strankama da na političkoj sceni ne mogu opstati ako ne eliminišu na ovaj ili onaj način političke protivnike. Našli su jedno rešenje, da kroz zakon o lustraciji, da kroz priču o nečemu što se događalo u prethodnom periodu, jedan broj političkih protivnika eliminišu ili grupno kroz kolektivnu krivicu i u kampanji to prebace na sve ostale stranke.
U stvari, šta je pozadina cele priče? Pozadinu cele priče možemo posmatrati psihološki u tri pravca: jedno je revanšizam, drugo mržnja i treće agresivnost. Revanšizam je jasan. Revanšizam će se posle ovog zakona o lustraciji prenositi sa kolena na koleno. To će biti po Bećkovićevom - ćeraćemo se još u nedogled.
Ono drugo, mržnja, to je posledica vladanja strahom, strah se postepeno pretvara u mržnju i mi imamo mržnju naroda prema toj vlasti, a imamo mržnju vlasti s jedne strane prema političkom protivniku. Mržnja je posledica njegovog straha, jer on nije u stanju da realizuje ono što je obećao i normalno, kada mu se izbori približavaju njegova mržnja je sve veća i veća, jer se nesigurnost i anksioznost povećavaju.
Šta je ambijent u kojem mi ovaj zakon donosimo? Očigledno slabost demokratije. Sve diktature su proizašle iz slabosti demokratije. Lako se prelazi iz demokratije u diktaturu. To je vrlo lak proces zato što onog momenta kada izgubite volju, izgubite toleranciju, nemate više vremena, ni mogućnosti da pokušavate da ostvarite sve demokratske procese, jer vam se izbori približavaju, prelazite na pendrek, uzimate stvari u svoje ruke, uvodite vanredno stanje i vladate fantastično.
Druga stvar, što je suština demokratije, jeste da je interes pojedinca ujedno interes čitavog društva. Ovde očigledno nemamo interes čitavog društva za ovu lustraciju. Da bi to postigli moramo da napravimo široku javnu raspravu, pa da vidimo da li je sve to tako ili je ovo samo interes određenih ljudi koji pokušavaju da se zadrže na političkoj sceni eliminacijom nekih drugih ljudi.
Ako hoćemo da imamo demokratiju, pravu, modernu, doslednu, moramo da odbacimo sve vrste nasilja. Nasilje očigledno niste odbacili. Borite se protiv nekih koji su nasilje sprovodili, ali nasilje niste odbacili, sprovodite ga ovde u Skupštini, izričete mere udaljavanja poslanika sa Skupštine, ukinuli ste TV prenos, oduzimate mandate, sprovodite teror, čak i ovde, a da ne govorimo kakav je strah među građanima i zašto je izazvana ta politička kriza.
Gotovo sve političke krize u svetu nastale su zbog sukoba ljudi u vrhu vlasti, zato što svi oni misle da su malo veći od ovih drugih. Po onoj Orvelovoj iz "Životinjske farme" svi su isti, samo neki koji su jednaki misle da su malo više jednaki od ostalih.
Problem ovog zakona jeste što ova vlast, donošenjem ovog zakona, pokazuje da nije nesreća samo za svoj narod nego za samu sebe. Morate biti svesni da će zakon koji donosite biti primenjivan protiv vas. To je suština problema koji će vam se desiti. Zašto vi u stvari idete na tu varijantu? Ovo je antisrpski zakon iz dva razloga: prvi razlog je zato što želite da srpskom narodu prikačite ugrožavanje ljudskih prava vezano za Kosovo i za stav međunarodne zajednice, za bombardovanje ovog naroda, što je posledica pranja obraza Amerikanaca i svih ostalih; drugi je da vi pokušavate budućnost ovog naroda da uvežete u jednu priču, u bavljenje sobom, uz stalno proganjanje onih koji su bili na vlasti, da dođu drugi, pa će proganjati te ostale.
Da li smo mi kao narod zreli da jednog momenta možda neko podvuče tu crtu i malo posluša Mendelu koji je 27 godina bio u zatvoru. Kroz jedan prozor je gledao kada sunce prođe, ali kada je na demokratskim izborima pobedio rekao je - gospodo, opraštam svima, ne zbog toga što je to kako treba nego što je to interes čitave države. Da on to nije uradio krv bi tekla potocima po Južnoj Africi, ali je uspeo na taj način da uvede demokratiju. Prema tome, za demokratiju je potrebno široko srce i daleko više ljubavi i želje da se to postigne od praznih priča koje slušamo od ove vlasti.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred Srpske radikalne stranke podneo sam amandman da se u članu 55. posle reči "zaloge" doda tekst "pismeni dokaz da je poverilac namiren odnosno da je zalogodavac izvršio svoju obavezu".
Član 55. inače glasi: "Ako dužnik ili zalogodavac, kad to nije isto lice, traži brisanje založnog prava, dužan je da podnese registru zaloge pismenu izjavu založnog poverioca da pristaje na brisanje ili sudsku odluku kojom se utvrđuje da je založno pravo prestalo".
Pismena izjava ne znači apsolutno ništa. U obrazloženju odbijanja amandmana napisano od strane administracije Vlade glasi ovako: "Amandman se ne prihvata s obzirom da se rešenjima sadržanim u Predlogu zakona vodi računa o potpunoj simetriji upisivanja u registar zaloge".
Šta to znači - potpuna simetrija - i ko o tome vodi računa kada to u zakonu nigde ne piše, a ta simetrija, da li je ima ili nema, videćemo odmah u upisu u registar. Član 5, drugi stav piše: "Ako upis traži poverilac potrebna je izrična (a ovde kažu izričita) izjava zalogodavca da pristaje da poverilac upiše založno pravo u registar zaloge"
Znači, nema tu nikakve simetrije, nego se jednostavno radi o propustu, da li je on tehničke prirode ili pokušava da se objasni simetrijom, kako upisa, tako i oko pristanka poverioca da se ispiše, s tim što se ostavlja sada dilema, zbog čega vama uvek smeta, kada mi insistiramo na ozbiljnosti i preciznosti, da se tačno zna da ne bude prostora ili nekih rupa u zakonu da se kroz taj prostor provuku neki ljudi koji sada po nekoj političkoj prohodnosti ili političkom uticaju, mogu da ostvare nešto što inače ne bi smeli da ostvare da je zakon tačno napisan.
Prema tome, ako nemate argumenata, onda vi obično kažete, to se podrazumeva ili se to prenosi u neku simetriju. Mislim da je to toliko jasno i da neka objašnjenja nisu potrebna.
Gospodo narodni poslanici, dobili smo predlog za devetog člana Saveta radiodifuzije. Očigledno je da je tu sve sporno, od predlagača Saveta, a ne zna se tačno koliko ima članova, jer neko kaže da ima osam.
Ovde, u raspravi sa Bojanom Lekić, čuli smo da smatra da taj savet ne može da funkcioniše jer su dva člana sporna, a već su i najavili ostavke. Znači, dobili smo predlog ne od tog saveta nego od "Pinka". Očigledno je da je ovde "Pink" televizija nešto iznad ove skupštine i iznad Saveta za radiodifuziju, očigledno je da je njihov uticaj veoma jak u ovoj državi.
Druga sporna priča je ovde o tome da li su ovi podaci, dati na ime Gorana Radenovića, uopšte tačni. Imali smo priliku da vidimo da je njegova supruga demantovala to da živi ovde, u Srbiji, već da radi na Televiziji "In" u Podgorici, što ovde nije objašnjeno.
Podrška koju je ovde dobio odnosi se na njegov doprinos demokratskim i reformskim promenama. Izgleda da je to jedino što možemo da mu stavimo kao plus. Te promene, obzirom na njegovu biografiju, započinju od 1989. godine.
Prema tome, mnogo toga je sporno. Samo jedna stvar, očigledno, nije sporna u ovoj zemlji, a to je medijski mrak koji ova vlast uporno pokušava da nametne, a izgleda i da uspeva.
On počinje od toga da se zabranjuje prenos sednica ove skupštine, do toga što se plasira preko jedne televizije, a očigledno je da ta televizija ništa nije učinila na širenju demokratskih procesa u Srbiji, već je sve vreme, kroz prenošenje šunda i uređivačku politiku te televizije, prilično unazadila, i to ne samo demokratiju, nego i civilizacijske tokove u ovoj zemlji.
Ona je znala da reklamira razne vračare i gatare, a njima se sada sudi za uzimanje nekoliko hiljada maraka i obmanu građana na njihovoj nesreći, ali se u isto vreme ne sudi toj televiziji, iako je znala da naplaćuje od osoba koje su taj isti narod varale. To znači da je ta televizija direktno učestvovala u tim prevarama. Bilo je još mnogo toga na toj televiziji, a što se i prenosilo, pa se sada ispostavlja kao najveći kvalitet da jedan novinar te televizije treba da bude član Radiodifusnog saveta.
Prema tome, ovo je samo gašenje i ono malo svetlosti u medijskom prostoru, koji je postojao u Srbiji, ovo je nastavak diktature u informisanju.
Mislim da ovakve predloge, koji nisu potvrđeni i dolaze iz takvih kuća kakva je "Pink", nikako ne bismo mogli da uzmemo u obzir.
Dame i gospodo, ispred SRS sam podneo amandman na član 7. koji glasi: "Sredstva koja u svom poslovanju koristi fond u državnoj su svojini".
Obrazloženje kojim je Vlada odbila ovaj amandman glasi da je odredbom člana 1. Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije precizirano da su u svojini Republike Srbije, između ostalog, i sredstva drugih organizacija čiji je osnivač Republika Srbija. To se odnosi na javna preduzeća i svakako se ne može odnositi na Garancijski fond. Znači, taj član 1. Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije ne može se prenositi na ovo, pogotovo što je u članu 8. i predviđeno da Fond preraste u akcionarsko društvo.
Da su mala i srednja preduzeća nešto što je neophodno i nešto što stvarno treba da predstavlja motor razvoja jedne zemlje poznato je odavno, uostalom Srbija je razradila i "Strategiju razvoja malih i srednjih preduzeća" i ovo nije ništa novo. Ova vlada nije ništa izmislila i čudno je što se to tek sada pojavljuje ovde pred Skupštinom, ali je još čudnije što iza ovakvog Predloga, koji bi trebalo da bude od izuzetnog društvenog značaja, stoji suma od 600.000.000 dinara, što svakako ne predstavlja sumu koja može biti pokretač jednog takvog projekta. To je nešto više od onoga što Vlada odvaja za nevladine organizacije i, prema tome, uopšte nema govora da ovo može da zaživi sa tako malom sumom.
Ponavlja se ista priča. Ideja je u osnovi dobra i jasna, ali ne postoji želja države da to sprovede i očigledno postoji otuđenost države od građana, jer da država ovde nalazi svoj interes pokazuje samim tim što ona u stvari predstavlja nekog posrednika da uzme nešto što bi trebalo u prenesenom smislu da bude u korist građana Srbije.
Dame i gospodo, ispred Srpske radikalne stranke podneo sam amandman na član 49. koji ima dva dela. Prvi deo sličan je prethodnom amandmanu. Želimo da tačno definišemo da se ovde radi o finansijskom lizingu, a ne da se u članu 49. govori samo o ugovoru o lizingu, pogotovo što se to može vrlo negativno odraziti na ovaj ambijent koji imamo u zemlji, ambijent ove kumovske privatizacije koja je na delu u Srbiji. To bi mogla da bude još jedna mogućnost za razne manipulacije, kad nekom treba finansijski lizing ili kad mu treba običan lizing.
Drugi deo amandmana se odnosi na preciznije definisanje, jer je očigledno loš prevod ovog teksta. U stavu 3. predlagač zakona kaže: "Ugovorom o lizingu može se predvideti da upis iz stava 1. ovog člana vrši primalac lizinga". Primalac lizinga ne može da vrši upis. On može da podnese zahtev da se upiše u registar. Prema tome, neko je loše prevodio neki napisani tekst iz nekih zapadnih demokratija. On može biti ovako vrlo interesantan. Ako u borbi protiv diktatorskih, antidemokratskih režima zapadne demokratije mogu da koriste ovakav zakon, što bi kod nas bilo vrlo primenjivo, jer, očigledno, s obzirom na to da smo dobili ovde izveštaj odbora i drugu tačku, kako RTS zbog finansijskih mogućnosti ne može da prenosi sednicu Skupštine Srbije, prema tome, ne može da bude ovo transparentno, kako vi to kažete, jer je to korak nazad u demokratskom razvoju, očigledno predstavlja jednu antidemokratsku vlast.
Bilo bi dobro da zapadna demokratija uloži pare, da otkupi opremu RTS-a i onda da na lizing nekom ko želi da se javi, kako bismo uspeli da prenosimo ove sednice i kako bi demokratske procese mogli da oplemenimo. Hvala.
Dame i gospodo, ispred Srpske radikalne stranke podneo sam amandman na član 12. Suština je brisanje stava 2, koji glasi: "Ukoliko se predmet koncesije nalazi na teritoriji autonomne pokrajine, oglas o javnom tenderu nadležni organ autonomne pokrajine može objaviti u službenom glasilu autonomne pokrajine. U tom slučaju, rokovi se računaju od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Ovde ponovo imamo poseban vid trgovine sa Vojvodinom. To se desilo i prošli put kada smo donosili omnibus zakon, pa se zbog fabrike cigareta usvojio omnibus zakon koji je doneo veliko zlo građanima Vojvodine, građanima Srbije uopšte, a srpskom narodu posebno. Sada se trguje nečim drugim. Da bi se usvojio zakon o koncesijama opet se trguje sa Vojvodinom, jer je ona uslovila, odnosno autonomaško rukovodstvo Vojvodine je uslovilo usvajanje ovog zakona time da im se usvoje amandmani koji su podneti u februaru mesecu.
Gospodo, prestanite da cepate ovu zemlju i da trgujete srpskim nacionalnim interesima. Ovo nije ničiji interes. Ovi koji zagovaraju i podnose ovakve amandmane, koji očigledno idu na stranu otcepljivanja Vojvodine i stvaranje države Vojvodine, moraju da znaju da ovo nije interes građana Vojvodine i nije politički dozvoljeno, niti ima političku snagu u biračkom telu Vojvodine. Za ovu opciju će u Vojvodini glasati 15% stanovništva.
Šta je to interes Vojvodine, a nije interes Srbije, ili šta je to interes Srbije, a nije interes Vojvodine? Šta je to nacionalno dobro ili nacionalno blago u Vojvodini što nije u isto vreme i u Srbiji, a šta je, na kraju krajeva, u Novom Sadu a da nije u Banatu? Ovo je vreme kada se Evropa ujedinjuje, a vi ovakvim zakonima pokazujete da vaša svest očigledno nije dorasla vremenu u kojem se nalazimo, pokazujete da ćete podelama i cepanjem dovesti do toga da će se ponovo vratiti i dogoditi u Srbiji narod.
Dame i gospodo, ispred Srpske radikalne stranke podneo sam amandman na član 32. - radi se o jednom čisto tehničkom amandmanu. Naime, treba preciznije i jasnije da se odredi suština odredbe člana 32.
Međutim, očigledno je da predlagač ovo nije ni pogledao, jer da se barem malo udubio u problematiku shvatio bi da je u jednom stavu objašnjeno sve što je dato u dva stava. Na taj način ovim tehničkim amandmanom smo hteli da damo neki svoj doprinos ovom zakonu, da ga popravimo koliko možemo, jer smo vrlo zainteresovani za svaki zakon koji može da dovede do povećanja proizvodnje ili do ulaska stranog kapitala i investiranja u našu zemlju. Ovaj zakon bi teoretski trebalo tome da služi.
Ovde je dobro to što je Vlada najzad shvatila da njena strategija uništavanja proizvodnje, uništavanja poljoprivrede i rasprodaje svega u ovoj zemlji neće doneti ništa dobro ni državi ni građanima, pa je strategija okretanja proizvodnji nešto što možemo pohvaliti. Samo tri stvari mogu da izvuku ovu zemlju iz krize u kojoj se nalazi: prva stvar je rad i proizvodnja, druga stvar su proizvodnja i rad, a treća stvar je, očigledno, smenjivanje ove vlasti.
Zbog toga, a i ministar nije prisutan, kažem da bi se ovim amandmanom koliko-toliko tehnički poboljšao ovaj tekst, ali je očigledno da ne ulazi u suštinu cele problematike.
Dame i gospodo, jedna francuska izreka kaže, što se nešto više menja sve više je isto.

Imali smo jednu državu sa krovom, bez temelja, na nekih šest ljigavih, staklenih nogu. Kada nam je taj krov pao na glavu, te noge su se razišle svaka u svom pravcu. Samo je jedna ostala i nastavlja tu priču i politiku daljih podela. Očigledno je da se kroz ovu ustavnu komisiju i ovaj ustav koji će nam ona predložiti te podele u Srbiji nastavljaju.

Međutim, vaša je ideologija, na rušenju svega možete napraviti nešto novo. Jednom sam čuo od jednog čoveka, napravićemo još lepše i starije kuće. Niti je on napravio te starije kuće, niti ćete vi na bazi rušenja države napraviti neku novu i kvalitetnu državu.

Kroz istoriju se, doduše, često dešavalo da i na ruševinama iznikne nešto dobro, tako je na ruševinama Bastilje iznikla Francuska revolucija, a iz pepela je nastao Feniks, a vi ćete nam verovatno u ovoj državi ostaviti samo pepeo. Ono što je trebalo slediti u ovoj ustavnoj komisiji u donošenju predloga ustava je izglasavanje konsenzusa, srpskog, odnosno definisanje minimuma nacionalnog interesa. Ako to nije bilo pre kao predlog, onda ova ustavna komisija, u kojoj se nalaze i unitaristi, federalisti, separatisti, regionalisti, nema šanse da bilo šta kvalitetno predloži. Ona će kao ona ustavna komisija koja je predlagala Ustavnu povelju zasedati tu mesecima, svaki dan ćemo slušati na TV kako se približavaju stavovi, kako je bila konstruktivna rasprava, ali neće doneti ništa dobro, nego će doći jednostavno Solana, napisati ono što treba da bude, baciti vam pred sto i reći - gospodo, to je vaš predlog novog ustava.

Prema tome, ova komisija je više trgovačka nego što bi se moglo reći da nije, jer nije poslanička i to je sigurno, nije ekspertska i to je sigurno, čak nije ni komisija koja odražava političku volju ovog naroda. Ovo foliranje oko toga koliko DOS ovde ima predstavnika, to je samo priča koja je mogla korektnije da se napravi, da je DOS uzeo i napravio predlog ustava i završio.

Ovako, priča da ima 12, a da iz reda AP Vojvodine doda još tri, što je klasičan ustupak Čanku i njegovim separatističkim namerama, pa onda doda iz Koalicije "Povratak" još jednog, pa onda imamo jednu stranku koja kaže da je opoziciona.

Juče nije bilo dozvoljeno da kaže da li je opoziciona ili vladajuća, odvojila se i nije legitimna, to je stranka gospodina Ivkovića.

Mi više ne znamo ko je ovde plus, ko minus, ko nula, ko je opozicija, ko je pozicija, ko nije ništa, jednostavno, juče smo opet čuli ovde priče iz SPS kako će oni biti konstruktivni, kako će biti dobri, pametni, poslušni, kako će dati doprinos u donošenju ovog ustavnog predloga.

Sa druge strane, DSS je komentarisao da ništa ne valja, ali oni će ipak glasati, verovatno neće znati kada se glasa, pa neće biti obavešteni i neće glasati za ovakav ustavni predlog.

Prema tome, suština čitave ove priče je da se podele u Srbiji nastavljaju, da niko ne reaguje na to što se na teritorijalno-etničkom principu na severu Srbije opštine udružuju pod izgovorom da je to u smislu razvoja opština, u kojima je na vlasti Savez vojvođanskih Mađara. Niko ne komentariše da je ustav Vojvodine već predložen, niko neće da kaže da li uopšte separatisti u ovoj zemlji i oni koji žele da rasture ovu zemlju treba da nastave političku borbu i delovanje, pogotovu da budu članovi ovakve ustavne komisije koja treba da odredi sudbinu budućim generacijama.
Dame i gospodo, ispred SRS podneo sam amandman na član 26. stav 3. Taj stav glasi: "O svakom izvršenom pregledu i radnjama preduzetim u okviru vršenja kontrole, kontrolor telekomunikacija je dužan da sačini zapisnik koji sadrži nalaz stanja i koji se dostavlja Upravnom odboru".
U ovom stavu se uočava neispunjenost principa, a morali bi da postoje kada bi se ovakav jedan zakon donosio. Razlozi za njegovo donošenje u smislu otklanjanja haosa, praćenja razvoja i svetskih dostignuća, nisu sporni. Međutim, da bi zakon bio efikasan, potrebno je da se ispune određeni principi, pre svega, princip demonopolizacije, da se uvede princip dobre kontrole u toj oblasti, da se ispoštuje princip izbegavanja zloupotreba i političkih pritisaka, da se obezbedi smanjivanje administracije i debirokratizacija u toj oblasti, da se uvede i ispuni princip odgovornosti, stručnosti i kompetentnosti.
Da li smo postigli te principe ovim zakonom, a da se vidi kroz elemente kontrole koji se obezbeđuju preko upravnog odbora?
Svakako da nismo. Monopolski položaj upravnom odboru je apsolutno zagarantovan. Kontrole nad upravnim odbore nema. Zloupotrebe i političkog pritiska će svakako biti, jer je upravni odbor otuđeni centar političke moći, preko kojeg će se mnogima zabranjivati ili obezbeđivati rad.
Smanjivanje administracije i debirokratizacija nije postignuta, čak smo sada još skuplji i nema tog elementa jeftinoće u zakonu, zbog toga što se kompletna administracija zadržava u Ministarstvu, a uvodi se nova administracija u agenciji.
Princip odgovornosti ne postoji, a agencija i upravni odbor ne odgovaraju nikome. Stručnost i kompetentnost možemo da kažemo da je zastupljena. Prema tome, ako zakon ne sadrži u sebi osnovne elemente i principe koji su potrebni, onda ni jedan član zakona, a pogotovo kontrola koja sada ide direktno preko upravnog odbora ne može biti prihvatljiva.
Dame i gospodo, ispred SRS podneo sam amandman na član 32. Tu se ogleda koncepcijska razlika između SRS i vladajućih partija prema birokratiji, prema administraciji, prema organizaciji države i prema našoj želji da izvršimo debirokratizaciju, da stvorimo jeftinu državu i da smanjimo administraciju, za razliku od vlasti koja želi da jača administraciju, povećava birokratiju i stvara izuzetno skupu državu.
Kako drugačije objasniti želju da se formira ta agencija, a da u isto vreme ostaje ministarstvo i kompletan administrativni aparat. Uostalom, mi smo zemlja koja ima najveći broj ministarstava, ima najveći broj potpredsednika vlade u svetu, pa nas ne iznenađuje da u tom smislu stvaramo i neke nove agencije i jačamo tu administraciju.
Sa druge strane, 50% bruto društvenog proizvoda ide za javnu potrošnju. Samo me interesuje ko će sve naplaćati te sve silne agencije, pogotovo što smo ovde videli želje da agencije budu i u pokrajini, da budu i u opštini. Zaboravlja se to da se fabrike zatvaraju i da se otpuštaju proizvodni radnici, a sa druge strane se otvaraju agencije i zapošljavaju administrativni radnici.
S obzirom da je naša i vaša koncepcija suštinski različita, mislim da ni ovim amandmanom, a on je samo podsticaj želje i koncepcije koja se prenosi iz člana u član, mi suštinski ne možemo ništa promeniti, ali zakon, ovakav kakav jeste, odraz je ukupnog odnosa vlasti prema svojim građanima i svojoj državi.
Dame i gospodo, podneo sam amandman na član 8. Član 8. glasi: "Nijedna odredba ovog zakona ne može se tumačiti i primeniti na način koji bi doveo do ukidanja nekog prava koje ovaj zakon garantuje ili do njegovog ograničavanja u većoj meri od one koja je propisana".
Amandman podrazumeva da se reč "ukidanje", koju sam naglasio, zameni rečima "zabrane korišćenja", a na kraju teksta tačka se zamenjuje zapetom i dodaju reči "ovim zakonom".
Ovim amandmanom precizira se da tumačenje odredbe ovog zakona ne može da prouzrokuje zabranu korišćenja prava u javnom informisanju, jer je ono zagarantovano. Pravo u javnom informisanju je garantovano Ustavom i Poveljom o zaštiti građanskih i ljudskih prava.
Ne možemo se igrati ljudskim i građanskim pravima, kada nama to odgovara onda ćemo to da koristimo, a kada nam ne odgovara onda nećemo. To se verovatno nejviše odnosi na sporni član 3, u kome se daje mogućnost uredniku ili novinaru da sa pažnjom primerenom okolnostima, što je suštinski problem uvek u tom tekstu (ovo "primerenom okolnostima") odrediti da li će neka informacija doći u javnost ili ne.
Zbog toga mislim da je ovo daleko preciznije, ako se umesto "ukidanja prava" stave reči "zabrane korišćenja tih prava".